Osnove Elektrotehnike I Elektronike (IT) - Repetitorij S Laboratorijskim Vježbama PDF

Ljubomir Malešević
Tonko Kovačević
Vjekoslav Zrno
OSNOVE ELEKTROTEHNIKE I
ELEKTRONIKE
(Za studente Informacijske Tehnologije)
Repetitorij s laboratorijskim vježbama
SVEUČILIŠTE U SPLITU
SVEUČILIŠNI ODJEL ZA STRUČNE STUDIJE
Split, 2016.
PREDGOVOR
Repetitorij s laboratorijskim vježbama iz OSNOVA ELEKTROTEHNIKE I ELEKTRONIKE

izrađen je za studente odjela Informacijske tehnologije Sveučilišta u Splitu.
Suvremeni sustav učenja zahtijeva prilagođavanje modernim tehnologijama i organizaciju

transparentnog sustava za učenje. Simulaciju složenih tehničkih sustava pogodno je izvesti u
didaktičkoj strukturi postupnim izvođenjem vježbi, čime se ubrzava i olakšava razumijevanje rada
sustava.
Za učinkovitost nastave i povećanje obujma usvojenih praktičnih znanja, što je jedan od

temeljnih zadataka Sveučilišta, na Elektrotehničkom odjelu smo se odlučili za postupni razvoj
laboratorija nabavom opreme, koja bi bila integrirana u nastavni proces. Navedene zahtjeve u
najvećoj mjeri zadovoljavaju tehnički didaktički sustavi (TDS). Institucije srodnog karaktera u
Europi opremljene su TDS sustavima.
Ideja vodilja didaktičkog koncepta je učenje uz praktičan rad ("learning by doing"), a

primjenjuje se u cilju zornog predočavanja temeljnih principa tehničkih znanosti (programi
elektronike, energetike i strojarstva) s istovremenim uvidom u praktičnu primjenu, te vježbe na
uređajima sastavljenim od komercijalno dostupnih komponenti. Prema istraživanjima mogućnosti
pamćenja izloženog gradiva ovaj koncept daje najviši postotak zadržane informacije (90%), znatno
viši nego u slučaju slušanja (20%), slušanja i gledanja (50%) ili razgovora (70%).
U odnosu na klasično ustrojene laboratorijske vježbe bitno se povećava vrijeme koje je na

raspolaganju za izvođenje eksperimenta, jer se smanjuje vrijeme za sastavljanje i rastavljanje
krugova. Svaki se sustav može proširiti, a pojedine jedinice mogu se i međusobno povezivati, te
istovremeno koristiti kao potpora u izvođenju nastave većeg broja predmeta različitih usmjerenja.
Univerzalni setovi omogućuju brzo i efikasno sklapanje sklopova od komponenata koje nisu
sastavni dio vježbovnih sustava, pa se mogu koristiti za izradu diplomskih radova. Ispravnost
projektiranog sustava zadanog kao diplomski rad, testira se na postojećoj vježbovnoj opremi, a
nakon toga se ide na završnu realizaciju na pločici, ugradnja u kutiju i sl.
TDS sustavi su zaštićeni tako da su sve funkcije osigurane od kratkog spoja i nadgledane
LED pokazivačima. Sustavi većinom imaju već ugrađene izvore napajanja. Vježbe se izvode na
laboratorijskom stolu.
Sugestije studenata u smislu uočavanja pogrešaka, preinaka i dopuna iznesenog gradiva su

dobrodošle.
Split, rujan 2016.
AUTORI
SADRŽAJ
UVOD .............................................................................................................................................. 1
ISTOSMJERNE STRUJE ................................................................................................................ 3
1. ELEKTRIČNI KRUG .............................................................................................................. 3
2. OHMOV ZAKON ................................................................................................................... 5
VJEŽBA 1 ................................................................................................................................ 6
3. INDIREKTNO MJERENJE OTPORA U-I METODOM ....................................................... 9
VJEŽBA 2 .............................................................................................................................. 11
ELEKTRIČNI OTPORNICI .......................................................................................................... 13
4. LINEARNI OTPORNICI ...................................................................................................... 14
VJEŽBA 3 .............................................................................................................................. 15
SPAJANJE OTPORNIKA – NADOMJESNI OTPOR ................................................................. 17
5. SERIJSKI SPOJ OTPORNIKA (TROŠILA) ........................................................................ 17
VJEŽBA 4 .............................................................................................................................. 19
6. PARALELNI SPOJ OTPORNIKA (TROŠILA) ................................................................... 21
VJEŽBA 5 .............................................................................................................................. 23
7. MJEŠOVITI (SERIJSKO-PARALELNI) SPOJEVI OTPORNIKA ..................................... 25
VJEŽBA 6 .............................................................................................................................. 27
8. NEOPTEREĆENO NAPONSKO DJELILO ........................................................................ 29
VJEŽBA 7 .............................................................................................................................. 31
9. OPTEREĆENO NAPONSKO DJELILO .............................................................................. 33
VJEŽBA 8 .............................................................................................................................. 35
10. EKVIVALENTNI NAPONSKI IZVOR (Modovi rada izvora) ........................................ 37
VJEŽBA 9 .............................................................................................................................. 41
ELEKTRONIČKI ELEMENTI ..................................................................................................... 43
11. POLUVODIČKA DIODA ................................................................................................. 43
VJEŽBA 10 ............................................................................................................................ 49
VJEŽBA 11 ............................................................................................................................ 53
12. ZENER DIODA ................................................................................................................. 57
VJEŽBA 12 ............................................................................................................................ 59
13. LED DIODA ...................................................................................................................... 68
VJEŽBA 13 ............................................................................................................................ 69
14. KAPACITIVNA DIODA .................................................................................................. 72
VJEŽBA 14 ............................................................................................................................ 75
15. BIPOLARNI TRANZISTOR ............................................................................................ 79
VJEŽBA 15 ............................................................................................................................ 83
16. UNIPOLARNI TRANZISTOR ......................................................................................... 88
VJEŽBA 16 ............................................................................................................................ 93
ELEKTRONIČKI SKLOPOVI ...................................................................................................... 98
17. SKLOPOVI POJAČALA S BIPOLARNIM TRANZISTORIMA ................................... 98
VJEŽBA 17 .......................................................................................................................... 102
18. SKLOPOVI POJAČALA S UNIPOLARNIM TRANZISTORIMA .............................. 105
VJEŽBA 18 .......................................................................................................................... 108
19. DIFERENCIJALNO POJAČALO................................................................................... 111
VJEŽBA 19 .......................................................................................................................... 116
20. POJAČALA SNAGE ....................................................................................................... 121
VJEŽBA 20 .......................................................................................................................... 123
21. OPERACIJSKA POJAČALA ......................................................................................... 128
VJEŽBA 21 .......................................................................................................................... 132
VJEŽBA 22 .......................................................................................................................... 136
VJEŽBA 23 .......................................................................................................................... 139
22. MJERENJE ODZIVA BISTABILA, MONOSTABILA I ASTABILA.......................... 142
VJEŽBA 24 .......................................................................................................................... 145
VJEŽBA 25 .......................................................................................................................... 147
VJEŽBA 26 .......................................................................................................................... 149
VJEŽBA 27 .......................................................................................................................... 150
PRILOG 1 .................................................................................................................................... 151
PRILOG 2 .................................................................................................................................... 155
PRILOG 3 .................................................................................................................................... 163
PRILOG 4 .................................................................................................................................... 168
LITERETURA ............................................................................................................................. 176
UVOD
Laboratorijske vježbe iz predmeta OSNOVE ELEKTROTEHNIKE I ELLEKTRONIKE

podijeljene su na tri dijela koja pokrivaju područja ISTOSMJERNIH STRUJA, ELEKTRONIČKIH
ELEMENATA I ELEKTRONIČKIH SKLOPOVA, tj. onaj dio gradiva predmeta koji je najvažniji
za elektrotehničku praksu.
Vježbe se ne izmjenjuju ciklički, nego jednake grupe vježbi rade svi studenti istovremeno.
Time je omogućeno da vježbe “prate” gradivo izneseno na predavanjima. Cilj vježbi je što lakše i
temeljitije savladavanje gradiva iznesenog na predavanjima.
Svaka je vježba podijeljena na dva temeljna poglavlja:
 Teoretski uvod koji sadržava opis građe bitne za razumijevanje pojedine vježbe, kao i prikaz
mogućnosti primjene korištenih elemenata u realnim elektrotehničkim uređajima i
elektroničkim sklopovima.
 Pokus ili eksperimentalni dio koji sadržava zadatak što ga treba riješiti i odnosni mjerni
postupak. Tablice i dijagrami potrebni za uspješno rješavanje eksperimentalnih zadataka su
sastavni dio ovoga poglavlja. Kroz postavljena pitanja provjerava se usvajanje stečenih
znanja.
U tijeku izvođenja studenti popunjavaju priložene tablice izmjerenim podacima. Vježba se

upotpunjava crtanjem krivulja, odgovorima na pitanja koje studenti unose u skriptu na za to
predviđenim mjestima, kao i komentarom vježbe. Prije izvođenju svakog ciklusa vježbi voditelj
provjerava jesu li vježbe iz prethodnog ciklusa kompletirane.
Vježbe se izvode na didaktičkim setovima. Za prikaz vremenski promjenljivih izmjeničnih

veličina u određenom broju vježbi se kao mjerni instrument, radi zornosti prikaza, koristi
osciloskop (ili računalo s dodatnim sklopom koji omogućuje realizaciju funkcija osciloskopa).
Pojednostavljeno se osciloskop može tretirati kao voltmetar sa slikom, tj. grafičkim prikazom
promjena naponskog signala u vremenu. Osciloskopi su više kanalni što omogućuje usporedbu
različitih signala. Važno je da se studenti u ranoj fazi studija na relativno jednostavnim primjerima
upoznaju sa sofisticiranom opremom, koju će kasnije koristiti u stručnom dijelu studija i pri izradi
diplomskih radova.
Sustavi imaju već ugrađene izvore napajanja. Izmjenični trofazni naponi ne uzimaju se
direktno iz mreže, već se potrebni fazni pomak generira elektronički. Radi izbjegavanja rizika u
izvođenju pokusa, fazni napon je sa uobičajenih 220V reduciran na 7V, a odgovarajući linijski
napon sa 380V na 12V. Vježbe se izvode na laboratorijskom stolu.
1
Pokuse studenti obavljaju samostalno u grupama po dvoje. Tijekom odvijanja vježbi
pozornost treba obratiti na:
 Prije izvođenja vježbe detaljno proučiti upute i prethodno izvršiti potrebne proračune.
 Pažljivo razgledati mjerne uređaje, instrumente i pomoćni pribor. Voditi računa o oznakama
i mjernim područjima instrumenata.
 Nakon spajanja odgovarajućega električnog kruga, provjeru vrši voditelj vježbi. Napajanje
se smije uključiti samo po odobrenju voditelja vježbi (asistenta, demonstratora).
 Sva spajanja i odspajanja treba izvoditi u beznaponskom stanju.
 Uočene kvarove, greške na instrumentima i opremi treba prijaviti voditelju vježbi.
 S opremom i instrumentima postupati pažljivo, čuvati ih od mehaničkih i električnih udara.
 Po završetku rada u laboratoriju odspojiti sve elemente i spremiti ih na odgovarajuće mjesto

na ploči s priborom.
 Prije odlaska provjerite da li je isključeno napajanje električnih izvora i upotpunjen komplet

s priborom.
 Za neprijavljene kvarove i otuđenje instrumenata i/ili pribora studenti sami snose potpunu
odgovornost.
2
ISTOSMJERNE STRUJE
1. ELEKTRIČNI KRUG
Električna struja je usmjereno kretanje električnih naboja pod djelovanjem električnoga

polja. Da bi struja postojala i održavala se u vodljivoj sredini potrebno je imati:
- izvor električne energije koji će stvoriti i održavati električno polje

- zatvoreni električni krug koji predstavlja put kojim će se kretati naboji
Temeljni elementi strujnog kruga su izvor, spojni vodovi i trošilo, a sastavni dijelovi kruga
mogu biti još i različiti mjerni instrumenti, sklopke, osigurači i drugi pomoćni elementi. Smjer toka
struje naziva se tehničkim ili konvencionalnim smjerom. To je smjer prema kojemu struja izvan
izvora teče od pozitivnog prema negativnom polu. Fizikalni ili stvarni smjer struje je smjer kretanja
negativnih nositelja naboja, elektrona. To je smjer od negativnog prema pozitivnom polu. Temeljne
električne veličine su napon U, struja I i otpor R. Jakost struje definirana je kao količina naboja koja
prođe kroz poprečni presjek vodiča u jedinici vremena. Elektromotorna sila (EMS) E je sposobnost
izvora da na svojim stezaljkama izvrši razdvajanje naboja i održava određenu razliku potencijala.
Električni napon (pad napona) je dio EMS koji se troši na savladavanje otpora nekog dijela kruga.
Nazivi, oznake i pripadne jedinice navedenih električnih veličina dane su u Tablici 1.1.
Veličina Simbol Jedinica

Struja I 1A (Amper)
EMS E 1V (Volt)
Napon U 1V (Volt)
Otpor R 1Ω (Om)
Tablica 1.1. – Nazivi, simboli i jedinice temeljnih električnih veličina
Mjerenje električnih veličina multimetrima
Multimetri su predviđeni za mjerenje triju temeljnih električnih veličina: napona, struje i

otpora. Složeniji multimetri omogućuju i mjerenje kapaciteta C, induktiviteta L, frekvencije f,
temperature T, parametara tranzistora i dr. Princip mjerenja i pokazivanja multimetra može biti
analogni ili digitalni. Pojednostavljeni izgled digitalnog i analognog multimetra prikazan je na Slici
1.1.
Slika 1.1. Digitalni multimetar i analogni multimetar
3
Prije priključivanja potrebno je instrumente podesiti prema zahtjevima mjerenja. Postupak
sadržava nekoliko koraka:
- podešavanje nulte vrijednosti (kalibracija), ako je to potrebno,

- biranje vrste struje/napona (istosmjerni DC ili izmjenični AC) ili neke druge mjerne veličine
(R, f, T,…) pomoću preklopnika mjernog područja,
- izbor mjernog područja obzirom na očekivane promjene mjerene veličine (primjerice: DC
napon – područja 200mV, 2V, 20V, 200V, 1000V),
- ispravno priključivanje dvaju ispitnih kabela u odgovarajuće utičnice na instrumentu ovisno
o veličini koja se mjeri,
- ispravno priključivanje drugog kraja ispitnog kabela u strujni krug ili komponentu kruga.
Način spajanja mjernog instrumenta ovisi o veličini koja se mjeri. Voltmetar se spaja
paralelno izvoru ili trošilu, kao što je to prikazano na Slici 1.3.
+
R1
U V 1k V
-
Slika 1.3. Paralelno spajanje voltmetra
Ampermetar se, pak, spaja serijski kao na Slici 1.4.
+ A
R1
U 1k
-
Slika 1.4. Serijsko spajanje ampermetra
Ommetar se spaja paralelno mjerenom otporniku s tim da je otpornik izdvojen iz mjernog

kruga (krug u beznaponskom stanju), kao na Slici 1.5.
R1
1k
Slika 1.5. Spajanje ommetra
4
2. OHMOV ZAKON
Ohmov zakon je jedan od temeljnih zakona elektrotehnike kojim se definira matematički

odnos između električnog napona U, električne struje I i električnog otpora R. Izražen u
uobičajenom obliku koji glasi:
𝐸
𝐼=
𝑅𝑒𝑞
gdje je:
I – električna struja [Amper (A)]
E – elektromotorna sila izvora EMS [Volt (V)]
Req – ukupni električni otpor [Ohm (Ω)]
Prema Ohmovom zakonu jakost struje u zatvorenom krugu proporcionalna je

elektromotornoj sili EMS izvora električne energije, a obrnuto proporcionalna otporu cijelog kruga.
Ohmov zakon primjenjuje se ne samo za cijeli strujni krug, nego i za bilo koji dio kruga. Ako se
primijeni na neki dio kruga tada vrijedi:
𝑈
𝐼=
𝑅
gdje je:
U – napon na danom dijelu kruga (V)
R – otpor na danom dijelu kruga (Ω)
Ekvivalentni oblici prikaza Ohmovog zakona su:
𝑈
𝑈 =𝐼∗𝑅 𝑖 𝑅=
𝐼
Zakon se smije primjenjivati samo za one vrste otpornika čija vrijednost ne ovisi o jakosti
struje. Takvi se otpornici obično nazivaju linearnim otpornicima.
Funkcija I=f(U) naziva se naponsko-strujna karakteristika i za linearni otpornik

predstavljena je pravcem. Otpor R dobije se kao inverzna vrijednost koeficijenta smjera k pravca:
1 1 𝑈
= = =𝑅
𝑘 𝑡𝑔𝛼 𝐼
Ako se otpor mijenja pri konstantnom naponu, struja i otpor su međusobno obrnuto
proporcionalni, tj. poveća li se otpor R pri nepromijenjenom naponu, smanjit će se jakost struje I i
obratno. Uzrok promjene jakosti struje je promjena otpora. Krivulja I=f(R) kojom se definira
spomenuta ovisnost struje o otporu (otporno-strujna karakteristika) ima oblik hiperbole.
Za obje karakteristike vrijedi da su EMS E i otpor R o struji nezavisne veličine. Struja I

posljedica je promjene napona i/ili otpora, pa je ona zavisna veličina I=f(E,R).
5
VJEŽBA 1
Zadatak:
Mjerenjem snimite naponsko strujne karakteristike I=f(E) uz konstantne vrijednosti triju

različitih otpornika R1, R2 i R3, te otporno-strujnu karakteristiku I=f(R) pri konstantnom naponu
izvora E.
Mjerni postupak:
Spojite strujni krug prema Slici 2.1. s otporima R1, R2 i R3.

I
+ mA
R1
E=0...12V V R2
R3
-
Slika 2.1. Krug za mjerenje naponsko-strujne karakteristike
Izmjerite struje za pripadne napone izvora 0....12V prema Tablici 2.1. Postupak ponovite s
otpornicima R2=150Ω i R3=330Ω i podatke unesite u Tablicu 2.1.
E (V) 0 2 4 6 8 10 12
R1=100 Ω I (mA)
R2=150 Ω I (mA)
R3=330 Ω I (mA)
Tablica 2.1. Rezultati mjerenja naponsko-strujnih karakteristika
Prema podacima iz tablice ucrtajte na Grafu 2.1. naponsko-strujne karakteristike za sva tri
zadana linearna otpornika.
6
NAPONSKO – STRUJNE KARAKTERISTIKE OTPORNIKA
140
130
120
110
100
90
80
Struja I [mA]
70
60
50
40
30
20
10
0
0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14
Napon E [V]
Graf 2.1. Naponsko-strujne karakteristike
Spojite krug prema Slici 2.2. i podesite ulazni napon na E1=12V, E1=8V i E1=4V .
I
+ mA
E1=12V
E2=8V V R
E3=4V
-
Slika 2.2. Krug za mjerenje otporno-strujne karakteristike
Mijenjajući otpor R prema Tablici 2.2. izmjerite i unesite u tablicu pripadne struje. Postupak
ponovite za napone E2=8V, odnosno E3=4V.
R(Ω) 100 150 220 330 470 680 1000

E1=12V I(mA)
E2=8V I(mA)
E3=4V I(mA)
Tablica 2.2. Rezultati mjerenja otporno-strujnih karakteristika
7
Temeljem podataka iz Tablice 2.2. nacrtajte odgovarajuće funkcije I=f(R) za konstantne
napone od 12V, 8V i 4V na Grafu 2.2.
OTPORNO – STRUJNE KARAKTERISTIKE
140
130
120
110
100
90
80
Struja I [mA]
70
60
50
40
30
20
10
0
0 100 200 300 400 500 600 700 800 900 1000 1100 1200
Otpor R [Ω]
Graf 2.2. Otporno-strujna karakteristika
Pitanja?
1. Koje vrste krivulja pokazuju funkcije I=f(E) i I=f(R)?

2. Iz nagiba (strmine) funkcija I=f(E) odredite vrijednosti pripadnih otpora.
Odgovori na pitanja i komentar:
8
3. INDIREKTNO MJERENJE OTPORA U-I METODOM
(Spoj s naponskom i sa strujnom pogreškom)
Za potrebe mjerenja struje u krugu ampermetar se uvijek vezuje u seriju s trošilom čiju
struju mjeri, dok se napon mjeri paralelnim priključivanjem voltmetra. Stoga unutarnji otpor
ampermetra RA mora biti što manji, a unutarnji otpor voltmetra RV što veći.
Indirektno mjerenje otpora voltmetrom i ampermetrom (U-I metoda) je jedna od najčešće

korištenih metoda, budući da se provodi instrumentima koji su uvijek pri ruci u pogonskim
uvjetima. Izvedba je jednostavna, ali se u praksi ne koristi za precizna mjerenja. Odstupanja od
stvarne vrijednosti otpora uzrokovana su pogreškama koje unose vlastiti otpori instrumenata.
Prednost metode je mogućnost mjerenja u pogonskim uvjetima, što je naročito važno za mjerenje
otpora čija je vrijednost mijenja za vrijeme rada (zbog zagrijavanja, ovisno o naponu i dr.).
Ampermetar i voltmetar mogu se u strujni krug priključiti na dva načina kako je prikazano na
Slikama 3.1. i 3.2.
IA RA
+ mA
U V R
RV
-
Slika 3.1. Spoj sa strujnom pogreškom
Prema Slici 3.1. voltmetar je spojen izravno paralelno s otporom, pa će napon biti pravilno
izmjeren. Budući da struja teče i kroz voltmetar, ampermetar mjeri pogrešnu jakost struje za
proračun otpora. Zato se ovaj spoj naziva sa strujnom pogreškom. Ona nastaje zbog paralelnog
spoja otpora s voltmetrom. Pogreška je manja što je manja vlastita struja voltmetra IV u odnosu na
struju kroz otpornik IR. Kako je omjer struja obrnuto proporcionalan prema pripadnim otporima:
𝐼𝑉 𝑅
=
𝐼𝑅 𝑅𝑉
Slijedi da omjer R/RV treba biti što manji. Zaključuje se da je spoj sa strujnom pogreškom
pogodan za mjerenje niskoomskih (malih) otpora.
Iz zadane sheme spoja može se računski odrediti otpor R:

𝑈𝑉 𝑈𝑉
𝑅= =
𝐼𝐴 − 𝐼𝑉 𝐼 − 𝑈𝑉
𝐴 𝑅𝑉
Voltmetar zbog svog velikog unutarnjeg otpora vuče minimalnu struju, najčešće zanemarivu
prema struji koju mjeri ampermetar (IA>>IV), pa će omjer pokazivanja instrumenta (UV/IA) dati
dovoljno točnu vrijednost otpora R.
9
IA RA
+ mA
U V R
RV
-
Slika 3.2. Spoj s naponskom pogreškom
U spoju prema Slici 3.2. unutarnji otpor ampermetra spojen je serijski s mjerenim otporom,
pa kroz njih teče ista struja i ampermetar pokazuje točnu vrijednost. Budući da voltmetar mjeri i pad
napona na ampermetru on pokazuje pogrešnu vrijednost za proračun otpora. Zato se ovaj spoj
naziva spoj s naponskom pogreškom. Pogreška je manja što je manji pad napona na ampermetru UA
u odnosu na napon na otpornik UR. Omjer napona proporcionalan je pripadnim otporima:
𝑈𝐴 𝑅𝐴
=
𝑈𝑅 𝑅
Izlazi da omjer RA/R mora biti što manji. Iz navedenog izraza se zaključuje da je spoj s
naponskom pogreškom pogodan za mjerenje visokoomskih (velikih) otpora. Računski se otpor
određuje kao:
𝑈𝑉 − 𝑈𝐴 𝑈𝑉 − 𝐼𝑅𝐴
𝑅= =
𝐼𝐴 𝐼𝐴
Kako ampermetri imaju malen unutarnji otpor, pad napona na ampermetru je zanemariv
(UA<<UV). Za slučaj mjerenja velikih otpora U-I metodom za razmatranu vrstu spoja, dobit će se
𝑈
dovoljno visoka točnost otpora uporabom relacije 𝑅 = 𝐼 𝑉 .
𝐴
U praktičnoj primjeni, temeljem poznatih vrijednosti unutarnjih otpora i prema očekivanom

otporu mjerenog otpornika, koristit će se ona vrsta spoja za koju je pogreška radi potroška
instrumenata manja. Izvan pogonskih uvjeta otpor se može direktno mjeriti instrumentom koji se
zove ommetar ili pomoću multimetra s omskim područjem. Za preciznija mjerenja otpora služe nam
mjerni mostovi (npr. Wheatstoneov most, Thompsonov most).
10
VJEŽBA 2
Zadatak:
Mjerenjem napona i struje odredite otpor visokoomskog i niskoomskog otpora. Mjerenja

izvršite na spoju sa strujnom, odnosno naponskom pogreškom i komentirajte dobivene rezultate.
Mjerni postupak:
Odaberite iz pribora otpornike R1=22Ω (niskoomski) i R2=10kΩ (visokoomski) i izmjerite

njihovu točnu vrijednost multimetrom [R(Ω)- izmjereno]. Sklopite krug sa strujnom pogreškom
prema Slici 3.3. i izmjerite napon i struju pri konstantnom ulaznom naponu U=5 V za otpor trošila
od 22Ω. Postupak ponovite za otpor trošila od 10kΩ.
I
+ mA
U=5V V R
-
Slika 3.3. Mjerenje otpora u krugu sa strujnom pogreškom
Za spoj s naponskom pogreškom prema Slici 3.4. provedite sva mjerenja kao i u prethodnom
slučaju.
I
+ mA
U=5V V R
-
Slika 3.4. Mjerenje otpora u krugu s naponskom pogreškom
Računski odredite otpore R1 i R2 temeljem izmjerenih napona i struja [R (Ω)- izračunato].

Unesite sve izmjerene i izračunate vrijednosti u Tablicu 3.1. i Tablicu 3.2.
R (Ω) – izmjereno I (mA) U (V) R (Ω) - izračunato

R1 = R1 =
R2 = R2 =
Tablica 3.1. Rezultati mjerenja za spoj sa strujnom pogreškom
R (Ω) – izmjereno I (mA) U (V) R (Ω) - izračunato

R1 = R1 =
R2 = R2 =
Tablica 3.2. Rezultati mjerenja za spoj s naponskom pogreškom
11
Pitanja?
1. Prema rezultatima mjerenja zaključite koji spoj je povoljan za mjerenje malih otpora, a koji
za mjerenje velikih otpora?
2. Kolika je apsolutna pogreška za pojedine vrijednosti?
Odgovorite na pitanja i komentar:
12
ELEKTRIČNI OTPORNICI
Nositelji električnog naboja pri djelovanju usmjerenog električnog polja sudaraju se sa

česticama materijala koje se nalaze u kaotičnom gibanju. Suprotstavljanje materijala prolasku
električne struje naziva se električnim otporom. Otpor ograničuje tok struje u krugu.
U nekim slučajevima (vodiči između elemenata kruga, vodovi za prijenos električne energije
i telekomunikacijskih signala) otpor je nepoželjan i nastoji se smanjiti pogodnim izborom materijala
i dimenzija. S druge strane, često je potrebno namjerno spojiti u strujni krug element s određenom
vrijednošću otpora. Njegova uloga je transformacija električnog rada u toplinu (elektrotermički
uređaji, žarulje sa žarnom niti, topivi osigurači) ili dobivanje određenog pada napona na krajevima
elementa, kao što je to slučaj u raznim električnim krugovima u elektronici, gdje su oni najčešće
upotrjebljena pasivna komponenta.
Elementi projektirani s ciljem da u krug unesu određeni otpor, koji je velik u odnosu na
otpor spojnih vodova i spojeva, nazivaju se električnim otpornicima. Jedinica otpora je Ohm (Ω), a
veličina otpora prema Ohmovom zakonu je:
𝑈
𝑅=
𝐼
Vrijednosti koje definiraju pojedini otpornik su njegova nazivna vrijednost, tolerancija te

vrijednosti u% i opteretivost (maksimalno dozvoljena snaga). Opteretivost je ona snaga koju dani
otpornik može primiti, a da se ne oštete njegove vitalne funkcije.
Snaga se može odrediti iz relacija:

𝑈2
𝑃 = 𝑈 ∗ 𝐼 = 𝐼2 ∗ 𝑅 =
𝑅
a jedinica joj je vat (W).
Otpornici imaju različita temperaturna svojstva ovisno o upotrijebljenom materijalu. Ona se

iskazuje formulom:
𝛥𝑅 = 𝑅20 ∗ 𝛼 ∗ Δ𝜗
gdje je:
∆R – promjena otpora
α – temperaturni koeficijent otpora u K-1
∆ϑ – promjena temperature.
Posebnu skupinu otpornika čine nelinearni otpornici. Premda otpor bilo kojeg otpornika
ovisi, kako je navedeno, o više parametara, nelinearni otpornici su posebno napravljeni da iskažu
strogu ovisnost o nekom vanjskom parametru. To može biti ovisnost o naponu, magnetskom polju
(Hallove sonde), svjetlu, tlaku i dr. Karakteristična svojstva pojedinih otpornika određuju njihov
izbor kao elementa elektroničkih krugova.
13
4. LINEARNI OTPORNICI
Otpornik se naziva linearnim, ako se struja koja kroz njega teče mijenja proporcionalno s
narinutim naponom, tj. ako je krivulja koja opisuje funkcijsku ovisnost I=f(U) pravac. Simbol
linearnog otpornika prikazan je na Slici 4.1.a) To je otpornik stalne nazivne vrijednosti. Otpornici
kojima se vrijednost može namjerno mijenjati su promjenljivi otpornici (potenciometri, reostati), a
prikazuju se simbolima kao na Slici 4.1.b) i 4.1.c).
Slika 4.1. - Simboli konstantnog (a) i promjenljivog linearnog otpornika (b),(c)
14
VJEŽBA 3
Zadatak:
Nacrtajte statičke karakteristike I=f(U) za tri linearna otpornika R1=100Ω, R2=150Ω,

R3=330Ω i odredite pripadne gubitke snage za svako mjerenje.
Mjerni postupak:
Pokus izvedite sastavljanjem kruga prema Slici 4.2.

I
+ mA
U=0...10V V R
-
Slika 4.2. Spoj za snimanje naponsko-strujne karakteristike linearnog otpornika
Izmjerite struje kroz svaki od zadanih otpornika za napone određene prema Tablici 4.1.
Izračunajte otpore iz izmjerenih podataka (R=U/I) i gubitke snage (disipacija) (P=UI). Temeljem
dobivenih podataka nacrtajte naponsko-strujne karakteristike za svaki otpor, prema Grafu 4.1.
U(V) 1 2 4 6 8 10
I (mA)
R=100 Ω P (mW)
R (Ω)
I (mA)
R=150 Ω P (mW)
R (Ω)
I (mA)
R=330 Ω P (mW)
R (Ω)
Tablica 4.1. Rezultati mjerenja otpora i snage linearnih otpornika
15
NAPONSKO – STRUJNE KARAKTERISTIKE OTPORNIKA
120
110
100
90
80
Struja I [mA]
70
60
50
40
30
20
10
0
0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12
Napon U [V]
Graf 4.1. Naponsko-strujne karakteristike otpornika
Pitanja?
1. Ako se zna da je maksimalna dozvoljena snaga (opteretivost) zadanih otpornika Pmax=2W,

odredite maksimalne napone koji se smiju priključiti na pojedine otpornike.
U1max (R1 ) =
U2max (R2 ) =
U3max (R3 ) =
16
SPAJANJE OTPORNIKA – NADOMJESNI OTPOR
Umjesto pojedinačnih otpornika, u većini praktičnih slučajeva u strujnom krugu može biti
više otpornika povezanih u grupe na različite načine. Dva su temeljna načina spajanja: serijski i
paralelni spoj. Ovi se spojevi mogu i kombinirati u mješovite (grupne) spojeve, te se tako dobiju
raznovrsne mreže otpornika.
Čisti serijski spoj rijedak je u praksi. Primjenjuje se primjerice u vijencu žaruljica na

Božićnom drvcu.
U paralelnom spoju električna trošila su paralelno priključena na isti izvor napona, pa se po

volji uključuju i isključuju i to neovisno jedan od drugih. Zato se ova vrsta spoja češće javlja od
serijskog.
Mješoviti spojevi susreću se u razgranatim električnim strujnim krugovima, koji mogu

sadržavati više naponskih i/ili strujnih izvora.
Ako se želi odrediti ukupna struja u nekom složenom krugu, on se mora pretvoriti u temeljni
krug koji sadržava izvor električne energije i određeni otpor. Struja kroz taj otpor mora biti jednaka
ukupnoj struji kroz različite otpore složene mreže. Drugim riječima taj otpor u potpunosti mora
zamijeniti djelovanje svih pojedinačnih otpora složene mreže. Zato ga i nazivamo nadomjesnim ili
ekvivalentnim (ukupnim) otporom kruga. Načini određivanja nadomjesnog otpora ovise o vrsti
mreže spojene na izvor EMS (serijski, paralelni, mješoviti, spojevi u zvijezdu i trokut).
5. SERIJSKI SPOJ OTPORNIKA (TROŠILA)
U serijskom spoju svi su otpornici na naponski izvor spojeni u nizu jedan iza drugoga (kraj
prvoga vezan je na početak drugoga, kraj drugoga na početak trećega itd.). Pri prekidu strujnog
kruga svi otpornici ostaju bez struje.
Na Slici 5.1. prikazan je serijski spoj proizvoljnog broja od n otpornika priključenih na izvor
EMS i odgovarajući temeljni strujni krug s nadomjesnim otpornikom otpora Reqs koji zamjenjuje
djelovanje svih serijskih otpora.
R1 R2 R3 Rn I
U2 U3 Un
E E Reqs
Slika 5.1. Serijski krug otpora i nadomjesni otpor
Kako u krugu nema grananja struje očigledno je da kroz sve otpore teče ista struja:
I1 = I2 = I3 =⋅⋅⋅⋅⋅= In = I
17
Na krajevima pojedinih otpornika naponi su prema Ohmovu zakonu:
U1 = R1I , U2 = R2 I , U3 = R3 I , ........ , Un = Rn I
Ako se razmatra raspodjela napona na pojedinačnim otporima dobije se iz gornje relacije za

odnose napona:
𝑈1 𝑅1 ∗ 𝐼 𝑅1 𝑈2 𝑅2 𝑈𝑛−1 𝑅𝑛−1
= = , = , …. , =
𝑈2 𝑅2 ∗ 𝐼 𝑅2 𝑈3 𝑅3 𝑈𝑛 𝑅𝑛
tj. pojedinačni naponi proporcionalni su pojedinačnim otporima. U općem slučaju gornju

tvrdnju matematički iskazujemo kao:
𝑈𝑖 𝑅𝑖
=
𝑈𝑗 𝑅𝑗
Što je vrijednost otpora veća na krajevima otpornika bit će veći napon i obratno.
Odredimo vezu između pojedinačnih napona i EMS izvora E. EMS izvora brojčano je
jednaka radu koji se utroši na prenošenje jediničnog naboja (E=W/Q0) kroz cijeli vanjski dio kruga.
Rad koji se utroši na svakom serijskom dijelu kruga tada je brojčano jednak naponima U1,U2,....Un.
Elektromotorna sila izvora mora biti jednaka zbroju pojedinačnih napona na otporima (II
Kirchhoffov zakon):
E = U1 +U2 +U3 + ⋅⋅⋅ +Un
odnosno:
E = I ( R1 +R2 +R3 +⋅⋅⋅+Rn )
Kvocijentom E/I određen je otpor nadomjesnog otpornika Reqs koji zamjenjuje sve serijski
spojene otpore R1, R2,..., Rn:
𝐸
= 𝑅𝑒𝑞𝑠 = 𝑅1 + 𝑅2 +𝑅3 + ⋯ +𝑅𝑛
𝐼
ili u kraćem obliku:
𝑖=𝑛
𝑅𝑒𝑞𝑠 = ∑ 𝑅𝑖
𝑖=1
Zaključak: Ukupni otpor serijskog kruga jednak je zbroju pojedinačnih otpora. Serijskim
spajanjem ukupni otpor raste, pa je nadomjesni otpor uvijek veći od najvećeg pojedinačnog otpora.
Ako je serijski krug sastavljen od n jednakih otpora R tada je:
𝑅𝑒𝑞𝑠 = 𝑛 ∗ 𝑅
18
VJEŽBA 4
Zadatak:
Mjereći napone i struje dokažite da u svim točkama serijskog kruga teče jednaka struja i da
je zbroj pojedinačnih napona jednak ukupnom naponu izvora.
Mjerni postupak:
Spojite serijski krug prema shemi na Slici 5.2. s otpornicima R1=100Ω, R2=220Ω,
R3=470Ω. Napon izvora podesite na E=10V.
R1 R2
+ I A mA B C D E F
U=10V V R3
H G
-
Slika 5.2. Shema spoja za mjerenje nadomjesnog otpora serijskog spoja
Prekinite spoj između točaka A-B, umetnite ampermetar i izmjerite struju. Ponovite
postupak mjereći struju između ispitnih točaka C-D, E-F, G-H.
Izmjerite djelomične (pojedinačne) napone spajanjem voltmetra između ispitnih točaka B-C,
D-E, F-G, te ukupni napon između točaka B-G.
Sve izmjerene vrijednosti unesite u Tablicu 5.1.
Struja (mA) Djelomični naponi (V) Ukupni napon (V)

Ispitne točke Ispitne točke Ispitne točke
A-B C-D E-F G-H B-C (UR1) D-E (UR2) F-G (UR3) B-G (U)
Tablica 5.1. Rezultati mjerenja u serijskome spoju otpornika
19
Pitanja?
1. Koliki je nadomjesni otpor?

