Professional Documents
Culture Documents
Savremena Arhitektura Skripta PDF
Savremena Arhitektura Skripta PDF
- arhitektura XVIII v. - vreme kad je istorija sveta hrabro zakoračila napred, a istorija arhitekture kao da se u
tom trenutku povukla u prošlost
- doba prosvećenosti -> tako se obično naziva faza intelektualne revolucije u XVIII v., čovečanstvo se shvata
kao skup potencijalno nevinih razumnih bića; po Rusou: razmno postupanje trebalo bi da dovede do stanja
čistote i blaženstva; politički oblik ovih ideja - revolucija u SAD i Francuskoj
* istoricizam XVIII v.
Istoricizam, sam po sebi nije bio ništa novo jer je bio star koliko i arhitektura, oživljavanje i afirmacija ranijih
stilova -> kao suprotnost iskaz savremenih ideja
- arhitektonski izraz ovog romantičarskog doba - doba razma i osećajnosti; racionalisti otkrivaju kao zamenu za
baroknu dekadenciju. Pročišćeni neoklasicizam, romantičari eskapistički stil koji može imati srednjevekovni
(mistični - gotski), egzotično - istočnjački ili poetsko - klasicistički karakter
- istoricizam ranijih epoha -> izraz apsolutističke težnje za jedinstvenističkim razvojem (u monolitnim društvima
gde je vladao pojam autoriteta)
- u dobu koje je dolazilo i bivalo sve više pluralističko, autoritarnost se povlačila pred individualnošću
- istoricizam XVIII v. -> izraz pluralizma i složene prirode modernog društva (naime, kako su svi istorijski
stilovi bili na raspolaganju da bi se zadovoljilo mnoštvo ćudi, potreba i ukusa, istoricizam nije predstavljao
paradu stilova, kako su često sa omaložavanjem nazivali, već je sam po sebi bio jedan prilagodljiv dinamičan
stil, promenljivog, ćudljivog društva)
- oživljavanje stilova omogućilo je intenzivnim neophodnim naučnim izučavanjem istorije arhitekture počevši od
sredine XVIII v. sa otkrivanjem Pompeje i Herkulanuma; prvi put tačno datiranje i poznavanje stilova
- arhitekti - naučnici i graditelji
* oživljavanje paladijanizma
- Najraniji primer neoklasicizma, t.j. istoricizma, predstavlja oživljavanje antike preko renesansnog posrednika
Andrea Paladija (međuzavisnost politike ideja i umetnosti)
- političku pozadinu odražava borba između "torijevaca" i "vigovaca"
- Vigovci, liberalni merkantilisti racionalnih pogleda na svet protive se političkim konotacijama barokne
arhitekture i vraćaju se Paladijevoj smirenosti i racionalnosti. Paladio je bio ponovo cenjen i zbog velikog broja
vila prilagođenih potrebama trgovačke aristokratije tesno vezane za svoje posede. U Paladiju se treži
arhitektonski pandam naučnim dostignućima XVIII v. kao suštoj suprotnosti barokne izveštačenosti (koju su
prezirali), a zaboravili da je paladijanizam u Engleskoj uveo Inigo Džouns - kao sredstvo za sprovođenje
apsolutnih pretenzija dinastije Stjuart
- Erl od Barlingtona, Ričard Bojl (najznačajniji, III Erl od Barlingtona); društveni položaj, finansijska
sredstva, intelektualni potencijal su mu omogućili da bude zasnivač pokreta koji dominira od 1720. do 1760.
1. kuća Čizik, okolina Londona, 1725. -> je najpoznatije delo paladijanske arhitekture u Engleskoj - uzor:
rotonda Paladija iz 1550. godine kod Vićence -> rotonda: centralni blok oblika kocke, unutar koga je cilindrično
jezgro koje izlazi spolja kao kupla, nalik na Panteon; neodlikuje se ortogonalnom jasnoćom originala, umanjen i
iskomplikovan ulazni portik sa komplikovanim stepeništem, asimetrična kompozicija masa (samo sa jedne
strane - kod rotonde je sa 4 strane jonski trem), dvodimenzionalni karakter zidova, kupola kao da lebdi sa
prozorima sličnim kao na rimskim termama (omiljen motiv Paladijevih sledbenika), krov pretrpan sa
dimnjacima; ipak, kuća je u ono doba bila izraz uzdržanosti, jednostavnosti, discipline, racionalnosti; našim
očima ovo delo je otelotvorenje komplikovanosti, koja proističe iz činjenice da se Barlington ipak nije mogao
odupreti tradicionalnom antiklasičnom duhu
- rotonda: suština 3D, integralne celine i jasnoće karakteristične za italijansku renesansu, enterijer: Vilijem Kent
2. društveni dom (Assembly Rooms), Jork, 1730. -> (1828. izmenjena fasada)
1. Arhitektura XVIII veka 3
- za plemstvo iz Jorka
- najzrelije delo: umesto imitiranja Paladija, Barlington se rukovodi Paladijevim rekonstrukcijama antike
(Barlington je bio u posedu zbirke Paladijevih crteža)
- "sala za igranje" duga preko 30 m; Balington je uzeo dužinu od 18 stubova (jer je nedostajala dužina
staroegipatske dvorane u nepotpunom Paladijevom planu, kao u Paladijevoj rekonstrukciji bazilika (Paladio je
napisao da ga staroegipatska dvorana podseća na baziliku) - elementi: bazilika + terme); po Paladijevom opisu
na način kako su dvorane radili stari Egipćani bez obira na praktične potrebe; izdužen prostor pravougaonog
oblika bazilikalnog tipa, sa gustom korintskom kolonadom i sa uskim bočnim brodovima; praktični nedostatci
(uski razmaci stubova, širina broda jednaka samo 2x prečnik stuba) posledica su težnje za uspostavljanjem
klasičnog standarda
- fasada: nije našao u Paladijevim spisima fasadu staroegipatske dvorane, ali on nije gradio ni nju; za fasadu -
drugi stari izvor: ikonografija rimskih carskih termi (iz Paladijevih crteža) -> duhovitost -> palata za javnu
razonodu, dijagrmaski svedena - dominiraju "thermae" prozori - karakterističan motiv (Dioklecijanova kupatila -
terme)
- ukupno uzevši: šematska geometrija zgrade (teži simetriji rimskih modela), diskretna nezavisnost sastavnih
delova, mesta sučeljavanja neprikrivena i ponavljanje neoklasičnih motiva (thermae prozori) -> ovo čini osnov
neoklasične arhitekture
- Vilijam Kent (William Kent) -> razlike: Barlington - ćutljiv i rezervisan, intelektualno nastrojen; Kent -
društven, rođeni umetnik
- Barlingtonov štićenik i učenik i u svakom pogledu se razlikovao od Barlingtona, skromnog porekla; bio je
sobo-slikar; imućni pokrovitelji su ga poslali u Rim da izučava umetnosti (bio je 10 godina), gde ga preuzima
Barlington; usmerava ga prvo na dekoraciju arhitekture, a potom na arhitekturu; kasnije je Kent postao jedan od
rodonačelnika gotske obnove i tvorac "engleskog vrta" (bio je pravi umetnik u oblasti pejzažne arhitekture) koju
mnogi smatraju najvećim engleskim doprinosom arhitekture XVIII v.
- odsustvo formalnog, skučenog obrazovanja, omogućilo je Kentovoj mašti istraživanja; odlično je vladao
mnogim oblastima dizajna: moda, nameštaj, ilustrovanje knjiga, arhitektura i njeni ukrasi
1. Holkham hol (Hollkham Hall), Norfolk, 1734. -> najbolje Kentovo delo (jasnoća, racionalizam, odsustvo
baroknih elemenata
- ogromna seoska kuća za Erla od Lestera ("čovek od ukusa" bio bogataš, vigovac) namenjena smeštaju
umetničke zbirke, smatrase da je Barlington imao dosta uticaja u nastanku ove kuće
- osnova: paviljonska simetrija (4 kvadrata), funkcionalna podeljenost (centralni deo - sobe, sekundarni uglovi -
kapela, kuhinja, biblioteka i krilo za goste)
- fasada: analitička fragmentacija (prenosi se iz osnove), jasnoća, racionalizam, jednostavnost
- ulazna dvorana: velelepna prostorija (razrada Barlingtonove dvorane u Jorku), najupečatljiviji evropski
enterijer XVIII v.; na 2 nivoa -> dodata je apsida ka kojoj vode stepenice koje se prostiru čitavom dubinom
apside; jonska kolonada na mermernoj osnovi, kasetirani svod; prekršen je funkcionalni klasicizam u ime
"rimske" veličanstvenosti; paladijanizam na granici. Prevladala je Kentova sloboda u projektovanju i
unutrašnjem uređenju
- Pariz: najveći broj monumentalnih spomenika neoklasicizma; ako je Rim bio materijalni i emocionalni centar,
onda je Pariz intelektualni centar neoklasicizma; kontinuitet tokom XVII v. (tradicija francuskog klasicizma), jak
uticaj kraljevske akademije arhitekture, nije prekinut aferom rokokoa.
- Engleska: nema tradiciju klasicizma karakterističnu za kontinualni deo; vodeća uloga u neoklasičnom pokretu
-> nije bilo renesansnog klasicizma, pa je okretanje antici brže i neposrednije; "Društvo prijatelja" umetnosti
(osnovano 1732.) - pokrovitelj arhitekata i arheologa, terenska istraživanja antičkih spomenika. Englezi su
najraniji pobornici takozvane terenske (za razliku od knjiške) arheologije. Prvi su naučno istražili Akropolj;
1751. Palmir, Balbek, Split, ... u istraživanjim stigli čak do Kine.
- arheološke publikacije - vrlo bitna uloga u neoklasicističkom pokretu, jer su sjsj ruševina približili potrebama
arhitekture.
- Đanbatista Piranezi -> 2 arheologa (Italija - Piranezi i Nemac: Vinkelman), značajni ne po novinama, već
prezentaciji novina.
- inženjer i arhitekta iz Venecije, često boravio u Rimu; malo je gradio, ali od 1743. objavljuje izglede i
rekonstrukcije stvarnih i izmišljenih rimskih ruševina. Niko do tada nije prikazao antičku arhitekturu na takav
način -> njegovi bakrorezi
- bakropisi su u dramatičnom maniru (preuveličane razmere), sa teatralnim uglovima, svetlosnim efektima,
veličanstveni i detljni; njihova vizuelna snaga stvorila je mnogo pristalica rimske arhitekture. Ali nisu se svi
snagali sa Piraniezijevom vizijom nadmoći rimske arhitekture. Istovemeno se pojavio drugi kult grčke umetnosti
(što je bila velika novina, jer je u renesansi i baroku grčka umetnost bila malo poznata) -> J. J. Vinkelman
- Vinkelman, Johan Joakim -> nemački arheolog, gotovo sam stvorio "grčki pokret". On je bio u zabludi da su
grčke zgrade i spomenici bili bele boje - nikada nije bio u Grčkoj (dugo boravio u Rimu i Napulju), ali je preko
rimskih kopija izvanredno upoznao grčku umetnost i učestvovao u stvaranju kulta te umetnosti, koja ranije skoro
uopšte nije bila poznata
- 1763. publikovana je njegova "Istorija antičke umetnosti", suštinsko delo o grčkoj umetnosti - zapanjujuće
razotkrivanje grčkog dorskog reda koji počinje široko da se primenjuje
- Vinkelmanovi spisi o grčkoj umetnosti bili su od presudnog značaja za njeno oživljavanje onoliko koliko su
Piranezijevi bakropisi bili presudni za oživljavanje rimske arhitekture (prvi je bio literarno, a drugi grafički
veoma izražajan)
- Grčka obnova u Engleskoj u manjem obimu (plemenita jednostavnost, otmenost, čistota, mirnoća,
Branderburška kapija iz 1788.-91. Karl Langhans)
- Robert Adam
- izučavao antiku kod francuskog profesora Klerisoa u Parizu, a pre puta u Rim (bio je mentor i Džefersonu);
zato se u njegovom delu oseća francuska sveobuhvatnost, preciznost, detaljnost, sjaj i elegancija; prijateljstvo sa
Piranezijem
- elementi arhitekture Roberta Adama (preuzeti iz rimske): osnove sa povezanim prostorijama kontrastne
geometrije (kao kod termi), pregrađivanje stubovima, "rimska" dekoracija (štuko, obloge), razvijeni renesansni
detalji i etrurski motivi; originalna i maštovita interpretacija (lični stil)
- iako je izveo izvestan broj značajnih fasada, njegova slava leži u radu na enterijerima, često preuređenje
postojećih kuća
1. kuća Sion (Syon House), Midlsens, 1762. - ogromna građevina iz doba kralja Džejmsa I
- jedna prostorna složena rotonda (koja nikada nije izvedena) trebala je da ispuni sumorno dvorište; stari
četvorougaoni omotač oko centralnog dvorišta pretvorio je u niz raskošnih soba - preuređenje enterijera
srednjevekovne zgrade; neutralni zidovi oživljeni su smelo i sveobuhvatno; osnova je transformisana u
"rimskom" maniru; ulazna dvorna -> vertikalna objedinjenost postignuta vidljivim gredama u obliku dvostrukog
X (između glavnog reda i sekundarnih pilastera oko prozora) - apside, pregrađivanja pomoću stubova;
dekoracija: statue, nameštaj, bogata plastika, smena stilskih redova, monohromnih i polihromnih prostora;
(minijaturni trijumfalni lukovi duž kraće ose ulazne dvorane (glavna osa zgrade); kasetirani svodovi iznad
zidova sa ocrtanim dorskim redom
- galerija: dugačka i uzana (zato je nije mogao transformisati u prostor all'antica kao druge - ulazna dvorana -
dorski, predvorje - jonski red); složena, stepenovana površinska obrada (ukrasi u štuko tehnici), uz raznovrsnost i
lakoću (tzv. "rokoko klasicizam") -> pogled ne miruje - dao joj je životnost
- izrazio sklonost ka "kretanju" - "usponi i padovi, ispupčenja i udubljenja", arhitektura ≈ "zaleđena muzika"
2. Kedlston Hol, Derbšir, 1760.
- pozvan da završi kuću u paladijanskom maniru (vrlo slična rešenju Holkham Hola Kenta i Barlingtona u
osnovi)
1. Arhitektura XVIII veka 5
- u enterijeru je dekoraciju uradio u rimskom maniru, izveo salon u maniru Panteona i ulaz sa baštenske strane
pretvorio u verziju rimske trijumfalne kapije
Uopšte, R. Adam nikada nije doslovno kopirao antičke modele, već ih je prilagođavao i kombinovao po
sopstvenom nahođenju. Nikad se nije striktno pridržavao određenog antičkog kanona. Cilj je bio da pruži
vrhunski estetski doživljaj tako što će omogućiti da se nasluti opipljiva veza sa Rimom
* uzvišenost, slikovitost, asocojativnost - 3 koncepta estetskog sindroma, a ne stil -> najradikalnija pojava u
arhitekturi XVIII v. u Engleskoj. Nije bio ni racionalni paladijanizam, ni bistavi neoklasicizam R. Adama. To
nije bio stilski pokret sam po sebi, već jedan estetski sindrom koji je stavljao naglasak na lično osećanje
(suprotno dobu prosvećenosti).
- pre saznanja o stilovima stizalo se do saznanja o istorijskom kontekstu u kom su nastali; to znanje, kao misaona
i osećajna pozadina primene nekog stila nosilo je odrđeno značenja- emocionalno i estetsko zadovoljstvo koje je
proizilazilo iz "asocijativnih reakcija" (tendencija arhitekture da bude asocojacija postojala je uvek, a u XVIII
v. naročito naglašena). Suprotno dobu prosvećenosti, asocijatvnost znači skriveni smisao neoklasicizma i
istoricizma
- "uzvišenost" - ovaj termin u XVIII v. nije značio isto što i lepota -> subjektivna reakcija na estetski stimulans,
čiji efekat je bio "kontrolisani strah"; Eduard Berk govori o tome da građevine koje treba da izgledaju uzvišeno
moraju biti u "mračnom i sumornom" stilu. Berk govori o strahu kao najistinitijem merilu uzvišenosti. U
Engleskoj to označava gotika, u Francuskoj vizionarski neoklasicizam
- "slikovitost" - u XVIII v. ima 2 značenja: 1. u vezi sa italijanskim pejzažnim slikarstvom XVIII v. i
nastankom engleskih pejzažnih vrtova; 2. opšti estetski ideal - efekat nepravilnih, nesimetričnih, dramatičnih,
koloritno i svetlosno neobičnih kompozicija (Zapitaćemo se šta je iza svega ovoga, jer se zaključuje da se
zalagalo za primenu nepravilnih asimetričnih kompozicija (slikovitost). Pre pojave slikovitosti kao kanon
arhitektonske lepote prihvatan je samo pravilan, simetričan plan.)
- sve ove antiklasične estetske kategorije, paradoksalno, zasnovane su na estetskoj doktrini - da umetnost
podražava prirodu
* oživljavanje gotike - ovi novi koncepti stopili su se u jedan moćan estetski koncept koji je veoma doprineo
pojavi nekoliko arhitektonskih pokreta od kojih je oživljavanje gotike bio najznačajniji. Oživljavanje gotike
prošlo je kroz nekoliko džordžijanskih faza tokom XVIII v. pre nego što se transformisalo u viktorijansku gotiku
sredinom XIX v.
- kontinuitet gotske tradicije u Engleskoj - to nije bilo oživljavanje, jer se gotika u Engleskoj nikad nije ugasila
(6 vekova srednjevekovne kulture); nov zamah na temelju estetskog koncepta uzvišenosti, slikovitosti i
asocojativnosti (gotska arhitektura prepuna je "uzvišenih" karakteristika: mračna i sumorna, visoka sa uzvišenim
prozorima i izlomljene linije -> prijatan osećaj straha koji je ključan; gotska arhitektura izrazito "slikovita":
obilovala je asimetričnošću i nepravilnostima, naročito na katedralama)
- "uzvišena" i "slikovita" svojstva gotike temelj su i pojave tzv. "gotskog romana" (melodramski sentimantalan
pravac u engleskoj književnosti XVIII v.. Pisci gotiku smatraju kulisom za dočaravanje nestvarnih svetova. Iz
legendi i snova -> aluzije na prolaznost života (kulminacija u delu V. Igoa "Bogorodičina crkva u Parizu"));
srednji vek se arheološki proučava, pa se postepeno sređuje haotično znanje iz te oblasti sve do konačne istorije
koja je uključivala i poznavanje konstrukcije gotike
- značaj naučne i književne strane oživljavanja gotike bio je ogroman. To je bilo važno za srednjevekovnu
arhitekturu koliko i renesansa za antiku.
- Horas Volpol - rodonačelnik "gotskog romana" ("Zamak Otranto"); govori o gotici kao o ozbiljnom stilu
koji se može meriti sa grčkim
- Stroberi Hil (Strawberry Hill), Tvikenham, 1749.-1777.
- Volpol kupuje ovu kuću sa pogledom na Temzu za svoje mesto boravka po odlasku u penziju i oko sebe
okuplja grupu laika u pogledu arhitekture (prijatelji, ugledni književnici) -> "odbor", kasnije im se pridružio i
Robert Adam, koji su zaslužni za dogradnju kuće tokom 30 godina
- u enterijerima dominira arheološka tačnost i bogatstvo gotskih detalja; teži se utisku "uzvišenosti"
- spoljašnjist zgrade je izrazito "slikovita", elementi strukture dograđivani su tako da razbiju svaku simetriju i da
izgledaju kao stari. (Zanimljivo je da je upravo R. Adam, jedini arhitekta među njima dao definitivno
asimetrično obeležje - kružna kula na uglu.) Kvalitet slikovitosti eksterijera leži i u varljivom utisku o prirodnom
proširivanju zgrade kroz vekove, što podseća na slike starih sela i plemićkih imanja. Ova proširenja Volpol nije
planirao, ona su se neočekivano pojavljivala kao rezultat ideja njegovih autora. Volpol se izjasnio kao pristalica
"kineske asimetrije", pa je zgrada imala oblik L sa postepenim dodavanjem novih delova koji su izgledali kao
stari.
- detalji enterijera: ovi detalji nisu samo "lepi i veseli" (kako je Volpol nazivao celu kuću), već izražavaju i
uzvišenost pogrebnog patosa. Rešetkasta pregrada u slavnoj Holbajnovoj sobi - kopija kapije u Ruanu (grad gde
1. Arhitektura XVIII veka 6
je spaljena Jovanka Orleanka), kamen u istoj sobi po uzoru na nadgrobni spomenik u Kenterberijskoj katedrali,
biblioteka - bakrorezi XVII v. - katedrala Sv. Pavla -> 1666. izgorela - ova kuća je bila nešto izuzetno za svoje
vreme da bi je docnije nazvali "gotskom mišolovkom" (Vilijem Bekford)
- Vilijem Bekford
- na početku je Bekford 1795. zamislio da na trošnoj zgradi opatije doda nekoliko soba za stanovanje, gde je
mogao danima skriven boraviti u romantičnom ambijentu. Ali kada je završena predstavljala je prizor od kog
"zastaje dah" iza zaštitnog zida okolo (h=4m, L=13km)
- ekscentrični milioner - sagradio je vilu na ruševinama katedrale (Fonthilska opatija) uz pomoć arhitekte
Džejmsa Vajata (počeo kao sledbenik R. Adama, a na kraju vodeći u oživljavanju gotike)
- zgrada je imala izgled gotske katedrale sa tornjem od 84 m koji je okupljao sve delove; bila je ekstremno
razuđena, oblikovana slikovitim gomilanjem elemenata; usled nestabilnosti brzo se urušila
- unutrašnja, centralna dvorana osmougaonog oblika, uzdizala se preko 30 m, otvarajući se u vrtoglavo okno
lanterne, a sumorni tunelasti prolazi koji su se pružali horizontalno kroz prostor do naizgled beskonačne dubine,
stvarali su onaj suptilan osećaj zastrašujuće uzvišenosti
- enterijer sa zapanjujućim prostornim efektima i realizmom gotskih detalja, teško da deluje kao Vajatov dom za
stanovanje
- prevazišao je Volpola koji je u dnevnoj sobi postavio nadgrobni spomenik (Stroberi Hil): u Fonthilskoj opatiji
cela dnevna soba je pretvorena u katedralu sa svim što se pod njom podrazumeva
- toranj je bio toliko uzan i visok, konstrukcijski nestabilan, tako da se 1825. godine srušio porušivši i veći deo
objekta. Uzrok ove nestabilnosti zgrade bio je verovatno u tome što su nepošteni preduzimači iskoristili
Bekfordovu užurbanost i zakidali na materijalu za izradu temelja. Da Bekford nije tako brzo prodao zgradu,
dobio bi upravo ono što je u početku i želeo - gotsku opatiju u ruševinama.
- opšti izgled odslikava funkciju; trodelna kompozicija je u paladijanskom - renesansnom maniru, "renesansa
viđena Piranezijevim očima" - fasada odaje utisak jedinstva što je postignuto sevukupnom rustičnom teksturom,
ponavljanjem motiva i pomenutom trodelnom kompozicijom u dva nivoa na svim delovima fasada
2. Esnafski dom u Londonskom Sitiju i Opštinska uprava, 70-te - 80-te god. XVIII v.
- složena zgrada, sa sudskom i administrativnom funkcijom
- najznačajniji doprinos Esnafskom domu predstavljala je zgrada opštinske uprave iz 1777. godine, kasnije
srušena -> kombinacija naprednih neoklasičnih ideja i ideja srednjeg veka (odlučujuća kombinacija za
vizionarski neoklasicizam u Engleskoj)
- centralni prostor zgrade Opštinske uprave bio je prekriven kupolom sa pandantifima koja se izdizala iznad
jednostavnih stubaca i lukova; jedini detalj bio je srednjevekovni kordonski venac, ali ono što je najviše
podsećalo na srednji vek bio je svod u vizantijskom stilu. Sumorno, dramatično osvetljenje podsećalo je na
Piranezija
* FRANCUSKA U XVIII V.
* racionalistički tokovi u francuskoj teoriji arhitekture
- francuska arhitektura je pokazivala spoljašnju jednoobraznost, služila se samo jednim jezikom - klasičnim
(prenosio se još od XVI i XVII v.)
- početkom XVIII v., rokoko je, mada prolazna pojava u Francuskoj bio ipak veoma snažan; međutim još tokom
XVII v. došlo je do snažne reakcije na sve aspekte barokne arhitekture, kao "dekadentne", "neiskrene",
"pomodarske", najpre u vidu teorijskih spisa zasnovanih na racionalističko-funkcionalističkom stajalištu, a
potom u vidu obnove klasicizma koji je počivao upravo na tim temeljima;
- Klod Pero (Claude Perrault) -> istočna fasada Luvra -> ogroman uticaj na francusku arhitekturu (udvojeni
stubovi)
- najvažniji teoretičar francuskog arhitektonskog racionalizma XVII v. zalagao se za arhitekturu sa
arhitravnom konstukcijom (stub + greda), kao jasnu i iskrenu; pozivao se na grčku (grčke hramove) i gotsku
(katedrale) arhitekturu, kao primere ispoljene skeletnog konstruktivnog principa; relativizovao je vrednost
Vitruvijanske tradicije uvodeći pojmove stvarne i proizvoljne lepote (prvi se odnosi na standardizaciju i
perfekciju, a drugi na ekspresivnost vezanu za posebne okolnosti); (za proizvoljnu lepotu)
* početci obnove klasicizma - iako je rokoko u Francuskoj bio donekle površinska pojava, on je početkom
XVIII v. predstavljao dovoljno snažnu modu, da se neoklasicizam koji je usledio često smatra reakcijom na ovu
neozbiljnu dekadentnost i razneženost. Projekat koji dokumentuje ovu promenu ukusa jeste fasada crkve Sen
Silpis u Pariz, koja je predstavljala suštinu francuskog neoklasicizma, odbacivanja određenih baroknih koncepata
i utiranja puta istoricizmu
- Žak-Žermen Suflo (Soufflot) - prekretnica u istoriji francuskog neoklasicizma; sa 18 godina odlazi u Rim;
kasnije se pridružuje Akademiji u Parizu gde proučava crkve (Sv. Petar)
1. Crkva Sent Ženevjev ("Panteon"), Pariz, 1756.-1790. posvećena je Sv. Ženevjevoj - zaštitnici Pariza,
izuzrtna konstrukcijska ekonomičnost crkve i sklonost francuskog racionalizma ka strukturama na stubovima;
1754. doneta je odlika o izgradnji crkve (nasuprot crkvi Sv. Petra u Rimu i crkvi Sv. Pavla u Londonu); 1755.
Markiz Marinji (kraljev načelnik za arhitekturu) odlučio se za Sufloa, a ne za kraljevskog arhitektu; tokom
vremena se projekat menjao zbog konstrukcijskih poteškoća
- ovo delo je najbliže otelotvorenju Ložijeovih ideja, što i on sam navodi; Suflo navodi da mu je cilj bio "da
sjedini strukturnu lakoću gotske katedrale i veličanstvenost i čistotu grčke arhitkture"; ovo mu je naročito pošlo
za rukom u unutrašnjosti crkve - petokupolne građevine u obliku grčkog krsta (vuče koren iz renesanse), sa
nizovima široko razmaknutih, vitkih korintskoh stubova; svodovi su u pozno baroknom maniru, ali odišu
lakoćom koja ukazuje na inspirisanost gotikom; spoljašnjost zgrade je mnogo masivnija i ozbiljnija i teško se
1. Arhitektura XVIII veka 10
dovodi u vezu sa enterijerom (slično je bilo čak i dok su na fasadi postojali veliki prozori - koji su unutrašnjost
činili vedrijom, kasnije su zazidani)
- "Panteon" je zbog svega ovoga bio više od puke realizacije Ložijeove teorije; ovo zdanje predstavljalo je
prekretnicu u istoriji francuskog neoklasicizma. Zaokupljenost više oblikom nego konstrukcijom, opsesija za
smelijim i strožijim kompozicijama, sada je obuzela francuske arhitekte
- kontrast između unutrašnjosti i spoljašnjosti: unutrašnjost - klasična elegancija, a spoljašnjost - teška i masivna
* radikalni neoklasicizam (III faza) - često ga nazivali "stilom Luja XVI" -> manje arheološki; veća sloboda i
smelost u primeni klasičnih detalja; manje se daje realističnim ponovnim stvaranjem antike - više ih zanima
njihova lična vizija
- 60-te i rane 40-te god. XVIII v.; pojavila se nova generacija arhitekata podstaknuta ponovnim oživljavanjem
građevinskih aktivnosti povodom potpisivanja pariskog mira
- izvori: arheološki neoklasicizam i Piranezi; opšte prisutni strasni idealizam koji je podstakao beskompromisni
purizam, strogost i veličinu; polazište, dakle nije bila ni antika, ni XVIII v., već novi sloj ovih izvora sa
arheološkim neoklasicizmom
- glavni predstavnici: Etjen-Luj Bule i Klod-Nikola Ledu; preostali: Šarl de Vaji, Mari Žozef Peir i Žak Gondoan
- radikalni neoklasicizam -> pasionirani idealizam + bezornamentalnost + velike dimenzije
- Peir i Vaji (Marie-Joseph Peyre, Charles de Wailly) - bogato i raznovrsno stvaralaštvo obojce koje se ne
može svesti ni na jednu poznatu formulu
1. Arhitektura XVIII veka 11
1. Francusko pozorište "Odeon", Pariz, 1767.-1770. (danas "Odeon" blizu Sorbone) - njihov najveći
doprinos neoklasicizmu (foaje podseća na halucinantne prizore u Piranezijevim gravirama, izmišljenih,
zlokobnih zatvora)
- zajedničko delo: Piranezijev uticaj -> oskudno osvetljen foaje okružen stubovima strogog izgleda; cela zgrada
je smeštena u pravougaoni gabarit (otvori na jednakom rastojanju), jednoobrazno rustično obrađenih zidova sa
sve 4 strane sa arkadom u prizemlju i prozorima pravougaonog i kružnog oblika bez okvira; nema uobičajenog
masivnog završnog krovnog venca, glavni horizontalni venac između prvog i drugog sprata predstavlja nastavak
entablature sa isturenog toskansko-dorkog trema; zgrada deluje kao zasebna celina;
- naglašene spojnice zidanih stubova na tremu prate linije rustikacije na glavnom delu zgrade, naglašavajući
jedinstvo celine
- u ovom projektu ništa ne deluje ulepšano, nedorečeno ili granduirano. Sve je na svom mestu, kao zasebna
celina suprotstvaljena susednoj građevini bez ikakvog posrednika koji bi ublažio utisak
- Žak Gondoan (Gondoin) - najsmeliji i najbrilijantniji među ovom trojcom; njegova reputacija se zasniva na
samo jednij zgradi, ali toliko značajnom da su je još za njegovog života nazvali remek-delom XVIII v.
1. Škola hirurgije, Pariz, 1769.-1775.
- vođen je nadahnutom zamisli da projektuje glavni enterijer škole - salu za predavanja iz anatomije u obliku
antičkog pozorišta, koju je trebalo da pokriva polukupola (nalik na onu na Panteonu): prazni prostrani zidovi,
veoma kasetirana tavanica i ogroman poluokulus koji snopom svetlosti zasipa sto na kojem se odvija drama
časova anatomije, a sve to uz očuvanu ravnotežu proporcija i prefinjenost malobrojnih detalja
- svestan je moguće kritike zbog obilja stubova; rekao je: "škola čija slava privlači dosta studenata, pripadnika
svih nacija, trebalo bi da deluje otvoreno i pristupačno."
- zgrada koja odražava najnaprednije tendencije doba;
- parcela skučena i nepravilnog oblika, na kojoj su izvanredno organizovane raznovrsne funkcije (mala bolnica,
učionice, laboratorije, biblioteka, ...); kompleks sadrži monumentalno centralno dvorište i četiri krila oko njega
(4 krila fasade -> kod kojih je osnovni element jonski red prislonjen uz zidove, osim na uličnom krilu gde je on
slobodnostojeći); u dvorište se ulazi kroz četvorostruku jonsku kolonadu u prizemlju uličnog krila, koja svojom
linearnošću i ritmom (nije je prekinuo nagomilavanem na ivicama i sredini) predstavlja estetsku novinu; obrada
fasade sadrži niz antičkih citata koji imaju likovni smisao (sukcesija klasičnih elemenata - kao "trijumfalna
kapija" sa reljefima na uličnoj ili korintski trem, takođe sa reljefom, na dvorišnoj fasadi -> znaci kraljevskog
patronata); pored ulaznih kompozicija, na glavnoj osi (trijumfalna kapija, trem sa Panteona) smešten je i glavni
prostor kompleksa - sala za predavanja, koja nalikuje rimskim pozorištima i Panteonu istovremeno. Utisak koji
su mogli steći posetioci, lekari i studenti, kada bi, kolonadom od ulice zaklonjenu unutrašnjost, prolazeći kroz
trijumfalnu kapiju pogledom obuhvatili dvorište, fasadu sličnu hramu, da bi ušli u svetilište nauke koje liči na
Panteon, zaista je bio onaj od kog "zastaje dah"
- Sa današnje tačke gledišta, Gondoan je zaista stvorio hram medicinske nauke
1. Arhitektura XVIII veka 12
* revolucionarni - vizionarski neokalsicizam (IV faza) - krajnja faza; sloboda mašte ide do kraja, napuštanje
lažne odanosti rečniku antičke arhitekture
- strmija putanja francuskog neoklasicizma od 1770., jer su istorijski događaju doveli do revolucije
- "revolucionaran" - jer oštro raskida sa prošlošću, a "vizionarski" - zbog ciljeva i metoda
- javlja se tendencija da izvori ne budu istorijski modeli, već iz oblasti intelekta/mašte; na ova dva područja
nailazimo u konceptima prirode, ali se oni javljaju i kao izmišljeni, fiktivni
- bez obzira kom se izvoru mašta priklonila, konačni projekat, predstavljao je univerzalne vizije arhitekata
- javlja se od sredine 70-tih do kraja XVIII v.; to je pravac razvoja koji je zahvatio francuski neoklsicizam pod
uticajem društvenih dešavanja - opšta korupcija i eksploatacija izazvala je velika nezadovoljstva i nemire; ova
faza je bila sastavni deo političkih i kulturnih prilika u vreme francuske revolucije (1789.); liberalno -
reakcionalističko mišljenje poteklo od Rusoa (delo "Društveni ugovor") - suverenitet počiva na Bogu naroda, a
ne na božanskom pravu kraljeva jača; sve su popularnije i njegove opservacije sentimantalnog života, veze
osećanja i prirode; veri u razum i napredak suprotstavlja se tako, jedna mračnija i romantičnija vizija; ipak, za
pojavu vizionarskog neoklasicizma u arhitekturi najzaslužnija je mašta vodećih arhitekata toga doba: Ledua i
Bulea; bili su pod jakim uticajem Piranezija koji je stvorio seriju grafika na osnovu noćnih mora i u njima
arhitekturu koja izaziva preneraženost i koji je u svojim delima jače naglasio oslobađanje modernog arhitekte od
vernosti antičkim pravilima i uzorima. Ni Ledu, ni Bule nikad nisu bili u Italiji; oni su antičku umetnost i
italijansku renesansu poznavali iz publikacija, uglavnom Piranezijevih, tako da oni tu umetnost nisu doživljavali
kao stvarnu, opipljivu, već kao slike nastale kao proizvod neograničene mašte.
2. Arhitektura XVIII veka: Teoretske osnove 13
- Sebastijan Le Klerk (Le Clerc) -> njegova laička teorija ima veliki uticaj na francusku Akademiju u Parizu i
Rimu
- bavi se estetskom stranom arhitekture, koja je samo "lepota, dobar ukus i elegancija". Arhitektura kao
pogodna tema za razgovore u finom društvu -> popularan način razmišljanja
- njega ne zanimaju obične zgrade, već samo "veličanstvene, otmene i svečane"; smatra da je Peroova
relativistička estetika nešto što se podrazumeva; ono što je bitno jeste efekat: stilski redovi postaju oznake
društvenog statusa; dekoracija i nameštaj su odvojeni od same arhitekture
- o stvarnim oblicima lepote govori sa omalovažavanjem, jer njega zanimaju samo proizvoljni, one koje utvrđuju
"dobar ukus". On praktično ukida nauku o proporcijama, za njega je proporcija proizvod subjektivnosti
(subjektivnog ukusa) i zavisi od tradicija i običaja. Svaki stilski red ima svoj niz proporcija.
- predlaže, takođe, poseban francuski red sa kapitelom sastavljenim od ljiljana, palminog lišća i petla, kao simbol
Francuske, i friza sa motivima Sunca kao aluzija na slavu Luja XIV
- dobar ukus ravan je zadovoljstvu (čulni doživljaj je merodavan za lepotu). Oba pojma on smatra
subjektivnim. Tako nastaje lični sud zasnovan na ukusu, i kao što je isticao i Blondel, više nije stvar sporazma
postignutog među članovima jedne privilegovane grupe društva. Najistančaniji ukus stvara najveće lično
zadovoljstvo. Zadovoljstvo je kriterijum za lepotu.
- predavači na Akademiji arhitekture u Parizu, stalno su pokretali rasprave o ovim pojmovima, koje su trebale da
dovedu do stvaranja doktrine o korišćenju pravila u arhitekturi
- Pijer Pat
- Blondelov učenik; stavovi Blondela i Bofrana
- značajan zbog proučavanja oblasti planiranja gradova (originalan)
- 1769. "Memoari"
- daje pregled istorije spomenika podignutih u čast velikih ljudi još od antičkih vremena, kroz koje se vidi
zanimanje za urbani kontekst (kružni trgovi - možda osnova Leduovog industrijskog grada Šo)
- podstaknut je Ložijeovim stavovima o gradu
- on je protivnik monotonije i preterane jednoličnosti celokupnog gradskog plana, a pristalica je funkcionalizma
- zadovoljan je trenutnim stanjem arhitekture u Francuskoj
- u "Memoarima" - ideje o planiranju zasniva na klimatskim, geografskim, higijenskim i saobraćajnim uslovima
- estatika: zauzima mesto između "grčkog ukusa" i "revolucionarnih arhitekata"; za siromahe - bez ornamentike,
za moćne - velelepna zdanja
- bavi se građevinskim materijalima i temeljima
- spomenici i njihov značaj za karakter grada -> uticaj na revolucionarne arhitekte - najviši izazov
- koristi (za planiranje gradova) šestougaone i osmougaone šeme (naklonost istočnjačkim bazarima i pijacama)
- Žerman Bofran (Bofrand) - utiče na Bulea, zajedno sa Blondelom -> i on je na Akademiji izložio svoju
"Disertaciju (raspravu) o onom što se naziva dobar ukus u arhitekturi" - on piše stilom jednog prosvećenog i
duhovitog teoretičara, o svim temama koje su tada bile aktuelne
- uspešan, humanistički obrazovan arhitekta -> član I reda Akademije arhitekture; smatrao je da su principi
arhitekture nastali u prirodi i da su se razvijali kroz razmišljanje (put antike = pravi put) i iskustvo; zalagao se za
zaštitu arhitekture od dominacije mode i za "otmenu jednostavnost"; uveo je pojam karaktera - građevina treba
da izražava enterijerom i eksterijerom karakter onih koji je koriste i karakter svoje namene, tako da izgleda kao
da se obraća posmatraču (ovo je osnov docnije "revolucionarne arhitekture" i "arhitekture parlante")
- dobar ukus je osnovni princip u arhitkturi, ali se protivi potpunom subjektivizmu ukusa Le Klerka, i definiciju
ukusa opisuje kao neodređenu ("ja ne znam šta se dopada")
- smatra da je dobar ukus - posedovanje dara za razlikovanje odličnog od dobrog -> što je proizvod umovanja
prosvećenih ljudi
- predstavu o dobrom ukusu vezuje za osnovne principe arhitekture: proporcije, skladnost, prikladnost, sigurnost,
čvrstoća
- principi arhitekture su se razvijali kroz vekove, i ako njih nema, nema ni dobrog ukusa -> za njega dobar ukus
nije samo kvalitet arhitekte i posmatrača, već i kvalitet same građevine, koja ima principe arhitekture - principe
ne smatra nepromenljivim, već podložnim razvoju
1. Projekt za lovačku kuću Maksa Emanuela 1705. - paladijanski klasicizam; preteča Leduovog grada Šo (O
osnova)
- Žak-Fransoa Blondel (Blondel) - ostavio je ogromnu pisanu zaostavštinu - ključna ličnost u prelaznoj fazi
između stare Vitruvijanske teorije arhitekture i "revolucionarne"
- otvorio je privatnu školu arhitekture 1743., čiji su polaznici bili Bule, Ledu, De Vajn, Gondoan, Pat, Peir - cela
generacija "vizionarskih" arhitekata; ostavio je obimno pisano delo, a između ostalog, pisao je i odrednice za
"Enciklopediju" Didroa i D'Alambera; 1755. član Akademije, 1762. - profesor arhitekture, 1771. - objavljuje
predavanja iz svoje škole (6 tomova teksta + 3 ilustracije)
- zalagao se za čvrstu povezanost eksterijera i enterijera (2 toma o kućama za odmor), tako da spoljašnjost
odražava unutrašnji raspored; posebno se bavio karakterom građevine gde je svakom tipu pridružio
odgovarajući karakter hijerarhijski rangiran na lestvici gde "uzvišenost" zauzima najviše mesto (hramovi =
pristojnost; javne zgrade = veličina; spomenici = raskoš; šetališta =elegancija); smatrao je da postoji "istinski
stil" u arhitekturi, koji je suštinski od stilskih razlika pojedinih epoha - to je ono što ljude čini zadovoljnim;
postizanju ovog "istinskog stila" vodi oplemenjivanje kroz upoznavanje pravila Umetnosti i velikih majstora, a
kroz posmatranje Prirode i Svemira
2. Arhitektura XVIII veka: Teoretske osnove 15
- Mark Antoan Ložije (Laugier) (strukturalni neoklasicizam) -> oduševljen crkvom Sv. Ženevjeve (Sufloova)
- pojava Rusoove teorije kojom on prapočetke čovečanstva postavlja u blaženo, iskonsko prirodno stanje,
sredinom XVIII v. dovodi do izdvajanja težnje u teoriji arhitekture ka izvođenju načela iz racionalno opravdanih
arhetipova; najznačajniji predstavnik "rusoizma" je jezuitski opat Ložije, laik, ali obrazovan i svestan čovek
(uzor u teoriji arhitekture mu je De Kordemoa, takođe arhitekta laik)
- Ložije 1753. objavljuje "Esej o arhitekturi", u kom objašnjava osnovne principe arhitekture; on veruje da se
"suštinska" lepota nalazi u prirodi, tj. da principi arhitekture predstavljaju podražavanje prirodnih procesa
(primer za svoje "prirodne principe" nalazi u engleskim vrtovima iz kojih crpi ideje o prirodi koje želi da primeni
na planiranje gradova (grad kao park, istovremeno ispoljava simetriju i raznolikost - zbrku i nered). Verovatno je
on prvi kritičar urbanizma Pariza; zato Ložije primitivnu kolibu smatra pretečom svih oblika u arhitekturi
(njegovo shvatanje primitivne kolibe bilo je podjednako neodoljivo koliko i Lokova "tabula rasa" i Rusoov
"plemeniti divljak", ali je vidi i kao apsolutni ideal; arhitravna koliba sadrži svu logiku gađenja, deo svojih
ideja o strukturalnoj logici on vidi ostvaren u gotskoj arhitekturi, a odbacuje francuski klasicizam (njegovo
oduševljanje gotskim građevinama, emotivni opisi prodora svetla i promenljivih prizora, uticali su i na Getea)
- otišao je dalje od Perea u potrazi za racionalističkim izvorima u arhitekturi
- njegov model nije bio ni gotski skelet, ni grčki stilski red; on je model našao u istorijskim funkcijama, koje je
uveo Vitruvije
- takođe, on nemisli da stilski redovi, čiji broj ne sme biti ograničen na 5, imaju dekorativnu funkciju, već da su
oni sastavni konstruktivni delovi građevine. U svojim sugestijama vezanim za "francuski" stilski red, on ističe da
jedan takav red treba da bude u saglasnosti sa karakterom, koji je Evropa pripisivala Francuskoj: "na njih treba
gledati kao na naciju sa izuzetnim umom i vrlo lakim moralom, pa stoga i francuski stilski red treba učiniti
lakšim od svih redova"
- osim toga, on proporcije ne vezuje samo za stilske redove, već za kompletnu strukturu građevine, uključujući i
njenu unutrašnjost. Po njemu važna svrha proporcije je da obezbedi potvrdu stalno isticane samerljivosti sa
stvarnim svetom
- kontradiktornost, koja se opravdava time što je on ipak bio laik; na jednoj strani on se trudi da smanji broj
elemenata u arhitekturi rukovodeći se diktatom konstruktivne logike, a na drugoj kada je reč o gradnji crkava, on
se vraća jednom skoro renesansnom razmišljanju i sve "geometrijske oblike" smatra pogodnim za projektovanje,
a da pri tom ni jednom ne postavi sebi pitanje da li i na koji način se oni slažu sa principima koje sadrži
primitivna koliba. On je na pr. oduševljen idejom crkve u obliku ravnostranog trougla. Ovakve geometrijske
oblike primenjuje na svetovne građevine (tako na pr. predlaže da i bolnica bude u obliku krsta Sv. Andrije)
- sličnost u razmišljanju Ložijea i Rusoa može se najbolje osetiti u stavu da je arhitektura stvar etike (iskrena
arhitektura i zločin - to su moralne kategorije). Tvrdnjom da istina arhitekture leži u njenoj strukturalnoj
logici, Ložije stvara nov koncept funkcionalizma, i pokreće ga kao temu o kojoj će se raspravljati u XIX i XX v.
