40 Pravila ljubavi – Eli Shafak

ŠEMS iz Tabriza
Kad sam bio dijete, vidio sam Boga,
vidio sam anđele;
Promatrao sam tajne viših i nižih svjetova. Mislio sam
da svi ljudi vide to isto. Najzad sam shvatio da ne
vide...
- ŠEMS IZ TABRIZA

Baciš li u vodu koja teče kamen koji držiš između prstiju, učinak možda nije lako
zamijetiti. Voda će se lagano namreškati na mjestu gdje kamen udari o površinu i kamen
će bućnuti, prigušen žuborom rijeke oko sebe. To je sve.
Baci kamen u jezero. Učinak neće biti samo vidljiv, već i mnogo trajniji. Kamen će
poremetiti vodu koja miruje. Na mjestu gdje kamen udari o vodu, nastat će krug i u času
će se taj krug umnogostručiti u drugi, i treći. Ubrzo će se mreškanje izazvano jednim
tihim bućkajem proširiti dok se ne bude moglo osjetiti posvuda uzduž zrcalne površine
vode.
Tek kad stignu do obale, krugovi će se prestati umnogostručavati i iščeznuti.
Ako kamen pogodi rijeku, rijeka će se prema njemu ponijeti kao prema još jednom
komešanju u svom ionako burnom toku. Ništa neobično. Ništa nesavladivo.
Međutim, ako kamen pogodi jezero, jezero više nikad neće biti isto.
Ženi nenapadnog ponašanja, velikodušnog srca i svetačke
strpljivosti. Hvala ti što me prihvaćaš ovakvog kakav jesam.

Jer unatoč onome što neki ljudi kažu, ljubav nije samo slatki osjećaj koji je osuđen pojaviti se i
brzo nestati.
Neka ljubav uvijek bude s vama, a vi uvijek okruženi ljubavlju.
Na mnoge se načine dvadeset i prvo stoljeće ne razlikuje mnogo od trinaestoga. Oba će u povijesti
biti zapamćena kao doba nezapamćenih vjerskih sukoba, kulturnog nerazumijevanja i općeg
osjećaja nesigurnosti i straha od Drugoga. U takvim vremenima, potreba za ljubavlju veća je no
ikad.

Jer ljubav je upravo bit i svrha života. Kako nas Rumi podsjeća, ona pogađa sve, uključujući i one
koji ljubav izbjegavaju - čak i one koji riječ “romantičan” koriste kao znak neodobravanja.
Upoznavši ovog izvanrednog druga Rumi se preobrazio iz svećenika središnje struje u
predanog mistika, strastvenog pjesnika, pobornika ljubavi i začetnika ekstatičkog plesa
vrtećih derviša - mevlevija, odvažujući se osloboditi svih konvencionalnih pravila.
Rumi se zauzimao za džihad usmjeren ka nutrini, u kojemu je cilj boriti se i u konačnici
nadvladati vlastiti ego, nafs.
Kako vidimo Boga izravan je odraz onoga kako vidimo sami sebe. Ako Bog u nama ponajviše
izaziva strah i krivnju, to znači da u nama buja previše straha i krivnje. Ako Boga vidimo kao
prepunog ljubavi i suosjećanja, takvi smo i sami.
Put do Istine nešto je što se radi iz srca, ne iz glave. Neka vam srce bude prvi vodič! Ne vaš um.
Upoznajte, izazovite i na kraju nadvladajte svoj nafs svojim srcem. Poznavanje vašega ja dovest
će vas do spoznaje Boga.
Odaberimo jedno drugoga za drugove!
Sjednimo jedno drugome na stopala!
U nutrini imamo mnogo sklada -
Ne misli da smo samo ono što vidimo.

Bez obzira tko smo ili gdje živimo, duboko u nutrini svi se
mi osjećamo necjelovitima.
Kao da smo nešto izgubili i moramo to vratiti.

Odaberi Ljubav, Ljubav! Bez slatkog života Ljubavi,

življenje je teret - kao što si i sam uvidjeo.

“Svaki čitatelj ponaosob shvaća Časni Kur'an na različitoj razini u sprezi s dubinom
svograzumijevanja. Postoje četiri razine uvida. Prva je izvanjsko značenje i s njome se većina
ljudi zadovoljava.
Sljedeća je Batini - unutarnja razina. Kao treće, postoji unutarnje od unutarnjeg. A četvrta je
razina toliko duboka da se ne može izraziti riječima i stoga mora ostati neopisiva.”
Postoje četiri razine uvida.