2. Kolike su struje na pojedinim otpornicima?
3. Kakav je odnos ukupnog napona izvora prema pojedinačnim naponima?
4. Koliki su omjeri pojedinačnih napona prema odgovarajućim otporima?
Odgovore potvrdite pripadnim brojčanim pokazateljima. Usporedite rezultate dobivene

mjerenjem i proračunom.
Napomena: Moguća mala odstupanja izmjerenih i izračunatih vrijednosti posljedica su

pogrešaka mjerenja i tolerancije upotrijebljenih komponenti.
20
6. PARALELNI SPOJ OTPORNIKA (TROŠILA)
Otpornici su spojeni paralelno ako je na jedan terminal izvora vezan jedan priključak svih
otpornika, a na drugi terminal izvora drugi priključak svih otpornika. Na Slici 6.1. prikazan je
paralelni spoj n otpornika priključenih na izvor EMS i pripadni temeljni krug s nadomjesnim
otpornikom otpora Reqp koji zamjenjuje djelovanje svih paralelno spojenih otpornika.
A
I I1 I2 I3 In I
E R1 R2 R3 Rn E Reqp
B
Slika 6.1. Paralelni krug otpornika i nadomjesni otpor
U paralelnom spoju ukupna struja se grana na n grana. Svaki je otpornik spojen između
dvije zajedničke točke (čvora) A i B, pa je razlika potencijala (električni napon) na bilo kojem
otporniku jednaka razlici potencijala između zajedničkih točaka. Prema tomu za paralelni spoj
vrijedi da su naponi na svim otpornicima jednaki. Ako je paralelni spoj vezan neposredno na izvor
EMS, napon na svakome otporniku jednak je naponu na terminalima izvora:
U1 =U 2 =U3 =⋅⋅⋅⋅⋅=Un = E
Paralelni spoj je razgranati strujni krug u kojem se ukupna struja dijeli na onoliko grana
(pojedinačnih struja) koliko ima otpora. Svakim se novim paralelno priključenim otpornikom
povećava ukupna struja. Pojedinačne struje dobiju se iz Ohmovog zakona:
𝐸 𝐸 𝐸 𝐸
𝐼1 = , 𝐼2 = , 𝐼3 = , … .. , 𝐼𝑛 =
𝑅1 𝑅2 𝑅3 𝑅𝑛
Prema gornjem izrazu omjeri struja su:
𝐸
𝐼1 𝑅1 𝑅2 𝐼2 𝑅3 𝐼𝑛−1 𝑅𝑛
= = , = , … … .. , =
𝐼2 𝐸 𝑅1 𝐼3 𝑅2 𝐼𝑛 𝑅𝑛−1
𝑅2
ili u općem obliku:

𝐼𝑖 𝑅𝑗
=
𝐼𝑗 𝑅𝑖
Dakle djelomične struje obrnuto su proporcionalne otporima paralelnih grana. Kroz manji
otpor teče jača struja i obratno. Ukupna struja ulazi u čvor A iz kojega izlazi kao suma djelomičnih
struja I1, I2,....., In (nema gomilanja naboja u točki). Djelomične struje ulaze u čvor B. Na izlazu iz
čvora B opet teče ukupna struja I. Općenito vrijedi da je zbroj struja koje ulaze u čvor jednak zbroju
struja koje iz tog čvora izlaze (I Kirchhoffov zakon).
21
Za paralelni spoj prema Slici 6.1. jakost struje u dovodnoj grani (ukupna struja) jednaka je
zbroju struja u paralelnim granama:
I = I1 + I2 + I3 +⋅⋅⋅+ In
Uvrste li izrazi za pojedinačne struje slijedi:
1 1 1 1
𝐼 = 𝐸( + + + ⋯+ )
𝑅1 𝑅2 𝑅3 𝑅𝑛
Kvocijent I/E predstavlja recipročnu vrijednost nadomjesnog otpora Reqp koji zamjenjuje
cijelu grupu paralelno vezanih otpora R1, R2,....., Rn:
𝐼 1 1 1 1 1
= = + + + ⋯+
𝐸 𝑅𝑒𝑞𝑝 𝑅1 𝑅2 𝑅3 𝑅𝑛
ili skraćeno:
𝑖=𝑛
1 1
=∑
𝑅𝑒𝑞𝑝 𝑅𝑖
𝑖=1
Zaključak: Recipročna vrijednost nadomjesnog otpora paralelnog kruga jednaka je zbroju

recipročnih vrijednosti pojedinačnih otpora. Paralelnim spajanjem ukupni se otpor smanjuje, pa je
nadomjesni otpor uvijek manji od najmanjeg pojedinačnog otpora. Za slučaj dvaju paralelno
vezanih otpora vrijedi:
1 1 1 𝑅1 + 𝑅2
= + =
𝑅12 𝑅1 𝑅2 𝑅1 ∗ 𝑅2
odnosno:
𝑅1 ∗ 𝑅2
𝑅12 =
𝑅1 + 𝑅2
Analogno se za tri paralelna otpora dobije nadomjesni otpor:
𝑅1 ∗ 𝑅2 ∗ 𝑅3
𝑅123 =
𝑅1 ∗ 𝑅2 + 𝑅2 ∗ 𝑅3 + 𝑅3 ∗ 𝑅1
Ako je paralelni krug sastavljen od n jednakih otpora R dobije se:
𝑅
𝑅𝑒𝑞𝑝 =
𝑛
Budući da je recipročna vrijednost otpora R jednaka vodljivosti G (G=1/R), nadomjesni

otpor može se lakše odrediti računajući s odgovarajućim vodljivostima mreže. Zamjenom otpora
vodljivostima dobije se nadomjesna vodljivost paralelnog spoja:
𝑖=𝑛
𝐺𝑒𝑞𝑝 = 𝐺1 + 𝐺2 + 𝐺3 + ⋯ + 𝐺𝑛 = ∑ 𝐺𝑖
𝑖=1
a nadomjesni otpor je tada:
1
𝑅𝑒𝑞𝑝 =
𝐺𝑒𝑞𝑝
Zaključak: Nadomjesna vodljivost jednaka je zbroju vodljivosti paralelno spojenih otpora.

Paralelnim vezivanjem povećava se ukupna vodljivost.
22
VJEŽBA 5
Zadatak:
Mjerenjem napona i struje dokažite da je napon jednak na svim otpornicima paralelnog

kruga i da je zbroj pojedinačnih struja jednak ukupnoj struji.
Mjerni postupak:
Spojite paralelni krug prema shemi na Slici 6.2. s otpornicima R1=100Ω, R2=220Ω,
R3=470Ω. Napon izvora podesite na E=10V.
A B A
+ mA I1 I2 I3
C E G
D F H
U=10V R1 R2 R3
L K
- B
Slika 6.2. Shema spoja za mjerenje nadomjesnog otpora paralelnog spoja
Prekinite spoj između točaka A-B, umetnite ampermetar i izmjerite struju. Ponovite
postupak mjereći pojedinačne struje između ispitnih točaka C-D, E-F, G-H.
Izmjerite napone na otpornicima R1, R2, R3 spajanjem voltmetra između ispitnih točaka D-
K, F-K, H-K.
Naponi (V) Djelomične struje (mA) Ukupna struja (mA)

Ispitne točke Ispitne točke Ispitne točke
D-K (UR1) F-K (UR2) H-K (UR3) C-D E-F G-H A-B L-K
Tablica 6.1. Rezultati mjerenja u paralelnom spoju otpornika
23
Pitanja?
1. Kolika je struja na ispitnim točkama L-K (koja je to struja), a koliki napon između točaka A-
L (koji je to napon)?
2. Kako se odnose naponi na pojedinačnim otporima?
3. Koliki su omjeri pojedinačnih napona prema odgovarajućim otporima?
4. Koliki je nadomjesni otpor?
5. Kolika je ukupna struja dobivena mjerenjem i proračunom?
6. Kako se pojedinačne struje odnose prema pripadnim otporima? Odgovore potvrdite
pripadnim brojčanim pokazateljima.
Rezultat provjerite temeljem relacije za Reqp i temeljem određivanja otpora iz izmjerenih

podataka U-I metodom. Usporedite dobivene rezultate s nadomjesnim otporom kruga izmjerenim
omometrom.
24
7. MJEŠOVITI (SERIJSKO-PARALELNI) SPOJEVI OTPORNIKA
U električnim shemama rijetki su krugovi u kojima se primjenjuju samo serijski ili samo
paralelni spojevi. Najčešće se radi o različitim kombinacijama spomenutih spojeva. Nema opće
relacije za proračun ovakvih krugova, jer je moguće napraviti neizmjerno mnogo kombinacija.
Za određivanje nadomjesnog otpora mješovito spojenih trošila koja se napajaju iz jednog

izvora, potrebno je izdvojeno razmatrati pojedine dijelova kruga koji se sastoje od serijski, odnosno
paralelno spojenih trošila. Primjenjuju se ranije razmatrani izrazi za nadomjesni otpor za svaki dio
kruga posebno, a zatim za cijeli krug (metoda "korak po korak"). U svakom se koraku serijsko-
paralelnom redukcijom kruga pojednostavljuje početna mreža otpora. Iznimka su slučajevi
rješavanja mreže otpornika gdje nema eksplicitno izraženih ni serijskih ni paralelnih spojeva. Tada
je potrebno prethodno izvršiti pretvorbe spoja u zvijezdu u spoj u trokut, ili obratno.
Razmotrimo jednostavni mješoviti spoj prema primjeru na Slici 7.1.

+
R1
R12
R2
U
R3 R4 R34
-
Slika 7.1. Primjer mješovitog spoja otpornika
U prvom koraku odredimo nadomjesni serijski otpor:
R12 = R1 +R2
a u slijedećem koraku nadomjesni paralelni otpor:
𝑅3 ∗ 𝑅4
𝑅34 =
𝑅3 + 𝑅4
Tada se mreža s prvobitne sheme svodi na pojednostavljenu ekvivalentnu shemu kao na

Slici 7.2. Ekvivalentna shema je ona shema u kojoj izvor električne energije daje jednaku struju i
razvija jednaku snagu kao u prvotnoj realnoj shemi.
25
+
R12
U
R34
-
Slika 7.2. Ekvivalentna shema nakon serijsko-paralelne redukcije kruga
Očigledno je da u narednom koraku možemo odrediti nadomjesni otpor kao serijski spoj
sastavljen od ranije određenog serijskog R12 i paralelnog R34 dijela kruga:
𝑅𝑒𝑞 = 𝑅12 + 𝑅34
U rješavanju mješovitih spojeva potrebno je, dakle, postupnim pojednostavljivanjem sheme

odrediti nadomjesni otpor cijelog kruga, a zatim vraćajući se na stvarnu shemu, izračunati padove
napona i struje u pojedinim granama.
26
VJEŽBA 6
Zadatak:
Odredite nadomjesni otpor mješovitog kruga mjerenjem napona i struja. Provjerite dobivenu
vrijednost usporedbom s proračunatom vrijednošću otpora.
Mjerni postupak:
Spojite mješoviti krug prema shemi na Slici 7.3. s otpornicima R1=22Ω, R2=100Ω,
R3=330Ω, R4=680Ω. Napon izvora podesite na E=10V.
R1 R2
A B
+
I I1 I2
C E
D F
U=10V
R3 R4
-
Slika 7.3. Shema spoja za mjerenje nadomjesnog otpora mješovitog spoja
Prekinite spoj između točaka A-B, umetnite ampermetar i izmjerite struju.
Ponovite postupak mjereći struje između ispitnih točaka C-D, E-F.
Izmjerite napone na otpornicima R1, R2, R3, R4. Sve izmjerene vrijednosti unesite u Tablice
7.1. i 7.2.
Djelomične struje i ukupna struja

Ispitne točke
A – B (I) C – D (I) E – F (I)
Tablica 7.1. Rezultati mjerenja struje u mješovitome spoju otpornika
Djelomični naponi (V)

UR1 UR2 UR3 UR4
Tablica 7.2. Rezultati mjerenja napona u mješovitome spoju otpornika
Usporedite nadomjesni otpor dobiven mjerenjem i proračunom. Proračunom provjerite

dobivene vrijednosti napona na otporima.
27
Izračunati:
Nadomjesni otpor (izmjereni):
𝐸
𝑅𝑒𝑞 = =
𝐼
Nadomjesni otpor (izračunati):
R12 =
R34 =
Req =
Naponi na otporima (izračunati):
UR1 =
UR2 =
UR3 =
UR4 =
Komentar:
28
8. NEOPTEREĆENO NAPONSKO DJELILO
U mnogim praktičnim slučajevima potrebno je na trošilo dovesti samo određeni dio napona
izvora električne energije. U tu se svrhu koriste naponska djelila. Uloga im je smanjivanje napona
ako je raspoloživi napon izvora prevelik ili podjela napona na određene dijelove radi analize signala
u nekom od slijedećih stupnjeva složenoga kruga. Najjednostavnije djelilo sastoji se od dva serijski
spojena otpornika kao na Slici 8.1.
+
U1 R1
U +
R2 U2
- -
Slika 8.1. Jednostavna shema neopterećenog djelila napona
Napon izvora se djelomično smanjuje na otporniku R1 (U1), a na otporniku R2 dobije se

potrebni napon za napajanje trošila Rt. Kada je djelilo neopterećen (Rt→∞) kroz serijski spoj otpora
teče ista struja, a napon izvora jednak je zbroju napona na otpornicima:
U1 = IR1 , U2 = IR2
𝑈
𝑈 = 𝑈1 + 𝑈2 = 𝐼 ∗ (𝑅1 + 𝑅2 ) ⟹ 𝐼=
𝑅1 + 𝑅2
Uvrsti li se struja I u relacije za U1 i U2 dobije se:
𝑅1 𝑅2
𝑈1 = 𝑈 ∗ , 𝑈2 = 𝑈 ∗
𝑅1 + 𝑅2 𝑅1 + 𝑅2
To su karakteristične relacije naponskog djelila, a potvrđuju ranije iznesenu tvrdnju o

proporcionalnom odnosu napona i odgovarajućih otpora.
Ako s krajeva otpornika R2 uzimamo napon za trošilo izlazi da se na trošilo može dovesti
bilo koji napon od 0 do napona izvora U, ako pri tomu mijenjamo omjer otpora djelila. Primjerice
za:
R2 =0 ⇒ U2 =0
1
𝑅1 = 𝑅2 ⟹ 𝑈2 = 𝑈
2
1
𝑅1 = 2𝑅2 ⟹ 𝑈2 = 𝑈
3
𝑅1 = 0 ⟹ 𝑈2 = 𝑈
Složenija naponska djelila omogućuju dobivanje nekoliko vrijednosti napona iz jednog

izvora. Koriste se primjerice u ADC sklopovima gdje se analogni signal preko višestrukoga djelila
napona vodi na komparatore radi pretvorbe u digitalni oblik. Primjer trostrukoga djelila prikazan je
na Slici 8.2.
29
+
R1 U1
U
R2 U2
R3 U3
-
Slika 8.2. Djelilo napona s tri različita napona
Pomoću djelila može se dobiti i željeni polaritet napona koji će se privesti trošilima. U tu je
svrhu potrebno imati neuzemljeni izvor, a jednu točku djelila uzemljiti ili spojiti s masom, kao na
Slici 8.3.:
- +
U
R1 R2 R3
A B C D
U1 U2 U3
- + +
Slika 8.3. Djelilo s naponima različitog polariteta
Potencijal točke A je negativan u odnosu na masu (točka B), a potencijali točaka C i D su

pozitivni. Ovakva djelila služe za napajanje više krugova koji zahtijevaju različite veličine i
predznake napona iz istog izvora. Ako želimo postići kontinuiranu promjenu napona na trošilu
koristi se potenciometar. To je promjenljivi otpornik s tri kontakta (jedan je klizni kontakt), a
priključuje se umjesto fiksnih otpornika R1 i R2. Shema spajanja potenciometra prikazana je na Slici
8.4.
A
U B
Uiz
C
Slika 8.4. Promjenljivo neopterećeno naponsko djelilo (potenciometarski spoj)
Princip rada potenciometra analogan je naponskom djelilu. Izlazni napon je:
𝑅𝐵𝐶 𝑅𝐵𝐶
𝑈𝑖𝑧 = 𝑈 ∗ =𝑈∗
𝑅𝐴𝐵 + 𝑅𝐵𝐶 𝑅𝐴𝐶
Pomicanjem klizača potenciometra omjer RBC/RAC mijenja se od 0 (klizač u krajnjem

donjem položaju) do napona izvora U (klizač u krajnjem gornjem položaju). Promjena napona
trebala bi biti linearna. Mala odstupanja mogu se javiti na graničnim položajima potenciometra, a
posljedica su mehaničke izvedbe potenciometra. Promjena položaja kliznog kontakta (točka B)
ostvaruje se zakretanjem potenciometra za kut α između graničnih položaja.
30
VJEŽBA 7
Zadatak:
Konstruirajte promjenljivo neopterećeno naponsko djelilo s potenciometrom. Nacrtajte

krivulju U2=f(α) gdje je α kut zakreta potenciometra.
Mjerni postupak:
Izaberite iz pribora potenciometar od 1kΩ i spojite ga na izvor U=10 V kao na Slici 8.5. bez
opteretnog otpora.
A
+
U1
P B
U=10V
1k
U2
-
C
A – krajnji položaj (10)
B – klizač potenciometra
C– početni položaj (0)
Slika 8.5. Krug za snimanje izlaznog napona na potenciometarskom djelilu
Izmjerite napone U1 i U2 za svaki položaj klizača potenciometra (0,.....,10) određen prema

Tablici 8.1.
Položaji potenciometra (kut zakreta α)

0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10
U1 (V)
U2 (V)
Tablica 8.1. Rezultati mjerenja potenciometarskog djelila napona
Izmjerene vrijednosti napona U2 unesite u Graf 8.1. i temeljem ucrtanih točaka konstruirajte
krivulju U2=f(α).
31
Izlazni napon kao funkcija položaja potenciometra
[U2=f(α)]
10
7
Napon U2 [V]
0
0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10
Položaj potenciometra [α]
Graf 8.1. Ovisnost izlaznog napona o kutu zakreta potenciometra
Pitanja?
1. Kakav je oblik krivulje na Grafu 8.1.?

2. Koliki se napon dobije zbrajanjem djelomičnih napona U1 i U2?
3. Kolike su vrijednosti djelomičnih otpora RAB i RBC za pojedine položaje potenciometra?
32
9. OPTEREĆENO NAPONSKO DJELILO
Neopterećeno naponsko djelilo samo po sebi nije od neke praktične koristi, sve dok se s
jednog od krajeva djelila ne uzima napon za trošilo. Uvjeti se tada bitno mijenjaju. Djelomični
napon sa Slike 8.1. vodi se na trošilo (otpornik R3) kao na Slici 9.1.
+
U1 R1
+
U
U2 R2 R3 U3
- -
Slika 9.1. Opterećeno naponsko djelilo
Budući da sada struja teče i kroz R3 mijenjaju se naponski odnosi. Napon U3 može se
odrediti temeljem ranije postavljenih relacija, imajući u vidu da su otpori R2 i R3 paralelno spojeni:
𝑅2 ∗ 𝑅3
𝑅23 𝑅2 +𝑅3 𝑅2 ∗ 𝑅3
𝑈3 = 𝑈 ∗ =𝑈∗ =𝑈∗
𝑅1 + 𝑅23 𝑅 ∗ 𝑅3 𝑅1 ∗ 𝑅2 + 𝑅1 ∗ 𝑅3 + 𝑅2 ∗ 𝑅3
𝑅1 + 2
𝑅2 +𝑅3
Ako se fiksni otpornici R1 i R2 zamijene potenciometrom, napon U3 se može mijenjati od 0

do Umax ovisno o položaju klizača (kut zakreta potenciometra). Potenciometar je klizni otpornik
kod kojeg se spajaju sve tri stezaljke (ulazna, izlazna i klizač).
U spoju prema Slici 9.2. ukupni otpor potenciometra R klizačem je razdijeljen na otpor r i
ostatak R-r. Napon s djelomičnog otpora r narinut je na trošilo otpora R3.
+
P +
U
R3 U3
- -
Slika 9.2. Opterećeno djelilo napona u potenciometarskom spoju
Od interesa je odrediti U3 na opteretnom otporu. Dobije se:

𝑟𝑅3
𝑟 + 𝑅3 𝑟𝑅3
𝑈3 = 𝑈 ∗ =𝑈∗
𝑟𝑅3 𝑟𝑅 − 𝑟 2 + 𝑅𝑅3
𝑅−𝑟+𝑟+𝑅
3
33
Unutar graničnih položaja promjena napona U3=f(r) je nelinearna. Za gornji granični
položaj dobije se:
r = R ⇒ U3 =Umax =U
a za krajnji donji položaj:

r = 0 ⇒ U3 = 0
Promjena napona trošila normirana na maksimalni napon (U3/U) u ovisnosti o omjeru r/R
prikazana je na Slici 9.3. Različiti omjeri otpora potenciometra i otpora trošila R/R3 uzeti su kao
parametar.
Normirane naponske karakteristike opterećenog djelila
1
0.9
0.8
Normirani izlazni napon (U/U3)
0.7
0.6
=0
3
/R =1
0.5 R 3
/R =4
R 3
/R
0.4 R 0
=1
3
/R
R
0.3
0.2
0.1
00 0.1 0.2 0.3 0.4 0.5 0.6 0.7 0.8 0.9 1

Normirani otpor potenciometra (r/R)
Slika 9.3. Normirana naponska karakteristika potenciometra za različita opterećenja
Vidljivo je da ovisnost napona trošila biva sve linearnija kako omjer R/R3 pada. Za
izbjegavanje nelinearnosti potrebno je odabrati R<<R3, jer se tada dobiju uvjeti prividnog praznog
hoda (otvorenog kruga) i vrlo povoljno "linearno" ugađanje struje. Naime za R3→∞ funkcija
U3=f(r) postaje čisto linearna što odgovara slučaju neopterećenoga naponskog djelila.
U praksi otpor potenciometra R treba biti najmanje 5 puta veći od otpora trošila.
Potenciometarski spoj omogućuje reguliranje napona u širokim granicama pri malim strujama.
Međutim korisnost η mu je loša i postaje sve slabija što je ugađanje linearnije. Zbog toga se
potenciometarski spoj koristi za ugađanje struja slabih tereta, gdje se ne postavlja pitanje potroška
snage, kao u elektroničkim sklopovima i regulacijskoj tehnici gdje se radi sa signalima male snage.
Primjerice potenciometarski spoj ima primjenu u krugovima za napajanje tranzistora, regulaciju
jakosti zvuka, u ADC konverziji, za mjerne svrhe u kompenzacijskim krugovima ... U
visokonaponskoj tehnici upotrebljavaju se omsko, kapacitivno i kombinirano naponsko djelilo.
Za reguliranje napona u relativno malim granicama, pri velikim strujama, primjenjuje se

klizni otpornik spojen kao predotpor (reostat). Reostat se u krug spoja serijski s otporom trošila i to
sa dvije stezaljke (jedan kraj i klizač). Primjenjuje se u krugovima za pobudu električnih strojeva,
krugovima za punjenje akumulatora i dr.
34
VJEŽBA 8
Zadatak:
Realizirajte promjenljivo naponsko djelilo s potenciometrom i nacrtajte karakteristične

krivulje U3=f(α) gdje je α kut zakreta potenciometra, za različite opteretne otpornike R3.
Mjerni postupak:
Spojite sklop prema Slici 9.4. Na ulazu podesite napon stabiliziranog istosmjernog izvora na
5V. Izmjerite napon U3 za svaki položaj potenciometra određen prema Tablici 9.1. Pojedini položaji
potenciometra odgovaraju određenom kutu α. Mjerenje izvedite za tri opteretna otpora R1=330Ω,
R2=680Ω, R3=1kΩ.
A
+
P B
1k
U=5V
R3 U3
-
C
Slika 9.4. Shema mjerenja opterećenog naponskog djelila s potenciometrom
Unesite sve izmjerene vrijednosti u Tablicu 9.1. i prenesite ih u Graf 9.1. Spajanjem
izmjerenih točaka ucrtajte krivulju U3=f(α).
Napomena: Nelinearni oblik krivulje nije posljedica nelinearnosti potenciometra nego

odnosa koji vrijede za opterećeno djelilo (potenciometar je linearan).
Položaji potenciometra (kut zakreta )

0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10
U3(V) za R3=1 k
U3(V) za R3=680
U3(V) za R3=330
Tablica 9.1. Rezultati mjerenja potenciometarskoga naponskog djelila
35
Izlazni napon kao funkcija položaja potenciometra
[U3=f(α)]
5
4,5
3,5
Napon U3 [V]
2,5
1,5
0,5
0
0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10
Položaj potenciometra [α]
Graf 9.1. Promjena izlaznog napona za različite položaje potenciometra
Pitanja?
1. Kakav je oblik dobivenih krivulja? Za koji od ispitanih opteretnih otpora je najpovoljnije

ugađanje napona? Izračunajte napon U3 za R3=330Ω. i potenciometar u položaju 5 (srednji
položaj klizača). Za koje položaje potenciometra je promjena napona po jediničnoj podjeli
veća, a za koje manja i objasnite zašto?
36
10. EKVIVALENTNI NAPONSKI IZVOR (Modovi rada izvora)
Naponski izvori u različitim područjima elektrotehnike mogu biti vrlo složene izvedbe.
Međutim, analiza i svi potrebni proračuni mogu se izvesti na krugu s jednostavnim ekvivalentnim
naponskim izvorom, koji se sastoji od idealnog izvora EMS i njegova serijski spojenog unutarnjeg
otpora Ru (Theveninov ekvivalent). Na Slici 10.1. prikazan je temeljni strujni krug s ekvivalentnim
naponskim izvorom.
1 I
Ru
RT
2
Slika 10.1. Ekvivalentni krug naponskog izvora
Elektromotorna sila E jednaka je razlici potencijala na idealnom izvoru bez pada napona na
unutarnjem otporu. Idealni izvor ima uvijek konstantnu razliku potencijala na svojim krajevima,
neovisno o veličini struje. U praktičnim slučajevima napon može lagano opadati s porastom struje.
Napon na stezaljkama stvarnog realnog izvora (1-2) jednak je razlici potencijala ekvivalentnog
naponskog izvora uključujući pad napona na unutarnjem otporu.
Potrebno je razmotriti strujne i naponske odnose u krugu za slučaj da je na ekvivalentni

naponski izvor priključen promjenljivi vanjski opteretni otpornik RT. Opterećenje izvora ovisi o jakosti
struje:
𝐸 𝐸
𝐼= =
𝑅𝑒𝑞 𝑅𝑢 + 𝑅𝑇
Napon na stezaljkama izvora koji je istovremeno i napon na trošilu je:
𝑅𝑇
𝑈12 = 𝐸 − 𝐼 ∗ 𝑅𝑢 = 𝐸 ∗ = 𝐼 ∗ 𝑅𝑇
𝑅𝑢 + 𝑅𝑇
Prva od gornjih jednakosti daje vezu između dvaju napona ekvivalentnog električnog izvora
i naziva se jednadžba generatora. U praktičnim slučajevima, želimo li što veći napon na vanjskim
stezaljkama izvora, otpor Ru mora biti što manji. Osim toga izvori s malim unutarnjim otporom dat
će stabilniji napon pri promjeni opterećenja. Stabilizirani istosmjerni izvori s Ru ≅ 0 realiziraju se
kao složeni elektronički uređaji.
Posljednja jednakost u gornjoj relaciji je jednadžba trošila i ekvivalentna je jednadžbi

generatora. Svaki se izvor ovisno o veličini vanjskog opterećenja može nalaziti u jednom od tri
moda rada:
- stanje kratkog spoja
- stanje praznog hoda (otvorenog kruga)
- stanje opterećenja
37
Prvi i drugi mod rada su ekstremni slučajevi, a treći pokriva područje između njih. Prazni
hod (PH) ili otvoreni krug (OK) je stanje kada je otpor kruga neizmjerno velik, što se u većini
slučajeva ostvaruje otvaranjem sklopke, odnosno isključivanjem trošila od izvora. U krugu ne teče
struja, pa nema ni pada napona na unutarnjem otporu izvora. Vrijedi, dakle:
RT →∞ , I =0 , U12 = E = UPH
U stanju praznog hoda napon na stezaljkama izvora U12 je maksimalan i jednak je EMS E
izvora električne energije. Naziva se naponom praznog hoda UPH i može se izravno izmjeriti na
stezaljkama neopterećenoga naponskog izvora.
Drugi vrlo važni ekstremni slučaj je stanje kratkoga spoja (KS). Nastupa kada je vanjski
otpor kruga Rt vrlo malen. U idealnim uvjetima on je jednak nuli. Do kratkoga spoja dolazi kada se
stezaljke izvora izravno spoje vodičem malog otpora ili pri proboju izolacije između vodova kojima
je povezano trošilo. Ukupni otpor kruga tada je jednak unutarnjem otporu izvora, a napon na
stezaljkama izvora jednak je nuli:
𝐸
𝑅𝑇 = 0 , 𝑈12 = 0 , 𝐼 = = 𝐼𝐾𝑆
𝑅𝑢
U krugu teče maksimalna struja koju zovemo strujom kratkoga spoja, a njena je vrijednost
ograničena samo unutarnjim otporom na kojemu se troši sva energija izvora. Kada bi u idealnim
uvjetima bio Ru=0, tekla bi neizmjerno velika struja.
Struja kratkoga spoja opasna je za većinu izvora, jer se zbog nagloga porasta struje
pregrijava izvor, što može izazvati njegovo pregaranje. Zato se u cilju zaštite u krug postavljaju
osigurači koji prekidaju strujni krug kod prekomjernog porasta struje. Najčešće se koriste rastalni
osigurači koji pregore kada poteče struja veća od dopuštene. Nakon otklanjanja kvara, osigurač se
zamijeni.
Iz izraza za prazni hod i kratki spoj slijedi važna jednadžba koja pokazuje da se mjerenjem
napona praznog hoda i struje kratkog spoja može odrediti vrijednost unutarnjeg otpora:
𝐸 𝑈𝑃𝐻
𝑅𝑢 = =
𝐼𝐾𝑆 𝐼𝐾𝑆
To je pogodno za slučajeve kada je nemoguće isključiti EMS, primjerice za elektrokemijske

izvore. Ako je mjerenje kratkoga spoja opasno za izvor, unutarnji se otpor može odrediti tako da
krug opteretimo otpornikom poznate vrijednosti R0. Mjerenjem u pokusu praznoga hoda odredi se
EMS izvora, a iz relacije za struju u krugu, čiju vrijednost također izmjerimo, dobije se:
𝐸 − 𝑅0 ∗ 𝐼
𝑅𝑢 =
𝐼
Do sada su razmatrana ekstremna stanja. Praktični mod rada izvora je stanje opterećenja,
koje se može shvatiti kao normalno stanje eksploatacije električne mreže. Svako trošilo je
predviđeno za rad pri određenoj vrijednosti napona na njegovim stezaljkama, uz dozvoljene
tolerancije u%. To je nazivni ili nominalni napon. Svaka promjena otpora trošila znači i promjenu
opterećenja izvora. Što je struja u krugu veća to je više opterećen izvor. Optereti li se izvor, napon
na njegovim stezaljkama opada i to, kako je već pokazano, za iznos pada napona na unutarnjem
otporu (U12 =E-IRu). Ova se relacija dade grafički razmotriti na naponsko-strujnoj karakteristici,
38
prikazanoj na Slici 10.2. Ona predstavlja pravac koji spaja dvije karakteristične točke na apscisi
(U12=0, I=IKS) i ordinati (U12=UPH, I=0), koje opisuju ekstremna stanja KS i PH. Naziva se
karakteristikom ekvivalentnog naponskoga izvora.
Karakteristike trošila U=f(I) za odabrane opteretne otpore RTA i RTB također su prikazane na
slici, kao i nivo elektromotorne sile (prikazan crtkano). Karakteristike trošila sijeku karakteristiku
izvora u točkama A i B. Iz dijagrama se može za bilo koju vrijednost struje opterećenja odrediti
napon na trošilu U12 i pad napona na samom izvoru Uu. Vidi se da se porastom opterećenja
(RTB>RTA) smanjuje gubitak na Ru. Za RT>>Ru napon je približno jednak E.
U
RTB
RT=Ru
UPH E
UuB
B RTA
C UA
0,5 UPH
A
U12B
U12A
I
0,5 IKS IKS
Slika 10.2. Strujno-naponska karakteristika izvora i trošila
Na Slici 10.2. prikazana je i posebno važna situacija kada je otpor trošila jednak unutarnjem
otporu izvora. To je slučaj prilagođenja (engl. Matching). U tim se uvjetima postiže maksimalna
snaga na trošilu za dani izvor. Tada je:
𝐸 𝐼𝐾𝑆 𝐸 𝑈𝑃𝐻
𝑅𝑇 = 𝑅𝑢 , 𝐼 = = , 𝑈12 = =
2𝑅𝑢 2 2 2
Za uvid u stanje kruga za različite vrijednosti otpora trošila pogodno je modove rada
obuhvatiti tzv. normiranim dijagramima. Struja i napon na stezaljkama izvora mogu se zapisati kao:
𝐸
𝐸 𝑅𝑢 𝐼𝐾𝑆
𝐼= = =
𝑅𝑢 + 𝑅𝑇 1 + 𝑅𝑇 1 + 𝑅𝑇
𝑅𝑢 𝑅𝑢
𝑅𝑇 𝐸 𝑈𝑃𝐻
𝑈12 = 𝐸 = =
𝑅𝑢 + 𝑅𝑇 1 + 𝑢 1 + 𝑅𝑢
𝑅
𝑅 𝑅 𝑇 𝑇
odakle slijede normirane vrijednosti:
𝐼 1 𝑈 1
= , =
𝐼𝐾𝑆 𝑅 𝑈𝑃𝐻 1 + 𝑅𝑢
1 + 𝑅𝑇
𝑢 𝑅 𝑇
39
Ovakav prikaz je zgodan jer ne ovisi o apsolutnim vrijednostima koje mogu biti za jednu
vrijednost vrlo velike, a za drugu vrlo malene, pa je prikaz nepregledan. Kod normiranih vrijednosti
ukupna promjena kreće se uvijek u intervalu od 0 do 1 umjesto od 0 do maksimalne vrijednosti
pojedine veličine. Iz gornjih se relacija vidi da je bitan omjer otpora trošila i unutarnjeg otpora, a ne
apsolutna vrijednost vanjskog otpora. Na Slici 10.3. prikazane su normirane vrijednosti I/IKS i
U/UPH kao funkcije omjera RT/Ru, te karakteristična točka za slučaj prilagođenja.
PH
/U
U
0,5
I/I
KS
0 1 RT/RU
KS PH
RT=0 RT ∞
Slika 10.3. Normirane krivulje I/IKS, U/UPH
40
VJEŽBA 9
Zadatak:
Nacrtajte karakteristiku izvora i karakteristike trošila za dva opteretna otpornika RT1=100Ω