(ove ideje istovremeno, ali sistemetičnije razvija i K. Lodoli)
- na njegov zahtev odbacivana su postolja, pilasteri, entablature,...
- imao je veliki uticaj (naročito na Sufloov Panteon)
- Karlo Lodoli (strukturalni neoklasicizam - radikalni racionalizam Ložijea i Lodolija -> teorijska osnova za
kasniji modernistički pokret; njihove ideje su poslužile za ponovno definisanje i upotrebu klasičnog rečnika, a ne
njegovo odbacivanje - za šta su se Ložije i Lodoli zalagali)
- venecijanski fratar, franjevac, koji razvija istovremeno sa Ložijeom slične ideje (ali ide dalje); odbacio je
istorijske ideje i tvrdio je da bi arhitektura trebalo da počiva na prirodi materijala i zakonima statike; bio je
protivnik rimske i renesansne koncepcije arhitekture zbog "lažne" i "neiskrene" primene stilskih redova (jer su
na strukture od kamena primanjivali oblike koji su razvijeni u konstrukcijama od drveta); primer poštovanja
prirode materijala, on ističe arhitekturu Starog Egipta i Stounhendža
3. Klod Nikola Ledu 16
4. Tamnica, Eks-an-Provans, 1784., je projekat za potrebe opštinskog centra; gradnja je obustavljena 1790. tako
da je centar ostao ne završen; zgrada dočarava svoju mračnu funkciju, ali i državu koja opskrbljuje jednu ovakvu
ustanovu dodiron civilizovane ali autoritativne vlasti; otstupanje od klasicističkog izraza -> izraz
srednjevekovnog utvrđenja sa masivnim sklopom, kulama na uglovima, horizontalnim prorezima kao prozorima
koji nisu vertikalni kao prozori strelnice na srednjevekovnim utvrđenjima da bi kontrolisali ulaz svetla i vazduha
i "subdorskim" ulaznim portalom; zgrada je lišena svih ukrasa sem osnovnih horizontalnih venaca; ovakav
izgled građevine trebalo je da odaje svrhu kojoj je namenjena -> ovo je jedna od Leduovih opsesija ("arhitektura
koja govori" - "architectura parlante"); prizmatični krovovi koji deluju klaustrofobično, značajno je da je
unutrašnjost odražavala neuobičajen humanitarni duh prostornim ćelijama i dvorištima sa drvećem što je
pokazivalo brigu koja je tada polanjana reformi zatvorskog sistema. "Subdorski elementi": zdepasti stubovi na
malim razmacima koji podupiru polukružni element nalik na klasični timpanon (kako podseća na kiklopski blok
od kamena sa obojenim primitivizmom - nazvan je subdorski element).
3. Solana, Ark-e-Senan (Bezanson), 1773.; od Leduovih dela iz sredine 70-tih solana je bila presudna za
oslobađanje njegove vizionarske energije; proizvodnja soli bila je jedna od važnih državnih monopola; stoga je
Solana trebalo da bude jako obezbeđena ustanova pod strogom unutrašnjom kontrolom, tako da čitava celina
simboliše kruti sistem koji je vladao u proizvodnji soli i oporezivanju; konfiguracija zgrade je polukrug, u centru
kuća direktora, sa strane dve zgrade za proces evaporacije; naspram kuće direktora ulaz u kompleks; sa obe
strane duž obima kruga su bila skladišta kao sastavni deo zida oko kompleksa; to je zatvorena masa sa ogoljenim
dimnjacima koji štrče sa krova, prozorima bez okvira i ogromnim ulaznim tremom sa timpanonom čiji ogromni
toskanski stubovi liče na postrojene čuvare totalitarnog režima; masivna ulazna kapija uzdiže se iznad krovova
susednih skladišta i sastoji se od zidnog bloka sa toskanskim stubovima, centralni ulaz je mali, nalik na špilju,
koja asocira na pozemni izvor vode obilate solju, kada se prođe kroz ovu špilju, dolazi se do direktorove kuće
koja strogo odražava vlast.
4. projekti za objekte na selu - tokom 80-tih godina; niz projekata, uključujući i lovačku kuću, čuvarevu kuću -
kolibu kao deo projekta za zamak u Mopertiju u obliku lopte, kao svemirski brod koji miruje u prirodnom
okruženju, pristup preko rampi koje se naslanjaju na sva četiri zida do otvora. Lopta, kao kod Bulea je kopija
svemira, ali se kod Bulea (Njutn) razume, a ovde se može tumačiti kao obezvređivanje značajne ideje.
2. Trošarine oko Pariza (barrieres) 1783. -> najimpresivnije grupno arhitektonsko delo XVIII v., rad je prekinut
izbijanjem revolucije; tumačene su kao bastion monarhije; zadatak za projektovanje preko 50 trošarina na
prilazima Parizu; Ledu je probio troškove, pa je smenjen ali je najveći deo njegove zamisli; najveći broj ovih
barijera srušen je zbog Osmanovog plana, ali ostale su 4 najbolje; Ledu je trošarine zamislio kao ekvivalent
propilejima u Atini; trošarine su sve različite (ideal slikovitosti); barriere de la Vilette: najimpresivnija sa
cilindričnom nadkonstrukcijom otvorenom sa svih strana odakle se pružao pogled na udaljenu luku i
omogućavao njenu kontrolu. Očito da je ovde zastupljena mnogo više od puke funkcionalnosti - Ledu je hteo da
parira jednom broju istorijskih građevina počev od Hadrijanovog panteona, preko Bramanteove crkve Sv.
Petra..., pa do Sufloovog panteona. Kao i Šekspirova kuća u gradu Šo i trošarina ima funkciju kapije i
simboliše vlast (obe imaju cilindričnu gornju konstrukciju na kvadratnoj osnovi).
- Posle trošarina broj Leduovih poslova opada; za vreme terora, proveo je godinu i po u zatvoru; u to vreme se
bavi pisanjem teoretskih radova (tekst koji prate sjajne ilustracije Leduovih projekata otkriva da on nije bio
naročito stvoren za pisca).
- Traktat: "Arhitektura razmatrana u odnosu na umetnost, običaje i zakonisti" je delo posvećeno ruskom caru
koji je bio jedan od prvih pretplatnika, govori koliko je Ledu bio siguran u sebe; zakonodavstvo -> vrlo težak za
čitanje, a zbog emotivnog naboja često i nejasan.
3. Klod Nikola Ledu 17
- arhitektonski sistem: arhitektura odražava društveni poredak, a arhitekta je u društvenom poretku prosvetitelj;
za njega je izgradnja kuće siromašnog čoveka i palate bogataša su podjednaki zadatci ("umetnik ne može uvek
da ponudi džinovske proporcije koje ulivaju strahopoštovanje, ali ako je pravi umetnik, on nije manji umetnik
ako sagradi kolibu"); 1771. postavljen je za inspektora u kraljevskoj solani
- idealni grad Šo: tokom boravka u zatvoru, Ledu je odlučio da razradi projekat Solane; kompleks preinačuje u
eliptično jezgro idealnog grada Šo; idealni grad Šo je nekropola za Šo: približava se Buleu; velika prazna lopta
do pola ukopana, ideja vezana za rimske katakombe; Inspektorova kuća: simbol državne kontrole nad rekom,
tako što on doslovno teče kroz kuću; lišena svakog ukrasa, potpuno geometrizovana - kubične i cilindrične mase;
to je četvorougaona centralna zgrada od koje sa obe strane bočno polaze dva para dvostrukih stepenica;
kvadratna osnova "izdubljena" da bi služila kao prostor za šuplji cilindar kroz koji protiče reka; Bačvarska
radionica: dva ošupljena cilindra u prodoru sa bizarnom naznakom bačvaniskih obruča -> granični primer
Leduovog futurističkog koncipiranja oblika; postoji i jedan skriven arhitektonski izraz kao odlika učenog
klasicizma, ali i maštovite slikovitosti: rimski četvorostrani luk. Zapanjujuće kod inspektorove kuće je i njen
odnos prema okruženju; istovremeno pokazuje nadmoć nad prirodom oko sebe, ali i mirnu koegzistenciju sa
njom. Oikema: ovde je još izraženije Leduovo poigravanje arhitektonskom simbolikom eufemistički naziv za
hram posvećen ljubavi ili kući za seksualno podučavanje - javna kuća, čija je uloga bila da putem neobičnih
procesa, porok ponovo dovede do vrline; osnova u obliku muškog polnog organa; spolja subklasičan izraz;
osnova je u obliku muškog polnog organa, zapravo je inverzija (po nekima perverzija) obrasca primenjenog kod
brojnih crkava oblika latinskog krsta, spoljašnost kuće, pak uopšte nije bila neobična; kao i većina javnih zgrada
u gradu i Oikema je sadržala platformu podignutu od terena sa simetričnim parom stepeništa, sa geometrijskom
gornjom konstrukcijom i subklasičnim prozorima i porticima kojima je Ledu dodao i nekoliko klasičnih
tremova; izdužena raspored mase, jednostavne linije; prirodno okruženje. Njegov neoklasični rečnik toliko je
uznapredovao kod ove zgrade, da će se slike takvih apstraktnih oblika pojaviti ponovo u XX v. sa modernizmom
i arhitekti kakvi su bili Rajt i Mis.
Oikema, Bačvanska radionica i kuća Inspektora voda su najsajniji primeri Leduovog poznog stila.
Urbanizam: dualistični geometrizam i slikovitost; racionalna šema centra slabi ka periferiji; snažan
uticaj liberal - utopističkih ideja na koncepciju (arhitektonski program) -> u gradu Šou, osim u Solani, ne postoji
potreba za državnom birokratijom i glomaznim, pravnim i političkim aparatom, jer u ovom gradu vrhovnu vlast
predstavljaju moralnost i vrlina. Ledu je kao i mnogi liberali tog doba bio mason i pod uticajem društvenog i
moralnog utopizma iz doba prosvećenosti, što je primenio na svoj arhitektonski program. To je najočiglednije u
jednakosti stambenih objekata u Šou (kuća u kojoj stanuje radnik jednostavnija je od kuće nekog berzanskog
službenika, dakle ipak ne postoji svedenost na isti rang; ali kao je Ledu bio protivnik tradicije postojanja
društvenih razlika u arhitekturi, tako ovde ipak ne postoji suštinska društvena hijerarhija.
Ledu: - dozvoljava ukrase kada je to u skladu sa karakterom građevine, posledica toga je skoro potpuno
odsustvo ornamentike, jasno izražava težnju ka neukrašenim geometrijskim oblicima i neprekinutim linijama.
- svi funkcionalni elementi u smislu pogodnosti za stanovanje,... žrtvovani su u simbolici jedne idealne
arhitekture
- svođenje arhitekture na čiste geometrijske oblike (osnovne) i skoro potpuno negiranje dekoracije čine
ga pretečom Le Korbijea i Losa
- arhitektura postaje jezik znakova i sama sebe slavi; realizacija bi obezvredila čitavu ideju, zato nikada
nije počinjao da realizuje ove projekte; ideja je postala čista slika, ali nikada arhitektura
- utiče i na ideje idealnih gradova Ovena, Furijea, Hauarda
Dodatak (predavanje)
- zagonetni arhitekta XVIII v.; elitni francuski arhitekta; svi su ga kritikovali - smatrali ga slugom krune
- njegova knjiga "Arhitektura" -> sve o njemu znamo iz te knjige
- njegovo delo izaziva stalne kontraverze - ekstremni stavovi; pogrešne interpretacije počinju još za njegova
žiota
- dobar arhitakta, ali - "uništava mušterije" - uvek je premašivao troškove
- negativna mišljenja pojačana su posle rancuske revolucije -> da redukuje arhitekturu na geometrijske forme =
"nedopustiv intelektualni pad", "najgori primer arhitekture" (govorio Viktor Igo)
- "Mit" - tekst Emila Kaufmana, u kome smatra da je Ledu preteča Le Korbizjea (sve izvan stvarnih istorijskih
činjenica, ali je izbacio Ledua u arhitekturi ranog modernizma) -> u knjizi "Od Ledua do Korbizjea"
- Drugi mit - da je preteča socijalne arhitekture Engleske, ruske avangarde
- samo spolja - modernističke karakteristike (geometrizam, odsustvo ornamenta); inače - u dubini stvaralaštva ->
arhitekta svog doba (simetrija, nema novih materijala ni ornamenata)
- svaki arhitekta tog doba stvorio je jedno veliko, životno delo; Ledu je bio dugačiji i po tome što je imao širok
spektar projektovanja, velemajstor brojnih žanrova - široka lepeza projektnih programa
- Paladio, Šinkel, Vagner,... - u delima prikazali objekte onako kako su ih zamislili (ne kako su izvedeni)
3. Klod Nikola Ledu 18
* Ledu - u knjizi o sopstvenom delu (objavljena dve godine pred smrt) - prikazuje dela izmenjena, onako kako je
on to hteo; II tom 1847. - projekti iz životnog doba. Tekst komplikovan - arhitektura posmatrana kroz umetnost,
običaje i zakonodavstvo (1804. I tom; 1847. II tom - posthumna)
- projekti - pretenciozni i u neskladu sa njegovim praktičarskim duhom
- niz neprilika u poznim godinama (raspad porodice, zatvor) - ipak sačuvao prisebnost i bistar um
- fantastična dezinformacija, preradio projekte iz mladosti da bi ih usaglasio sa svojim mišljenjem u starosti, t.j.
svojim poznim stilom (60 godina je imao) -> Selerije (biograf Leduov): "Ledu širi intelektualni šarm"
- pripadao je tajnim društvima (mason), okultnim udruženjima; projekat za grad Šo = sedište masonske lože
- nije rođen u Parizu, već u Šampanji; to je mnogo uticalo, jer je za razliku od Parižana bio slobodniji; nije
odrastao u gustom urbanom okruženju, tako da je imao osećaj za pejzaž, odnosno za uklapanje objekata.
Roditelji - siromašni (otac trgovac). Dobio je stipendiju u svom mestu i tu ostao do 15 godina
- nije školovan na Akademiji. Nije prošao Grand Tour. Studirao je likovne umetnosti (slično Buleu, samo se
spontano odlučio za arhitekturu). Zaposlio se kod Trčara, a kasnije u direkciji za šume i puteve: odgovara za
lokalne projekte - 12 crkava -> primenio znanja i iskustva stečena kod Blondela (bio u njegovoj školi)
- 4 perioda života - karijere, jasno diferencirana (po približno 10 godina)
I. 1760. - 1771. -> šegrtovanje, učenje zanata, brojne rekonstrukcije (zamkovi) i adaptacije starih zgrada
(gradske rezidencije = hoteli)
II. 1771. - 1779. -> rad na zgradama - rezidencije Solana, pozorišta
III. 1779. - 1789. -> Palata pravde, Zatvor u Eks-an-Provansu, trošarine
IV. 1789. - 1806. -> polupenzionisani arhitekta, hapšen pod terorom - crtao, pravio gravire, tekstove za traktat,
crtao idealan grad Šo
- klijenti - u prvom periodu - bogati slojevi, plemstvo, carinici,... sa ogromnom društvenom i finansijskom moći.
Celo to društvo bilo je povezano međusobno (brakovi i sl.) i preporučivali su Ledua jedni drugima. Njihovi
ciljevi - da pokažu svoj duh i pedigre (što je Ledu umeo fantastično da izrazi), dokažu svoju titulu, prestiž. Ledu
- vrlo talentovan za to (gigantski redovi, kroz spratove..., ambelmi) -> formalno laskanje. Baron Tijer - klijent
- 1768. - spisak radova (radi kandidovanja za člana francuske Akademije) -> promenilo se naše shvatanje o
njegovoj karijeri (navodi nekoliko značajnih, a mala dela ne, ne zna se zašto)
- teoretski stav - jezik karaktera arhitekte (za njega jako specifičan) potiče od Blondela; odnos društvenog ranga,
dekoracije i odnosa masa ("zgrada mora da odiše karakterom")
III.
1. Zatvor u Eks-an-Provansu, 1784. -> projekat, objekat započet pa prekinut (obustavljena gradnja); neprijatan
arhitektonski oblik - kao tvrđava (masivni zidovi, kule na uglovima, horizontalni prozori (prorezi) = limitirana
svetlost; proto-dorski = subdorski ulaz - sa sve četiri strane (klasicistički element); sve je od grubih kamenih
elemenata; jedini dekorativni element je venac; dvoosna simetrija). Ovde je zapravo suština njegove arhitekture
= architecture parlante = "arhitektura govori sama za sebe". Kod njegovih objekata odmah se prepoznaje
namena. (Zatvor treba prepoznati kao zatvor - ovde)
I.
2. Šato de Mopertije - rezidencija, adaptiran stari zamak; de Mopertije an Pier - otmenijeg porekla od carske
porodice; gigantski dorski red - kasnije dodata fantazija, tako nikad nije bila izgrađena (danas na zamku ne može
se prepoznati ništa od Ledua)
3. Nepoznati objekti - rezidencija predsednika Lokara - manje poznata
4. Hotel de Halvil (1766.) - početak dugoročne saradnje sa švajcarskim bankarima i vojnicima; rezidencija
plemića - pukovnik francuskog puka, blizak dvoru (Ledu je preradio parisku rezidenciju iz XVIII v.) - unutrašnje
i spoljašnje dvorište; remodelacija bivše rezidencije - smanjio vertikalnost zgrade. Stubovi = plemići tog doba
hteli; kasnije Ledu u knjizi preradio; jedan od retkih sačuvanih projekata; koristio scenografske veštine -> na
zabatu objekta (manastir - cilj: produbljivanje prostora) preko puta nacrtao kolonadu (vode nema u to vreme ->
delovi fontane i vode se klešu u kamenu)
5. Hotel de Uzes (1787.) - nije uključio u listu, ali kasnije spominje kao svoje veliko delo (Blondel ga pominje,
ali uvek enterijer). Vlasnik - vojvoda posle revolucije je izbegao. Objekat ima izrazitu vertikalnost koju Ledu
pokušava da smanji - horizontalnost; napred - kolosalni korintski stubovi; zadnja strana slična, ali pilastri.
Enterijer - posebno ponosan na njega; odražava društvo tog doba; drveni stubovi u enterijeru.
6. Zamak Benouvil u Normandiji - simbol porodice; kolosalni jonski redovi kroz tri sprata (ulazna fasada) na
ulazu su skulpturalne kompozicije (medaljoni); u knjizi se objekat razlikuje od izvedenog; zadnja fasada -
pilastri, napred - stubovi.
7. Gradska rezidencija (hotel) Marensi (1769.) -> projekat; rano remek-delo; nepravilna parcela (ulaz je sa
ugla u kružni foaje, pa onda u eliptični foaje); zgrada se obično smešta u dubini parcele, a Ledu je smestio na
raskrsnici ulica; ulaz je na uglu, duž ulica su kolonade; prostorije se pretaču jedna u drugu - sistem
karakterističan za tadašnju Francusku; ulazi se kroz dvorište kočijama, pa toplom vezom u vilu.
3. Klod Nikola Ledu 19
II.
* Ledu radi pod pokroviteljstvom: madam Gimar i madam di Bari. (obe ljubavnice - pa im finansirali drugi)
8. kuća za madam Gimar (1770.) - prima balerina -> najpoznatija mala kuća, prilagođena vlasnici; u zadnjem
delu kuće (ili na spratu) je pozorište (20 mesta) za ličnu odabranu publiku (pokrovitelje); na ulazu - jedna
četvrtina lopte - simetričan vestibil; na ulaznom timpanonu - grčka boginja igre; funkcija stanovanje.
9. kuća (paviljon) za madam di Bari (1773.) -> složen kompleks izvan Pariza; red hramova spolja; madam di
Bari = zvanična kraljeva ljubavnica Luja XV -> arbitar za kulturu; liči na Mali Trijanon (Gabrijelov) rađen za
madam Pompadur (ljubavnica Luja XIV); nije za stanovanje već kao paviljon za prijeme.
* Pariska rezidencija - zamak za madam di Bari (uvećan paviljon sa vertikalnom i horizontalnom osovinom) nije
izveden.
10. Solana u Ark-e-Senanu (projekat 1773., a izvedena 1775.-79.) -> danas kongresni (kulturni) centar sa svega
5-10% Leduovog; u delu Francuske sa mnogo slanih izvora soli. Ledu je imenovan za inspektora solana (koje su
inače bile pod jakom državnom upravom) zahvaljujući madam Bovari; haotičan splet građevina; projekat Solane
-> samo preteča idealnog grada Šo; proizvodnja soli je organizovana po vojnom principu; trgovini solju -
monopol države; od krajnje utilitarne zgrade, Ledu pravi monumentalnu arhitekturu. Ostale solane - smirene;
proces proizvodnje soli - jednostavan: zagrevanje vode i taloženje soli; krajnja ekstravagancija; poreklo oblika -
rimski amfiteatar; potenciranje moći direktora; veštačka pećina na ulazu (simboličan izvor slane vode) -> da se
naglasi egzotičnost mesta (niz stubova na ulazu). Glavni objekat - direktorova kuća - naglašena moć direktora; u
centru; stubovi u ulaznom portiku: naizmenično kvadratni i okrugli; deo za kovače; zdenac (česma); skladišta
okolo; sa obe strane direktorove kuće zgrade za evaporaciju. U glavnom objektu - prizemlje: ambulanta, kapela,
laboratorija za ispitivanje; sprat: prostor za obedovanje, stanovi za direktora i više činovnike; Solana -> Šo ->
prvi industrijski grad
11. Pozorište u Bezansonu 1778.-84. -> niz polemika tada kako pozorište treba da izgleda; pokušaj vraćanja
rimskoj tradiciji; problem lože (bile su fiksne). Otvoreno je 1784. sa nezavršenim enterijerom, i društvena i
funkcionalna uslovljenost - sedelo se po hijerarhijskoj lestvici; lože - male sobe za prijem, intrige, navlačenje
zavesa - saloni, a ne prostori za gledanje predstave; pozorišni komad se odvijao na bini, a gledalište galami; ko
najviše plaća -> sedi najbliže bini (to uvodi Ledu); lože do tada -> upijale buku, a vidljivost svedena na nulu;
Ledu to u biti menja -> nema više zavesa, lože više nisu saloni -> usmerava ih na predstavu; prvi put parter je u
nagibu, potopljen orkestarski prostor, lože usmerene ka predstavi
12. Pozorište u Marseju -> uvećana verzija prethodnog; nerealizovano (projaktovano posle Bezansona)
13. Gradska rezidencija (hotel za madmoazel de Lison) (izgrađena 1778.-81.) -> najveća privatna narudžbina.
Gospođa de Lison (bogata naslednica muža) - hipohondar (bojala se bolesti) -> zahtevala da to bude udobna
rezidencija u zdravom okruženju, izolovana od zaraze, od sveta. Umrla pre kraja radova. Izvori: francuski
klasicizam + italijanska renesansa + antika = sklopljeno u jednu paladijansku formu; ulazna partija - grandiozan
luk ("slavoluk") koji izgleda kao da je do pola ukopan u zemlju; veštačke pećine, imitacija prirode, zelenilo,
piranezijevski motivi ("kao minijaturni grad sa bulevarom"); kompleks čine tri objekta, saobraćajnice u
izdvojenom nivou (izdvojen kolski od pešačkog saobraćaja); veoma skupa investicija - Ledu nije vodio računa o
troškovima (tipično za njega) -> cena sa 400.000 skočila na 2.000.000 livri (suma Viktora Luja za pozorište u
Bordou)
III
14. Trošarine u Parizu -> (solane su bile šok, ali to je bilo u provinciji); najkritikovaniji projekat -> snažne
kritike -> "pretenciozne za tako običnu funkciju"; tumačenja -> šašavost klijenata i arhitekte; smatrali su Ledua
za nastranog, ekstravagantnog, ludog. 1670. Luj XIV - kralj Sunce -> uvideo da zidine ničemu ne služe ->
rušenje, a sistem palisada za sprečavanje šverca (ulaska robe) -> ali zato trošarina je mesto za naplatu ulazne
takse na ulaznim putevima. Kod Ledua obična kućica (naplatna rampa) dobija grandiozne dimanzije, antički
oblici - kao kapije oblika П. Smatrali su ih nepotrebno raskošnim. Za vreme barona Osmana - srušene su (ostale
4).
(trošarine i krčme su kasnija inspiracija mnogim arhitektima - Lujis Kan)
15. "Krčme" van Pariza -> blizu naplatnih rampi; za one koji nisu uspevali da na vreme izađu iz grada;
grandiozne kao i sve ostalo; veliki doprinos; nikad nisu izgrađene (fantastični oblici, prstorna organizacija - uzor
za američke zatvore)
16. Projekat za ... zgradu (1780-tih) -> nijedna nije izgrađena
17. Parlament i palata pravde u Eksu (1 objekat) - projekat odobren 1786. - kralj; 1,6 miliona livri; 1790.
zaustavljena izgradnja zbog revolucije; parlament + zatvor; traganje za lokacijom; Ledu -> je izgradio 2 m zida i
potrošio sav budžet; izuzetno složena zgrada - najveća (jedna od 12 parlamanata); zgrada je skromno završena
1815. posle pada Napoleona (inače, Ledu je u početku podržavao revoluciju, a posle ne -> transformisao se od
kraljevog arhitekte do arhitekte revolucije).
3. Klod Nikola Ledu 20
Kompaktna zgrada deluje kao uređena direktorova kuća iz Solane. Ulaz naglašen moćnim portikom sa
toskanskim redom. Fasada jednostavna, dorski venac iznad toskanskog reda.
Šo: - Stilske razlike prate promene njegovog likovnog jezika i političke ideologije. Prate karakter njegovih
projekata.
- Nema pozorišta, trgova, ...
- Masonska ideologija -> provejava borba za duhovno i društveno dobro
- Grad je klasičan, ali i najsiromašniji imaju kuće "dostojne čoveka"
- Arhitektonska prezentacija zgrada je neka vrsta arhitektonske stenografije -> samo najbitnije, bez
nepotrebnih detalja - zato i sada izgleda moderno i zaveo je mnoge istoričare da ga smatraju pretečom
modernizma.
Kraj: - Tragičan kraj. Anonimno potkazan; revolucionarne optužbe; rojalistička stremljenja
- Od giljotine ga jedva spasla kći
- Odležao 1 god., ali posle nije dobio nijednu državnu porudžbinu. Sve je imao Luj David (carev lični
slikar)
- Decenija potpune neaktivnosti -> crteži, table i tekstovi za knjigu i projekat idealnog grada Šo.
IV
18. Idealan grad Šo -> kao i sam Ledu, i ovaj projekat je zagonetan; radio ga je u poslednjoj trećini života; ideja
- još u vreme projekta solana
- Karta bez potpisa u nacionalnoj biblioteci Francuske -> crvenom olovkom oval, elipsa koji predstavlja idealan
grad Šo (solane su bile 1/2 kruga)
- 3 modela:
1. Solane de Chaux
2. U knjizi "Arhitektura" - drugačiji karakter - zatvorena formacija, kao vojni logor. "Arhitektura" - niz
realizovanih i nerealizovanih (idealizovani); realizovani se mogu pratiti u odnosu na izgrađeno, a nerealizovani
su još više idealizovani u skladu sa njegovim ukusom pred kraj života
~ koreni vrtnih gradova - po nekima
3. sam opis u tekstu knjige - generalni urbanistički plan solana koje su realizovane
- 3 grupacije institucija:
1780.-85. -> crkva, tržnica, berza
1785.-89. -> početak francuske revolucije -> stil sve ekstravagantniji: trošarine u Parizu, projekat za groblje u
Šou, topolivnice u Šou
1793.-1802. -> utopijski program institucija: 12 seoskih zgrada i serija objekata masonskih institucija
* Crkva za Šo -> (Suflo - pravio crkvu Sv. Ženevjeve, umro - niz polemika kako da se nastavi)
* Groblje za Šo -> sl. Buleovim kenotafima; tada su mnoga francuska groblja zatvorena zbog nehigijenskih
uslova
* Projekat javnog kupatila -> imao je zdravstvene teškoće, išao je u bolnice, zato predlaže izgradnju termalnih
kupatila (sl. rimskim termama)
* Topolivnice
* Projekat za ekonomsku farmu
* Realan projekat za farmu u Bretanji
- Jedno vreme je bio bez posla i projektovao je svoje idealne projekte za stvari koje su drugi radili
* Projekat za skromnu farmu
* Projekat pijace -> srednjevekovni koncept; pokrivena, izdignuta na stubove; tipične za Italiju, Francusku -
ekstremno privlačne
* stambena kuća -> dosta simbolizma:
* stanovi za ugljare
* stanovi za drvodelje
* kuća drvoseče
* kuća šumskog stražara (lovočuvara)
* kuća proizvođača (buradi za so) - bačvanska radionica
* stambene zgrade za čuvare poljoprivrednih dobra
* projekti za mostove
* kuća direktora voda i šumskih dobara (F.L.Rajt; Majkl Grejvs)
* serija stambenih zgrada - letnjikovaca:
* letnjikovac za gospodina Ema
* letnjikovac za troje dece
* letnjikovac za berzanskog agenta
* letnjikovac za intelektualca
3. Klod Nikola Ledu 21
* letnjikovac za trgovca
* letnjikovac za stolara
* samački hotel, komunalna zgrada
* prihvatilište
* crkva Sv. Vartolomeja 1764. - rekonstrukcija
* kuća Hostein
* Masonski program:
* institut za ispitivanje moralnih vrednosti (umirilište); (slično UN) apstrakcija Solomonovog hrama u
Jerusalimu
* kuća jedinstva ("narodni univerzitet")
* hram sećanja (sa 4 stuba - podsećaju na minarete)
* zgrada za vaspitanje
* muzej jedinstva
toga je značajna činjenica da su Buleovi projekti bili samo "slike" i da su samo tome i bili namenjeni - radikalnoj
ekstrapolaciji važećih ideja.
Dela i Ledua i Bulea otelotvoruju slobodu mašte, koja je retko ikad više dostignuta u arhitekturi. Bule je bio
umetnik koji je pripadao mračnoj strani romantičarskog pokreta; njegova raspoloženja su toliko daleko od
utopijskih da se mogu nazvati apokaliptičkim, ali prerušena u varljivu lucidnost geometrijskog neoklasicizma,
baš kao što su mračna raspoloženja u Francuskoj tog doba našla izraz u racionalističkom žargonu, kad je reč o
jeziku. Njegove megalomanske vizije uzvišenosti bile su u arhitekturi norma totalitarnih režima (ostvarenja
najsličnija njegovim snovima, rađena su u vreme trećeg rajha i Adolfa Hitlera).
Bule se prvo pripremao za slikara, kasnije postao učenik Blondela. Iza sebe je ostavio mali broj građevina i
nekoliko unutrašnjih dekoracija u privatnim kućama. Bio je na raznim položajima u građevinskoj administraciji i
primljen je na Akademiju arhitekture kao član prvog reda. To mu je verovatno pružalo materijalnu sigurnost i
omogućilo da se 1781. godine povuče iz prakse u oblasti arhitekture i okrene svojoj pravoj ljubavi. Buleov
značaj je zato uglavnom vezan za njegov Esej i crteže u vezi sa njim u periodu od 1781. do 1793. Testamentom
iz 1793. zaveštao je rukopis i crteže francuskoj naciji. Na početku Eseja nalazi se maksima: "i ja sam takođe
slikar", koja sadrži suštinu njegovog poimanja arhitekture i slična je Koređovoj rečenici. Na isti način
razmišljanja nailazimo i kod Ledua: "Ako želite da se bavite arhitekturom, počnite kao slikar.". Arhitektura je
predstavljena kao slika stvorena od dejstva čvrstih tela. Sam čin građenja za Bulea je "umetnost drugog reda".
Buleovi projekti nisu bili predviđeni za izvođenje, niti su sami sebi svrha. Oni su neka vrsta zbirke eksponata
koji će stajati u nekom imaginarnom muzeju arhitekture. Minimalizam u formi i izrazu, a velike dimenzije; teži
arhitekturi sa poetskim karakterom, posebno kada se radi o javnim građevinama (slike kojima su čula izložena
treba u nama da probude osećanja koja odgovaraju nameni tih građevina) -> karakter shvata kao efekat. Bule se
naslanja na Peroa i odbacuje analogiju arhitekture i muzike, dok sa druge strane tvrdi da principi arhitekture
dolaze neposredno iz prirode. Bule uvodi nove principe: pravilnost, simetrija, raznovrsnost, koji zajedno čine
proporciju (lopta je najsavršenije čvrsto telo jer su u njoj objedinjene savršena simetrija i pravilnost sa najviše
raznovrsonsti). Tako proporcija ne predstavlja aritmetički odnos, već kombinaciju elemenata koji izazivaju
određen efekat. On proporciju smatra "jednom od osnovnih lepota u arhitekturi". Pravilnost i simetriju čvrstih
tela posmatra kao izvod iz prirode. Zato on u svoju definiciju uključuje dejstvo prirode i kroz svoje projekte želi
da stvori zapravo "velike slike prirode.".
1. katedrala povodom praznika tela Hristovog - "građevina treba da ima značajan izgled, važan izgled i da se
nalazi na otmenom i važnom mestu koje dominira gradom; treba da bude okružena cvećem i drvoredima; priroda
i godišnja doba i mesto su deo karaktera građevine; priroda je najlepša u leto i zato se projekat za podizanje
objekta dešava u to doba". Za Bulea su pojam Prirode i Boga jednaki, otkrovenje se odvija u arhitekturi "slici".
Arhitektura postaje sredstvo za delovanje Prirode, a arhitekta njen "pokretač". Ovim projektom za katedralu,
Bule želi da stvori jedan dominantan prizor u slavu Boga. Treba da bude odraz svemira. Velelepnost, lepota i
simetrija za Bulea su neodvojivi. Svi njegovi projekti teže monumentalnosti.
2. nadgrobni spomenici; važan deo njegovog rada. Smatra da su egipatske piramide "sa svojim turobnim
izgledom neplodnih vrhova i nepromenljivošću" posebno pogodne za postizanje željene poetike u arhitekturi.
Krunu ovih projekata i opisa čini spomenik - kenotaf Njutnu (Njtn je sahranjen inače u Vestminsterskoj opatiji.
Ogromna lopta predstavlja Zemlju i Njutnova otkrića. Danju je zvezdano nebo dočarano otvorima u kupoli, a
noću se ovaj efekat postiže pomoću jakog osvetljenja. Kružno zasađenim drvećem oko zgrade oživljava se
tradicija rimske imperije sa Avgustovog i Hadrijanovog mauzoleja.
Bule je znao sigurno da su njegovi projekti prevazilazili granice mogućnog u tadašnjem građevinarstvu, ali to
nije doživljavao kao nešto strašno. Spomenik Njutnu praktično je bez funkcije - nije čak ni grob, već samo
memorijalni objekat ("što manje izrađena svrha građevine, to veća mogućnost za primenu čistih geometrijskih
oblika"). U doba prosvećenosti Njtn je smatran duhovnom zvezdom vodiljom -> spomenik nije posvećen
Njutnovoj ličnosti, već svemu onome što se vezuje za njegovo ime!
3. Hram razuma (o njemu nema reči u Eseju) -> otišao je još dalje u razmišljanjima o lopti; nad manjom
donjom poluloptom postavljena je druga veća. U središtu se nalazi statua Dijane iz Efesa (boginje prirode i
plodnosti) - tako je Hram razuma istovremeno i Hram prirode.
* Osnovne karakteristike Buleovih projekata: upotreba geometrijskih oblika, ideja ne odaje praktičnu namenu,
monumentalnost, ogromne dimenzije. Bule predstavlja jednu arhitekturu per se - u kojoj je važan samo prikaz,
ne realizacija. Monumentalnost, ne kao oblik megalomanije, već izražavanje uzvišenosti Prirode.
Bule još:
4. Gradska većnica -> ogoljena forma, skoro bez ornamenata
5. projekat Palate suverena (carska palata)
6. projekat za Palatu pravde -> minimalizam u izrazu, simetričan, jasan (lavirani crtež)
7. projekat za Nacionalnu skupštinu
8. projekat za Nacionalnu biblioteku
9. Muzej - hram Revolucije (vreme promena)
10. projekat rekonstrukcije Versajskog dvorca
4. Arhitektura XIX veka: Teoretske osnove 23
* Engleska:
* viktorijanska gotika
- kraj XVIII v. nije označio prekretnicu u Engleskoj arhitekturi, posebno zato što se posledice francuske
revolucije i Napoleonovih ratova u njoj nisu osetila kao na kontinentu
- Engleska u XIX v. - poprište raznovrsnih interesa i ukusa aristokratije i novih bogataša (talentovani arhitekti su
uvek mogli naći finansijsku podršku za svoj rad u Engleskoj)
- karakteristično je za Englesku da između glavnih predstavnika tzv. grčke i gotske obnove (započetih u XVIII
v.) nije bilo razlike sve do početka XIX v., do 1820. kada ova dva pokreta kreću različitim pravcima
- teren za viktorijansku gotiku: džordžijanska gotika; nova saznanja o istoriji, konstrukciji i detaljima gotike
- viktorijanska gotika - najuspešnija od svih srednjevekovnih obnova u XIX v. i najveći engleski doprinos ovom
periodu
- za razliku od Francuske, koja je imala L'Ecole des Beaux-Arts - viktorijanska arhitektura (Engleska) je
sistematizovana i centralizovana (kao i Francuska), isparčana i individualistička. Obuka arhitekata - lični izbor i
šegrtovanje, ali je prednost Engleske bila što je pružala utočište svim arhitektima talentima i senzibilitetima uz
podršku; tako da, dok je osvajač rimske nagrade u Francuskoj mogao da izradi samo nekoliko zgrada,
viktorijanski arhitekti - na stotine, dakle mogli su da istražuju i da se oplemenjuju u praksi, a ne samo da crtaju
- teorijski doprinos:
- Pjudžin, 1835. postaje pripadnik Rimokatoličke crkve; pod uticajem religioznog fanatizma napisao je svoja
glavna teorijska dela (ali i poludeo):
1. "Kontrasti", 1836. -> filozofska razmišljanja; preovlađuju nearhitektonski i neestetski pogled -> ilustracije
za naslovnu stranu - kasno gotski oblici, uporedan prikaz srednjevekovnih i savremenih zgrada
- srednjevekovna arhitektura, po Pjudžinu, je superiorna kao funkcionalna
- pojam funkcionalnosti on ne izvodi iz upotrebnog ili konstruktivnog aspekta, već iz izražavanja religiozne
namene: vertikalne linije kao značenje uskrsnuća i td.
- u usponu i padu srednjevekovne arhitekture, video je odraz uspona i pada "pravih katoličkih principa". Kod
njega su reformacije, protestantizam i paganska misao u tesnoj vezi sa opadanjem arhitekture; za njega velika
umetnost može imati korene samo u katolicizmu -> put ka dobroj arhitekturi počinje sa povratkom čistom
katolicizmu
4. Arhitektura XIX veka: Teoretske osnove 24
- Džon Raskin (1813., London - 1900., Kimberlend) - istoričar umetnosti, najznačajniji pobornik gotike u
Engleskoj, za koga su umetnost i arhitektura bile samo deo mnogo šireg društvenog konteksta. Još kao student
objavio je seriju članaka u Londonskom "Arhitektonskom magazinu" pod nazivom "Poezija arhitekture" i
pseudonimom "prema prirodi". Razvio je ideju o nacionalnoj arhitekturi proizašloj iz običaja, pejzaža i klime.
Na njega je uticao Pjudžin koga je kao čoveka inače prezirao
- visoka viktorijanska gotika je značila novi duh - engleskoj gotskoj okosnici pridodati su kontinentalni, naročito
italijanski uticaji (teme kojima se bavi: 1. nacionalna arhitektura, 2. spajanje etičko-religiozne sfere sa
arhitekturom, 3. pravila arhitekture su izvedena iz prirode čoveka ili su opravdana materijalima, 4. upotreba
gvožđa, 5. ukrašavanje, 6. materijali, 7. vidljivost konstrukcije, 8. protiv restauracije, 9. princip univerzalne
gotike)
- italijanski uticaj: kolorit, šare, zidarske tehnike
- život: otac - vinarski trgovac; materijalno dobrostojeći; majčin uticaj najveći; uglavnom usamljen u mladosti ->
još kao mladić sa roditeljima je proputovao Englesku, Francusku, Italiju, Nemačku i Švajcarsku - lična kultura,
izvanredno obrazovanje -> 1854. na Working Man College: predaje umetnost, a potom modernu proizvodnju i
ornament
- Raskinov stil pisanja nije se odlikovao preteranom argumentovanošću, ali zato jeste velikom vizionarskom
poetskom snagom - zahvaljujući pre svega njegovim pisanim delima istoricizam se u Engleskoj održao do kraja
XIX v.
- od njega potiču primenjne umetnosti i umetnički zanati; podela proizvodnje: proizvodnja, umetnost, lepa
umetnost (ruke + glava + srce); on je polemičar, kritičar, inovator, inicijator kulturnih akcija
- glavna dela:
1. "Sedam svetiljki arhitekture", 1849. (sedam svetljki: žrtva, istina, moć, lepota - estetski koncept, život,
sećanje, poslušnost -> po jedno poglavlje); otkriva moralni ton, karakterističan za zrele radove. Ono što je za
Pjudžina religiozno, ovde je etičko. Cilj mu je, kako sam kaže da ovom knjigom stvori "izjavu o principima", a
ne esej o evropskoj arhitekturi. Izbor zgrada je ličan ("zgrade koje najviše volim") i plod je njegovih putovanja
po Italiji i Francuskoj; ne veruje u pravila izvedena iz arhitekture prošlosti - prihvata samo ona koja proističu iz
prirode čoveka ili koja opravdavaju materijal ("nema principa iz prošlosti arhitekture koji se ne može oboriti
pojavom novog materijala")
2. "Kamenje Venecije", 1851.