Prva je izvanjsko značenje i s njome se većina ljudi zadovoljava.
Sljedeća je Batini - unutarnja razina.
Kao treće, postoji unutarnje od unutarnjeg.
A četvrta je razina toliko duboka da se ne može izraziti riječima i stoga mora ostati neopisiva.
Jednog je dana Mojsije posve sam šetao planinom, kad je u daljini ugledao pastira. Muškarac je
klečao, ruku raširenih ka nebu, i molio. Mojsije je bio oduševljen. Ali kad se približio, jednako se
zapanjio čuvši pastirovu molitvu.
“O, moj ljubljeni Bože, volim Te više no što znaš. Za Tebe ću sve učiniti, samo reci. Čak i ako
zatražiš od mene da u Tvoje ime zakoljem najdeblju ovcu u mom stadu, učinit ću to bez imalo
oklijevanja. Ti ćeš je ispeći i staviti njezin debeli rep u svoju rižu da bude ukusnija.”
Mojsije se polako približio pastiru, pozorno slušajući.
“Nakon toga ću Ti oprati noge i očistiti uha i istrijebiti Tvoje uši. Toliko Te volim.”
Čuvši dovoljno, Mojsije je prekinuo pastira zaviknuvši: “Prestani, neznalice! Što misliš da radiš?
Misliš li da Bog jede rižu? Misliš li da Bog ima noge koje treba oprati? Ovo nije molitva.
Ovo je puko bogohuljenje.”
Ošamućen i posramljen, pastir se opetovano ispričavao i obećao da će se moliti onako kako se mole
pristojni ljudi. Mojsije ga je tog poslijepodneva naučio nekoliko molitvi. Nakon toga je otišao
svojim putem, krajnje zadovoljan samim sobom.
Ali te noći, Mojsije je čuo glas. Bio je to glas Božji.
“Oh, Mojsije, što si učinio? Izgrdio si onog sirotog pastira i nisi shvatio koliko mi je on drag.
Možda on ne govori prave stvari na pravi način, ali bio je iskren. Njegovo srce bilo je čisto, a
njegove namjere dobre. Bio sam zadovoljan s njim. Možda su njegove riječi tebi zvučale kao
bogohuljenje, ali meni su bile slatko bogohulje.”
Mojsije je odmah spoznao svoju pogrešku. Sljedećeg dana se ranim jutrom vratio na planinu
posjetiti onog pastira. Ponovno ga je zatekao u molitvi, samo što je sad molio kako ga je Mojsije
podučio. U odluci da se moli kako valja, zamuckivao je, lišen uzbuđenja i strasti svoje ranije
molitve. Kajući se zbog onoga što mu je učinio, Mojsije je potapšao pastira po leđima i rekao:
“Prijatelju moj, pogriješio sam. Molim te da mi oprostiš. Nastavi se moliti na tvoj vlastiti način.
On je u Božjim očima dragocjeniji.” Pastir se zapanjio kad je to čuo, ali još je dublje bilo njegovo
olakšanje. Međutim, nije se htio vratiti svojim starim molitvama. Nije ustrajao ni uz službene
molitve kojima ga je Mojsije podučio. Sad je pronašao novi način općenja s Bogom. Iako
zadovoljan i blažen u svojoj naivnoj pobožnosti, sad je prošao tu fazu - svoje slatko bogohulje.
Boga možeš proučavati kroz sve i svakoga u svemiru, jer Bog nije ograničen na
džamiju, sinagogu ili crkvu. Ali ako i nadalje moraš znati gdje je točno njegov stan, potraži ga
samo na jednome mjestu: u srcu onoga koji istinski ljubi.
Većina problema u svijetu potječe od jezičnih pogrešaka i jednostavnih nesporazuma. Nikad ne
uzimaj riječi zdravo za gotovo. Kad zakoračiš u područje ljubavi, jezik kakav poznajemo postaje
zastarjeo. Ono što se ne može pretočiti u riječi može se spoznati samo kroz šutnju.
Štogod se dogodilo u tvome životu, ma kako se stvari činile zabrinjavajućima, ne ulazi u
susjedstvo očaja. Čak i kad sva vrata ostaju zatvorena, Bog će otvoriti
novi put samo za tebe. Budi zahvalan! Lako je biti zahvalan kad je sve dobro. Sufi je zahvalan ne
samo za ono što mu je dano, već i za sve ono što mu je uskraćeno.