i RT2=33Ω.
Mjerni postupak:
Za izvođenje pokusa spojite krug prema Slici 10.4. Na ploči za izvođenje pokusa je
stabilizirani naponski izvor koji ima Ru≅0. Zbog toga u seriju s izvorom spojite otpornik Ru=22Ω
koji će "glumiti" unutarnji otpor izvora. Ulazni napon podesite na 5V.
+
1 I
Ru
U=5V RT
2
-
Slika 10.4. Shema mjerenja modova rada ekvivalentnog naponskog izvora
U modu praznog hoda (odspojen RT) izmjerite napon U12=UPH.
Mod kratkoga spoja realizirajte tako da uz odspojen RT između stezaljki 1-2 spojite
ampermetar (RuA≅0) kojim će se izmjeriti struja IKS.
Izmjerite napone trošila u modu opterećenja pri čemu su opteretni otpornici RT1=100 Ω i
RT2=33 Ω.
Izmjerene vrijednosti unesite u Tablicu 10.1.
RT1=100 Ω RT2=33 Ω
UPH (V) IKS (mA) U12(V) I (mA) U12 (V) I (mA)
Tablica 10.1. Rezultati mjerenja modova rada izvora
Temeljem izmjerenih vrijednosti nacrtajte na Grafu 10.1. karakteristiku izvora i

karakteristike dvaju trošila.
41
KARAKTERISTIKE NAPONSKOG IZVORA I TROŠILA
240
220
200
180
160
Struja I [mA]
140
120
100
80
60
40
20
0
0 0.5 1 1.5 2 2.5 3 3.5 4 4.5 5 5.5 6
Napon U [V]
Graf 10.1. Karakteristike naponskoga izvora i trošila
Pitanja?
1. Koliki je unutarnji pad napona Uu na Ru kada je ekvivalentni naponski izvor opterećen s RT1
odnosno RT2?
2. Kako bi smanjenje unutarnjeg otpora na Ru=5Ω utjecalo na oblik (strminu) krivulje
ekvivalentnoga naponskoga izvora?
3. Kada bi spojili unutarnji otpor Ru=33Ω , kako bi tada izgledale karakteristike izvora i
trošila? Izračunajte koordinate točke u kojoj se sijeku ove dvije karakteristike. Obrazložite
rješenje.
42
ELEKTRONIČKI ELEMENTI
11. POLUVODIČKA DIODA
Poluvodičke diode su elektronički elementi s dvije elektrode, različitih izvedbi, svojstava i

namjene. Dioda predstavlja kombinaciju N- i P-tipa poluvodiča. Kada se ova dva tipa poluvodiča
spoje, zbog toplinske energije dolazi do difuzije, zbog čega se slobodni nositelji naboja nastoje
proširiti preko cijelog kristala. Elektroni prelaze s N-strane (gdje su većinski nositelji naboja) na P-
stranu poluvodiča (gdje su manjinski nositelji naboja), i obratno, šupljine s P-strane prelaze na N-
stranu.
Ovaj proces naziva se injekcija (ubacivanje) manjinskih nositelja, zbog toga što većinski
nositelji dolaze na onu stranu P-N spoja gdje predstavljaju manjinske nositelje. Na Slici 11.1.
prikazan je tehnološki postupak izrade P-N diode (difuzijski postupak), kao i simbol diode te
primjeri izvedbe.
Metalni izvod
anode
Indij P-sloj
N-sloj
~0,25 mm
Sb- lem
~1,25 mm
Metalni dio
katode
Slika 11.1. Izvedba P-N diode difuzijskim postupkom, simbol i primjeri izvedbe
Prvo se na metalnu podlogu nanosi N-sloj poluvodiča, te se elektrolitički ili premazom

nanose primjese indija ili nekog drugog trovalentnog elementa (bor, galij i sl.) Nakon toga
kontrolirano se ugrijava taj premaz, pri čemu procesom difuzije, indij prodire u N-sloj. Na tako
formiran P-sloj s graničnim prijelazom pričvršćuju se još metalni izvodi, te se cijeli element
hermetički inkapsulira u inertnoj atmosferi.
Shockleyeva jednadžba predstavlja strujno-naponsku karakteristiku poluvodičke diode.
Najvažnije karakteristike P-N diode su:
 Dopuštena vrijednost napona zaporne polarizacije UR koja se smije priključiti na diodu, a da

ne dođe do njezina izgaranja. Ovaj napon za silicijske diode kreće se od nekoliko desetaka
pa do tisuću volta.
 Probojni napon UBR (breakdown reverse voltage).
 Dopuštena jakost struje IF (forward current) koja smije teći kroz diodu pri propusnoj
polarizaciji, a da ne dođe do njezinoga oštećenja. Vrijednosti ove struje kreću se u
granicama od nekoliko mili-ampera do nekoliko kilo-ampera.
 Dopušten utrošak snage Ptot.
 Temperaturno područje rada. U podacima proizvođača karakteristične veličine dioda uvijek
se daju za određeno područje temperatura.
 Izvedba kućišta.
43
Na Slici 11.2. prikazana je strujno-naponska karakteristika P-N diode.
IF (mA)
25
20
- + - +
15
10
UR (V)
-30 -20 I -10 0 0,2 0,4 0,6 0,8 UF (V)
S
Uγ=0,68 V
IR (nA)
Slika 11.2. Strujno – naponska karakteristika poluvodičke diode
U području propusne polarizacije, struja u početku polagano raste do tzv. napona koljena
U (threshold voltage), a zatim naglo raste poprimajući sve veće vrijednosti. U području nepropusne
polarizacije kroz diodu teče vrlo mala struja (reda [nA]).
11.1. Poluvalni ispravljač
Osnovna karakteristika P-N spoja je njegovo ispravljačko djelovanje. Bit ispravljačkoga

djelovanja P-N spoja sastoji se u tome što je struja kroz diodu kod promjene polariteta različita,
Slika 11.3.
Um
A B Uef
D
R
12V/50 Hz
1k Upm=Um*0,7V
UPef
UPsr
5 ms/div
A=B=10V/div
Slika 11.3. Poluvalni ispravljač
Kada je dioda uključena u strujni krug koji se napaja izmjeničnim naponom, struja će teći
samo za trajanja poluperiode koja diodu polarizira propusno. Za vrijeme trajanja druge poluperiode
struja kroz diodu neće teći, jer je dioda polarizirana nepropusno. Za ovakav strujni krug, u koji je
uključena dioda, struja praktički teče samo u jednome smjeru, pa dioda u tome slučaju služi kao
poluvalni ispravljač napona (half-wave rectifier).
Zbog lakšega proračuna pretpostavit će se da je dioda idealna (nema pada napona na diodi),
što znači da je Um = Upm. Kod praktičnih realizacija ovaj pad napona na diodi je oko 0,7 V. Također
dopuštena vrijednost napona zaporne polarizacije diode mora biti veća od Um. Napon na potrošaču
je:
𝑈 ∗ sin(𝜔𝑡) 0 ≤ 𝜔𝑡 ≤ 𝜋 2∗𝜋
𝑢𝑝 (𝑡) = { 𝑚 gdje je: 𝜔 =
0 𝜋 ≤ 𝜔𝑡 ≤ 2𝜋 𝑇
44
Srednja vrijednost ispravljenoga napona (istosmjerna komponenta) dana je izrazom:
𝑇
2
1 𝑈𝑚
𝑈𝑃𝑠𝑟 = ∫ 𝑈𝑚 ∗ sin(𝜔𝑡) ∗ 𝑑𝑡 = = 0,45 ∗ 𝑈𝑒𝑓 = 𝑈𝐷𝐶
𝑇 𝜋
0
Efektivna vrijednost napona na potrošaču dana je izrazom:
𝑇
2
1 𝑈𝑚
𝑈𝑃𝑒𝑓 = √ ∗ ∫[𝑈𝑚 ∗ sin(𝜔𝑡)]2 ∗ 𝑑𝑡 =
𝑇 √2
0
Kod ispravljača napona, kvaliteta istosmjernoga napona mjeri se faktorom valovanja ili
brujanja (ripple factor) koji je dan izrazom:
1 𝑇 2
(𝑢𝑝 − 𝑈𝑃𝑠𝑟 )𝑒𝑓 √𝑇 ∗ ∫0 (𝑢𝑝 − 𝑈𝑃𝑠𝑟 ) ∗ 𝑑𝑡
𝑟= = = 1,211
𝑈𝑃𝑠𝑟 𝑈𝑃𝑠𝑟
Poboljšanje oblika izlaznoga napona, povećanje istosmjerne komponente uz smanjenje

valovitosti, postiže se postupkom filtriranja (glađenja) ispravljenoga napona, Slika 11.4.
A B
Urippp
D
R C
12V/50 Hz
1k 100 µF
5 ms/div
A=B=10V/div
Slika 11.4. Poluvalni ispravljač s niskopropusnim filterom
Iznos napona brujanja Urippp možemo očitati na osciloskopu (mjeren od vrha do vrha) ili
izračunati prema izrazu:
𝑈𝑚
𝑈𝑟𝑖𝑝 𝑝𝑝 = = 3,38 𝑉
𝑓𝑟𝑖𝑝 ∗ 𝑅 ∗ 𝐶
gdje je:
frip – frekvencija napona brujanja koja za poluvalni ispravljač iznosi 50 Hz
U Tablici 11.1. prikazane su karakteristične veličine za poluvalne ispravljače prikazane na

Slikama 11.3. i 11.4.
C (µF) Bez 100
Uef (V) 12
UDC (V) 5,4 14,5
UDC/Uef 0,45 1,21
Urippp (V) 16,22 3,38
frip (Hz) 50
Tablica 11.1. Karakteristične veličine poluvalnog ispravljača
45
11.2. Punovalni ispravljač
Punovalni ispravljač (full-wave rectifier) pokazuje znatno bolja svojstva od poluvalnog

ispravljača. Njihove izvedbe prikazane su na Slici 11.5.
Slika 12.5. Izvedbe mosnih ispravljača

To su:
 spojevi s dvije diode
 mosni ili Graetzov spoj
Srednja komponenta ispravljenoga napona (istosmjerna komponenta), uz zanemariv pad napona na

diodama iznosi:
2𝑈𝑚
𝑈𝑃𝑠𝑟 = = 0,9𝑈𝑒𝑓
𝜋
gdje je:
𝑈𝑚 = √2 ∗ 𝑈𝑒𝑓
Faktor valovanja za punovalni ispravljač iznosi 0,483 i vidimo da je skoro tri puta poboljšan
u odnosu na poluvalni ispravljač. Na Slici 11.6. prikazan je ispravljač s diodnim mostom.
D3 D1
12V/50Hz
Rp C
D2 D4
1k 100 µF
Smjer struje za vrijeme pozitivne poluperiode

Smjer struje za vrijeme negativne poluperiode
Slika 11.6. Punovalni ispravljač
Kada je na ulazu pozitivna poluperioda napona, vode diode D1 i D2, dok za negativnu
poluperiodu, vode diode D3 i D4, tako da u obje poluperiode kroz potrošač teče struja u istome
smjeru. Struju potrošaču daje nabijen kondenzator pa se na njemu smanjuje napon.
Što je potrošač veći, bit će znatnije smanjenje izlaznoga napona, a da bismo to spriječili
potrebno je primijeniti kondenzatore velikoga kapaciteta. Iznos napona valovanja može se
izračunati pomoću relacije, ali mora se voditi računa da je sada frekvencija frip jednaka 100 Hz.
Karakteristične veličine punovalnoga ispravljača sa Slike 11.6. dane su u Tablici 11.2.
46
C (µF) Bez 100
Uef (V) 12
UDC (V) 10,8 14,5
UDC/Uef 0,9 1,21
Urippp (V) 15,52 1,552
frip (Hz) 100
Tablica 11.2. Karakteristične veličine punovalnog ispravljača
Na Slici 11.7. prikazani su valni oblici u karakterističnim točkama punovalnoga ispravljača

prikazanoga na Slici 11.6.
10 ms/div
A=B=10V/div
U T1
(V)
t (ms)
T2=T1/2
T3=T1/2
Slika 11.7. Valni oblici: a) ulazni napon, b) ispravljeni napon bez C, c) ispravljeni napon s C
11.3. Diodni ograničavači
U mnogim primjenama često je potrebno ograničiti porast napona iznad određene

vrijednosti. Za tu svrhu upotrebljavaju se ograničavači napona (clipping circuits, clippers,
limiters). Na Slici 11.8. prikazan je spoj diode i otpornika koji ograničava porast izlaznoga napona
za vrijeme pozitivne poluperiode.
5 ms/div
A=B=10V/div
U= 5 V
R 1 kΩ
5,7 V
D UIZ
+
12V/50Hz
U= 0 V
U= 5 V
0,7 V
Slika 11.8. Paralelni diodni ograničavač
47
Kako je dioda spojena paralelno izlazu, ovaj spoj naziva se paralelni ograničavač. Kod ovih
ograničavača ulazni napon prenosi se na izlaz kada je dioda nepropusno polarizirana (nije vodljiva).
Kada je dioda propusno polarizirana, na izlazu je napon Ug = 0,7 V. Ako se želi porast izlaznoga
napona ograničiti na neku vrijednost veću od Ug tada se dodaje u seriju s diodom izvor napona U (u
našem slučaju U = 5 V).
Kada je potrebno ograničiti izlazni napon na dvije razine, upotrebljavaju se dvostrani

paralelni ograničavači kao što je prikazano na Slici 11.9.
5 ms/div
A=B=10V/div
R 1 kΩ
5,7 V
D1 D2 UIZ
+
12V/50Hz
-8,7 V
U= 5 V
U= 8 V
Slika 11.9. Dvostrani paralelni diodni ograničavač
Za vrijeme pozitivne poluperiode izlazni napon slijedi ulazni sve dok dioda D1 ne provede.
Kada D1 provede tada na izlazu imamo:
𝑈𝐼𝑍 = 𝑈𝛾 + 𝑈1 = 0,7 𝑉 + 5 𝑉 = 5,7 𝑉
i ova vrijednost je na izlazu sve dok ulazni napon ne padne ispod ove vrijednosti. Kada se
ovo dogodi izlazni napon ponovno slijedi ulazni napon. Ovo se nastavlja i za vrijeme negativne
poluperiode sve dok D2 ne provede. Kada D2 provede, na izlazu imamo:
𝑈𝐼𝑍 = (−𝑈𝛾 ) + (−𝑈2 ) = −0,7 𝑉 − 8 𝑉 = −8,7 𝑉
i kada ulazni napon po svome apsolutnom iznosu padne ispod ove vrijednosti izlazni napon
ponovno slijedi ulazni. Isti učinak može se postići i serijskim ograničavačem, kao što je prikazano
na Slici 11.10.
5 ms/div
A=B=10V/div
D1
10 V
+ R 1 kΩ
12V/50Hz
UIZ
U= 10 V
Slika 11.10. Serijski diodni ograničavač
Ulazni napon prenosi se na izlaz kada je dioda vodljiva. Kada dioda nije vodljiva, na izlazu
je napon U dodanoga istosmjernog izvora (u našem slučaju U = 10 V).
48
VJEŽBA 10
Zadatak 1.
Ispitati djelovanje P-N spoja na struju koja teče kroz ispravljačku diodu u ovisnosti o iznosu
i polarizaciji priključenog napona.
Mjerni postupak:
Priključite na diodu istosmjerni napon propusne polarizacije UF prema Slici 11.11. Mjeriti
struju kroz diodu za napone prema Tablici 11.3.
Napomena: Traženi napon UF dobije se reguliranjem potenciometra P.

+
R1
IF
mA
U=0...30 V
UF
1k
V D1 –
-
Slika 11.11.
UF (V) 0 0,1 0,2 0,3 0,4 0,5 0,6 0,65 0,7 0,75
IF (mA)
Tablica 11.3.
Promijeniti polaritet diode i spojiti strujni krug prema Slici 11.12. ponovo izmjeriti struju
kroz diodu za napone nepropusne polarizacije UR prema Tablici 11.4. Za mjerenje struje
nepropusne polarizacije IR potreban je vrlo osjetljivi ampermetar.
IR
+ mA
U=0...30 V
UR
V D1 –
-
Slika 11.12.
UR (V) 0 2,5 5 10 15 20 25 30
IR (mA)
Tablica 11.4.
49
Vrijednost struje i napona iz Tablice 11.3. i Tablice 11.4. prenijeti u dijagram na Slici 11.13.
i nacrtati strujno-naponsku karakteristiku poluvodičke diode.
IF (mA)
30
20
10
UR (V) UF (V)
0
4
IR (µA)
30 20 10 0 0,1 0,2 0,3 0,4 0,5 0,6 0,7 0,8

Slika 11.13.
Zadatak 2.
Pomoću osciloskopa snimiti karakteristike silicijske i germanijeve diode.
Mjerni postupak:
Spojiti strujni krug prema Slici 11.14. i snimiti valni oblik napona na Si i Ge diodi pomoću
osciloskopa u X/Y prikaz (isključiti vremensku bazu).
Napomena: Budući da su naponi koji se dovode na X i Y ulaz osciloskopa u protufazi u

odnosu na referentnu točku C, jedan od ulaza osciloskopa, npr. Y ulaz, mora biti invertiran. Ako se
koristi osciloskopi koji nemaju mogućnost invertiranja ulaznog signala, slika dobivena na zaslonu
bit će zrcalna. Za razliku od zadatka 1. gdje je snimljena statička karakteristika diode (samo
istosmjerni signal se dovodi na ulaz sklopa) u ovome zadatku snimit će se dinamička karakteristika
diode (dovodi se izmjenični napon).
Prednost ove metode je ta što se strujno-naponska karakteristika diode može snimiti pomoću
osciloskopa. Ovo proizlazi iz toga što smo na X ulaz doveli napon na diodi, a na invertirani Y ulaz
napon na otpornik R. Ovaj napon na otporniku R izravno je proporcionalan struji koja teče kroz
diodu.
50
D1 – (Si)
D1 – (Ge) A B
-Y
R1
Upp=6V C
f=50 Hz
D1 –
Upp – Napon od vrha do vrha signala (Namjesti se na osciloskopu)

Slika 11.14.
Ucrtati krivulje dobivene na zaslon osciloskopa u dijagramu na Slici 11.15.

Na osciloskopu namjestiti vrijednosti:
- Kanal X: 0,1 V/podjeli
- Kanal Y: 0,5 V/podjeli
Y
3,0
2,5
2,0
1,5
1,0
0,5
0 X
0 0,1 0,2 0,3 0,4 0,5 0,6 0,7 0,8
Slika 11.15.
Pomoću slike napona na otporniku R dobivene na zaslonu osciloskopa proračunati

vrijednost struje koja teče kroz taj otpor i dobivenu strujno-naponsku karakteristiku poluvodičke
diode ucrtati u dijagram na Slici 11.16.
IF (mA)
0 UF (V)
0 0,2 0,4 0,6 0,8
Slika 11.16.
51
Pitanja?
1. Koje je osnovno svojstvo P-N spoja?

2. Nacrtaj simbol P-N spoja.
3. Kako se zove i glasi jednadžba koja matematički opisuje to svojstvo (objasni potrebne
veličine)?
4. Kako se ponaša dioda u području propusne, a kako u području nepropusne polarizacije?
5. Što je to napon koljena na U-I karakteristici?
6. Kako se naziva napon pri kojemu dioda provede i koliki je njegov iznos za upotrjebljenu Si
diodu?
7. Koja je bitna razlika između Si i Ge diode?
8. Koji su naponi koljena za pojedine diode (Si i Ge)?
9. Grafičkim postupkom odrediti približan iznos dinamičkog otpora korištenih dioda ako se
struja promijeni za 3 mA u intervalu od 1,5 – 4,5 mA (Slika 11.16.)?
10. Koja je prednost snimanja karakteristika dinamičkom metodom u odnosu na statičku
metodu?
Odgovori na pitanja?
52
VJEŽBA 11
Zadatak 1.
Ispitati ispravljačko djelovanje poluvodičke diode uključene u sklop za poluvalno

ispravljanje napona.
Mjerni postupak:
Spojiti strujni krug prema Slici 11.17. (bez kondenzatora C). Mjeriti ulazni napon Uul i
izlazni istosmjerni napon UDC pomoću multimetra. Rezultate mjerenja upisati u Tablicu 11.5.
A B
D1 –
Uef=10V +
R1
C
f=50 Hz
UDC
10 k
Uul
Slika 11.17.
C (µF) bez 10 100 470

Uef (V)
UDC (V)
UDC/Uef
Urippp (V)
frip (Hz)
Tablica 11.5.
Valne oblike dobivene na zaslonu osciloskopa ucrtati u dijagram na Slici 11.18. Očitati
maksimalnu vrijednost istosmjernog napona Urippp i njegovu frekvenciju te unijeti vrijednosti u
Tablicu 11.5. Na osciloskopu namjestiti vrijednosti:
 Vremenska baza: 5 ms/podjeli
 Kanal A: 10 V/podjeli
 Kanal B: 5 V/podjeli
53
10
0 A (Uul)
-10
0 B (UDC)
-5
0 5 10 15 20 25 30 35 40 45 50
Slika 11.18.
Ponoviti mjerenja mijenjajući kondenzator C prema vrijednostima iz Tablice 11.5. na Slici
11.17. Rezultate mjerenja unijeti u Tablicu 11.5. te valne oblike nacrtati u dijagram na Slici 11.19.
 Kanal B: 5 V/podjeli
10
0 A (Uul)
-10
0 B (UDC)
-5
0 5 10 15 20 25 30 35 40 45 50
Slika 11.19.
Promijeniti polaritet diode u strujnom krugu na Slici 11.17. (bez kondenzatora C). Snimiti valne
oblike napona i struje Uul i UDC pomoću osciloskopa, a dobivene oscilograme ucrtati u dijagram na
Slici 11.20.
10
0 A (Uul)
-10
0 B (UDC)
-5
0 5 10 15 20 25 30 35 40 45 50
Slika 11.19.
54
Zadatak 2.
Ispitati karakteristike punovalnoga ispravljača.
Mjerni postupak:
Spojiti strujni krug prema Slici 11.21. (bez kondenzatora C). Mjeriti ulazni napon Uul i izlazni
istosmjerni napon UDC pomoću multimetra. Rezultate mjerenja upisati u Tablicu 11.6.
D1 - D4 – A
D3 D1
Uef=10V Kanal A
Uul
f=50 Hz
+
Rp
UDC
D2 D4 C
1k
Kanal A (masa)
Slika 11.21.
C (µF) bez 10 100 470

Uef (V)
UDC (V)
UDC/Uef
Urippp (V)
frip (Hz)
Tablica 11.6.
Valne oblike dobivene na zaslonu osciloskopa ucrtati u dijagram na Slici 11.22. Očitati
maksimalnu vrijednost istosmjernog napona Urippp i njegovu frekvenciju te unijeti vrijednosti u
Tablicu 11.6. Na osciloskopu namjestiti vrijednosti:
 Kanal A: 10V/podjeli
10
0 A (Uul)
-10
10
0 B (UDC)
-10
0 5 10 15 20 25 30 35 40 45 50
Slika 11.22.
55
Ponoviti mjerenja mijenjajući kondenzator C prema vrijednostima iz Tablice 11.6. na Slici
11.21. Rezultate mjerenja unijeti u Tablicu 11.6. te valni oblik za C = 10 µF nacrtati u dijagram na
Slici 11.23. Na osciloskopu namjestiti vrijednosti:
10
0 A (Uul)
-10
20
10
0 A (UDC)
0 5 10 15 20 25 30 35 40 45 50
Slika 11.23.
Pitanja?
1. Kolika je vrijednost istosmjernog napona u odnosu na efektivnu vrijednost kod poluvalnog
ispravljača?
2. Kolika je vrijednost istosmjernog napona u odnosu na efektivnu vrijednost kod punovalnog
ispravljača?
3. O čemu ovisi kvaliteta ispravljača napona?
4. Kakav utjecaj ima kondenzator C na ispravljeni napon?
5. Kolika je frekvencija napona Urip?
Odgovori na pitanja:
56
12. ZENER DIODA
Kroz nepropusno polarizirani P-N spoj teče mala reverzna struja zasićenja konstantnoga
iznosa Is. Međutim kod realnih dioda kad napon nepropusne polarizacije prekorači neku određenu
vrijednost, dolazi do naglog skokovitog porasta struje, tako da struja na kraju raste praktički bez
daljnjeg porasta napona. Vrijednost napona kod kojeg dolazi do naglog skokovitog porasta struje
naziva se probojni ili Zenerov napon UZ, Slika 12.1.
I (mA)
20
10
UZ=-5 -2,5
U (V) 0,7
U (V)
Im -30
ΔIZ
IM
-200
ΔUZ
I (mA)
Slika 12.1. Strujno-naponska karakteristika Zener diode
Fizikalno postoje dva uzroka koja dovode do proboja P-N barijere. Kod vrlo uskih barijera,
koje se dobivaju vrlo velikim onečišćenjem poluvodiča p i n tipa, može doći do tuneliranja
valentnih elektrona kroz barijeru. Ta pojava se objašnjava valnom prirodom elektrona. Proboj
ovoga tipa zove se kod poluvodiča Zenerov proboj, prema istraživaču koji ga je prvi objasnio.
Kod širih barijera manjinski nositelji koji slobodno prolaze preko barijere mogu kod većih
jakosti polja zadobiti dovoljne brzine da razbijaju valentne veze unutar barijere. Na ovaj način
stvaraju se dodatni parovi elektron-šupljina, koji doprinose porastu struje.
Strujno-naponska karakteristika Zener diode za područje propusne polarizacije ne razlikuje

se od karakteristike obične ispravljačke poluvodičke diode. U području nepropusne polarizacije
probojni naponi Zener dioda obično imaju manje vrijednosti u odnosu na probojne napone običnih
poluvodičkih dioda i one rade isključivo u području nepropusne polarizacije.
Kad jednom dođe do proboja P-N spoja struja se može ograničiti na određenu dozvoljenu
vrijednost samo pomoću vanjskoga otpora, u protivnome dolazi do uništenja diode. Vrijednosti
probojnoga napona Zenerovih dioda može se kontrolirati u tijeku procesa proizvodnje. To
omogućuje da se proizvode diode s probojnim naponom od nekoliko volta do nekoliko stotina volta.
Diode s probojnim naponom manjim od 5 V nemaju jasno izražen probojni napon i imaju
negativan temperaturni koeficijent (porastom temperature smanjuje se Zenerov napon). Diode s UZ
> 5 V imaju pozitivan temperaturni koeficijent (porastom temperature raste Zenerov napon). Simbol
i prikaz Zenerove diode dan je na Slici 12.2.
Slika 12.2. Simboli i primjeri izvedbe Zenerovih dioda
57
Temperaturni koeficijent definiran je relacijom:
Δ𝑈𝑍 1
𝛼𝑍 = ∗
𝑈𝑍 Δ𝑇
Tipične vrijednosti za Z su reda veličine 104/0C. Omjer između izmjeničnoga napona i

struje definira se kao dinamički otpor ili Zenerov otpor i dan je relacijom:
Δ𝑈𝑍
𝑟𝑍 =
Δ𝐼𝑍
Zenerov otpor ima minimalnu vrijednost za diode s probojnim naponom od 5 do 6 V, a

iznosi oko 10 . Kod dioda s višim probojnim naponom taj otpor naglo raste.
Zenerove diode upotrebljavaju se kao stabilizatori i ograničavači napona. Prilikom odabira

Zenerove diode treba voditi računa o najvećoj dopuštenoj struji diode u Zenerovu području, IM na
Slici 12.1. odnosno o dopuštenom utrošku snage (koji se kreće od nekoliko stotina mW do nekoliko
desetaka W).
58
VJEŽBA 12
Zadatak 1.
Snimiti karakteristiku Zener diode pomoću osciloskopa i odrediti vrijednost napona UZ

korištene Zener diode.
A B
-Y
R1
Uef=24V C
f=50 Hz
D1 –
Slika 12.7.
Mjerni postupak:
Spojiti strujni krug prema Slici 12.7. i priključiti sinusni napon efektivne vrijednosti 24 V i
frekvencije 50 Hz. Osciloskop prebaciti na X/Y prikaz (isključiti vremensku bazu).
Napomena: Budući da su naponi koji se dovode na X i Y ulaz osciloskopa u protufazi u

odnosu na referentnu točku, jedan od ulaza osciloskopa mora biti invertiran. Kod osciloskopa koji
nemaju mogućnost invertiranja ulaznoga signala, dobivena slika je zrcalna.
Ucrtati sliku dobivenu na zaslonu osciloskopa u dijagram na Slici 12.8.

- Kanal X: 2 V/podjeli
- Kanal Y: 10 V/podjeli
Y
30
20
10
0 X
-10
-20
-30
-12 -10 -8 -6 -4 -2 0 2 4
Slika 12.8.
59
Napomena: Budući da se na Y2 ulaz osciloskopa dovodi napon s otpornika R, a taj napon je
proporcionalan struji koja teče kroz Zener diodu IZ, struja IZmax može se odrediti tako da se s ekrana
osciloskopa očita vrijednost napona na –Y osi (od 0 do maksimalne vrijednosti).
Zadatak 2.
Ispitati ovisnost izlaznoga o ulaznom naponu u strujnome krugu za ograničavanje napona

realiziranom pomoću Zener diode.
Mjerni postupak.
Spojiti strujni krug prema Slici 12.9. Mijenjati iznos ulaznog istosmjernog napona Uul prema
vrijednostima u Tablici 12.1. Mjeriti odgovarajuće vrijednosti izlaznog napona Uiz i unijeti ih u
Tablici 12.1.
+
R
Udc=0...15V
D1 –
Uul
Uiz
-
Slika 12.9.
UUL [V] 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15
UIZ [V]
Tablica 12.1.
U dijagram na Slici 12.10. ucrtati ovisnost izlaznog o ulaznom naponu.

Uiz (V)
11
10
1
Uul (V)
0
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16
Slika 12.10.
60
Zadatak 3.
Ispitati ovisnost struje kroz Zener diodu IZ o ulaznom naponu sklopa za ograničavanje
napona realiziranog pomoću Zener diode.
Mjerni postupak.
Spojiti strujni krug prema Slici 12.11. Mijenjati iznos ulaznog istosmjernog napona Uul
prema vrijednostima u Tablici 12.2. Mjeriti odgovarajuće vrijednosti izlaznog napona Uiz i unijeti ih
u Tablici 12.2.
+
R
Udc=0...15V
D1 –
Uul
IZ
-
Slika 12.11.
UUL [V] 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15
IZ [mA]
Tablica 12.2.
U dijagram na Slici 12.12. ucrtati graf ovisnosti struje kroz Zener diodu IZ o ulaznom
naponu Uul.
IZ (mA)
22
20
18
16
14
12
10
2
Uul (V)
0
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16
Slika 12.12.
61
Zadatak 4.
Ispitati utjecaj promjene struje trošila Ip na promjenu struje kroz Zener diodu IZ.
Mjerni postupak:
Spojiti strujni krug prema Slici 12.13. Pomoću potenciometra P namještati vrijednost struje
Ip prema Tablici 12.3. Mjeriti odgovarajuće vrijednosti struje IZ i unijeti ih u Tablicu 12.3.
+
R1 R2
Udc=15V P
Uul
D1 – 1k
IZ IP
-
Slika 12.13.
Ip [mA] 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15
IZ [mA]
Tablica 12.3.
U dijagram na Slici 12.14. ucrtati graf ovisnosti struje IZ o struji trošila Ip.
IZ (mA)
22
20
18
16
14
12
10
2
IP (mA)
0
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16
Slika 12.14.
62
Zadatak 5.
Snimiti karakteristiku Uiz=f(Uul) dviju nasuprot vezanih Zener dioda (u serijskom

protuspoju).
Napomena: Tako dugo dok je napon na Zener diodi manji od iznosa probojnoga napona UZ,
kroz Zener diodu praktički ne teče nikakva struja. To svojstvo omogućuje korištenje Zener diode
kao zaštite ostalih komponenti od visokih napona. Npr. MOSFET-i su vrlo osjetljivi na statički
naboj, Slika 12.15. Da bi se izbjegao ispravljački efekt Zener diode uzrokovan malim iznosom
napona koljena za slučaj propusne polarizacije, dvije Zener diode mogu se vezati serijski jedna
nasuprot drugoj. Na taj način moguće je dobiti ograničavač napona neovisan o polaritetu napona
na ulazu sklopa.
Slika 12.15. Zaštita ulaza unipolarnih tranzistora
Mjerni postupak:
Realizirati strujni krug prema Slici 12.16. i podešavati iznose ulaznog napona Uul kako je
zadano u Tablici 12.4. Mjeriti odgovarajuće iznose napona na izlazu Uiz i unijeti ih u Tablicu 12.4.
+
R1 D1 –
Udc=0...15V
Uul
Uiz
- D2 –
Slika 12.16.
Uul [V] 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15
UIZ [V]
Tablica 12.4.
Promijeniti polaritet ulaznog napona i ponoviti mjerenje. Vrijednosti izlaznog napona -UIZ
unijeti u Tablicu 12.5.
-Uul [V] -0 -1 -2 -3 -4 -5 -6 -7 -8 -9 -10 -11 -12 -13 -14 -15

-UIZ [V]
Tablica 12.5.
63
Graf ovisnosti izlaznog o ulaznom naponu ucrtati u dijagram na Slici 12.17.
Uiz (V)
10
2
-Uul (V) Uul (V)
0
-2
-4
-6
-8
-10
-16 -14 -12 -10 -8 -6 -4 -2 0 2 4 6 8 10 12 14 16

Slika 12.17.
64
Zadatak 6.
Pomoću osciloskopa ispitati efekt ograničavanja napona dviju Zener dioda u serijskom
protuspoju.
Mjerni postupak:
Ulaz strujnog kruga na Slici 12.18. priključiti na izmjenični izvor efektivne vrijednosti
Uef=10 V, f= 50 Hz i podesiti ulazni napon na vrijednost Uulef= 6 V pomoću potenciometra P.
A B
P
1k
R2 D1 –
R1
Uul=6V
UAC=10V
Uiz
f=50 Hz
D2 –
Slika 12.18.
Valne oblike ulaznog i izlaznog napona snimiti pomoću osciloskopa i ucrtati ih u dijagram
na Slici 12.19.
- Vremenska baza X: 5 ms/podjeli
- Kanal A: 10 V/podjeli
- Kanal B: 10 V/podjeli
10
0 A
-10
10
0 B
-10
0 5 10 15 20 25 30 35 40 45 50
Slika 12.19.
65
Ulaz strujnog kruga na Slici 12.20. priključiti na izmjenični izvor efektivne vrijednosti
Uef=24 V, f= 50 Hz i podesiti ulazni napon na vrijednost Uulef= 14 V pomoću potenciometra P.
A B
P
1k
R2 D1 –
R1
Uul=14V
UAC=24V
Uiz
f=50 Hz
D2 –
Slika 12.20.
Valne oblike ulaznog i izlaznog napona snimiti pomoću osciloskopa i ucrtati ih u dijagram
na Slici 12.21.
- Vremenska baza X: 5 ms/podjeli
- Kanal A: 10 V/podjeli
- Kanal B: 10 V/podjeli
10
0 A
-10
10
0 B
-10
0 5 10 15 20 25 30 35 40 45 50
Slika 12.21.
66
Pitanja?
1. U kojem području polarizacije radi Zener dioda?