4. Arhitektura XIX veka: Teoretske osnove 25
- protivljenje obožavanju novca, fabričkoj proizvodnji, upotrebi gvožđa (kao izrazu korupcije; gvožđe ne voli, ali
shvata da je materijal budućnosti i pritom je njegov estetski stav po pitanju upotrebe gvožđa neutralan)
- verovao je da dobra arhitektura proističe iz napora posvećenog čoveka u zdravom društvu (kao što je bilo u
srednjem veku, dobra arhitektura je izraz zdravog društva -> zato se u kasnijim godinama okreće politici)
- koncipirao je i obrnutu ideju (njegova vera u blagostanje neodvojiva je od procvata umetnosti), da dobra
građevina može da doprinese dobroti svojih tvoraca i društva u celini (docnija modernistička opsesija);
savremenom životu suprotstavlja idealizovanu sliku davnih vremena (to ga je dovelo u raskorak sa njegovim
vremenom), Raskin razlikuje arhitekturu od građevinarstva, pri čemu je građevinarstvo u službi funkcionalnosti
- Raskin je bio antifunkcionalista; suština arhitekture po Raskinu krila se baš u onim aspektima koji nisu
neophodni (model svakog ornamenta je Božija tvorevina, funkcija ukrasa je da prenese stvaralački napor
prirode) - ukras je ono što arhitekturu odvaja od građevinarstva; zalaže se za čitljivost konstruktivnog sistema,
verodostojnost materijala, upotrebu organskih i ručno rađenih ukrasa, majstorstvo pojedinca (nasuprot mašinskoj
proizvodnji) i konzervaciju - ne restauraciju istorijskih spomenika
- Raskin je u dekoraciji zastupao boju, naizmenične redove kamena i opeke (metafora slojevitosti Zemljine
kore); boja potiče od materijala, a ne od bojenja
- protivi se restauraciji istorijskih građevina, jer to za njega znači njihovo uništenje. Smatra da je arhitektura
mogućna jedino u uslovima vremena u kome je nastala; drugo vreme udahnjuje drugi duh, a tada nastaje druga
građevina
- ova estetika je reinterpretacija slikovitosti
* "Kamenje Venecije" - tu postavlja princip univerzalne gotike - "gotičnost" - "duša gotike" sastavljena od
istorijskih, društvenih i etičkih elemenata, podeljena u 6 kategorija: divljaštvo, promenljivost, prirodnost,
grotesknost, krutost i izlišnost; razlikuje 3 kategorije ornamenata zasnovane na istorijskim osnovama: 1. "ropski
ukrasi" koje prave robovi degradirani na status mašine (klasična arhitekura + grčka), 2. "urođeni ukrasi"
(hrišćanska srednjevekovna arhitektura), 3. "revolucionarni ukrasi", koji su doveli do emancipacije ornamenata u
odnosu na građevinu
- Raskin se postepeno sve više približava socijalističkim idejama i uzima aktivno učešće u delatnostima raznih
radničkih organizacija, predlagao je zamenu kapitalizma agrarnim komunizmom (uticaj njegovih socijalističkih
ideja osećao se kod Gandija i Mao Ce Tunga)
- ekleziološko društvo
- u XVIII i XIX v. Anglikansku crkvu su oslabili liberalizam, nauka i industrijalizacija; radi toga su pokrenute
reforme koje su najjače uporište imale u Oksfordu i Kembridžu; ponovo se ističe duhovnost, smisao svetih tajni i
liturgije
- posebna pažnja obraća se pitanjima razrade rituala, ukrasnih predmeta koji prate ceremoniju i njenog
arhitektonskog okvira
- 1836. u Kembridžu se osniva društvo Kamden, preimenovano 1845. u ekleziološko društvo (trajalo do 1878.),
koje je izdavalo publikacije sa uputstvima o gradnji Anglikanskih crkava
- u početku, podržavane su Pjudžinove ideje, ali 50-tih počinje traganje za izražajnijim, životnijim stilom;
senzibilitet tih traganja bio je blizak stilu Drugog carstva u Parizu i tekstovima Raskina
- 1804. piše esej (u sopstvenom izdanju) u kom kritikuje rimsko-dorski projekat Džejmsa Vajata (predsednika
kraljevske Akademije) za Dauning koledž u Kembridžu i pritom zahtevao čisto grčki stil. Tako je njegov apel
prihvaćen i izveden je projekat Vilijema Vilkinsa u jonskom stilu. (Jedna od argumentacija za ovu kritiku bila je
tvrdanja da grčki dorski stil koji nema bazu stuba, proizvodi jače vibracije od rimskog dorskog stila)
1. 1804. završava i restauraciju svoje kuće, koju je prvobitno izgradio R. Adam u Ulici Dačes. Urađena je da
bude muzej - za smeštaj Houpove kolekcije; eklekticizam je izražen stavom da svaka soba treba da ima
sopstveni stil. Ovo je u vezi sa njegovim putovanjima, pa otuda i orjentalni elementi pri čemu odstupa od svog
samo antičkog stava. Projekat kuće bio je uslovljen eksponatima; nameštaj je neudoban; fasada odaje slikovit
utisak
- Houp dalekovido opaža da "u doba mehanizacije moć obične mašine ne može zameniti ili slediti umne
sposobnosti čoveka". On uviđa umetničke i ekonomske prednosti procvata manufakture, koja će "dati hranu
sirotinji, ali i novo okruženje za trošenje bogatima"; slični zaključci o primenjenim umetnostima kao Vilijam
Moris posle njega
- u estetiku veruje gotovo na religiozan način (te meša način na koji su ljudi antike gradili svojim božanstvima sa
isticanjem svojih potreba naglašavanja određenih prostorija)
- "sasvim novi dekorativni stil" - izvodi iz kombinacije intelektualne lepote, korisnosti i podobnosti, uz primenu
klasične forme i ornamentike, prilagođene savremenim potrebama i navikama
2. 1807. seoska kuća u Dipdinu, Dorking, Sari - još izraženija slikovitost
- 1819. izlazi egzotični roman "Anastazijus ili memoari modernog Grka", anonimno objavljen, te se često
mislilo da je Bajronov
- 1815. počinje detaljno da radi na običnoj istoriji arhitekture koja je objavljena posle njegove smrti. Glavne
tipove arhitekture posmatra u odnosu na klimu, materijal, alate i društvene uslove -> veza između ovog
protomaterijalističkog pristupa i dela Zempera (koji je priredio izbor Houpovih radova)
- Houp se nije ograničio samo na antiku, već je detaljno proučavao i Srednji vek - smatra da romanika potiče iz
Lombardije i da se širila zahvaljujući slobodnim zidarima, što je pokušao da pripiše i gotici; odbacivao je
renesansu kao imitaciju umetnosti i barok kao anomaliju ukusa
- u njegovoj misli postoji kontradiktornost: s jedne strane se protivi imitiranju neevropskih stilova i gotike, a sa
druge traži novi stil, ali ne u grčkoj obnovi (što bi bilo dosledno), već u eklekticizmu - izvođenju iz starih - kao
Hibš 1828. ili Maksimilijanov konkurs 1850.
- Šo (Norman Shau)
- od 1870. bavi se preradom tradicionalnog porodičnog građevinarstva u Engleskoj i Holandiji ("stil kraljice
Ane")
- važan angažman: Uređenje i projekti za prvo vrtno predgrađe Londona - Bedford park (od 1877.), gde su
se okušali i drugi arhitekti pokreta.
1. "Skice za male kuće i druge zgrade", 1878. - delo u kome on prikazuje planove za niz radničkih kuća
različitih dimenzija i predlaže tipologiju javnih građevina za autonomnu seosku sredinu; ovo delo je snažno
uticalo na projektovanje paternalističkih vrtnih gradova i na približavanje pokreta za vrtni grad E. Hauarda i
Arts and Crafts
* Nemačka:
* Nemačka u XIX v.: podložna brojnim i raznovrsnim uticajima; po razvoju arhitektonske misli, Nemačka je
najbiža Francuskoj, ali su putevi bili manje centralizovani i dogmatski, jer Nemci nisi imali ništa slično
L'Ecole... Pažnju je ranije privlačio samo Vinkelman (XVIII v.) koji se ipak samo usput bavio arhitekturom. Pod
njegovim uticajem grčka antika je postala apsolutni model za to vreme, dok je istovremeno romantička
revolucija pažnju posvećivala gotici, koja je smatrana nemačkim nacionalnim stilom. Grupa teoretičara koja je
pokušala da kombinuje ova dva stila postala je pionir eklekticizma i istoricizma (najznačajni centar nemačkog
klasicizma bila je Bauakademie u Berlinu (po modelu L'Ecole Polytechnique, a ne des Beaux Arts), gde je
ključna ličnost bio David Gili koji je osnovao privatnu školu arhitekture. Njega je najviše zanimala tehnička
strana gradnje, a njegov sin Fridrih - kritikuje skučeno obrazovanje arhitekata i predlaže obogaćivanje)
gracioznog i čudesnog" (pod poslednjim posmatra gotiku i arhitekturu koja koristi kineske ukrase i elemente).
Smatra i dalje da se uzvišena lepota nalazi u stilskim redovima
5. "O staronemačkom neimarstvu", 1820.
6. "Istorija neimarstva od najranijeg starog doba do novijeg vremena", 1827.
7. "Prilozi za istoriju usavršavanja neimarstva", 1834. -> udaljava se od prvobitnog stava da se pravila
postavljaju prema antičkoj arhitekturi. Postavlja pitanje koji arhitektonski stil treba usvojiti? - klasicizam vidi
kao "podražavanje oblika, konstrukcije i ukrasa,... prosto igranje arhitektonskim oblicima, bez poštovanja prema
karakteru zgrade i pogodnostima njene namene", i smatra da pristup klasicizmu treba da bude razuman.
- propoveda "teoriju 3 stila sa jednakim statusom": grčki, vizantijski (polukružni lukovi) i ranogremanski (šiljati
lukovi). Svrstao ih je u kategorije: kao racionalni, slikoviti i romantični stil. Takođe, grčki je povezao sa
horizontalnošću, ranogermanski vertikalnošću, a vizantijski - kao njihovu kombinaciju. Smatra da se sva 3 stila
mogu usvojiti u skladu sa potrebama i karakterom građevine. Zato više i ne predlaže klasične modele, već
renesansu (zove je "italijanskim stilom" i tumači kao sintezu klasike i gotike) kao model za palate, stambene i
javne zgrade. Vizantijski stil smatra pogodnim za pozorišta, gradske većnice, škole, berze, ..., a ranogermanski -
za crkve
- "ukrašavanje", po njemu, mora biti u skladu sa celinom, a ne proizvoljno -> ranije nije govorio o
"ukrašavanju", tvrdeći da "jedino konstrukcija, oblik, vode do lepote u arhitekture"
- ova promena u Štiglicovom teoretskom stavu je simptom karakterističan za celu teoriju arhitekture u Nemačkoj
u XIX v. Moguće da je to postaknuto nemačkim izdanjem Diranovog "kratkog pregleda predavanja o
građevinarstvu".
- 1800.-03., studirao u Berlinu (Bauakademie) - kod Davida Gilija, još više kod Alojza Hirta, a i kod Fridriha
Gilija
- upoznao se sa Šinkelom, a za njegove stavove o arhitekturi zaslužan je Johanes fon Miler
- više nego Šinkel interesovao se za arheologiju, istoriju i religiju, što je pokušao da integriše u svoj sistem
razmišljanja. Za razliku od Šinkela koji nije imao veliku potrebu da crta svoja zapažanja (u tačnim merama) na
putovanjima, fon Klence je načinio i objavio nekoliko arheoloških crteža (na pr. Zesov hram u Argigentu, dok je
zime 1923.-24. boravio tamo i upoznao se sa polihromijom u antičkoj arhitekturi)
1. obiman rad "Arhitektonska uzvraćanja i raspravljanja o grčkom i neogrčkom" - ostao je neizdat
2. karakteristično delo "Pokušaj ponovnog obnavljanja toskanskog hrama prema njegovim istorijskim i
tehničkim analogijama" - polazište mu je bio Vitrujev stav o hramovima u Toskani, pa je sačinio
rekonstrukciju Toskanskog hrama na osnovu paralele sa etrurskom arhitekturom i sa stilom građenja u
savremenoj Reciji -> na rekonstrukciji Etrurskog harama primanjuje tehnička svojstva savremene Tirolske
seoske kuće (posebno u krovnoj konstrukciji)
- imao je stav da je "grčak arhitektura povezana zajedničkim lancem sa arhitekturom svih vremena"
3. delo "Upućivanje u arhitekturu hrišćanskog kulta" (objavljeno o državnom trošku i deljeno besplatno);
cilj knjige bio je da "postavi osnove opšteg autoritete i vodič za kolebljive ideje" u kontekstu crkvene
arhitekture. Trebalo je da ovo bude prvi u seriji traktata od kojih se očekivalo da se pozabave i ostalim vrstama
građevina (jer podležu pravilima univerzalne vrednosti), no serija nije nikad ostvarena
- Klence je davao prednost zvaničnoj - državnoj arhitektonskoj politici (kako bi se ukorenio opšti koncept
ustaljenih pravila i oblika u arhitekturi), a u crkvenoj arhitekturi je nastojao da ostvari "težnju vremena u
jednom", i gde je mogućno istom pravcu. Čak ni Kolberova Kraljevska akademija arhitekture (osnovana pod
Lujem XIV) nije postavljala tako kategorične zahteve
- Klence odvaja "pravu arhitekturu" koju definiše kao "slugu religije, države i društva, te tako superiorno", od
"ekonomske arhitekture" - koju ne razmatra, jer se, kako kaže on bavi, lepotom i oblikom u arhitekturi u višem
smislu
- smatra da "opšte norme u arhitekturi koje previše polažu na potrebe ljudi i čije zadovoljenje zavisi od tako
mnogo privatnih interesa, okolnosti i uslova" retko se pokazuju kao odgovarajuće
- crkvena arhitektura zauzima, po njemu značajno mesto, kako bi "vratila polomljene stubove hrišćanske crkve i
ponovo uspostavila hrišćanstvo na čvrstim osnovama"
- "u etičkom, pravom smislu reči, arhitektura je umetnost oblikovanja i kombinovanja materija za potrebe
ljudskog društva i njegovih ciljeva i to tako da se obezbeđuje najviši mogući stepen solidnosti i trajnosti sa
najmanjim mogućim utoroškom materijala i snaga" - izvedeno iz Dirana i blisko Šinkelu
- "lepota = kvalitet, u najvišem smislu te reči, koji proizilazi iz zahteva objekta ili namene građevine, u
kombinaciji sa zakonima statike i ekonomije" -> poklapa se sa Diranovom funkcionalističkom estetikom.
Najpotpuniju i najsavršeniju fuziju statike, materijala i konstrukcije nalazi u umetnosti Grka (preuzeto od Hirta)
-> za to smatra da bi se grčka arhitektura trebala smatrati arhitekturom svih zemalja i svakog doba, arhitekturom
pravog, suštinskog i pozitivnog hrišćanstva
- smatra da lokalne varijacije crkvene arhitekture, uzrokovane regionalnim, klimatskim činiocima treba da budu
u strogom i lepom maniru antike
- žestoko se protivio tekućoj raspravi o gotici i ideji njenog oživljavanja
4. 1830., započinje svoju "Zbirku arhitektonskih projekata" - u grčkoj arhitekturi prepoznaje "čvrste principe
za sva vremena", ali ih ne podiže na status obrasca
- Gotfrid Zemper (Semper) -> vodeći nemački teoretičar sa sredine XIX v.; prijatelj ga je opisao kao
"detinjasto, hipohondrično stvorenje" - Nemačka -> mada je po razvoju arhitektonske misli najbliža Francuskoj,
putevi su ipak bili različiti, jer Nemci nisu imali ništa slično L'Ecole des Beaux Arts. Pažnju je jedino privlačio J.
J. Vinkelman sa svojom teorijom (XVIII v.) o apsolutnosti grčke antike kao modela
* biografija:
- rođen je 1803. u Hamburgu u imućnoj porodici i široko se obrazovao
- pre arhitekture, izučavao prava, matematiku i arheologiju (na Univerzitetu u Getingenu) - bio je i kao čovek, i
kao pisac, i kao arhitekta poznat u međunarodnim razmerama
- arhitekturu je učio u Minhenu i Parizu
- 1830.-33. putovao je u Italiju, Grčku i Siciliju, gde se zainteresovao za pitanje polihromije antičkih građevina
(nije postao pobornik klasike, već radeći u raznim stilovima, konačno se opredelio za renesansnu arhitekturu
građevinskih konstrukcija i dekorativne plastike)
- na preporuku Šinkela, 1834. postaje profesor na Akademiji arhitekture u Drezdenu
4. Arhitektura XIX veka: Teoretske osnove 32
- zbog učešća u revoluciji 1848. odlazi u izgnanstvo: video je vezu između arhitekture i društva i rekao da
"arhitektura može da se razvija samo u slobodi"
- "arhitektura mora biti u harmoniji sa uslovima u društvu i zato su grčki spomenici odraz visokih duhovnih
zakona države"
- Engleska -> 1851. izložba u Kristalnoj palati; povereno mu je više izložbenih modela (za Egipat, Kanadu,
Švedsku, Dansku)
- Švajcarska, 1853. -> Cirih (na poziv vlasti), postaje profesor politehnike
- Beč, 1869. -> na poziv Franje Josifa, kao savetodavac u vezi podizanja dvorskog muzeja (dao je urbanistički
predlog carskog foruma, koji je odbijen) - vreme izgradnje "ringova"
- umro je u Rimu 1879.
* arhitektura:
- u prvo vreme, bio je sklon romantičarskom podražavanju raznih istorijskih stilova, smatrajući da treba odrediti
kategorizaciju stilova prema nameni; bio je oličenje protivrečnog eklekticizma, vizionar koji nije mogao u
praktičnom radu da se pridržava svojih ideja
- kasnije se okreće neorenesansnom izrazu, zbog svojih liberalističkih ideja i arhitektonskih argumenata protiv
drugih stilova (napada "polupropalu arhitekturu današnjice", Dirana (imitacija istorijskih silova), Klencea
(arhitektura = odgovor na potrebu); veza arhitekture i društvenog ustrojstva) - protivurečnost u mislima, ali i
između pisanih dela i projekata
* glavna dela:
1. Dvorsko pozorište u Drezdenu, 1837.-41., posle požara obnovljeno 1869.
2. Opera u Drezdenu, 1871.-78. (njegov sin Manfred)
3. Zgrada politehnike u Cirihu - Vila Gasasena, 1859.-1870.
4. Burgteatar u Beču (sa Hazenauerom) + (Muzej istorije umetnosti; Prirodnjački muzej; oba u
Ringštrase)
5. Projekat svečanog pozorišta za Vagnera
6. Poslovnica ciriškog veletrgovca, finansijera i političar (kasnije prepravljena za potrebe Univerziteta)
7. Barokna kraljevska palata u Budimu (bio je savetodavac u projektu)
- Drezden:
- Muzej u Drezdenu
- Sinagoga u Drezdenu
- Nikolina crkva, Hamburg
- Kasarna pešadijskog puka u Bautzenu
- Cirih (neizgrađeno):
- konkurs za železničku stanicu u Cirihu
- javna kuća za Badem
- pozorište u Minhenu
- pozorište za Rio de Žaneiro
* teorija:
- napisao je veliki broj dela različitog obima i tematike:
1. "Prethodna zapažanja o obojenoj arhitekturi i plastici kod naroda Starog veka", 1834., Drezden
2. "Četiri elementa neimarstva", 1851., Engleska (ognjište, krov, zid, temelji - zemljani radovi)
3. "Nauka, istorija i umetnost", 1851. (napisao u Londonu, kao izgnanik; kritikuje industrijsku civilizaciju, ali
i prerafaelistički stav o povratku predinastičkoj eri; zalaže se za promenu novih materijala i metoda, njihovu
ispravnu obradu i primenu; kritikuje, omalovažavanje ručnog rada u umetnosti, opšti pad vrednosti; podseća na
posvećenost prirodnom načinu obrade -> osnova Werkbund-a)
4. "Nacrt jednog sistema upornog učenja o stilu", 1853.
5. "Stil u tehničkim i građevinskim (tektonskim) umetnostima", 1860.-63., Frankfurt (glavno delo - u
podnaslovu "Praktična estetika")
6. "Stil" (njegov stav da društvene i političke prilike utiču na stil, biće shvaćen u poslednjoj četvrtini XIX v. sa
jakom industrijskom ekspanzijom Nemačke (osnova Werkbund-a))
- zalaganje za polihromiju (za njega polihromija u arhitekturi i vajarstvu ima simboličan karakter,
argumentovano na prilično proizvoljni istoricistički način; važno: povezuje umetnost i društveno iskustvo
(polihromija kao organski izraz demokratskog ustrojstva); zato on odbacuje savremenu polihromiju u Nemačkoj
kao "stil intenzivno crvene boje", maskiran kao grčki; pokušava da dokaže da je polihromija uvek postojala u
arhitekturi, od antike do renesanse i da "novina monohromije" počinje tek od Bruneleskija i Mikelanđela.
Polihromija u arhitekturi je odgovor na prirodno okruženje; grčka polihromija je odraz osećanja mase)
- polazeći od idealizovane "primitivne arhitekture", izvodi zaključak da su osnovni arhitektonski elementi:
ognjište, krov, zidovi i zemljani radovi; svaki od ovih elemenata povezao je sa odgovarajućim materijalom i
tehnikom obrade tog materijala, tj. sa primenjenim umetnostima (korene arhitekture uvek prati do primenjenih
umetnosti - na pr. reč "zid" potiče od reči "odeća" na nemačkom jeziku); arhitektonsko delo, sklopljeno od tih
4. Arhitektura XIX veka: Teoretske osnove 33
elemenata posmatra u biologističkom maniru, kao organizam (ističe da su samo Grci uspeli da udahnu organski
život svojim kreacijama; paradoks: on je bio "tragač za novim stilom" i istovremeno vrhunski istoričar)
- naročito se bavio pitanjem stila, istražujući odnos tehnike i stila, uticaj tipologije i promenljivih faktora na stil i
td. (to je izrazio i formulom Y=F(x,y,z,...) koja zavisi od promanljivih faktora (x,y,z,...); klimatski, verski i
politički uslovi; gde je Y = umetničko delo, F = konstanta (tipovi): 1. materijali; 2. regionalni, etnološki; 3. lični
uticaji (arhitekte ili pokrovitalja) -> kombinacija promenljivih daje karakteristike "stila")
- suština i značaj:
- uvideo je nužnost da se konstrukcija uzdiže na nivo simbola (u toj viziji leži njegov značaj za moderno doba -
nju je imao i Šinkel pred kraj života)
- težio je da arhitekturu prikaže kao izraz složenog uzajamnog dejstva materijala i kreativnih sila (slično sa
Lodolijem)
- savremene napredne mislioce svrstava u 3 kategorije: materijaliste, istoričare i šematičare. Materijalisti, za koje
je oblik izveden isključivo iz razmišljanja o konstrukciji najbliži su Zemperu. "Šematsku" gotiku odbacuje zbog
njenog golog funkcionalizma (on je inače protiv funkcionalizma), a neogotiku zbog političkih stavova njenih
predstavnika (on je kosmopolita i liberal)
- eksperimente sa "gotikom u gvožđu" smatra potpunim promašajem, ali nalazi opravdanje za "jednostavne,
vidljive krovne nosače od gvožđa" projektovane za železničke stanice i hale
* Francuska:
- Ežen-Emanuel Viole-le-Dik, (1814., Pariz - 1878., Lozana) - poslednji veliki teoretičar u svetu arhitekture;
rođen u Parizu 1814. Otac mu je bio državni službenik, koji je kasnije uznapredovao, ali prefinjenog smisla za
nauku i umetnost (iskoristio je rasipanje mnogih privatnih biblioteka da napravi svoju zbirku). Majka mu je bila
ćerka uspešnog preduzimača, lepotica, nervozna i melanholična. U Ulici Šabane gde se mladi le-Dik rodio,
organizovala je skupove pametnih ljudi petkom (na pr. Setendal). Obrazovnje svojih sinova, bračni par le-Dik
poverio je njihovom ujaku, tada cenjenom čoveku, koji je organizovao nedeljne skupove. Njegov ujak je bio
Ežen Delakliz, živeo je na 4 spratu iste kuće (a ovi na prvom, do nove adrese - rezidencije u Tiljerijama; nije bio
oženjen i primao je nedeljom od 2 do 5 isključivo muško društvo. Davidov učenik, ali je više voleo pero -> nego
kist (l. kritike). Ujutru je bio slikar, uveče mislilac, romantičar i liberal
- od malena je osećao prezir prema institucionalnom školovanju (odbio je i da pohađa L'Ecole des Beaux Arts da
ga ne bi "stavili u kalup"); samostalno je čitao (naročito nakon majčine smrti, koja ga je potresla (imala je 18
godina neuspešnog zaljubljivanja)), putovao, pisao i crtao (odrastao je u intelektualnoj i umetničkoj sredini,
komplikovanom domaćinstvu sa podeljenim privrženostima; iz društvenih zabava iz svoje klase se povukao
užasnut posle jednog maskenbala)
- učestvovao je u revolucionarnim događanjima iz 1830.
- 1832. postao je profesor na maloj i nezavisnoj Ecole de Dessein, gde je predavao kompoziciju i ormanent (u to
vreme se po dva puta zaljubio, ali ovog puta srećno i oženio jednom mladom neuglednom ženom koju je još kao
dečak obožavao - tada mu je bilo svega 19 god.)
- 1835. odlazi u Italiju (studijsko putovanje sa jednim učenikom), gde se zadržao 17 meseci; bio je razočaran
Paladijem, Sansovinom i Vinjolom, za koje je smatrao da su "renesansu učinili dosadnom" u pokušaju da je
disciplinuju; ali mu se štošta i dopalo, video je sve i nacrtao
- po povratku u Francusku (godinama radi na jugu Francuske snimajući i crtajući srednjevekovnu arhitekturu)
opčinjava ga francuska srednjevekovna arhitektura; priključuje se pokretu koji se bavio proučavanjem i zaštitom
srednjevekovne kulture; glavni akteri tog pokreta bili su Ludovik Vite (jedan od posetilaca ujakovih nedeljnih
skupova) i Prosper Merime (danas poznatiji kao autor "carmen", nego kao istraživač starina i državni
službenik), zahvaljujući čijim naporima se 1837. osniva "komisija za istorijske spomenike"
- Viole-le-Dik je bio veoma oštrouman, skroman i iskren
- kako je Vile-le-Dik uopšte došao do osnove za razvoj arhitekture? Odgovor verovatno leži u njegovom
detinjstvu: počev od fanatične mržnje prema zavisnosti. To komplikovano domaćinstvo u Ulici Šabane sa svojim
podeljenim privrženostima pretvorilo je mladog Viole-le-Dika u budntovnika; zatim je došla škola koju je mrzeo
i raspust - najmilije utočište u svetu minijaturnih kuća koje je pravio, a onda majčina smrt i neuspelo sklapanje
braka - to su dva događaja koja su ga naterala da oslonac potraži u samom sebi i učvrsti svoju nezavisnost koja
mu je, kako priznaje u dnevniku bila apsolutno najvažnija. U nezavisnosti se mnogo više uživa kada postoji svest
o onome od čega ne treba zavisiti, što je stimulans za čovekov um -> da stalno ima na umu predmet prezira (što
je kod njega bila L'Ecole des Beaux Arts); u svakom slučaju, to njegovo neprijateljstvo preme institucijama,
počevši od školskih dana dovelo ga je dotle da arhitekturu mora da otkriva sam, u obliku jačem i životnijem i sa
više ljubavi nego što su nudile škole
- zbog prezira prema uglednoj instituciji - školi lepih umetnosti (L'Ecole des Beaux Arts), negiranja načina
školovanja budućih arhitekata na njoj, Akademija mu je uzvratila neprijateljstvom; kada je pozvan da se
kandiduje za Institut i velikim šansama da uspe, osećao je "akademsko trnje u lovorovom vencu"
- uspešan već na prvom zadatku (njegova prva restauracija: zajedno sa Lasisom) - zaštiti Opatijske crkve u
Vezleju; proslavio se kada je pobedio na konkursu za restauraciju Bogorodičine crkve 1845.; u bogatom
restauratorskom opusu Viole-le-Dik je više crkvenih građevina, zamkova i urbanih celina (više od bilo
koga prodro u tajne srednjevekovnog neimarstva Francuske)
- do 1849. već je bio poznat i tražen, radio u mnogim komisijama i nosio već orden Legije časti. Ostatak života
je vrlo zanimljiv
- projektovao je nekoliko stambenih zgrada u Parizu (umerena gotika)
- bio je demokrata, ali ne potpuno nesklon diktaturi Luja Napoleona (čak je lično imao veze sa dvorom).
Restauracija Pjerfona je izvedena za cara. Vrlo tražen i popularan kada je trebalo izmisliti sve potrebno za
pozorišne predstave i slavlja, u čemu se olično snalazio. Kada je posle dužeg vremena klimavo carstvo propalo
1870., dobio je ulogu koja mu je bila bliskija: kao poručnik u inženjeriji imao je ulogu u utvrđivanju centra
grada. Tokom Komune se povukao u Pjerfon, da bi se ponovo pojavio prvih godina Republike
- teorijski opus (literarni): veliki broj pisanih dela (bio je izabran za poslanika za Monmartr. Do tada je već
postao republikanac, protivnik Klera, pisao za levo orjentisane novine; umro je 1879. u kući koju je za sebe
izgradio u Lozani)
- srž teorije: obrazovanje arhitekte mora da teče u dve faze (jer po njemu arhitektura ima najviše veze sa
sposobnošću zaključivanja): 1. učenje analiziranja remek-dela iz prošlosti; 2. učenje stvaranja sopstvene sinteze,
poštujući uslove svoga doba
- o ukusu kaže da je to stvar nedovoljnog rasuđivanja. Za umetnika je nedovoljno ako kaže "lepa zgrada" - on se
pita zašto je lepa i analizira elemente koji mu se dopadaju
4. Arhitektura XIX veka: Teoretske osnove 35
- iz ovog opšteg stava ne vidi se posebna sklonost ka gotici; međutim gotiku je Viole-le-Dik poštovao, jer je u
noj otkrio racionalnost (strog restauratorski purizam, le-Dika lišavao je istorijske spomenike spomeničkih
vrednosti drugih epoha i stilova, odstranjujući iskonske (čak) komade, nadoknjađujući ih po sopstvenom
nahođenju)
- težio je naučnom obrazloženju gotike i stvaranju moderne paralele (što ga čini suštinski različitim od
savremenika iz Engleske koji su slepo verovali u gotiku, kao što je bio na pr. Pjudžin)
- bio je svestan da proces projektovanja ne teče samo na svesnom nivou, već da je ekonomičnost strukture gotske
građevine rezultat logične sinteze ka nesvesnom nivou i evolucije ideja
- kriterijum racionalnosti pokušao je da primeni i u osvetljavanju drugih epoha razvoja arhitekture, nastojeći da
dokaže da je svaka dobra arhitektura - racionalna
- njegovi projekti su verovatno najmanje značajan aspekt delovanja: XIX v. je otkrio gvožđe kao građevinski
materijal, a Viole-le-Dik se potrudio da ga pokaže kao ekonomičan i precizan (kao što su bili kamen i drvo u
Srednjem veku) što čini na ovom projektu koncertne dvorane (kamen + čelik + opeka)
- pokušaj sinteze: Projekat koncertne dvorane za 3000 ljudi (krov je poliedar konstruisan od gvozdenih
elemenata, premošćen gvozdenim rebrima sa ispunom od opeke -> parafraza gotskog svoda, krov nose masivni
zidovi i gvozdeni stubovi; ornamentika - lišće u livenom gvožđu); gotski konstruktivni i geometrijski principi,
savremeni materijali - rezultat nedopadljiv, kontroverzan, ali važan jer ukazuje na mogući pravac razmišljanja
* glavna pisana dela:
1. "Dictionaire Raisonnee de l'Architecture Francaise du XI au XVI Siecle ("Rečnik racionalnosti
francuske arhitekture od XI do XVI v.", 1854.-61., 10 knjiga) -> je prvo veliko delo (imao je 40 god.), ušao u
nastavni program svih tehničkih škola u Evropi
2. "Rečnik termina za francuski nameštaj", 1858.-78., 6 knjiga - prilog "Rečniku"
3. "Entretiens sur l'Architecture" ("Razgovori (Predavanja) o arhitekturi"), 1863. (II dopunjeno izdanje
1872.) -> 20 rasprava na temu: šta je umetnost; pregled grčke arhitekture i poređenje sa rimskom;
srednjevekovna arhitektura Zapada; o konstrukciji; o privatnoj arhitekturi; o izučavanju arhitekture
* restauracije:
1. stari deo Kakrasona (jedna ulica je nazvana njegovima imenom)
- poznata urbanistička celina sa dvostrukim gradskim bedemom L=1500 m, utvrđenim sa još 53 kule
- najznačajniji delovi: unutrašnja tvrđava iz 1235. i ulazna kapija
- sa mnogo razumevanja obnavlja gotski transept i hor glavne crkve
- koristi i beton (nadprozornici i nadvratnici)
2. 1840.-48.
- crkve -> Mokreal, Boisi, Semur, Vezle, Lion, Amijen, Rems, Notr Dam
- većnice -> Sv. Antoan, Narbona
- srednjevekovni zamak Pjerfon
3. 1845. - Notr Dam u Parizu (sa arhitektom Lasisom) - pobedili na konkursu
4. 1848. - Sent Šapel u Parizu (rukovodilac obnove čuvene bogomolje)
5. 1864.-67. -> obnavlja opatiju St. Denis na Seni (on je arhitekta ove opatije od 1846.)
* 1861. - Konkurs za parisku Operu
- 175 učesnika, pobednik Garnije
- le-Dik je učestvovao; bio je štićenik dvora i same carice
* studijska putovanja
1. 1836.-37. -> Italija (sa svojim učenikom)
2. 1851.-54. -> Nemačka, Engleska, Španija, Alžir
* stručni spisi:
1. "Rečnik termina u francuskoj arhitekturi od XI do XVI v." -> 10 knjiga (1854.-61.)
2. "Rečnik termina za francuski nameštaj" - (epohe Karolinga i renesanse) -> 6 knjiga, dodatak "Rečniku"
(1858.-78.)
3. "Razgovori o arhitekturi" ("Entretiens") - predavanja (1863.; II dopunjeno izdanje 1872.)
4. sećanja na odbranu Pariza; arhitektura za mlade; studija o ruskoj arhitekturi
5. Arhitektura XIX veka 36
3. stvaranje novih konstrukcijskih oblika: 1. čisto inženjerski; 2. smaosvojna formalistička otkrića; 3. eklektička
kombinacija (najčešća)
- kompromis starih oblika i novih materijala nije davao zadovoljavajuće rezultate
- za XIX v. najkarakterističnije je eklektičko kombinovanje novih konstrukcija sa istorijskim stilovima;
konstrukcija je mogla biti potpuno skrivena (Kip slobode u Nju Jorku, Gustava Ajfela i Frederika Ogista
Bartoldija, h=90-100 m; debljina skulpture samo 2,5 mm; od bakra, potpuno naslonjena na unutrašnju
konstrukciju (kao zid zavesa); postolje - eklektičko; statua - neoklasicizam; najveći betonski temelj to tada;
najbolji primer eklektika + klasični stilovi), ali i otvoreno postavljena u određenom obliku (železničke stanice ->
terminali - istoricistički, nadstrešnice perona - inženjerski)
- najprogresivnija šema: kombinacija u jednistvenoj celini -> gvozdena konstrukcija i zidana ispuna; ovo je bio
uobičajen način u novim tipovima građevina (fabrike, komercijalne zgrade - tržnice, ...) -> to je koristio i Anri
Labrust za svoju izuzetnu Biblioteku Sv. Ženevjeve u Parizu
- Džon i Vašington Rebling (1842. dao je svoju ideju izrade čeličnog užeta - spiralno upletenog -> koristi ga u
svim delima, pa i vijaduktu preko Nijagare (1855.))
1. Vijadukt preko Nijagare, 1855.
2. Bruklinski most, Nju Jork, 1867.-83. (najveći most XIX v., simbol uspona SAD; Menhetn - Bruklin) -
izuzetan primer složenosti odnosa eklekticizma istorijskih stilova i napredne konstrukcije; most je viseći, sastoji
se od kolovoza koji je kablovima, sistemom dvostruke lančanice obešen o masivne kamene pilone (2 sistema
vešanja: vertikalni kablovi pušteni sa primarnih paraboličnih + kablovi direktno razvučeni do odgovarajućih
tačaka na kolovozu, tako da formiraju trougaone jedinice koje Rebling naziva "žičanim rešetkastim nosačem")
- granitni piloni: visina iznad vode skoro 80 m; stilski: "gotsko-egipatska verzija rimske trijumfalne kapije"
(Traktenberg); konstrukcijski: predstavljaju jezgra, ali vizuelno deluju kao da su masivni, sa prosečenim
lukovima;
- stilski izraz nije slučajan: gotska duhovna elegancija, egipatska snaga, rimska veličanstvenost; most je bio i
vizuelizacija prelaska sa okeana na američki kontinent, čime je obuhvaćen američki osvajački etos
* mostovi
- iskorišćena osobina gvožđa (u početku se koristilo liveno) da ima 72 puta veću otpornost na pritisak od
kamena; lučnoj konstrukciji od kamena kod koje je otpornost na pritisak najvažnija ovo je izvanredno
odgovaralo
- pre gvožđa, za izgradnju mostova se koristio kamen. Osnovni delovi su uvek bili isti (stubovi, lukovi,
međurasponi, kolovoz), a u cilju unapređenja (veća stabilnost, manji troškovi, estetika) mostovi su bivali
poboljšani
1. Firenca, rimski sklop mosta na reci Arno: most Sv. Trojice 1567. i susedni stari most 1345. rimski luk
više nije polukružan, nema veliku visinu; veći raspon je omogućen manjim brojem lukova
- Abraham Darbi
1. Most preko reke Severn, Koulbrukdejl, Engleska, 1779.
- jedan od prvih gvozdenih mostova (uz pomoć Vilkinsona), raspona oko 30 m, 5 lukova po 30 m, 5 parova
rebara, i strele 15 m, raspon 100 stopa, srednja strela 13 m; ovaj most predstavlja primer zamene kamena livenim
gvožđem, uz zadržavanje konture; ipak, drastično je smanjena masa; prvi gvozdeni most iz 5 lukova izgrađenih
iz delova -> nagoveštava montažu
- američki pronalazač Tomas Pejn 1783. osmislio je napredan sistem za proizvodnju lukova od livenog gvožđa,
gde se svaki luk sastoji od niza livenih svodnih elemenata, čime se postiže ogromna čvrstoća i mogućnost velikih
raspona; neki uspeli primeri ove konstrukcije naveli su engleskog graditelja mostova Tomasa Telforda (prema
učenju T. Pejna) da 1801. predloži projekat kolosalnog mosta preko Temze u Londonu, raspona 200 m sa
strelom od svega 22,5 m (smanjena strela, veći raspon, gvožđe prima samo pritisak); nije realizovan, ali je
značajan kao vizionarski poduhvat (zasnovan na uspehu Sanderlend mosta, 1793.-96. Tomasa Vilsona preko
5. Arhitektura XIX veka 38
reke Ver, L=72 m od govožđa, železnički most; problemi raspona i kinematički problemi; korišćen Pejnov
postupak spajanja)
- Tomas Telford
1. Most Bildves, preko reke Severn, 1795.-96. -> prvi koji je Telford izgradio L=39,5 m, 176 t gvožđa (2 puta
manje od Darbijevog); nardnih 30 god. posvetio se gradnji mostova i bio jedan od naboljih graditelja
2. Dok Sv. Katarine, sa Filipom Haravikom, 1829. -> gvozdeni okvir, ozidan opekom; uzor: vatrootporne
konstrukcije koje su razvijene u Midlandsu tokom poslednjih decenija XVIII v.
3. Lančani most Runkom, sa Samjuelom Braunom (posle 1820.) -> počinje da se bavi visećim konstukcijama
4. Most Menai Sreits, kasniji projekat; uticaj prethodnog; L=177 m (1825.)
- Robert Stivenson
1. Cevasti most Britanija, na tesnacu Menai (rukavac Irskog mora), 1850. -> par železničkih mostova; D
(raspon luka) =150 m, L=70 m (strela); puni nosači: kraće grede (78 m) i dva puta duže grede; kamene kule
služe za sidrenje dopunskih visećih elemenata (koji su i nepotrebni)
- Gustav Ajfel
- genijalni konstruktor rešetkastih sklopova (prvi je iskoristio njihovu prednost) - koristio je: 1. paučinastu formu
rešetke (kombinacija pilona sa paučinastom formom rešetke); 2. polumesečasti lukovi na dva zgloba od
rešetkastog nosača - tipično; 3. dugačke kontinualne rešetkaste nosače
1. Vijadukt Garabi = Trijerski most, južna Francuska preko reke Trijer, 1880.-85. - najfinije ostvarenje;
raspon paraboličnog luka je 180 m, strela 77 m, visina rešetke u središtu 11 m; ukupna dužina 570 m
- bolja koncepcija (konstrukcijski bolja, ali ne i estetski): konzola od rešetkastog nosača; ubrzo se umesto
tornjeva sa kojih se pružaju konzole ceo sklop formira kao jedan rešetkasti nosač, integralna celina; između dva
ovakva elementa moguće je ugraditi dodatne radi produženja raspona
2. Železnički most na reci Douro, Portugalija, 1875.-78. - iz njega je izvedena konstrukcija za Ajfelov toranj;
najveći raspon je 160 m (dvozglobni srpasti luk), strela je 61 m, ima 5 raspona; konzolni način građenja - prvo su
izgrađeni bočni rasponi sa pilonima, a onda centralni deo; zahvaljujući ovom projektu on dobija porudžbinu za
vijadukt Garabi
- nadstrešnica u konstrukcijskom smislu najčešće je bila rešetkasti luk, produžen u svod povezivanjem rebrima i
pokrivanjem staklom; važno - preciznost, korišćenje multipliciranja (da bi lukovi načinili poluobličast svod ->
pretvaranje čiste konstrukcije u prostorni omotač) i sl.
- Dikene
1. Istočna stanica, Pariz, 1847.-52.
- izuzetno prefinjen način integrisanja nadstrešnice u celinu; stil italijanske renesanse, fasada sa ugaonim
kulama, niskim centralnim delom i pročeljem nadstrešnice sa velikom polurozetom (ikonografija palate i
katedrale); dve istovetne palate (nalik na italijanske vile ili francuske dvorce sa paviljonima) povezane nižom
centralnom zgradom; U - oblik; centalni deo fasade - prozor nalik na gotsku rozetu sa gvozdenom čipkom unutar
- Hitorf
1. Severna stanica u Parizu, 1847. -> stanična zgrada je arhitektonsko delo, a peron - inženjerska konstrukcija;
prijemni deo je u duhu Ecole..., enterijer potpuno drugačiji - koristi klasičan stub modifikovan za metal (tanak
je)
- Filip Haravik
1. Stanica u Londonu, 1835.-39. -> srušena je; rešetkasti nosač dužine 13m; putnička zgrada je u obliku dorskih
Propileja - opredeljenje za ovaj stil ima veze sa snažnom grčkom obnovom u XIX v.
