Professional Documents
Culture Documents
KINEZIOLOGIJA
KINEZIOLOGIJA
KINEZIOLOGIJA
Zenica, 2019.
Univerzitet u Zenici
Magistarski studij
Zenica, 2019.
SADRŽAJ
SAŽETAK
UVOD
Kako bismo posve razumjeli ovaj rad, potrebno je da razjasnimo najprije, šta je to metodika
tjelesnog odgoja i obrazovanja. Kako navode Mađarević i Maksimović ˝metodika tjelesnog
odgoja je naučna disciplina koja se bavi istraživanjem i unapređenjem pedagoškog rada u
oblasti tjelesnog odgoja.˝ ( 2018;13 ) Kao što možemo vidjeti, metodika tjelesnog i
zdravstvenog odgoja predstavlja ustvari jedan veoma bitan proces naučnih saznanja o procesu
tjelesnog i zdravstvenog odgoja i njegovim zakonitostima. Po svim karakteristikama ova
nauka je usko vezana i sa drugim prirodnim naukama. ˝Na prvom mjestu to su nauke koje, na
posredan ili neposredan način, proučavaju funkcionisanje i razvoj ljudskog organizma,a
posebno pod uticajem spicifično organizovane motorne aktivnosti, kao i društvene nauke koje
objašnjavaju socijalnu suštinu i druge aspekte tjelesne kulture.˝ Mađarević i Maksimović (
2018;13 )
Metodika tjelesnog zdravstvenog odgoja koja je usmjerena ka djeci predškolskog uzrasta ima
sljedeće ciljeve i ishode:
Ciljevi:
Ishodi:
Kako možemo vidjeti iz priloženih ciljeva i ishoda, zadatak metodike tjelesnog i zdravstvenog
odgoja za predškolski uzrast ima za cilj, da prije svega osobe koje se kvalifikuju kao budući
odgajatelji, pruži mogućnost pravilne i adekvatne edukacije. Svakoj budućoj kvalifikovanoj
osobi je potrebna dobra teorijska potkrijepa kako bi kasnije mogli da rekonstruišu sve što se
se u praksi ne podudara sa teorijom. Kao i to da odgajatelj bude visoko kvalificirana osoba,
osoba koja poznaje metodiku kako bi djeci pružili jedan kvalitetan model učenja i
proučavanja. To potpomaže razvijanju dobrih kompetencija kod djece, u odgoju, obrazovanju,
usvajanju znanja, kao i socio-emocionalnih vještina.
Svih mišićnih grupa (trupa, kičme, trbuha, nogu, ramenog pojasa, ruku, šake, prstiju,
stopala, vrata, očiju i lica), dakle kompletne muskulature za razvoj;
Pravilan razvoj svih organskih sistema: jačanje disajne muskulature, razvoj pokreta
grudnog koša, osposobljenost za dublje i ritmičnije disanje uz povećanje kapaciteta
pluća i kardiovaskularnog sistema, nervnog sistema;
„Jedno od osnovnih zadatak tjelesnog odgoja jeste da tjelesno vježbanje tako organizujemo da
ono pravilno utiče na rast i razvoj organizma.“ Mehmedić i Mađarević (1998; 21) Kako
vidimo iz prethodno citiranog teksta, koliko je važno baviti se tjelesnim odgojem, jer i pored
okoline u kojo živi, ishrane, da li ona bila zdrava ili ne, djetetu tjelesni odgoj u velikoj mjeri
utječe na pravilan rast i razvoj.
1. Primjereno uzrastu i
Kako je i navedeno, sve treba biti prilagođeno predškolskom uzrastu djeteta, ali na pravi način
primjereno uzrastu djeteta, pravilno dozirano i odgovarajuće u smislu da se bude veoma
oprezno u radu, jer je taj period jako važan za rast i razvoj djeteta.
„Svi zadaci tjelesnog odgoja mogu se uglavnom svrstati u dvije osnovne grupe, već prema
tome da li je težište na pitanjima zdravlja, dakle to su onda biološki, odnosno zdravstveno-
higijenski zadatci ili ako je težište na pitanjima odgoja, onda su to pedagoški, odnosno
odgojno-obrazovni zadaci.˝ Mehmedić i Mađarević (1998;21) Zajednička komponenta
tjelesne vježbe i zadataka su ustvari jedno osnovno sredstvo koje može da djeluje na dijete u
cijelosti, jer ne mogu se rješavati izolovano nego kao jedna skupina.