Strpljivost ne znači pasivno trpljenje. Ona znači biti dovoljno dalekovidan da
vjeruješ krajnjem ishodu postupka. Što znači strpljivost? Ona znači pogledati trn i vidjeti ružu,
pogledati noć i vidjeti zoru. Nestrpljivost znači biti toliko kratkovidan da ne možeš vidjeti ishod.
Onima koji ljube Boga nikad ne ponestane strpljivosti jer oni znaju da je vrijeme da polumjesec
postane pun mjesec.
Istok, zapad, jug ili sjever malo je važno. Ma koje bilo tvoje odredište, samo se pobrini da svako
putovanje učiniš putovanjem u duši. Ako putuješ u sebi, proputovat ćeš čitav široki svijet i dalje.
Babica zna da kad nema boli, put se za dijete ne može otvoriti i majka ne može roditi. Jednako
tako, da bi se rodilo novo Ja, potrebna je patnja.
Kao što glina mora proći kroz veliku vrućinu da bi postala čvrsta i otporna, Ljubav se može
usavršiti samo kroz bol.
Potraga za Ljubavlju nas mijenja. Među onima koji traže Ljubav ne postoji nijedan tragač koji
putem nije sazreo. Čim počneš tražiti Ljubav, počinješ se mijenjati izvana i iznutra.
Na ovome je svijetu više lažnih gurua i lažnih učitelja nego što je zvijezda u vidljivome svemiru.
Ne zamijeni sobom zaokupljene, moći gonjene ljude s istinskim mentorima. Pravi duhovni učitelj
neće usmjeriti tvoju pozornost na sebe i neće od tebe očekivati apsolutnu pokornost ili krajnje
divljenje, nego će ti pomoći da cijeniš i diviš se svojem unutarnjem ja. Istinski mentori prozirni
su kao staklo.
Oni puštaju da Božje svjetlo prođe kroz njih.
Nastoj se ne opirati promjenama koje naiđu tvojim putem. Umjesto toga, dopusti da život živi
kroz tebe. I ne brini ako se tvoj život okreće naglavačke. Kako znaš da je strana na koju si sviknut
bolja od one koja dolazi?
“Bog je zaposlen dovršenjem rada na tebi, izvana i iznutra. Posve je zaokupljen tobom. Svako
ljudsko biće rad je u nastanku koji se polako ali neumoljivo kreće ka savršenstvu. Svatko od nas
nedovršeno je umjetničko djelo koje čeka i nastoji biti dovršeno. Bog se sa svima nama bavi
pojedinačno jer je ljudski rod lijepa umjetnost vješte kaligrafije u kojoj je svaka točkica jednako
važna za cjelokupnu sliku”
Lako je voljeti savršenog Boga, neokaljanog i nepogrešivog kakav On jest. Mnogo je teže voljeti
druga ljudska bića sa svim njihovim nesavršenostima i manama. Ne zaboravi, čovjek može
spoznati samo ono što može voljeti.
Nema mudrosti bez ljubavi. Ne naučimo li voljeti Božju tvorevinu, ne možemo ni istinski voljeti
ni istinski spoznati Boga.
“Prava prljavština je ona unutra. Ostalo se jednostavno opere. Postoji samo jedna vrsta
prljavštine koja se ne može očistiti čistom vodom, a to je blato mržnje i zadrtosti koja kalja dušu.
Tijelo možeš očistiti uzdržavanjem i postom, ali samo će ljubav očistiti tvoje srce!“
Čitav svemir sadržan je u jednom jedinom biću - tebi. Sve što vidiš oko sebe,
uključujući i one stvari koje ne voliš, čak i ljude koje prezireš ili ih se gnušaš, nazočno je u tebi u
različitim stupnjevima. Stoga, ne traži ni šejtana izvan sebe. Vrag nije neka izvanredna sila koja
te napada izvana. On je običan glas iznutra. Ako se u cijelosti upoznaš, ako se iskreno i odlučno
suočiš i sa svojom mračnom i sa svojom svijetlom stranom, stići ćeš do uzvišenog oblika svijesti.
Kad osoba upozna samu sebe, spoznala je Boga.”

DESET STVARI KOJE TREBAM UČINITI PRIJE ČETRDESETOG

ROĐENDANA
1. Unaprijediti upravljanje vremenom, biti bolje organizirana i
odlučna iskoristiti vrijeme na najbolji mogući način. Kupiti novi
dnevni planer. (Obavljeno)
2. Pridodati prehrani dodatke minerala i antioksidanse.
(Obavljeno)
3. Poduzeti nešto kako bih imala manje bora. Iskušati proizvode s
alfa hidroksidnom kiselinom i početi koristiti novu L'Orealovu
kremu. (Obavljeno)
4. Promijeniti tkaninu na pokućstvu, kupiti nove biljke, nabaviti
nove jastučiće. (Obavljeno)
5. Ocijeniti svoj život, vrijednosti i uvjerenja. (Napola
obavljeno)
6. Izbaciti meso iz prehrane, sastaviti zdravi jelovnik svakog
tjedna i početi davati svom tijelu poštovanje koje zaslužuje.