2. Koje su osnovne primjene Zener diode?
3. Kako se ograničava struja kroz Zener diodu?
4. Koliko iznosi Zenerov napon UZ?
5. Koliko iznose maksimalne struje kroz Zener diodu IZmax?
6. Koliko iznosi napon koljena Ug?
7. Pod kojim je uvjetima izlazni napon sklopa za ograničavanje napona realiziranog pomoću
Zener diode konstantan?
8. Kada počinje teći struja kroz Zener diodu IZ?
9. Pod kojim je uvjetima efekt ograničavanja napona zadržan čak i pod opterećenjem sklopa
trošila Rp?
10. Koje su prednosti sklopa s dvije nasuprot serijski vezanim Zener dioda?
67
13. LED DIODA
Svjetleće diode, LED (light emitting diode), su poluvodički svjetlosni izvori. Naime postoji
određena vrsta poluvodičkih dioda načinjenih od materijala kao što su galij-arsenid (GaAS), galij-
arsenid-fosfat (GaAsP) ili galij-fosfat (GaP) koji uz točno određene koncentracije primjesa i
propusnu polarizaciju jedan dio električne energije dovedene na diodu ne pretvaraju samo u
toplinu, kao ostale poluvodičke komponente, već određeni dio te energije zrači u prostor u vidu
elektromagnetskih valova.
Na frekvenciju zračenih elektromagnetskih valova, odnosno na boju emitirane svjetlosti,

može se utjecati odabirom odgovarajućeg poluvodičkog materijala, te odabirom i koncentracijom
točno određenih primjesa. Osim infracrvenoga zračenja u nevidljivome dijelu spektra, LED diode
emitiraju svjetlost koja može biti crvene, žute, narančaste, zelene ili plave boje (Slika 13.1.).
IF (mA) GaAs GaAsP GaP
IC crvena zelena
100
50
UF (V)
0,5 1 1,5 2
Slika 13.1. Strujno-naponske karakteristike, simbol, te primjer izvedbi LED dioda
Osnovne karakteristike LED dioda su:

 dopušteni reverzni napon (reverse voltage) UR koji iznosi nekoliko volti
 dopuštena struja pri propusnoj polarizaciji (forward DC current) IF koja se kreće do
nekoliko stotina mA
 dopušteni utrošak snage (power dissipation) Ptot reda veličine nekoliko stotina mW
 jakost svjetlosti (axial luminous intensity) IO ili IV izražena u kandelama [cd] uz određenu
struju propusne polarizacije ili svjetlosni tok izražen u [mW], odnosno lumenima [lm]
 pad napona na diodi pri propusnoj polarizaciji UF (forward voltage) čije se vrijednosti
kreću od 1,3 ÷ 2 V ovisno o struji kroz diodu i boji svjetlosti
 valna dužina (wavelength) svjetlosti pri najvećoj emisiji lmax
 vrijeme uključivanja i isključivanja, od nekoliko desetaka do nekoliko stotina [ns]
LED diode upotrebljavaju se kao signalni i kontrolni elementi te izvori svjetlosti u različitim
uređajima.
68
VJEŽBA 13
Zadatak 1.
Na osciloskopu snimiti strujno naponsku karakteristiku LED diode.
Mjerni postupak:
Priključiti sinusni napon (izmjenični izvor) efektivne vrijednosti 10 V, frekvencije 50 Hz na

ulaz strujnog kruga prikazanog na Slici 13.2. Na osciloskopu promatrati ovisnost struje kroz diodu o
naponu na diodi u X/Y prikazu. Na X ulaz osciloskopa dovesti napon s diode, a na invertirani Y
dovesti napon s otpornika R.
A B
-Y
R1
Uef=10V C
f=50 Hz
D1 –
Slika 13.2.
Dobiveni oscilogram ucrtati u dijagramu na Slici 14.3.

Na osciloskopu namjesti vrijednosti:
- Kanal Y: 2 V/podjeli
Y
12
10
0 X
-10 -8 -6 -2 0 2
Slika 13.3.
69
Zadatak 2.
Promatrati promjenu intenziteta svijetla koje emitira LED dioda ovisno o iznosu i polaritetu
napona na diodi UF i struji koja teče kroz diodu IF.
Mjerni postupak:
Spojiti strujni krug prema Slici 13.4. i ugađati istosmjerni napon u koracima prema Tablici
13.1. Mjeriti napon na diodi UF i struju koja teče kroz diodu IF. Osim tih izmjerenih vrijednosti u
Tablicu 13.1. upisati i opis intenziteta svjetla koje zrači LED dioda (nema zračenja, slabo svjetlo,
srednje svjetlo, jako svjetlo). Promijeniti polaritet diode i promatrati zračenje svjetla.
+
IF
R1
U=0...10 V D1 –
UF
-
Slika 13.4.
Uul (V) UF (V) IF (mA) intenzitet svjetla

1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
Tablica 13.1.
70
Pitanja?
1. U kojem području polarizacije radi LED dioda?

2. Koje boje može biti emitirano svjetlo?
3. Čime se izražava jakost svjetlosti?
4. Koliki je minimalni iznos struje kroz LED diodu potreban da bi dioda svjetlila?
5. Kako se povećava intenzitet svjetla kad struja poraste od 15 mA do 20 mA?
6. Kakva je svjetlo kada je dioda polarizirana nepropusno?
7. Ako je ulazni napon 5 V koliko iznosi otpor R da bi struja u strujnom krugu iznosila 15 mA
na Slici 13.4.
71
14. KAPACITIVNA DIODA
Svaki P-N prijelaz posjeduje određen kapacitet zbog toga što se u ravnotežnome stanju oko
granične ravnine formira vrlo usko područje, koje se naziva područje prostornoga naboja ili
područje P-N barijere ili osiromašeno područje.
Širina ovoga područja nije konstantna već ovisi o koncentraciji primjesa na p- i n-strani
poluvodiča. Naime, ona je uža što su koncentracije primjesa na p i n-strani veće i dublje prodire u
onu stranu koja ima manju koncentraciju primjesa, što znači da nije simetrična. Kapacitet se javlja
zbog prostornoga naboja (zaporna kapacitivnost) i zbog difuzije elektrona i šupljina (difuzijska
kapacitivnost), bez obzira na polaritet priključenoga napona.
Kada je dioda polarizirana nepropusno, dominira zaporna kapacitivnost (depletion

capacitance), a kada je polarizirana propusno, dominira difuzijska kapacitivnost. Kod kapacitivnih
dioda iskorištava se zaporna kapacitivnost. Simboli kapacitivne diode prikazani su na Slici 14.1.
ili
Slika 14.1. Simboli kapacitivne diode
Različiti proizvođači ove diode nazivaju još i varicap-diode, varaktor i sl. (simboli su
prikazani na Slici 14.1.). Kod ovih dioda mijenja se kontinuirano kapacitet ovisno o narinutom
naponu, pa se one upotrebljavaju kao promjenjivi kondenzatori bez pomičnih mehaničkih dijelova.
Područje barijere P-N spoja specifično je po tome što oskudijeva slobodnim nositeljima
naboja, odnosno njihove koncentracije su zanemarivo malene, a dominiraju nepokretni negativni
ioni akceptora na p-strani i pozitivni ioni donora na n-strani. Poznato je da je osnovno svojstvo
izolatora to što ne posjeduje slobodne nositelje naboja, pa se može kazati da čitav prostor P-N
barijere ima karakteristike dielektrika na koji se s obje strane nastavljaju relativno dobro vodljiva
neutralna p i n područja.
Na ovaj način formirana je struktura sa svojstvom kapaciteta analogno onoj kod pločastoga
kondenzatora. Ako se P-N spoj polarizira nepropusno, područje barijere širine dB se širi, a time se
ujedno mijenja i iznos barijernoga kapaciteta. Barijerni kapacitet, odnosno kapacitet prijelaznoga
područja CT može se općenito izraziti relacijom koja vrijedi za kapacitet pločastoga kondenzatora:
𝜀𝑆
𝐶𝑇 =
𝑑𝐵
gdje je:
ε – dielektrična konstanta
S – je površina poprečnoga presjeka
dB – je širina P-N barijere analogna udaljenosti između pločica kondenzatora
Porastom napona nepropusne polarizacije slobodni nositelji naboja još se više udaljavaju od
granične ravnine P-N spoja i širina barijere je veća, a kapacitet CT se smanjuje.
72
Na Slici 14.2. prikazane su karakteristike kapacitivne diode.
0 100
-Id (µA) -Id=f(-Ud) CT (pF)
0,08 80
0,16 60
0,24 40
-CT=f(-Ud)
0,32 20
50 40 30 20 10 0
-Ud (V)
Slika 14.2. Ovisnost struje i kapaciteta o zapornome naponu
Vidimo da se promjenom napona u zapornome području od –35 V do –1 V mijenja i

kapacitet od 15 pF do 80 pF. Na istome dijagramu prikazana je i strujna karakteristika. To je
poznata struja zasićenja, nastala zbog toplinske generacije nositelja naboja (zbog ovoga
kondenzator nije idealan već posjeduje stanovitu vodljivost). Smanjenje ove vodljivosti postiže se
tako što se kapacitivne diode izrađuju od silicija (veoma mala struja zasićenja). Na Slici 14.3.
prikazana je nadomjesna shema kapacitivne diode.
Rd<3 Ω Ld~7,5 nH Cd
Slika 14.3. Nadomjesna shema kapacitivne diode za visoke frekvencije
Na visokim frekvencijama (preko 100 MHz) dolazi do izražaja parazitni induktivitet Ld

dovoda (reda veličine nano-henrija). Osim toga u seriji se nalazi i otpor rd, koji čine otpor dovodnih
žica i otpor kristala silicija. Kako je kapacitivna dioda obično spojena u VF titrajnome krugu, vrlo
važan je i kut gubitaka kondenzatora, koji je dan:
tan 𝛿 = 𝑟𝑑 ∗ 𝜔 ∗ 𝐶𝑑
Gubici kondenzatora mogu se smanjiti ako se u seriju ili paralelno kapacitivnoj diodi
priključi visokokvalitetan kondenzator zanemariva kuta gubitaka. Za paralelan spoj vrijedi:
𝐶𝑑
tan 𝛿𝑝𝑎𝑟 = ∗ tan 𝛿
𝐶𝑑 + 𝐶𝑝
a zadržava se puna promjena kapaciteta Cd.

U serijskome spoju imamo:
𝐶𝑠
tan 𝛿𝑠𝑒𝑟 = ∗ tan 𝛿
𝐶𝑑 + 𝐶𝑠
dok je promjena kapaciteta smanjena:

2
𝐶𝑠
∆𝐶𝑢𝑘 = ( ) ∗ ∆𝐶𝑑
𝐶𝑑 + 𝐶𝑠
73
Kapacitivnost se znatno mijenja zbog proizvodnih odstupanja i temperaturne ovisnosti
kapacitivnih dioda. To ipak ne predstavlja velik problem, jer krivulja Cd = f(Ud) zadržava
logaritamski karakter i potrebno je da se samo jednom „čvrsto“ namjesti nominalna vrijednost
istosmjernoga napona. Glavna područja primjene kapacitivnih dioda su: automatsko ugađanje
oštrine kod TV prijemnika, generacija frekvencijsko moduliranih signala, u promjenljivim R-C i L-
C filtrima, za umnažanje i dijeljenje frekvencije, te u impulsnim krugovima.
74
VJEŽBA 14
Zadatak 1.
Osciloskopom snimiti strujno-naponsku karakteristiku kapacitivne diode.
Mjerni postupak:
Spojiti strujni krug prema Slici 14.4. Priključiti na ulaz sinusni napon efektivne vrijednosti
10 V, frekvencije 50 Hz i na osciloskopu promatrati ovisnost struje kroz diodu o naponu na diodi u
X/Y prikazu (isključiti vremensku bazu). Na X ulaz osciloskopa dovesti napon s diode, a na
invertirani Y ulaz dovesti napon s otpornika R.
A B
-Y
R1
Uef=10V C
f=50 Hz
D1
9114.5
Slika 14.4.
Dobiveni oscilogram ucrtati u dijagram na Slici 14.5.

- Kanal -Y: 2 V/podjeli (invertirati)
Y
12
10
0 X
-10 -8 -6 -2 0 2
Slika 14.5.
75
Zadatak 2.
Snimiti ovisnost kapaciteta CT kapacitivne diode o priključenom naponu nepropusne

polarizacije U, CT = f(U).
Mjerni postupak:
Kapacitivnu diodu spojiti u paralelni rezonantni titrajni krug prema Slici 14.6. Priključiti
sinusni napon Upp = 3 V (peak to peak). Istosmjerni napon nepropusne polarizacije koji se dovodi
na diodu mijenjati u koracima od po 2 V, od 0 V do 12 V, prema Tablici 14.1. Za svaku vrijednost
napona odrediti rezonantnu frekvenciju titrajnog kruga promjenom frekvencije sinusnog generatora
u intervalu od 50 kHz do 250 kHz.
Napomena: Promjenom napona U mijenja se i kapacitet diode što uvjetuje promjenu

rezonantne frekvencije titrajnog kruga. Rezonantna frekvencija paralelnog titrajnog kruga je ona
frekvencija kod koje je napon na izlazu A maksimalan.
R2
100 k
C1
0.22 µF
+ L1
UPP=3V
10 mH
UDC=0...30 V
R1
100 k D1
9114.5
Slika 14.6.
U [V] frez [kHz] L [mH] Ctot [pF] CT [pF]

0 10
2 10
4 10
6 10
8 10
10 10
12 10
Tablica 14.1.
Graf ovisnosti frekvencije o naponu, frez = f(U), ucrtati u dijagram na Slici 14.7.
Proračunati ukupan kapacitet titrajnoga kruga Ctot prema relaciji:

1
𝐶𝑡𝑜𝑡 =
(2𝜋𝑓𝑟𝑒𝑧 )2 ∗ 𝐿
gdje je L induktivitet titrajnog kruga od 10 mH.
76
Iz strujnog kruga na Slici 14.6. ukloniti kondenzator C i diodu, ništa ne mijenjati u
električnom krugu, te ponovno izmjeriti rezonantnu frekvenciju. Na taj je način moguće odrediti
vlastiti kapacitet zavojnice Czav:
1
𝐶𝑧𝑎𝑣 = =
(2𝜋𝑓𝑟𝑒𝑧 )2 ∗ 10𝑚𝐻
Razlika između ukupnoga kapaciteta titrajnog kruga Ctot i kapaciteta zavojnice Czav daje
traženi kapacitet diode CT:
𝐶𝑇 = 𝐶𝑡𝑜𝑡 − 𝐶𝑧𝑎𝑣
Izračunate vrijednosti kapaciteta CT unijeti u Tablicu 14.1. Ovisnost kapaciteta CT o

narinutom naponu nepropusne polarizacije CT = f(U) ucrtati u dijagram na Slici 14.8.
frez (kHz)
200
180
160
140
120
100
80
60
40
20
-U (V)
0 2 4 6 8 10 12
Slika 14.7.
CT (pF)
700
600
500
400
300
200
100
-U (V)
0
2 4 6 8 10 12
Slika 14.8.
77
Pitanja?
1. U kojem području polarizacije radi kapacitivna dioda?

2. Kako se ponaša kapacitet CT pri porastu napona nepropusne polarizacije?
3. Kako se mogu smanjiti gubici kondenzatora?
4. Koliko iznosi napon koljena UG kapacitivne diode?
5. Što se događa s kapacitetom P-N barijere ako se povećava iznos napona nepropusne
polarizacije?
78
15. BIPOLARNI TRANZISTOR
Tranzistor je poluvodički elektronički element koji se primjenjuje za pojačanje signala i
generiranje različitih vremenskih oblika. Prvi tranzistor je konstruiran još 1948. godine (Bardeen i
Brattain). To je bio točkasti tranzistor i on je konstrukcijom slijedio točkastu diodu. Zbog čestih
nestabilnosti, ograničene snage, poteškoća oko dobivanja sličnih karakteristika za različite
primjerke istoga tipa tranzistora, točkasti tranzistori danas se više ne primjenjuju. To je u određenoj
mjeri bio i rezultat (posljedica) nedovoljnoga poznavanja njihovoga rada,. Stvarni razvoj tranzistora
datira iz 1949. godine kada je Shockley iznio princip rada spojnih tranzistora koji mogu biti p-n-p
ili n-p-n tipa. Bipolarni tranzistor je aktivan poluvodički elektronički element s tri elektrode dobiven
kombinacijom poluvodiča p i n tipa. U načelu se bipolarni tranzistor može shvatiti kao struktura
načinjena od dva P-N spoja, odnosno kao poluvodička cjelina pnp ili npn tipa u kojoj se središnji
sloj naziva baza (B), a druga dva sloja su emiter (E) i kolektor (C), Slika 15.1.
E p n p C E n p n C
C B C C B C
B ili B B ili B
E E E E
a) b)
Slika 15.1. Shematski prikaz i simbol bipolarnog tranzistora: a) pnp tip, b) npn tip
Danas dominira difuzijsko-planarni tehnološki postupak proizvodnje bipolarnih tranzistora,

bilo da se radi o komponentama u vlastitome kućištu (diskretni tranzistori) ili komponentama u
monolitnim integriranim sklopovima (integrirani tranzistor), Slika 15.2.
Slika 15.2. Primjeri izvedbe bipolarnog tranzistora
Tako za diskretni npn tranzistor, prvo se na jako dopiranu podlogu n-tipa nanese slabo
dopirani epitaksijalni sloj n-tipa debljine 5  15 μm. On će služiti kao kolektor gotovoga tranzistora.
Zatim slijedi bazna difuzija akceptorskih primjesa u epitaksijalni sloj kojom se formira područje
baze, odnosno P-N spoj baza kolektor. Zatim se u tu bazu difundiraju donorske primjese u još većoj
koncentraciji, tako da se formira područje emitera, odnosno P-N spoj emiter-baza.
Princip rada bipolarnih tranzistora zasniva se na injekciji slobodnih nosilaca iz emitera u

bazu, transportu tih nosilaca kroz vrlo usko područje baze, te njihovom sakupljanju na kolektoru. U
radu tranzistora bitno je prisutnost obaju tipova nosilaca, većinskih i manjinskih, pa se zato ovaj
tranzistor i naziva bipolarni tranzistor. Upotrebljava se na jedan od dva osnovna načina:
1. kao linearni pojačavački element napona ili struje
2. kao nelinearni prekidački element u funkciji sklopke
79
Ovisno o polaritetu napona priključenoga između emitera i baze, te kolektora i baze moguća
su četiri područja rada tranzistora:
1. normalno aktivno područje: spoj emiter-baza je polariziran propusno, a spoj kolektor-baza
nepropusno
2. područje zasićenja: oba spoja su polarizirana propusno
3. područje zapiranja: oba spoja su polarizirana nepropusno
4. inverzno aktivno područje: spoj emiter-baza je polariziran nepropusno, a spoj kolektor-baza
propusno (kao emiter se upotrebljava elektroda kolektora)
Kada tranzistor radi u sklopu pojačala, radi u normalnome aktivnom području, a kad se
koristi kao sklopka prebacuje se iz područja zasićenja u zaporno područje, i obratno.
Struja emitera bipolarnoga tranzistora jednaka je zbroju struje kolektora i struje baze:
𝐼𝐸 = 𝐼𝐶 + 𝐼𝐵
S obzirom na broj elektroda bipolarnoga tranzistora, on može biti uključen u pojedini

elektronički sklop tako da se realizira jedan od tri osnovna spoja tranzistora:
 spoj zajedničke baze (ZB),
 spoj zajedničkog emitera (ZE),
 spoj zajedničkog kolektora (ZC).
Riječ zajednički označava da je dotična elektroda zajednička ulaznome i izlaznom krugu

tranzistora. Uvijek drugo slovo u indeksu za napon označava o kojemu se spoju radi, tako npr. UCE
predstavlja napon između kolektora i emitera u spoju zajedničkoga emitera, Slika 15.4.
ZB ZE ZC
C E
C E
B B
B E C
UCB UEB UEB UCE UBC UEC
Slika 15.4. Spojevi bipolarnoga tranzistora
Statičke karakteristike tranzistora daju međusobnu ovisnost određenih struja i napona

tranzistora, ovisno o tome o kojemu se od navedenih osnovnih spojeva tranzistora radi. Za spoj
zajedničkoga emitera to su struje IB i IC, te naponi UBE i UCE. Od dvanaest mogućih familija
statičkih karakteristika tranzistora samo su četiri familije od važnosti, a za spoj ZE to su:
a) ulazne
𝐼𝐵 = 𝑓(𝑈𝐵𝐸 ) |
𝑈𝐶𝐸 = 𝑘𝑜𝑛𝑠𝑡
b) izlazne
𝐼𝐶 = 𝑓(𝑈𝐶𝐸 ) |
𝐼𝐵 = 𝑘𝑜𝑛𝑠𝑡
c) prijenosne
𝐼𝐶 = 𝑓(𝐼𝐵 ) |
𝑈𝐶𝐸 = 𝑘𝑜𝑛𝑠𝑡
d) povratne
𝑈𝐵𝐸 = 𝑓(𝑈𝐶𝐸 ) |
𝐼𝐵 = 𝑘𝑜𝑛𝑠𝑡
80
U katalozima proizvođača tranzistora najčešće se daju ulazne i izlazne karakteristike za spoj
ZE, a često i za spoj ZB. S ulaznim i izlaznim karakteristikama statička svojstva tranzistora na
danoj temperaturi su potpuno određena. U spoju zajedničkoga emitera, emiter je zajednička
elektroda ulaznome i izlaznom krugu tranzistora, Slika 15.5.
IC (mA)
IC Područje
C IB6 =50 (µA)
+ zasicenja
Aktivno područje
IB Izlazni 20 IB5 =40
B + krug ΔIC (mA) ΔIB (µA)
UCE IB4 =30
Ulazni 10 IB3 =20
UBE krug
IE
- - IB2 =10
E IB1 =0
UCE (V)
0 Zaporno 7 14
područje
Slika 15.5. Izlazne karakteristike npn tranzistora u ZE spoju
Struja IB i napon UBE pripadaju ulaznom krugu, a IC i UCE izlaznom krugu tranzistora.
Izlazne karakteristike tranzistora u spoju ZE date su kao funkcija IC = f(UCE) pri konstantnoj
vrijednosti struje baze IB za pojedinu karakteristiku, Slika 15.5.
Radna točka tranzistora Q, koja je određena statičkim uvjetima, redovito se crta u izlaznim
karakteristikama i o njezinome položaju u polju tih karakteristika ovisi u kojemu području rada se
nalazi dotični tranzistor. Položaj radne točke određen je koordinatama Q(UCE, IC, IB). Područje
zasićenja karakteriziraju male vrijednosti napona UCE za koje struja IC naglo raste za svaku
promjenu struje IB (dio između koljena karakteristika i osi ordinate). Područje zapiranja nalazi se
ispod karakteristike IB = 0. Ako se radna točka nalazi u dijelu polja izlaznih karakteristika između
karakteristike za struju IB = 0 i koljena krivulja, tranzistor radi u normalnome aktivnom području i
za to područje vrijedi relacija:
𝐼𝐶 = 𝛽𝐼𝐵 + (1 + 𝛽)𝐼𝐶𝐵0
gdje je  faktor strujnoga pojačanja tranzistora za spoj ZE
Faktor izmjeničnoga strujnog pojačanja (small-signal current gain) tranzistora za spoj ZE

definiran je za svaku određenu vrijednost napona UCE, kao omjer promjene struje kolektora IC
uzrokovane promjenom struje baze IB:
𝑑𝑖𝐶 ∆𝐼𝐶
𝛽 = ℎ𝑓𝑒 = | = |
𝑑𝐼𝐵 𝑈𝐶𝐸 = 𝑘𝑜𝑛𝑠𝑡 ∆𝐼𝐵 𝑈𝐶𝐸 = 𝑘𝑜𝑛𝑠𝑡
Omjerom statičkih vrijednosti struje kolektora i struje baze definiran je tzv. istosmjerni
faktor strujnoga pojačanja 0:
𝐼𝐶
𝛽0 = ℎ𝐹𝐸 = 𝐵 = |
𝐼𝐵 𝑈𝐶𝐸 = 𝑘𝑜𝑛𝑠𝑡
Na iznos obaju faktora utječe napon UCE, struja IC i temperatura. Porastom struje kolektora
IC oba faktora rastu do određenoga iznosa, a zatim se smanjuju. Za struje reda veličine nekoliko
desetaka do stotinu mili-ampera faktori hFE i hfe malo se razlikuju i mogu se smatrati jednakima. Za
spoj ZB baza tranzistora je zajednička elektroda ulaznome i izlaznom krugu tranzistora, Slika 15.6.
81
IC (mA)
IC
C
Izlazni
UCB krug IE5
IB IE4
B
IE3
Ulazni IE
UEB krug IE2
IE1 =0 mA
E UCB (V)
-UCB (V)
Slika 15.6. Izlazne karakteristike npn tranzistora u ZB spoju
Izlazne karakteristike date su kao funkcija IC = f(UCB) pri stalnoj vrijednosti struje IE za
pojedinu karakteristiku. Desno od osi ordinata je UCB > 0 i tranzistor radi u normalnome aktivnom
području, a lijevo od osi ordinata je UCB < 0 i tranzistor je u području zasićenja. Područje zapiranja
nalazi se ispod krivulje IE = 0. Za spoj zajedničke baze definira se faktor strujnoga pojačanja ,
kao omjer promjene struje kolektora i struje emitera:
𝑑𝐼𝐶 ∆𝐼𝐶
𝛼= | = |
𝑑𝐼𝐸 𝑈𝐶𝐵 = 𝑘𝑜𝑛𝑠𝑡 ∆𝐼𝐸 𝑈𝐶𝐵 = 𝑘𝑜𝑛𝑠𝑡
Faktor strujnog pojačanja u spoju ZB  uvijek je manji od jedinice, dok se vrijednosti

faktora strujnoga pojačanja u spoju ZE vrijednosti faktora  kreću približno u granicama od 20 
1000. Faktori strujnoga pojačanja  i  povezani su relacijama:
𝛼 𝛽
𝛽= , 𝛼=
1−𝛼 1+𝛽
Kao što se vidi, glavna komponenta struje kolektora izazvana je emiterskom strujom i
proporcionalna je produktu * × , pa se taj produkt naziva faktor strujnog pojačanja tranzistora u
spoju zajedničke baze . On je prema definiciji jednak:
𝛼 = 𝛽∗ ∗ 𝛾
Prema tome za struje kolektora i baze vrijedi:
𝐼𝐶 = −𝛼 ∗ 𝐼𝐸 + 𝐼𝐶𝐵0 , 𝐼𝐵 = −(1 − 𝛼) ∗ 𝐼𝐸 − 𝐼𝐶𝐵0
82
VJEŽBA 15
Zadatak 1.
Ispitati ovisnost struje kolektora o struji baze, IC = f(IB), npn tranzistora u spoju
zajedničkoga emitera.
Mjerni postupak:
Spojiti strujni krug prema Slici 15.16. Pomoću potenciometra P mijenjati iznos struje baze IB
prema vrijednostima u Tablici 15.2. Mjeriti odgovarajuće vrijednosti struje kolektora IC i unijeti ih u
Tablicu 15.2.
RC
+
IC
R1
4.7 k
IB T1
UDC=20 V 9118.2
P1
1k
RE
-
Slika 15.16.
IB [mA] 0 0,05 0,1 0,15 0,2 0,25 0,3 0,35 0,4 0,45 0,5 0,55
IC [mA]
Tablica 15.2.
U dijagram na Slici 15.17. ucrtati graf ovisnosti struje IC o struji IB, IC = f(IB).
IC [mA]
110
100
90
80
70
60
50
40
30
20
10
IB [mA]
0 0,1 0,2 0,3 0,4 0,5 0,6
Slika 15.17.
83
Zadatak 2.
Snimiti statičke karakteristike tranzistora u spoju zajedničkog emitera.
Mjerni postupak:
Spojiti strujni krug prema Slici 15.18. Pomoću potenciometra P podešavati struju baze IB na
vrijednosti prema Tablici 15.3. i mjeriti odgovarajuće vrijednosti struje kolektora IC.
Napomena: Zbog zagrijavanja tranzistora kod ovog i idućih mjerenja dolazi do određenih
odstupanja izmjerenih vrijednosti. Da bi se taj utjecaj zagrijavanja na snimanje karakteristika
tranzistora što više umanjio, bilo bi uputno da se prije svakoga mjerenja, struje reduciraju na nulu
na barem 30 sekundi i da se tek tada nastavi s novim mjerenjem, te multimetrom što brže očita
odgovarajuća vrijednost.
+
C1 IC
R1 0.1 µF
4.7 k
IB T1
UDC=10 V 9118.2
P1
1k
C2
RE
10 nF
-
Slika 15.18.
UCE = 10 V
IB [µA] 0 20 40 60 80 100 120 140 160
IC [mA]
Tablica 15.3.
Nacrtati graf ovisnosti struje kolektora o struji baze IC = f(IB) u drugom kvadrantu dijagrama
na Slici 15.20. (prijenosna karakteristika).
Za snimanje ulazne karakteristike tranzistora koristiti shemu mjerenja prikazanu na Slici

15.18. Pomoću potenciometra P ugađati vrijednosti napona UBE prema Tablici 15.4. i mjeriti
odgovarajuće vrijednosti struje baze IB. U trećemu kvadrantu dijagrama na Slici 15.20. ucrtati graf
ovisnosti struje IB o naponu UBE, IB = f(UBE).
UCE = 10 V
UBE[V] 0 0,5 0,6 0,65 0,7 ~0,71 ~0,71 ~0,71 ~0,71
IB [µA]
Tablica 15.4.
84
Ispitati utjecaj otpornika u krugu emitera RE na iznose struja baze IB i kolektora IC. U
strujnom krugu na Slici 15.18. podesiti struju kolektora IC na vrijednost od 3 mA i na trenutak
(približno 2  3 sekunde) premostiti otpornik RE, a istovremeno promatrati iznose struja na
ampermetrima.
+
UDC=0...20 V
+ IC
C1
UDC=15 V R1 0.1 µF
4.7 k
UCE
IB T1
9118.2
P1
1k
C2
RE
10 nF
-
Slika 15.19.
Spojiti strujni krug prema Slici 15.19. Mjeriti struju kolektora IC za odgovarajuće iznose
struje baze IB i napona UCE prema Tablici 15.5. Grafove ovisnosti struje kolektora IC o naponu UCE,
kojima su definirane izlazne karakteristike tranzistora IC = f(UCE), uz četiri konstantne vrijednosti
struje baze IB, ucrtati u prvi kvadrant dijagrama na Slici 15.20.
UCE [V] 0 0,2 0,5 2 4 6 8 10 12 14

IC [mA]
IB = 20 [A]
IC [mA]
IB = 40 [A]
IC [mA]
IB = 60 [A]
IC [mA]
IB = 80 [A]
Tablica 15.5.
Strujni krug prikazan na Slici 15.19. koristiti za snimanje karakteristika povratne veze
tranzistora, UBE = f(UCE). Vrijednosti struje baze IB i napona UCE ugađati prema Tablici 15.6. i
unijeti izmjerene vrijednosti napona UBE. Tri karakteristike povratne veze za različite vrijednosti
struje baze IB ucrtati u četvrti kvadrant dijagrama na Slici 15.20.
UCE [V] 2 4 6 8 10 12 14
UBE [V]
IB = 20 [A]
UBE [V]
IB = 40 [A]
UBE [V]
IB = 60 [A]
Tablica 15.6.
85
86
75
IC [mA]
60
45
30
15
IB [µA] UCE [V]
Slika 15.20.
0
0,5
0,6
0,7
UBE [V]
220 200 160 120 80 40 0 2 4 6 8 10 12 14
Pitanja?
1. Nacrtaj simbol bipolarnog npn tranzistora i označi elektrode.

2. Objasni princip rada bipolarnih tranzistora.
3. Koja su četiri područja rada bipolarnih tranzistora?
4. Kako glasi relacija za struju kolektora u ovisnosti o struji baze u normalnom aktivnom
području?
5. Što se može zaključiti iz karakteristike prikazane na Slici 15.17.?
6. Izračunati istosmjerni faktor strujnog pojačanja β0 ako je struja IC=5,5 mA (Slika 15.17.).
𝐼𝐶
𝛽0 = =
𝐼𝐵
7. Izračunati faktor strujnog pojačanja za spoj ZE, β, ako je (Slika 15.17.):

a. ΔIC= 40 mA – 20 mA
∆𝐼𝐶
𝛽= =
∆𝐼𝐵
b. ΔIC= 80 mA – 70 mA
∆𝐼𝐶
𝛽= =
∆𝐼𝐵
8. Što se može zaključiti na osnovi eksperimenta o ulozi otpornika RE (Slika 15.18.)?