- Džejms Brevster
1. Stanica Nju Hevn, 1848.-49. -> za ovog autora karakteristična je upotreba različitih stilova za putničke
zgrade; ovde - orjentalni stil
- Brunel
1. Stanica Padington, London -> prilično rudimentarna zgrada železničke stanice nije adekvatno usklađena sa
zasvođenom nadstrešnicom
* fabrike
- Vat i Boulton
1. Fabrika pamuka u Salfordu, Mančester, 1799.-1801. -> osnova, 47 m puta 14 m -> dve fabrike sa
unutrašnjim gvozdenim skeletom, 7 spratova (neuobičajeno za to doba), 2 reda stubova koji nose rešetkaste
grede (debljine 33 cm), a na sve to svod od segmentiranih opeka
2. Fabrika tekstila u Šrusberiju, Engleska, 1796.-97. -> to je prva fabrika sa unutrašnjim skeletom
* u Evropi, posebno Francuskoj - poseban oblik su robne kuće (sa ambicioznim enterijerima, koji su na poseban
način uobličili američki izum - višespratne robne kuće)
* tržnice
- Viktor Baltar
1. Tržnica Centralne Hale (forum Bofile, a danas centar Žorž Pompidu), Pariz, 1853. -> ogromni natkriveni
prostor (niz gvozdenih hangara, nadstrešnica od gvožđa i stakla), u okviru Osmanovog plana koji je naročito bio
protiv zidane varijante tržnice (zato što je gvožđe jeftinije, a ne iz konstruktivnih razloga)
* berze
- Baning
1. Berza uglja, London, 1846.-49. -> polihromni metal; nema zidanih zidova - umesto njih isprepletani krug
rebara koji sežu od poda ka svodu od stakla i gvožđa; 3 niza balkona oslonjenih na klasične gvozdene konzole
- Velanže
1. Pariska berza
- Berza u Luvru
* galerije -> popularne zbog intenziviranja korišćenja zemljišta i zato što se dobija pasaž
- Galerija Vitorio Emanuel, Milano -> izlazi na dva trga; dobar primer eklekticizma
- Pasaž u Nantu
- Luj Ogist Boalo (otac L. Š. B.-a): (nekoliko gvozdenih "gotskih" bogomolja) "gotika" u livenom gvožđu -
gotski jezik oblika i šema, smanjenje mase konstrukcija: ekstremna vitkost stubova, tanki lukovi, laki
svodovi, ...; otvorilo se pitanje prikladnosti
1. Crkva Sv. Eugene, Pariz, 1854.-55.
2. Crkva Sv. Denis, 1854.
- Anri Labrust - rođen 1801.; zainteresovan i nadaren za umetnost. Sledeći starijeg brata Teodora (takođe
dobitnik Rimske nagrade), priključio se ateljeu Vodoaje - Leba i 1819. bio primljen u školu i tokom studija
dobio brojne medalje i iz 4 pokušaja osvojio Gran-pri. Uporedo je praksu sticao kod arh. Goda na izgradnji crkve
Sv. Petra od Stene. 1867. postaje član Akademije
5. Arhitektura XIX veka 41
- bio je učenik L'Ecole des Beaux Arts i dobitinik Grand Prix du Rome: izazvao je skandal istraživanjem
fenomena polihromije na antičkim spomenicima dok je bio u Italiji (po povratku osniva atelje u Parizu; radikalna
upotreba gvožđa i opor smisao za formu - nagoveštaj moderne arhitekture)
- na konkursu za Rimsku nagradu (kada je nije dobio) radio je projekat za Kasacioni sud Francuske, 1824.: u
osnovi je skriveni krst koji se povlači; dominira otvoreni prostor unutrašnjeg dvorišta (kod Leprea taj savršeni
grči krst dominira - on je pobedio), centralni hol, atrijum (u centru), glavna sudnica i dve manje; spolja: glavna
fasada velike dužine sa centralnim ulaznim portikom - nalik tremu - trougaoni timpanon na jonskim stubovima
(simetrija - u osnovi i fasadi), bočne fasade - sporedni ulazi, portici - kao tremovi na sek. osi; enterijer:
kombinacija skulpture i pisane reči koje aludiraju i asociraju na mesto gde se zakon potvrđuje i podržava (figura
Mojsija, tekstovi iz francuske ustavne povelje...)
1. Biblioteka Sent-Ženevjev (zaštitnica Pariza), Pariz, 1842.-50. (krajnji domet škole)
- velika izdužena (92 m puta 23 m) dvospratna građevina; prizemlje - depoi, police sa knjigama, administracija,
predvorje; sprat - velika čitaonica, podeljena u dva broda kolonadom vitkih "jonskih" stubova od livenog
gvožđa, sa otvoreno izloženim gvozdenim lukovima koji nose poluobličast svod od gipsa (novina - gips direktno
preko gvožđa)
- motivacija za upotrebu gvožđa: svesni presedan koji se otkriva analizom cele građevine
- leduovska ideja da se zgradi da "izgled knjige" -> realizovana inskripcijom, ugraviranim imenima pisaca (810
imena autora čije su knjige tu) u kamene ploče (koje sa druge strane nose police sa knjigama) i arhitektonskom
aluzijom (uzori)
- biblioteka triniti koledža u Kembridžu Rena i biblioteka Sv. Marka u Veneciji Sansovina -> ideja lukova na
stubovima; banka Mediči u Milanu, XV v. -> niske proporcije, zatvoren donji i otvoren gornji sprat;
ikonografske veze sa paganskim i hrišćanskim hramovima (Ptolomejski hramovi u Egiptu, Aleksandrijska
biblioteka - svetilište boginje Hator), "trezor" duhovnog, svetog bogatstva
- čitaonica: spolja (arkada) - antički izraz; unutra - srednjevekovna šema gotske trpezarije (prostor sa dva broda i
laganim svodom nad centralnom kičmom vitkih stubova) + ikonografija železničke stanice (gvozdeni elementi)
koja simbolizuje, bolje nego išta drugo u to vreme, modernost, ali i "putovanje" kroz svet knjige (intelekta,
mašte)
- oblik parcele je sprečio Labrusta da ispred napravi dvorište sa baštom (prelaz između ulice i biblioteke), pa je
stvarao iluzije vrta pomoću fresaka u predvorju (takođe istorijska tema zgrade potvrđena kroz biste velikana
francuske kulture duž zidova; stubovi i lukovi kao da prenose izgled savremenih mostova. Opet simbolika:
putovanje u carstvo mašte)
- odnos prema idealima Škole: sužene proporcije, spratovi rastavljeni, nedosledni stilski redovi, nema oblikovne
razlike pročelja i bočnih strana (niti naznake ulaza); međutim, radi se o krstobraznoj šemi Škole (u dva, a ne
jednom nivou - domišljatost), donja kratka osa i gornja duga, modularnost, precizna distribucija, redosled
snažnih prikaza od ulaza pa do čitaonice
2. Nacionalna biblioteka, Pariz, 1858.-68.
- važno: delo za 90000 tomova -> 5 spratova u transparentno-rešetkastoj formi ploča od livenog gvožđa oko
centralnog prostora (pod spratova = gvožđe + staklo -> propuštanje svetla; utisak transparentnosti pojačan je
balkonima i mostovima između pregrada); utilitarističko (bez mnogo ukrasa, ali ne čisto inženjersko, on čak
rasporedom zakivaka stvara šare), no ipak čvrsto vizuelno određeno delo - možda prvo delo moderne arhitekture
3. Bogoslovija u Renu, 50-te god. XIX v.
- Žozef Pakston (sa arh. Hendersonom i inž. Foksom) - uvaženi arhitekta vrtova; rad sa inženjerima
preduzimačima Foksom i Hendersonom
1. Kristalna palata, London, 1851. (prva izložba)
- kao džinovska staklena bašta sa staklom u gvozdenim okvirima
- ogromna struktura, ogroman broj sastavnih elemenata; najveća do tada isporuka stakla (93000 m 2) u najvećim
komadima (klimatski problem - akumulacija Q); jednostavna osnova (555 m puta 135 m)
- oblik: jednostavan, modularni raspored (osnovni modul 2,4 m, rasponi 7-22 m) i konstrukcija (slično
srednjevekovnom sistemu traveja - istoricistički momenat); građevina izgleda kao da je polegla po terenu -
izdužena, niska, bez oštrih uglova; masa - stepenasta, sa poluobličastim poprečnim brodom - koji je
simbolizovao ogromna drvo bresta
5. Arhitektura XIX veka 42
- boja: naizmenične pruge crvene, žute i plave boje razdvojene belom - zaslepljujući optički efekat, gubi se
predstava o dimenzijama i rastojanjima; futuristički utisak transparentnih zidova i tavanice, beskonačno
ponavljanje istovetnih oblika duž 600 m, dovelo bi do monotonije da nije boje
- tarnerovska igra svetlosti i boje u kojoj se sva materijalnost stapa sa atmosferom (sličnost sa Šekspirom u delu
"San letnje noći")
- ponavljanje - osnovna karakteristika celog objekta
- projekat urađen za 8 dana, a izveden za 4 meseca (pritom izmenjen da bi se drveće na lokaciji ubacilo u
projekat)
- značaj - celovitost: od ideje, proizvodnje, prevoza, realizacije do demontaže
- građevina je ponovo izgrađena u Sajdenhemu 1852. gde je stajala do 1860. kada je izgorela
- Diter i Kontamen
1. Galerija mašina, Pariz, 1889. (druga izložba) - neprekinut centralni prostor, 113 m puta 413 m, h=44 m
- konstrukcija: niz od 20 povezanih rešetkastih dvozglobnih lukova (prvi put u tu svrhu); lukovi (povezani
gredama i podržani rešetkom) su bili izrazito elegantnih dimenzija, bili su neobično zanimljivi (ličili na dve
spojene konzole), a na spoju sa tlom bio je zglobni oslonac u jednoj tački koji je vizuelno u enterijeru delovao
uznemirujuće - nezemaljski efekat; železnička nadstrešnica je transformisana u futuristički prikaz, koji se ipak
odnosio na enterijer
- Frederik Le Ple
1. II izložba, Pariz, 1867.
- koloseum (550 m puta 400 m); 7 koncentričnih galerija (svaka je predstavljala jednu vrstu industrije i od toga
je zavisila veličina); po obodu su bile ogromne industrijske mašine i sl., a ka centru odeća, umetnost, ...
- najmudrije preuzeto od koloseuma - radijalna osnova gde je svaki klinasti sektor bio posvećen jednoj od 7
privrednih grana određene nacije
- Gustav Ajfel
1. Ajfelova kula, Pariz, 1887.-89. -> konstrukcija izvedena iz nešto starijeg vijadukta Garabi
- h=300 m, osnova 125m puta 125m
- jednostavna konstrukcija: 4 zakošena rešetkasta stupca, spojena asimptotski i na dva nivoa vezani gredama ->
integralna celina velike stabilnosti i velike lakoće (smatralo se da je nestabilna, pa su radi makar vizuelne
stabilnosti dodate čipkaste platforme (uklonjene 1930-tih) i nefunkcionalni lukovi u podnožju - insinuacija na
Napoleonovu neoklasičnu trijumfalnu kapiju sa druge strane Sene)
- dva puta višlja je od bilo koje dotadašnje konstrukcije
- velike ličnosti kulture bile su energično protiv ovog "monstruoznog" zdanja koje se visoko izdizalo iznad
crkava i dinastičkih građevina, a savršenim sistemom liftova dizalo desetine hiljada (dnevno) predstavnika
radničke klase, visoko iznad svega ostalog (pod nogama im je bio Pariz, kojim je do nedavno besnela
socijalistička revolucija)
- funkcija: ulaz u sajmište (trijumfalna kapija nauke i industrije)
- Pariz:
1. Zidana galerija, Jelisejska polja, 1855. -> oko centralnog prostora sa poluobličastim svodom raspona 48 m
2. Marsova polja, 1867., Frederik Le Ple -> plan - elipsa; konstrukcija - Kranc i Ajfel
3. Pravougaona centralna zgrada, 1878., inž. De Dion -> monumentalni vestibil
4. Ajfelova kula, 1889., Diter i Kontamen
6. L'Ecole des Beaux Arts / Grand Prix de Rome 43
* Institucija XIX v. - L'Ecole des Beaux Arts (na levoj obali Sene)
- početkom XX v. Škola je ponižavana
- dugo je umirala, a konačno u studentskom protestu 1968.
- 1975. nekoliko godina posle likvidacije Škole, Muzej savremene umetnosti u Nju Jorku priređuje izložbu
radova iz te Škole -> rehabilitacija Škole (ista institucija - Muzej ju je i "zakopao" izložbom internacionalnog
stila)
- izloženi radovi:
1. Pariska opera - Šarl Garnije (realizovana u okviru Osmanovog Pariza)
2. fasada L'Ecole des Beaux Arts - Dupent
3. crteži studenata - konkursi za Grand Prix - Anri Labrust
- na levoj obali Sene, grupa zgrada namenjena za slikarstvo, vajarstvo i arhitekturu je činila Školu lepih
umetnosti
- to je najmoćnija ustanova za obuku arhitekata koja je ikad postojala
- osnovana 1819., na bogatoj akademskoj tradiciji:
- 1617., ministar Luja XIV Kol Ber je osnovao Kraljevsku akademiju za arhitekturu, koja je ukinuta tokom
Revolucije
- posle niza transformacija, 1819. je osnovana L'Ecole des Beaux Arts, za slikarstvo, vajarstvo i arhitekturu,
u okviru nove Akademije des Beaux Arts koja je bila deo Francuskog instituta - vrhovne institucije kulture
- cilj Škole: uspostaviti opšte arhitektonske ideale proučavanjem pet stilskih redova, čije je vrhunsko
otelotvorenje bila rimska renesansa (otuda značaj Rimske nagrade i boravka u Italiji) i francuska klasicistička
arhitektura XVII v.
- izučavanje projektovanja: zasnovano je na dva osnovna principa: 1. apstraktno - konceptualni nivo; stilski
red zgrade; 2. funkcionalno - iskustveni nivo; kretanje ljudi kroz zgradu (estetski doživljaj zgrade)
- sistem projektovanja: obuhvatao je niz metodoloških koraka, od kojih je svaki imao karakterističan naziv
(rečnik - poseban koji se odnosio na: 1. zauzimanje stava; 2. kompoziciju; 3. raspored elemenata; 4. kretanje; 5.
doživljaj zgrade
- projektovanje u Školi imalo je polaznu tačku -> crkvu Sv. Ženevjeve (Suflo)
- odvijanje nastave: -> jedinstven sistem, utisnut u ličnost do kraja života
- piramidalna organizacija, ukupno 10-15 godina traje školovanje
- osnovna obuka (otvorena i demokratska - svako, Francuz ili stranac starosti 15-30 godina starosti mogao se
upisati): 2-4 godine (iz nižeg 2 -> u viši 1 razred), dovoljno za običnu arhitektonsku praksu
- elitistočko sužavanje ka Rimskoj nagradi (moćna pokretačka snaga), koja je dodeljivana samo jednom godišnje
(1 studentu, i to pošto prođe niz iscrpljujućih takmičenja), i koja je obezbeđivala uspešnu karijeru nakon
završavanja školovanja u Italiji
- znanja iz teorije sticana su na predavanjima u Školi, a tehnika projektovanja i crtanja postizana je na mesečnim
konkursima Škole i ateljeima majstora
6. L'Ecole des Beaux Arts / Grand Prix de Rome 44
- uspesi na mesečnim konkursima su se bodovali (medalje), tako da su se uspešni studenti kvalifikovali za učešće
na konkursu za Rimsku nagradu (kruna, svrha studiranja); naročito uspešni studenti, koji bi uspeli da dobiju
godišnju nagradu odseka, automatski bi se kvalifikovali za učešće na konkursu za rimsku nagradu
- nosioci Prix de Rome (Rimske nagrade) provodili su pet godina u Italiji, na Francuskoj akademiji; 3 godine su
proučavane antičke građevine, 4-te godine rađena je rekonstrukcija jedne od njih, a 5-te je rađen projekat u
sopstvenom arhitektonskom konceptu (studenti su do pete godine i dalje crtali umesto da grade), u okviru
neoklasičnih redova
- složen pedagoški sistem po mnogo čemu je čak zanimljiviji od građevina koje su proizveli
- arhitektura XIX v. u Francuskoj veoma je složena u svom razvoju, ali se može izdvojiti 5 faza vezanih za
klasičnu stranu (nasuprot neogotici): 1. i 2. napoleonski i post-napoleonski period u prvoj trećini veka; 3. pokreti
koje su predvodili Anri Labrust (osvajač Rimske nagrade) i 4. kasnije Šarl Garnije u drugoj trećini veka, i
konačno kasni period Škole koji zadire u XX v. i teče paralelno sa modernim pokretom
- konkurs za Rimsku nagradu: -> posle 26 godina života student nije imao pravo učešća
- u prostorijama Škole sprovodila ga je akademija; konkurs je bio dvostepen, na osnovu preliminarnih skica 30
kandidata izdvojilo bi se 8 finalista, koji su, zadržavajući koncepciju, razrađivali projekat više meseci
- teme konkursa predlagala je Akademija - reprezentativne zgrade u Parizu, najčešći konkursni program koji je
trenutno u žiži stručnih polemika
- Šarl Garnije -> po osvajanju Rimske nagrade oko 3 god. je proveo u Firenci, jer je Rimom besneo građanski
rat
1. Pariska opera, 1861.-75.
- Garnije je ekstravagantni, plastični stil zgrade objašnjavao željom da ostvari "totalno pozorište" svestan
složenosti kulturno - socijalnog fenomena pod njenim krovom; realizovana u okviru Osmanovog Pariza (žižna
tačka)
- zgrada opere, izraz ideala Škole, ali i autentično Garnijeova eklektička mešavina (kao neobarok), bila je
centralna tačka (dominantna) novog Osmanovog plana Pariza (u kontekstu urbanog razvoja ovog grada,
buržoaskog Pariza)
- za Garnijea, opera je bila više od običnog pozorišta: mesto rituala, ceremonijala društvenog susretenja - ona je
preuzela neke od uloga crkve ili sudnice (u kojoj su se ljudi, glumci posmatrali ili bili posmatrani)
- zgrada ikonografski poseća na katedralu (katedrala + palata), počevši od ogromnih dimenzija (dužina 180 m,
širina 90 m i visina h=60 m), pa sve do skulptoralne obrade (samo su ovde umesto svetaca biste kompozitora);
još više asocira na kraljevsku palatu (Peroov Luvr)
- veličina zgrade u funkcionalnom smislu ne proizilazi iz auditorijuma (samo 2158 mesta zbog vizuelnih i
akustičkih ograničenja), već iz gabarita pozornice (bočne scene, prostorije za probe i administracija) i gabarita
zone foajea
- kao da su 3 pozorišta u jednom: uobičajena pozornica u sredini, "nevidljiva" pozorišna akademija iza nje i
publika kao treća ispred
- u foajeu: težnja za posmatranjem teatralnih efekata u kretanju kroz prostor (uzor: Viktor Luj, Bordo
(neoklasično pozorište Viktora Luja iz XIX v.)); naročito: razgranato stepenište ("T" sa četri niza balkona);
zgrada ima odmorišta i velike foajee, biblioteku, lekarsku ordinaciju, cvećaru, salon za pušenje za muškarce i
salon za prodaju sladoleda za žene i izuzetan stepenišni hol (mesto susreta); izuzetan enterijer sa ogromnim
udvojenim stubovima, figurama na kandelabrima, reljefnim pozlaćenim ukrasima, ...
- Garnije: primetio je da Operu ljudi posećuju uglavnom u parovima, da pošto kočijama pristižu uglavnom žene,
kružno predvorje imalo je "ženski stil" i obilje ogledala
- upotrebio je i napredna rešenja ventilacije i lift
nisu potpisivali; važan je princip anonimnosti). Međutim, dešavalo se da su brojevi bili zapravo redni brojevi sa
spiska za rangiranje, što celu priču o anonimnosti dovodi pod znak pitanja, tj. kompromituje
- skice su subotom u 9:00 izložene u Školi, a redosled izlaganja je takođe bio određen rangom pri prijavljivanju.
Žiri se sastajao u 13:00 da odabere 8 finalista. Sastojao se od 8 članova Akademije, predsednika, podpredsednika
i sekretara. Glasanje je bilo tajno, ali teško da jemoglo biti nepristrasno (čak je postojao i nepotizam)
- međutim, Akademija je vremenom priznala da postoji suštinska razlika između dve faze konkursa, jer ako se
rad od 24 časa na jednoj skici može smatrati ispitom, onda se trud uložen u razradu, tj. završni prikaz, može
uporediti sa današnjim diplomskim radom. Tako da je od 1845. godine 8 skica birano eliminacijom, a ne
vrednovanjem kvaliteta i bez rangiranja. Konačno, 1864. god. 24-časovna idejna skica postala je poseban
konkurs za izbor finalista, koji su zatim u fazi detaljne razrade obrađivali sasvim drugi program
- razrada je trajala 4 meseca. Dva do tri dana po izboru, finalisti bi se okupili u prostoriji Škole da bi napravili
kopije svojih skica na osnovu kojih su radili dalje. Originali su čuvani pod ključem sve do dana žiriranja, kako bi
se moglo potvrditi da nema suštinskih izmena u kompoziciji. Dok su skice svi studenti radili u jednoj zajedničkoj
prostoriji, razrada se izvodila u potpunoj izolaciji (svaki student u zasebnoj sobi sa ključem). U sobe, osim
domara i profesora teorije, niko nije smeo ući, a studenti nisu smeli ići u sobe konkurenata. Svi crteži morali su
biti urađeni u toj sobi (loži), a svaki list papira unet u zgradu parafirao je i overavao profesor
- finalisti su, zbog strogih pravila, imali vrlo malo slobode u razradi projekta. Naročito je bilo zabranjeno menjati
položaj, na pr. stepeništa, broj brodova i stubova (ovo poslednje je kasnije odobreno). Takođe stilski red
naznačen u skici nije smeo da se menja. Bilo je načina da se neke od zabrana zaobiđu, tako što student ostavi
neke stvari nedorečene ili ponudi alternativno rešenje
- 4-mesečni rad je imao dve faze: 1. produženi period proučavanja projekta i 2. izrada samih crteža. Savet
nastavnika bio je najznačajniji u najranijim fazama proučavanja projekta. Neki kritičari su tako dobili povod da
zaključe da su detalji konačnih projekata mnogo više rad nastavnika nego rad studenta. Međutim, na studentima
je bilo da izaberu: slepo poslušati savet, naći kompromisno rešenje ili odbaciti savet. Konačni crteži obavezno su
bili u tuši i akvarelu, jasni i precizni, tako da su studenti ogromnu pažnju posvetili vizuelnom efektu, ne bi li
impresionirali žiri. Akademija bi zadržala ove crteže i čuvala ih u školi
- tri dana pred žiriranje održavana je javna izložba konačnih projekata, koja je imala veliki publicitet (novinari,
kritičari). Postavljana je u glavnom holu Škole. Iako nisu bili identifikovani pred javnošću, nije se moglo
govoriti o anonimnosti pred žirijem. Kasnije su šifre, koje su odgovarale rangu studentove skice, zamenjene
punim imenom i prezimenom, godištem studenta, i da li je ranije osvajao neku nagradu ili priznanje na konkursu
za Grand Prix u ime nastavnika
- žiriranje se vršilo u dve faze: jutarnjem, preliminarnom sastanku prisustvovali su samo članovi arhitektonske
sekcije i zvaničnici Akademije; poslepodne je njihov sud saopštavan celoj Akademiji i tada se donosila konačna
odluka
- kvaliteti koje je Akademija najčešće izdvajala bili su: jednostavnost, otmenost, celovitost, lepota,
prikladnost i prilagođenost
- prvoplasirana idejna skica nije obezbeđivala i pobedu u finalu
- trostruka podela rada propisana na konkursu za Veliku nagradu, bila je direktno zasnovana na podeli rada u
arhitektonskoj praksi: "Arhitekta osmišlja, zatim proučava, potom gradi"
- teme:
1824. - "Vrhovni sud" │ obe treba da odišu strogošću i nagoveštavaju sadržaj
1821. - "Palata pravde" │
- inače, pobednici su mogli raditi samo jedan projekat (potpuna posvećenost) u jednom periodu (ništa paralelno)
1824. pobednik je Anri Labrust (uradio samo dva projekta u životu) iz 4 pokušaja
- od studenta se nije tražila originalnost, već besprekorna preciznost i presnimavanje antike
- kod nas 1914. - Šabon je radio Generalni plan Beograda (koji je uništen)
7. Karl Fridrih Šinkel 1781.-1841. 47
* arhitektura:
- velike radne sposobnosti (umirao je dugo, 13 meseci paralizovan; zbog preteranog rada); broj izvedenih radova
je oko većine od ukupnog broja projekata
- dao je Berlinu nov oblik, iako pritisnut zahtevima za štednjom, rado je koristio i jeftine materijale (opeka,
malter, ...)
- pripadao je romantičarskoj tradiciji, ali nije se rasplinjavao u sentimentalnosti - težio je racionalnom postupanju
* najvažnija dela:
- crkve -> 1. neogotičke i 2. klasicističke; ali je izgradio samo gotičke
1. Paviljon "Pod lipama" ("Die neue Wache"), Berlin, 1816.-18.
- prvi rad: dobro raščlanjen i organski povezan sklop sa dorskim portikom
2. Narodno pozorište (Schauspielhaus), Berlin, 1819.-21.
- donosi mu međunarodnu slavu: funkcionalno složen program, rešen podelom na glavni pozorišni trakt u
visokom i dubokom centralnom bloku i niža, plića krila sa obe strane sa pratećim sadržajima (koncertna sala,
sala za probe, kraljevski salon za prijeme, administracija, skladišta)
- konstrukcija i izraz su arhitravni, "grčki" - nastojao je da se ovom idealu približi koliko god mu je to složenost
zadatka dopuštala
- raščlanjavanje fasadnih površina: skelet od pilastera i venaca u čijem okviru sa nekoliko sekundarnih članova
su gusto smešteni prozori; uticaji mikelanđelovskih fasada sa Kapitola je vidan, ali ovde je originalni izraz
Mikelanđela prelomljen kroz funkcionalističku prizmu i sveden na apstraktnu stereometriju
- proporcije: iluzionističko pomeranje ka stvaranju utiska asimetrično izbalansiranog napona masa
- urbanističko rešenje (vodi mnogo računa o uklapanju arhitekture u okolinu): pozorište je smešteno na trg sa
dvema crkvama sa visokim kupolama i sa pročeljima sa tri strane (francuska i nemačka crkva (Ostrogoti XIV
v. ..., francuska prezimena se zadržala -> Ivan)) - zato Šinkel nastoji da ostvari centralizovan izgled građevine,
dajući pročeljima bočnih krila izgled sličan ulaznom portalu, a centralni blok izrazito izdiže stvarajući iluziju
7. Karl Fridrih Šinkel 1781.-1841. 48
međusobnog odražavanja tri građevine (pozorište gleda na Trg, flankiran sa dve velike crkve iz XVIII v. sa
osnovama centralnog tipa, pokrivene visokim kupolama i sa hekasastilnim tremovima sa bar tri strane)
- igra se slikom prednjeg dela hrama tako da se jonski ulazni trem sa 6 stubova (heksastil) reljefno ponavlja na
ostale tri strane građevine, stvarajući efekat centralizovane strukture, dok je u stvari zgrada samo dvostrano
simetrična
- sam je dizajnirao i scenu; kulise za Geteovu grčku dramu (kojom je otvoreno pozorište) predstavljaju pogled na
pozorište u okružju dve crkve (zato što je i sam bio zadovoljan ovim odličnim urbanističkim rešenjem)
3. Stari muzej (Altes museum), Berlin, 1824.-28. -> u monumentalnom srcu Berlina; za razliku od ostalih dela
koja je sporo projektovao, muzej je brzo
- možda najznačajnije delo; koncentrisana ozbiljnost, karakter svetilišta za kulturno blago
- prostorna organizacija: uzor veštine i funkcionalnosti, naglašeno frankofilska - centralizovana, simetrično -
aksijalna, paradni ulaz; izuzetni izložbeni prostori - fleksibilnost, dobro bočno svetlo na zidovima za izlaganje
- fasada: izrazito horizontalna, duboka jonska kolonida na visokom podijumu, centralno stepenište; rafiniranost
razmere, proporcije i detalja
- urbanističko rešenje: umirujuće orkestrirana panorama u srcu Berlina; građevina licem okrenuta ka kraljevskoj
palati, smeštena u parku koji je Šinkel rekonstruisao tako da je drvoredima pokrio okolne građevine mešovitog
izgleda; položaj i pristup doprinose karakteru svetilišta za kulturno blago
4. Kompleks zamka Šarhotenhof, izvan Potsdama, 1826.-27. (sa Ludvigom Persijusom) -> za kraljevsku
porodicu
- glavna vila: paladijanska u izrazu, ali asimetrično komponovana, na strmom terenu, sa dorskim tremom;
slikovitost (elementi slikovitosti su kod Šinkela bili uvek prisutni, a naročito posle 1826. (projekti
ekstravagantnih neizgrađenih vila))
- vrtni kompleks sa bazenima, čajnim paviljonom, "rimskim kupatilom", kućom baštovana - jednostavno,
asimetrično grupisane forme iz folklorne arhitekture u saglasju sa prirodom i sporadičnim klasičnim detaljima
* teorija:
- nastojao je da napiše udžbenik arhitekture (tekstovi (lekcije iz arhitekture, 28 svezaka crteža koje je kao i Ledu
izmenio)), ali nije ga nikad uobličio; pojavilo se savremeno izdanje njegovih beležaka, grupisanih prema
intelektualnom i umetničkom razvoju u 5 faza:
1. romantična faza (1803.-05.): funkcionalizam zasnovan na materijalima, rasporedu prostorija i konstrukcija iz
koje proističe "karakter"
2. nacionalromantična faza (1810.-15.): Fihteova filozofija nacija i država -> izvođenje romantične vizije
Srednjeg veka; arhitektura (produžena ruka prirode) - sredstvo za prenošenje ideja sa religioznom dimenzijom
3. klasicistička faza (oko 1825.): složena teorija: funkcionalni, formalni, društveni i istorijski faktori utiču na
arhitekturu; zalaganje za vidljivost strukture
4. tehnicistička faza (oko 1830.): uticaj posete Engleskoj: težnja ka sintezi grčke i gotske arhitekture, okretanje
eksperimentu; pitanje konstrukcije - kapitalna; kritika "prazne" simetrije
5. legitimistička faza (oko 1835.): napuštanje tehnološke problematike, rezignirano kretanje na raniju
opsednutost apstrakcijom, pridavanje vitalnog značaja istorijskoj i poetskoj kompoziciji
*
* *
Moderna nemačka arhitektura ima početak u Šinkelu; 1841. umire Šinkel, rodio se Oto Wagner
- Tajni viši građevinski savetnik
- Profesor Akademije, mnogo odlikovan, plodan, najgenijalniji arhitekta XIX v. u Nemačkoj; proglašen za
arhitektu III Rajha (iako mrtav); (M. V. der Roe -> transformisani izdanak Šinkelove škole)
7. Karl Fridrih Šinkel 1781.-1841. 49
- Slikar
- Teoretičar
- Scenograf
- jedva trećina radova je izvedena
- Poreklo - iz imućne porodice (porodica imućnog superintendanta - inspektor crkve i škole u Nj. R.); rano je
ostao bez oca; majka - trgovac; 1794. doseljavaju se u Berlin - Šinkel u gimnaziju (imao je 13 god.)
- 1798. (imao je 17 god.) napušta školu, odlazi u atelje Fridriha Davida Gilija (privatna škola Bauakademie),
(1797. video je skulpturu Fridriha Drugog - rad Gilija u Akademiji u Berlinu i to ga je inspirisalo da postane
arhitekta) i postupno se posvećuje arhitekturi (Altes Museum = polazište)
- koristio je Gilijevu biblioteku, živeo u njegovoj porodici, studirao kod Gilija i na Bauakademie (različite
ponude za dizajn: nameštaj, porcelan)
- umire Gili, (1800. i Šinkel napušta školu - počinje da projektuje); Berlinska Akademija (Hajnrik Genc)
- uticaji:
1. filozofi: Fihte, Šeling (susreo se sa njima 1801.-03.): a) želja i moć čoveka u akciji; b) uloga čoveka u
društvu; c) uloga obrazovanja u pruskoj arhitekturi
2. 1803. (imao je 22 god.) - studijsko putovanje (Grand Tour -> Italija, Nemačka, Francuska): posećuje Drezden,
Prag, Beč, Padovu, Istru, Veneciju, Pariz, Trst, Firencu, Rim (od oktobra do maja - 19 meseci); puno crta, slika
pejzaže i antičke spomenike, ali je i zaokupljen srednjevekovnom arhitekturom i tehničkim detaljima gradnje
(konstrukcija, materijalizacija) -> preko 400 crteža
- 1804.-05. vraća se u Berlin (i izdržava se crtanjem i slikanjem zbog pogoršanih ekonomskih prilika, ženi se i
ima četvoro dece)
- 1809. - ponuda od kraljice Luize za dekorisanje nekih prostorija u palati + mauzolej
- 1811. - član Pruske akademije nauka i umetnosti
- 1821. - početak pisanja "tekstovi - lekcije iz arhitekture" (nenapisan udžbenik arhitekture)
- veoma prijatan, skroman, obrazovan čovek
- 1810. - Tajni građevinski nadsavetnik pruskog vrhovnog građevinskog povereništva
- 1830. - Generalni građevinski direktor
- 1838. - Zemaljski glavni građevinski direktor
- umirao je veoma dugo - paralizovan 13 meseci, u komi od preteranog rada - radna disciplina karakteristična za
Pruse - protestante
- verovao je da živi u doba velikih revolucija i korenitih promena; ubeđen da može da promeni društvo (smatrao
da mora izgraditi nemački ukus, da predstavi prostor humaniji); tipičan predstavnik nemačkog idealizma; uticao
je na artistički kvalitet gradova, posebno Berlina (tada baroknog) - finalnim dodirima - obeležio grad svojom
ličnošću
- sjedinio romantični duh i klasične oblike (predstavnik eklekticizma; "romantičar koji pojave obrađuje
razumom"). U vreme Napoleona je romantičar - složenost Šinkelovog bića: romantičar i klasičar; graditelj,
slikar, dekorater, pedagog, pisac i mislilac
- delo - pokušaj da se u velikoj razmeri da humani karakter, na istorijskim korenima, ali ipak moderni arhitekta.
Berlin je pretvorio u svetsku metropolu
- bio u državnoj službi, brzo napredovao u administrativnoj hijerarhiji, birao prijatelje, radio puno (12-14 sati, pa
i 18 časova)
- uticaj Fihte - "dužnost individue prema društvu; dužnost države da obrazuje"
- Grand Tour - interesovanje za Srednji vek, katedrale, romanske lukove, celine Bolonje, Ferare, zgrade od opeke
- Pruska, siromašna kamenom, zato on gradi ili u čistoj opeci ili kvalitetnim kamenom, odbacuje malter
- dobar crtač (400 crteža sa puta), slikar (neki kažu bolji i od Lorena); seoski motiv (seosko dvorište) -> uticao je
na palate u Potsdamu
- 1805. vraća se u Berlin, pomaže Davidu Giliju, slika, bavi se litografijom, scenografijom (za Mocartovu
"Čarobnu frulu")
- istoričar umetnosti - majstor za istorijske pejzaže; pejzaži iz sveta antike i Srednjeg veka (oživljava na svojim
platnima)
- dva uzora - institucije: 1. klasična Atina (klasicizam, kasnije prevagnuo); 2. Srednji vek - gotika - Nemačka
- vreme buđenja nemačke nacionalne svesti (francuske revolucije, napoleonovske okupacije)
- lomljenje: klasika <-> gotika
* Mauzolej kraljice Lujze Šarlote Sbourg, 1810.; dve varijante, pobedila je gotska
* Spomenik (katedrala) oslobodilačkih ratova, 1815. (Nemačka se oslobodila francuske okupacije), trebalo je
da bude na Potszdamer placu, u blizini Branderburške kapije
- tri ključna Trga Berlina: Pariser plac; Lajpciger plac; Potszdamer plac
- kasniji radovi:
* Narudžbe za princa Fridriha (Vilkelmana) -> princ - arhitekta, talentovani amater, odnos učitelj - učenik u
Potsdamu
* Palata princa Fridriha, 1817. -> projekat i realizacija enterijera -> uništen u ratu
- započeo pisanje Traktata o arhitekturi sa zbirkom projekata, koja sjajno odražava njegovo delo; dugo i
naikada završeno; 28 svezaka projekata, koje je menjao kao i Ledu (pazili su šta će ostati iza njih)
- Šinkel - slikar - upravnik narodnog muzeja smatrao ga je za veoma talentovanog slikara (rajsdalovo osvetljenje
(pejzažnost - kao Kaspar Fridrih David), Lorenovi imaginarni efekti); pred kraj života planirao je veliku sliku -
panoramu - istoriju arhitekture na slici (nije urađeno)
- Prusija = nedostatak istorije, indentifikovala se sa drugim nacijama
- slike: penjanje na Etnu (ugašeni vulkan); drveće, 100x70; 1813. noć i dan
- ptičija perspektiva (karakteristika za njegovo slikarstvo); skrivena politička poruka protiv Napoleona ->
skrivena grupa ljudi izlazi iz mraka, šume sa srednjevekovnih ruševina na svetlost - centar, u prvom planu
ljiljani, pozadi more; romantičan motiv; budućnost -> izlazak iz mraka na svetlost
- štafelajske slike, "diorame", scenografije, kasnije freske (sam je dekorisao svoje objekte)
- vešt slikar; svoje objekte je prezentirao na slikarski način - izgledali su kao izvedeni (klijentima objekte
prikazivao slikom). Sve je započinjao olovkom, crtežom, boja na kraju. Radio je i bakroreze, linoreze - od toga
se izdržavao
- islikavao je poslstičarnice za Božić (za jedan izlog - "7 svetskih čuda", slika dužine 30 m)
- serija pejzaža: znamenite građevine sveta; najveća slika 240x620 - pogled na Grčku (posle pobede nad
Persijom, naponi snage - metafora Prusije posle Napoleonovih ratova)
- od 1809. - gotska katedrala - najznačajniji motiv na njegovim slikama do 1817. Shvata arhitekturu na
strukturalni način. Prenosi katedralu iz grada u pejzaž - izdvaja duh (dominacija duha). Idealizovane slike
podsećaju na Kasonea - prikazuju idealni grad. Njegovi crteži su pouke sa putovanja
- crtež: Milanska katedrala sa terasama na brdu iznad Trsta (implementacija objekta u novi pejzaž). Retko u
gradu - okružena sada zgradama u drugom stilu. Cilj - da se pokaže superiornost gotskog stila (smatran je za
nemački)
- crtež: bazilika na bregu
- crtež: Trg kraj mora; mostovi, Venecije, kompilacije elemenata iz različitih gradova i objekata
(srednjevekovni motivi iz različitih gradova)
- preko Klemensa Montana upoznaje nemačke slikare. Vreme = inspiracija - teme: dan, jutro, izvor reke, ušće =
simbol prolaznosti, godišnja doba
- obožavao je pozorište - najznačajnija institucija Berlina toga doba. Scenografije radi pod utiskom putovanja i
pokušava njima da napravi "total dizajn" sa onim što se zbiva na sceni
- obnova pozorišta koje je izgorelo - omogućuje grandiozne scenografije
- remek-delo: 1815., scenografija za "Čarobnu frulu" (12 scena); kombinuje poznavanje egipatske arhitekture
sa osećajem za Mocartovu muziku
- scenografija za "Jovanku Orleanku"
- do 1928. - preko 100 scenografija za različite opere i predstave (scenografije za najznačajnije predstave i opere)
- kasnije godine su produktivne za njega kao arhitekte; napušta slikarstvo, bakropis,..., i konačno se posvećuje
arhitekturi posle konačne pobede nad Napoleonom od 1815.
- cilj (slika - panorama): prikazati obnovu Atine posle Persijskih ratova, a simboliše mogućnost obnove Pruske
- 1815. Napoleon je na Jeleni; otvara se tržište i Šinkel počinje da gradi; realizovano:
7. Karl Fridrih Šinkel 1781.-1841. 51
* Nova stražara, 1814.-15. (1816.-18.) -> paviljon "Pod lipama", Berlin -> dorski trem; klasični koncept koji
primenjuje kasnije. Daje nekoliko varijanti dok nije pročistio formu; oblik rimskog kastruma, portik grčkog
hrama; lokacija - Branderburška avenija pod lipama; savršeno poznavanje detalja, autentičnih redova
- istorijska karta Berlina u delima Stari muzej, Kraljevska palata (srušena), placen (trgovi)
- danas najveće gradilište Evrope (Berlin) - 11 poslovnih zgrada
- Fridrih Štadt - grad Fridrih Velikog (barokni) je deo Berlina u kome se to gradi: postoji ulica Fridrih Štrase
* Projekat restauracije i rekonstrukcije Berlina - shvatio je značaj urbanizma i podneo plan vladaru; u
najužem centru sagradio je velike značajne objekte; klasicistički stil za velike državne narudžbine; robna kuća
Nurela u centru Berlina - danas atrakcija
* Katolička francuska crkva, 1820. -> od kada je rešenje napravio za hugenate, oni su se doselili tu
* Plac - Policijski trg sa sjajnim objektima Šinkela; gradi između dve velike crkve (Francuska i Nemačka)
* Most zamka - značajno arhitektonsko skulptoralno delo; avenija pod lipama; tri alternative; 8 udvojenih
alegorijskih grupa - teme odnos rat-mir; zamak, parkovsko uređenje
* Narodno pozorište, 1819.-21., projekat - 1818. -> između Francuske i Nekačke katedrale
* Stari muzej - Altes museum, 1824.-28. -> veliki jonski portik - kolosalni red, gigantski stubovi kroz dva
sprata - 11 stubova; prostor sa velikom kupolom; potpuno definisan prostor ispred kraljevske palate regulisao je
za srednju klasu (nova publika); najznačajnija lokacija tada; sporo je projektovao, mukotrpno tragao za oblicima,
a Altes vrlo brzo; kubus sa dva unutrašnja dvorišta; trem (antička stoa), prototip koji je često reinterpretiran u
projektima muzeja, posebno u SAD; među-nivo -> pogled na Trg i zamak u daljini; kupola je centralno mesto,
ocrtava se u eksterijeru; klasična organizacija prostora; izvanredna harmonija = vladanje jonskim stilom
(dvostruki red stubova, ukupno 18); skulpture na vrhu objekata - takođe klasična
- značajan projektant crkava, opsednut gotikom - monumentalnost
* Spomenik palima za oslobođenje, 1818.-21.
* Akademija pevanja, 1821.
* Prva crkva - Fridrih Verder, 1824.-30., projekat - 1821. -> engleska gotika (nelombardijska škola), opeka;
imao je različite klasicističke varijante, ali pod uticajem vladara preovladao je srednjevekovni koncept;
jednostavnost, mirnoća
* Crkva Nikola, Potsdam, 1830.-36., projekat - 1826.
* crkve u predgrađima (nikad realizovane) -> Berlin je u to vreme naglo razvijen značajan grad
* Zamak Šarlotenhof, Potsdam, 1826.