(Napola obavljeno)
7. Početi čitati Rumijeve pjesme. (Obavljeno)
8. Odvesti djecu na neki brodvejski mjuzikl. (Obavljeno)
9. Početi pisati kuharicu. (Neobavljeno)
10. Otvoriti

Jednog je dana jedna prostitutka prošla pokraj psa lutalice. Životinja je dahtala na vrelom suncu,
žedna i bespomoćna. Prostituka je odmah skinula cipelu i napunila je vodom iz najbližegbunara
kako bi napojila psa. Zatim je krenula dalje svojim putem. Sljedećeg je dana naletjela na jednog
sufija, čovjeka velike mudrosti. Čim ju je ugledao, poljubio joj je ruke. Zapanjila se. Ali on joj je
rekao da je njezina dobrota prema psu bila toliko iskrena da su joj njome oprošteni svi grijesi.
Ako želiš promijeniti odnos na koji se drugi ponašaju prema tebi, najprije bi trebao promijeniti
odnos na koji se sam ponašaš prema sebi. Ne naučiš li voljeti sebe, u cijelosti i iskreno, nema
načina da možeš biti voljen. Međutim, jednom kad postigneš tu fazu, budi zahvalan za svaki trn
koji drugi možda bace na tebe. On je znak da ćeš ubrzo biti obasut ružama.” Kratko je zastao i
zatim dodao: “Kako možeš kriviti druge što te ne poštuju, kad samu sebe smatraš
nedostojnom poštovanja?”
“Ne boj se kamo će te cesta odvesti. Usredotoči se radije na prvi korak. To je najteži dio i to je ono
za što si ti odgovorna. Jednom kad napraviš taj korak, pusti neka sve učini što prirodno čini i
ostalo će uslijediti. Ne prepuštaj se bujici. Budi bujica.”
Svi smo stvoreni na Njegovu sliku, a ipak je svatko od nas stvoren drukčiji i jedinstven. Ne
postoje dva jednaka čovjeka.
Ne postoje dva srca koja kucaju u istom ritmu. Da je Bog htio da svi budu isti, ne bi to tako
načinio.
Stoga, nepoštovanje razlika i nametanje vlastitih razmišljanja drugima jednako je nepoštivanju
Božjeg svetog plana?
Kad čovjek koji istinski voli Boga uđe u krčmu, krčma postaje njegova odaja molitve, ali kad
vinopija uđe u tu istu odaju, ona postaje njegova krčma. U svemu što činimo, naša srca su ta
koja su važna, ne naš izvanjski izgled. Sufije ne sude druge ljude po tome kako izgledaju ili tko
su. Kad sufi nekoga promatra, oba su mu oka
zatvorena i umjesto njih otvara treće oko - oko koje vidi nutrinu!“
Jednog je dana jedan filozof susreo jednog derviša i odmah su se složili. Njih dvojica danima su
razgovarali i jedan drugome dovršavali rečenice.
Kad su se najzad razdvojili, filozof je izvijestio o razgovoru, “Sve što ja znam, on vidi.”
Zatim je i sufi dao svoj prikaz: “Sve što ja vidim, on zna.”
Putujući derviš došao je u grad u kojem stanovnici nisu imali povjerenja u strance. “Odlazi!”
vikali su mu. “Nitko te ovdje ne poznaje!”
Derviš je mirno odgovorio: “Da, ali ja poznajem samoga sebe, i vjerujte mi, bilo bi mnogo gore da
je obrnuto.”
Dok god poznajem samoga sebe, bit ću dobro. Tko god poznaje samoga sebe, poznaje
Jedno.
“Peti element “Samo prihvati prazninu!”
Kako mogu zamisliti da je Bog zatvoren u ograničenom prostoru kad On otvoreno kaže,
Ne obgrljuju me ni moje nebo ni moja zemlja, nego me obgrljuje srce mog sluge koji vjeruje u
mene.
Žali budalu koja misli da su granice njegovog smrtnog uma granice Boga svemogućeg.
Žali neznalicu koji pretpostavlja da može pregovarati i podmiriti dugove s Bogom.