9. Čime je moguće kontrolirati iznos struje kolektora IC?
87
16. UNIPOLARNI TRANZISTOR
Pokušaji da se pomoću vanjskog električnog polja upravlja prolaskom struje kroz
poluvodiče i na taj način postigne efekt pojačanja, starijega su datuma od bipolarnih tranzistora. Ti
pokušaji datiraju iz 1934. kada je Heil došao na ideju da pomoću vanjskoga polja okomitoga na
površinu nekog poluvodiča (telur, vanadijev-pentoksid, kadmijev sulfid), upravlja iznosom struje
kroz poluvodič. Osnovna ideja toga tranzistora zasniva se na zakonima elektrodinamike, tj. na
Gaussovom zakonu:
𝑑𝑖𝑣𝐷⃗ = 𝑑𝑖𝑣𝜀0 ∗ 𝜀𝑟 ∗ 𝐸⃗ = 𝜎
Vektor jakosti električnoga polja u izolatorskome materijalu između pločica kondenzatora je 𝐸⃗ ,

relativna dielektrična konstanta tog materijala je r, dok je gustoća induciranoga površinskog naboja
u poluvodiču  [As/m2].
Krajem četrdesetih godina prošloga stoljeća Shockley, Pearson i Bardeen su nastavili pokuse
germanijevim poluvodičkim materijalom, ali su nailazili na poteškoće u vezi s površinom. Da bi
izbjegao ove poteškoće, Shockley je 1952. godine dao ideju i razradio osnovnu teoriju tranzistora s
efektom polja, spojni tranzistor s efektom polja, JFET (junction field-effect transistor).
Općenito, postoje dva tipa FET-a:

1. JFET – spojni tranzistor s efektom polja,
2. MOSFET – tranzistor s efektom polja s izoliranim vratima (Metal-Oxide-Semiconductor
field-effect transistor).
JFET
Unipolarni tranzistor je aktivan poluvodički elektronički element s tri elektrode kod kojega u
vođenju struje sudjeluju samo većinski nositelji naboja (ili samo elektroni ili samo šupljine), a
protjecanjem te struje upravlja se promjenom vanjskoga napona. Posljedica priključivanja toga
napona na poluvodič jest postojanje poprečnoga električnog polja koje utječe na vodljivost
poluvodiča, pa se uz naziv unipolarni tranzistor obično upotrebljava i naziv tranzistor s efektom
polja ili kraće FET (Field Effect Transistor).
Za razliku od bipolarnoga tranzistora, kod FET-a nositelji naboja koji čine struju, ne prelaze
preko odgovarajuće polariziranih P-N spojeva među pojedinim elektrodama, već teku kroz dio
poluvodiča koji se naziva kanal. Ovisno o tome koji se tip nositelja naboja nalazi u kanalu,
unipolarni tranzistori mogu biti p-kanalni ili n-kanalni.
Bipolarni tranzistori su strujno upravljani elementi i s njima je moguće ostvariti veće

naponsko pojačanje, te također imaju linearnije područje rada, međutim postoje mnoge prednosti
FET-ova u praktičnoj primjeni:
 FET je naponski upravljan elektronički element;

 Posjeduje vrlo veliku ulaznu, a nisku izlaznu impedanciju;
 Ima veoma malu potrošnju, zbog toga što se protok struje kroz kanal kontrolira samo
mijenjanjem potencijala upravljačke elektrode FET-a, a u tu svrhu ne troši se gotovo
nikakva snaga sve dok su P-N spojevi nepropusno polarizirani (u tomu slučaju gotovo ne
teče struja upravljačke elektrode IG, u stvari teče struja reda veličine nA);
 Generira relativno malen šum;
 Temperaturno je stabilniji od bipolarnoga tranzistora.
88
Na Slika 16.1. prikazan je presjek kroz simetrični n-kanalni spojni FET s označenim
elektrodama: uvod S (source), odvod D (drain) i vrata ili upravljačka elektroda G (gate).
p+
G barijera
D D
S D
G n- kanal G
UGS
S S
ID
N- kanalni P- kanalni
G barijera
p+
UDS
Slika 16.1. Simboli i presjek JFET-a
JFET prikazan na Slici 16.1. dobiven je tako da je na podlogu od n-tipa poluvodiča

difuzijom na dvije suprotne plohe umetnut p-tip poluvodiča s izrazito velikom koncentracijom
šupljina, p+ područje. Na taj način ostvarena su dva P-N spoja i oni se nepropusno polariziraju
naponom UGS. Na krajevima podloge n-tipa nanesene su dvije metalne elektrode označene sa S i D,
a između njih je priključen napon UDS.
Budući da je n-područje slabije vodljivo od p+ područja, barijere će se na tim P-N spojevima

širiti praktički isključivo na n-stranu, što je i označeno na slici. Kroz preostali električno neutralni
dio poluvodiča n-tipa, nazvan kanal, teći će struja ID od uvoda prema odvodu, a njezin iznos ovisi o
naponima napajanja UDS i UGS. Za određeni napon UDS struja će biti to manja što je napon
nepropusne polarizacije iznosom viši. Naime, uz veći napon nepropusne polarizacije UGS kanal će
biti uži, odnosno njegov presjek manji, a otpor veći. Pri naponu UDS = 0 i UGS = 0 kanal FET-a ima
najveću širinu, dok se pri nekom naponu UGS i naponu UDS = 0 širina kanala jednako smanji po
čitavoj njegovoj dužini. Povećanjem napona nepropusne polarizacije barijere postaju sve šire, tako
da kod nekoga određenog napona dolazi do dodira gornje i donje barijere. Napon UGS pri kojem
širina kanala postaje jednaka nuli naziva se napon dodira i označava se s UGS0.
Naponima priključenim između odgovarajućih elektroda određena je radna točka FET-a, a

sukladno tim naponima na Slici 16.1. je označen i smjer struje odvoda ID koji odgovara smjeru
gibanja pozitivnoga naboja. Na Slici 16.2. prikazane su statičke karakteristike n-kanalnoga FET-a.
ID (mA)
Izlazne karakteristike
Prijenosna karakteristika triodno U U U

DS GS GS0
područje
IDSS -UGC1 =0
10
područje zaičenja
-UGC2
-UGC3
-UGC4
-UGC5 =4 V
-UGC (V) UGC0 (V) 0 15 30 UDC (V)
Slika 16.2. Prijenosna i izlazne karakteristike FET-a
89
Izlazne karakteristike prikazuju ovisnost struje ID o naponu UDS uz konstantan napon UGS, ID
= f(UDS). Geometrijsko mjesto točaka UDS = UGS − UGS0 na izlaznim karakteristikama za pojedini
napon UGS predstavlja granicu između dvaju područja rada FET-a − triodnoga područja i područja
zasićenja. U triodnome području napon UDS je nizak i spojni FET ponaša se kao linearni otpor čijim
se iznosom može upravljati pomoću napona upravljačke elektrode UGS. Područje zasićenja
karakterizirano je konstantnom strujom ID koja u tomu dijelu karakteristika praktički ne ovisi o
naponu UDS (idealizirano). Kod realnoga FET-a postoji vrlo blag porast struje odvoda u području
zasićenja. Nagli porast struje odvoda kod viših napona rezultat je proboja P-N barijere upravljačka
elektroda-kanal u blizini odvoda. Kada se pomoću FET-a želi realizirati pojačalo, radnu točku treba
postaviti u područje zasićenja.
Prijenosna karakteristika definirana je ovisnošću struje ID o naponu UGS, ID = f(UGS). U

području zasićenja vrijedi:
𝑈𝐺𝑆 2
𝐼𝐷 = 𝐼𝐷𝑆𝑆 (1 − )
𝑈𝐺𝑆0
Struja iD = iD(uDS, uGS) te njezina parcijalna derivacija po uGS predstavlja vrlo važan
parametar FET-a koji se naziva strmina:
𝛿𝑖𝐷 ∆𝐼𝐷
𝑔𝑚 = | =
𝛿𝑢𝐺𝑆 𝑢𝐷𝑆 = 𝑘𝑜𝑛𝑠𝑡 ∆𝑈𝐺𝑆
Strmina je vrlo važan parametar FET-a jer je njoj izravno proporcionalno naponsko
pojačanje, a može se očitati i iz izlaznih karakteristika kao omjer promjene struje ID izazvane
promjenom napona UGS uz konstantni napon UDS. Ulazni dinamički otpor tranzistora rGS (gate-
source resistance) može se smatrati beskonačnim jer je struja upravljačke elektrode praktično
zanemariva (reda veličine nano-ampera ili manja), budući da se radi o zaporno polariziranom P-N
spoju.
MOSFET
Kod MOSFET-a (Metal-Oxide-Semiconductor field-effect transistor) ili IGFET-a (insulated

gate field-effect transistor) upravljačka elektroda je izolirana od podloge tankim slojem silicijevoga
dioksida za razliku od JFET-a kod kojega je upravljačka elektroda nanesena izravno na podlogu.
Rad MOSFET-a ovisi o nastajanju tzv. inverzijskoga sloja na podlozi. MOSFET može biti izveden
s p-kanalom na podlozi n-tipa ili s n-kanalom na podlozi p-tipa.
Na Slici 16.3. prikazan je presjek n-kanalnoga MOSFET-a.

N-kanalni P-kanalni
D D D D
G G G G
S S S S
Obogačeni tip Osiromašeni tip Obogačeni tip Osiromašeni tip
Enhancement type Depletion type Enhancement type Depletion type
S G D
SiO2 aluminij
n
n+ n+
kanal
p- podloga
Slika 16.3. Simboli MOSFET-a i presjek nMOS-a
90
Podloga je silicij p-tipa s relativno malom koncentracijom primjesa na koju se nanosi sloj
silicijeva dioksida SiO2 debljine približno 0,1 μm. Zatim se određenim planarnim postupcima
otvaraju tzv. difuzijski prozori u oksidnome sloju kroz koje se unose primjese n-tipa vrlo velike
koncentracije (n+), koje formiraju područja uvoda i odvoda. Dio poluvodiča između uvoda i odvoda
označen je kao kanal, a kroz njega struja može teći jedino ako su u njemu nositelji naboja istoga
tipa kao i većinski nositelji područja uvoda i odvoda. To znači da je za n-kanalni MOSFET uz
površinu između p-podloge i izolatora u kanalu nužno stvoriti višak elektrona, odnosno uspostaviti
inverzijski sloj između uvoda i odvoda.
Izlazne karakteristike MOSFET-a su istoga oblika kao i za JFET prikazane na Slici 16.2. U
triodnome području vrijedi:
1 2
𝐼𝐷 = 𝐾 [(𝑈𝐺𝑆 − 𝑈𝐺𝑆0 )𝑈𝐷𝑆 − 𝑈𝐷𝑆 ] za 𝑈𝐷𝑆 < 𝑈𝐺𝑆 − 𝑈𝐺𝑆0
2
gdje je:
ox W
- K = n 
tox L
- n površinska pokretljivost slobodnih elektrona u kanalu između uvoda i odvoda
- eox je dielektrična konstanta
- tox je debljina sloja silicij-dioksida iznad područja kanala
- W je širina
- L duljina kanala
ID (mA)
+
N-kanalni
- UGS0 +
UGS (V)
P-kanalni -
Slika 16.4. Prijenosne karakteristike osiromašenog i obogaćenog tipa
U području zasićenja vrijedi:

𝐾
𝐼𝐷 = (𝑈𝐺𝑆 − 𝑈𝐺𝑆0 )2 , 𝑈𝐷𝑆 ≥ 𝑈𝐺𝑆 − 𝑈𝐺𝑆0
2
Također možemo definirati u području zasićenja pri UGS = 0:

𝐾 2
𝑈𝐺𝑆 2
𝐼𝐷𝑆𝑆 = (−𝑈𝐺𝑆0 ) 𝐼𝐷 = 𝐼𝐷𝑆𝑆 (1 − )
2 𝑈𝐺𝑆0
Općenito, postoje dva tipa MOSFET-a: obogaćeni i osiromašeni tip. Kod osiromašenoga
tipa i pri naponu UGS = 0 postoji formiran inverzijski kanal između uvoda i odvoda. Takav
MOSFET može raditi i kad se kanal osiromašuje nositeljima naboja, tj. i za negativne napone UGS
ako se radi o n-kanalnom MOSFET-u. Napon UGS pri kojem kanal prestaje biti vodljiv naziva se
napon praga UGS0 (threshold voltage). Za n-kanalni MOSFET osiromašenog tipa napon UGS0 je
negativan, a za obogaćeni tip pozitivan.
91
Značajka n-kanalnoga MOSFET-a osiromašenoga tipa je u tome što struja ID može teći i pri
negativnim naponima UGS, pri čemu mora biti ispunjeno UGS0 < UGS < 0, te pri pozitivnim
naponima UGS. To znači da n-kanalni MOSFET osiromašenoga tipa može raditi u osiromašenome
modu (UGS negativan, depletion mode) i u obogaćenome modu (UGS pozitivan, enhancement mode).
Za razliku od MOSFET-a osiromašenoga tipa, kroz kanal MOSFET-a obogaćenoga tipa struja ID
može teći samo uz pozitivne napone UGS, pri čemu treba biti ispunjeno UGS > UGS0, što znači da on
može raditi samo u obogaćenome modu (enhancement mode).
Kod p-kanalnoga MOSFET-a podloga je silicijski poluvodič n-tipa, a područja uvoda i

odvoda p+-tipa. Napon praga p-kanalnog MOSFET-a obogaćenoga tipa je negativan što znači da
može raditi samo u obogaćenome modu. Za osiromašeni tip napon praga je pozitivan pa
osiromašeni tip može raditi i za pozitivne i za negativne napone UGS.
VFET i VMOS
Vertikalni FET (VFET) je unipolarni tranzistor snage posebne izvedbe namijenjen pojačanju
snage. Kod ovih tranzistora uvod i odvod nalaze se na suprotnim stranama poluvodiča pa je kanal
vertikalan. Kod ovih tranzistora struja upravljačke rešetke IG nije zanemariva, kreće se u granicama
od nekoliko mili-ampera pa do reda veličine ampera kod tranzistora velikih snaga. Ulazni otpor je
reda veličine nekoliko kilo-oma. Napon UDS može iznositi do nekoliko stotina volta, a struja ID do
nekoliko desetaka ampera uz snage od nekoliko stotina vata.
Isto tako vertikalni MOS (VMOS) je unipolaran tranzistor snage namijenjen pojačanju
snage. Povećanje struje odvoda kod unipolarnoga tranzistora može se postići ako se poveća omjer
širine i duljine kanala (W/L, relacija). Budući da zbog tehnoloških postupaka proizvodnje
unipolarnih tranzistora uz dobar prinos u proizvodnji, nije moguće osigurati duljinu kanala bitno
manju od 3 μm, visoki iznos omjera W/L se može postići samo velikom širinom kanala. To je
posljedica činjenice da je MOSFET površinski, a ne volumeni element kao bipolarni tranzistor.
Ovaj problem je riješen u novije vrijeme pojavom VMOS-a. Za dobivanje VMOS-a primjenjuje se
tehnika žlijeba kao što je prikazano na Slici 16.5.
S G S
N+
P
N-
N+
Slika 16.5. N-kanalni VMOS
Radni naponi UDS ovih tranzistora iznose 1000 V, struje odvoda i do 500 A uz dozvoljeni
utrošak snage i do 2500 W.
92
VJEŽBA 16
Zadatak 1.
Ispitati utjecaj napona UGS na struju upravljačke elektrode IG i struju odvoda ID. Nacrtati
graf ovisnosti IG = f(UGS) i prijenosnu karakteristiku ID = f(UGS).
Mjerni postupak:
Realizirati sklop prema Slici 16.12. i ugoditi napon UDS na vrijednost 15 V. Ugađati napon
između upravljačke elektrode i uvoda UGS prema vrijednostima u Tablici 16.1. Mjeriti odgovarajuće
iznose struja IG i ID i unijeti ih u Tablici 16.1.
+
UDC=+15 V
R1
ID
1k
P1 IG T1
1k 9118.8
R2
1k
UGS
UDC=-15 V
+
-
Slika 16.12.
UGS [V] 4 3 2 1 0 0,5 0,6 0,7 0,75

IG [mA]
ID [mA]
Tablica 16.1.
93
U dijagram na Slici 16.13. ucrtati ovisnost struje IG o naponu UGS, IG = f(UGS).
IG [mA]
1
0,8
0,6
0,4
0,2
UGS [V]
-4 -3 -2 -1 0 1 2
Slici 16.13.
U dijagram na Slici 16.14. ucrtati prijenosnu karakteristiku n-kanalnog FET-a, ID = f(UGS).

ID [mA]
24
22
20
18
16
14
12
10
8
6
4
2
UGS [V]
-4 -3 -2 -1 0 1 2
Slika 16.14.
94
Zadatak 2.
Snimiti izlazne karakteristike FET-a definirane ovisnošću struje odvoda ID o naponu između
uvoda i odvoda UDS, ID = f(UDS), za četiri različite vrijednosti napona upravljačke elektrode UGS.
Mjerni postupak:
Spojiti sklop prema Slici 16.15. Vrijednosti napona UGS i UDS ugoditi prema Tablici 16.2.
Multimetrom mjeriti odgovarajuće vrijednosti struje ID i unijeti ih u Tablicu 16.2.
Napomena: Da bi se mogle podesiti vrijednosti napona UDS prema tablici za slučaj kad je
napon UGS = 0,5 V potrebno je obrnuti polaritet napona napajanja (15 V).
+
UDC=0...30 V
+ ID
UDC=-15 V
R2
1k
UDS
P1 T1
1k 9118.8
UGS
-
Slika 16.15.
UDS [V] 0 0,5 1 1,5 2 3 4 6 8 10 12 14 16 18 20

ID [mA]
UGS = 2V
ID [mA]
UGS = 1 [V]
ID [mA]
UGS = 0 [V]
ID [mA]
UGS = 0,5V
Tablica 16.2.
U dijagram na Slici 16.16. ucrtati graf ovisnosti struje odvoda ID o naponu UDS za različite
vrijednosti napona UGS.
95
96
18
ID [mA]
16
14
12
10
Slika 16.16.
8
UDS [V]
0 2 4 6 8 10 12 14 16 18 20
Pitanja:
1. Nacrtaj simbol n-kanalnog FET-a, te označi elektrode?

2. Što je to napon dodira kod JFET-a?
3. Definiraj strminu gm.
4. Odrediti iznos strmine gm ako promjena napona UGS od 1,5 V izazove promjenu struje ID od
4,5 mA.
5. Pod kojim uvjetima se može upravljati radom FET-a, a da se pri tome ne troši nikakva
snaga?
97
ELEKTRONIČKI SKLOPOVI
17. SKLOPOVI POJAČALA S BIPOLARNIM TRANZISTORIMA

Tranzistori se upotrebljavaju u različitim temeljnim sklopovima pojačala. Sklopovi se
imenuju po elektrodi koja djeluje kao zajednička referentna točka za ulazni i izlazni naponski
signal:
 Bipolarni transistor u spoju zajedničkog emitera (ZE)
 Bipolarni transistor u spoju zajedničke baze (ZB)
 Bipolarni transistor u spoju zajedničkog kolektora (ZC)
Uobičajeno je da se sklopovi s pojačalima izvode s n-p-n tranzistorima, ali se mogu

realizirati i s p-n-p tranzistorima. U tom se slučaju mora obrnuti polaritet radnog napona.
Karakteristike rada tranzistora u statičkim uvjetima (statičke karakteristike tranzistora) obrađene su
u laboratorijskim vježbama iz Elektroničkih elemenata. Iz ekvivalentnih shema pojačala u uvjetima
malih signala mogu se proračunati, temeljem odgovarajućih relacija za svaku vrstu spoja i poznatih
podataka koje daje proizvođač za pojedini tip tranzistora (karakteristike i parametri), sve
karakteristične vrijednosti pojačala (strujno i naponsko pojačanje, pojačanje snage, ulazni i izlazni
otpor, gornja i donja granična frekvencija). Stoga su u slijedećem poglavlju obrađeni temeljni oblici
stupnjeva pojačala s bipolarnim tranzistorima u njihovim tipičnim izvedbama, bez detaljne analize.
Naglasak je na karakterističnim svojstvima pojedinih tipova pojačala i međusobnim odnosima
bitnih parametara pojačala.
POJAČALO U SPOJU ZAJEDNIČKOG EMITERA
Emiterski dio kruga zajednički je za ulazni i izlazni dio pojačala u spoju zajedničkog emitera
(Common-emitter). Takva konfiguracija prikazana je na Slici 17.1.:
RC
R1 Iiz
C
Iul CC UCC
UUL B
npn BJT +
RU CB RT UIZ
+ E
R2 -
- U UL RE CE
Izmjenični
izvor
R ul Rul
Slika 17.1. Pojačalo sa zajedničkim emiterom (ZE)
Vrijednosti otpornika R1,R2,RC i RE prethodno se određuju u postupku postavljanja radne

točke. Temperaturna stabilnost sklopa ovisi o odnosu otpora RC/RE, kao i o R1 i R2. Što su te
vrijednosti manje bolja je stabilnost. Ulazni izmjenični napon prikazan je u obliku ekvivalentnog
naponskog izvora (Theveninovog ekvivalenta) koji zamjenjuje mrežu na koju je pojačalo
priključeno ili prethodni stupanj složenog uređaja. Pojačani izlazni izmjenični napon Uiz je napon
na otporu trošila RT. Otpor RT može prikazivati i ulaznu impedanciju u slijedeći stupanj u kaskadi
pojačala. Kondenzatori CB,CC i CE određeni su tako da predstavljaju kratki spoj za najmanje
frekvencije koje su od interesa. Kondenzatori CB i CC se dakle mogu tretirati kao kratki spojevi za
98
izmjenične signale, a s druge strane blokiraju istosmjerne napone i struje da prijanu iz jednog dijela
kruga u drugi. Budući da onemogućuju međusobnu spregu pojedinih dijelova kruga ovi se
kondenzatori zovu vezni (coupled) ili blokirajući. Kondenzator za premošćivanje (bypass) CE,
dovoljno velikog iznosa, premošćuje RE. Izmjenična struja teče kroz CE, pa je zanemariv pad
napona na otporu emitera. Time je omogućeno povećanje pojačanja.
Temeljem poznavanja elemenata ekvivalentnog kruga (modela) za male izmjenične signale

mogu se izračunati bitni parametri pojačala Rul, Riz, AV, AI. Dobiveni se rezultati mogu usporediti s
onima koji su rezultat mjerenja pripadnih veličina za iste radne uvjete. Spoj zajedničkog emitera
ima svojstvo inverzije izlaznog u odnosu na ulazni signal (obrtanje faze), pa su strujno i naponsko
pojačanje negativni. Iznos strujnog i naponskog pojačanja može biti značajno velik, pa se ZE spoj
može uporabiti i kao pojačalo snage. Ovaj je spoj ipak najpogodniji za izvedbu strujnog pojačala,
jer mu strujno pojačanje ne ovisi značajno o otporu priključenog trošila, a to je bitna karakteristika
svakog strujnog pojačala. Naponsko mu pojačanje raste s porastom otpora trošila, dakle ovisi o
trošilu, što ga udaljava od svojstava idealnog naponskog pojačala. Ulazni otpor je malen i opada s
porastom otpora trošila, a izlazni otpor je velik i opada s porastom unutarnjeg otpora generatora na
ulazu pojačala.
POJAČALO U SPOJU ZAJEDNIČKOG KOLEKTORA
Pojačalo sa zajedničkim kolektorom (Common-colector) zove se još i emitersko slijedilo (ili

naponsko slijedilo). Navedeno pojačalo ima kolektor kao zajednički terminal ulaznog i izlaznog
kruga, a prikazano je na Slici 17.2.:
R1
C
Iul B UCC
UUL npn BJT
RU CB Iiz
+ E
R2 +
CE
- U UL RE RT UIZ
-
Izmjenični
izvor
R ul Rul
Slika 17.2. Pojačalo sa zajedničkim kolektorom (ZC)
Kolektor je spojen izravno na kolektorski istosmjerni napon, što znači da je uzemljen za

izmjenični signal. Vrijednosti otpornika R1, R2 i RE određuju se za statičke uvjete. Vezni
kondenzatori CB i CE odabiru se dovoljno velikima da predstavljaju kratki spoj za najniže
frekvencije ulaznog signala.
Izlazni napon se uzima s trošila RT. Naponsko pojačanje ZC pojačala je pozitivno i približno
jednako jedinici, s tim da nikada ne prelazi jedan. Promjena napona na bazi (ulazu) izaziva gotovo
jednaku promjenu napona na emiteru (izlazu). Izlazni napon "slijedi" promjene ulaznog napona s
jednakom fazom, pa otuda naziv emitersko slijedilo. S druge strane strujno je pojačanje pozitivno i
puno veće od jedinice, jer je obično Rul'>>RT.
99
Ulazni otpor može biti vrlo velik (veći nego za ZE i ZB spoj), a izlazni vrlo malen (manji
nego za ZE i ZB spoj). To svojstvo je temeljno korisno svojstvo ZC pojačala, koje omogućuje
njegovu uporabu kao međustupnja, odnosno izolacionog pojačala. Uloga mu je da međusobno
izolira dva kruga, primjerice kada se izvor velikoga otpora želi priključiti na trošilo maloga otpora.
U biti ova vrsta spoja omogućuje elektroničku transformaciju otpora (impedancija). Bez gubitka
napona transformira veliki ulazni na mali izlazni otpor. To znači da emitersko slijedilo ne
opterećuje izvor signala kada mu se na izlaz priključi impedancija male vrijednosti.
POJAČALO U SPOJU ZAJEDNIČKE BAZE
Pojačalo sa zajedničkom bazom (Common-base) ima stezaljku baze kao zajednički terminal
ulaznog i izlaznog kruga. Prikazano je na Slici 17.3.:
RC
R1 Iiz
C
+
CE UCC
UUL B
npn BJT RT UIZ
Iul -
RT
E
CB R2
CE
+
RE
U UL
-
Izmjenični
izvor
R ul
Slici 17.3. Pojačalo sa zajedničkom bazom (ZB)
Vrijednosti otpornika R1, R2, RE i RC određuju se za statičke uvjete. Kondenzatori CB, CC i

CE odabiru se dovoljno velikima da predstavljaju kratki spoj za najniže frekvencije ulaznog signala
koje su od interesa. Izlazni napon se uzima s kolektora uzduž trošila RT.
Izlazna (kolektorska) struja manja je od ulazne (emiterske) struje za malu struju baze, pa je
strujno pojačanje α uvijek malo manje od jedinice. Pojačalo prima ulaznu struju pri maloj
impedanciji i daje praktički jednaku izlaznu struju (AI≈1) na velikoj impedanciji. Zbog toga se ZB
pojačalo ponekad naziva i strujno slijedilo. Zbog visokog izlaznog otpora sklopa struja kroz
priključeno trošilo ne ovisi o otporu trošila, pa se može ZB pojačalo smatrati praktički idealnim
zavisnim strujnim izvorom. Naponsko pojačanje je pozitivno (ulazni i izlazni napon u fazi) i veće je
od jedinice. Kako izlazna struja ne ovisi o otporu trošila, moguće je izborom velikog otpora trošila
ostvariti velika naponska pojačanja, što se temelji na velikoj razlici dinamičkih otpora ulaznog
(Rul<<) i izlaznog (Riz>>) kruga. Ulazni otpor je malen (mnogo manji nego za ZE spoj) i za razliku
od ZE spoja raste s porastom otpora trošila. Izlazni otpor velik je i veći je nego kod ZE pojačala i
raste s porastom ulaznog otpora generatora signala.
100
Kapacitet kolektor-baza ne opterećuje izvor signala, pa ovaj sklop za razliku od prethodnih
ima vrlo visoku gornju graničnu frekvenciju.
Ako se usporede karakteristike ZE, ZC i ZB pojačala može se doći do slijedećih zaključaka:

 Ulazni otpor u ZC spoju je velik (10KΩ.....200KΩ), u ZE spoju je manji (20Ω.....5K Ω), a
najmanji je u spoju ZB (10 Ω.....200 Ω)
 ZE pojačalo za razliku od ZB i ZC pojačala invertira ulazni signal
 ZE i ZB pojačala imaju naponska pojačanja veća ili znatno veća od jediničnog (100.....1000),
a naponsko pojačanje ZC pojačala ne može prijeći jedinično (AV≈1)
 ZE i ZC konfiguracije mogu proizvesti velika strujna pojačanja (20.....500), dok ZB ima
strujno pojačanje manje od jediničnog (AI≈1)
 Izlazni otpor je vrlo veliki u ZB spoju (50KΩ.....1MΩ), manji za ZE (5KΩ.....100KΩ), a bitno
manji u ZC spoju (10Ω.....200 Ω )
 Gornja granična frekvencija je velika u spoju zajedničke baze, a za ostala dva spoja je
znatno niža.
 Pojačanje snage je najveće za ZE spoj, a najmanje u ZC spoju.
Napomena: Gore navedeni dijapazoni vrijednosti parametara pojačala odnose se na tipične

vrijednosti u primijenjenim sklopovima. U pojedinim slučajevima mogu biti i u većoj mjeri
prekoračeni kako na gornjoj, tako i na donjoj granici.
Mogućnost postizanja prikladnih vrijednosti parametara pojedinih spojeva pojačala

determinira njihovu uporabu u složenim elektroničkim uređajima. Kao primjeri tipične uporabe
sklopova s bipolarnim tranzistorima mogu se navesti:
 ZE spoj - Univerzalni sklopovi za naponsko i strujno pojačanje u niskofrekvencijskom i
visokofrekvencijskom području.
 ZC spoj - Ulazno niskofrekvencijsko pojačalo, izolaciono pojačalo (transformator
impedancije).
 ZB spoj - Sklopovi oscilatora, visokofrekvencijska pojačala.
101
VJEŽBA 17
Zadatak 1.
Mjerenjem odredite slijedeća električna svojstva sklopova pojačala:

 Naponsko pojačanje AV
 Gornju graničnu frekvenciju fg
 Fazni pomak φ
 Ulazni otpor Rul
 Izlazni otpor Riz
Mjerni postupak:
Spojite krug pojačala s bipolarnim tranzistorom (T1 – 9118.2; BC 547B) u spoju zajedničkog
emitera ZE prema Slici 17.4.
A B
+
UDC=10 V
R1 R4
10 k 4.7 k
C
C2
+ A B T1
0.22 µF
UAC=0...20 V 9118.2
f= 1 kHz Rd1 C1
1k 1 µF
P
1k UIZ
Rd2 R3
R2
Slika 17.4. Pojačalo u spoju zajedničkog emitera
U prvom koraku spojite krug za postavljanje statičkih uvjeta rada (R1,R2,R3,R4,P) koji se
priključuje na istosmjerni izvor UDC=10V. Zatim spojite izvor izmjeničnoga signala UAC preko
naponskoga djelitelja Rd1, Rd2 i vezne kondenzatore C1 i C2. Funkcijski generator postavite na
položaj za sinusoidne funkcije i podesite frekvenciju na f=1kHz.
Naponski djelitelj s otpornicima Rd1 i Rd2 na izlazu generatora smanjuje ulazni napon i
omogućuje bolje podešavanje radne točke pomoću osciloskopa. Podesite generator izmjeničnoga
signala tako da je u točki A napon između maksimuma i minimuma: Uulmm = 30 mV (multimetrom
se izmjeri odgovarajuća efektivna vrijednost napona od 10,6 mV). To znači da je ulazni napon U'ul
sniman na mjernoj točki B (kanal A) približno deset puta veći (efekt naponskog djelitelja) od
ulaznog napona Uul.
Promjenom položaja potenciometra P(1 kΩ) podesite radnu točku tranzistora tako da valni
oblik izlaznog napona uiz (mjerna točka C) na kanalu B, bude bez izobličenja (tranzistor u aktivnom
području).
102
Dobiveni oscilogram ulaznog U'ul i izlaznog napona Uiz ucrtati u dijagram na Slici 17.5.
- Vremenska baza X: 0,1 ms/podjeli
- Kanal A: 0,1 V/podjeli (napon generatora U'ul)
- Kanal B: 1 V/podjeli (izlazni napon Uiz)
0,1
A
0
(U ul)
-0,1
1
B
0
(Uiz)
-1
0 0,1 0,2 0,3 0,4 0,5 0,6 0,7 0,8 0,8 1,0
Slika 17.5. Valni oblici ulaznog i izlaznog napona u ZE spoju pojačala
Iz nacrtanih valnih oblika odredite fazni pomak φ između ulaznog i izlaznog napona.
Izračunajte naponsko pojačanje Au otvorenoga kruga prema relaciji:
𝐴𝑖𝑧𝑚𝑚
𝐴𝑢 =
𝑈𝑢𝑙𝑚𝑚
Izmjerene i proračunate vrijednosti Uulmm, Uizmm, φ, Au unesite u Tablicu 17.1.
Napomena: Iz slike valnih oblika mogu se odrediti efektivne vrijednosti ulaznog i izlaznog
napona (ili se izmjere multimetrom) i izračunati naponsko pojačanje kao odnos efektivnih
vrijednosti.
Odredite gornju graničnu frekvenciju fg. Povećavajte frekvenciju ulaznog izmjeničnog

signala i promatrajte na osciloskopu izlazni napon. Kada mu vrijednost opadne na 70,7% (1/ 2 ) od
maksimalne vrijednosti, dostignuta je gornja granična frekvencija. Dobivenu vrijednost unesite u
Tablicu 17.1.
Spoj sa zajedničkim emiterom
Ulazni napon/frekv: Uulmm/f 30 mV/1 kHz
Izlazni napon: Uizmm
Naponsko pojačanje: Au
Gornja granična frekv: fg
Fazni pomak: φ
Ulazni otpor (Rs=220 Ω): Rul
Izlazni otpor (Rp=3*1 kΩ): Riz
Tablica 17.1. Podaci za ZE spoj pojačala
103
Odredite ulazni otpor Rul uz pomoć otpornika RS koji se vezuje serijski na ulaz pojačala (od
točke A) čime se ostvaruje odgovarajući pad ulaznog napona. U tu je svrhu potrebno multimetrom
izvesti dva mjerenja. Ulazni napon prije priključivanja RS je U1, a s priključenim serijskim
otpornikom U2. Iz izmjerenih vrijednosti ulaznih napona te zadanog otpora RS=220Ω, izračunajte
ulazni otpor i unesite ga u Tablicu 17.1.
𝑅𝑆
𝑅𝑢𝑙 = =
𝑈1
𝑈2 − 1
Odredite izlazni otpor Riz. Da bi se to postiglo potrebno je paralelno izlazu (od točke C
prema masi) vezati opteretni otpornik Rp. To će uzrokovati pad izlaznog napona s vrijednosti U3
(bez Rp), na manju vrijednost U4 (sa Rp). Iz multimetrom izmjerenih vrijednosti izlaznih napona te
zadanog otpora Rp=3x1kΩ (potrebno je serijski spojiti 3 otpora od po 1kΩ), izračunajte izlazni
otpor i unesite ga u Tablicu 19.1. Kako je već pokazano dobije se za izlazni otpor :
𝑈3
𝑅𝑖𝑧 = 𝑅𝑝 ( − 1) =
𝑈4
104
18. SKLOPOVI POJAČALA S UNIPOLARNIM TRANZISTORIMA
Kao i kod pojačala s bipolarnim tranzistorima, temeljni sklopovi pojačala s FET-ovima
imenuju se po elektrodi koja djeluje kao zajednička referentna točka za ulazni i izlazni naponski
signal:
 FET u spoju zajedničkog uvoda (ZU)
 FET u spoju zajedničkog odvoda (ZO)
 FET u spoju zajedničke upravljačke elektrode (vrata) (ZV)
Razmatrat će se temeljni spojevi sa spojnim n- kanalnim FET-ovima (JFET), a veći dio

zaključaka može se primijeniti i na MOSFET pojačala. Statičke karakteristike unipolarnih
tranzistora obrađene su na laboratorijskim vježbama iz Elektroničkih elemenata. U analizi za
istosmjerne i izmjenične uvjete, kao i u definiranju pripadnih modela i ekvivalentnih shema, može
se primijeniti isti pristup kao na primjeru ZE spoja s bipolarnim tranzistorima. U slijedećem
poglavlju obrađeni su temeljni oblici stupnjeva pojačala s unipolarnim tranzistorima u njihovim
tipičnim izvedbama, bez detaljne analize. Navedena su karakteristična svojstva pojedinih tipova
pojačala i međusobni odnosi njihovih parametara. Uspoređena su najvažnija svojstva sklopova s
unipolarnim i bipolarnim tranzistorima navođenjem međusobnih prednosti, odnosno nedostataka.
POJAČALO U SPOJU ZAJEDNIČKOG UVODA
Na Slici 18.1. prikazano je pojačalo s JFET-om u spoju zajedničkog uvoda (ZU):
RD
R1 Iiz
D
Iul CD UDD
UUL G
n JFET +
RU CG RT UIZ
+ S
R2 -
- U UL RS CS
Izmjenični
izvor
R ul Rul
Slika 18.1. - Pojačalo s JFET-om u ZU spoju
Otporima R1, R2, RS i RD određena je statička radna točka. Kondenzatori CG, CD i CS moraju
se odabrati dovoljno velikima da djeluju kao kratki spoj i za najmanju frekvenciju ulaznog signala
koja spada u radno područje sklopa. Uloga otpornika RS je stabilizatorsko djelovanje tj. Smanjenje
rasipanja položaja statičke radne točke. Kako ovaj otpornik istovremeno izaziva i pad naponskoga
pojačanja (degeneracija uvoda), paralelno mu je spojen kondenzator CS koji kratko spaja izmjenični
signal. Ulazna impedancija u JFET je vrlo velika (Rul>>), pa je ulazni otpor u pojačalo određen
otporima kojima se definiraju prenaponi u istosmjernim uvjetima:
Odgovarajućim izborom otpora R1 i R2 mogu se postići vrlo visoke vrijednosti ulaznoga

otpora. Naponsko pojačanje je negativno (sklop obrće fazu) i veće od jediničnoga, a raste s
porastom otpora trošila. Uz to i strujno pojačanje može biti vrlo veliko, što ukazuje na mogućnost
pojačanje snage.
105
POJAČALO U SPOJU ZAJEDNIČKOG ODVODA
Na Slici 18.2. prikazano je pojačalo s JFET-om u spoju zajedničkog odvoda (ZO):
R1
D
Iul UDD
UUL G
n JFET
RU CG Iiz
+ S
R2 +
CS
- U UL RS RT UIZ
-
Izmjenični
izvor
R ul Rul
Slika 18.2. - Pojačalo s JFET-om u ZO spoju
Trošilo RT je u krugu uvoda. Odvod je spojen izravno na istosmjerni izvor, pa je odvod za

izmjenični signal praktički uzemljen. Otporima R1, R2 i RS određena je statička radna točka. Vezni
kondenzatori CG, i CS moraju se odabrati dovoljno velikima da djeluju kao kratki spoj i za najmanju
frekvenciju ulaznog signala koja je od značaja.
Ulazna impedancija bipolarnih tranzistora je vrlo velika kao i u ZU spoju, pa je ulazni otpor
u pojačalo: Rul'=R1||R2 i obično je vrlo velik. U većini slučajeva za ovaj tip pojačala je: AV≈1 tj.
Uiz≈Uul, a pojačalo ne obrće fazu. Može se kazati da napon na trošilu "slijedi" ulazni napon, pa se
ZO spoj pojačala zove i odvodno slijedilo. Kako je ulazni otpor vrlo velik, a izlazni relativno malen,
ZO spoj koristi se kao izolaciono pojačalo za povezivanje visokootpornog izvora s niskootpornim
trošilom, uz zanemariv gubitak naponskog signala (aktivni transformator impedancije). Svojstva su
mu slična onima od emiterskoga slijedila. Strujno pojačanje može biti vrlo veliko.
POJAČALO U SPOJU ZAJEDNIČKE UPRAVLJAČKE ELEKTRODE (VRATA)
Na Slici 18.3. prikazano je pojačalo s JFET-om u spoju zajedničke upravljačke elektrode