- Higijene ishrane,
1. Biološki-zdravstveno higijenski
2. Pedagoški-odgojno obrazovni. Mađarević i Makismović ( 2018;17)
Kod bioloških zadataka veoma je važno da se stručno i adekvatno doziraju tokom procesa
kinezioloških i tjelesnih aktivnosti, kako bi osigurali pravilan tjelesni razvoj djetreta.Sredstva
tjelesnog odgoja vrlo odbor utiču na pravilno držanje tijela kao i na razvoj i funkcionisanje
svih organa i sistema u organizmu. Kako navode Mađarević i Maksimović ˝za ostvarenje
zdravstvenih zadataka neminovno je poznavanje pojedinih naučnih oblasti iz anatomije,
fiziologije, neurofiziologije, neuropsihologije.´ ( 2018;18)
Pored bioloških, jednako su važni i pedagoški, odgojno obrazovni zadaci. Svrha ovog zadatka
jeste da, plan i program, bude primjeren uzrastu djetetove dobi. ˝Djeca stiču znanja
funkcionalnim radom koja ostaju trajna sa trajnim pozitivnim efektima. Treba ih na
naeposredan način u najranijem uzrastu dovesti do toga da shvataju smisao tjelesnog
obrazovanja.˝ Mađarević i Makimović ( 2018;18 )
Pri samom izboru, obrazovnog zadatka mora se voditi računa o zrelosti djeteta, te
prilagođavanju dijagnostičkom-inicijalnom stanju djeteta. Prema, tome za neku djecu oni
najjednostavniji zadaci mogu biti složeni i kompleksni dok za drugu djecu oni mogu biti
prejednostavni. ˝Akcenat je na tome da konstatujemo kako je zadatak uticao na dijete. S druge
strane kak su u pitanju specifiče vježbe moramo voditi računa i o tome kako dijete vježbu
izvodi i kakav je odgojni ishod.˝ Mađarević i Maksimović ( 2018;19 )
Za ostvarivanje prethodno navedenih zadataka bitno je da odgajatelj prije svega isplanira svoj
rad, osmisli ga te se pripremi se pomocu plana i programa. Bez plana vlada nered ali on u sebi
nosi suštinu problema kojeg treba riješiti. Kako navode Mađarević i Maksimović ˝planiranje
rada u Tjelesnom zdravstvenom odgoju ostvaruje se kroz tri dokumenta: godišnji plan i
program, mjesečni i izvedbeni plan i program.
Godišnji plan rada- odgajatelj piše godišnji plan rada na početku rada sa grupom djece. Na
osnovu sagledavanja tjelesne razvijenosti, motornih sposobnosti, posturalnog statusa i
zdravstvenog statusa djece treba naznačiti osnovne pravce razrade Osnova programa. Odrediti
zadatke tjelesnog odgoja za konkretan uzrast. Kako bi se konkretno riješili postavljeni zadaci
treba odrediti sredstva-vježbe ( kineziloške operatore) u skladu sa mogućnostima i potreba,a
djece. Potom predvidjeti organizacione oblike rada sa utvrđenim tokom realizacije. U skladu
sa potrebama djece i mogućnostima ustanove odrediti materijalno-tehnička sredstva. Godišnji
plan mora predvidjeti i mjere kontrole i praćenja tjelesnog razvitka, motornih sposobnosti,
zdravstvenog stanja, kao i praćenja cjelokupnog psihofizičkog razvoja djece.
Mjesečni plan rada- Poslije definisanja ciljeva i zadataka, sredstava, organizacionih oblika
rada, metoda i ostalih značajnih faktora može se pristupiti izradi mjesečnih planova rada.