* Rezidencija za Tomasa Felnera, predgrađe, Kepenih, 1828.-32. -> srušeno u II sv. ratu -> veliki objekat,
skladišni prostor; dva manja - sedište carine i uprave; fasade - opeka sa terakota dekoracijama (opeka je davala
istoričnost objektu); dvorište - deo kuće
* Bauakademie, 1831.-36. -> sravnjena, rekonstruisana; ključna tačka Šinkelove prostorne reorganizacije;
značajna lokacija; čelični okvir ispunjen crvenom opekom = u potpunosti arhitektura opeke = liveni čelični
stubovi, tada su bili skupi u Pruskoj; britanski industrijski objekti su bitno uticali (rad sa opekom)
* Palata grofa Rendern, 1835., Belrin -> srušena 1906.; na istaknutom mestu Parizer placa, blizu
Branderburške kapije
- nerelizovano:
* Kraljevska biblioteka, 1835. -> impozantne razmere; značajna lokacija; likovi utisnuti u tkivo objekta; Luj
Saliven je kasnije koristio ovakav oblik posle industrijske arhitekture
* Rekonstrukcija Skupštine grada -> bio je visoki državni savetnik; glavni arhitekta Pruske
* Palata za princa Fridriha Vilhelma -> letnja rezidencija kraljevske porodice; biblioteka sa zelenilom;
gradski dom za razliku od onih u Potsdamu
* Projektat za bazar, 1827. -> velika robna kuća "Pod lipama" na glavnoj gradskoj aveniji pod lipama; bankari
nisu hteli da uđu u taj projekat, smatali su da nije ekonomično; pokušao je sa privatnim ulaganjima i nije uspeo
(jednospratna zgrada; "U" oblik u osnovi; park između dva krila; zanimljivo: stilski elementi svedeni na
minimum, podređeni nekom novom funkcionalnom shvatanju; nosivi delovi su svedeni na međuprozorske stupce
(utisak kasnijih skeletnih zgrada) -> kao robna kuća budućnosti (stupci = opeka + staklene površine -> Mis)
- profesor L'Ecole Polytechnique
* Trg ispred Branderburške kapije -> rekonstrukcija
* Zamak "Orianda", Krim, 1835. -> za ruski dvor (za rad je dobio sedefnu kutiju)
- pregled - kako projektovati i sagraditi neoklasičnu zgradu, a ne pogrešiti u likovnom pogledu, tj. kako
projektovanjem objekata ne praviti veliku štetu; objekte hijerarhijski struktuirao: 1. slikovite vile; 2. tržnice; 3.
značajne zgrade
- poređenje sa Diranom (Diranove dve knjige: "Pregled predavanja" i "Zbornik"): -> Diranova ideja je
preko kvadratnog rastera i malog broja elemenata: broj i pozicija: -> zid -> krov -> stub -> stepenište; razlika
Šinkela i Dirana - kvadratni raster i sve u osovinama; kod Šinkela raster i osovine su malo pomereni
- napraviti objekat -> dva aspekta: 1. značaj osovine; 2. beskonačni broj varijacija
- receptura: -> teško je napraviti remek-delo, ali teško i pogrešiti
7. Karl Fridrih Šinkel 1781.-1841. 52
* Stari muzej - arheološki pedantno korišćenje jonskog reda, Erehtejon (grčki hram) preneo u Berlin. Uspeo je
da sačuva duh Grčke, prilagodi ga novom dobu i severnom duhu Berlina (pedantno je proučavao grčku
arhitekturu, a nikad nije bio u Grčkoj); hol sa kupolom i kolonada koja liči na antičku stou - dva elementa koja
su česta kod njega (sličnost - hol sa kupolom - stepenište)
- tačke poređenja:
- Diran -> kvadratni raster i sve je u njegovim osovinama; veličinu, razmeru, program - Diran ne daje ispod
kompozicije - raster (stubovi, zidovi)
- Šinkel -> ritam 18 stubova ne prenosi se u zgradu (pomereno za 1/4, 1/3 rastera); proporcija zlatnog preseka;
sve u pomerenom rasteru
- Diran -> sve modularno je uklopio i dobio možda ne toliko interesantno, ali krajnje čisto rešenje; prilagođavao
je čak i kasetirane tavanice rasteru
- u klasičnoj arhitekturi broj stubova je vrlo značajan:
- Vitruvije -> 11 stubova; bočna fasada uvek ima neparan broj stubova
- Vinsent Skalib -> proučavao antički raster od 6 stubova
- po neko je proučavao raster od 8 stubova, a neko od više -> likovno neshvatljivo, teško se broji, pretvara se u
šumu
- Šinkel je izabrao više - deluje monumentalno
* Stari muzej -> džinovski stubovi; ritam jonskih stubova prekinut; akcenti: središnji stubovi -> 6 stubova u
centru posebno pocrtano, 4 stuba (potencirano rotondom - kupolom); stepenište koje ograđuje 8 stubova
- naglasak na centru -> postepeno se sužava (11 - 6 - 4); dve dijagonale to naglašavaju (stepenište)
- to je preuzeo iz renesansnih optičkih varki
- sličnost sa Perucijevim freskama (optičke varke)
- freske - Vilhelm Fridrih 4 -> veliki poznavalac arhitekture, uticao je na Šinkela; razgovori: vladar - službenik
i učitelj - učenik
- Petar Jozef Lene -> pejzažna arhitektura, romantični parkovi; gradi I Veliki zamak; Zoo vrt
- Fridrih II Veliki -> pretvara zimsku rezidenciju u Potsdamu u letnju
- Fridrih Vilhelm 1 (kralj vojnik) -> tereni za lov
- Fridrih I -> prvi Zoo vrt
- Šinkel sve to realizuje
* Mramorna palata -> promena iz baroka u klasicizam; niz kraljevskih rezidencija (rezidencije su uglavnom
bele - kamen)
* Rezidencija u Šarlotenburgu, 1833., kraj Potsdama -> bio je i dizajner nameštaja - unikati; dizajner
enterijera (sa Ludvigom Persijusom -> rimska kupatila, kuća za baštovana, projekat letnjikovca (čuvena "The
tent Room"))
* Zamak Tegel, 1821.-24.
* Apartmani princa
* Rekonstrukcija Akropolja u kraljevsku palatu (utopijski projekat; odnos staro - novo je usklađen)
* Mauzolej kraljice Lujze, 1810. -> gotski stil
* Gotska katedrala
* Zamak Kurnik (gotsko - feudalni stil) -> isti stil zamak Babelsberg
* Spomenik na Kreuzbergu, Berlin -> gotski stil
* Trg Potsdamer Platz -> klasični stil
* Palata princa Karla -> adaptacija (kasnije Ministarstvo Rajha)
—————————————————————————————————————
I - školovanje kod Galija, putovanja, uticaji, slikarstvo, scenografija -> (romantična faza, 1803.-05.)
II - oko 1810. (Mauzolej kraljoce Lujze) - gotika -> (nacional-romantična faza, 1810.-15.)
III - 1814. (Stražara) - 1821. (počinje pisanje "tekstova i lekcija iz arhitekture") -> (klasicistička faza, oko
1825.)
IV - 1821. (crkva Fridriha Verdera) - 1831. (Bauakademie) -> (tehnicistička faza, oko 1830.)
V - 1833. (Zamak u Šarlotenhofu) - 1835. (Zamak "Oriando", Krim) -> (legitimistička faza, oko 1835.)
8. Pojava i razvoj industrijskih gradova 53
- otpor apsolutizmu, privilegijama, društvenoj hijerarhiji, bez jasne ideje o uređenju države (kako zaštititi
građane od eksploatacije) u organizacionom smislu; ekstremna forma liberalizma (revolucije u Evropi i Americi
između 1776. do 1832.; u Engleskoj - ekonomska kriza -> inflacija je tri puta veća od 1790. do 1813.)
- stambena izgradnja (porast broja stanovništva -> nedostatak kontrole građenja; materijal, standard) radnički
stanovi - monotoni svi isti
- doseljeno stanovništvo najpre popunjava istorijska jezgra gradova, a zatim se u stambenim anglomeracijama
razmešta oko njih
- izgradnju i adaptaciju sprovodili su špekulanti (tzv. "šupo-graditelji"); stanarine su bile vezane sa veoma
niskim nadnicama, pa je i kvalitet kuća bio nizak - profit se ostvarivao smanjenom površinom, lošim
građevinskim kvalitetom i niskim nivoom opremljenosti stanova
- ove kuće nisu bile lošije (čak i malo bolje) od seoskih u kojima je ova kategorija stanovništva ranije živela, ali
higijenski (sanitarni) problemi su u gradskom prostoru radikalizovani (otvorena kanalizacija, gomile smeća,
nedostatak vazduha zbog guste gradnje i fabričkog dima, zagađenja voda, ...); 1830.-40. -> serija zaraznih
epidemija - kolera
- nedefinisane zone: stambene uz industrijske, na ulici -> saobraćaj i igra dece; bogati napuštaju centar i grade
vile
- loše stanje uskoro ipak izaziva revolt javnog mnjenja, što utiče na postepene reforme (razne ilustracije života u
engleskim gradovima: Šlezinger, Bole, ...)
- način na koji su rešavani problemi: pravnom regulativom, poboljšanjem uslova rada, zdravstenim
zakonodavstvom
* 1845. Fridrih Engels, knjiga "Uslovi života radničke klase" -> bavi se ekstremima, ne prosekom; opisuje tri
tipa izgradnje stambenih objekata: 1. grupisanjem kuća (po principu slučajnosti); 2. blok se deli na približno
pravougaona dvorišta sa okolo naređanim kućama; 3. blok se deli na tri reda kuća, različite kirije: I red -
sopstveno dvorište iza kuća; II red - najlošiji, zbijen u sredini sa nehigijenskim prilazom -> najniža renta; III red
- nema dvorišta, a ulaz je sa puta (ceo blok gradi preduzimač)
- izgradnja puteva
- neefikasnost parohijske administracije dovodi puteve u stanje propadanja sredinom XVIII v. u Engleskoj
- Makadam i Telford - tehnička rešenja za poboljšanje i povećanje trajnosti puteva
- u početku: trustovi kontrolišu kratke deonice novih puteva; 1820. država propisuje način upravljanja putevima,
da bi u drugoj polovini XIX v. putevi sa naplatom postepeno bili ukinuti
- u železničkom saobraćaju država od početka kanališe razvoj - propisi o brzinama, voznom redu, tarifama, širini
koloseka (do Stivensonove lokomotive, koja je 1825. omogućila prvu liniju javnog prevoza na relaciji Stokton -
Darlington (prva važna linija, Mančester - Birmingen otvorena je 1830.), vagone su vukli konji)
- u Francuskoj je tzv. "stari režim" ostavio dobru mrežu puteva, koju je u potpunosti i posle revolucije
dograđivala i održavala država (vlada je 1831. započela ogroman program izgradnje puteva i kanala)
- prva železnica (blizu Sen Etjena) u Francuskoj otvorena je 1832., a već sledeće godine pristupa se izradi nacrta
mreže za celu zemlju; pojedine deonice na upravljanje preuzimaju privatna preduzeća; zbog sve veće potrebe za
kontrolom, najvećim privatnim kompanijama dat je 1842. monopol (1842. - plan železnica za Francusku: 7 linija
se ukrštaju u Parizu, ž. stanice po obodu grada)
- pribavljanje zemljišta za gradnju železnica: u Engleskoj je snažna zaštita zemljoposednika - visoka cena
izgradnje; u Francuskoj - od početka stroga zakonska regulativa (od 1841.)
- urbanistički problemi:
- higijenski uslovi - epidemije kolere posle 1830.; proučavanje uzroka ovih epidemija ukazalo je da su uzroci
složeni i brojni i da mere koje se moraju sprovesti treba da budu sveobuhvatne, tako da saniterno zakonodavstvo
postaje preteča urbanističkog zakonodavstva
- Engleska (1830. - Džejms Kejn; 1832. - zakon o reformama (partija vigovaca); 1834. - Edvin Čedvig):
- Džejms Kejn, 1830.: "Izveštaj o zdravstvenom stanju radničke klase"
- Edvin Čedvig, 1834.: "Zakon o siromašnima" -> inspektor u komisiji za siromašne - poboljšanje higijene
radničke klase, građenje prihvatilišta za zaposlene, od 1840. obavezna vakcinacija; Zakon o zdravstvenom stanju
stanovnika (smrtnost ≤ 23 ‰) reguliše: gradska skupština je odgovorna za zdravstveno stanje stanovništva;
gradska uprava gradi stanove i naselja; uticaj društvenih Reformatora (Oven, Furija, Gondoan, Hačard)
- u urbanizmu XIX v. javljaju se dva pravca: 1. utopijski - Oven, Furije, ..., Hauard -> miran put ka socijalnoj
reformi; selo ima brojne prednosti, ali i mane; isto važi i za grad -> sve što je pozitivno iz sela i iz grada uzeti ->
vrtni grad; nordijski model urbanizma, sličan je utopijskim; 2. pragmatični -> rekonstrukcija: Pariz (Osman),
Beč, Barselona
- 1840. formirana je kraljevska komisija za poboljšanje higijenskih uslova u gradovima, koja 1844.-45. iznosi
predloge: prenošenje sanitarne kontrole na lokalnu vlast, pod neposrednim nadzorom krune; pripreme za
izgradnju kanalizacije i puteva; utvrđivanje minimuma higijenskih uslova u zgradama i obaveznost sanitarnih
mera; stvaranje fondova za izgradnju javnih parkova...
8. Pojava i razvoj industrijskih gradova 55
- 1848. konačno je donet detljni Zakon vezan za ovu problematiku, pošto je prošao oštro suprotstavljanje
zemljoposednika i liberalnih teoretičara u Parlamentu
- imenovani su lokalni odbori (za zdravstvo), nadležni za sprovođenje Zakona, koji su počeli sa marljivim i
strogim radom, posle čega razvojni tok socijalnog zakonodavstva više nije bilo moguće zaustaviti
- Francuska: -> u Francuskoj se posledice industrijalizacije nisu odmah osetile, ali od 1840. higijenski uslovi u
gradovima i industrijskim centrima bili su alarmantni kao u Engleskoj (1840. - Frezije: "Plan izgradnje javnih
objekata za siromašne")
- tokom godina vladavine liberalne buržoazije katolička i socijalistička opozicija je glavni nosilac antivnosti za
izmenu higijenskog stanja gradova (odlučujući faktor bila je verovatno poslednja epidemija kolere 1849.)
- 1850. izglasan je Zakon sažetiji od engleskog, takođe uz ogromne otpore; ipak, strah od kolere je presudio;
Zakon je na sprovođenje propisanih mera obavezao komune, bez nekog koordinirajućeg tela
- naročit značaj ovog Zakona: u slučaju nesprovođenja Zakona, komuna je mogla (zahvaljujući prethodnim
pravnim instrumentima) da prisvoji posed
- ovo je omogućilo Osmanu da napravi radikalne promene toko narednih 20 godina
9. Veliki urbanistički poduhvati XIX veka 56
rukovođenju koristio i nekim finansijskim operacijama koje nisu bile legalne (manipulacija mehanizmom
kredita), pa je pod političkim pritiskom zbog toga morao da podnese ostavku 1870.
- Parižani su gledali razoren grad - nisu verovali da će se završiti; plašili se proletarijata koji je dolazio da radi
- dokumentacija o rekonstrukciji Pariza je oskudna (nema je)
- i pored toga, za 17 godina, on je uspeo da rekonstruiše Pariz (Osmanovi problemi pri realizaciji i planiranju:
nepostojanje precizne karte Pariza; nepoznat nivo i tokovi podzemnih voda; nepostojanje kanalizacione i
vodovodne mreže; rušenje velikog broja stanova - industrijska revolucija je u toku; budžet - procena trođkova
(niko nije umeo da uradi))
- grad kao tehnički problem: -> zbog enormne brzine radova, Osman je morao da okupi ekipu proverenih
tehničkih stručnjaka, koje je rasporedio u 3 resora:
1. služba vodovoda i kanalizacije - šef Belgran (inženjer), koji je i autor projekta kanalizacije i ključnih
akvadukta (sagradio je sakralne zgrade, hale, tržnice, operu, škole)
2. služba za šetališta i zasade - šef Alfan (kao pejzažni vrtlar, botaničar, doneo je egzotično bilje), koji je
izmenio stare parkove i zasnovao nove: Bulonjsku šumu, Vensensku šumu, Jelisejska polja, parkove: Monso,
Bit-Šomon, Monsuri, ...
3. direkcija za plan Pariza - šef Dešan (geometar), koji je utvrdio konačnu mrežu ulica i najneposrednije
rukovodio svim aspektima realizacije
- kao izbeglica iz Londona, Luj Napoleon je bio vrlo impresioniran engleskim trgovima i parkovima, pa je i
Parizu želeo da podari nešto slično, ali su pariski trgovi, za razliku od izolovanih londonskih, bili zapravo
proširenja ulica; parkovi su građeni po uzoru na čuvene engleske vrtove, pa su ih čak i prevazišli ("Boulevard" -
znači bukvalno šetnja po zidinama utvrđenog grada (od nemačke reči Bollwerk - bedem); prvi bulevar u Parizu
otvorio je Luj XIV, 1670. - od kapije Sen Deni do Bastilje na mestu drevnih zidina bulevari su vrlo brzo
izgrađeni, u vidu senovitih avenija)
- ulica:
- težnja za stvaranjem osovina i veličanstvenih vidika; zbog enormnih dužina, motivi u čelu se ne razaznaju
- tema stanovanja je sporedna; glavni problem - komunikacije i masovni prevoz (anticipacija motornog
saobraćaja - sposobnost vizionarskog sagledavanja urbane problematike)
- sve je podređeno problemu saobraćaja; tokom tih 17 godina izgrađeno je u Parizu mnoštvo javnih objekata:
izložbene hale, crkave, škole, tržnice, nacionalna biblioteka, ... čiji se istorijski značaj ne može prenebregnuti, ali
ulica ipak dominira u slici grada
- blok:
- morfološki: izduženi pravougaoni i trougaoni
- parcelacija: upravno na ulicu, umerene širine i umerene dubine, sa unutrašnjom razdelnom linijom - simetralom
bloka
- značaj Osmanovog plana: zadivljujuć u svojim razmerama, kao nijedan posle; drznuo se da promeni izgled
celog velikog grada, koji je stotinama godina tretiran kao svetilište čitavog civilizovanog sveta; preduzimljivost i
želja da postigne sve ono što se dotad nije moglo
- najamna zgrada (kuća):
- u opštem slučaju "L" osnove ili multipl te forme; najčešće zajedničko dvorište za tri do četiri zgrade
- prizemlje - dućani; mezanin - radionice, komercijala; tri do četri sprata - stanovi više srednje klase; jedan do
dva sprata u potkrovlju - za poslugu, siromašniji svet; fasada - jednobrazne - neutralna renesansna šema, sa
visokim francuskim prozorima; balkoni od kovanog gvožđa
Beč:
- Franjo Josif -> revolucija u urbanističkom projektovanju - i to u smislu očuvanja (ne rušenja); 1237. -
poslednja izgradnja zidina i od tada nije menjana površina jezgra; zamena na parceli - srednjevekovne zgrade su
zamenjene baroknim; od opsade Turaka zidine se stalno obnavljaju (Turci odlaze 1683.); oko zidina postojala je
površina od 450 m ("glasije") - zaštićena, a izvan ovog okvira dozvoljeno je građenje (do XVIII v. - hiljade vila
izvan); do sredine XIX v. "glasije" su bile potpuno prazne
- sredinom XIX v. i Beč doživljava, kao i drugi veliki evropski gradovi, ogroman porast stanovništva; međutim,
Beč (višenacionalna heterogena masa) nije bio pravi industrijski grad (Beč - srednjevekovni barokni grad), niti
je industrijska revolucija glavni uzrok njegovog porasta - mnogo više od toga karakteriše ga uloga metropole
velike imperije (carska i politička (ali ne i nacionalna) prestonica Habsburške monarhije; kosmopolitski duh ->
svetski kulturni centar); Beč je sedište aristokratije, birokratskog aparata, dok ješ iz Srednjeg veka vuče
trgovačko - buržoaski karakter; Beč je i stecište malih zanatskih pogona za proizvodnju luksuzne robe
(ekonomski procvat -> zahvaljujući proizvodnji i potrošnji luksuzne robe, pre nego trgovini sa drugim zemljama
i izvozu) i centar uslužnih delatnosti
- geografski položaj ovog grada pruža mu kako estetske, tako i ekonomske prednosti; Beč - klima - kontinentalni
položaj, blizina snežnih planinskih venaca -> topla leta i hladne promenljive zime ("sva godišnja doba, pa tako i
Beč -> odišu svetlošću")
9. Veliki urbanistički poduhvati XIX veka 58
- crkva, kruna i aristokratija su trijumfovale; Beč je od pretežno protestantskog grada u XVI v. postao potpuno
katolički, a odraz tog trijumfa na protestantizmom bile su Barokne katedrale i druga crkvena zdanja
- fizička struktura grada i razmeštaj stanovništva pre 1857.:
- jezgro Beča - srednjevekovno, zgusnuto, povećane spratnosti zbog zidina, uske ulice (ova stešnjenost je izraz
bogatstva, a ne bede, težnje za prisustvom u metropoli)
- predgrađa - industrija (tekstilna, hemijska, mašinska), siromašniji slojevi stanovništva (beda i siromaštvo su
takođe bili vrlo prisutni, ali u predgrađima izvan zidina grada) i letnjikovci (zbog svoje istrajne odanosti
prvobitnom gradu, aristokratija je Beču ulila onaj kvalitet, koji ga razlikuje od Londona i Pariza - stabilna
socijalna - ekonomska geografija, koja u centar privlači sve što je pomodno, lepo i skupo); ulepšavanje
metropole: 1. uklanjanje starih gradskih kapija; 2. predlozi za mostove preko Dunava; 3. nove ulice u bližim
predgrađima; 4. bolje trasiranje ulica u starom delu (voda iz Dunava se crpi pomoću cevi od gvožđa, a na
vodovod i kanalizaciju se pričekalo još par decenija)
- pripajanje spoljašnjeg prstena predgrađa 1890.: izazvalo je preispitivanje politike koju će dalje voditi Beč,
dostojne njemu. Opština je raspisala konkurs za najbolji plan proširenja i poboljšanja metropole. Ovim planom
bila je obuhvaćena izgradnja gradske železnice, zgrada za stanovanje sa socijalnim i sanitarnim poboljšanjima,
zidanje fabrika, tako što će se razdvojiti zone za stanovanje od zona sa fabrikama (ovakava funkcionalna
segregacija bila je u Beču do tada zapostavljana). Plan je obuhvatao i modernizovanje sistema ulica i to
izgradnjom novih bulevara i otvaranja prostora trgovima i sličnim proširenjima ulica oko nekih istorijskih
spomenika
- I sv. rat, krah Habsburške monarhije i osiromašenje koje je potom usledilo, odložili su realizaciju takvih
planova. Vagnerov generalni plan za širenje grada, sa širokim avenijama i monumentalnim trgovima, u koje se
uspešno uklapaju stambene četvrti nikad nije sproveden u delo. Nakon rata nije više bilo potrebe za rastom
zbog opadanja broja stanovnika i smanjenja obima ekonomskih i administrativnih funkcija posle 1918. godine.
Ono što je građeno u Beču posle 1890. bilo je više utilitarne nego monumentalne prirode (zbog hrišćansko -
socijalističke administracije) i to uglavnom stmbenog i industrijskog karaktera, a javne zgrade (škole, bolnice)
igrale su manju ulogu nego nikad. Izuzetak su jedino dve zgrade na kraju Ulice Ring: rušenjem kasarne Franje
Josifa, stvorene su lokacije za Vagnerovu Poštansku štedionicu i Vojno ministarstvo. Vizuelno ove zgrade
predstavljale su dva trenda u godinama pred I sv. rat: prva u secesionističkom duhu i druga u duhu ogoljenog
klasicizma. Inače stoje jedna naspram druge.
- prešavši iz jednog od nazirućih hijerarhijskih društava u Evropi u jedno od klasno najslobodnijih, Austrija je
doživela silne promene od izgradnje Ringa. Grad Beč koji je projektovan tako da zadovoljava potrebe moćnog
dvora i aristokratije, nasledili su slobodni ljudi
* Barselona:
-> najbolji urbanistički plan XIX v. (rast i urbanistički problemi bez presedana u Evropi; 1976. Španija se vratila
u akademski svet (Dali, Pikaso, Gaudi, ...); Barselona = umetnički grad...; Arhitektonski fakultet je jedan od
najboljih u svetu
- Ildefonso Serda -> školovan za arhitektu i matemetičara, stekao je diplomu inženjera, a ubrzo i renome da bi u
34 godini napustio unosnu karijeru građevinskog inženjera, posvetio se analizi istorijskog razvoja gradova i
problema koji su taj razvoj pratili
- "Opšta teorija urbanizacije", 1867. (štampana o državnom trošku, pokazuje evoluciju svih Serdaovih ideja)
- delo u dva toma: analiza urbanizacije uopšte i statistička analiza posebnog slučaja urbanizacije
- "urbanizacije" - Serdaova kovanica od izmišljene reči "Urb", izvedeno iz latinskog korena (pre ovog perioda
tih reči nije bilo u evropskim jezicima; reč "urb" označava jedinicu koja zadovoljava organizacione i društvene
potrebe određenih recipročnih odnosa - obuhvata široko značenje (to mogu biti grupe nastanjenih čamaca u Kini,
9. Veliki urbanistički poduhvati XIX veka 60
metropole, ili jednostavno dve čobanske kolibe, koje su podignute tako da zadovoljavaju pomenute potrebe,
zatim pak i svemirske stanice i podvodne gradove)
- Serda posmatra razvoj urbanizacije kroz istoriju u kontekstu vere u stalni napredak čoveka; za njega je
savršena urbanizacija ona koja može da zadovolji prostorne, organizacione, simbolične i socijalne potrebe nekog
društva i da se prilagodi dinamici tih potreba (nijemoglo doći do prelaska na urbanizaciju iz prošlosti ukoliko se i
samo društvo ne preobrati u oblik i organizaciju iz prošlosti; od prvih skloništa sa svojim fizičkim i simboličkim
značenjem, preko grupe skloništa usled ljudske potrebe za društvom i td. sve do grupacije koja se može nazvati
gradom (od primitivne individualne pećine preko raznih tipova lovačkih, zemljoradničkih i čobanskih zajednica,
do ratničkog, feudalnog i konačno industrijskog društva
- u drugom delu Serda daje statističku analizu situacije u Barseloni kroz prikaz uslova života i rada radničke
klase - težnja je da se ustvari prikažu tendencije inherentne industrijalizacije
- na osnovu ove analize, Serda je mogao da odradi optimalne uslove života stanovništva gradova
- analize su pokazale da su uslovi u Barseloni katastrofalni (prljavština, smog, prenaseljenost, bolest, visoka
stopa smrtnosti, ...), što je odigralo presudnu ulogu u ubeđivanju vlade u Madridu da se moraju preduzeti
drastične mere za poboljšanje stanja (analiza kreće od grada, bloka, ulice, kuće, sprata, sobe; podelio je radnike
Barselone na 333 kategorije, od kojih je samo 11 zarađivalo neophodni egzistencijalni minimum)
- u principijalnom smislu (kao manifest za izradu GUP-a; protiv / za), Serda je bio protivnik dominacije centra,
preterane zbijenosti, socijalne segregacije, specijalizacije prostornih funkcija, nejednake distribucije radnih
mesta i usluga, hijerarhije puteva, regionalne nejednakosti, a pristalica humanizovanog stanovanja, ravnomerne
distribucije prostornih sadržaja, dostupnosti javnog saobraćaja, ravnomernog tretiranja svih delova grada...
- treći i četvrti tom "Opšte teorije urbanizacije" u kojima bi prešao sa teorije na konkretne predloge, nikad nisu
štampani, a sadržali bi: (treći tom) predloge za suočavanje sa problemima urbanizacije i planiranje budućnaosti
grada i (četvrti tom) predloge za širenje Barselone i rehabilitaciju starog gradskog centra
- Serdaova strategija: razvoj pomoću urbanizacije bloka; ortogonalna mreža ulica -> blokovski sistem,
zasecanje uglova, prirodni pad ka moru
- predlozi za Barselonu:
- 1859., posle rušenja zidina, Serda podnosi predlog vladi za proširenje Barselone koji biva usvojen (elaborat u
tri toma)
- ograničenja: prirodna topografija i fizički elementi u prostoru koje je stvorio čovek (ravnica u priobalju
okružena sa tri strane brdima i neki putevi koji su koristili prirodne izlaze)
- ova ograničenja formirala su kostur magistralne ulične mreže i mreže međugradskih puteva Barselone
(dijagonala, meridijana, paralela i Gran Vija)
- Serda je preko toga postavio urbanu matricu (zasnovanu na trgovima) sastavljenu od ortogonalnih blokova
(širenje urbanim blokovima - ortogonalni sa zasečenim uglom), vodeći računa o orjentaciji (smatrajući
osvetljenost i provetrenost vitalnim kategorijama); trebalo je da 36 % terena bude pod zgradama, a 64 % pod
zelenilom; predvideo je visinu zgrada najviše tri do četri sprata; planirao je ravnomernu distribuciju gradskih
usluga; predvideo je i jednaku širinu pločnika i kolovoza, kao i zelene trake u sredini bulevara; trasirao mrežu
ulica, osnovu infrastrukture
- predviđao je dan kada će svaka porodica imati sopstveni mehanizovani prevoz
- pozicije objekata i distribucija posebnih zgrada u planu su date samo indikativno; više je voleo da iznese
uopštene predloge o mešanju i prožimanju funkcija, jer je verovao u promenu kao konstantan faktor ljudskig
razvoja
- sudbina Serdaovih planova:
- detaljno razrađeni, tako da ih je vlada usvojila u celini
- nikad nije izveden u potpunosti
- izgrađena je: ulična mreža, kanalizacija, instalacije, posađeno je drveće; svega jedna do dve zgrade izvedene su
po njegovim uputstvima
- područje je u opremljenom stanju ponuđeno špekulantima; visina zgrada pela se do 11 spratova, a pokrivale su
i do 96 % površine blokova; disperzija usluga nije sprovedena
- većina kasnijih vlada, sa svojim različitim ideologijama, ne samo da nije odobravala Serdaove ideje, već ih je
smatrala politički opasnim
- Serda je umro bolestan i bedan, potrošivši čitavo porodično bogatstvo na promovisanje svog sveta
budućnosti, nikad ne dočekavši da mu se isplati honorar koji su mu mnoge vlade obećavale
- zbog njegovih metoda rada teško ga je porediti sa bilo kojim od savremenika ili naslednika. Kontrast u pristupu
između njega i Barona Osmana, sličnosti sa Tonijem Garnijeom, Le Korbizjeom. Sličnost sa idejama Ovena i
Furijea, Marksa i Engelsa i drugih društvenih reformatora čiji je bio savremenik, a njihova dela su se pojavila tek
20 godina posle Serdaovih
10. Urbanističke utopije XIX veka 61
- neposredni uticaj Ovenovih ideja ogleda se u pojavi raznih sindikalno - zadružnih grupa, čija je aktivnost
postepeno evoluirala ka bavljenju ekonomskih pitanja
- Anri de Sen - Simon
- škola Sen - Simon
- Sen - Simon, frof Francuske, učestvovao je u ranoj fazi revolucije 1789., ali u okviru revolucionarnih političkih
diskusija nije bilo mesta za isticanje socijalnih problema i njihovu povezanost sa urbanizmom
- osećanje razočaranja je u Francuskoj više bilo političke i ideološke, nego ekonomske prirode; posledice
industrijalizacije i priliv stanovništva u gradove osetile su se tek posle 1830.
- u to vreme Sen - Simon je formulisao svoju teoriju o društvu, koja se zasnivala na principu "industrijale" što je
podrazumevalo da tehnički stručnjaci i radnička klasa zauzmu pozicije na vlasti i da zbace staru vladajuću klasu
- pole njegove smrti 1825. njegovo učenje je nastavila grupa njegovih učenika, koji su nakon revolucije iz 1830.
postali slobodniji, pokrenuli časopise i udružili se u jednu polumonašku zajednicu (čak su našli i specijalne
uniforme). Vođe grupe su bili "vrhovni oci", ali kada je jedan od njih izneo teoriju o slobodnoj ljubavi kao
zamenu za "tiraniju braka" došlo je do raskola i konačnog raspuštanja od policije 1832.
- ni Sen - Simon, ni njegovi učenici nisu obratili pažnju na urbanizam bilo kakvim tehničkim detaljima, ali su
izrazili želju za angažovanjem u toj oblasti
- Šarl Furije -> kao i grof Sen - Simon i Oven, Furije je odrastao u atmosferi pred Francusku revoluciju 1789.;
potpuno drugačije od sensimonista - nije imao njihov entuzijazam, ali je stvorio i vrlo precizno razradio svoju
utopiju, u čijoj je osnovi bilo stanje univerzalne harmonije, koja se ostvaruje kroz 7 perioda (u vreme kada je
on o tome pisao, čovečanstvo se nalazilo u fazi prelaska iz 4 peioda u 5): 4. = varvarizam; 5. = civilizacija; 6. =
garantizam; 7. = savršenstvo (krajnji)
- društvo organizovati tako da se postigne maksimum zadovoljenje ličnog; svaka zona izdvojena živicom od
druge; svaka zgrada je stobodnostojeća i mora imati 1:1 zelene površine vrta (indeks); slikovitost postići
nepravilnošću; vizure se završavaju spomenikom i slično; sve zgrade su kolektivne; sve ove mere su prelazne -
ka idelanom društvu -> sve što je postavio preteča je moderne urbanističke i građevinske regulative
- Falanga -> idealna zajednica u koju se udružuje približno 1500 ljudi, smeštena je u prirodi (reka sa čistom
vodom, brežuljci, plodno tlo, šuma) i izdržava se poljoprivredom i manufakturom
- centalni deo Falange ima javne funkcije: trpezarije, biblioteke, administraciju, prostor za verske obrede,
telegraf, pošta,...
- Falansterija -> zgrada u kojoj se odvija život ovakve zajednice (limit 1600 stanovnika; donekle podseća na
Versaj Luja XIV); zamišljena kao palata (od jeftinog materijala) sa centralnim blokom (fasada širine 600 m) i
krilima (širine 300 m); svaki od tri dela ima dvorište i pokrivene pešačke mostove (zastakljeni, sa grejanjem i
ventilacijom, na nivou prvog sprata) koji spajaju dve strane krila na svakih 100 m (u jednom krilu Falansterije su
radionice koje stvaraju buku, a u drugom krilu hotelske prostorije za kontakte sa onima koji ne pripadaju
zajednici); zgrada je trebalo da ima prizemlje (prostor za parkiranje vozila), mezanin (dečiji boravak), tri sprata
(stanovi) i potkrovlje (gostinske prostorije) i rezervoare sa vodom za gašenje požara; u visini tri stambena sprata
sa jedne strane je unutrašnja ulica - galerija (ona je jednom stranom priljubljena uz zgradu), sa koje se direktno
ili stepeništima pristupa u stanove; stanovi su različitog tipa i cene; centralni blok sadrži javne namene (u
unutrašnjem dvorištu: štale, ambari, skladišta)
- pokušaj realizacije - bilo je više neuspešnih pokušaja raznih filantropa u Francuskoj, Alžiru, Novoj Kaledoniji,
Rusiji, i svi su propali zbog finansijskih razloga i zabrana (u Rusiji car zabranio); najpogodnije tlo - Amerika,
propagirao Albert Brizbejn (1840.-50. osnovana je 41 zajednica ovog tipa, sa različitim uspehom)
- Viktor Konsideran
- najaktivniji Furijeov sledbenik; vojni inženjer, konstruktor
- U Ameriku došao je posle državnog udara 1851.; sa Albertom Brzbejnom posetio Severnoameričku
Falangu u Novom Meksiku (Furijeovska zajednica); zagovarao taj model parobroda
- rešen da isproba svoje teorije, kupio je zemljište u Teksasu i vratio se u Francusku da bi 1854. štampao objavu
"U Teksas" kojom je stekao 250 sledbenika
- poduhvat je propao zbog nedostatka kapitala
- Konsideran, ostavljen od svih nastavio je da živi sam sa porodicom na farmi La Reunion
- Žan Baptist Goden -> mladi industrijalac, vlasnik livnice u Gizu
- Godenova adaptacija Furijeovih ideja (modifikovao ih je) bila je jedinakoja je doživela ozbiljan uspeh -
posedovao je livnicu u Gizu, gde 1859. zasniva (za 10-tak godina) svoju Familisteriju (manja verzija
Furijeovog modela - koja je izgrađena)
- glavni objekat sastojao se od tri povezana paviljona, umesto unutrašnjih Furijeovih ulica - galerija, dvorište
svakog paviljona bilo je pokriveno staklenim krovom (čelična konstrukcija + staklo; stambene zajednice: 1000 -
1500 stanovnika)
- sagrađeni su i različiti uslužni objekti, zgrada za dečiji boravak, škola (sa vrlo razrađenim sistemom), pozorište,
javna kupatila i perionice
10. Urbanističke utopije XIX veka 63
- 1880. Goden je osnovao zadrugu i upravljanje fabrikom i imanjem prepustio radnicima; ova zadruga je
funkcionisala do 1939.
- Godenova teorija, zasniva se na zadružnom sistemu Furijea, ali ne na poljoprivrednoj, već na industrijskoj
proizvodnji i ne na zajedničkom načinu života, nego na poštovanju porodične autonomije; na tome se i
temelji uspeh ovog eksperimenta
- Etjen Kabe
- aktivno je učestvovao u revoluciji 1830. i bio postavljen za Vrhovnog tužioca na Korzici, gde se suprotstavljao
Orleanističkoj vladi, što je dovelo do njegovog progonstva u Englesku, gde upoznaje Ovena. Tu je napisao svoj
utopijski roman "Putovanje u Ikariju", objavljen 1840. kada mu je posle amnestije bilo omogućeno da se vrati
u zemlju
- ovaj roman, najverovatnije inspirisan "Utopijom" Tomasa Mora, opisuje zamišljenu zemlju Ikariju i njenu
prestonicu Ikaru - veliku metropolu podeljenu na dva dela pravilnim rečnim tokom, sagrađenu prema potpuno
geometrijskom planu sa putevima koji se pravilno ukrštaju i koji su opasani sa dva kružna bulevara
- groblja, bolnice i radionice smeštene su izvan grada. Pešaci koriste specijalne pokrivene prolaze, dok se
automobili kreću kolovozom
- grad je podeljen u 60 zona, od kojih svaka nosi ime jedne od velikih nacija. Sve kuće u jednoj ulici su identične
i oblikovane prema primerima " najprijatnijih kuća viđenih u inostranstvu"
- Kabe je izneo svoj politički program - totalni komunizam, koji će se dostići ubeđivanjem, a ne nasiljem i ubrzo
je stekao znatan broj sledbenika. 1847., ohrabren svojim uspehom, izdao je svoj manifest "Hajdemo u Ikariju"
- za sprovođenje svog plana trebalo mu je 10000 do 20000 ljudi. U Teksasu mu je kompanija "Piters" navodno
stavila na raspolaganje preko pola miliona hektara zemlje. 1848. prethodnica, grupa od 69 naprednih ljudi
ukrcala se u Avru, ali je nekoliko dana kasnije izbila revolucija i većina je odustala od odlaska. I sam Kabe je
učestvovao u početnoj fazi revolucije, čak se kandidovao bezuspešno na izborima za Ustavotvornu skupštinu
- u međuvremenu prethodnica je stigla na odredište, gde su shvatili da se ta zemlja sastoji od brojnih zasebnih
parcela, pa su se posle neuspelog pokušaja naseljavanja preselili u Nju Orleans, gde im se pridružilo još 400
istomišljenika. Kabe se kasnije pridružio i uneo ohrabrenje. Pronašao je novo mesto u državi Ilinoj koje je širio
kupio od Mormona - selo Nauvi na obali reke Misuri
- Ikarijanci su tu došli 1849. i sagradili svoj grad iskoristivši zgrade i ruševine koje su ostale iza Mormona, ali se
usled bolesti njihov broj smanjio na 260. Organizovali su zajedničku trpezariju, školu, biblioteku i pozorište;
porodice su živele u zasebnim stanovima, a samci u dvokrevetnim sobama
- ekonomske poteškoće i unutrašnje razmirice su 1856. dovele do prvog raskola, kada je Kabe sa malim brojem
pristalica prešao u Sen Luj, gde je i umro iste godine. Sledbenici su se ponovo preselili, da bi se 1864. konačno
svi razišli
- većina onih koji su ostali u Nauvu, odlučili su 1860. da prodaju zajedničku imovinu i emigriraju u Korning
(Ajova), gde su pronašli pogodno mesto za svoje aktivnosti na imanju od približno 1500 ha. Tu je preostalih 35
Ikarijanaca osnovalo svoj idealni grad koji je postigao napredak (čak se i broj stanovnika povećao na 75).
Raspored kuća je podsećao na Ovenov pravougaonik: u središtu je trpezarija u sred velikog trga. Na tri strane
trga su slobodnostojeće kuće, a prostor između njih popunjen je vrtovima. Četvrta strana je namenjena javnim
uslugama: perionica, pekara i sl.
- ova Ikarija je bila na prijatnoj lokaciji, na brdu ispod kojeg je potok sa vodenicom, dok je sa druge strane brda
šuma; farma i oranice su na susednom brdu (jedini problem je bila voda, tj. njen transport, pa se moralo štedeti)
- 1879. ova idila je uništena novim raskolom, tako da se izdvojila grupa od 20 ljudi (koja se preselila u
Kaliforniju i osnovala Ikariju - Sperancu, koja je postojala do 1887.), a ostatak se naselio samo 1,6 km dalje od
prvobitnog sela i osnovao Novu Ikariju pokušavajući da obnovi harmoničnu atmosferu kojoj se od početka
težilo (opstala je u skromnijem izdanju do 1895., kada se društvo raspalo, a imovina podelila na 21 preostalog
člana)
- tako je Kabeova ambiciozna zamisao doživela neku vrstu "reductio od apsurdum", jer je ideja o velikoj
metropoli dovela do stvaranja još manje seoske zajednice, koja se konačno svela na veličinu običnog
privatnog imanja
11. Ebenizer Hauard i koncept Vrtnog grada 64
sistemima; ova celina naziva se "društveni grad" (grozd grozdova) i ona treba da integriše sve kvalitete
gradskog života; dve sile kohezije: rekreacija i centar
- grafičke prikaze ovih struktura treba razumeti ne kao konkretizaciju, već kao dijagrame koji ilustruju osnovne
principe
- Hauardova finansijska konstrukcija za izgradnju Vrtnog grada zasniva se na "filantropskoj špekulaciji"
bliskoj reformističkim krugovima još od Ovena: osnovala bi se neprofitna kompanija, koja bi sakupila novac
izdavanjem menica sa uplatom 4 - 5 %, kupila zemljište i sagradila grad po planu; uvećanjem stanovništva, rasla
bi i zemljišna renta, što bi se iskoristilo za isplatu investitora; stanovnici bi potom nastavili da plaćaju rentu, jer
bi vlasništvo nad zemljom pripadalo kompaniji; ovo bi vodilo ka nestajanju zemljoposedništva, a prihodi od
rente išli bi na subvencionisanje komunalnih usluga
- suštinska vrednost ideje Vrtnog grada: težnja za ostvarenjem minimuma organizacije koji bi obezbedio korist
od planiranja, uz punu autonomiju privatnog života, a mana što je to bila ideja nepoznatog jedinca, bez
preporuka i veza
- Hauard nije mogao propisati svaki detalj; on je bio vizionar, radio sam i tako bio lišen mišljenja drugih
- Hauard je sa sticanjem pristalica započeo 1892. u krugovima Belamijevih sledbenika; iako su imali
principijalno različite poglede, Hauard je stekao dosta pristalica, ali njihova finansijska moć bila je slaba
- prvi put je izneo u javnost ideju o Vrtnom gradu 1893. na sastanku Pokreta za nacionalizaciju radničkog
društva, koje se zagrejalo, ali nema para
- sabrao je svoju teoriju u knjizi "Sutrašnjica: miroljubiv put u pravu reformu", čijim izdavanjem je pokušao
da dođe do sredstava, ali knjiga je naišla na mlak prijem i cinizam zvaničnih medija
- potom se obratio zemljišnim reformistima, koji su želeli da ožive poljoprivredu i smanje nezaposlenost
povratkom radne snage naselo; oni prihvataju Hauardov plan i postaju prvi relativno uticajni zastupnici ideje
Vrtnog grada; 1899., osniva se Udruženje za promovisanje Vrtnog grada, a Hauardova predavanja po
Britaniji počinju da privlače pažnju (ali ne da mu daju i onu podršku koja mu je trebala) - Hauard i dalje zarađuje
baveći se stenografijom (hvatanjem beležaka)
- za ideje Hauarda zainteresovao se istaknuti londonski advokat Ralf Nevil; kao liberal, u konceptu Vrtnog
grada, video je produžetak ideje o ortakluku, koja se sastojala u uverenju da se materijalno stanje radnika može
poboljšati samo ako bi bili deoničari, tj. ako bi učestvovali u raspodeli profita; Hauard i Nevil stupaju u vezu i
Nevil, kao uticajna ličnost; zauzima vodeće mesto u pokretu za Vrtni grad; Nevil je okupljao pristalice među
industrijalcima i političarima, a Hauard među radničkim grupama
- Nevil je uspeo da ubedi neke industrijske magnate da sponzorišu Konferenciju za promovisanje Vrtnog
grada, koja je i održana u Burnvilu, 1901.; konferenciji je prisustvovalo 1500 učesnika koji su se bavili urbanim
problemima u raznim sferama i koji su na Vrtni grad sa svojih elitnih pozicija gledali kao na ekonomičan način
rasterećenja velikih gradova, pa je tako koncept Vrtnog grada odvojen od svoje prvobitne svrhe: umesto da
bude društveni, postao je urbanistički pokret
- osnovana je pionirska kompanija za Vrtni grad koja 1903. kupuje imanje Lečvort, oko 50 km od Londona, gde
je i nastao prvi grad koji se zasnivao na konceptima Hauarda; autori: arh. Anvin i Parke; isti kasnije Hemsted
(1905.); 1919. -> Velvin, arh. Soason; ukupno 25 Vrtnih gradova oko Londona; sam Hauard -> zasnovao 2
Vrtna grada blizu Londona
- drugi grad po istom konceptu bio je Velvin, započet od strane samog Hauarda 1919.