(ZV).
RD
R1 Iiz
D
+
CD UDD
UUL G
n JFET RT UIZ
Iul -
RT
S
CG R2
CS
+
RS
U UL
-
Izmjenični
izvor
R ul
Slika 18.3. - Pojačalo s JFET-om u ZV spoju
106
Trošilo je u krugu odvoda. Zajednička upravljačka elektroda uzemljena je za izmjenični
signal preko kondenzatora CG. Otporima R1, R2, RS i RD određena je statička radna točka.
Kondenzatori CD i CS moraju se odabrati dovoljno velikima da djeluju kao kratki spoj za sve
frekvencije ulaznog signala za koje je predviđen rad sklopa.
Naponsko pojačanje je pozitivno i raste s otporom trošila. Ima vrijednosti približne onima
kod ZS spoja. Strujno pojačanje je manje od jedan. Za razliku od prethodna dva spoja ulazni je
otpor malen, a izlazni velik. Uspoređujući ZU, ZV i ZO konfiguracije pojačala s FET-ovima s n-
kanalnom strukturom, mogu se izvesti slijedeći zaključci:
 Izborom odgovarajućih statičkih uvjeta mogu se postići vrlo veliki ulazni otpori u ZU spoju
(1MΩ.....200MΩ) i ZO spoju (5MΩ.....20MΩ) u ZV spoju ulazni otpor je malen
(100Ω.....500Ω)
 ZU pojačalo za razliku od ZO i ZV pojačala invertira ulazni signal
 ZU i ZV pojačala imaju naponska pojačanja veća od jediničnog (5.....20). Obično je AV nešto
veći za ZV nego za ZU spoj. Naponsko pojačanje ZO pojačala ne može prijeći jedinično
(AV≈1)
 ZU i ZO konfiguracije mogu proizvesti vrlo velika strujna pojačanja, dok ZV ima strujno
pojačanje manje od jediničnog (AI≈1)
 Izlazni otpor je vrlo veliki u ZV spoju (20kΩ.....2MΩ), manji za ZS (2kΩ.....20kΩ), a
najmanji u ZC spoju (100Ω.....1kΩ)
Napomena: Gore navedeni dijapazoni vrijednosti parametara odnose se na tipične

vrijednosti MOSFET pojačala u primijenjenim sklopovima. U pojedinim slučajevima mogu biti i u
većoj mjeri prekoračeni kako na gornjoj, tako i na donjoj granici.
U složenim elektroničkim uređajima sklopovi s FET tranzistorima imaju široke mogućnosti

uporabe. Za primjer ćemo navesti samo neke sklopove opće namjene:
 ZU spoj - Uobičajeni sklopovi za naponsko i strujno pojačanje u niskofrekvencijskom i
visokofrekvencijskom području
 ZC spoj - Predpojačala, izolaciona pojačala (transformatori impedancije)
 ZB spoj - Sklopovi za mjerne svrhe, antenska pojačala s prilagođenje snage
Usporedba sklopova s bipolarnim i unipolarnim tranzistorima
Značajno svojstvo unipolarnih tranzistora je mogućnost njihova upravljanja praktički bez

potroška snage. Svi FET-ovi imaju vrlo visok ulazni otpor i upravljaju se naponskim signalom.
Bipolarni se tranzistori upravljaju pretežito strujnim signalom zbog njihova razmjerno malog
ulaznog otpora. Za pojačala malog signala, kada je riječ o naponskom pojačanju, bipolarni su
tranzistori bolji od unipolarnih. Bipolarni tranzistori imaju jače izraženu linearnost prijenosnih
karakteristika. Širina radnoga područja im je veća, pa je onda i veći hod naponskoga signala u
izlaznome krugu. S druge strane unipolarni tranzistori imaju stabilnije temperaturne karakteristike,
pa ne trebaju dodatne komponente za stabilizaciju radne točke. Obzirom na ulazni otpor FET-ovi su
superiorni. Vrlo veliki ulazni otpor omogućuje da unipolarni tranzistor "vuče" zanemarivu struju.
.
107
VJEŽBA 18
Zadatak 1.
Mjerenjem odredite slijedeća električna svojstva sklopova pojačala s FET-ovima:

 Naponsko pojačanje AV
 Gornju graničnu frekvenciju fg
 Fazni pomak φ
 Ulazni otpor Rul
 Izlazni otpor Riz
Upozorenje: U vježbi obratite pažnju na polaritet elektrolitskih kondenzatora.
Mjerni postupak:
Spojite krug pojačala s unipolarnim tranzistorom (T1 – 9118.8; 2N3819) u spoju zajedničkog
uvoda ZU prema Slici 18.4.
A B
UDC=20 V
+
R3 R2
10 k 33 k
B
C2
+ A T1 0.47 µF
UPP=0,3 V 9118.8
f= 1 kHz C1
UIZ
0.22 µF
+
R1 P1
1M 1k
C3
- 10 µF
Slika 18.4. Pojačalo u spoju zajedničkog uvoda
U prvom koraku spojite krug za postavljanje statičkih uvjeta rada (R1,R2,R3,P) koji se
priključuje na istosmjerni izvor UDC=20V. Zatim spojite izvor izmjeničnoga signala UAC i vezne
kondenzatore C1, C2 i kondenzator za premošćivanje C3. Funkcijski generator postavite na položaj
za sinusoidne funkcije i podesite frekvenciju na f=1 kHz i spojite da na ulaz A (Uul).
Podesite generator izmjeničnoga signala tako da je u točki A napon između maksimuma i

minimuma: Uulmm = 0,3 V. Promjenom položaja potenciometra P(1 kΩ) podesite radnu točku
tranzistora tako da valni oblik izlaznog napona uiz (mjerna točka B) na kanalu B, bude bez
izobličenja.
108
Dobiveni oscilogram ulaznog Uul i izlaznog napona Uiz ucrtati u dijagram na Slici 18.5.
- Kanal A: 100 mV/podjeli (napon generatora Uul)
0,1
A
0
(Uul)
-0,1
5
B
0
(Uiz)
-5
0 0,1 0,2 0,3 0,4 0,5 0,6 0,7 0,8 0,8 1,0
Slika 18.5. Valni oblici ulaznog i izlaznog napona u ZU spoju pojačala
Iz nacrtanih valnih oblika odredite fazni pomak φ između ulaznog i izlaznog napona.
Izračunajte naponsko pojačanje Au otvorenoga kruga prema relaciji:
𝐴𝑖𝑧𝑚𝑚
𝐴𝑢 =
𝑈𝑢𝑙𝑚𝑚
Izmjerene i proračunate vrijednosti Uulmm, Uizmm, φ, Au unesite u Tablicu 18.1.
Odredite gornju graničnu frekvenciju fg. Povećavajte frekvenciju ulaznog izmjeničnog

signala i promatrajte na osciloskopu izlazni napon. Kada mu vrijednost opadne na 70,7% (1/ 2 ) od
maksimalne vrijednosti, dostignuta je gornja granična frekvencija. Dobivenu vrijednost unesite u
Tablicu 18.1.
Spoj sa zajedničkim emiterom
Ulazni napon/frekv: Uulmm/f 0,3 V/1 kHz
Izlazni napon: Uizmm
Naponsko pojačanje: Au
Gornja granična frekv: fg
Fazni pomak: φ
Ulazni otpor (Rs=100 kΩ): Rul
Izlazni otpor (Rp=100 kΩ): Riz
Tablica 18.1. Podaci za ZU spoj pojačala
109
Odredite ulazni otpor Rul uz pomoć otpornika RS koji se vezuje serijski na ulaz pojačala (od
točke A) čime se ostvaruje odgovarajući pad ulaznog napona. U tu je svrhu potrebno multimetrom
izvesti dva mjerenja. Ulazni napon prije priključivanja RS je U1, a s priključenim serijskim
otpornikom U2. Iz izmjerenih vrijednosti ulaznih napona te zadanog otpora RS=100kΩ, izračunajte
ulazni otpor i unesite ga u Tablicu 18.1.
𝑅𝑆
𝑅𝑢𝑙 = =
𝑈1
− 1
𝑈2
Odredite izlazni otpor Riz. Da bi se to postiglo potrebno je paralelno izlazu (od točke B
prema masi) vezati opteretni otpornik Rp. To će uzrokovati pad izlaznog napona s vrijednosti U3
(bez Rp), na manju vrijednost U4 (sa Rp). Iz multimetrom izmjerenih vrijednosti izlaznih napona te
zadanog otpora Rp=100kΩ i izračunajte izlazni otpor i unesite ga u Tablicu 18.1.
𝑈3
𝑅𝑖𝑧 = 𝑅𝑝 ( − 1) =
𝑈4
110
19. DIFERENCIJALNO POJAČALO
Diferencijalna pojačala su linearni elektronički sklopovi koji pojačavaju razliku između

dvaju ulaznih napona. Kada su naponi na oba ulaza jednaki, izlazni napon je jednak nuli. Najčešće
se koriste kao ulazni stupnjevi složenih monolitnih linearnih integriranih sklopova. Razmatrat ćemo
pojačalo prema Slici 19.1.:
+UCC
RC RC
T1 T2
RU RU
+ +
U1 U2
- -
RE
-UEE
Slika 19.1. Sklop s diferencijalnin parom tranzistora
Temeljni dio sklopa su dva tranzistora T1 i T2 realizirana s identičnim karakteristikama.

Obično se nalaze na zajedničkom IC chip. Takva konfiguracija koju obično nazivamo
diferencijalnim parom, podvrgnuta je djelovanju dvaju ulaznih izmjeničnih napona U1 i U2.
Ekvivalentni sklop za analizu u istosmjernim uvjetima prikazan je na Slici 19.2.:
+UCC
RC IC IC RC
IB IB
T1 T 2
+ +
RU UBE UBE RU
- -
RE 2IE
-UEE
Slika 19.2. Ekvivalentni sklop za istosmjerne uvjete
Iz razloga simetrije oba tranzistora imaju identične struje i napone. Jednadžba petlje baza-
emiter za bilo koji od tranzistora je:
𝑅𝑈 𝐼𝐵 + 𝑈𝐵𝐸 + 2𝐼𝐸 𝑅𝐸 − 𝑈𝐸𝐸 = 0
Za rad u aktivnom području je IC=hFEIB. Također vrijedi:
𝐼𝐸 = 𝐼𝐵 + 𝐼𝐶 = (1 + ℎ𝐹𝐸 )𝐼𝐵 ≈ ℎ𝐹𝐸 𝐼𝐵 = 𝐼𝐶
Jednadžba ulaznog kruga može se napisati u obliku:

𝐼𝐶
𝑅𝑈 + 𝑈𝐵𝐸 + 2𝑅𝐸 𝐼𝐶 − 𝑈𝐶𝐸 = 0
ℎ𝐹𝐸
111
Struja IC je tada:
𝑈𝐸𝐸 − 𝑈𝐵𝐸
𝐼𝐶 =
𝑅𝑈
+ 2𝑅𝐸
ℎ𝐹𝐸
Za uspostavljanje statičkih struja tranzistora T1 i T2 u praksi se češće koristi drugi pristup.

Otpornik RE zamjenjuje se trećim tranzistorom T3 i njemu pridruženim otpornicima R1, R2 i R3, kao
što je prikazano na Slici 19.3.:
+UCC
RC RC
T1 T2
+ RU RU
+
U1 U2
- T3 -
R1
R2 R3
-UEE
Slika 19.3. Alternativni sklop s diferencijalnim parom tranzistora
U ovakvom alternativnom sklopu kolektorske struje tranzistora T1 i T2 određene su sa T3 i

njemu pridruženim komponentama (R1, R2 i R3). Tvrdnju možemo dokazati ako analiziramo dio
sklopa s tranzistorom T3. Naponsko dijelilo s R1 i R2 može se prema Theveninovom teoremu
zamijeniti ekvivalentnim naponskim izvorom UT i njemu pripadnim otporom RT:
𝑅1 𝑅1 𝑅2
−𝑈𝑇 = −𝑈𝐸𝐸 , 𝑅𝑇 =
𝑅1 + 𝑅2 𝑅1 + 𝑅2
Ekvivalentna shema sklopa s tranzistorom T3 nakon zamjene Theveninovim ekvivalentom

prikazana je na Slici 19.4.:
IE3 =2IC
IB3
T3
-UT +
RT
UBE3 -
IE3
R3
-UEE
Slika 19.4. Ekvivalentna shema sklopa s tranzistorom T3
112
Jednadžba B-E kruga tranzistora T3 je:
−𝑈𝑇 − 𝑅𝑇 𝐼𝐵3 − 𝑈𝐵𝐸3 − 𝐼𝐸3 𝑅3 + 𝑈𝐸𝐸 = 0
Radi zanemarive bazne struje vrijedi IE3≈IC3, a u aktivnom području je IC3=hFE3IB3, pa će

gornja relacija može napisati u obliku:
𝐼𝐶3
𝑈𝐸𝐸 − 𝑈𝑇 − 𝑈𝐵𝐸3 ≈ 𝑅𝑇 + 𝑅3 𝐼𝐶3
ℎ𝐹𝐸3
Kolektorska struja je:
𝑈𝐸𝐸 − 𝑈𝑇 − 𝑈𝐵𝐸3
𝐼𝐶3 ≈ = 𝐼0
𝑅𝑇
+ 𝑅3
ℎ𝐹𝐸3
Izborom parametara tranzistora T3, te R1, R2, R3 i -UEE, može se dobiti odgovarajuća
vrijednost struje IC3. Ona djeluje kao istosmjerni izvor konstantne struje I0, jer je neovisna o ostalim
dijelovima kruga. Kako je (vidi Sliku 19.4.) kolektorska struja IC3 približno jednaka sumi
kolektorskih struja diferencijalnog para tranzistora, IC3≈2IC slijedi da je:
𝐼𝐶3 𝐼0
𝐼𝐶 = =
2 2
tj. kolektorska struja diferencijalnih tranzistora ovisi samo o parametrima tranzistora T3 i o

njemu pridruženim otpornicima. Ako se umjesto dijela sklopa s tranzistorom T3 ubaci ekvivalentni
strujni izvor I0 dobije se sklop prema Slici 19.5.:
+UCC
RC RC
T1 T2
+ RU RU
U1 U2
- I0
Slika 19.5. Sklop s diferencijalnim parom tranzistora i strujnim izvorom
Statički uvjeti diferencijalnog para tranzistora određeni su djelovanjem izvora konstantne

struje I0. Izvor konstantne struje se u integriranim krugovima realizira isključivo s tranzistorima, jer
oni zauzimaju manje mjesta nego otpornici. U praktičkim se izvedbama kao izvor konstantne struje
koristi spoj koji se zove strujno zrcalo (current mirror).
Analiza gornjeg sklopa u uvjetima izmjeničnih signala na ulazima tranzistora, može se

provesti na ekvivalentnoj shemi prema Slici 19.6. Istosmjerni naponski izvor je kratki spoj za
izmjenični signal, a istosmjerni strujni izvor je u tim uvjetima otvoreni krug.
113
RC RC
UC1 + - UC2
Uiz
T1 T2
+ RU RU
U1 U2
-
Slika 19.6. Ekvivalentna shema za izmjenični signal
Budući da su priključena dva naponska izvora primijeniti ćemo princip superpozicije, s

nezavisnim djelovanjem pojedinih izvora. Takoner se tranzistori u analizi zamjenjuju
odgovarajućim modelom za mali signal. Cilj je određivanje izlaznih (kolektorskih) napona
diferencijalnog para tranzistora. Ako se promatra djelovanje izvora U1, izvor U2 je kratko spojen, pa
rezultirajući ekvivalentni krug izgleda kao na Slici 19.7.:
hfeIB1 hfeIB2
IB1 A B IB2
U C1 U C2
RU RC RC RU
re re
+ U2 =0
U1
Slika 19.7. Ekvivalentna shema diferencijalnog pojačala s modelom tranzistora za male signale
Jednadžba petlje U1-RU-re-re-RU prema II Kirch. zakonu glasi:
𝑈1 = 𝑅𝑈 𝐼𝐵1 + (𝐼𝐵1 + ℎ𝑓𝑒 𝐼𝐵1 )2𝑟𝑒 − 𝑅𝑈 𝐼𝐵2
Iz simetrije sheme može se zaključiti da je IB2=-IB1, a to se vidi i iz jednadžbe koju možemo

postaviti za fiktivni čvor C na spojnici dvaju otpora re. U čvoru ulaze dvije struje:
𝐼𝐵1 + ℎ𝑓𝑒 𝐼𝐵1 + 𝐼𝐵2 + ℎ𝑓𝑒 𝐼𝐵2 = 0
Jednadžba čvora zadovoljena je ako vrijedi IB2=-IB1. Jednadžba petlje poprima jednostavniji
oblik:
𝑈1 = 2𝐼𝐵1 [𝑅𝑈 + (1 + ℎ𝑓𝑒 )𝑟𝑒 ]
Struja IB1 je tada:

𝑈1
𝐼𝐵1 =
2[𝑅𝑈 + (1 + ℎ𝑓𝑒 )𝑟𝑒 ]
Parcijalni kolektorski naponi (djeluje samo U1) diferencijalnog para tranzistora U'C1 i U'C2
su naponi od točke A odnosno B prema referentnom potencijalu (masi). Mogu se prema gornjoj Slici
19.7. izraziti kao:
114
′
−𝑅𝐶 ℎ𝑓𝑒 𝑈1 −𝑅𝐶 ℎ𝑓𝑒 𝑈1
𝑈𝐶1 = −𝑅𝐶 ℎ𝑓𝑒 𝐼𝐵1 = ≈
2[𝑅𝑈 + (1 + ℎ𝑓𝑒 )𝑟𝑒 ] 2(𝑅𝑈 + ℎ𝑓𝑒 𝑟𝑒 )
′
𝑅𝐶 ℎ𝑓𝑒 𝑈1
𝑈𝐶2 = −𝑅𝐶 ℎ𝑓𝑒 𝐼𝐵2 = 𝑅𝐶 ℎ𝑓𝑒 𝐼𝐵1 ≈
2(𝑅𝑈 + ℎ𝑓𝑒 𝑟𝑒 )
Potrebno je prema teoremu superpozicije odrediti i parcijalne napone za slučaj kada djeluje
drugi izvor U2, a izvor U1 je isključen (U1=0). Iz razloga simetrije dobije se isti oblik relacija za
parcijalne napone U''C1 i U''C2 (Tvrdnja se može dokazati ako se na ovaj slučaj primijeni prethodno
izvedeni postupak):
′′
𝑅𝐶 ℎ𝑓𝑒 𝑈2
𝑈𝐶1 ≈
′′
−𝑅𝐶 ℎ𝑓𝑒 𝑈2
𝑈𝐶2 ≈
Stvarni se kolektorski naponi dobiju kao algebarska suma djelomičnih napona stvorenih
djelovanjem pojedinih izvora:
′ ′′
𝑅𝐶 ℎ𝑓𝑒 𝑈2 𝐴
𝑈𝐶1 = 𝑈𝐶1 + 𝑈𝐶1 ≈ (𝑈2 − 𝑈1 ) = (𝑈 − 𝑈1 )
2(𝑅𝑈 + ℎ𝑓𝑒 𝑟𝑒 ) 2 2
′ ′′
𝑅𝐶 ℎ𝑓𝑒 𝑈2 𝐴
𝑈𝐶2 = 𝑈𝐶2 + 𝑈𝐶2 ≈ (𝑈1 − 𝑈2 ) = (𝑈 − 𝑈2 )
2(𝑅𝑈 + ℎ𝑓𝑒 𝑟𝑒 ) 2 1
U gornjim izrazima je:

𝑅𝐶 ℎ𝑓𝑒
𝐴=
(𝑅𝑈 + ℎ𝑓𝑒 𝑟𝑒 )
Ako se izlaz iz pojačala postavi između kolektora tranzistora T1 i T2 (Uiz na Slici 21.6.) tada
je:
𝐴 𝐴
𝑈𝑖𝑧 = 𝑈𝐶2 − 𝑈𝐶1 = (𝑈1 − 𝑈2 ) − (𝑈2 − 𝑈1 ) = 𝐴(𝑈1 − 𝑈2 )
2 2
Ovaj izlaz naziva se diferencijalni izlaz, a pojačanje A je diferencijalno pojačanje. Pojačalo

na izlazu daje razliku ulaznih signala, pa se naziva diferencijalno pojačalo.
Jedan od temeljnih parametara koji određuje kvalitetu diferencijalnog pojačala je faktor

potiskivanja (CMRR). Opis i definicija CMRR dan je u Pogl. 23. Za postizanje poželjnih visokih
iznosa CMRR potrebno je u dinamičkim uvjetima osigurati visoki otpor u krugu emitera. Menutim u
statičkim uvjetima taj otpor treba biti znatno manji. To je razlog zbog kojeg nije povoljno
diferencijalno pojačalo realizirati s primjenom linearnog otpornika RE prema Slici 21.1. Potrebno je
u krug emitera postaviti nelinearni sklop koji treba imati visok dinamički i relativno nizak
istosmjerni otpor. Upravo takva svojstva imaju strujni izvori, pa postaje jasno zašto je uveden i
analiziran sklop prema Slici 21.3. s ekvivalentnim strujnim izvorom u emiterskom krugu koji ima
ulogu emiterskog otpornika. Diferencijalno pojačalo je tipični ulazni stupanj operacijskih pojačala,
a koristi se često i u mjernoj i regulacijskoj tehnici. Karakterizira ga visoko naponsko pojačanje i
veliki ulazni otpor.
115
VJEŽBA 19
Zadatak 1.
Potrebno je ispitati svojstva diferencijalnog pojačala i to za istosmjerne napone, a zatim i za

superponirane izmjenične napone. Diferencijalno pojačalo pojačava razliku dvaju ulaznih napona.
Za slučaj jednakih ulaznih napona izlazni je napon jednak nuli.
Mjerni postupak:
Za određivanje statičkih svojstava diferencijalnog pojačala potrebno je spojiti sklop prema

Slici 19.8.. i priključite ga na istosmjerni izvor UDC=20V. Iz pribora odaberite tranzistore:
T1,T3⇒9118.2, BC 547B; T2⇒9118.3, BC 547B; D⇒9114.14, ZD 3.3
UDC=20 V
+
R1 R2 R3 R6
2.2 k 1k 1k 2.2 k
UIZ
T1 T2
9118.2 9118.3
R7 R8
UDC=20 V
10 k 10 k
R4 R5
P1 P2
1k R9 10 k
1.5 k
T3
9118.2
UUL1
UUL2
D1
9114.14
R8
10 k
-
Slika 19.8. Diferencijalno pojačalo u statičkim uvjetima
Sklop s dodatnim tranzistorom T3 zamjenjuje emiterski otpor RE i služi kao izvor konstantne
struje. Njime se osigurava da suma emiterskih struja diferencijalnog para tranzistora zadržava
konstantnu vrijednost. To znači da će se emiterska struja jednog tranzistora smanjiti/povećati za isti
iznos za koji se struja drugog tranzistora poveća/smanji.
Podesite ulazni napon drugog ulaza na Uul2=5,5V pomoću potenciometra P2(10KΩ) i

održavajte ga konstantnim. Ulazni napon na prvom ulazu Uul1 mijenjajte korak po korak kako je
naznačeno u Tablici 19.1. Izmjerite pripadne vrijednosti izlaznih napona i unesite ih u Tablicu 19.1.
Izračunajte razliku ulaznih napona:
𝑈𝑢𝑙𝑑𝑖𝑓 = 𝑈𝑢𝑙1 − 𝑈𝑢𝑙2
I dobivene vrijednosti unesite u Tablicu 19.1.
Uul1 (V) 4,6 4,8 5,0 5,2 5,5 5,8 6,0 6,2
Uul2 (V) 5,5 5,5 5,5 5,5 5,5 5,5 5,5 5,5
Uiz (V)
Uuldif (V)
Tablica 19.1. Rezultati mjerenja za konstantni ulazni napon Uul2=5,5 V
116
Sada podesite ulazni napon prvog ulaza na Uul1=5,5V pomoću potenciometra P1(1KΩ) i
održavajte ga konstantnim. Ulazni napon Uul2 mijenjajte korak po korak kako je naznačeno u
Tablici 19.2. Izmjerite pripadne vrijednosti izlaznih napona i unesite ih u Tablicu 19.2. Izračunajte
razliku ulaznih napona i dobivene vrijednosti unesite u Tablicu 19.2.
Uul1 (V) 5,5 5,5 5,5 5,5 5,5 5,5 5,5 5,5
Uul2 (V) 4,6 4,8 5,0 5,2 5,5 5,8 6,0 6,2
Uiz (V)
Uuldif (V)
Tablica 19.2. Rezultati mjerenja za konstantni ulazni napon Uul1=5,5 V
U dijagramu na Slici 19.9. nacrtajte ovisnost izlaznog napona o razlici ulaznih napona
Uiz=f(Uuldif) za oba razmatrana slučaja ( konstantan Uul1 i konstantan Uul2).
Uiz (V)
8
2
Uuldif (V)
0
-2
-4
-6
-8
-0,8 -0,6 -0,4 -0,2 0 0,2 0,4 0,6 0,8 1
Slika 19.9. Graf ovisnosti izlaznog napona o razlici ulaznih napona
117
Zadatak 2.
Potrebno je ispitati svojstva diferencijalnog pojačala i to za istosmjerne napone, a zatim i za

superponirane izmjenične napone. Diferencijalno pojačalo pojačava razliku dvaju ulaznih napona.
Za slučaj jednakih ulaznih napona izlazni je napon jednak nuli.
Mjerni postupak:
Za određivanje dinamičkih svojstava diferencijalnog pojačala potrebno je spojiti sklop

prema Slici 19.4. Iz pribora odaberite tranzistore: T1,T3⇒9118.2, BC 547B; T2⇒9118.3, BC 547B;
D⇒9114.14, ZD 3.3.
A B
UDC=20 V
+
R1 R2 R3 R6
C3 C4
2.2 k 1k 1k 2.2 k
0.47 µF 0.47 µF
UIZ
T1 T2
9118.2 9118.3
R7 R8
UDC=20 V
C1 10 k 10 k
1 µF R4 R5
+ B A P2
R9 10 k
UAC=0.6 V
1.5 k
f=1 kHz C2
T3
P1 1 µF
9118.2
1k
UUL1
UUL2
D1
9114.14 C
R8
10 k
-
Slika 19.10. Diferencijalno pojačalo u dinamičkim uvjetima
Oba ulazna istosmjerna napona pomoću potenciometra P1 i P2 podesite na:
Uul1= Uul2= 5,5 V, Uiz = 0 V
Ulaznom naponu Uul1 superponirajte (točka B) izmjenični napon:
Uulmm = 0,6 V, f= 1 kHz
Kondenzatori C1, C2, C3 i C4 odvajaju istosmjernu komponentu ulaznih, odnosno izlaznih

signala.
Na osciloskopu namjestite vrijednosti:

- Kanal A: 1V/podjeli
- Kanal B: 1V/podjeli
118
Ucrtajte dobivene krivulje ulaznog Uul1 i izlaznih napona Uiz1 i Uiz2 u dijagram na Slici
19.11.
0 B (Uiz1)
0 A (Uul1)
0 B (Uiz2)
0 0,2 0,4 0,6 0,8 1,0 1,2 1,4 1,6 1,8 2,0
Slika 19.11. Izlazni napon sa superponiranim izmjeničnim signalom na Uul1
Premjestite izmjenični izvor s točke B na točku C, tako da je sada ulaznom naponu Uul2
superponiran izmjenični napon: Uulmm= 0,6 V, f= 1 KHz. Okidni signal (external trigger) je Uul2.
Nacrtajte odgovarajuće krivulje ulaznog napona Uul2 i izlaznih napona Uiz1 i Uiz2 u dijagram na Slici
19.12.
0 B (Uiz1)
0 A (Uul2)
0 B (Uiz2)
0 0,2 0,4 0,6 0,8 1,0 1,2 1,4 1,6 1,8 2,0
Slika 19.12. Izlazni napon sa superponiranim izmjeničnim signalom na Uul2
Superponirajte izmjenični napon na oba ulaza Uul1 i Uul2 (trigger na Uul1=Uul2=Uul).

Nacrtajte odgovarajuće krivulje ulaznog i izlaznog napona Uiz1 i Uiz2 u dijagramu na Slici 19.13.
0 B (Uiz1)
0 A (Uul)
0 B (Uiz2)
0 0,2 0,4 0,6 0,8 1,0 1,2 1,4 1,6 1,8 2,0
Slika 19.13. Izlazni napon sa superponiranim izmjeničnim signalom na Uul2 i Uul2
119
Pitanja?
1. Kakav je izlazni napon kada je upravljanje na oba ulaza istog tipa?