Globalne cjeline godišnjeg plana sada se dijele na manje, mjesečne cjeline. Tematske cjeline
godišnjeg plana diferenciraju se na jedinice usmjerene motorne aktivnosti.“ ( 2018;172)
Pisana priprema za neposredan rad (izvedbeni plan)- Pisana priprema za rad treba biti za
svaki dan obezbijeđena i urađena detaljno.
Prva etapa tematskog planiranja- „U prvoj etapi tematskog planiranja potrebno je izvršiti
snimanje tj. obaviti dijagnosticiranje stanja zdravstvenog statusa, antropometrijskih,
funkcionalnih i motoričkih dimenzija, nivo motoričkih znanja, preferenciju učenika prema
određenim sadržajima kao i prostorne i materijalne uvjete rada.“ Mehmedić i Mađarević
(1998; 101) Ono što je važno za prvu etapu jeste uvažavanje specifičnosti sredine u kojoj se
radi.
Druga etapa tematskog planiranja- „U drugoj etapi vršimo izbor i vrednovanje nastavnih
cjelina što je uvjetovano materijalnim uvjetima rada.“Mehmedić i Mađarević (1998;101)
Treća etapa tematskog planiranja- „Treća etapa u tematskom planiranju je izbor nastavnih
tema, što zavisi od konkretnih materijalnih uvjeta rada.“ Mehmedić i Mađarević (1998;101)
Ono što je također važno za napomenuti jeste da kod programiranja treba uzeti u obzir:
1. Procjenu inicijalnog stanja tj. procjenu određenih dimenzija psihosomatskog statusa,
konativnih i kognitivnih sposobnosti djece
2. Izbor sadržaja
3. Faktore programiranja
Programiranje ima svoje faze čijih se zakonitosti, obilježja i funkcija treba pridržavati. U
nastavku rada će biti opisane te faze.
Dijagnostička faza- Ova faza se sprovodi na početku u toku nekoliko sati tjelesnog odgoja.
„U ovoj fazi uvtrđuje se dijagnoza aktuelnog stanja antropološkog statusa svakog djeteta.
Dijagnoza obuhvata utvrđivanje zdravstvenog stanja, stanja antropoloških obilježja, stanje i
nivo motornih sposobnosti, znanja i motornih dostignuća i dr..“ Mađarević i Maksimović
(2018;176)
Analitičko-prognostička faza- Ona se provodi s ciljem analize rezultata koji se dobiju nakon
što se dijagnosticira aktuelno stanje svakog djeteta.
Problem istraživanja – Utvrditi koliko trenutni plan i program ili teoretska osnova ispunjavaju
ciljeve i zadatke uvodnog dijela rada za djecu od šest mjeseci do tri godine.
Analiza
U ovom dijelu rada pristupljeno je analizi najprije Potencijalnih ishoda za razvoj motorike,
mišićne skupine i prirodnih oblika kretanja, a nakon toga je pristupljeno analizi Orijentacionih
aktivnosti / Ideja za rad dobivenog Plana i programa aktivnosti za tjelesni i zdravstveni odgoj
za uzrast pet godina. Teme koje nisu prihvatljive za aktivnosti tjelesnog i zdravstvenog odgoja
su boldirane unutar tabele te navedene sa „Nije prihvatljivo za aktivnosti tjelesnog i
zdravstvenog odgoja. Aktivnost se ne može modifikovati te se treba odstraniti.“
U uvodnom dijelu ovog rada dobro su pojašnjena teoretska saznanja ciljeva i zadataka nastave
tjelesnog odgoja. Pored ciljeva i zadataka, dobro je pojašnjeno šta znači planiranje i
programiranje aktivnosti, šta to znači ispunjenje cilja, pojašnjene su etape planiranja i
programiranja te su opisani globalni, operativni i izvedbeni plan.
Unutar plana i programa aktivnosti tjelesnog i zdravstvenog odgoja za uzrast pet godina, koji
je bio predmet analize, može se uvidjeti mnogo nedostataka i propusta.
Prije svega, gotovo sve teme iz tabele 1 i tabele 2 su trebale biti modificirane, a neke od njih i
potpuno odstranjene iz plana jer nisu odgovarale sadržajima tjelesnog i zdravstvenog odgoja
jer trenutni plan i program ili teoretska osnova ispunjavaju ciljeve i zadatke iz uvodnog dijela
rada, mnogo stavki bi se u skladu s tim moglo promijeniti.