Misle li takvi ljudi da je Bog trgovac mješovitom robom koji pokušava odvagati naše
vrline i naša nedjela na dvije odvojene vage? Je li On činovnik koji pomno zapisuje naše
grijehe u svoju knjigu računa kako bi nas jednog dana prisilio da mu platimo? je li to
njihovo poimanje Jedinstva?
Kako ikad mogu širiti glasine i klevete, ako duboko u srcu znam da Bog sve to vidi i
čuje?
Ljudsko biće ima jedinstveno mjesto među Božjim stvorenjima. “Udahnuo sam u njega od svog
duha”, kaže Bog. Svatko je od nas bez iznimke načinjen da bude Božji poslanik na zemlji. Zapitaj
se, koliko se često ponašaš kao poslanik, ako ikad to činiš? Ne zaboravi, na svakome je od nas da
otkrijemo božanski duh u sebi i živimo po njemu.
Umjesto da se izgube u Ljubavi prema Bogu i ratuju protiv svog ega, vjerski fanatici
bore se protiv drugih ljudi, stvarajući val za valom straha.
Uvijek kivni na nekoga zbog ovoga ili onoga, oni kao da očekuju da će se Svemogući
Bog umiješati u njihovu korist i umjesto njih se osvetiti. Njihov je život stanje
neprestanog ogorčenja i neprijateljstva, nezadovoljstva tako ogromnog da ih slijedi
kamo god pošli, kao crni oblak, koji zamućuje i njihovu prošlost i njihovu budućnost.
Pakao je u ovdje i sad. I raj je. Prestani brinuti o paklu ili sanjati o raju, jer oni su oboje prisutni
u tebi upravo u ovome trenutku. Svaki put kad se zaljubimo, uzvisimo se u raj. Svaki put kad
mrzimo, zavidimo ili se s nekime borimo, strmoglavljujemo se ravno u oganj pakla.
“Ni kršćanin ni Židov ni musliman, ni hindu, ni budist, sufi ili
zen. Nijedna religija ni kulturni sistem. Ja nisam s Istoka, ni
sa Zapada... Moje je mjesto bezmjesno, trag bez traga.“ Da, Rumi
je u pravu. On nije ni s Istoka ni sa Zapada. On pripada Kraljevstvu Ljubavi. On pripada
Ljubljenom.
Brate, otrpi bol. Pobjegni otrovu svojih poriva.
Nebo će se nakloniti tvojoj ljepoti ako to učiniš...
Tako trn postaje ruža.
Pojedinačno plamti s općim.
“Muškarci su podrška ženama jer Bog jednima daje više nego drugima, i jer oni troše od svojega
bogatstva (da bi se pobrinuli za njih). Zato su kreposne žene poslušne Bogu i čuvaju ono što je
skriveno kao što ga je Bog čuvao. Glede žena za koje osjećaš da su nesklone, razgovaraj s njima ne
bi li ih uvjerio; zatim ih ostavi same u postelji (ali ih ne zlostavljaj) i idi s njima u postelju (kad
su voljne). Ako ti se otvore, ne traži izliku da bi ih okrivio. Bog je doista uzvišen i velik. “
“Kuran je rijeka koja nadire u bujici”, rekao je. “Oni koji je promatraju iz daljine, vide
samo jednu rijeku. Ali za one koji plivaju u njoj postoje četiri struje. Kao različite vrste
riba, neki od nas plivamo bliže površini, a neki plivaju u velikim dubinama.”
“Oni koji vole plivati blizu površine zadovoljni su s izvanjskim značenjem Kur'ana.
Mnogi ljudi su takvi. Previše doslovno shvaćaju sure. I zato nije nikakvo čudo da kad
pročitaju suru kao što je Nisa, stignu do zaključka da su muškarci nadmoćni ženama. Jer
je to upravo ono što žele vidjeti.”
“Postoje još tri struje. Druga je dublja od prve, ali još uvijek blizu površine. Kako se
tvoja svijest širi, tako se širi i tvoje shvaćanje Kur'ana. Ali da bi se to dogodilo, moraš
zaroniti.”
Treća struja je ezoterično čitanje, batini.
A svatko od nas, uključujući i tebe i mene, u sebi ima i ženstvenost i muževnost, u
različitim stupnjevima i nijansama. Tek kad naučimo prigrliti oboje, možemo postići
skladno Jedinstvo.”