2. U kojem integriranom krugu je diferencijalno pojačanje temeljni dio kruga?
120
20. POJAČALA SNAGE
Pojačala se znatno razlikuju u veličini, načinu konstrukcije i stupnju složenosti. Osim
temeljnih vrijednosti: pojačanja, ulaznog i izlaznog otpora, ima i čitav niz drugih karakteristika
pojačala koje postaju bitne, ovisno o svrsi primjene. Jedna od takvih karakteristika je i svojstvo
pojačala da isporuči odgovarajuću izlaznu snagu. Veliki se broj tipova pojačala koristi u uvjetima
malih snaga, gdje je zahtijevana snaga tako mala da je njena vrijednost nevažna. S druge strane
ponekad su potrebne snage izlaznog signala koje se mjere u stotinama vata (W), primjerice u
razglasima na stadionima.
Pojačala predviđena da isporuče snage signala koje su znatno veće od uobičajenih nazivaju
se pojačala snage. To su izlazna pojačala, koja opskrbljuju određenom snagom opteretni otpornik.
Aktuatori, odnosno uređaji koji pretvaraju električnu snagu u mehanički rad (primjerice zvučnici,
servo-motori, ventili) služe kao opteretni otpori (trošila). Dodatni je uvjet da se snaga isporučuje
ekonomično tj. uz što manju potrošnju istosmjernog izvora koji napaja sklop. Takoner je potrebno
reducirati iznos nelinearnih izobličenja.
U prospektu nekog muzičkog pojačala proizvođač primjerice daje podatak: nominalna

izlazna snaga: 100W, uz 0,5% izobličenja.. Kod većine uređaja može se nivo ulaznog signala
povećati tako da izlazna snaga bude veća od nominalne vrijednosti, ali tada postoji opasnost da
pojačalo "izgori". Osim toga, time se pojačalo izbacuje iz linearnog područja i naglo rastu
izobličenja izlaznog signala. Za spomenuto pojačalo može se možda dobiti i 110 W izlazne snage,
ali će zvuk biti nekvalitetan.
Kada su sklopovi realizirani u obliku integriranih krugova (IC), poput operacijskih pojačala,
proizvođač umjesto izlazne snage obično daje vrijednost: maksimalna disipacija snage. To je
maksimalna vrijednost snage koja se smije pretvoriti u toplinu prije nego dođe do pregrijavanja
pojačala. Korisnik mora izračunati očekivanu disipaciju snage u primijenjenom sklopu i biti siguran
da neće prijeći specificiranu granicu. Dozvoljena disipacija snage ovisi i o načinu hlađenja pojačala.
Funkciju hlađenja može obavljati okolni zrak, ali se pojačalo može spojiti i na hladilo ("heat sink" -
veliki rebrasti komad metala s dobrim svojstvima odvođenja topline). Tako se primjerice nekom IC
pojačalu može disipacija povećati s 50mW za zračno hlađenjem, na 750mW s priključenim
hladilom.
Disipirana snaga nije isto što i snaga isporučena trošilu. U određivanju disipirane snage
treba uzeti u obzir da su odgovarajuće stezaljke pojačala vezane na vanjske istosmjerne izvore
napajanja. Jedan dio snage generiran s izvora napajanja "pokriva" razliku snage izlaznog i ulaznog
signala, jer je temeljni zadatak pojačala pojačanje snage. Drugi dio isporučene snage se pretvara u
toplinske gubitke unutar sklopa pojačala. Snaga ulaznog signala praktički je uvijek zanemariva u
odnosu na snagu generiranu s izvora napajanja.
Disipirana snaga Pg (snaga gubitaka), je razlika snage izvora napajanja, tj. ulazne snage
Puk=Pul i snage predane na izlazu pojačala Piz (snaga izlaznog signala): Pg=Piz - Pul.
Korisnost pojačala η=Piz/Pul ovisi o načinu rada (klasi) pojačala i zbog toplinskih gubitaka
može biti znatno manja od 1 (100%).
U razmatranju pojačala snage težište će biti na bipolarnim tranzistorima snage i to za

područje relativno niskih frekvencija. Menutim u pojačalima snage koriste se i specijalne vrste
FET-ova, kao što je VMOS. Standardni MOSFET ima tipičnu vršnu struju od 50mA i iznose snaga
ograničene na nekoliko W. Sa VMOS elementima dostižu se vršne struje od 2A i snage od nekoliko
desetaka W, uz bolju linearnost karakteristika.
121
Projektiranje sklopa pojačala ovisi o željenoj radnoj frekvenciji, izlaznoj snazi, vrsti modulacije,
radnom ciklusu i raspoloživom izvoru napajanja. Općenito se pojačala snage mogu svrstati u klase
rada ovisno o vrsti modulacije, odnosno o položaju statičke radne točke elementa za pojačanje u
polju izlaznih karakteristika. Klasu rada ne određuje vrsta elementa za pojačanje (BJT, FET,
elektronske cijevi, klistron,...) već isključivo položaj statičke radne točke, odnosno kut vođenja.
Promatra li se valni oblik izlazne struje (struje kolektora za BJT), klase rada odrenene su kutom
vođenja:
- Klasa A (kut vođenja 360°)
- Klasa B (kut vođenja 180°)
- Klasa AB (kut vođenja između 180° i 360°)
- Klasa C (kut vođenja manji od 180°)
iC
a)
ICQ
T
T/2 3T/2 t
180° 360° 540°
iC b)
ICQ=0
t
180° 360° 540°
iC
c)
ICQ
t
180° 360° 540°
iC
d)
t
180° 360° 540°
Slika 20.1. Valni oblici struje kolektora za različite klase rada pojačala a) klasa A,
b) klasa B, c) klasa AB i d) klasa C
Napomena: Oznakom klase određuje se stupanj relativne linearnosti signala i to abecednim

slovima od A do Z pri čemu se A klasa najviše približava idealnoj linearnosti. Linearnima se mogu
smatrati i klase B i AB, dok je klasa C nelinearna klasa. U različitim područjima elektronike
primjenjuju se još i pojačala klasa D, BD, E, F, G, H, S. Sva slova nisu iskorištena tako da ostaje
dovoljno oznaka za buduću klasifikaciju novootkrivenih tipova pojačala.
122
VJEŽBA 20
Zadatak 1.
Glavna funkcija izlaznih pojačala, takoner poznatih i pod nazivom pojačala snage, je
osiguravanje dovoljno jakog signala za priključeno trošilo. Za realizaciju pojačala snage uglavnom
se koriste komplementarni kolektorski stupnjevi s parom npn-pnp tranzistora. Pojedini tranzistor
propušta signal za vrijeme pripadne polovice perioda, tako da je trošilo tokom cijelog perioda
opskrbljeno signalom. Kada nema signala oba su tranzistora blokirana. To je temeljna karakteristika
protutaktnog (push-pull) pojačala klase B.
Izmjerite i ispitajte svojstva push-pull izlaznog pojačala s komplementarnim tranzistorima.
Pažnja: Pri spajanju sklopa posebno vodite računa o polaritetu elektrolitskih kondenzatora.
Mjerni postupak:
Za određivanje svojstava push-pull pojačala snage potrebno je spojiti krug prema Slici 20.6.
T1⇒9118.2, BC 547B; T2⇒9118.5, BC 140-10; T3⇒9118.10, BC 160-10.
A B
+
UDC=20 V I
R1 R3 T2
1k 1k 9118.5
C2
0.47 µF
P1 + B
1k
R2
C4 22 k
0.47 µF T3
+ A T1 9118.10
9118.2 RT
UIZ
Uulmm=0.5 V
f=4 kHz
UUL
R4
Slika 20.6. Shema spoja protutaktnog izlaznog pojačala
Na ulaz A pojačala narinite napon:
Uulmm= 0.5 V; f= 4 KHz
Traženi napon postavite mjereći ga osciloskopom. Radna točka tranzistora T1 mora se

podesiti potenciometrom P(1KΩ) tako da izlazni napon u točki B nema izobličenja.
123
Osciloskop spojite prema gornjoj slici i prebacite ga u X-Y mod rada (isključena vremenska
baza). Namjestite vrijednosti:
- Kanal A: 50 mV/podjeli (ulazni napon Uul)

- Kanal B: 0.5V/podjeli (izlazni napon Uiz)
Napomena: Radna točka tranzistora T1 mora se podesiti potenciometrom P(1kΩ) tako da

napon u točki C nema izobličenja.
Nacrtajte dobivene krivulje (X-Y prikaz) u rešetku na Slici 20.7. Na slici naznačite
vrijednosti napona na X i Y osi.
B
1,5
1,0
0,5
0 A
-0,5
-1,0
-1,5
- 200 - 150 - 100 - 50 0 50 100 150 200

mV mV mV mV mV mV mV mV
Slika 20.7. Ovisnost izlaznog o ulaznom naponu (X-Y prikaz), Uulmm= 0,5 V

- Vremenska baza X: 50 μs/podjeli
- Kanal A: 0,2V/podjeli (ulazni napon Uul)
- Kanal B: 1V/podjeli (izlazni napon Uiz)
Nacrtajte valni oblik ulaznog i izlaznog napona u rešetku na Slici 20.8.
0 A (Uul)
0 B (Uiz)
0 50 100 150 200 250 300 350 400 450 500
Slika 20.8. Valni oblici ulaznog i izlaznog napona za Uulmm= 0,5 V
124
Osciloskop spojite prema gornjoj slici i prebacite ga u X-Y mod rada (isključena vremenska
baza). Namjestite vrijednosti:
- Kanal A: 0.2 mV/podjeli (ulazni napon Uul)

Napomena: Radna točka tranzistora T1 mora se podesiti potenciometrom P(1kΩ) tako da

napon u točki C nema izobličenja.
Nacrtajte dobivene krivulje (X-Y prikaz) u rešetku na Slici 20.9. Na slici naznačite
vrijednosti napona na X i Y osi.
B
0 A
-2
-4
-6
-0,8 -0,6 -0,4 -0,2 0 0,2 0,4 0,6 0,8
Slika 20.9. Ovisnost izlaznog o ulaznom naponu (X-Y prikaz), Uulmm= 2 V
Na slici naznačite vrijednosti napona na X i Y osi.
Odspojiti osciloskop i vratite ga u normalni mod rada (uključena vremenska baza).

- Kanal A: 1V/podjeli (ulazni napon Uul)
0 A (Uul)
0 B (Uiz)
0 50 100 150 200 250 300 350 400 450 500
Slika 20.10. Valni oblici ulaznog i izlaznog napona za Uulmm= 2 V
125
Odspojiti opteretni otpor i snimite valni oblik ulaznog i izlaznog napona za slučaj otvorenog
kruga uz Uulmm=2V.

- Kanal A: 1V/podjeli (ulazni napon Uul)
0 A (Uul)
0 B (Uiz)
0 50 100 150 200 250 300 350 400 450 500
Slika 20.11. Valni oblici ulaznog i izlaznog napona uz otvoren izlazni krug
Izmjerite i/ili izračunajte slijedeće vrijednosti za slučaj kada je ulazni napon kao na Slici
20.10.:
 Izlazni napon (peak to peak):
𝑈𝑖𝑧𝑚𝑚 = _____________
 Efektivnu vrijednost izlaznog napona:
𝑈𝑖𝑧𝑚𝑚
𝑈𝑖𝑧 = = _____________
2√2
 Snagu predana opteretnom otporu RT:

2
𝑈𝑖𝑧
𝑃𝑖𝑧 = = _____________
𝑅𝑡
 Ulaznu snagu (to je približno snaga istosmjernog izvora):
𝑃𝑢𝑙 = 𝑈𝑢𝑙 ∗ 𝐼𝑢𝑙 = _____________
 Koeficijent korisnosti η razmatranog sklopa:
𝑃𝑖𝑧
𝜂= = _____________
𝑃𝑢𝑙
126
 Struja trošila:
𝑈𝑖𝑧
𝐼= = _____________
𝑅𝑡
 Fazni pomak φ između izlaznog i ulaznog napona:
𝜑 = _____________
 Unutarnji otpor Riz na izlaznoj strani pojačala:
𝑈1
𝑅𝑖𝑧 = 𝑅𝑡 ( − 1) = _____________
𝑈2
gdje je:
U1 – izlazni napon bez opteretnog otpornika Rt
U2 – izlazni napon s priključenim Rt
Upozorenje: Pri mjerenju s otvorenim krugom na izlazu postoji mogućnost

samouzbuđivanja kruga i pojave oscilacija na visokoj frekvenciji. Da bi se to izbjeglo potrebno je
omotati kabel ulaznog signala oko kabela mase ili rabiti oklopljeni kabel. Izbjegavajte dvostruko
uzemljivanje mjerne opreme.
Pitanja?
1. O kojoj vrijednosti ovisi radna struja koju pojačalo uzima iz izvora?

2. Koja je bitna razlika u obliku krivulja pri niskoj, odnosno pri visokoj modulaciji (Slika 20.8
i 10.)?
3. Koji je oblik krivulje izlaznog napona u uvjetima kada pojačalo radi bez opterećenja?
127
21. OPERACIJSKA POJAČALA
Ovisni ili upravljani izvori (naponski ili strujni) mogu predati snagu nekom krugu, za razliku
od pasivnih elemenata koji snagu mogu samo apsorbirati. Temeljni dijelovi pojačala i oscilatora su
upravljani izvori.
Operacijska pojačala OPP (operational amplifier - op amp) su pojednostavljeno rečeno

naponski upravljani naponski izvori vrlo velikoga pojačanja. Konstruirana su tako da omogućuju
aritmetičke operacije zbrajanja, oduzimanja i množenja s konstantom. Takoner se odgovarajućom
izvedbom OPP mogu izvoditi operacije deriviranja i integriranja, te realizirati niz drugih praktičnih
elektroničkih sklopova. Naziv im datira još iz pedesetih i šezdesetih godina prošloga stoljeća.
Naime, za vršenje spomenutih matematičkih operacija koristila su se analogna računala, čiji su
temeljni elementi bila operacijska pojačala.
Stvarno operacijsko pojačalo je poluvodički uređaj koji sadrži veći broj tranzistora i
otpornika, te poneki kondenzator i diodu. Pakirani su u zajedničko kućište koje sadrži jedno ili više
OPP s određenim brojem stezaljki (8 do 14 stezaljki). Unatoč složenosti unutarnje grane sklopa
operacijskog pojačala, visoka tehnologija realizacije integriranih krugova omogućila je da je OPP
tek malo skuplje od jednoga tranzistora u diskretnoj izvedbi. Zbog svoje jednostavnosti,
pouzdanosti, niske cijene i raznovrsnosti imaju široke mogućnosti uporabe. Operacijska pojačala su
temeljni blokovi u projektiranju i realizaciji upravljačkih, komunikacijskih i instrumentacijskih
krugova i uređaja.
Na Slici 21.1. prikazana su kućišta OPP u dvije različite izvedbe i tipične oznake stezaljki:
Metal can package Dual-In-Line package
NC
8 1 8
Balance Balance NC
E-
1 7
Inverting
2 7 E-
input
- -
Inverting 2 6 Output Noninverting
3 6 Output
input + input +
E+ 4 5 Balance
Noninverting 3 5
Balance
input
4
E+
Slika 21.1. Tipična kućišta i razmještaj stezaljki operacijskog pojačala
Oznake stezaljki i simbol se ne nalaze na stvarnim uređajima, ali se mogu naći u podacima
za odnosno OPP. Stezaljka označena sa NC (no connection) se ne koristi. Stezaljke namještanje
(balance) ili izjednačenje (offset) su važne za primjenu OPP u složenijim sklopovima. Na njih se
spajaju otpornici odgovarajućih vrijednosti koji omogućuju da se izlazni napon može podesiti na
nulu, kada je i ulazni napon jednak nuli. Stezaljke E+ i E- spojene su na dvostruki izvor napajanja
čije su vrijednosti obično u području od ±5V do ±15V. Snaga koju OPP predaje okolnoj mreži je
upravo snaga koja se crpi iz ovih izvora. Stezaljke napajanja ne prikazuju se u shemama pojačala,
ali se pretpostavlja da su uvijek priključene.
Za analizu ulazno-izlaznih svojstava OPP bitne su preostale tri stezaljke: invertirajući ulaz
(inverting input), neinvertirajući ulaz (no inverting input) i izlaz (output), koje su u interakciji s
ostatkom mreže, odnosno elementima i sklopovima koji "okružuju" pojačalo.
Operacijsko pojačalo se može kao i bilo koje drugo pojačalo prikazati u jednostavnoj formi
kao cjeloviti blok pomoću 3 temeljna parametra Rul, Riz, A. Ono što ga čini različitim od drugih
tipova pojačala su upravo vrijednosti tih triju parametara. Za OPP ulazni otpor je uvijek vrlo velik,
128
najmanje 100KΩ a često i znatno više od te vrijednosti. Naponsko pojačanje otvorenoga kruga A je
vrlo veliko, reda veličine 105. Izlazna je impedancija vrlo mala i kreće se oko 30Ω. Bez obzira kako
je izvedeno, svako pojačalo čiji parametri približno odgovaraju navedenima, može se smatrati
operacijskim pojačalom.
U električnim shemama OPP se prikazuju simbolom u obliku trokuta kao na Slici 21.2.a):
U1
U1 -
A(U2-U1)
Riz
Uiz Rul - + Uiz
U2 +
U2
a) b)
Slika 21.2. Operacijsko pojačalo: a) simbol; b) model
Simbol ima dvije ulazne stezaljke (-) i (+) poznate kao invertirajući i neinvertirajući ulaz. U
pravilu je gornji ulaz neinvertirajući. Treća stezaljka u vrhu trokuta je izlazna. Napon na
invertirajućem ulazu označen je sa U1, a na neinvertirajućem ulazu sa U2. Oba ova napona mjere se
u odnosu na referentni čvor - uzemljenje, koji na simbolu nije posebno naznačen. Na Slici 21.2.b)
prikazan je model OPP. Ako se žele analizirati svojstva nekog kruga operacijsko pojačalo se može
zamijeniti modelom, a zatim se primjene uobičajene metode analize krugova.
Međutim, pogodnije je za analizu rada sklopova s OPP primijeniti tzv. metodu prividnoga
(virtualnoga) kratkog spoja, gdje se uzima u obzir činjenica da su Rul i A vrlo veliki, a Riz vrlo mali.
Metoda se bazira na aproksimacijama beskonačno velikih Rul i A i beskonačno malog Riz.
Operacijsko pojačalo takvih svojstava naziva se idealno operacijsko pojačalo. Iako ono u praksi ne
postoji, njegova primjena u analizi daje rezultate bliske realnom OPP, a sama analiza je bitno
pojednostavljena.
IDEALNO OPERACIJSKO POJAČALO
Idealizirani prikaz modela OPP sa Slike 21.2.b) prikazan je na Slici 21.3.:
U1
A→∞
- + Uiz
U2
Slika 21.3. Model idealnoga operacijskog pojačala
Idealno operacijsko pojačalo određeno je uvjetima:
𝐴 → ∞ ; 𝑅𝑢𝑙 → ∞ , 𝑅𝑖𝑧 = 0
Metoda prividnoga kratkog spoja kod idealnog OPP primjenjuje se pod slijedećim
pretpostavkama:
 Nema razlike potencijala između ulaznih stezaljki :
𝑈1 − 𝑈2 = 0
 Obje struje koje ulaze u ulazne stezaljke su jednake nuli:
𝐼𝑢𝑙1 = 𝐼𝑢𝑙2 = 0
129
Razmotrimo prvu pretpostavku. U ispravno projektiranom krugu operacijskoga pojačala
izlazni se napon može mijenjati u nekim granicama, ovisno o svojstvima pojačala, ali ne može biti
veći od napona napajanja E, tj. |Uiz|<E. Kako je |Uiz|=A|U2-U1|, slijedi:
𝐸
|𝑈2 − 𝑈1 | <
𝐴
Za vrlo veliki A razlika ulaznih napona mora biti približno jednaka nuli, što je dokaz
valjanosti prve pretpostavke. Čak i za A→∞ ispravno konfigurirano OPP će imati konačni izlazni
napon, jer neki konačni Uiz podijeljen sa beskonačnim pojačanjem daje U2-U1=0. Druga
pretpostavka slijedi iz prve, a u vezi je i s vrlo velikim ulaznim otporom. Ulazna struja (U2-U1)/Rul
mora biti vrlo mala, odnosno približno jednaka nuli, a to je potvrda druge pretpostavke.
Razmotrimo jednu od tipičnih konfiguracija sklopa s OPP kao na Slici 21.4.
R2 I2
I1 U1 Iul1=0
-
R1 A
U2 +
UG Iul2=0 Uiz
Slika 21.4. Tipična realizacija sklopa s OPP
Smatrat ćemo OPP idealnim u smislu Rul→∞, Riz=0, ali s nekim konačnim pojačanjem A. U
tom je slučaju izlazni napon: Uiz=A(U2-U1). Kako je U2=0 (neinvertirajući ulaz uzemljen), dobije se
za U1:
𝑈𝑖𝑧
𝑈1 = −
𝐴
Struje koje teku otporima R1 i R2 su:
𝑈𝑖𝑧
𝑈𝐺 − 𝑈1 𝑈𝐺 + 𝐴
𝐼1 = =
𝑅1 𝑅1
𝑈𝑖𝑧
𝑈1 − 𝑈𝑖𝑧 − 𝐴 − 𝑈𝑖𝑧
𝐼2 = =
𝑅2 𝑅2
Prema svojstvima idealnog OPP ulazna struja u (-) stezaljku Iul1 je jednaka nuli, pa je I2=I1.
Izjednače li se gornje dvije relacije, dobije se za omjer izlaznog napona i ulaznog napona generatora
signala:
𝑈𝑖𝑧 𝑅2 1
=− ∗
𝑈𝐺 𝑅1 1 + 𝑅1 + 𝑅2
𝐴𝑅1
a to je izraz za pojačanje kruga. Općenito, za realne vrijednosti pojačanja otvorenoga kruga

(A=105) stvarno pojačanje dano gornjom relacijom, bit će vrlo blizu pojačanju idealnoga OPP
(A→∞). Uz beskonačno veliko pojačanje dobije se jednostavnija, a dovoljno točna relacija:
Iz gornje analize mogu se navesti neka bitna zapažanja:
𝑈𝑖𝑧 𝑅2
=−
𝑈𝐺 𝑅1
130
Pojačanje kruga neovisno je o pojačanju OPP. Premda je pojačanje OPP beskonačno, za
konačni ulazni napon generatora UG, izlazni napon Uiz je konačan (naravno uz uvjet da je R1≠0). To
potvrđuje i relacija U1=-Uiz/A=0. Do ovog se rezultata dolazi jer postoji veza izlaza s invertirajućim
ulazom preko otpornika R2. Ovakva se veza zove negativna povratna veza.
Kada je jedna od stezaljki uzemljena (neinventirajući ulaz u razmatranom slučaju), izravno

ili preko otpornika, obje ulazne stezaljke su prividno kratko spojene (jer je U1=U2). Sada je jasno
zašto se metoda koju smo primijenili zove metoda prividnoga kratkog spoja. Stvarnoga (fizičkoga)
kratkog spoja nema jer ulazi nisu međusobno ožičeni. Kada je jedna ulazna stezaljka uzemljena,
druga je prividno uzemljena. U gornjem slučaju prividno je uzemljen invertirajući ulaz.
Odgovarajućim izborom R1 i R2 može se teoretski dobiti bilo koji iznos pojačanja. U praksi
neki drugi faktori ograničavaju mogući opseg pojačanja i radno područje unutar kojega je moguće
dobiti očekivana pojačanja.
131
VJEŽBA 21
Zadatak:
Ispitajte svojstva operacijsko pojačalo kao invertirajuće pojačalo. Invertirajuće pojačalo

pojačava ili reducira ulazni signal ovisno o omjeru otpora R1 i R2 uz istovremeni fazni zakret od
180°. Faktor pojačanja u radnom (linearnom) području je:
𝑅2 𝑈𝑖𝑧
𝐴=− ili 𝐴 = −
𝑅1 𝑈𝑢𝑙
Proračun prema gornjim relacijama valjan je ako se uvedu dozvoljene pretpostavke:

 Razlika ulaznih napona U2-U1=0
 Struje koje ulaze u pojačalo su zanemarive
 Faktor pojačanja za R2=R1 je A=-1 tj. amplitude ulaznog i izlaznog signala su jednake po
iznosu
Nacrtajte graf ovisnosti izlaznog o ulaznom naponu. Ispitajte utjecaj različitih opteretnih
otpornika na izlazni napon. Prikažite ovisnost izlaznog napona o otporu trošila.
Mjerni postupak:
Spojite krug invertirajućeg pojačala (1/4 LM234) prema Slici 21.13. Mjerenje se vrši u
uvjetima otvorenog kruga (odspojen opteretni otpor RT). Za srednji položaj potenciometra P ulazni
napon Uul=0. Zakretanjem potenciometra na jednu ili na drugu stranu ostvaruje se željena promjena
ulaznog napona.
+
UDC=+15 V
Rp1
1k R2
+E
P U1
-
10 k
R1
U2 +
10 k
-E
Rp2
RT
UUL
1k
UIZ
+
UDC=-15 V
-
Slika 21.13. Operacijsko pojačalo kao invertirajuće pojačalo
Podešavanjem ulaznog napona prema vrijednostima navedenim u Tablici 21.1, 21.2 i 21.3.
za tri različite vrijednosti otpornika u grani negativne povratne veze (10 KΩ, 22 KΩ i 47 KΩ).
Multimetrom izmjerite odgovarajuće izlazne napone. Dobivene vrijednosti unesite u Tablice.
132
Uul (V) -10 -8 -6 -4 -2 0 2 4 6 8 10
Uiz (V)
Tablica 21.1. Podaci za invertirajuće pojačalo kada je R2=10 KΩ
Uul (V) -10 -8 -6 -4 -3 -2 -1 0 1 2 3 4 6 8 10

Uiz (V)
Uul (V) -10 -6 -3 -2 -1,5 -1 -0,5 0 0,5 1 1,5 2 3 6 10

Uiz (V)
Različiti podaci za Uul u gornjim tablicama potrebni su radi točnijeg snimanja prijelaza
linearnog dijela karakteristike u području zasićenja.
U dijagram na Slici 21.14. nacrtajte ovisnost izlaznog o ulaznom naponu za tri različite
vrijednosti otpornika u grani negativne povratne veze (R2=10 KΩ, R2=22 KΩ, R2=47 KΩ). Označite
na slici granične vrijednosti napona kod kojih pojačalo prestaje raditi u linearnom području i prelazi
u područje zasićenja.
Uiz (V)
14
12
10
8
6
4
2
-Uul (V) Uul (V)
0
-2
-4
-6
-8
-10
-12
-14
-Uiz (V)
-10 -9 -8 -7 -6 -5 -4 -3 -2 -1 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10
Slika 21.14. Ovisnost izlaznog o ulaznom naponu za različite otpore u povratnoj vezi
Za izvođenje slijedećeg eksperimenta odaberite otpornike R1=R2=10KΩ i postavite ulazni

napon na Uul=-5 V. Za svaku vrijednost opteretnog otpora navedenu u Tablici 21.4. izmjerite
pripadni izlazni napon pomoću multimetra i unesite ga u Tablicu 21.4.
133
RT (Ω) 1000 680 470 330 220 100 47
Uiz (V)
Tablica 21.4. Podaci za izlaznim naponima za različitim trošilima RT
U dijagramu na Slici 21.15. nacrtajte ovisnost izlaznog napona o otporu opterećenja RT.
Uiz (V)
6
5
4
3
2
1
0 RT (Ω)
0 200 400 600 800 1000 1200
Slika 21.15. Ovisnost izlaznog napona o otporu opterećenja
134
Pitanja?
1. Kakav je polaritet ulaznog napona u usporedbi s izlaznom naponom kod invertirajućeg

pojačala?
2. Koje komponente određuju faktor pojačanja invertirajućeg pojačala?
3. Izračunajte naponsko pojačanje za sva tri slučaja (R2=10 KΩ, R2=22 KΩ, R2=47 KΩ)
temeljem odnosa otpora. Provjerite dobivene rezultate izračunavši pojačanje kao odnos
izlaznih i ulaznih napona.
4. Koliki je faktor pojačanja ako je: R1=10 KΩ, R2=100 KΩ?
5. Koliki je napon dozvoljenih napona ±UD, za koje pojačalo ostaje u linearnom području (za
svaki po tri razmatrana slučaja).
6. Što se može zaključiti iz karakteristika na Slici 21.15.?
135
VJEŽBA 22
Zadatak:
Ispitajte svojstva operacijsko pojačalo kao neinvertitajuće pojačalo. Za neinvertirajuće

pojačalo ulazni i izlazni naponi su u fazi 0°. Faktor pojačanja u radnom (linearnom) području je:
𝑅2 𝑈𝑖𝑧
𝐴 = 1− ili 𝐴 =
𝑅1 𝑈𝑢𝑙
Nacrtajte graf ovisnosti izlaznog o ulaznom naponu za različite vrijednosti otpornika u

negativnoj povratnoj vezi.
Mjerni postupak:
Spojite krug neinvertirajućeg pojačala (1/4 LM234) prema Slici 21.16. Za srednji položaj
potenciometra P ulazni napon Uul=0. Zakretanjem potenciometra na jednu ili na drugu stranu
ostvaruje se željena promjena ulaznog napona.
+
UDC=+15 V
Rp1
1k R2
R1
10 k +E
P
-
10 k
+
-E
R
Rp2 10 k
1k
UIZ
UUL
+
UDC=-15 V
-
Slika 21.16. Operacijsko pojačalo kao neinvertirajuće pojačalo
Podešavanjem ulaznog napona prema vrijednostima navedenim u Tablici 21.5, 21.6 i 21.7.
za tri različite vrijednosti otpornika u grani negativne povratne veze (10 KΩ, 22 KΩ i 47 KΩ).
Multimetrom izmjerite odgovarajuće izlazne napone. Dobivene vrijednosti unesite u Tablice.
Uul (V) -10 -8 -6 -4 -2 0 2 4 6 8 10

Uiz (V)
Tablica 21.5. Podaci za neinvertirajuće pojačalo kada je R2=10 KΩ
Uul (V) -10 -8 -6 -4 -3 -2 -1 0 1 2 3 4 6 8 10

Uiz (V)
136
Uul (V) -10 -6 -3 -2 -1,5 -1 -0,5 0 0,5 1 1,5 2 3 6 10
Uiz (V)
Različiti podaci za Uul u gornjim tablicama potrebni su radi točnijeg snimanja prijelaza
linearnog dijela karakteristike u području zasićenja.
U dijagram na Slici 21.17. nacrtajte ovisnost izlaznog o ulaznom naponu za tri različite
vrijednosti otpornika u grani negativne povratne veze (R2=10 KΩ, R2=22 KΩ, R2=47 KΩ). Označite
na slici granične vrijednosti napona kod kojih pojačalo prestaje raditi u linearnom području i prelazi
u područje zasićenja.
Uiz (V)
14
12
10
8
6
4
2
-Uul (V) Uul (V)
0
-2
-4
-6
-8
-10
-12
-14
-Uiz (V)
-10 -9 -8 -7 -6 -5 -4 -3 -2 -1 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10
Slika 21.17. Ovisnost izlaznog o ulaznom naponu za različite otpore u povratnoj vezi
137
Pitanja?
1. Kakav je polaritet ulaznog napona u usporedbi s izlaznom naponom kod neinvertirajućeg

pojačala?
2. Koje komponente određuju faktor pojačanja neinvertirajućeg pojačala?
3. Izračunajte naponsko pojačanje za sva tri slučaja (R2=10 KΩ, R2=22 KΩ, R2=47 KΩ)
temeljem odnosa otpora. Provjerite dobivene rezultate izračunavši pojačanje kao odnos
izlaznih i ulaznih napona.
4. Koliki je izlazni napon Uiz ako je: R1=10 KΩ, R2=47 Ω, Uul=2 V ?
138
VJEŽBA 23
Zadatak:
Sumirajuće pojačalo daje na izlazu zbroj bilo kojeg broja ulaznih analognih napona,
uzimajući u obzir i njihove predznake (polaritete). Izmjerite i ispitajte svojstva operacijskog
pojačala kao sumator.
𝑁
𝑈𝑖𝑧 = −(𝑈𝐺1 + 𝑈𝐺2 + ⋯ + 𝑈𝐺𝑁 ) = − ∑ 𝑈𝐺𝑛

𝑛=1
Mjerni postupak:
Spojite krug sumatorskog pojačala (1/4 LM234) prema Slici 21.18. Za srednji položaj
potenciometra P namjestiti ulazni napon Uul2=2V i održavajte ga na toj vrijednosti.
+
UDC=+15 V
Rp1 Rf
1k R1 10 k
+ 10 k
UDC=0...10 V +E
P
-
1k
R2
10 k +
-E
UUL1
Rp2
UUL2
1k
UIZ
+
UDC=-15 V
-
Slika 21.18. Operacijsko pojačalo kao sumator
Podešavajte ulazni napon Uul1 prema vrijednostima navedenim u Tablici 21.8. Multimetrom
izmjerite odgovarajuće izlazne napone Uiz. Sva mjerenja ponovite za konstantnu vrijednost napona
Uul2=-2V i dobivene vrijednosti unesite u Tablicu 21.8.
Uul1 (V) 0 2 4 6 8 10
Uiz (V)
Uul2 =2V
Uiz (V)
Uul2 =-2V
Tablica 21.8. Podaci za sumator pojačalo sa R1=10 KΩ za Uul2 =2V i Uul2 =-2V
U dijagram na Slici 21.19. nacrtajte ovisnost izlaznog o ulaznom naponu Uiz=f(Uul1) uz

Uul2=2V i Uiz=f(Uul1) uz Uul2=-2V.
139
Uiz (V)
6
4
2
Uul1 (V)
0
-2
-4
-6
-8
-10
-12
-14
0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10
Slika 21.19. Ovisnost izlaznih Uiz o ulaznom naponu Uul1 za konstantne napone Uul2 i R1=10KΩ
Otpornik R1=10KΩ s shemi prema Slici 21.18. zamijenite otpornikom R1=4,7KΩ. Ponovite
sva mjerenja kao u prethodnom slučaju i dobivene vrijednosti unesite u Tablicu 21.9.
Uul1 (V) 0 2 4 6 8 10
Uiz (V)
Uul2 =2V
Uiz (V)
Uul2 =-2V
Tablica 21.9. Podaci za sumator pojačalo sa R1=4,7 KΩ za Uul2 =2V i Uul2 =-2V
Napomena: za dobivene linearne karakteristike trebaju se uvesti dodatne vrijednosti Uul na

mjestima gdje izlazni napon prelazi u područje zasićenja.
U dijagram na Slici 21.20. nacrtajte ovisnost izlaznog o ulaznom naponu Uiz=f(Uul1) uz

Uul2=2V i Uiz=f(Uul1) uz Uul2=-2V.
140
Uiz (V)
6
4
2
Uul1 (V)
0
-2
-4
-6
-8
-10
-12
-14
0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10
Slika 21.20. Ovisnost izlaznih Uiz o ulaznom naponu Uul1 za konstantne napone Uul2 i R1=4,7KΩ
Pitanja?
1. Kroz koji se otpornik odvode ulazne struje Iul1 i Iul2?

2. Koji tip pojačala se dobije kada je spojen samo jedan ulaz?
3. Koji se izlazni napon dobije ako je jedan ulazni napon pozitivan a drugi negativan?
141
22. MJERENJE ODZIVA BISTABILA, MONOSTABILA I ASTABILA
BISTABILI - INVERTIRAJUĆI REGENERATIVNI (POVRATNI) KOMPARATOR
Schmitt bistabil je sklop kojemu je karakteristika histereza. Ostvaruje se primjenom

pozitivne povratne veze na neinvertirajući ulaz komparatora ili diferencijalnog pojačala. Predstavlja
aktivni krug koji konvertira analogni ulazni signal u digitalni izlazni signal. Naziv okidač dobio je
po karakteristici što izlaz zadržava svoju vrijednost sve dok se ulaz ne promijeni dovoljno da
izazove promjenu. U neinvertirajućoj konfiguraciji, kada je ulaz veći od određene vrijednosti praga,
izlaz je velik. Kada je ulazna vrijednost signala ispod manje vrijednosti odabranog praga, izlaz je
nizak. Između, kada je ulazna vrijednost signala između dvije vrijednosti određenih pragova, izlaz
zadržava svoju vrijednost. Ovo dvojno djelovanje praga rezultira karakteristikom koju nazivamo
histereza te implicira da Schmittov okidač posjeduje *memoriju* pa stoga može djelovati kao krug
s bistabilom. Bistabil je sklop koji ima dva stabilna stanja.
Schmittov okidač se obično koristi za uklanjanje buke od signala koji se koriste u digitalnim
sklopovima. Najviše se koristi u zatvorenoj petlji negativne povratne veze za dobivanje oscilatora,
koji se koristi u funkciji generatora i on – off napajanja. Na Slici 1. prikazana je regenerativna
pozitivna povratna veza u primjeru invertirajućeg Schmittovog okidača kao i njegova karakteristika
histereze.
Vo
-Vss
+Vss
V1
-
+
Vo
+Vss
V1
AC
R2 -βVss βVss
R1
-Vss
Slika 1. Invertirajući Schmittov okidač i njegova karakteristika histereze.
𝑉0 = −𝐴0 ∙ (𝑉𝑖 − 𝛽𝑉0 )
𝑅1
𝛽 =
𝑅1 + 𝑅2
𝑉0 1
= −𝐴0 ∙
𝑉𝑖 1 − 𝐴0 ∙ 𝛽
Kada u nazivniku relacije (2.2) izraz |A0 ∙ β| = 1 , sklop postaje nestabilan kao pojačalo
zbog zasićenja izlaza. Kada |A0 ∙ β| ≫ 1, sklop počinje djelovati kao regenerativni komparator.
Ovo je mješoviti način rada kruga. Izlaz je stabilan samo u dva slučaja + VSS i − VSS . Kada je na
ulazu velika negativna vrijednost, na izlazu dolazi do zasićenja pri vrijednosti + VSS . Kako se na
ulazu povećava vrijednost izlaz ostaje na + VSS sve dok se na ulazu ne dosegne vrijednost βVSS
kada se sklop prebacuje u stabilno stanje VSS . Kada se ulaz smanjuje stanje se može promijeniti
samo na VSS . To je razlog zašto postoji histereza 2βVSS u okolini nule. Ova vrsta komparatora je
obavezna kod upravljanja MOSFET-a kao on – off sklopke za napajanje, modulatora s impulsnom
širinom i audio pojačala klase D. Simbol invertirajućeg Schmittovog okidača nalazi se na Slici 2.
142
Slika 2. Simbol invertirajućeg Schmittovog okidača.
Neinvertirajući Schmittov okidač prikazan je na Slici 3.