- uticaj Hauarda - urbanistički pokret koji još uvek postoji (uglavnom u anglosaksonskom svetu (američki
gradovi 30-tih) i Australiji)
12. Čikaška škola 66
- studirao na L'Ecole Polytechnique i L'Ecole Centrale u Parizu; nije bio pod uticajem L'Ecole des Beaux Arts
formalizma, racionalista; ornamentaciju je prepuštao asistentima, bavio se inženjerskim problemima (uspešan u
inženjerskim poslovima)
1. First Leiter building, 1879. - konzervativni stil
2. Home insurance building (Osiguravajući zavod - 1884.-85.) - prva zgrada sa zid-zavesom (postojala je
samo u gornjim etažama - ali to je početak)
3. Manhattan building, 1889.-90. │
4. Second Leiter building, 1889.-91. │ klasika Čikaške škole
5. Fair Store building, 1890.-91. │ (otkriven čelični sklop + zid-zavesa)
- Barnem i Rut (Daniel H. Burnham & John Wellborn Root)
1. Rookery building, 1886.
- reduciran model H. H. Ričardsona
2. Monadnock bulding, 1889.-91. -> smatrali su da zgrade koje se nalaze usred te uzavrele košnice užurbanih,
poslovnih ljudi ne treba da skreću pažnju svojim istančanim arhitektonskim izrazom; kićenje je potpuno
beskorisno; teže ka pojednostavljenom izgledu
- jedno od najzanimljivijih dela Čikaške škole; investitor - Piter Bruks, preduzimač iz Bostona, zahtevao je
jednostavan izgled bez ukrasa, izraz čvrstoće i snage; projektovanje je započeto još 1884. za parcelu 20 m puta
30 m i 12 spratova, a završeno je za dužinu od 60 m i visinu 16 spratova (radni naziv zgrade bio je
"Kvamkviset", kasnije Mounadnok (aluzija na istoimeni vrh u Nju Hempšajru)); oblik kvadra
- konstrukcija (poslednji put se išlo na kombinaciju ramovske konstrukcije i spoljašnjih nosećih zidova (opeka)):
masivni obodni zidovi, ramovi od čelika u sredini; iskorišćenost površine 68 %; zgrada je spolja od opeke (Rut je
planirao prelaz u boji (polihromija -> možda ekscentrično, ali logično jer je Rut bio opsednut bojom u
arhitekturi) od temne ka svetloj, ali izvedeno je jednobojno (smeđa, a danas izgleda, zavisno od svetla,
ljubičasto)); Piter Bruks je tako odlučio iz estetskih razloga, koji su verovatno bili povezani sa proizvodnjom
tako nijansirane opeke; nema polukružnih prozora (samo pravougaoni i to bez okvira) niti ukrasa, ima erkere za
dodatni spratni prostor; opšti izgled - težio se "egipatskoj" izražajnosti - zakošeno podnožje (odražava
stabilnost), zvonasti "papirus" venac na vrhu - efekat pilona; granit - u podnožju oko ulaza i izloga; na uglovima
(žljeb od trećeg sprata sve dublji ka vrhu) su izvedena obaranja ivica koja rastu od bazisa ka vrhu; izdužena
zgrada, odsustvo ornamenata
- zastupnik investitora je zahtevao krajnju jednostavnost, odbacujući Rutove skice sa više ukrasa, dok je Rut bio
na moru na dvonedeljnom odmoru, Barnem je naložio jednom od crtača da uradi projekat kao "kutija od opeke".
Rut je bio po povratku ljut, ali se prilagodio (ali ova priča nije tačna); konstrukcija podrazumeva proporcionalan
rast debljine zidova sa visinom (što bi značilo da je debljina nosećih zidova u osnovi 182 cm, a što bi značilo
veliko smanjenje korisne površine i veliko opterećenje za ionako meko i podvodno čikaško tlo
- zgrada je interesantna i kao pionirski primer spregova protiv vetra, jer pored zidanih poprečnih ukrućenja
postoje portalna ojačanja u vidu čeličnih greda
- uzan teren nije omogućavao izgradnju središnjih staklom prekrivenih dvorišta (inače tipična za Rutove zgrade),
ali je dozvolio obodni raspored kancelarija
- zgrada Mounadnok: visina 61 m, širina 21 m, dužina 60,6 m; h/a=b/a=3:1
- zašto profil papirusa? -> kao i Donji Egipat i Čikago je močvarno područje, gde se reka uliva u veću vodenu
površinu; takođe papirus je sličan divljem luku, a ime grada Čikago bilo je izvedeno od indijanske reči koja
znači "polje divljeg luka"
- Monadnock buliding annex, 1893.
- kombinacija arhitektonskih elemenata prvog dela zgrade i Maršal Fild Ričardsona
3. Reliance building, 1894.-95. -> Barnem i saradnici
- posle Rutove prerane smrti, glavni projektant ove zgrade bio je Čarls Etvud; zgrada reprezentuje izuzetno
razumevanje prirode zid-zavese; 11-tospratna noseća konstrukcija podignuta je za 15 dana; transparencijom
fasade (vrlo elegantna spoljašnjost) dočarana je njena izuzetna lakoća (horizontalne trake Čikaških prozora);
istoricizam - samo u sekundarnoj plastici; oblikovno - mehanomorfna kombinacija horizontalnog i vertikalnog;
fasada ove zgrade dočarava i estetski potencijal čeličnog rama; dominacija horizontalizma: kontinualni parapeti,
Čikaški prozori (trodelni)
- ostale važnije zgrade D. Barnema:
4. Fischer building, 1896. (Paviljon ribarstva) - pseudogotski istoricizam u sekundarnoj plastici
5. Railway excange building, 1903.-09.
6. Orchestra hall, 1905.
- bio je glavni arhitekta - planer Čikaške izložbe 1893.
- Holaberd i Rouč (William Holabird & Martin Roche)
1. Tacoma buliding, 1889.
- 12-tospratnica sa skeletnom konstrukcijom - uticaj Dženija
2. Pontiac building, 1891.
12. Čikaška škola 68
- Adler se bavio uglavnom tehničkom i administrativnom, a Saliven "umetničkom" stranom posla; za Salivena je
bila tipična dekorativnost istočnjačkog tipa
1. Auditorium building, 1886.-89. -> pozorište, hotel i poslovanje; skup projekat (tri miliona dolara)
- Adler je postigao velike pionirske rezultate u oblasti akustike dvorana, primenom naučne teorije škotskog
fizičara (inženjera) Rasela; inovacije: smanjenje zapremine primenom levkaste osnove koja se naglo sužava ka
pozornici, postepeno izdizanje partera prema Raselovom metodu ("izoakustičke krive"), neradne površine
(apsorberi - da smanji odjek) u blizini pozornice i glatke (reflektori - da omoguće odgovarajući odjek), u
zadnjem delu sale, "otvoren" zadnji zid radi sprečavanja nekontrolisanog odbijanja talasa (ali akustički uslovi za
orkestarsko izvođenje i izvođenje na pozornici bitno se razlikuju (a zgrada služi u obe svrhe), pa je Adler
predvideo maksimum 2500 sedišta za pozorišne predstave, a zapremina i broj sedišta se smanjuju pokretnim
elementima na obe galerije)
- Salivenova dekoracija bila je uslovljena ovim mnogobrojnim tehničkim zahtevima (i nezahvalnim oblikom i
dimenzijama), ali uspeo je da objedini prostor; projektnu šemu sa unutrašnjosti preneo je na fasade (na pr. kod
zgrade Transportejšn) pozornica je oivičena pozlaćenim panelima na plafonu levkastog oblika, sa 100 el. sijalica
- zgrada je imala veliki značaj i u tehničkom i u konstrukcijskom smislu; unutar polovine bloka trebalo je
smestiti varijabilnu dvoranu (2500 - 7000 mesta) sa svim mogućim prostorima i dva bočna objekta sa poslovnim
prostorom i hotelom (kuhinja - prvi put pod krovom), eksterijer
- reducirana Ričardsonova estetika sa Maršal Fild bildinga, svedena na dijagram (za razliku od doslednije Rutove
primene na Rukeri bildingu)
- poslovne zgrade: -> značaj: 1. ovaploćenje Čikaške škole arhitekture; 2. borba da se pronađu rešenja koja
istinski odgovaraju tehničkim inovacijama
- 3 grupe: "neogrčke"; u Ričardsonovom duhu; oblakoderi
- "neogrčke" zgrade - smeštene u poslovnom centru Čikaga; odlikuje ih isticanje vertikaliteta i tripartitna podela
mase poput klasičnog stuba na bazu, telo i kapitel; ornament je uklonjen sa nosećih delova i integrisan u
nenoseće površine, reljefnog je tipa sa floralnim motivima (Salivenova sklonost ka egipatskoj i vizantijskoj
dekoraciji); primer:
bezuspešno pokušavao da ih izmiri; iako su imali biroe u istoj zgradi (Auditorijum), sledeće 4 godine vrlo malo
kontaktiraju do smrti Adlera 1900.; broj projekata je tokom te 4 godine bio isti, ali su Salivenovi veći i značajniji
- samostalni rad:
- Saliven (rođen 1856., a umire 1927.) -> često je radio fasade mnogih objekata
- prvi period, 1889.-90.:
10. Gage building - projekat su započeli Holaberd i Rouč, ali je jedan deo fasade uradio Saliven; projekat je
značajan jer dočarava različitost direktnog koncepta fasade Holaberd / Rouč i dekorativizma Salivena u potpuno
istom rasteru
11. Shlesinger & Mayer Department Store (robna kuća) -> (danas Karson, Piri i Skot) - jedna od najvažnijih
zgrada Čikaške škole; unutrašnjost je konvencionalna, ali spoljašnjost u čvrstoj mreži horizontala i vertikala
odiše izrazitom modernošću
- u to vreme Saliven stiče sve veći ugled, njegove fasade su njegov zaštitni znak (tada Adler nije imao nikakvog
posla)
- u čast osnivanja Saveza arhitekata Amerike, 1899., Saliven je napisao esej "Savremena faza arhitekture",
čiji je sadržaj postao temelj ove organizacije; međutim, ubrzo je napisao seriju polemika protiv arhitektonskog
obrazovanja, eklekticizma, pri čemu su naročito napadnuti arhitekti sa Istočne obale, uticajni u Savezu, tako da
ostaje bez podrške (ovi članci izlazili su pod zajedničkim nazivom "Brbljanja iz dečijeg vrtića", u početku u
uticajnom čikaškom časopisu Inland Architect, a docnije su ignorisani)
- ovaj profesionalni preokret ogledao se i na privatnom planu (1899. se oženio 20 godina mlađom ženom. Za 10
godina bračni par je promenio 7 apartmana luksuznih hotela; po nekoliko meseci godišnje boravili su u
vikendici. Žena ga napušta zbog alkoholičarskih ispada. On prodaje svoju umetničku zbirku i biblioteku, kao i
vikendicu; nastanjuje se u sobi osrednjeg hotela gde boravi do smrti)
- uprkos poslovnim i privatnim problemima nije se predavao. Radije bi izgubio posao, nego načinio kompromis
u ostvarivanju svojih ideja, čak i u tim i finansijski teškim vremenima
- drugi period, 1895.-1924.:
- Saliven je dobio ukupno 56 narudžbina, u opadajućem ritmu i uz smanjenje veličine objekata; od 1907. radi
samo izvan Čikaga; većim delom, to su poslovne zgrade (od 30 poručenih izgrađeno je oko 15) u tradiciji Adler /
Saliven i banke i vile (samo 2 izvedene od 9: Babson i Bredli); Saliven postepeno napušta ukrašavanje celokupne
fasade i lokalizuje dekoraciju, ali primenjuje figuralnu plastiku ponegde
- banke (od 1906.-20. podigao je 8 objekata banaka u provincijskim gradovima srednjeg dela zapadne Amerike;
potpuno drugačiji koncept (jednostavno) pored čuvanja novca simbolišu neku vrstu ekonomskog svetilišta čiji je
oltar - trezor)
- sastoje se uglavnom od središnjeg prostora izdeljenog ugrađenim pregradama i nameštajem; masa je kubična,
deluje kao sef (mali prozori i u nižim delovima deluju kao rupe), ali i kao svetilište; a veliki otvori na gornjim
delovima fasade često polukružni, bogato su ornamentisani (koristi: crvenu opeku + prefabrkovanu keramiku);
primeri:
12. Grinnel, Merchant's National... -> kod ove banke ornament je u vidu isprepletanog rama koji okružuje
prozor iznad glavnog ulaza, skriva mehanizam za kameru ili zaključavanje
- Saliven je jednu od svojih banaka nazvao "kutijom za nakit"; međuodnos unutrašnjeg i spoljašnjeg:
usaglašenost spoljašnjeg ukrasa i vrednosti predmeta koji se unutra čuvaju
- projektovao je, pre ove poslednje faze banaka, porodične grobnice
- knjiga "Sistem arhitektonske ornamentike u skladu sa filozofijom ljudske moći" -> sadrži 20 službenih
crteža sa komentarima, koji razjašnjavaju Salivenov koncept "funkcije" - funkcije kao univerzalne sile prisutne u
svim stvarima koja svoj izraz traži u obliku
- ohrabren prijateljima, Saliven objavljuje i knjigu "Autobiografija jedne ideje" - priču o svom životu (najpre u
časopisu američkog instituta arhitekture, a 1924. i kao knjiga); autobiografija koju je napisao sa 65 godina je
pisana u trećem licu, i samo jedno od 15 poglavlja ("retrospektiva") bavi se zlatnim dobom čikaške arhitekture
(i "zlom srećom" na svetskoj izložbi u Čikagu 1893. godine); međutim, u posrednom smislu, cela knjiga je
posvećena arhitekturi - to je Salivenova filozofija arhitekture prema kojoj se sav njen razvoj odvija u skladom sa
"fundamentalnom energijom umetnika" - oblik zgrade izraz je ove energije
- autobiografija: više od pola knjige govori o svom detinjstvu, sve do 15 godine, kada se upisao na Odsek za
arhitekturu na tehnološkom institutu države Masačusets. Naglo prekida svoju životnu priču u trenutku kada
postaje partner Adlera i kada mu se otvorila mogućnost velike karijere
- Svetska izložba u Čikagu iz 1893. (Kolumbijska izložba) -> propuštena prilika Čikaške škole ("grobnica
moderne arhitekture")
- organizator Rut; pozvao je 10 firmi; ograničenja su bili bazeni
- nacionalna proslava 400 godina Kolumbovog otkrića Amerike (1492.) u obliku međunarodne izložbe; centralni
prostor ("svečano dvorište") trebalo je da bude okruženo američkim eksponatima
13. Luj Saliven, 1856. - 1927. 72
- na izložbi je umesto Čikaške škole, trijumfovao akademizam (klasicizirane zgrade) sa Istočne obale, označivši
početak akademske obnove u Americi; uzroci su veoma složeni, a jedan od njih je i nepripremljenost čikaških
arhitekata za tipološke zahteve izložbe
13. Palata saobraćaja (u osnovi je to rimska bazilika sa glavnim i dva bočna broda, dvostrukom galerijom i
bazilikalnim osvetljenjem; dva srednja sprata ispod bazlikalnog osvetljenja ne vide se spolja (tako je kod gotskih
objekata); eklektički i islamski karakter zlatne kapije i kupole, koje nemaju ništa slično sa ostalim delom
zgrade), orjentalizirana dekoracija, duhovitiji izraz od akademskih paviljona prepunih visokoparnog kiča, ali
ipak nedovoljno ubedljiva kao zgrada sa izložbenom namenom (u odnosu na impresivne izložbene prostore u
Evropi) -> (izgledalo je kao da Saliven ništa nije naučio o upotrebi metala i stakla u izgradnji železničkih
stanica, tržnica, hala, ...; posle ove izložbe Saliven gubi projekte)
- ova izložba rezultirala je mitom da je Amerika propustila priliku da formuliše autentičan arhitektonski stil na
osnovama naprednog romantizma Čikaške škole; istina je, međutim, da ni u krilu Čikaške škole nije bilo
dovoljno potencijala da se svi postavljeni problemi savladaju; kao i u biološkom opstanku i ovde je pravilo bilo:
"prilagodi se ili izumri", što podrazumeva ili genijalnost da bi se opstalo i pobedili suparnici, ili fleksibilnost
koja omogućuje prilagođavanje
- posle izložbe -> Salivenovi projekti: (i neki već pomenuti oblakoderi)
14. Čikaška berza, 1895., srušena 1972.
- ostala samo ulazna kapija
- po prvi put korišćeni kesoni za fundiranje poslovne zgrade, dubina 25 m (kesoni - kubus zvonastog oblika koje
se koristi za fundiranje u vodenim sredinama)
- greške Salivena: 1. napad na obrazovanje; 2. napad na sledbenike; 3. ženidba
14. Art Nouveau; Viktor Orta 73
- Viktor Orta (Victor Horta), 1861. - 1947. -> baron, virtuozan u preplitanju elemenata konstrukcije i
dekoracije
- započeo Art Nouveau u Briselu, a zašto, ne zna se; od 1885.-92. Orta nije podizao zgrade; u tom periodu
proučava teoriju i projekte Viole-le-Dika što ga je ohrabrilo da se odluči za otvorenu upotrebu gvožđa i
kombinaciju sa zidanim elementima, kada je zaista započeo sa građenjem
- Brisel (Belgija): široki bulevari, elegantni parkovi; bogati žive u gornjem gradu, zanatske porodice u centru;
centar umetnosti krajem XIX v.
- akumulacija industrijskog bogatstva; zaokupljenost identitetom (multietnička zajednica) - težnja za
nacionalnim stilom na temeljima lokalnog graditeljstva u opeci
- uticaji: Viole-le-Dik, železničke konstrukcije; rokoko (uprošćen); V. Blej (slikar); orijent - Japan; ukrasne šare
za tapete i tekstil; V. Moris - anglo-japanska soba; postimpresionisti
- dela Viktora Orte:
1. kuća Tasel, 1892., za neženju (fotograf i profesor nacrtne) sa puno prijatelja za prijeme -> prvo zrelo doba;
početak nove mode -> uveo je engleske tapete između vidljivih metalnih elemenata na zidovima trpezarije
- trospratna gradska kuća u niz, uskog pročelja; upotreba konstruktivnog gvožđa (prvi put u stambenoj
arhitekturi) kao vidljivog materijala, "vrpčasta" metalna dekoracija (naročito u stepenišnom holu (nalik na grane
i lozu) u skladu sa podnim mozaikom)
- fasada: diskretno iskazivanje skeleta (linearne krivulje); široki erker prozori; zenitno svetlo; šare na podu i zidu
= biljni motivi
- plan: otvoreni plan; pariska formula iz XVII v.
- Art Nouveau je ovde prisutniji (reprezentativni hol) više nego u svim delima Viktora Orte
2. kuća Frizon, 1893.-94. -> za mladog advokata; veoma slična (front 8 m; 3 sprata)
3. kuća Ostrik -> prva stambena zgrada koju je Orta projektovao u novom stilu; detalji vitraža; ornamentika
rudimentarna; 5 nivoa
4. zgrada Misinger -> puno detalja; asimetrična fasada
5. palata Solve, 1895.-96. -> nejkompletnija od svih Ortinih rezidencijalnih zdanja (kasnije pretvorena u modnu
kuću)
- građena za slavnog hemičara Solvea sa laboratorijom; plastična, široka fasada - zidovi se izvijaju u polje ka
bočnim erkerima; erkeri su uglavnom u staklu, sa metalnim rasterom; dekorativne gvozdene ograde
- unutrašnjost: vidna metalna konstrukcija, razrađeni detalji (luster na pr., ograda, stepeništa), apstraktni
gvozdeni ukrasi koji asociraju na floralni svet; nameštaj - Ortin dizajn
- o životu:
- rođen u Gentu 1861. -> započeo studije arhitekture na Akademiji u Gentu 1876., a nastavio na Akademiji des
Beaux Arts (kasnije postao direktor 1913.) u Briselu; bio pod odlučujućim uticajem Viole-le-Dika (i gotike -
kamenorezačka tradicija, perfekcija u kamenu)
- otac - mali obućar iz Brisela: od njega je nasledio osećaj za umetničku preciznost; učio muzičku školu, pa
napustio -> bio i crtač, slobodni zidar; umetnički živ samo 15 godina; umro skoro nepoznat
- vodeća figura kontinentalnog Art Nouveau, kreator originalnog rečnika ornamenta; ponudio je niz novih
projektantskih rešenja i pokazao mogućnosti arhitektonske ekspresije za nove graditeljske programe, u skladu sa
socijalnim i kulturnim uslovima doba; razvio je niz strukturalnih i konstruktivnih rešenja, posebno u oblasti
primene (dobro poznaje osobine materijala) gvožđa, drveta, kamena i stakla
- odlike Ortinih kuća: harmonija u organizaciji prostora; elegantna jednostavnost fasada; originalna dekoracija;
enterijeri - svaka zgrada poseban nameštaj; precizni nacrti - nikad teškoće u izradi; veliki atelje -> rade odlivke
koje nose u kamenolom; upotreba gvožđa u objektu i na fasadi; veza gradske umetnosti i njegovog dela ->
urbana matrica Brisela ih diktira; objekti: uski, sa uskim pročeljima -> ugrađeni ili na uglu -> simetrična
kompozicija; klijentela: introvertan svet za visoku klasu (najskuplji arhitekta u Briselu - svaka zgrada je
osobena)
6. kuća (hotel) barona van Etveldea, 1895. -> fasada -> niz lučnih erkera
- predvorje (salon - krug čeličnih stubova koji se gore izvijaju u čelične lukovepodupirući staklenu kupolu):
oktagonalna forma (objedinjuje okolne sadržaje) pokrivena plitkom staklenom kupolom na gvozdenim
stubovima
- lusteri - kao vesela metafora cveća; svaka sijalica zasenčena zvoncem od bojenog stakla koje podseća na lalu;
uopšte, elegantna dekorativna primena dekorativnih elemenata
7. vlastita kuća, 1898. -> sa ateljeom kao dve spojene zgrade, funkcionalno podeljene, kao i fasade, ali dobra
unutrašnja povezanost odaje utisak celine
- imao je oko 40 godina; dovoljno bogat da izvede sopstvenu kuću (sada muzej V. O.)
- kao i kod Narodnog doma, i kod svoje uće Orta je imao teškoća da poveže detalje od klesanog kamena sa
radom u metalu; prebogat arhitektonski rečnik -> do perfekcije; detalji: rukohvati, ograde, nameštaj, vitraž,
staklene pregrade
14. Art Nouveau; Viktor Orta 75
- ova grupa kuća predstavlja razradu sintakse kuće Tasel (i još nekoliko kuća: Viner, dve (u njima je Orta
stanovao) u Američkoj ulici, Obek (sa osmougaonom dnevnom sobom, iscepao projekat) u stilu Art Nouveau,
a one koje su usledile posle, elegantne i uzdržane kuće za Maksa Alea, bile su suvoparnog i formalnog izgleda -
ni traga od Art Nouveau, kuća Viner (1919.) - poslednja
8. kuća Diboa
9. robna kuća "kod inovacije", 1901. -> uništena u požaru 1967. (tek tad je postala vidljiva izuzetna metalna
konstrukcija)
- prednja strana sasvim u metalu i staklu, samo je okvir od granita; rešenje fasade u ravni
- druge komercijalne zgrade Viktora Orte ("Voke" iz 1903. i "Volfers" iz 1906.), mnogo su uzdržanije (više
konstruktivne prirode sa mnogo manje ornamenata, a metalni delovi nisu vidljivi)
10. pet robnih kuća, 1901.-09. -> "kod inovacije"; "Grand bazar", Frankfurt; "Grand bazar", Brisel; "Voke",
Brisel (danas muzej slika); "Volfers", 1909. (čuvena zanatska porodica)
- kasnija dela:
11. Palata lepih umetnosti, 1928. -> reduciran budžet (u prizemlju radnje - da se izdržava objekat)
12. Glavna železnička stanica u Briselu -> banalna, bez detalja; nisu po arhitektonskom dometu ni bliz zgrada
podignutih oko 1900.
13. Bolnica Bruhman -> započeta pred rat, a završena 1923. godine; za srednji, siromašni sloj, jednostavnost,
sve je nisko
14. Muzej umetnosti -> pažljivo, ali bez snage
15. Stanovi za siromašne, 1906. -> ogoljene fasade
16. Narodni dom, 1896.-99. (srušen je 1967. potpuno neopravdano, a 25 miliona franaka je to moglo da spreči,
ali se nije našlo) -> na čudnoj parceli - oblik koji je Orta maksimalno iskoristio; prvi javni objekat
- ovo je najvažnije delo Viktora Orte; finansijska pomoć od Solvea
- podignut je kao sedište belgijske Radničke partije (više reformatorska nego revolucionarna), socijalističke
reformističke stranke čiji je cilj bio društvena emancipacija radnika; stranka je osnivala ove domove, ne samo
radi sastanaka radničkih organizacija, već i radi raznih drugih aktivnosti - solidarnosti, kulture, zabave (kupili
plac čudnog oblika i angažovali najskupljeg belgijskog arhitektu - Ortu)
- program je obuhvatao administrativne prostorije, sedište radničke zadruge, kafeteriju, više manjih i jedna
ogromna višenamenska sala (sastenci, proslave, kultura, obrazovanje)
- Orta je radio oko 9 meseci na preliminarnom projektu, a 15 crtača je još godinu i po radilo izvođačke crteže;
projekat je bio veoma detaljan; površina papira na kom je bio nacrtan projekat jednaka je površini velikog trga u
Briselu (1/2 km2 = 75 rolni)
- gradnja je počela krajem 1895., ali je više puta zastajala, pa je projekat doživeo izmene (nedostatci materijala,
proširenje parcele); radove su izvodile radničke zanatske zadruge (dobrovoljni rad radnika - zanatlija; uprkos
znatnoj primeni materijala, cena po m2 i nije bila velika
- kada je otvorena na uskrs 1899., zgrada je izazvala senzaciju zbog prosvetljenosti, snažnog izraza i slično, ali
bilo je i negativnih reakcija
- kosnije je zgrada više puta dograđivana prefarbavana i slično, a da autor nije konsultovan; na kraju je zgrada i
pored protesta brojnih eminentnih arhitekata, srušena 1964. (iz urbanističkih razloga); Orta je u jednom zapisu
predskazao njenu sudbinu
- arhitektonska forma:
- nepravilna parcela, maksimalno iskorišćena, delom oko segmenta jednog kružnog trga, a delom duž dve
radijalne ulice; spoljašnji zid - vidni čelični kostur (spajanje konstruktivnog i dekorativnog) u kombinaciji sa
opekom i klesanim kamenom; u unutrašnjosti, takođe, otvorena konstrukcija, sa fluidnom izražajnošću
- ulaz: gvozdeni ispad, veliko predvorje i mali hol što vodi do stepeništa, stepenište je takođe interesantno rešeno
- mnoštvo materijala, bez preterivanja u detaljima, odaje utisak uzvišene arhitekture (što se poklapa sa
naprednim humanitarnim duhom zadrugarstva)
- kafeterija (trebala je da služi i kao sala za demonstracije) u prizemlju - veliki nepravilni oktagon (dubine 22 m,
širine 18 m i visine približno 8 m); vidni čelični nosači, vezani sa kamenim zidovima (najbolje rešenje
prožimanja gvožđa i kamena za kojim je neprestano tragao), koji iskazuju formom statičku ulogu; tavanica
(konstrukcija dijagonalnih linija -> podela na kvadrate 5 m puta 5 m) podseća na gotiku
- velika dvorana (auditorijum - 1500 osoba -> trebala je najpre da bude na drugom spratu, ali je podignuta na
više zbog osvetljenosti i terase) - u potkrovlju; ka njoj su vodila dva stepeništa; jednim delom je "lebdela" nad
dvorištem; dimenzije 56 m puta 16 m, h=10 m; vrlo smeo enterijer sa vidnim čeličnim elementima krovne
konstrukcije (lake krovne rešetke sa zategama), koja asocira na unutrašnjost svemirskog broda; padom poda
obezbeđene su vizure (zatalasana tavanica) i akustika, a dnevno svetlo visokim bočnim prozorima; bočno su bile
dve konzolne galerije sa dekorativnom ogradom; prostor auditorijuma je zatvoren između konstruktivnog okvira,
staklom ili tankim panelima između metalnih ramova (slično zid-zavesi)
14. Art Nouveau; Viktor Orta 76
- jedan inženjer u ekipi napravio je gršku, pa je Orta bio primoran da umetne velike grede u pod trećeg sprata
čime je narušena konstruktivna ravnoteža, ali su ipak ovde konstruktivni problemi rešeni na efikasniji način nego
na bilo kojoj njegovoj kasnijoj zgradi
- završna obrada: manje istančana u poređenju sa projektima bogate klijentele
- Orta je težio jednostavnosti u gradnji, nema one istančanosti kao u privatnim palatama, ali je zato ostvario
aerodinamičnost i utisak snage i suštinske povezanosti sa nacionalnom arhitektonskom tradicijom. Želeo je da
ostvari kontinuitet različitih fasada koje gledaju na trg i dve bočne ulice, ali i da one odražavaju unutrašnji
raspored. Tačke prevoja fasada imale su odlučujuću ulogu
- izuzetna smelost u detaljima: izbacivanje balkona, gvozdeni stubovi sa lelujavim dekoracijama na vrhu,
rukohvat ograde na krovu ne prati jednostavno spoljašnje ivice zgrade; dugačak balkon čitavom dužinom fasade
- njegova ograda je blago konveksnog oblika, u kontrastu sa konkavnim konzolama (ograda je od kovanog
gvožđa, dinamična, sa interesantnim spiralama
15. Čarls Reni Mekintoš 77
- glavna masa je sa zadnje strane dopunjena pomoćnim prostorima (muzej i dvoetažna biblioteka, tako da osnova
ima "E" formu; istočna fasada je u nekoj vrsti neogotike, a na zapadnoj (vrhunac stvaralaštva), nastaloj posle
1906., primenjena je autentična formula sa erkerima (tri vertikalna erkera sa rešetkastim prozorima - kao cevi
orgulja)) na snažnom volumenu; zgrada prikazuje ceo razvoj Mekintoša, zahvaljujući dugom periodu gradnje (od
vidnog uticaja Vojsija, pa do autohtonog stilskog izraza)
- druga faza (1907.-09.) -> ovde je njegova umetnost koja se odlikovala reljefnim profilima isturenim u prostor,
izraženo jasno, i to na širokim erker - prozorima u obliku cevi na orguljama i u enterijeru čitaonice, gde mreža
konstruktivnih elemenata obuhvata celu prostoriju (a ne samo ivičnoj poput lijana u džungli)
- enterijer biblioteke (strog i geometrijski) - tamno drvo, "japanska" konstrukciona artikulacija - anticipacija Art
Deco-a
- glazgovski projekti:
2. 3 čajdžinice, 1897. - 1906. (najpoznatija: Willow Tea-rooms) -> vrhunac Art Nouveau; beli grandiozni
enterijeri; plastična bela fasada
3. vlastiti stan, 1900. -> razdoblje ljubičastog i srebrnog sa originalnim ornamentima na beloj podlozi; elektro
kablovi - ornamentalna karakteristika tavanice (verovatno nisu mogli ići ispod maltera u iznajmljenom stanu +
ostali elementi enterijera = bajkovit prizor; stan je uređen prema projektu za "kuću ljubitelja umetnosti" gde su
stolice sa visokim naslonom trebale stajati naspramno za dugačkim trpezarijskim stolom, krute "kao ljubavnici
na prvom sastanku")
- ovi projekti odlikuju se belim zidovima sa organskom ornamentacijom, gracioznošću, čuvenim stolicama sa
visokim naslonom
4. kružna koncertna hala za 4000 ljudi, 1898. -> neizveden projekat za izložbu 1901.
- Osma izložba secesije u Beču 1900. (uticaj Art Nouveau)
5. soba (dobila priznanje) u sklopu škotskog odeljenja izložbe
6. muzički salon za Frica Verndorfera, 1902., jednog od osnivača "bečke radionice" (suosnivač J. Hofman)
- Međunarodna izložba u Torinu, 1902. -> početak kraja Art Nouveau
- kuće pod uticajem Vojsija u škotskoj provinciji (stil "baronial", spajanje ornamentalno + nezgrapno)
7. kuća Hill (kuća na brdu), Helensburg, 1902.-03.
8. kuća Windy Hill, Klimaholm, 1899. - 1901.
- za 7. i 8. -> njihova spoljašnjost je bliska lokalnoj tradiciji, a unutrašnjost je odavala veću disciplinu; senzualne
linije ovde su ustupile mesto nešto oštrijim obrisima što je ukazivalo na to da Mekintoševe vizije imaju
budućnost (primer je druga faza Glazgovske škole)
9. neizvedena "kuća ljubitelja umetnosti" (druga nagrada, ali moralni pobednik)
- najvažniji projekat uz Glazgovsku školu; ovo je bio projekat za zatvoreni konkurs koji je u Darmštatu 1901.
organizovao Aleksandar Koh; nije nagrađen (jer Koh nije odobravao naklonost bečkom stilu (Mekintoš) jer je
umetnička kolonija tek osnovana u Darmštatu), ali je dalekosežan - premašuje Vojsijev tradicionalni model;
ostvaren je gotovo kubički plasticitet; dve longitudinalne mase čine osnov kompozicije; površine su ravne, sa
mestimičnim ornamentalnim reljefom i fino proporcionisanim prozorima; ovaj projekat je verovatno uticao na
Hofmana i projekat Palais Stocklet u Briselu iz 1905.
- Mekintoš posle 1908. (njegova slava je inače od početka bila veća u Evropi nego na Ostrvu) dobija sve manje
porudžbina i pada u zaborav, delom zbog malog tržišta, delom zbog ličnih problema u koje je zapao
(alkoholizam); neki od retkih njegovih radova u tom periodu ukazuju da je raspolagao još uvek velikom
kreativnom i vizionarskom snagom, koja je na žalost, ostala neiskorišćena
- "Glazgovska četvorka" -> početak
* 1894. počela se baviti unutrašnjim uređenjem - časopis "The studio"
* 1895. izložba studentskih radova u Lijegu
* 1896. izložili rane radove na izložbi Arts and Craft u Londonu
* 1897. rani sakralni objekti - crkva, Škotska - Kvinskros crkva
- Mekintoš -> kraj
* 1914. sele se u Englesku -> počinje se baviti slikarstvom
* 1914.-18. dizajnira satove, nameštaj i plakate za Baset-Loukea
* 1916. - poslednji rad za Baset-Loukea = Art Deco -> mala kuća u nizu (rekonstrukcija), Hortempton; raskošni
enterijeri
- 1924. odlazi u Francusku (slikarstvo)
- 1927. - bolnica, Engleska (rak jezika)
- 1928. - umire
- 1933. - umire Margaret
- sva zaostavština izložena u Glazgovu
- 1970. - izložbe ga spašavaju od zaborava
16. Antonio Gaudi 79
1. Nacrti nameštaja za Martorelovu gotsku kapelu u Kočiljasu (Martorel je bio jedan od učitelja Gauidija,
čovek koji je u Kataloniju doneo uticaj Viole-le-Dika i Raskina; u ateljeu je radio i glavni Gaudijev konkurent,
Luis Domeneč i Montaner); to mu je otvorilo pokroviteljstvo porodice Markiza od Komiljasa
2. Rad za Svetsku izložbu -> pokroviteljstvo Guelja, koji je bio oženjen jednom od Markizovih kćeri
3. Projekat za radničku zadrugu u Mataru, 1878., obuhvatao je mašinsku halu, radničke stanove i društvene
zgrade (izvedena samo hala (danas izgleda kao nova) - jednostavna, neukrašena, sa konstrukcijom od
paraboličnih lukova - koji će postati njegov lajt-motiv)
4. Kuća Visens (Manuel Vicens) (letnja rezidencija), 1878. sagrađena; 1925. dograđena (arhitekta Martinez po
savetima Gaudija) - za proizvodnju keramike -> obeležava početak jednog novog načina izražavanja u
katalonskoj arhitekturi - lokalni lomljeni kamen zemljanih tonova, u kombinaciji sa keramičkim pločicama i
opekom; kuća je izrazito eklektička (trijumf romantizma nad hladnim klasicizmom španske arhitekture), vezana
ponajviše za španski hibridni islamski stil (Gaudijeva lična mešavina) - koga nema u samoj Kataloniji; postoji
priča da je Gaudi ovde radio bez radnih crteža, dajući neposredna uputstva zidarima, često praveći izmene, rušeći
već gotove zidove i slično; kao projektni modul koristio je jednu keramičku pločicu (15 cm puta 15 cm -
Gaudijev modul); prvi put upotrebljava kasnije omiljeni motiv - verziju tradicionalnog paraboličkog svoda od
tankih slojeva crepa
- podaci kažu da je Visens bio gotovo finansijski upropašćen izgradnjom ove kuće, ali da je nadoknadio gubitke
zahvaljujući "ludilom za keramikom", koje je nastupilo po izgradnji kuće
- eklekticizam kuće se ogleda u obilatim kitnjastim ukrasima enterijera: kitnjaste tavanice, usečeni slikani paneli
u trpezariji, prostorija za pušenje (orijentalna) veranda sa japanskim prozorskim zastorima
- tokom 80-tih godina, Gaudi je podigao još nekoliko kuća u "islaminiziranom" duhu, ali sve su međusobno
različite; u to vreme intenzivno sarađuje sa Franciskom Berengerom
5. Kuća u Komivasu, 1883. (zbog ekscentričnog plana i razigranih ukrasa nazvana je "El Capricho" - iskače iz
opusa), u grupi koju su za Markiza gradili Martorel i Domeneč; novost je masivna cilindrična kula na tankim
stubićima - kasnije omiljen antiklasični motiv; razdragana mala kuća za druženje; spoj srednjevekovne
Katalonije i mavarskog (orijent) stila; osnova je od rustično obrađenog kamena različitih tonova, glavni sprat od
mrke opeke povezane trakama pločica sa veselim, cvetnim motivima, serija dimnjaka iznad isturenog venca i
kula
6. Imanje porodice Guelj (Finca Guell), 1882.-87. -> u predgrađu Barselone; izgrađena je štala, nadzornikova
kuća i kapija (kapija sa zmajevima - duhovito) od kovanog gvožđa; novost - mozaik (na nekoliko kupola) od
sitnih delova keramike u fugama opeka (napušteni su radovi pločica)
- osnova: serija povezanih kvadrata, pravougaonika i šestougaonih elemenata; krov štale je od poprečnih
paraboličnih svodova, a svetlost prodire kroz visoko postavljen prozorski red u krajevima svodova
- put u Maroko (kao posledica oduševljenosti islamskom umetnošću, prvo je usledio jedan od retkih izleta van
Katalonije: Andaluzija i Tanger, a zatim put u Maroko) sa Markizom od Komiljasa 1887. - put iz političkih
razloga (da po nalogu španske vlade učvrsti interese i uspostavi versku misiju), na kome se Gaudi upoznao sa
arhitekturom berberskih utvrđenja od blata sa obiljem malih kula:
7. Izložbeni prostori za Markizovu kompaniju u mazarskom stilu, 1887.-88.
8. Projekat katoličke misije za Maroko, 1892.-93. -> kružna višespratnica, oko dvorišta sa kapelom koja ima
mnoštvo tornjeva
- paralelno, Gaudi je uključen i u niz neogotičkih projekata za crkvu: kapele, škole, crkve
9. Preuzima projektovanje crkve posvećene svetoj porodici (Sagrada Familia) - radio je 43 godine; gradnja
hrama počela je u slavu Svete Porodice i Svetog Josifa pokrovitelja radničke klase (finansiranje gradnje -> od
dobrotvornih priloga), kao izraz antimaterijalističke pobune; koncept je obuhvatao sem crkve, niz škola i
zanatski centar; originalni projekat arhitekte Del Viljara (5-brodna bazilika) je čisto neogotički, ali Gaudi ga
postepeno radikalno transformiše; ovo delo postaje životna preokupacija Gaudija; crkva će postati simbol širenja
grada, simbol nove Barselone
- napredovanje gradnje crkve bilo je ometano brojnim projektima koje je Gaudi paralelno radio; objekat 100 m
puta 65 m; izvrnut žičani sistem (opet); prezirao je kontrafore i zamenio ih paraboličnim lucima
10. Palata Guelj, 1886.-89. (finansije uopšte nisu ograničavale ni Guelja - kasnije postaje grof, ni Gaudija) ->
neverovatna inventivnost na relativno malom gradičištu, originalni oblici, moderno shvatanje prostora; kuća je
rešena podelom na nivoe - pristupni nivo sa monumentalnim stepeništem (kočije se smeštaju u salu ispod
stepeništa, a konji niz spiralnu rampu u podrumske štale), razvijen sistem stepeništa, podrum sa pomoćnim
prostorijama; glavni prostor na prvom spratu; ovaj prostor visok je nekoliko spratova, ima orgulje, bočnu kapelu,
galerije, niz uzastopnih balkona, krovna terasa uz pejzažno oblikovanje kule (perforirane kupole) i dimnjaka;
dvorište u nivoima; ovo je prva u nizu rezidencija čiji je stil, mada sasvim osoben, izveden iz gotike
- osvetljenje: duhoviti zastori za glavne prostorije, a nad holom je kupola izbušena malim prozorima - kao
zvezde (danju, a noću je to moderan trik sa ugrađenim sijalicama)
- i ovde: parabolični lukovi, pečurkasti stubovi, zavojiti oblici
16. Antonio Gaudi 81
11. Biskupska palata u Astorgi (pored Leona), 1886.-93. (pretpostavlja se da je njegov verski preobražaj
nastupio od dugih razovora sa biskupom) -> pošto je tada Gaudi bio zauzet palatom Guelj, dopisivao se sa
biskupom, čitao knjige, uopšte proučavao sa raznih aspekata objekat gde će biti biskupska palata
- projektovao je za biskupa Graua (on je takođe bio iz Reusa i znao za radove na crkvi Sagrada Familia), sa
kojim je prijateljevao; posle biskupove smrti (Gaudiju je oduzet posao i poveren lokalnim zidarima), projekat je
upropašćen, ali je tokom gradnje Gaudiju veoma porastao ugled
12. Casa del los Botines, Leon, Astorga -> Gaudi gradi svoju najstrožu zgradu - poslovnu zgradu za grupu
tekstilnih trgovaca - čvrsta, kamena kocka, jednostavan plan poslovnih prostorija (u prizemlju i suterenu) i
stanova (4-ostrani, grupisani oko 6 uskih svetlarnika), raskoš samo na glavnim vratima i na tavanici vlasnikovog
stana
13. Škola monaškog reda Sv. Tereze, Barselona, 1889.-94. (samostanska škola koja ispoveda skromnost) ->
takođe jednostavna četvrtasta zgrada; neobična ekonomičnost u upotrebi materijala (svaka opeka konstruktivno
do kraja iskorišćena - striktan budžet); parabolični luk u hodniku sa smicanjem opeka (samo u temenu radijalno)
u superpoziciji, glavni je unutrašnji konstruktivni element; unutrašnjost je razuđena; spolja - ukras u vidu
krovnog venca sa velikim rascvetalim krstovima na uglovima
14. Bell - Esguard, 1900.-02. -> poslednji "neogotski" projekat; visoko iznad grada (na ostatcima palate
vladaoca iz gotskog perioda Katalonije), visoka rezidencijalna građevina sa vidikovcima ka Barseloni (lavirint
stepenište, galerije), ka njenoj luci; smireni hromatizam zida od lomljenog kamena (mrka + žućkasta +
zelenkasta boja); neobično potkrovlje
- verski simbolizam i ovde: veliki rascvetali krst (opet prerađen Viole-le-Dik), zelena zvezda u prozoru iznad
vrata (simbolika dolaska trećeg kralja)
- veliki projekti za Eusebia Guelja posle 1890.:
15. Colonia Guell, 1891. - 1914. (nikad nije završena) -> Guelj je smatrao da se preobražaj društva može
ostvariti vrtnim gradovima, pa je od Gaudija i Berengera naručio projekat radničke komune za jednu svoju
tekstilnu fabriku; najvažniji deo projekta je kapela, koju je Gaudi projektovao 1898. - 1908., kada počinje
gradnja: završena je jedino kripta, jer su oblik i struktura bili neverovatno složeni; Gaudi je za radnike napravio
žičani statički model (nekonvencionalan - stubovi od opeke zakošeni zbog prenosa sila), gde je zatežući užad
koja simulira lukove (na odgovarajućim tačkama užadi okačeni su tegovi - opterećenje) ostvario obrnuti
dijagram pritisaka; ovaj izum koristi se i danas u projektovanju složenih statičkih sistema
- prvih 10 godina samo je eksperimentisao sa žičanim modelom; nema dva ista elementa; kopirao prirodu;
zakošeni stubovi - zbog prenosa sila; vitraži - dekorativni elementi
16. Park Guelj, 1900.-14. (danas gradski park sa dva bizarna objekta na ulazu za prodaju ulaznica, publikacija)
-> Guelj kupuje ogledno imanje na severnim obroncima golog brda iznad Barselone, gde je hteo da ostvari vrtno
naselje engleskog tipa; sazidane su smo tri kuće (a planirano i obezbeđeno približno 60 parcela trougaonog
oblika), ali projekat je značajan sa urbanističkog stanovišta
- ulaz: glavni ulaz sa dve neobične kućice; ulazno stepenište polazi pored dve fontane (koje predstavljaju zmiju i
ogromnog guštera) do nadsvođenog trga ("tržni hol") - trg - pijaca
- park je neobično prožimanje prirodnih brežuljaka i Gaudijevih serpentina (serpentinske galerije sličnih
Plečniku), vijadukata često na više nivoa, nošenih kosim stubovima, koji ukazuju na Gaudijevo shvatanje
arhitekture kao metamorfoze prirodnih oblika ("Božija arhitektura nema ni jednu pravu liniju", kaže Gaudi); kosi
stubovi korišćeni u parku važna su osobina i kasnijih Gaudijevih dela - njima je prihvatao bočne potiske,
izbegavajući gotske potporne lukove ("štake" - kontrafore je tako zvao, mrzeo ih); u parku se nalazi nadsvođeni
trg na sto pseudodorskih stubova, iznad koga je "grčko" otvoreno pozorište (oko kog se obavija zmijasta
keramička klupa); svod se sastoji od mreže armiranobetonskih greda (jedini put da ga je Gaudi koristio i tankih
pločica koje je u mozaiku obradio Gaudijev pomoćnik Huhol (krhotine keramike i stakla); stubovi su u sredini
šuplji, puštajući vodu ka cisterni za navodnjavanje; na najvišoj tački "Parka" sa koje se pruža fantastičan pogled
na Mediteran, trebala je biti kapela i džinovski krst (uobičajen glavni naglasak u Gaudijevim delima)
- Gaudi je želeo da sa jedne strane bude neobičan i razigran, a sa druge da stvori arhitekturu koja se neće
suprotstaviti Prirodi, već će je dopunjavati. U parku su uživali na pr. nadrealisti (Salvador Dali)
- kuće pod uticajem Art Nouveau iz Pariza - katalonski Modernismo i Gaudi:
17. Kuća Kalvet, 1898. - 1904. (u svoje vreme svrstana je u španski kasni barok) -> prilično konvencionalna
građevina, na čijoj fasadi se mešaju fluidni rokoko i Art Nouveau motivi (puno simbolike); u unutrašnjosti
(motivi nalik na vegetaciju i zatalasan kamen -> asocira bujanje Prirode) - lift i stepenište, nameštaj -> uticaj Art
Nouveau je vidniji. Najkonzervativnija njegova građevina -> dobio je svoju jedinu opštinsku nagradu
- novo za njega je: ugrađena zgrada, zaobljeni zabati, smirena fasada, dva velika + četri velika stana, "zvekir" na
ulazu je vaš koja se udara (simbolika) (vaš koja ubija vaš)
18. Kuća Batlo, 1905.-07. (u glavnoj ulici, remodelovane stare zgrade koja je tu bila (jedna od najdosadnijih), a
nije bila predviđena za rušenje) -> organsko - skeletni izgled donjeg dela zgrade, gornji deo fasade - sjajne
pločice (boja se menja kroz spratove - dijagonalno sa prelivima duginih boja); balkoni od kovanog gvožđa (kao
gnezda) izgledom se vezuju za donji deo zgrade; zatalasan krov sa (neizostavni krst visoko iznad) kupolastom
16. Antonio Gaudi 82
kulicom; opšti "vodenast" (pena, fosili, krljušti) utisak podržava je i plavo - belim popločavanjem predvorja
("penušavo more preko kopnenih delova") i unutrašnjost dvorišta (dok su tavan i svetlarnik strogo organizovani i
deluju sablasno); skulptoralan nameštaj
- deluje kao da arhitektura na sve načine izbegava prave linije; sve je pokrenuto; savršenstvo detalja, izvođenja,
oblikovanja, ...