Prije svega iz dobivenog plana i programa teško je uvidjeti ciljeve i zadatke tjelesnog i
zdravstvenog odgoja. Zapravo može se reći da dobiveni plan bez modifikacija uopće ne
ispunjava ciljeve i zadatke tjelesnog i zdravstvenog odgoja. Teme nisu isprofilirane pravilno
kroz različite cikluse, određene teme ne odgovaraju nastavi tjelesnog i zdravstvenog odgoja i
vrlo su nejasno definirane. Kako bi plan i program bio prihvatljiv teme je nužno modificirati i
konkretizirati.
Praktični značaj ove analize se ogleda u samoj promjeni praktičnog rada. Prije svega, teme
koje su modificirane izvodile bi se pravilno sa odgovarajućim ciljem i svrhom, a teme koje bi
trebalo odstraniti iz plana i programa više ne bi bile uključene u praktičan rad kao dio
aktivnosti tjelesnog i zdravstvenog odgoja. Samim tim, aktivnosti tjelesnog i zdravstvenog
odgoja bi bile u velikoj mjeri prilagođene i prema cilju i zadacima tjelesnog i zdravstvenog
odgoja, zatim terminologiji te samim tim i uzrastu. Time bi se način odgoja i obrazovanja u
aktivnostima tjelesnog i zdravstvenog odgoja drastično promijenio u pozitivnom smislu.
Pored toga, aktivnosti koje bi bile izvođene bi davale hronološki i kineziološki pravilne
rezultate koji bi se svrsishodno mogli pratiti i evaluirati prema svakom djetetu individualno.
3. Zaključak
Svako dijete je indivuda za sebe. Neponovljiv i sebi svojstven, sa svim svojim mogućnostima,
interesovanjima i željama. Kao takav, iznimno treba da se poštuje, te je odgajateljev zadatak
vrlo specifičan i odgovoran.
Povrh svega, odgajatelj je taj koji nužno mora da poznaje ciljeve i zadatke tjelesnog i
zdravstvenog odgoja, zatim da dobro isplanira i isprogramira aktivnosti tjelesnog i
zdravstvenog odgoja u skladu sa mogućnostima djece poštivajući hronološku dob djeteta te da
poznaje motorni razvoj djece i njihove uzrasne karakteristike. Pored toga, pri planiranju i
programiranju aktivnosti (poznavajući etape istih) , odgajatelj je dužan da poštuje principe
tjelesnog odgoja, te da poznaje strukturu aktivnosti tjelesnog i zdravstvenog odgoja.
Odgajatelj je dužan da poznaje uvodni dio sata, pripremni, glavni i završni dio sata, te da se
koristi adekvatnim sredstvima za te dijelove sata. Također, odgajatelj treba da organizira
svoje aktivnosti tjelesnog i zdravstvenog odgoja koristeći različite metodičko organizacione
oblike rada, te različite metode tjelesnog odgoja. Pored toga, aktivnosti treba da realizira kroz
prirodne oblike kretanja. Dakle odgajatelj je dužan da poveže teoriju sa praksom. Obzirom da
je metodika nastave tjelesnog i zdravstvenog odgoja veoma specifična i kompleksa, iz tih
razloga joj se treba posvetiti posebna pažnja.
Analiza plana i programa aktivnosti iz tjelesnog i zdravstvenog odgoja za uzrast pet godina je
urađena temeljito te su obrađene sve teme koje se nalaze u tabeli Potencijalnih ishoda za
razvoj motorike, mišićne skupine i prirodnih oblika kretanja te Orijentacionih aktivnosti/Ideja
za rad. Prilikom analize primjećeno je da teme nemaju osnov iz oblasti anatomije i fiziologije
tjelesnog napora. Ishod toga jeste nepovezanost teorije sa praksom. Teme su zasnovane na
metodama elementarnih igara koje ne zadovoljavaju konkretne ciljeve i zadatke tjelesnog i
zdravstvenog odgoja. Zbog toga sadržaj i realizacija ovog plana i programa je nekvalitetna.
Literatura