“Svemir je jedno. Sve i svi međusobno su povezani nevidljivom mrežom priča. Bili mi
toga svjesni ili ne, svi smo u nijemom razgovoru. Ne naudi. Budi suosjećajan. I ne govori nikome
iza leđa - čak ni naizgled nedužnu primjedbu! Riječi koje iziđu iz tvojih usta ne nestaju, nego
bivaju zauvijek pohranjene u beskonačnom prostoru i vratit će ti se kad za to bude vrijeme. Bol
jednog čovjeka sve će nas povrijediti. Radost jednog čovjeka u svima nama izazvat će osmijeh”,
promrmljao je.
Ovaj je svijet kao snježna planina s koje odjekuje tvoj glas. Štogod kažeš, dobro ili zlo, nekako će
ti se vratiti. Stoga, ako postoji netko tko gaji loše misli o tebi, kažeš li slično loše stvari o njemu,
samo ćeš pogoršati situaciju. Naći ćeš se zarobljen u pakosnom krugu zlobne energije. Umjesto
toga, četrdeset dana i noći govori i misli lijepe stvari o toj osobi. Po isteku tih četrdeset dana, sve
će biti drukčije, jer ćeš ti u svojoj nutrini biti drukčiji.”
Dvojica muškaraca putovala su iz jednoga grada u drugi. Došli su do rječice čija se voda podigla
od obilne kiše. Tek što su prišli vodi, zamijetili su kako ondje stoji jedna mlada, lijepa žena kojoj je
bila potrebna pomoć. Jedan od dvojice muškaraca odmah joj je prišao. Podigao je ženu i odnio je u
naručju preko rječice. Zatim ju je ondje spustio, mahnuo joj u pozdrav i dvojica muškaraca
nastavila su svojim putem.
Tijekom ostatka putovanja, drugi je putnik bio neobično šutljiv i mrzovoljan, i nije odgovarao na
pitanja svog prijatelja. Nakon nekoliko sati durenja, nesposoban više šutjeti, upitao je: “Zašto si
dodirnuo onu ženu? Mogla te je zavesti! Muškarci i žene ne smiju dolaziti u takav doticaj!”
Prvi je muškarac mirno odgovorio: “Prijatelju, ja sam onu ženu prenio preko rječice i ondje sam
je ostavio. Ti si taj koji je nosi sve otad.”
Prošlost je tumačenje. Budućnost je iluzija. Svijet se ne kreće kroz vrijeme kao da je ono ravna
linija, iz prošlosti u budućnost. Umjesto toga, vrijeme se kreće kroz nas i u nama, u beskonačnim
spiralama.
Vječnost ne znači vječno vrijeme, već jednostavno bezvremenost.
Ako želiš doživjeti vječno prosvjetljenje, izbaci prošlost i budućnost iz misli i ostani u
sadašnjem trenutku.
Šems mi je uvijek govorio: “Vidiš, sadašnji trenutak sve je što postoji i što će ikad
postojati. Kad shvatiš tu istinu, više se nećeš imati čega bojati.
Sudbina ne znači da je tvoj život strogo predodređen. Stoga, prepustiti
sve sudbini i ne pridonijeti aktivno glazbi svemira znak je pukog neznanja.
Glazba svemira sve prožima i skladana je na četiri različite razine.
Tvoja sudbina je razina na kojoj ćeš svirati svoju melodiju. Možda nećeš promijeniti glazbalo, ali
koliko ćeš dobro svirati, u cijelosti je u tvojim rukama.”
Jednog je dana neki čovjek dotrčao sufiji i zadahtano rekao, “Hej, nose pladnjeve, pogledaj!”
Sufi je mirno odgovorio, “Što to nama znači? Tiče li se to nas?”
“Ali nose te pladnjeve u tvoju kuću!” uzviknuo je onaj čovjek.
“Da li se to onda tebe tiče?” odgovorio je sufi.
Nažalost, ljudi uvijek promatraju tuđe pladnjeve. Umjesto da brinu o svojim poslima,
donose sudove o drugim ljudima. Nikad me ne prestaje čuditi kakve stvari izmišljaju!
Njihova mašta ne poznaje granice kad je riječ o sumnji i kleveti.
Pravi sufi je takav da čak i kad je nepravedno optužen, napadnut i osuđen sa svih strana,
strpljivo izdržava, ne izgovarajući nijednu ružnu riječ ni o jednom svojem kritičaru. Sufi nikad
ne raspodjeljuje krivnju. Kako može biti protivnika ili suparnika ili čak “drugih” kad ne postoji
“ja”?
Kako može postojati itko tko bi bio kriv kad postoji samo jedno?