- oslobodio se istoricizma; najkreativniji trenutci; naručilac: Hoze Batlo, Kazanova - industrijalac; boje
enterijera: plavičaste, zelenkaste; krov: praistorijski reptil, riblja krljušt, noge slona, leđa dinosaurusa, ...
asocojacije raznih ljudi
19. Kuća Mila (La Pedrera), 1905.-10. (Casa Mila - poslednji profani objekat = kamenolom) -> organomorfna
(liči na rukom tvorenu planinu), mediteranska, asocijativna arhitektura, pokrenuta u svim ravnima; podignuta je
kao ugaona građevina (tmurne boje od neobičnog i grubo lomljenog kamena) Serdaovog bloka (dva unutrašnja
dvorišta); plan svakog sprata je veoma složen; materijal na fasadi (zatalasanoj) je posebno obrađen kamen,
kombinovan sa kovanim gvožđem na balkonima; koriste se, međutim, i drugi materijali uključujući i gvozdene
konstruktivne elemente (neki balkoni i nisu od kamena, već od metalnih greda i staklenog poda (da bi svetlost
prodrla u stanove ispod)); krov (ponos zgrade) - zatalasan, sa skulptoralno obrađenim dimnjacima, ventilacionim
otvorima, stepenišnim izlazima; u unutrašnjosti - ukrasi su različiti u svim prostorijama; najpre je bilo zamišljeno
da kuća bude samo postolje za veliki džinovski kip bogorodice, ali su vlasnici odustali i Gaudi je tad izgubio
interesovanje
- raspored prozora i podupirača kao da je proizvoljan; kada je nakon ustanka u Barseloni došlo do rušenja
verskih spomenika, vlasnik je odustao plašeći se da će neko pomisliti da je zgrada samostan
- liči na: pirinejske stene, karikaturalne ljudske usne, paštetu, osinjak; mediteranska: balkoni nalik na morske
alge, ulazno dvorište slično morskim špiljama, unutrašnje tavanice nalik na trag talasa; iako je plan u osnovi
prost, svaki sprat je složen i svi se međusobno razlikuju; plan je u početku ličio na kuću Batlo, ali ju je Gaudi
menjao tokom gradnje; izašao 1 m u prostor (što tada nije bilo dopušteno)
- kuća Batlo i kuća Mila pokazuju izrazito oblikovne i suštinske razlike u odnosu na evropski Art Nouveau koji
se ovde javlja najviše u Huholovim ukrasima; Gaudi se bavi trodimenzionalnom geometrijom i mehanikom, a ne
novom formom dekorativizma, što ga čini suštinskim modernim arhitektom, anticipatorom ekspresionističke
arhitekture; uopšte, Gaudi se sve više okreće strukturalnim problemima, interesuje se za svojstva pravoizvodnih
površi (koje smatra Božijim čudom), i td.
20. Crkva La Sagrada Familia, 1883. - 1926. (rekao je: "Nemam porodicu, nemam obaveza, napustio sam
svoje klijente, odbio sam poslove, želim samo da radim na crkvi Sagrada Familia" - crkva 100 m, transept 60 m)
-> izvedena je u maloj meri (samo kripta je završena, i neki portalni delovi sa kulama u kojima su trebali biti
izložena cilindrična zvona, kule = rotirane parabole; 12 kula - 12 apostola (simbolika)); arhitektura koja se ne
može podvesti ni pod kakvu odrednicu - smela statička, akustička, svetlosna rešenja, koja naslućujemo u
izvedenom delu hrama dobila bi puno značenje da je izvedena do kraja (stubovi - astatički i svi različiti; opeka,
vitraž; "kornjače" = optički smanjuje visinu, postiže lakoću; dematerijalizovanost); floralna, mavarska i gotska
onamentika; težio je da projektom otelotvori teološka načela moderne katoličke crkve i da uspostavi početak
jednog novog niza katedrala
- boja: portali su trebali biti različitih boja (vera = žuto, nada = zeleno, plava = milosrđe)
- teorija: ne postoji u doslovnom smislu (obrazovan, često razgovarao o brojnim temama sa intelektualcima,
poznat po izrekama često zagonetnim) - nije pisao niti držao predavanja, sačuvane su samo njegove izreke (koje
se mogu različito tumačiti, sakupljene i objavljene kao izreke nekog istočnjačkog mudraca); impresionirala ga je
grčka i sredozemna arhitektonska tradicija, dok je gotskoj arhitekturi nalazio mnoge mane; interesovao se
naročito za fenomen svetla (u odnosu na sever gde je horizontalna ili trope gde je vertikalna, svetlost
sredozemlja je skladna); voleo je zanatstvo, i nije se ustručavao ni od projektovanja najsitnijeg pokućstva; za
razumevanje njegovog dela polazište može biti nameštaj
- retko je intervenisao rukama, više je nadgledao radove vodeći računa o dostojanstvu profesije
17. Ogist Pere 83
- neveliko obimom, teorijsko delo Perea odlikuje se aforističkim, dijalektičkim načinom razmišljanja, verovao je
u univerzalna pravila arhitekture; poslednji važan teoretičar strukturnog klasicizma
16. Rekonstrukcija Avra, 1944.-54. -> urbanistički rad Perea i učenika; P = 150 ha opustošenog dela grada
(posle bombardovanja)
- Avr - okenaska luka; grad najstravičnije razoren (12500 građevina uništeno, 80000 ljudi ostalo bez stanova) -
bombardovanjem tokom celog rata, da bi krajem 1944. bio srušen do temelja sa izuzetkom dve crkve (u
izveštajima - "tabula rasa") obzirom na obim štete, svaki pristup je bio moguć
- još tokom 1944. grupa Pereovih učenika se okuplja oko ideje za rekonstrukciju grada; napisali su manifest i
osnovali udruženje, rešeni da pod vođstvom svog učitelja i u skladu sa njegovim "velikim" principima preuzmu
ovaj odgovorni zadatak, umesto da ga prepuštaju aljkavim državnim komesarijatima; održali su dva sastanka sa
ministarstvom, posle čega je odlučeno da se rekonstrukcija poveri Pereu
- tako je osnovan Atelje za rekonstrukciju Avra; grupu je okupljao duh saglasnosti, zajedništva i doslednosti po
pitanju Pereovog strukturnog klasicizma (kog je već oprobao na nekim urbanističkim projektima iz 30-tih
godina)
- početak rada - interni konkurs čije je polazište bilo u nekoliko opšte prihvaćenih načela - zadržavanje
postojećih osa, odgovarajuća veličina bloka, i td. (razvoj Avra u XVI v. započeo ja na osnovama racionalnog
plana, ali je tokom industrijske revolucije širenje postalo haotično); izdvojile su se dve grupe projekata -
mešoviti i konzervativni; Pere je odabrao konzervativnu strategiju i od autora tih projekata zatražio je studiju
koja je veoma ličila na konačno rešenje
- konačni plan - ortogonalna mreža ulica zasnovana na pravcu dokova; ceo grad u rasteru 6,24 m puta 6,24 m;
plan je prilično konzervativan i nefleksibilan sa nizom nerešenih problema, čak i u osnovnoj postavci mreže;
ipak, iskazano je uvažavanje sećanja na staru prostornu organizaciju, vrlo važno za stanovnike; loše strane:
prenaduvan monumentalizam urbanih prostora, nedovoljna određenost, premale gustine
- Pere je predlagao i odizanje saobraćajnica 3,5 m iznad nivoa tla -> radi vodovoda, saobraćaja na dva nivoa,
garaža, skladišta, ..., ali je gradski savet to odbio zbog visokih troškova
18. Toni Garnije 85
5. Četvrt "Sjedninjene države", projekat iz 1920, započeto 1928. -> projektovane su kuće sa tri do četri
sprata, ali su povišene za još dva sprata, pa se izgubila predviđena proporcionalnost; suptilna podela na blokove,
adaptabilne standardne jedinice; brz središnji saobraćaj odvojen od sporog saobraćaja; prostor između zgrada u
zelenilu, bez ograda
- 1917. Garnije je objavio crteže i komentare "Industrijskog grada", a 1919. projekte koje je uradio u Lionu
- francusko - američki sanatorijum - bolje razrađen od bolnice, 5460 kreveta, paviljonski, 9 zgrada
- uopšte o delu:
- povučen život u Lionu (malo je putovao i malo pisao, izražavao se skoro isključivo kroz praktičan rad), van
razmirica avangarde; estetski zaostaje za Anri van de Veldeom, Losom ili Rajtom, ali je u mnogo čemu
napredniji
- sličnost sa Pereom - vezanost za klasičnu tradiciju (kao vrsta večite arhitekture koja se može prilagoditi: sklad
između arhitektura nasleđa i tehnika gradnje), ideja o univerzalnim vrednostima arhitekture
- odnos prema društvu: prihvatanje tehničkih, administrativnih, ekonomskih i drugih uslovnosti društva; plodan
odnos sa poslodavcem
- građevine ne posmatra izdvojeno, već u funkciji dobrobiti grada
19. Anri van de Velde 87
- školska zgrada - tradicionalne graditeljske metode, osećanje za prostor i volumen; nema dekoracija; velike
staklene površine, naglašen vertikalizam; masivan mansardni krov sa staklenim partijama (liči na Mekintoša)
8. Pozorišna delatnost
- fasciniran sposobnošću pozorišta da ostvari društveno - kulturnu povezanost; u saradnji sa Rajnhartom i
Krejgom došao do formule "trodelne pozornice", koja se javlja prvi put u projektu pozorišta Dimon u
Vajmaru, 1904., ali i na projektovanju pozorišta za Jelisejska polja u Parizu, 1911.
- 1911. - spomenik Erneta Abe u Jenu
9. Pozorište Werkbund, Keln, 1914. -> neakademski projekat; najzrelija zgrada u njegovom nemačkom
periodu; projektujući ga prošao je čitav put karijere - od početnika do majstora
- zgrada je sagrađena za Werkbund izložbu
- s jedne strane zgrada je negrapna, a s druge gipka i laka -> zbunjujući kontrast
- I projekat - predviđao je samo bioskop; lokacija između drugih zgrada uslovila je dimenzije (450 mesta) i
donekle formu; smatralo se da je bioskopska zgrada potrebna na izložbi zbog savremenosti (pre toga bilo ih je
samo nekoliko), ali veličina nije bila baš reprezentativna; van de Velde je projektovao foaje skroz oko sale (jer
za bioskop nije potrebna duboka bina, ni prostor za sprave iza nje), a salu je orjentisao tako da je platno na strani
ulaza u zgradu (okrenuo je unutrašnji prostor za 180°), pa je veliki deo publike pri ulasku u salu, gledao ka
uzdignutim ložama u pozadini; sve linije su meke (gotovo da nema uglova), zaobljene; velika funkcionalna
vrednost
- II projekat - promena raspoloženja, bioskop se pretvara u pozorište i sa pozorišnom binom i uređajima za
bioskopske projekcije; parcela opet izaziva smetnje; najupadljivija promena - preokrenuta sala (postavljena na
tradicionalan način sa istim brojem sedišta), smirena osnova trakta pozornice; sala se širi u delu ka pozornici,
suprotno od tradicije
- tendencija je povezivanje pozornice i gledališta (dva para stubova između glumišta i gledališta); trodelni portal
-> otvor pozornice podeljen stubovima na tri dela: bočni uži od centralnog koji bi po njegovoj zamisli mogli da
se koriste jedan za drugim (bez pauza za promenu scenografije) istovremeno ili kao celina
- van de Veldeova ideja o povećanju scenske fleksibilnosti (ali ovde je sali nedostajala širina za to)
- III projekat - proširenje trakta pozornice na račun okolnih zgrada; uvedena je ciklorama (iza glumišta); još
čvršća (manje kitnjasta) arhitektura; kvalitetnija organizacija foajea; prednji izgled ovog projekta deluje malo
provizorno i jeftino: pre odaje utisak bioskopa nego pozorišta sa ravnim krovom, lanternama i uvučenim ulazom
(liči na sajamsku šatru)
- konačni projekat - nova slobodnija parcela; iskorišćen je nasip sa ulazne strane (ulaz podignut na viši nivo, a
pad je dobijen na prirodan način) - za esplanadu i za regulisanje denivelacija (vestibil i najviša tačka sedišta u
parteru sada su na istoj visini); sala je proširena na 625 mesta, a funkcija bioskopa se eliminiše (izostavljeni su
prostori za projekcije); prostor je čvrsto definisan (manje se otvara ka pozornici - više pravougaonik nego
trapezoid) - zaobljena ortogonalna geometrija; pozornica umesto zadnje, dobija dve bočne bine (sačuvana
početna ideja trodelne pozornice); žiža projekta pomera se na sada netaknuti eksterijer: plasticitet zaobljavanje
građevinskih masa (ovalni prozori), suptilna i harmonična gradacija, izraz unutrašnjosti na spoljašnjosti, enterijer
nije dostigao kvalitet spoljašnjeg izgleda; ovo je bila zgrada bez viška prostora, bez neiskorišćenog prostora
- ova zgrada je bila samo revolucionarno izvedena opna, koja nije u potpunosti odgovorila zahtevima pozorišta
(zato se van de Velde stalno vraćao projektu pozorišta), jer da su zahtevi pozorišta bili primarni arhitektura bi
trpela, ali se van de Velde "zakleo arhitekturi na vernost"
- ulaz u salu: direktno iz foajea naspram bine i dva bočna ulaza na kraju stepenica koje su paralelne sa nagibom
auditorijuma; bočni foajei su jasniji, ali uži; prostor pozornice iznosi 3/4 kruga za razliku od ranije elipse;
enterijer je ipak bio nezgrapan, iako su savremenici hvalili efekat osvetljenja, veliku platnenu pregradu i dodatne
svetlosne izvore iza bojenih umetaka od stakla, u gornjim partijama zida: tamna obloga doprinosi intimnoj
atmosferi
- posleratna faza:
- 1917. odlazi u Švajcarsku
10. 1921.-25., u Holandiji u Hagu započinje Projekat muzeja za porodicu Kreler - Miler -> izvedeno 1937.-
54. u Oterlou (za Hoenderla - prilagođeno); prilagođenost pejzažu; jednostavnost i skladnost bez retoričkih
efekata; horizontalnost
- 1929. se vratio u Belgiju; 1926. učestvuje u osnivanju "Instituta dekorativnih umetnosti", čiji je direktor do
1935.; 1926.-35. bio je i profesor na Univerzitetu u Ganu
- između dva rata izveo je više projekata u Belgiji i Nemačkoj -> 1938. Belgijski paviljon za Izložbu u Nju
Jorku
- umire u Cirihu 1957. -> inače od 1947. boravi u Švajcarskoj, kod Ciriha
- još neki projekti:
* Kuća ljubitelja umetnika Paula, 1895. * Uređenje modernog po, 1895. * Stambena zgrada kod
Hamburga, 1928. * Doma staraca, Hanover, 1929. * Stambena zgrada za 5 porodica, 1935. *
Univerzitetska biblioteka, Gan, 1936.
20. Hendrik Petrus Berlage 89
- obrazovanje:
- rođen u Amsterdamu 1856., u porodici srednje klase; želeo je biti slikar
- kratko vreme učio je slikarstvo na Likovnoj akademiji u Amsterdamu
- 1878. završava studije arhitekture na građevinskoj školi u Cirihu gde je učio kod Zemperovih naslednika
- tri godine provodi na putu po Italiji i Nemačkoj
- po povatku u Holandiju, 1881. radi kod inženjera Teodora Sandersa; održava kontakte sa arhitektom
Sajpersom, koji je bio učenik Viole-le-Dika
- jedini iz svoje generacije bio je potpisnik osnivačkog manifesta CIAM-a (međunarodni kongres moderne
arhitekture)
- rani uticaji:
1. Zemperova zaostavština na Školi u Cirihu: poštovanje prema prirodi materijala, interesovanje za primenjene
umetnosti (nameštaj), opsednutost stilom, geometrija osnovnih formi
- Berlage tvrdi da se arhitektura mora posmatrati kao prostorna umetnost, pre svega
2. Viole-le-Dik: strukturalni racionalizam (konstrukcijski racionalizam), spoljašnjost kao odraz unutrašnjosti,
proporcijski sistemi kao osnov reda
3. socijalizam: vera u društvenu i kulturnu reformu produkcijom kvaliteta - dobrom arhitekturom
4. građanski individualizam: moto "jedinstvo u mnogostrukosti"
- posle rane faze i potrebe za oživljavanjem prošlosti prošao je kroz tri faze koje sažimaju: Ričardsona, Salivena i
Rajta
- teorijska sinteza:
- Zemper + Viole-le-Dik + "matematička estetika"
- "Razmišljanja o stilu u arhitekturi", 1905.
- "Načela i razvoj arhitekture", 1908.
20. Hendrik Petrus Berlage 90
- u ovim delima, Berlage iznosi svoje viđenje prvenstva prostora, značaja zidova za nastanak oblika,
neophodnost sistematskih proporcija; projektovanje iz središta objekta ka spoljašnjosti (pristup:
monumentalnost; arhitektura zida; nova objektivnost (umereniji pristup); solidnost)
- put u Ameriku 1911.; bolje upoznavanje sa delima Ričardsona, Salivena i Rajta; potvrda koncepta
neoromanike; objavljuje brošuru o delu Salivena i Rajta, što će snažno uticati na dalji razvoj arhitekture u
Holandiji (zahvaljujući njemu Rajt će od svih evropskih zemalja biti najpopularniji u Holandiji)
- Berlage zastupa i širi ideje "objektivnosti" (funkcionalističko učenje) - učenja o odmerenosti oblika i
ekonomičnosti sredstava
- težio je za monumentalnošću, prostoru zatvorenim teškim masama (arhitektura zida)
- životno delo:
- 1900. gradski savet Amsterdama odbija plan južnog proširenja koji je podneo direktor javnih radova; novo
rešenje zatraženo je od Berlagea (savet je smatrao da nova naselja treba da budu privlačnija i da grad mora
sačuvati svoj pečat (trgovački i umetnički centar))
I - prvi plan 1902. - osnovne crte kompozicije zasnivaju se na zatečenim kanalima (sistem koncentričnih kanala
iz XVII v.) između kojih Berlage ostvaruje obrasce pojedinih vidova izgradnje; Berlage koncept zasniva na
organizaciji slobodnih gradskih prostora (za njega je to kamen temeljac organizacije grada), plan je
geometrizovan, ali se prilagođava nekim specifičnostima lokacije i u određenoj meri oslanja se na teorije Zitea i
Šibena (centralni prostori)
II - drugi plan, 1915. - ozbiljna revizija; zadržana je briga za kontinuitet urbane sredine (suština sukoba sa
CIAM-om; površina zahvaćena planom je povećana; potez je snažniji, javlja se hijerarhija saobraćajnica, uveden
je glavni "Y" čvor saobraćajnih bulevara
- strukturom dominiraju ulice sa zidovima - fasadama, praćenim drvoredima
- važna tema plana: izdužen pravougaoni blok niske spratnosti
- uvod:
- čitav niz zdanja primer su obrazovnog ideala liberalne Austrije: Univerzitet, muzej, pozorište i najvelelepnija
od svih - Opera; kultura, ranije zatvorena u palatama, sada se razlila po trgovima - svima dostupna; umetnost
više nije samo izraz arhitekture uzvišenosti i crkve, već postaje ukras i opšte dobro prosvećenog građanstva.
Velelepne građevine u Ringštrase potvriđuju da su u Austriji despotizam i veru smenile ustavna politika i
svetovna kultura
- zahvaljujući ekonomskom napretku Austrije, sve više se živi aristokratskim životom. Bogati građani i uspešni
birokrati podigli su gradske i prigradske vile, slične muzejima, koje postaju središta društvenog života
- engleski prerafaeliti bili su nadahnuće pokretu Art Nouveau, koji se u Austriji krajem XIX v. naziva secesija.
Ali do Austrijskih sledbenika nije prodrla ni njihova duhovnost (pseudosrednjevekovna) niti nagon za
društvenim preobražajem. Austrijske estete nisu bile otuđene od društva (kao u Francuskoj), niti su bile deo
društva (kao u Engleskoj). Nedostajao im je antiburžoaski duh. Ni angažovane, ni dezangažovane, austrijske
estete nisu bile otuđene od svoje klase, već su zajedno sa njom otuđene od društva koje je odbacilo sopstvene
vrednosti
- Oto Vagner
- predlagao je novi stil koji ne bi imao ni traga od istoricizma i koji bi se osećao u svim sferama - od urbanizma
do unutrašnjeg uređenja
- knjiga "Moderna arhitektura" (obnovljeno izdanje se zove "Neimarstvo našeg vremena")
- Vagner počinje od Zemperovih ideja, krećući se ka Le Korbizjeu: napada ono što sa prekorom naziva
"arheološki" odnos istoricista i zastupa stav da se na arhitekturu gleda kao na "izraz modernog života" koji stvara
lepe oblike bez traženja uzora u prirodi. Tvrdi "da se u arhitekturi mora videti superiorni izraz ljudske moći -
moći vrlo bliske božanskoj". Le Korbizje ovakvo shvatanje arhitekte odvodi u još veću krajnost
- Vagner napada praksu da se arhitekte obučavaju kao da su inženjeri, jer je zainteresovan da umetnički oblik
dovede do novih tehnologija, a ne da nove tehnologije ostavi na milost inženjerskoj struci. Zato savetuje studente
arhitekture da neko vreme provedu u Italiji, ne da bi skupili zbirku arhitektonskih motiva (to bi se graničilo sa
kriminalom), već da posete velike gradove i sagledaju potrebe savremenog čoveka
- dakle, Vagner odbacuje istoricizam, jer stil, u pravom smislu, predstavlja proizvod novih materijala,
tehnologije i društvenih promena - "apsolutni izraz ideala lepote, odgovarajućeg za određeno doba". "Novi
čiljevi i nove konstrukcije rađaju nove oblike."
- dalje, smatra da "nepraktično ne može biti lepo"
- materijali i tehnologija su primarni, a sve ostalo, uključujući i kompoziciju, njima podređeni: "kompozicija
mora jasno da otkriva koji su materijali i tehnike primenjeni" i ako se to postigne "karakteristike i simbolički
kvalitet građevine pojaviće se sami od sebe"
- moderna arhitektura, po njemu, mora biti jednostavna, praktična uz simetriju kao imperativ, da bi izrazila etos
doba
- u novim društvenim uslovima, jednočnost stambenih blokova će postati dominirajuća u urbanoj sredini
budućnosti... kao što će dominirati i sve veći broj spratova - do 7 - 8 za stambene i poslovne objekte sa
oblakoderima u centrima gradova. Pri projektovanju fasada modernih stambenih blokova, arhitekta će biti
primoran da prihvati i ravne površine isprekidane samo velikim brojem istovetnih prozora, sa eventualnim
vencem ili frizom i ulaznim tremom. Nije dao nikakve estetske smernice. Estetski kvalitet moderne arhitekture
čiji je naglasak na materijalima i konstrukciji, moraće da se povinuje uslovima i shvatanjima modernog čoveka.
21. Beč na prelomu vekova - secesija 93
Jedna od retkih estetskih preporuka, koje Vagner direktno daje jeste upotreba porcelana, majolike i mozaika kao
materijala za fasade (koje je i sam primenio na nekim fasadama u Beču)
- njegovi radovi "Generalni urbanistički plan regulacije" i "Veliki grad" pokazuju prihvatanje kao
neminovnosti, neograničenog rasta gradova, kojima dominiraju saobraćaj i komercijalni interesi, gradova
podeljenih na kvartove zasnovane na ortogonalnoj mreži ulica koja ih deli na blokove. U urbanističkom
planiranju Vagner je značajan prethodnik Le Korbizjea
- njegove građevine prešle su razvojni put od istoricizma do funkcionalnog Art Nouveau, i zajdno sa njegovim
pisanim delima i predavanjima na Bečkoj Akademiji, bitno uticale na arhitekturu XX v.
22. Oto Vagner 94
- obrazovanje:
- rođen 1841. u Pelcigu kod Beča
- učenje arhitekture započinje 1857. na tehničkoj školi u Beču, nastavlja na Akademiji (Bauakademie) u Berlinu
kod jednog od najboljih Šinkelovih učenika, a završava na Akademiji u Beču, 1863. kod van der Nila i
Sikardsburga, koji su sledili Zempera, pa je i Vagner krenuo tim stopama, ali na jedan osoben način, da bi na
kraju dočekao da stvori svoje doba; zahvaljujući svom politehničkom obrazovanju, Vagner je bio vrlo svestan
društvenih i tehničkih činilaca svog vremena
- uticaji:
1. uticaji arhitekture visoke renesanse
2. racionalizam Šinkelove škole
3. retoričnost graditelja Ringa: Zempera, Hazenauera, van der Nila i Sikardsburga
- Vagnerov razvoj tekao je logičnim (15 godina radio samostalno), postupnim tokom, uz saznanje da značaj
jedne zgrade ne određuje formalni arhitektonski rečnik, već njen originalni karakter (zapažanje Hofmana);
protivio se istoricizmu - "čelik čovek"
- život i delo:
- rani radovi:
* Berza u Amsterdamu, 1884. │glomazni ornametnti koji deluju vrlo čudno u
* Ruska ambasada u Beču, 1886. │poređenju sa kasnijim delima na polju ind. arh.
- 1892. Vagner je započeo sa objavljivanjem svoje četiri knjige folio-formata "Skice, projekti i izvedene
zgrade"; na osnovu prve sveske, poznati su nam rani radovi Vagnera (mnogi nisu izvedeni), od kojih su početni
u baroknom duhu, sa postupnim prelazom ka renesansnom izrazu
- rane zgrade: izvrsno manipuliše prostorom, italijanizirane fasade
- prvih 15 godina karijere, Vagner radi samostalno
- 1879. - prva državna narudžba - Dekor za proslavu careve srebrne svadbe (nije mu donelo širi uspeh)
1. Austrijska Zemaljska banka, 1883.-84. -> remek-delo i sa vizuelnog i sa praktičnog aspekta; prefinjeno
osveljenje - stakleni krovovi na gvozdenim gredama (takvo osvetljenje je primenio i kod svoje proslavljene
zgrade Poštanske štedionice); plan - korekcija ose kretanja (usled nepravilne parcele) kružnom - zglobnom
prostorijom (na ulazu je vestibil "O" oblika sa statuom u sredini koja personifikuje Austriju; put dalje logično
vodi do šaltera) tako vešto da se to pri kretanju uopšte ne oseća
- na gornjim spratovima su polukružni hodnici koji povezuju kancelarije, osvetljeni pomoću istog svetlosnog
izvora ogromnim prozorima sa polutransparentnim staklima koji sa unutrašnje strane zgrade gledaju na njen
središnji deo
2. Prva vila Vagner (za sebe i svoju porodicu), Hiteldorf kod Beča, 1886.-88. -> otelotvorenje klasičnog
paladijanskog duha
3. Konkursni rad za generalnu regulaciju Beča, 1893. -> istaknuto pitanje saobraćajnih tokova (izgradnja
nove ulice iza, a koncentrične sa Ringom, polukružne -> kojom bi se formirao pun krug; podzemna železnica),
naglašen značaj dugih pravih ulica, preuređivanje izvesnih delova gradskog jezgra, igradnja nove polukružne
ulice koncentrične sa Ringom, regulisanje Dunavskog kanala i podizanje lučnih skladišta - ovi crteži doprineli su
ugledu Vagnera (iako nisu izvedeni) daleko van granica Austrije
- moto: "neophodnost je jedini gospodar umetnosti"
- 1894., posle smrti Hazenauera, naimenovan je za profesora na Akademiji u Beču; prilikom inauguracije je
istakao da polazište arhitekture mora biti sadržano u potrebama modernog života i nalaženju njihovih adekvatnih
formi
- iste godine je izabran i za umetničkog savetnika pri bečkoj komisiji za saobraćaj, gde se latio izrade projekata
dva najurgentnija tehnološka sistema: gradske železnice (Stadtbahn) i brna na Dunavskom kanalu (kao
regulisanje toka reke); brane su bile samo deo ambicioznijeg programa za proširenje Dunavskog kanala koji bi se
učinio plovnim, bez obzira na vodostaj
4. Izvedene su samo dve od četri planirane brane, ali one su bile revolucionarne i u tehnološkom i u
graditeljskom smislu (novi materijali, temelji na dubini od 24 m - izuzetna preciznost), a ostvarena je i
upečatljiva arhitektura (brana je nadvišena masivnim obalnim stubovima; na potpornim stubovima su bronzani
lavovi)
22. Oto Vagner 95
5. Stadtbahn: železnička mreža (obim zadatka je trebalo ispuniti za samo 7 godina) duga preko 80 km sa 40
stanica, sa podzemnim deonicama, nadvožnjacima, tunelima; zapanjuje detaljnost projekta gde je Vagner
preuzeo ne samo stanične zgrade (Vagner je sam podneo odgovornost za projekat i njegovo izvođenje), već i
mnoge čisto inženjerske konstrukcije; izgrađene su 4 od 6 predviđenih linija; stilski: mešavina (hibrid), pre svega
arhitekture i inženjerstva (na kom će se zasnivati dalji rad); u ranijim delovima projekta opstaju klasični motivi,
pomalo neumesni u kombinaciji sa čistim tehnologizmom mreže i upotrebom gvožđa i stakla, što je bilo
radikalno; u kasnijim, vidan je uticaj secesije (jugedstila), mada prigušen - naime, značajan deo posla oko
Stadtbahn preuzeli su Olbrih i Hofman; 1897. - stanica Karlsplatz - primena francuskih rešenja gvozdenih
konstrukcija; Vagner najavljuje upotrebu neobrađenih materijala; spoljne zidove oblaže tankim mermernim
pločama i pričvršćuje ih vidnim ugaonicima; biljna ornamentacija; rad na Stadtbahn završava se 1901.
- koristi: vidljive gvozdene skeletne konstrukcije sa skrivenim gredama, kod stničnih zgrada
- "iza ovog radikalizma nalazi se klasična predigra genija"
6. Kuća Majolika, Beč, 1898.-99. -> pristupa secesiji 1898.; bogato bojena keramika na ravnoj fasadi (biljna
ornamentacija); osnova zgrade je konvencionalana
- 1899. Vagner se priključio udruženju secesionista čime je stekao brojne moćne protivnike; do tada on je
smatran gotovo institucijom, pa će utoliko i osporavanja biti žešća (oboreni su neki od njegovih najvažnijih
projekata)
7. Poštanska štedionica, Beč, 1904.-12. -> ovo nije secesija; pobednički rad na konkursu u konkurenciji 36
radova; najnaprednije ostvarenje; 2 faze: I faza - vitalni deo sa trobrodnom šalter salom; II faza - zadnji deo
zgrade (sa odeljenjem za hartije od vrednosti i menice); fasada prve faze je obložena tankim pločicama od belog
mermera, pričvršćenim zavrtnjima (više od 17000 zavrtnjeva od metala); od aluminijuma (koji je, uopšte, veoma
eksploatisan na projektu) - čuveni ventilacioni otvori za uduvavanje toplog vazduha i td.; bazis, fasada prizemlja
- granitne "nabrane" ploče - odgovor na klasičnu rustikaciju na zgradama banaka i trezora; upotreba staklenog
krova u osvetljenju središnjeg dela šalter - sale (slično i kod Zemaljske banke); funkcionalna trapezna osnova;
Vagner daje nov smisao materijalu - staklu, mermeru, čeliku, aluminijumu, betonu,...; zapanjujuća pažnja u
detalju (na krovu su dve figure u obliku stubova visoke 4,25 m od aluminijuma, koje gledaju na Ring);
tehnologija - krovno grejanje protiv snega, ventilacija; urabnistička dovitljivost - rad sa strankama uz široke
saobraćajnice (Ring), poslovni delovi duž uskih mirnih ulica
- puno pažnje je posvećeno unutrašnjem uređenju prostora gde se obavljaju bankarske transakcije
8. Crkva svetog Leopolda ("Am Štajnhof"), 1904.-07. (kamen temeljac u prisustvu cara Franje Josifa;
Vagnerov jedan od izleta na polje crkvene arhitekture) -> jedno od dela koje je najviše doprinelo njegovoj
reputaciji; jednobrodna (jednoprostorna) građevina sa transeptom i kupolom (na uzanim stubovima od opeke) u
preseku; pod u blagom neprimetnom nagibu ka oltaru; kupola sa unutrašnje strane (kao zasvedena ukrasna
tavanica) znatno plića nego spolja (radi bolje akustike smanjio je zapreminu kupole); spolja na fasadi mermer sa
bakarnim šrafovima (svi vidljivi metalni delovi, čak i gvozdeni prozori presvučeni su bakrom), pozlata kupole,
ravni asfaltirani krovovi i presvučeni šljunkom; higijenski prakticizam (zbog besramnog pragmatičnog stava
prema crkvenoj arhitekturi došlo je do negodovanja) - crkva je građena za sanatorijum Donje Austrije;
unutrašnja dekoracija i mobilijar -> secesijski umetnici
- Vagner nije voelo fresko tehniku, pa su iznad oltara dva mozaika od mermera, grnčarskog materijala, emajla i
stakla; kupola: unutrašnja tavanica od rabic - panela umetnutih između vidljivih gvožđa, profila "T" preseka
odozdo pozlaćenih; unutrašnjost kupole podeljena na dva dela betonskom tavanicom sa koje se moglo rukovati
lusterima visećim korpama
- prakticizam i higijena -> duhovito Vagnerovo rešenje pristupa svetoj vodici u vidu fontane iz koje voda
neprestano teče tako da pacijenti mogu dotaći mlaz, a ne uobičajeno umakati prste u posudu; klupe od tamnog
drveta namerno su kratke (za 4 do 5 osoba), ako pacijent dobije napad tokom službe da ne uznemiri ostale;
sakristija sa dvojnom funkcijom: kao ambulanta za hitne slučajeve ili đakonikon sa ispovedaonicom (zbog
eventualnih teškoća vernika sa sluhom)
- posle crkve, Vagnerovi projekti izražavaju izvesnu dvojnost; utilitarni (na pr. za nerealizovanu
Univerzitetsku biblioteku) ili stambeni koncepti odlikuju se redukcijom ornamenta, ravnim površinama,
pravougaonom strogom geometrijom - stambene zgrade (bisko Losu); nasuprot tome, neki projekti i dalje su
puni klasičnih motiva (na pr. poslednji projekat: "Crkva pobede (primirja)"); u ovom periodu, Vagner sve
manje projekatta izvodi, mnogi projekti su odbijeni (Ministarstvo rata, Akademija lepih umetnosti, "Palata
bečkog društva")
9. Projekat muzeja cara Franje Josifa, Karlsplatz -> naročito je osporavan; Vagner ga predlaže još 1900. na
nepravilnoj lokaciji (kao kod Zemljane banke) uspeo je da osmisli kompaktnu šemu; vodio je računa o odnosu
prema Karlskirche odmah pored nje (trudio se da izbegne pozajmljivanje motiva sa Karlskirche); 1909. - novi
planovi, prekomponovan trg izgradnjom robne kuće i fontane (naspram robne kuće), 1910. - maketa dela muzeja
u prirodnoj veličini (na lokaciji predviđenoj za muzej) -> ovo izaziva lavinu ogorčenja i nagoveštava neuspeh
projekta bar na ovoj lokaciji (Vagner je ponovo uradio nacrte za drugu alternativnu lokaciju na kojoj je trebala
biti i Akademija lepih umetnosti - od sveg ovoga nije bilo ništa)
22. Oto Vagner 96
10. Druga vila Vagner u Hiteldorfu, 1912. -> stroga i elegantno proporcionisana arhitektura, bez stilskih
elemenata i ornamentalne plastike; ravni zidovi, usečeni prozori, jednodelni stupci verande (kraj secesije)
11. Univerzitetska biblioteka -> nerealizovana
- teorijski radovi i urbanizam: (kao teoretičar nastavlja se na Zempera i na Raskina; 4 knjige: skice, projekti i
izvedene zgrade (1892.)