Vo
-Vss
+Vss
-
+
Vo
+Vss
V1
R2 -βVss βVss
R1
AC
-Vss
V1
Slika 3. Neinvertirajući Schmittov okidač i njegova krivulja histereze.
ASTABILNI MULTIVIBRATOR
Astabilni multivibrator ima dva stanja od kojih ni jedno nije stabilno. Prikazan je na Slici 4.
Ponaša se kao oscilator kojemu se vrijeme provedeno u svakom stanju kontrolira punjenjem ili
pražnjenjem kondenzatora kroz otpornik.
V
-Vss
Vo
R +Vss βVss
-
+
Vc
Vo
+Vss
C t
R2
R1
-Vss -βVss
V1 T/2
Slika 4. Astabilni multivibrator i njegova karakteristika.
Kvadratni i trokutasti valni oblici prikazani na slici generiraju se astabilnim

multivibratorom. β je obnavljajuća povratna veza. Vremenski period multivibratora dan je
slijedećom relacijom:
1+ β
T = 2 ∙ RC ∙ ln ( )
1− β
143
Najjednostavniji način realizacije astabilnog multivibratora je pomoću operacijskih pojačala
kao komparatora sa invertirajućom prijenosnom karakteristikom, pri čemu se ulazni napon
komparatora generira na kondenzatoru njegovim punjenjem i pražnjenjem.
MONOSTABILNI MULTIVIBRATOR (VREMESKI BROJAČ - TIMER)
Shema spoja za monostabilni multivibrator prikazana je na Slici 5. Okidač valnog oblika

prikazanog na Slici 6. primjenjen je na monostabil. Negativni rub aktivira monostabil, koji na
izlazu daje signal kvadratnog valnog oblika prikazanog na Slici 5.
V
-Vss
+Vss
C - R
Vc
Okidač V +
Vo
+Vss
C D t
R Vc (napon kondezatora)
R
-Vss
Okidač
Slika 5. Monostabilni multivibrator i njegov izlaz
Monostabil ostaje u ON (upaljenom) stanju do okidanja; u tom trenutku krug se prebacuje u

OFF (ugašeno) stanje koje traje τ vremenskih trenutaka. Relacija za τ je:
1
τ = RC ∙ ln ( )
1− β
Nakon okidanja monostabila u trenutku t, slijedeći impuls okidanja mora se primjeniti
nakon t + τ′. Relacija za τ′ dana je slijedećim izrazom:
1+ β
τ′ = RC ∙ ln ( )
β
V(t)
Slika 6. Okidajući oblik signala.
144
VJEŽBA 24
BISTABILI – mjerenja na pločici ASLK PRO Texas Instrumentsa
Zadatak:
Napravite krug s regenerativnom povratnom vezom čija je histereza ± 0,73 V. Na ulazu

postavite sinusoidu s amplitudom UPP = 10 V, R1 = 1 kΩ, R2 = 10 kΩ s frekvencijom od 1 kHz.
Dobijte DC prijenosnu karakteristiku sustava, te precrtajte ulazni i izlazni signal s vremenskom
bazom. Isključite vremensku bazu i precrtajte petlju histereze.
Namjestiti: Kanal A: 5V/ podjeli

Kanal B: 5V/podjeli
Vremenska baza: 0.5 ms
0 A (Uul)
-5
0 B (Uiz)
-5
0 0,5 1,0 1,5 2,0 2,5 3,0 3,5 4,0 4,5 5,0
145
Y
15
10
0 X
-5
-10
-15
-25 -20 -15 -10 -5 0 5 10 15 20 25
Slika 6. Shema spajanja invertirajućeg Schmittova prekidača napravljena u Multisim programu (gore).
Ulazni i izlazni signal Schmittova bistabila (sredina). Dobivena histereza od +-0,73 (dolje).
2. Proračunajte histerezu i provjerite rezultate s izmjerenim vrijednostima.
R1
3. Kako se histereza može kontrolirati varijacijom regenerativne povratne veze β = ?
R1 + R2
146
VJEŽBA 25
BISTABILI – Varijacija regenerativne povratne veze
Zadatak:
Varirajte vrijednosti R1 ili R 2 kako biste mijenjali vrijednost β. Postavite R1 = R2 = 2,2 kΩ.
Shema je dana predloškom napravljenim u Multisim programu (slika 2 – gore). Varijacijom
regenerativne povratne veze uočavaju se varijacije u histerezu. Histereza je direktno proporcionalna
regenerativnoj povratnoj vezi. Precrtajte histerezu.
Namjestiti: Kanal A 5V/ podjeli

Kanal B 5V/podjeli
0 A (Uul)
-5
0 B (Uiz)
-5
0 0,5 1,0 1,5 2,0 2,5 3,0 3,5 4,0 4,5 5,0
147
Y
15
10
0 X
-5
-10
-15
-25 -20 -15 -10 -5 0 5 10 15 20 25
Slika 7. Shema spajanja invertirajućeg Schmittova prekidača napravljena u Multisim programu (gore).
Ulazni i izlazni signal Schmittova bistabila (sredina). Dobivena histereza (dolje).
148
VJEŽBA 26
ASTABILNI multivibrator
Zadatak:
Napravite astabilni multivibrator pomoću punjenja i pražnjenja kondenzatora C preko otpora

R između ulaza i izlaza Schmittova okidača. Pogledajte shemu 3.a. Koristite slijedeće vrijednosti:
R1 = 1kΩ, R2 = 10kΩ, R = 1k, C = 1µ. Izračunajte β, VSS i period T, te ga naznačite na slici.

Kanal B 10V/podjeli
0 A (Uul)
-2
10
0 B (Uiz)
-10
0 0,5 1,0 1,5 2,0 2,5 3,0 3,5 4,0 4,5 5,0
Slika 8. Shema spajanja astabilnog multivibratora napravljena u Multisim programu (gore). Izlazni signali
astabila (dolje).
149
VJEŽBA 27
MONOSTABILNI multivibrator
Zadatak:
Dizajnirajte monostabilni multivibrator za τ =0.022 ms i izračunajte RC koristeći formulu. Shema

je dana Multisim primjerom na slici. Frekvenciju ulaznog generatora podesite na 2kHz.

Kanal B 5V/podjeli
10
0 A (Uul)
-10
0 B (Uiz)
-5
0 0,5 1,0 1,5 2,0 2,5 3,0 3,5 4,0 4,5 5,0
Slika 9. Shema spajanja monostabilnog multivibratora napravljena u Multisim programu (gore). Ulazni i
izlazni signal monostabila (dolje).
150
PRILOG 1
OZNAČAVANJE I ISPITIVANJE POLUVODIČA
Europski način označavanja poluvodiča (Pro-electron) ima sljedeći oblik (Tablica 1):
dva slova (opcija treće slovo), serijski broj
Elementi u uređajima široke potrošnje označavaju se pomoću dvaju slova i

dvoznamenkastoga ili troznamenkastoga broja. Elementi za profesionalnu i posebnu primjenu
označavaju se tri slova i dvoznamenkastim brojem.
1. slovo
Označava 2. slovo
Opcija 3. slovo Serijski broj
poluvodički Označava tip komponente
materijal
A – Dioda, male snage ili signalna
B – Dioda, promjenjivi kapacitet
C – Tranzistor male snage, za audio

frekvencije
D – Tranzistor, snažni za audio

frekvencije
E – Dioda, tunel
F – Tranzistor, visokofrekventni,
male snage
G – Razne komponente
H – Dioda osjetljiva na magnetsko

polje
L – Tranzistor, visokofrekventni,
A – Germanij snažni Znakovi koji prate ova dva slova
predstavljaju serijski broj za vrstu
Treće slovo označava da je komponenta
B – Silicij N – Optocoupler komponente.
namijenjena za industrijsku ili
profesionalnu uporabu.
C – Galijum P – Svjetlosni detektor Potrošačka elektronika ima
Arsenid troznamenkastu brojku (100 – 999).
Obično je to slovo:
Q – Svjetlosno emitiranje
W, X, Y ili Z
R – Složeni Komercionalna primjena obično ima
materijali R – Prekidačka komponenta, male jedno slovo i dvije brojke (W10 – Z99)
snage, tiristor, diak, UJT tranzistor
S – Tranzistor male snage,

prekidački
T – Prekidačka komponenta snage,

tiristor, triak
U – Tranzistor za prekidačko
napajanje (switching)
W – Komponenta površinskog
akustičnog vala
X – Kapacitivna dioda
Y – Ispravljačka dioda
Z – Dioda za referentni napon

(stabilizatorski element, Zener
dioda)
Tablica 1. Europski način označavanja poluvodiča
151
Primjer 1.
1. BC 547 – Silicijski tranzistor male snage za niske frekvencije
2. RPY 61 – Svjetlosni detektor (fotootpornik) za industrijske potrebe (treće slovo označava
posebnu namjenu)
Američki način označavanja, JEDEC (Join Electron Device Engineering Council), ima
sljedeći oblik (Tablica 2):
brojka, slovo, serijski broj, (sufiks)
1. Broj označava vrstu

2. Slovo 3. Prateće znamenke Sufiks (opcija slovo)
komponente
1. Diode
Inačica istog tipa elementa:
2. Tranzistori
Serijski broj komponente koji ne A malo pojačanje
N za sve poluvodiče označava funkciju ili specifikacije nego
3. Tetrodni tranzistori
redni broj proizvoda.1 B srednje pojačanje
4. Fotovezivni elementi
C visoko pojačanje
Tablica 2. Američki način označavanja poluvodiča
Primjer 2.
1. 1N4007 – Silicijska dioda opće namjene
2. 2N3819 – n-kanalni unipolarni tranzistor
Iz navedenih se primjera vidi da se iz oznaka ne može zaključiti o kakvim se svojstvima

pojedinog elementa radi. Kako bi se utvrdila ostala svojstva, treba vidjeti tehničke karakteristike
pojedinog elementa koje daje proizvođač (data sheet), prilog 3.
Kod ispitivanja ispravnosti dioda analognim instrumentom koristi se skala za manji otpor
(do 2 kΩ). Dioda treba pokazati mali otpor (tipično 2/3 skale ili nekoliko stotina Ω) u jednom
smjeru, dok u drugom treba pokazati beskonačni otpor (Slika 1.).
Slika 1. Ispitivanje diode analognim instrumentom
Ovaj otpor ne bi smio blizu 0 Ω (kratki spoj) ili u prekidu u oba smjera. Germanijeva dioda
će pokazati niži otpor zbog nižeg pada napona na njoj.
Na digitalnom multimetru obično postoji mod za ispitivanje dioda (Slika 2.).
1
Dva elementa s brojevima jedan do drugoga mogu se potpuno razlikovati po namjeni.
152
0.621
Slika 2. Ispitivanje diode digitalnim instrumentom
Silicijska dioda će pri tom pokazati 0,5 do 0,8 V u propusnom smjeru i prekid u
nepropusnom smjeru. Germanijeva dioda će pokazati manji napon, između 0,2 i 0,4 V u propusnom
smjeru. Većina dioda (oko 99 %) su u kratkom spoju kada su neispravne.
Ispitivanje bipolarnih tranzistora se zasniva na činjenici da se može smatrati kao da je

tranzistor sastavljenog dviju u seriju suprotno spojenih dioda (Slika 3.), te se kontrolira ispravnost
dioda emiter-baza i baza-kolektor.
C
E C B
B E
NPN tranzistor
Slika 3. Prikaz tranzistora pomoću dviju serijskih suprotno spojenih dioda
VJEŽBA 1: Označavanje i ispitivanje poluvodiča
Zadatak 1.
Pročitati oznake na pojedinoj komponenti i objasniti značenje oznake.
Mjerni postupak:
Prema Tablici 3. pročitati i upisati oznaku pojedine komponente. Prema Tablicama 1. i 2. i

Prilogu 3. objasniti značenje oznaka na pojedinoj komponenti.
Šifra Oznaka Objašnjenje

9114.3 ____________________________________________
9114.14 ____________________________________________
9114.5 ____________________________________________
9118.2 ____________________________________________
9118.8 ____________________________________________
Tablica 3.
153
Zadatak 2.
Ispitati ispravnost pojedine komponente.
Mjerni postupak:
Prema Tablici 4. digitalnim multimetrom ispitati ispravnost pojedine komponente i

zaokružiti DA ili NE. Objasniti zašto je pojedina komponenta ispravna ili neispravna.
Šifra Ispravna Objašnjenje

9114.3 DA NE ____________________________________________
9114.14 DA NE ____________________________________________
9114.5 DA NE ____________________________________________
9118.2 DA NE ____________________________________________
Tablica 4.
Pitanja?
1. Objasni način označavanja poluvodičkih elemenata?
2. Kako se analognim instrumentom ispituje ispravnost diode?
3. Kako se digitalnim instrumentom ispituje ispravnost diode?
4. Kako bi ste ispitali ispravnost ostalih poluvodičkih elemenata (JFET, MOSFET, UJT,
tiristor)?
154
PRILOG 2
TEHNIČKI PODACI ELEMENATA
155
156
157
158
159
160
161
162
PRILOG 3
TEHNIČKI OPIS DIDAKTIČKIH PANELA I PRIBORA
163
DIDAKTIČKI PANEL
164
Panel je jedinstveni vježbovni sustav prilagođen za izvođenje temeljnih eksperimenata kako
slijedi:
 istosmjerne, izmjenične i trofazne struje
 karakteristike dioda i tranzistora
 karakteristike tiristora i TRIAK-a
 krugovi s pojačalima
 krugovi s oscilatorima
 modulatori i demodulatori
 multivibratori
 krugovi za napajanje
 istosmjerni naponski pretvarači
 krugovi energetske elektronike
Svi izvori nalaze se na lijevom dijelu ploče. Ugrađena su tri istosmjerna izvora (DC: +15 V,
- 15 V, 0.....30 V), te po jedan funkcijski i trofazni generator. Izlazi svih naponskih generatora i
izvora su osigurani od kratkog spoja, nadgledani su zelenim LED diodama i imaju zajedničku masu
(potencijal zemlje).
Desni dio ploče predviđen je za izvođenje pokusa. Sadržava površinu s utičnicama.

Komponente iz pribora umeću se u ugrađene utičnice (jack).
Oznake na slici panela su:
1. Glavno napajanje – Karakteristike: 230 V AC, 50...60 Hz, 70 VA. Uključuje se prekidačem
s pilot svjetlom.
2. Vijci – vijci za pritezanje. Grupa od 6 vijaka omogućuje odvajanje sive zaštitne plastične
ploče s donje strane.
3. Naponski izvor -15 V DC – Karakteristike: -15 V ( 5%), max. 0,5 A. Istosmjerni izvor je
zaštićen od kratkog spoja i preopterećenja. Ispravan rad indiciraju svjetleće zelene LED
diode. Diode se gase u slučaju kratkog spoja. Spaja se na gornju tračnicu za napajanje (5)
i/ili polje s utičnicama.
4. Naponski izvor +15 V DC – Karakteristike: +15 V ( 5%), max. 1 A. Istosmjerni izvor je
zaštićen od kratkog spoja i preopterećenja. Ispravan rad indiciraju svjetleće zelene LED
diode. Diode se gase u slučaju kratkog spoja. Spaja se na gornju tračnicu za napajanje (5)
5. Promjenljivi istosmjerni naponski izvor – Karakteristike: izlazni napon: 0...30 V, max. 1
A. Napon se kontinuirano podešava potenciometrom. Istosmjerni izvor je zaštićen od
kratkog spoja i preopterećenja. Ispravan rad indiciraju svjetleće zelene LED diode u opsegu
0...30 V. Diode se gase u slučaju kratkog spoja. Spaja se na gornju tračnicu za napajanje (5)
6. Radna površina s utičnicama – Površina služi za izvođenje pokusa s uredbenim
komponentama (otpornici, kondenzatori, poluvodički elementi,...). Utičnice 4mm
raspoređeni su u obliku 19mm rešetke. Svaki od 4mm utičnice okružen je sa 4 električki
povezana 2mm utičnice. Kada se izvodi pokus spajanje pojedinih polja utičnice izvodi se
kratko spojnicima, izoliranim kabelima ili komponentama iz pribora, kao na donjoj slici.
Na gornjem kraju radne površine je tračnica za napajanje – označena je bijelom bojom i

sadrži polje povezanih 4mm utičnica. Na polje se priključuju istosmjerni ili izmjenični naponi. Na
donjem kraju je uzemljena tračnica – označena je bijelom bojom i sadrži polje povezanih 4mm
utičnice. Na polje se priključuje masa-zemlja (0 V) svih naponskih izvora. Prije priključivanja
zadanog kruga na zemljin potencijal tračnica se kratko spojnikom mora spojiti na neutralni vodič
(N) trofaznog generatora.
165
7. Generator funkcija – Osiguran je od kratkog spoja. Ispravan rad indicira LED dioda.
Tropoložajna sklopka omogućuje biranje valnih oblika signala: sinusoidni, pravokutni
(simetrični) i pravokutni (pozitivni). Za grubo podešavanje prethodno namještene
frekvencije na potenciometru f/Hz, služi gornji potenciometar farse. Postavljene vrijednosti na
potenciometru farse su:
o x10, x100, x1000, x2000
o 1 KHz (fiksno)
o 30 KHz.....250 KHz (sinusni val)
Fino podešavanje vrši se kontinuirano uporabom potenciometra f/Hz.

Karakteristike generatora:
 Izlazna impedancija: Riz≈ 60Ω
 Sinusni signal
Napon (peak to peak) bez opterećenja: Upp=0.....20 V

Frekvencijski opseg: 20 Hz.....250 KHz
 Pravokutni signal (simetrični)

 Pravokutni signal (pozitivni)

Upozorenje: Izlazni napon je 0,5-0,7 puta veći od efektivne vrijednosti napona kada je ploča
hladna. Napon se stabilizira nakon rada od približno 10 minuta.
8. Trofazni generator – Karakteristike: fazni napon +7 V (efektivna vrijednost – RMS),

linijski napon 12 V (RMS), linijska struja 100 mA, frekvencija 50 Hz. Osiguran je od kratkog
spoja. Ispravan rad indiciraju svjetleće zelene LED diode u fazama L1, L2 i L3. Diode se
gase u slučaju kratkog spoja. Spaja se na gornju tračnicu za napajanje (5) i/ili polje s
utičnicama.
9. Izmjenični naponi 10 V / 24 V – Karakteristike: +10 V AC, 100 mA i +24 V AC, 100 mA.
Izmjenični izvor je zaštićen od kratkog spoja i preopterećenja. Osigurač 100 mA s pilot LED
diodom automatski se resetira u slučaju preopterećenja.
10. Svitci (zavojnice) – Na raspolaganju su tri svitka s podacima:

o 40 mH (8 Ω) / 100mA
o 100 mH (13 Ω) / 100mA
o 200 mH (19 Ω) / 100mA
166
PLOČA S PRIBOROM – KOMPONENTE
OTPORNICI KONDENZATORI
kom. vrijednost kom. vrijednost
3 10 Ω 1 100 pF
2 22 Ω 3 1 nF
1 33 Ω 3 10 nF
1 47 Ω 1 47 nF
3 100 Ω 3 0,1 µF
1 150 Ω 1 0,22 µF
1 220 Ω 3 0,47 µF
1 330 Ω 3 1 µF
2 470 Ω 2 10 µF
1 680 Ω 2 100 µF
4 1 kΩ 1 470 µF
1 1,5 kΩ DIODE
2 2,2 kΩ kom. vrijednost
2 4,7 kΩ 1 LED
4 10 kΩ 1 max. 500 pF
1 15 kΩ 1 30 mA
3 22 kΩ 1 200 mA
1 33 kΩ 1 3,3/130 mA
3 47 kΩ 1 4,7/ 90 mA
2 100 kΩ 2 10 V/40 mA
1 220 kΩ 6 1A
1 1 MΩ
POLUVODIČI Ostale komponente

kom. opis vrijednost kom. opis
2 NPN tranzistor baza lijevo 20 V/100 mA 1 Polužni prekidač
1 NPN tranzistor baza desno 20 V/100 mA 1 Žarulja
1 NPN tranzistor baza lijevo 40 V/1 A 1 VDR
1 PNP tranzistor baza lijevo 40 V/ 1 A 1 LDR
1 PNP tranzistor baza lijevo 40 V/1 A 1 NTC
1 PNP tranzistor 20 V/100 mA 1 PTC
1 MOSFET 40 V/50 mA 1 Svjetlosni izvor
2 Tiristor 3A 1 Svitak 10 mH
1 Operacijsko pojačalo 1 Feromagn. jezgra
1 FET 25 V/10 mA 1 Baterija
1 Jednospojni tranzistor 35 V/50 mA 1 Svitak N=100
1 TRIAC 4A 2 Svitak N=300
1 FET 20 V/10 mA 2 Svitak N=900
1 DIAC 33 V/1 mA POTENCIOMETRI
kom. vrijednost
1 1 kΩ
1 10 kΩ
1 100 kΩ
167
PRILOG 4
OSCILOSKOPI
Kratke upute za uporabu osciloskopa u laboratoriju 1
Vrste osciloskopa u laboratoriju:
1. Fluke PM 3070 100 MHz,

2. Fluke PM 3082 100 MHz,
3. Philips PM 3209 40 MHz,
4. Fluke PM 3384B 100 MHz Combiscope 10 GS/s Repetitive, 200 MS/s Single Shot,
5. Fluke PM 3394B 200 MHz Combiscope 25 GS/s Repetitive, 200 MS/s Single Shot,
6. Fluke Scope Meter Series II 92B/96B/99B/105B.
7. Analogni osciloskop PM 3094
8. Digitalni osciloskop FLUKE PM 3394A
9. Digitalni osciloskop GW INSTEK GDS-1072B 70 MHz
Opisuje se ugađanje osciloskopa za diodu, zener dioda, iz kolegija: Elektronički elementi i
Protutaktno pojačalo, iz kolegija Elektronički sklopovi:
a. kalibracija
b. raspored probi Y1 i Y2 na komponentama (R/D)
c. isključenje vremenske baze
d. invertiranje signala
e. namještanje 0-točke i y-pravca
f. odabir vrste mjerenih signala (AC/DC)
g. proširenje mjernoga opsega po vertikali
168
Fluke PM 3070 100 MHz
a) Kalibracija: zakrenuti dugme VAR potpuno udesno do položaja CAL.

b) Raspored probi: A i B na komponentama [R (otpornik)/D (Zener dioda)],
A  D, B  R
c) Isključenje vremenske baze B-kanala:  X-DEFL
ADD
d) Invertiranje signala: na B-ulazu 
INVERT
e) Odabir vrste mjerenih signala: (AC/DC)  DC
f) Namještanje 0-točke: Za odrediti nulu koordinatnoga sustava, koristiti dugme GND na oba
kanala, te pomoću dugmeta X POS i Y POS (za B-kanal) namjestiti točku na željeno
mjesto.
A
g) Pritisnuti tipku da se ukloni prikaz pravca s ekrana.
B
169
Fluke PM 3082 100 MHz
a) Raspored probi: CH1 i CH2 na komponentama (R - otpornik/D - dioda),

CH1  D, CH2  R
b) Isključenje vremenske baze: dugmetom TB MODE aktivirati prozorčić na ekranu te
šestim dugmetom odozgo (desno od ekrana) za X-DEFL osvijetliti on poziciju (isključiti
vremensku bazu). Pritiskom na TEXT OFF «očistiti» ekran od dodatnog prozorčića.
c) Invertiranje signala drugog kanala (CH2): na CH2-ulazu pritisnuti  INV dugme (na
ekranu, lijevo od oznake kanala CH2, prikaže se strelica okrenuta dolje ().
AC
d) Odabir vrste mjerenih signala:  DC (uz oznaku kanala stoje oznake CH1 i CH2
DC
e) Namještanje 0-točke i y-pravca:
Koristiti dugme GND na oba kanala
f) Pritisnuti ON prvog kanala da se ukloni pravac s ekrana.
g) Proširenje mjernoga opsega po vertikali: istovremeno pritisnuti i držati oba dugmeta
AMPL odgovarajućega kanala, a nakon toga držanjem samo donjega dugmeta AMPL
povećati mjerni opseg toga kanala (u blizini željene vrijednosti mjernog opsega – 10 V –
otpustiti dugme, a onda postupnim pritiskanjem donjega i gornjeg dugmeta AMPL fino
ugoditi željenu vrijednost).
170
Philips PM 3209 40 MHz
a) Kalibracija: zakrenuti svu dugmad VAR potpuno udesno do položaja CAL.

b) Raspored probi: A i B na komponentama (R - otpornik/D - Zener dioda),
A  D, B  R
c) Isključenje vremenske baze: Najveće dugme (MTB - vremenska baza) postaviti u krajnji
lijevi položaj X DEFL, polugu TRIG or X DEFL postaviti u krajnji lijevi položaj (DC), a
polugu EXT LINE B A u krajnjem desnom kutu postaviti u krajnji desni položaj (A).
Prekidače prikazane na donjoj slici postaviti kako je označeno (ON/off)
ON off off ON off off
PULL TO
d) Invertiranje signala B-kanala: povući prema sebi dugme POSITION INVERT
e) Odabir vrste mjerenih signala: (AC/DC)  DC
f) Namještanje 0-točke i y-pravca:
Koristiti dugme GND na oba kanala te X-POSITION ODNOSNO POSITION na
B-kanalu
g) Pritisnuti dugme A da se ukloni prikaz pravca s ekrana.
171
Fluke PM 3384B 100 MHz
a) Raspored probi: CH1 i CH2 na komponentama (R - otpornik/D - Zener dioda),

CH1  D, CH2  R
b) Isključenje vremenske baze: dugmetom DISPLAY aktivirati prozorčić na ekranu,
pritisnuti četvrto sivo dugme odozgo (desno od ekrana) za X-DEFL te prvim sivim
dugmetom odozgo osvijetliti on poziciju (isključiti vremensku bazu), zatim «očistiti» ekran
od dodatnoga prozorčića pritiskom na dugme TEXT OFF.
AC DC
d) Odabir vrste mjerenih signala:  DC (uz oznaku kanala stoje oznake CH1 i
GND
CH2.
AC DC
Koristiti dugme na oba kanala te s dugmadi POS i POS (za CH2)
GND
f) Pritisnuti dugme ON prvoga kanala (CH1) da se ukloni pravac s ekrana.
Proširenje mjernoga opsega po vertikali: istovremeno pritisnuti i držati oba dugmeta VAR
odgovarajućega kanala, a nakon toga držanjem samo donjega dugmeta VAR povećati mjerni
opseg toga kanala (u blizini željene vrijednosti mjernog opsega – 10 V – otpustiti dugme, a onda
postupnim pritiskanjem donjega i gornjeg dugmeta VAR fino ugoditi željenu vrijednost).
172
Fluke PM 3394B 200 MHz
a) Raspored probi: CH1 i CH2 na komponentama (R - otpornik/D - Zener dioda),

CH1  D, CH2  R
b) Isključenje vremenske baze: dugmetom DISPLAY aktivirati prozorčić na ekranu,
pritisnuti četvrto sivo dugme odozgo (desno od ekrana) za X-DEFL te prvim sivim
dugmetom odozgo osvijetliti on poziciju (isključiti vremensku bazu). Ekran «očistiti» od
dodatnog prozorčića pritiskom na dugme TEXT OFF.
AC DC
d) Odabir vrste mjerenih signala:  DC (uz oznaku kanala stoje oznake CH1 i
GND
CH2.
AC DC
Koristiti dugme na oba kanala dok se na ekranu ne pokaže oznaka  te
GND
pomoću dugmadi POS i POS (za CH2), namjestiti 0-točku.
f) Pritisnuti dugme ON prvoga kanala (CH1) da se ukloni pravac s ekrana.
g) Proširenje mjernoga opsega po vertikali: istovremeno pritisnuti i držati oba dugmeta
VAR odgovarajućega kanala, a nakon toga držanjem samo donjega dugmeta VAR
povećati mjerni opseg toga kanala (u blizini željene vrijednosti mjernog opsega – 10 V –
otpustiti dugme, a onda postupnim pritiskanjem donjega i gornjeg dugmeta VAR fino
ugoditi željenu vrijednost).
173
Fluke Scope Meter Series II 99B
a) Raspored probi: A i B na komponentama [R (otpornik)/D (Zener dioda)], A  R, B  D

INPUT
b) Invertiranje A kanala i isključenje vremenske baze: Pritisnuti  F1, odnosno
A
F5, tipkama odabrati opcije INVERT pa potvrditi s F5, zatim pomoću tipki
COMBINE A&B, pritisnuti F5 i odabrati A versus B te potvrditi s F5, a zatim s F1

zatvoriti prozor.
INPUT
c) Pritisnuti te provjeriti status (mora biti u statusu on).
B
INPUT
d) Pritisnuti (označen u crnome polju na ekranu) i isključimo ga s F2. Pritisnuti
A
INPUT
(označen u crnome polju na ekranu) i isključimo ga s F2, tako da na ekranu ostane
B
x-y prikaz.
INPUT
e) Namještanje 0-točke i y-pravca: Prebacivanjem s F3 na GND vidljiva je y-os,
B
INPUT INPUT
koju s pomičemo po x-osi, a s pomičemo po y-osi.
B A
f) Odabir vrste mjerenih signala: … a zatim treba vratiti na DC
174
GW INSTEK GDS-1072B 70 MHz
a) Raspored probi: CH1 i CH2 na komponentama (R - otpornik/D - dioda),

CH1  D, CH2  R
b) Isključenje vremenske baze: dugmetom ACQUIRE aktivirati prozorčić na ekranu treće

dugme (dolje od ekrana) na XY te drugo dugme desno od ekrana na TRIGGERED XY
(isključiti vremensku bazu).
c) Invertiranje signala drugog kanala (CH2): na CH2-ulazu pritisnuti CH2 dugme (na
ekranu, dolje) pritiskom na treće dugme na ON
d) Namještanje 0-točke i y-pravca:

Koristiti dugme GND na oba kanala dok se na ekranu ne pokaže točka.
AC
e) Odabir vrste mjerenih signala:  DC (uz oznaku kanala stoje oznake CH1 i CH2
DC
175
LITERETURA
1. T. Kovačević: Elektronički elementi, Repetitorij s laboratorijskim vježbama, Split, veljača
2007.
2. hps. SystemTechnik: Semiconductor Components, 3. Edition
3. S. Bovan: Elektronički elementi, laboratorijske vježbe, Split, 2001.
4. P. Slapničar, S. Gotovac: Elektronički sklopovi, Split, veljača 2000.
5. I. Zulim, P. Biljanović: Elektronički sklopovi, Zagreb, 1994.
6. B. Juzbašić: Elektronički elementi, Zagreb, 1994.
7. J. Štribar, J. Divković-Pukšec: elektronički elementi, zbirka riješenih zadataka i izvoda 1

dio, Zagreb, 1996.
8. J. Štribar, J. Divković-Pukšec: elektronički elementi, zbirka riješenih zadataka i izvoda 2

dio, Zagreb, 1996.
9. Ž. Butković, T. Suligoj: Mikroelektronika, Automatika 43, 2002.
10. V. Anić: Riječnik hrvatskog jezika, Novi Liber, Zagreb, 1994.
11. L. Badurina, I. Marković, K. Mićanović: Hrvatski pravopis, Matica hrvatska, Zagreb, 2007.
176

Osnove Elektrotehnike I Elektronike (IT) - Repetitorij S Laboratorijskim Vježbama PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Osnove Elektrotehnike I Elektronike (IT) - Repetitorij S Laboratorijskim Vježbama PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Ljubomir Malešević

Repetitorij s laboratorijskim vježbama

Repetitorij s laboratorijskim vježbama iz OSNOVA ELEKTROTEHNIKE I ELEKTRONIKE

Suvremeni sustav učenja zahtijeva prilagođavanje modernim tehnologijama i organizaciju

Za učinkovitost nastave i povećanje obujma usvojenih praktičnih znanja, što je jedan od

Ideja vodilja didaktičkog koncepta je učenje uz praktičan rad ("learning by doing"), a

U odnosu na klasično ustrojene laboratorijske vježbe bitno se povećava vrijeme koje je na

Sugestije studenata u smislu uočavanja pogrešaka, preinaka i dopuna iznesenog gradiva su

Split, rujan 2016.

Laboratorijske vježbe iz predmeta OSNOVE ELEKTROTEHNIKE I ELLEKTRONIKE

Svaka je vježba podijeljena na dva temeljna poglavlja:

U tijeku izvođenja studenti popunjavaju priložene tablice izmjerenim podacima. Vježba se

Vježbe se izvode na didaktičkim setovima. Za prikaz vremenski promjenljivih izmjeničnih

 Sva spajanja i odspajanja treba izvoditi u beznaponskom stanju.

 Uočene kvarove, greške na instrumentima i opremi treba prijaviti voditelju vježbi.

 S opremom i instrumentima postupati pažljivo, čuvati ih od mehaničkih i električnih udara.

 Po završetku rada u laboratoriju odspojiti sve elemente i spremiti ih na odgovarajuće mjesto

 Prije odlaska provjerite da li je isključeno napajanje električnih izvora i upotpunjen komplet

Električna struja je usmjereno kretanje električnih naboja pod djelovanjem električnoga

- izvor električne energije koji će stvoriti i održavati električno polje

Veličina Simbol Jedinica

Mjerenje električnih veličina multimetrima

Multimetri su predviđeni za mjerenje triju temeljnih električnih veličina: napona, struje i

Slika 1.1. Digitalni multimetar i analogni multimetar

- podešavanje nulte vrijednosti (kalibracija), ako je to potrebno,

Ampermetar se, pak, spaja serijski kao na Slici 1.4.

Ommetar se spaja paralelno mjerenom otporniku s tim da je otpornik izdvojen iz mjernog

Slika 1.5. Spajanje ommetra

Ohmov zakon je jedan od temeljnih zakona elektrotehnike kojim se definira matematički

Prema Ohmovom zakonu jakost struje u zatvorenom krugu proporcionalna je

Ekvivalentni oblici prikaza Ohmovog zakona su:

Funkcija I=f(U) naziva se naponsko-strujna karakteristika i za linearni otpornik

Za obje karakteristike vrijedi da su EMS E i otpor R o struji nezavisne veličine. Struja I

Mjerenjem snimite naponsko strujne karakteristike I=f(E) uz konstantne vrijednosti triju

Spojite strujni krug prema Slici 2.1. s otporima R1, R2 i R3.

R(Ω) 100 150 220 330 470 680 1000

1. Koje vrste krivulja pokazuju funkcije I=f(E) i I=f(R)?

Odgovori na pitanja i komentar:

Indirektno mjerenje otpora voltmetrom i ampermetrom (U-I metoda) je jedna od najčešće

Iz zadane sheme spoja može se računski odrediti otpor R:

U praktičnoj primjeni, temeljem poznatih vrijednosti unutarnjih otpora i prema očekivanom

Mjerenjem napona i struje odredite otpor visokoomskog i niskoomskog otpora. Mjerenja

Odaberite iz pribora otpornike R1=22Ω (niskoomski) i R2=10kΩ (visokoomski) i izmjerite

Računski odredite otpore R1 i R2 temeljem izmjerenih napona i struja [R (Ω)- izračunato].

R (Ω) – izmjereno I (mA) U (V) R (Ω) - izračunato

R (Ω) – izmjereno I (mA) U (V) R (Ω) - izračunato

Odgovorite na pitanja i komentar:

Nositelji električnog naboja pri djelovanju usmjerenog električnog polja sudaraju se sa

Vrijednosti koje definiraju pojedini otpornik su njegova nazivna vrijednost, tolerancija te

Snaga se može odrediti iz relacija:

Otpornici imaju različita temperaturna svojstva ovisno o upotrijebljenom materijalu. Ona se

Slika 4.1. - Simboli konstantnog (a) i promjenljivog linearnog otpornika (b),(c)

Nacrtajte statičke karakteristike I=f(U) za tri linearna otpornika R1=100Ω, R2=150Ω,

Pokus izvedite sastavljanjem kruga prema Slici 4.2.

1. Ako se zna da je maksimalna dozvoljena snaga (opteretivost) zadanih otpornika Pmax=2W,

Odgovori na pitanja i komentar:

Čisti serijski spoj rijedak je u praksi. Primjenjuje se primjerice u vijencu žaruljica na

U paralelnom spoju električna trošila su paralelno priključena na isti izvor napona, pa se po

Mješoviti spojevi susreću se u razgranatim električnim strujnim krugovima, koji mogu

5. SERIJSKI SPOJ OTPORNIKA (TROŠILA)

Slika 5.1. Serijski krug otpora i nadomjesni otpor

Ako se razmatra raspodjela napona na pojedinačnim otporima dobije se iz gornje relacije za

tj. pojedinačni naponi proporcionalni su pojedinačnim otporima. U općem slučaju gornju