Želiš li učvrstiti vjeru, morat ćeš smekšati iznutra. Da bi tvoja vjera bila čvrsta kao stijena, tvoje
srce mora biti meko kao pero. Kroz bolest, nesreću, gubitak ili prepast, na ovaj ili onaj način, svi
se mi suočavamo sa zgodama koje nas uče kako da budemo manje sebični i skloni osudama, a više
suosjećajni i velikodušni. Međutim, neki od nas nauče tu lekciju i uspiju postati blaži, a drugi
završe još grublji nego ranije. Jedini način da se približiš Istini jest taj da proširiš srce kako bi
obuhvatilo čitav ljudski rod, a da ipak u njemu još uvijek ima mjesta za više Ljubavi.”
Ništa ne smije stajati između tebe i Boga. Ni imami, ni svećenici, ni rabini, ni bilo koji drugi
čuvari moralnog ili vjerskog vodstva. Ni duhovni učitelji, čak ni tvoja vjera. Vjeruj u svoje
vrijednosti i svoja pravila, ali nikad ih ne nameći drugima. Budeš li uporno slamao tuđa srca,
kakvu god vjersku dužnost obnašaš, neće biti dobra.
Kloni se svih vrsta idolatrije, jer ona će ti zamutiti vid. Neka Bog i samo Bog bude tvoj vodič.
Nauči Istinu, prijatelju, ali pazi da od svojih istina ne načiniš fetiše.“
Četvorica trgovaca molili su se u džamiji kad su vidjeli kako u nju ulazi mujezin. Prvi se trgovac
prestao moliti i upitao, “Mujezine! Je li molitva prekinuta? Ili još uvijek imamo vremena?”
Drugi se trgovac prestao moliti i obratio prijatelju. “Hej, progovorio si dok si se molio. Tvoja je
molitva sad nevažeća. Moraš početi ispočetka!”
Kad je to čuo, umiješao se treći trgovac. “Zašto kriviš njega, idiote? Trebao si misliti na svoju
molitvu. Sad je i tvoja nevažeća.”
Četvrti se trgovac nasmiješio i glasno rekao, “Pogledaj ih! Sva trojica su zabrljali. Hvala Bogu što
ja nisam jedan od onih koji su zastranili.”
“Onda, što mislite? Koje su od molitvi ove četvorice trgovaca po vašemu mišljenju
nevažeće?”
“Moj odgovor je da su sva četvorica trgovaca pogriješila iz sličnog razloga, ali se ni za
jednoga od njih ne može reći da je u krivu, jer na kraju dana nije na nama da im
sudimo.”
“Sufi kaže, ‘Trebao bih misliti na svoj unutarnji susret s Bogom, a ne osuđivati druge
ljude.’ Međutim, ortodoksni učenjak uvijek budno traži pogreške drugih. Ali ne
zaboravite, učenici, onaj tko se tuži na druge najčešće je sam na krivom putu.”
Dok se svi na svijetu trude nekamo stići i netko postati, samo kako bi to sve ostavili iza sebe
nakon smrti, ti teži ka najvišoj fazi ništavnosti. Živi ovaj život lagan i prazan kao nula. Mi
nismo nimalo drukčiji od lonca.
Uspravnima nas ne drže izvanjski ukrasi već unutarnja praznina. Jednako tako, ono što nas tjera
dalje nije ono što težimo postići već svijest o ništavnosti.”
Bijaše jednom jedan majstor koji je imao žučljivog pomoćnika, povrh toga škiljavog. Taj je
pomoćnik uvijek vidio dvostruko. Jednog mu je dana majstor rekao da donese lonac meda iz
spremišta. Pomoćnik se vratio praznih ruku. “Ali, majstore, ondje su dva lonca meda”, potužio
se.
“Koji želite da donesem ?” I predobro poznavajući svog pomoćnika, majstor je odvratio: “Zašto
ne razbiješ jedan od ta dva lonca i doneseš mi drugi?”
Avaj, pomoćnik je bio previše površan da bi shvatio mudrost iza tih riječi. Učinio je kako mu je
bilo rečeno. Razbio je jedan od ona dva lonca i silno se iznenadio kad je vidio da se razbio i drugi.
“Gnostik je pobjegao od pet čula i šest smjerova
i čini te svjesnim onoga što je izvan njih.“
Slušaj trsku i priču koju priča,
kako pjeva o odvojenosti:
Otkad su me odsjekli od korita trske,
moj jauk muškarce i žene tjera na plač.
Štogod smatraš unosnim, bježi od toga!
Pij otrov i izlij vodu života!
Napusti sigurnost i boravi na strašnim mjestima!
Odbaci ugled, postani osramoćen i bestidan!
Bog nas pita, Sjećaš li se saveza koji smo sklopili prije nego što si poslan na ovaj svijet? Shvaćaš
li svoju ulogu u otkrivanju Mojega blaga?
Većinu vremena nismo spremni odgovoriti na ova pitanja.
Previše su zastrašujuća. Ali Bog je strpljiv. On uvijek iznova pita.
Pokornost ne znači biti slab ili pasivan. Ona ne vodi ni do fatalizma ni do predaje. Upravo
suprotno. Istinska moć nalazi se u pokornosti - moć koja dolazi iznutra. Oni koji se pokore
božanskoj srži života živjet će u nepomućenom miru i spokoju čak i kad čitav bijeli svijet prolazi
kroz previranja, jedno za drugim.
Bijahu jednom četvorica putnika, jedan Grk, jedan Arap, jedan Perzijanac i jedan Turčin.
Stigavši u neki gradić, odlučiše naći nešto za jelo. Budući da su imali malo novca, mogli su birati
samo jedno jelo. Svatko od njih rekao je da na umu ima najbolju hranu na svijetu. Upitan koja je
to hrana, Perzijanac je odgovorio “angoor”, Grk “staphalion”, Arap je zatražio “aneb”, a Turčin
“üzüm”. Kako nisu razumjeli jezike ovih drugih, počeli su se prepirati.
Svađali su se međusobno i sa svakom minutom postajali sve kivniji i ogorčeniji, dok ih nije
prekinuo jedan sufi koji je slučajno prolazio onuda. Prikupljenim novcem sufi je kupio hrpu
grožđa.
Zatim je stavio grožđe u posudu i čvrsto ga zgnječio. Natjerao je putnike da popiju sok i bace
kožicu, jer važna je srž ploda, ne njegov izvanjski oblik.
Vjere su kao rijeke: sve se ulijevaju u isto more.
Na ovome svijetu, nisu sličnosti ili pravilnosti ono što nas vodi korak naprijed, nego puke
suprotnosti. A sve suprotnosti u svemiru prisutne su u svakome od nas. Stoga se vjernik mora
susresti s nevjernikom koji živi u njemu. A nevjernik mora upoznati šutljivog vjernika u sebi. Do
dana kad čovjek dosegne fazu Insan-i Kamila, savršenog ljudskog bića, vjera je postupan proces i
takav koji zahtijeva svoju naizgled suprotnost: nevjericu.
Ovaj je svijet podignut na načelu uzajamnosti. Ni kapljica ljubaznosti ni mrljica
zla neće ostati neuzvraćena. Ne boj se zavjera, prevara ili trikova drugih ljudi. Ako netko
postavlja klopku, ne zaboravi, postavlja je i Bog. On je veći urotnik. Nijedan listić ne zašuška a
da Bog to ne zna. Vjeruj u to jednostavno i u cijelosti. Sve što Bog čini, čini lijepo.”
“Bog je precizan urar. Toliko je precizan njegov poredak da se sve na zemlji događa u svoje
vrijeme. Ni minute kasnije, ni minute ranije. I za sve bez iznimke, taj sat točno radi. Za svakoga
postoji vrijeme za ljubav i vrijeme za smrt.”
“Nikad nije prekasno zapitati se, 'Jesam li spremanpromijeniti život kojim živim? Jesam li
spreman promijeniti se iznutra?`
Čak i ako je samo jedan dan u tvom životu jednak kao prethodni, to je svakako šteta. U svakom
trenutku i sa svakim novim dahom, čovjek bi trebao biti obnovljen i ponovno obnovljen. Postoji
samo jedan način da se rodiš u novi život: umiranjem prije smrti.”
Dok se dijelovi mijenjaju, cjelina uvijek ostaje ista. Na svakog lopova koji napusti ovaj svijet,
novi se rodi. I svaku pristojnu osobu koja premine zamijeni nova pristojna osoba. Tako ne samo
da ništa ne ostaje jednako, nego se ujedno ništa doista ne promijeni.
Na svakog sufija koji umre, negdje se rodi novi.
“Život bez ljubavi bez važnosti je. Ne pitaj se kakvu bi vrstu ljubavi trebao tražiti, duhovnu ili
materijalnu, božansku ili svjetovnu, istočnjačku ili zapadnjačku... Podjele vode samo do dodatnih
podjela. Ljubav nema oznaka, nema odrednica. Ona je to što jest, čista i jednostavna.
Ljubav je voda života. A onaj tko ljubi duša je vatre!
Svemir se okreće drugačije kad vatra voli vodu.”