- Traktat "Moderna arhitektura", 1896. -> razmatra odnos modernog života, tehnologije, arhitekture; smatra
da moderni oblici moraju odgovarati novim materijalima i savremenim potrebama da bi bili prihvatljivi; oni
moraju biti izraz društvenog i tehnološkog razvoja; ulogu arhitekte on vidi i kao umetničku i kao inženjersku
- Vagner se priklanja realističnom konceptu arhitekture, a odbacuje dopadljivost, pa stoga i besmislene aspekte
istoricizma
- Studija "Veliki grad", 1911. (realizam protiv Verniedlichung-a (ulepšavanja); 23 stranice teksta pred svoj 70-
ti rođendan) -> najvažniji Vagnerov tekst iz oblasti urbanizma (nastala tako što je prof. sa Kolumbija
Univerziteta tražio od njega tekst za međunarodni kongres o umetnosti planiranja gradova u Nju Jorku); Vagner
se interesovao za gradski centar i za veliki grad kao izraz logike, ekonomskih i kulturnih procesa, pa odbacuje
tada snažne alternativne koncepte; studiju je podelio na tri dela: slika grada, regulacija, ekonomika (da se
prilagodi stvarnom životu, ne podleže nostalgiji); u prva dva dela Vagner analizira veliki grad i prilaže sopstvene
skice prostorne organizacije, a u trećem delu razmatra modele finansiranja širenja grada (1. kontrola komunalnih
sistema; 2. porez na imovinu; 3. špekulacija nekretninama od strane gradske vlasti -> pametno ulaganje kapitala
kompenzovano naknadnom zaradom, tj. zaradom stečenom uvećanjem vrednosti zemljišta - Osman:
profitabilnost javnih ulaganja); Vagnerova studija iznenađuje detaljnošću, kako projektnog tako i ekonomskog
dela; osnovne Vagnerove postavke vidimo još u konkursnom radu za Generalni plan Beča iz 1893.; niz
predloga: saobraćaj, urbanistički blokovi, visina zgrada, trgovi, monumentalna zdanja (insistirao ja na problemu
saobraćaja: smatra neophodnom gradsku železnicu (podzemnu ili nadzemnu), kao i radijalne magistralne i
kružne prstenove), gde se sukobljava sa tendencijom ulepšavanja i "planirane slučajnosti" (ispoljavala se
namernim krivudanjem staza, zakošenjem uglova, izmeštanjem vizura, što po Vagneru ne obogaćuje grad, već
skrnavi prave ulice) -> (koncept Kamila Zitea o "umetničkom oblikovanju gradova"); (isiče dinamičnost grada
kao realnost -> učiniti vidljivim unutrašnju strukturu i procese radi dopadljivosti); tako u grafičkom delu studije
Vagner daje detaljan prikaz "XXII distrikta Beča", sa ortogonalnim ulicama, monumentalnim javnim
prostorima, veoma realističnog duha, nasuprot Zieovom konceptu punom teatralizma bez stvarnog opravdanja
- inspirisan je bio Osmanovim planom Pariza, koji je smatrao modelom za sve evropske gradove metropole
- Vagnerova škola, 1894. - 1912. (utiče na: Gaudija, Italijane, Mađare, Ruse, Skandinavce, ...; ogroman uticaj;
do kraja svog postojanja bila je na prvom mestu među školama za arhitekturu (iako tokom tih 16 godina nije
uživala uvek isti ugled) i imala je veliku podršku sa strane)
- 1894. Vagner zamenjuje fon Hazenauera kao profesor Bečke Akademija arhitekture, na kojoj su važili klasični
kanoni (Vagner ih se držao takođe) i koja je negovala renesansni izraz
- Vagner u inauguracionom govoru dovodi u vezu moderni život sa arhitekturom i pledirajući za nalaženje
adekvatnih formi (arhitektonske forme prilagoditi potrebama i zahtevima vremena uz poštovanje tradicije)
- atmosfera u školi: gvozdena volja da se nadmaše postignuti rezultati i težnja za isticanjem
- učenici (njih ukupno 191 tokom 20 godina) bili su 50 % iz Beča, a ostali iz drugih krajeva monarhije; svake
godine konkurisalo je 60-tak kandidata, a bilo bi primljeno oko 8; prijem se odvijao tako što bi kandidati predali
10-tak nacrta, posle čega bi usledio kratak razgovor sa Vagnerom; presuđivala je obična grafička veština i
Vagnerova intuicija (inače su učenici posedovali izuzetne grafičke sposobnosti, koje bi često potisnule
arhitekturu (konkurišu slikarima)); na školi je učio jedan broj arhitekata koji su ovde bili kao na
poslediplomskim studijama, ponedeljkom ujutru su održavani sastanci posvećeni komentarima aktuelne
arhitekture, kojima je Vagner pridavao osobit značaj; nije dopuštao odsustvovanje, ali je podržavao kritičku
argumentaciju; težište razmatranja je bilo na humanističkim, a ne na tehnološkim aspektima arhitekture; od
utorka do petka pre podne studenti prve dve godine radili su projekte pod nadzorom maestra i njegovog tima; na
trećoj godini, studenti su slobodno birali temu (prema svom nahođenju), koja bi bila razrađivana kao diplomski
rad; sastavni deo nastave bila su studijska putovanja organizovana prvenstveno leti; Vagnerov osoben način
rada: ako bi sa učenikom počeo da priča o društvenim, političkim, filozofskim ili pozorišnim dostignućima (ne o
muzičkim -> "muziku uopšte nije razumeo", izjava je jednog učenika) to bi značilo da projekat treba preraditi;
mnogi studenti su se izdržavali radom u ateljeima bečkih arhitekata; na školi su raspisivani konkursi (podsticaj
za fer, ali bespoštedno takmičenje kandidata), gde je nagrađivano novčano ili studijskim putovanjem -
krunaškolske karijera bila je Rimska nagrada (bilo je više nagrada (različito su se zvale) koje su imale različitu
svrhu; Grand Prix de Rome -> besplatan boravak u palati Venecija u Rimu (tada austrougarska ambasada) uz
3000 kruna stipendista, tj. nagrađeni bi po povratku trebalo na izložbi Akademije da predstavi svoje skice sa
putovanja, a sve ostalo je bilo slobodno; pravci istraživanja učenika: kritičko preispitivanje regionalne
arhitekture i, na drugoj strani, neobidermajerski stil; kasnije se javlja i eksperimentisanje sa apstrakcijom (punom
22. Oto Vagner 97
simbolizma); istražuje se fenomen boje; novine u obliku i strukturi obično su funkcionalno opravdane; delatnost
škole i arhitekata oko škole praćena je u međunarodno uglednom časopisu "Der Architekt", direktora fon
Feldera; časopis je bio, praktično, "organ" savremenih tendencija u arhitekturi; treba reći i da su učenici škole
uglavnom postajali uspešni i veoma uticajni arhitekti (Olbrih, Hofman, Jožef Plečnik, Maks Fabijani, Hubert
Gesner, Pavel Janak)
- Hofman (Josef Hoffmann), 1870. - 1956. (1912. postavljen za građevinskog savetnika Beča; 1927. član žirija
za Ligu Naroda (dosledno bio za napredne projekte, za razliku od V. Orte))
- uticaji:
1. Vagner (pohađao Vagnerovu školu, bio izvanredan student)
2. Mekintoš (izložba u Beču 1900.)
3. belgijski i francuski Art Nouveau
- 1897. učestvuje u stvaranju "Bečke secesije"
- 1899. počinje da predaje na školi primenjene umetnosti pri muzeju u Beču
- dela:
1. Trgovačka ranja "Apolon" u Beču, 1900. -> enterijer, napad na zavojitu secesiju (prefinjene linearne forme
- početak udaljavanja od zavojite secesije na "Apolonu"); već 1901. zaokuplja ga apstraktna forma, kvadrat, igra
crnog i belog; kao i ostale secesioniste interesuje se za zanatsku proizvodnju predmeta primenjene umetnosti (u
paviljonu "secesije" načinio je postavku za Betovenovu statuu (koju je izvajao drugi umetnik) u svom
apstraktnom stilu)
- 1903. osniva sa Mozerom "Bečku radionicu za oblikovanje" koja funkcioniše do 1933. (radionica je stekla
svetsku slavu; Hofman ju je zatvorio brzo i bez obrazloženja) i iz koje su izašli brojni visoko kvalitetni proizvodi
- svetska slava
- 1903. - poslednji broj "Ver Sacrum" ("Sveto proleće"; sa njim je prestalo zlatno doba "secesije"), 1904. ->
učestvuje u izdavanju novog časopisa (kasnije platforme nacional - socijalističkog pokreta) "Hoe Varte" (prema
vrtnom bečkom predgrađu), zaokupljenog "povatkom prirodi" (platforma nacional - socijalističkog pokreta je u
vrednostima Vrtnog grada)
2. kao projektant Elitnog bečkog predgrađa Hoe Varte, 1901.-05., gradi Četri vile; prva (za Kolomana
Mozera (slikar -secesionista)) je u stilu engleske free architecture (sobodne arhitekture), ali se 1902., Hofman
okreće klasičnijem izrazu zasnovanom na Vagnerovim kasnijim radovima; do 1900. Hofman je razvio
dekorativni stil
3. Pukersdorf sanatorijum, 1903. -> približava se svom učitelju Vagneru; apstraktna voluminoznost (klasičnost
i strogost) i modernost -> uticaj na rana dela Le Korbizjea; liči na Losa
4. Palata Stokle, Brisel, 1905.-10. -> remek-delo; atektoničnost, odricanje od strukture i mase, simbolistička
estetika (svedena klasična dekoracija); zidovi (tanka mermerna obloga fasade sa metalnim spojevima ->
elegancija), oivičeni horizontalnim i vertikalnim linijama, deluju kao tanka spojena platna (spojena na uglovima
metalnim trakama); toranj, koji podseća na Darmštat, završava se kipovima (četri muška kipa) koji drže
secesijsku lovor - kupolu (kupolu sa lovorovim motivom); projektom je obuhvaćeno i celokupno unutrašnje
uređenje (Klimtovi mozaici, i td.)
- ostala dela:
* 1911. - Paviljon Austrije na Međunarodnoj izložbi u Rimu -> klasicizam, najavljuje monumentalnost
Musolinijevog "Novog Rima" - kao Berensova ambasada u San Petersburgu
5. Niz međusobno sličnih bečkih vila, 1905.-14.
6. Izložba Werkbund-a, Keln - Austrijski paviljon, 1914. (derivat neoklasicizma)
7. Terasaste kuće u Beču, 1932. (ekstremni purizam)
8. Venecijansko bijenale - Austrijski paviljon, 1934.
- Olbrih (Joseph-Maria Olbrich), 1867. - 1908. (bečki period Olbriha: vile; više enterijera (Plava soba u
kući Spicer); kafe bidermajer (najverniji proizvod Bečke secesije, zasnovan na bogatstvu ornamenta; ogroman
broj planova -> 28000 crteža)
- pohađao Državnu školu umetnosti i zanata, kod Kamila Zitea; radi u Beču i završava Akademiju arhitekture
kod Hazenauera 1893.; dobio je Rimsku nagradu, putuje po Italiji i Tunisu (Olbrih i Hofman - najdarovitiji
Vagnerovi učenici bili su pod uticajem "Glazgovske četvorke" i omađijani egzotičnim vizijama slikara: Mozera i
Klimta
- 1893.-98. radi kod Vagnera
- 1897. osniva, sa Vagnerovim blagoslovom, "Bečku secesiju", zajedno sa Jozefom Hofmanom, Kolomanom
Mozerom (slikar) i Gustavom Klimtom (slikar), radi suprotstavljanja akademizmu
22. Oto Vagner 98
- dela:
1. Izložbena zgrada Bečke secesije, 1897.-98. (paviljon, sagrađen za 6 meseci, umetnici radili besplatno -
simetričnost, zakošeni zidovi, lovorov motiv posvećen Apolonu); početna skica je verovatno Klimtova (koji je
glavni pokretač); natpis: "Vremenu njegova umetnost, umetnosti njena sloboda"; kupola sa motivom lovora
(oslonjena na četri kratka pilona)
- časopis "Ver Sacrum" ("Sveto proleće") -> glasilo Bečke secesije (na naslovnoj strani slikarski motiv:
ukrasni žbun sa korenjem punim života koje probija drvenu posudu i uranja u zemlju i ispod, to je Olbrihovo
polazište: "Svestan povratak plodnosti nesvesnog")
- Olrih 1899. odlazi u Drmštat, na poziv Hesenskog nadvojvode Ernsta Ludviga, koji okuplja umetničku
koloniju iz svih nemačkih krajeva sa ciljem obnavljanja arhitekture; 1901. umetnički rezultati Habitata
predstavljeni su na izložbi koja je otvorena misticističkom ceremonijom "Znak" ("prorok" se spušta sa zlatnog
portala zgrade i u ruke prima komad kristala kao simbol običnog materijala pretvorenog u umetničko delo (kao
što se ugljenik nekad menja u dijamant)) na stepeništu Hercogove kuće (stepenište Olbrihove Ernst Ludvig
kuće); u Darmštatu, Olbrih stvara pod uticajem Vojsija, Mekintoša, Klimta, težeći stalno jedinstvenom načinu
izražavanja
2. u Darmštatu je sagradio sopstveni atelje, kuću Ernsta Ludviga (žiža kolonije sa 8 ateljea, ukrašen južni
ulaz sa ogromnim statuama) -> najsmelije delo, vrhunska monumentalizacija; visoka, glatka fasada sa
horizontalno postavljenim prozorima (severno osvetljenje)
3. Svadbena kula, 1901.-08. -> kula za venčanja - ezoterična i smela, koja svojom skulpturalnošću već
najavljuje dela Tauta i Mendelsona
- ceo kompleks u kome je kula sa okolnim izložbenim paviljonima ima piramidalni oblik i sagrađen je iznad
rezervoara za vodu. Bio je "kruna grada". Po Olbrihovom crtežu trebalo je da liči na planinski lavirint gustog
rastinja, čija se boja menja sa godišnjim dobima
4. Robna kuća Tic, Dizeldorf, 1906. -> u klasicističkom maniru (povratak nekom skrivenom klasicizmu), od
armiranog-betona približavanje Pereu
5. Vila "Fajnhals" u Kelnu -> velika vila za proizvođača cigara Fajnhalsa u Kelnu
23. Adolf Los 99
savremene industrije" (organizovao je četri konferencije na Sorboni; iako je bio među avangardom svog
vremena očuvao je svoju jedinstvenost)
- povodom 60-tog rođendana (na kom je bio okružen brojnim evropskim intelektualcima), 1930., širom Evrope
objavljeni su omaži njegovoj ličnosti, iz pera najviđenijih ljudi evropske kulture toga doba
- narušenog zdravlja, gotovo gluv, radio je sve manje i manje
- Los je umro 1933. u Beču; 1958. grad mu je podigao spomenik (veoma jednostavan) prema jednoj njegovoj
skici iz 1931.
- pisana dela:
- objavio je dve knjige:
- "Izogvoreno u prazno", Pariz, 1921. -> zbirka eseja i članaka nastalih 1897. - 1900.; u drugom izdanju 1932.,
dodao je još članak "Potemkinov grad" iz 1898., objavljen u "Ver Sacrum"
- "Uprkos" ("Trotzdem"), Pariz, 1931. -> zbirka eseja nastalih u periodu 1900.-30.; dva najvažnija:
"Ornament i zločin" i "Arhitektura"
- stil: oštar, opor, brilijantan (često koristi alegorije i simboliku, složenu ironiju); eseji ne sadrže sistematičnu
teoriju arhitekture, čak ima izvesnih kontradiktornosti; eseji se, zapravo, bave polemikom o prirodi realnosti
- "Ornament i zločin" (esej) -> predavanja održana u Beču 1910., pa ponovljeno 1913. u Beču i Kopenhagenu;
uskoro su prevedena na Francuski i izašla 1913. (i kasnije, 1920., u drugom broju "L'Esprit Nouveau"); na
Nemačkom, tekst se pojavio tek 1929.; Los kritikuje arhitekte secesije, zalažući se za uklanjanje ornamenta sa
svih predmeta za svakodnevnu upotrebu; gramatika klasičnog ornamenta, kog je i Los koristio, ne podleže ovoj
vrsti kritike (za razliku od kasnije čestih pogrešnih tumačenja da se Los zalaže za potpuno ukidanje ornamenta -
"ornament je zločin"); naime, ornament secesije on vidi kao pokušaj maskiranja osrednjosti malograđanske
kulture, pokušaj "pretvaranja pustinja u bogate zemlje", dok dekoracija kao skup pravila, koji nastaje iz pravilne
upotrebe materijala, arhitekturu može učiniti rečitom - preneti identitet konstrukcije; drugim rečima, Los se
protivi "modnom" (koji ima prolazni i površni karakter) ornamentu u arhitekturi, kao nečem od velike trajnosti,
ali ga ne osporava, na pr., u sklopu ženskog (povezivao je erotizam sa ulepšavanjem) erotizma kontinuitet
klasičnog dekorativnog sistema za Losa je važan pokazatelj šire, kulturne tradicije, od antike pa do Šinkela
- "Arhitektura" - esej se prvi put pojavio 1910. u Berlinu, kasnije je dopunjavan na nekim predavanjima (kroz
svoju koncepciju modernog, on provlači istoriju); Los se bavi definisanjem i problemima moderne arhitekture;
podelio je celokupnu prošlost, na ono pre sredine XIX v. i ono posle; drugi period je, po njemu, antiteza prvog i
antiteza njegovog shvatanja arhitekture; tada dolazi do narušavanja temelja kulture - ljudi ne žive sa svojim
dobom, već se okreću prošlosti i budućnosti; arhitekti su svoje delanje sveli na grafičku umetnost, neutemeljenu
u graditeljskoj realnosti doba (isto važi i za istoriciste i za secesioniste); umetnost, kao logična stvar, ne može se
doslovno povezati sa arhitekturom - kuća zadovoljava praktične potrebe, tu ne treba tragati za inovacijama
(umetnost i arhitektura približavaju se, po Losu, u slučaju spomenika ili groba, kada nema praktičnog sadržaja);
arhitektura treba da komunicira sa osećanjima čoveka vezanim za svoju namenu (u smislu l'architectura
parlante), a arhitekta mora biti u stalnom kontaktu sa svetskim duhom (arhitekta mora da bude svestan doba,
mesta, potreba i klime i mora poštovati tradiciju) mora biti sin svoga vremena ("arhitektura pobuđuje osećanja u
čoveku", kaže Los, zato soba mora biti udobna, sudnica treba da odražava strahopoštovanje, banka mora govoriti
o bezbednosti novca i sl.)
- enterijeri:
- po povratku iz Amerike, pa sve do 1910., Los se uglavnom bavio adaptacijama enterijera (radnje, kafeterije,
stanovi), najpoznatiji: 1. Kerntner bar; 2. Prodavnica za krojačku firmu "Goldman i Salač"; u enterijerima
privatnih kuća (vešt u korišćenju svetla: odozgo, bočno, preko pregrada ili slobodno propušta prirodno svetlo) -
parapeti od poliranog kamena ili drveta, beli neukrašeni zidovi (ili klasični friz pri vrhu), ponekad kasetirani
plafoni; podovi od kamena ili parketa, sa orijentalnim tepisima; gipsani zidovi, okvir kamina od opeke; metalni
predmeti, ugrađeni nameštaj kad god je to moguće (kao sastavni deo zidova); industrijski mobilijar ("tonet", ili
slično); vlasniku prepušta kupovinu pokućstva, prema vlastitom ukusu; Los se prilagođavao zahtevima ljudi koji
žive u kući
- privatne kuće:
- najpoznatiji je po svojim individualnim kućama, koje su tretirane kao racionalistički manifest; svaku kuću je
projektovao sa željama naručilaca - prijatelji, ili oni koji će to postati
- podigao je svega oko polovinu kuća koje je isprojektovao (12) - često zbog sukoba sa lokalnim urbanističkim
službama, zbog ogoljenosti i neobičnih konfiguracija; svi projekti deo su celine, iako je Los svakim projektom
prerađivao paletu formi i materijala
- smatrao je da pri izradi projekta kuće treba poći od enterijera ka eksterijeru; volumetrijsko razmišljanje -
"Raumplan" - složeni sistem unutrašnjeg oblikovanja prostora
23. Adolf Los 101
- duhovit odnos prema zakonskoj regulativi - primena cilindričnih segmenata u rešavanju krova (kuća Štajner i
kuća Horner)
- česta primena ravnog krova (smatrao je ravan betonski krov najvećim arhitektonskim otkrićem od postanka
sveta)
- pravilne mase komponovane po zakonima klasične arhitekture; obično pravougaona masa (kao kutija), koja teži
proporcijama kocke (kuća Rufer, kuća Moler); izbegava oštre uglove, kada ih uslovljava lokacija, iznad
prizemlja ih podvodi pod prav ugao (kuća Džozefine Bejner); upotreba sekundarnih masa, često veoma
istaknutih (njegov "lajt-motiv") - terase i slično; stepenasto oblikovanje (teškim spoljašnjim zidovima od opeke
ili kamena suprotstavlja lake unutrašnje pregrade od drveta ili gipsa, fleksibilno), veza sa prirodom; naglašavanje
ulaza istaknutim delovima, uvlačenjem (njegove prve kuće (vila Karma blizu Ženeve i vila Štajner u Beču)
primeri su racionalističke arhitekture)
- bez obzira na manipulisanje prostorom - kompaktnost; enterijer se nemože shvatiti na osnovu fasade;
protivljenje staklenoj arhitekturi; gruba obrada zidova (štuko, beli, bez ornamenata) - etički izbor
- fasada: klasičnost (preuzeta iz Nemačke, Šinkelovske tradicije): odnos puno - prazno, harmonična proporcija,
aksijalnost, simetrija (kuća Tristana Care - fasada zlatni presek); simetriju ponegde remete zahtevi
unutrašnjosti; modulacija fasade; kvadratni i pravougaoni prozori koji poštuju modularni sistem; nekad i
stepenište igra važnu ulogu u kompoziciji fasade
- na nekim projektima - klasična dekoracija (venci, profilisani frizovi, portici sa nekim od stilskih redova,
karijatide, rustična obrada kamena, ... -> elementi koji nisu konstruktivni, već se pozivaju na antičku arhitekturu;
izučavanjem klasičnog ornamenta, on je započeo i kurs crtanja u svojoj školi), izvedeno samo na kući Rufer
- Losove kuće su naizgled spolja "bez karaktera", ali ovi anonimni eksterijeri su skrivali brižljivo projektantsko
umeće -> "kuća mora da bude diskretna spolja, svo njeno bogatstvo treba da je skriveno unutra" - govori Los
- "Raumplan" (po Losu prostor ne treba posmatrati kao površinu, već kao zapreminu) -> plan volumena -
osnov Losovog metoda projektovanja; unutrašnjost kuće - slagalica isprepletnaih masa na više nivoa, sa više
stepeništa (projekat vile Konstant - ukupno 14 nivoa)
- zoniranje - "usluženi" i "uslužujući" (za funkcionisanje domaćinstva) prostor (aktivnosti vlasnika kuće - pravi
dom koji se dalje deli na javni (dnevni) i privatni (noćni) deo); korišćenje tehničkih pomagala (lift, centralno
grejanje, električna energija je omogućila uvođenje osobnih i kuhinjskih liftova); od posebnog značaja je ulazna
zona, mesto smene dva sveta, pristupa svetilištu doma (sadrži obično vestibil i toalet); odatle se ulazi u
višenamenski dnevni boravak (dnevna soba, biblioteka, trpezarija, muzička soba (često)) središte porodičnog
života, gde se nalazi duh i hrani telo; u idealnom slučaju ovaj prostor bi se završio terasom ka bašti; na najvišem
nivou obično su noćne prostorije; podrum i potkrovna etaža koriste se obično za uslužujuće prostorije (posluga,
perionica, kuhinja, ostava, vinski podrum, podstanica, garaža, soba domara, ... dakle, uslužujući prostor je iznad i
ispod usluženog prostora)
- javne zgrade:
1. Zgrada "Goldman i Salač", Beč ("Loshaus", 1909.-11.) -> koliko savremena toliko tradicionalna sa
obzirom na to koliko pažnje je posvećeno funkcionalnosti; težio je da stvori skromnu i funkcionalnu građevinu
(kao savremenu trgovinsku zgradu sa stanovima u gornjim etažama; blizina carske palate i srednjevekovne crkve
na trgu i najelegantnije trgovačke ulice); položaj - na susretu starog jezgra i novog dela grada; uklapanje - linije
venaca izvodi iz onih sa crkve; prosvetljavanje relativno velikim prozorima; mermer u bazisu, štuko na gornjim
spratovima, odsustvo dekoracije; raskošan enterijer radnje u prizemlju; konstrukcija od armiranog-betona ne
figuriše na fasadi, naprotiv - na pr., toskanski stubovi samo su simbolični, nisu noseći iako tako deluju (ulaz
obložen mermerom, koji je iskorišćen i za odvajanje trgovačkog od stambenog dela na fasadi)
2. Crkva svete Elizabete, konkursni rad, 1898. -> eliptična osnova, toranj visok 50 m (kombinacija mauzoleja
u Halikarnasu i profila Ajfelove kule); klasična kompozicija liči na američki neoklasicizam (teži da stvori
jedinstvo iz različitih izvora - više je poznavao rimsku no grčku antiku) i na Panteon (u enterijeru iako je kružni,
ovaj komemorativni spomenik nije predvideo da bude samostalni entitet, već da zatvori jednu drugu vizuru - da
završi dugu aveniju)
3. Ministarstvo rata, konkursni rad, 1907. -> eliminisan zbog "nepoštovanja propozicija"; Losov odnos prema
problemu zgrade u urbanom tkivu (oblik zgrade mora biti podređen okolini); tebalo je sačuvati samo statuu
konjanika ispred stare zgrade kojoj se Los inače divio zbog racionalnosti i odnosa prema klasičnoj tradiciji;
nepravilnosti spoljašnjih oblika apsorbuje unutrašnjost zgrade (pokušavao je da dočara simetriju ("jer ona
odgovara monumentalnoj arhitekturi"); politička moć i čvrstina odražava se kroz pravilnost delova i izborom
boje materijala: zidovi od klesanog žutog kamena i dvostruki stubovi od crnog poliranog granita na uvučenom
ulazu - boje Austrougarske monarhije)
4. Oblakoder za Čikago Tribjun, konkursni rad, 1922. (najsalvniji od Losovih monumentalnih projekata;
konkurs za "najlepšu poslovnu zgradu na svetu"; Los je hteo da ona bude simbol Čikaga) -> jedan od 260
prispelih radova, i jedan od četri gde je iskorišćena metafora stuba (trijumfalnih rimskih stubova koji simbolišu
rast i moć imperije - list kao stub demokratskog društva); Losov stub je dorski od uglačanog crnog granita, na
23. Adolf Los 102
osnovi od opeke i terakote (11 spratova); granit je ponovljen na stubovima i vencu ulaznog portika - jak koncept,
simbolična vrednost, monumentalne dimenzije - suština Losove urbane arhitekture
- projektovao je i više hotela (često je putovao, pa im je pridavao značaj) gde se bavi funkcijom, društvenim i
kuturnim karakterom (Beč, Pariz, Nica)
- zajedničko na hotelima: kompaktan, masivan izgled, simetrija u osnovi i fasadi, ogromni glatki zidovi sa
pravilnim rasporedom prozora, ravan krov, odsustvo ornamenta
24. Der deutsche Werkbund, 1898. - 1927. 103
1. Izložba Werkbund-a u Kelnu, 1914. -> paviljon Valtera Gropijusa i Adolfa Majera
- sintaksa reinterpretiranog neoklasicizma: Mutezijus, Berens, Hofman
- sintaksa ekspresivnosti / misticizma: van de Velde i Bruno Taut
- izložba definitivno skreće pažnju na novu generaciju, posebno na Gropijusa i Majera (prisutnih sa modelom
fabrike cipela Fagus)
- Godišnjak Werkbund-a:
- 1913. -> "Umetnost u industriji i trgovini"
- 1914. -> "Transport"
- bave se oblikovanjem i organizovanjem prostora industrijskih objekata, dizajnom železničkog voznog parka,
brodova, aviona, ...
- 1915. -> "Nemačko oblikovanje u ratnoj godini"
- o izložbi iz 1914.
- 1916./17. -> ratni grobovi koje su članovi Werkbund-a radili po narudžbi
- Werkbund posle rata:
- 1919. Pelcig je održao predavanje u Študgartu u kom je osudio orjentaciju ka biznisu koju su zastupali Nojman
i Mutezijus, i kao cilj Werkbund-a proklamuje okretanje zanatstvu (lisko ideologiji Vilijema Morisa); zato se
deo naklonjen industrijskoj proizvodnji postepeno okuplja oko Bauhausa kog iste godine u Vajmaru osniva
Gropijus
- Stambena naselja Werkbund-a (Študgart, 1927.; Breslau, 1929.; Beč, 1932.); Weisenhof Siedlung u
Študgartu - pod supervizijom Misa, projekte su radili najvažniji evropski arhitekti epohe
- izložba Werkbund-a 1930. u Parizu - organizovao je Gropijus, bila je više izložba Bauhaus-a nego Werkbund-
a (Gropijus, Brojer, Moholji-Nađ)
- 1934. -> III Rajh - prekid aktivnosti
- 1947. -> obnavljanje
- budućnost Werkbund-a se pretopila u Novu objektivnost
- Nemačka / Austrija
- XVIII v. -> Vinkelman │
- XIX v. -> Zemper, Štiglic │ V
- XIX v. - XX v. -> secesija (Oto Vagner) │
- bečki Ring │ E
- Wekbund (1914. izložba) │
- ekspresionizam │ Z
- Bauhaus - Gropijus │
- Nova objektivnost │ E
- Mis │
- Peter Berens (Peter Behrens), 1868. - 1940. -> najfascinantnija ličnost koja je stasala unutar Werkbund
pokreta
- rođen je 1868. u Hamburgu, od roditelja austrijskog porekla
- u periodu 1886.-91. uči slikarstvo i bavi se primenjenom umetnošću (Karlsrue, Dizeldorf, Minhen) -> karijeru
je počeo kao slikar ekspresionista u okviru Minhenskog secesionističkog pokreta; preko primenjenih umetnosti
-> arhitektura
- 1892. postaje jedan od osnivača minhenskog Jugendstil-a, radi pod uticajem van de Veldea
- 1896. -> put u Italiju
- po povratku iz Italije, sve se više bavi industrijskim dizajnom; tako, kasnije, potpuno napušta slikarstvo i
preorjentiše se na arhitekturu (na kojoj nije vidan uticaj slikarstva); nije se povinovao pravcima ili grupama, već
je razvio arhitekturu sa ličnim pečatom, obeleženu i logikom, objektivnošću, racionalnošću (kroz Berensov biro
prošli su: Mis, Le Korbizje, Gropijus)
- Darmštat: -> 1899. - 1903. - član i profesor umetničke kolonije u Darmštatu; 1903.-07. - škola za primenjene
umetnosti u Dizeldorfu
- na poziv Hesenskog nadvojvode Ernsta Ludviga, Berens 1899. odlazi u Darmštat gde se priključuje "Grupi
7"
- saradnja sa pozorišnim reformatorom Georgom Fuksom u vezi mističnog ceremonijala "Znak" (kojom je
osnovana umetnička kolonija u Darmštatu), kojim je otvorena izložba Habitata: oblikovanje "Znaka", kristala
(empatički, Zaratrustra stil) koji je bio simbol Novog duha koji se rađa u ovom društvu odabrane, uradio je
Berens (ceremonijal (kao ritual) -> kristal kao svetlost novog duha rađa se iz utrobe zemlje -> prizivanje nove
umetničke sile koja objedinjuje lepotu i dužnost - pokušaj da se predstavi Ničeova volja forme)
1. Vlastita vila u Darmštatu, 1901. -> prvi arhitektonski projekat Berensa, već se vidi težnja za ličnim stilom; u
muzičkoj sobi ponovo se pojavljuje "Znak" (amblem)
24. Der deutsche Werkbund, 1898. - 1927. 105
2. Izložba u Torinu, 1902., Nemački paviljon (Vorhalle) -> stvorio je jednu nadrealističku pećinu -> sa
prozora iznad hola bogato ukrašenog profilacijom u stilu Olbriha, setlost bi preplavila enterijer u kome je bila
izložena industrijska moć II Rajha (citat "Zaratrustra" se kreće ka svetlosti); opet izraz Ničeovske "težnje za
oblikovanjem" - ekspresivni oblici, efekti svetla; poistovećivanje nove spiritualnosti i nemačkog industrijskog
kapitala (vidimo opet simboliku kristala, kao geometrizovanog organizovanog univerzuma, simbola razuma ->
nastojanje da se da duhovni izraz industrijskoj moći
- delatnost, 1903.-07.:
- u periodu, 1903-07., direktor je škole primenjenih umetnosti u Dizeldorfu
- 1903. susreće se sa holandskim arhitektom Lauvernksom (koji se pridružio Berensu u Dizeldorfu 1903., kada
je on postao direktor tamošnje škole) koji je bio predstavnik "beuronske škole" (uticaj na Berlagea)
geometrijskih proporcija; ovaj susret bio je od suštinskog značaja - Berens u geometriji otkriva sistem znakova
pogodan da da izraz industrijskoj umetnosti
3. Izložbeni paviljon, Oldenburg, 1905.
4. Krematorijum, Hagen, 1906.
- ovim projektima Berens napušta vezu sa Jugendstil-om i ekspresionizmom, kombinacija beuronske geometrije
i toskanske romanike; razrada simbolike "Znaka" u zagušljivom uprošćenom plasticizmu; prisutna je
atektoničnost linearne šare koja ritmizira površine
- vile, 1905.-12.:
5. Kuća Kuno, Hagen, 1910.
6. Kuća Šreder, Hagen, 1909.
- i niz drugih vila za pripadnike više srednje klase; dosta, tvrd neoklasični koncept, skromna dekoracija,
masivnost
- pokušaj reinterpretacije izgubljene sintakse srednjevekovne gradske arhitekture; delo je blisko ekspresionizmu;
glavni motiv u unutrašnjosti je veliki hol (jezgro zgrade) - orkestrirane površine višebojne opeke, mlečno -
stakleni krov, visina kroz 5 spratova - aluzivan, teatralni prostor, mistika
15. Rudarski industrijski kompleks u Oberhauzenu, 1925.
- moćna kompoziciona celina razvijena po horizontali, prostornost čija snaga nadire iznutra; napredna
konstrukcija (velika nosivost)
- 1922. direktor arhitektonskog odseka na Bečkoj umetničkoj Akademiji
16. Opštinski stanovi u Beču, 1924.-25.; blok, izbegnuti svetlarnici i stanovi u suterenu, normirana gradnja
17. Terasasto stanovanje za Beč, neizvedeni projekat - pokrenutost masa u svim pravcima; higijena i
monumentalnost
18. Fabrika duvana u Lincu, 1930.-35. -> napredna koncepcija, "Internacionalni stil"
- 1936. -> šef katedre za arhitekturu Pruske Akademije umetnosti u Berlinu
- umire 1940. u Berlinu (64 godine)
- teorija:
- predavanja:
- "Šta je monumentalna umetnost", 1908.
- "Umetnost i tehnika", 1911.
- "Industija kao odraz kulture", 1913.
- odlike Berensovog rada: -> nostalgija poljoprivrednih kompleksa; fasetiran krov sa zabatom; lagana čelična
konstrukcija pročelja sa čvrsto ispunjenim ugaonim elemantima koji daju utisak masivnosti; arhitektonska
formula bočnog učvršćivanja lakih grednih konstrukcija sa masivnim uglovima -> osnovna karakteristika je svih
industrijskih objekata
- druga velika ličnost Werkbund-a je arhitekta Hans Pelcig -> njegove zgrade su primer autentičnog
ekspresionizma -> to su mase projektovane radi podražavanja "negativnih čari" velikog grada (konkursni rad
"Kuća prijateljstva", Istanbul; Vodotoranj, Hamburg; Hemijska fabrika, Luban - Poljska; skupina kuća
i radnji u Breslau
- posleratna aktivnost: -> napustio klasicizam i simbolizam autoritete industrijske moći; traga za umetnošću
graditeljstva koja bi izražavala duh njegovog naroda; vera u "Kunstwollen"
25. Frank Lojd Rajt 107
- obrazovanje:
- rođen 1867. u Ričlendu (Viskonsin); školu pohađa u Vejmutu, često boravi na imanju svog dede kod Spring
Grima, gde je zavoleo prirodu (nije voleo grad; "grad je zlo koje stalno narasta"; najstarije je dete, otac eksentrik,
otišao od kuće, majka ga usmeravala ka arhitekturi (bila je ubeđena da će postati veliki arhitekta))
- studirao inženjerstvo 1885.-87. na Viskonskinskom Univerzitetu u Medisonu; za vreme studija, radio je u tri
biroa, a u jednom od njih upoznao se sa "šindra-stilom" (prvi posao kod lokalnog preduzimača, a paralelno
završava dve godine građevine - jedino obrazovanje)
- 1888. stupa u biro Adlera i Salivena (u to vreme grade veliku Operu; tu boravi pet godina); tu je odigrao važnu
ulogu u projektovanju privatnih kuća; učeći kod Salivena ("lieber meister"-a) usvojio je glavninu onih principa
kojima će se rukovoditi u svom stvaralaštvu (kod Adlera i Salivena -> nova demokratska arhitektura; organski
koncept; Art Nouveau rečnik Salivena; Rajt im je bio prvi saradnik, dok su oni radili velike, on je radio male
projekte; dve tačke posmatranja objekta: 1. iz daljine (silueta); 2. iz blizine (bitni detalji)
- uticaji:
1. naivna filozofija "američkih predaka"
2. ultraindividualizam (pisac Toro)
3. naturalizam (Tomas Džeferson)
4. Raskin, Arts and Craft movement
5. Viole-le-Dik, gotika
6. H. H. Ričardson -> dvostruki princip - asimetrični stil porodičnih kuća i neoromantički monumentalizam
javnih građevina
7. arhitekti sa Istočne Obale - autoritet klasicizma
8. japanska arhitektura; Svetska Kolumbijska izložba u Čikagu 1893. u okviru Japanskog paviljona (tamni
crveni stubovi i grede, prepuštene strehe, povezivanje kuće i prirode, horizontalnost, bela fasada, veće i manje
prostorije - kuća Vinslou) - rekonstruisan Ho-o-den hram (zgrada Arts and Craft -> na Čikaškoj izložbi
(Transportejšn bilding) ovom zgradom i izložbom dolazi do pada Čikaške škole, tako i Arts and Craft
movement, Saliven pada u prosečnost); fleksibilnost prostora; animistička svojstva arhitektonskih elemenata
9. šindra-stil (otvoren plan, zanatstvo)
- posebno važno: ideal "organskog"
- analogija prirode i arhitekture provlači se kroz celu tradiciju ontološkog funkcionalizma (na pr. francuski
teoretičari XVIII v.); Saliven razvija princip jedinstva forme i funkcije; polazeći od toga, Rajt razvija ideju
"organske arhitekture" koja podrazumeva harmoničan odnos i neodvojivost celine i delova i oponašanje
prirodnih procesa u arhitekturi; načelu "organskog" Rajt pridodaje simboliku američke kulture nezavisnosti, ono
je izraz anti-klasicizma i anti-evropocentrizma; vezanost za topografiju i vegetaciju
- "prerijski stil", 1889. - 1914.: -> klijentela: bankari, poslovni ljudi - srednja i viša klasa, ljudi spremni na
rizik; Rajt je imao standardnu ekipu majstora (kao i Plečnik) i lično nadgledao
- 1889. vlastita kuća u Oak Parku, zelenoj oazi u predgrađu Čikaga
1. Kuća Čarnli, Čikago, Ilinois, 1892. -> orijentalni - italijanski stil; glatke površine od opeke; usečeni otvori;
simetrija
2. Kuća Vinslou, River Forest, Ilinois, 1893. (elemenat klasičnog stuba u konceptu: stopa + telo + venac;
preteča njegovog "prerijskog stila"; ovde će primeniti klizne i krilne prozore, da bi ih kasnije napustio i zamenio
samo krilnim); snažan uticaj Salivena vidan naročito na reljefnoj dekoraciji gornje zone fasade (slično kao kod
Salivenovih grobnica); monumentalizacija ulične fasade (simetrija; dva lica zgrade: ulična - gradska i dvorišna
fasada - haotična i ornamentika, bela fasada), asimetrja dvorišnog dela; prvi put prerijski prepušten četvorovodni
krov; naglašen kamin, oko kog se organizuje ceo prostor - ceremonijalno jezgro kuće
3. Biblioteka, Milvoki, 1893. -> L'Ecole des Beaux Arts; Rajt još nije jasno opredeljen
- 1893. napušta biro Adler / Saliven
4. Studio, Oak Park, 1895. -> proširenje vlastite kuće u šindra-stilu iz 1889.; studio kao da je nastao pod
uticajem geometrijskih froebel-igračaka ("froebel-stil") iz Rajtovog detinjstva (egzotična ornamentika -> naučno
- fantastična dekoracija u prostoru za razonodu ovog ateljea; mural prikazuje Arapa koji leži ukočen pred
nebeskom muzom nove civilizacije)
- 1895. - 1900. Rajt intenzivno traga za vlastitim stilom; javne zgrade su kombinacija italijanskih uticaja i
Ričardsona; porodične kuće - krovovi blagih nagiba, u raznim visinama, preko asimetričnih osnova; veliki broj
25. Frank Lojd Rajt 108
kuća u Čikagu i Oak Parku (kuća Kunli; Glester kuća (na litici); 1901.-10. - najplodnije godine (apsolutno
najpoznatiji, 1889. - 1909.))
- 1901. - predavanje "Umetnost i umeće mašine"; suprotstavlja se Igoovoj tezi ("Bogorodičina crkva u
Parizu") da će mašine uništiti arhitekturu i izražava uverenje da se mašine mogu koristiti razumno i da je
umetnost ta koja mašinskom dobu treba da udahne dušu
- 1901. objavljuje dva projekta "Prerijska kuća" u "Lejdis houm žurnal"-u - kristalizacija stila - otvoren plan,
horizontalno prostiranje, prepušteni krovovi blagog nagiba, niski zidovi, organizacija oko kamina, dimnjačka
vertikala kao kontrapunkt poletnosti ("Prerija ima vlastitu lepotu, a mi moramo učiti i isticati baš tu lepotu
prirode, spokoj ravnice")
- "Prerijska kuća" (koncept objasnio 1930.: otvoren (tekući) prostor, razaranje sobe - kutije; horizontalnost,
proporcionalnost otvora; kamin, vitraž - prostori za okupljanje) -> nezavisni tip porodične kuće u zelenom
ravničarskom okruženju; Rajt okuplja tim tehničara i zanatlija, kako bi mogao da ostvari sopstvenu viziju
"Gesamtkunstwerk"-a - "celokupnog umetničkog dela"
5. Kuća Vilits, Hajlend Park, 1902. -> krstata osnova; plan razvijen oko kamina, prostori se slobodno prelivaju
jedan u drugi; horizontalnom razvijenošću kuća se stapa sa okolinom (naglašena drvena konstrukcija; beli paneli
- ako je beton - obojeni)
6. Kuća Martin, Bafalo, 1904. -> osnova u kvadratnom modulu, zrelost stila; horizontalne trake krilnih prozora
- sve se više pretvaraju u oblikovnu dominantu (sve karakteristike japanske kuće; vitraži)
7. Zgrada kompanije Larkin, Bafalo, 1904.b -> dekomponovanje prostora - karakteristično; centralni prostor
osvetljen odozgo, okolo četvorospratne galerije sa ugaonim stepeništima; bezornamentalne zidne površine, fiksni
prozori, izolovanost od spoljašnjeg sveta - potupna klimatizacija (jedna od prvih klimatiziranih poslovnih
zgrada); dve i dve fasade; dizajn nameštaja (ceo enterijer sam nacrtao); ulaz - stepenasti vodopad
- 1905. -> avantura "Objekat Luksfer firme" (nije izveden) -> sa staklenom fasadom od luksfer prizmi
- 1905., Jahora - veslački klub (nije izvedeno) -> redukcija na osnovne elemente
8. Unitaristička crkva, Oak Park, Ilinois, 1904.-06. (po povratku iz Japana) -> dva odvojena bloka -
auditorijum i crkva; betonska konstrukcija obložena opekom; centralni prostor (plastičan), osvetljenje odozgo i
sa strane, total - dizajn enterijera; galerije okolo, na koje se penje stepenicama sa sva četri ugla
- stilsko jedinstvo kuće Martin, zgrade Larkin i Unitarističke crkve ogleda se u rešetkastoj artikulaciji nosača,
kvadratnoj modulaciji, primeni nadsvetla, monumentalnoj (nalik egipatskoj) ekspresivnosti
- kroz ova tri objekta, osećanje za sveto: počev od svetinje porodičnog ognjišta (moralno i duhovno središte),
preko svetinje rada do kuće za religiozne skupove
- 1905., prva poseta Japanu, u vezi gradnje hotela "Imperijal"
9. Kuća Robi (proizvođač bicikla), Čikago, 1908.-09. (ogromne strehe, nameštaj sam postavlja) -> remek-delo;
finale serije "prerijskih" kuća; kuća u gradu - aksijalno komponovanje volumena duž ulice (pešaci na trotoaru ne
vide vlasnika na terasi, a on njih vidi); kompaktnost, athitektoničnost; horizontalni potezi naglašeni dimnjačkim
konzolnim prepustima krova; ritmizacija je ostvarena podelom prozorskih nizova
- 1909. (bio je "zvezda"; u Firenci pravi portfolio) napušta ženu i šestoro dece i odlazi u Firencu sa ljubavnicom
(žena njegovog klijenta - gospođa Čeni) na put po Evropi - Engleska, Nemačka, Austrija, Italija; u to vreme, u
Evropi ga propagiraju Ernst Vasmut i H. P. Berlage
- 1911. se vraća u SAD; napušta Čikago i kod Spring Grina osniva atelje Talesin; međutim 1914. dolazi do
požara u kom gine njegova ljubavnica (ludi sluga ubija gospođu Čeni i njenu decu i saradnike, pali imanje); Rajt
nastoji da ponovo sagradi kuću, ali se suočava sa finansijskim problemima (kasnije je upoznao skulptorku
(psihički opterećenu); finansijski bankrot -> prodaje buduće projekte, daje ih u zakup i sa akcionarima deli dobit;
nije trpeo talentovane ljude (sujetan) - samo oni koji su otišli od njega su uspeli)
10. Midvej vrtovi, Čikago, 1914. (izgrađeni za tri meseca) -> jedan od poslednjih Rajtovih pokušaja da ostvari
viziju jedinstvene umetničke celine; niz stepenastih terasa, usmerenih ka orkestarskoj školjci; bočno su arkade, u
pozadini restoran sa galerijama i zimskim vrtom; anticipacija Art Deco-a
11. Imperijal hotel, Tokio, 1915.-22. (njim se završava Rajtova prerijska "podkultura" -> kompozicija slična
Midvej vrtovima (dvorane i predvorje hotela kao restoran i zimski vrt iz Midveja, a stambena krila hotela - kao
arkade iz vrtova; unutra su murali sa Midvejskim temama, a prilazi sa galerijama - kao terase Midveja); približio
se lokalnoj graditeljskoj tradiciji; napredna konstrukcija - izdržala razorni zemljotres iz 1922. (ali je hotel kasnije
porušen); Rajt je proveo sve vreme izgradnje sa prekidima u Japanu, gde je nastojao da prevaziđe ličnu i
finansijsku krizu
- Imperijal hotel je poslednje delo rane faze Frank Lojd Rajta, koje je Saliven veoma cenio
- delatnost u Kaliforniji: -> 1920., počinje novi stil (masivni, teški objekti)
- grupa kuća masivnog izgleda; upotreba prefabrikovanih betonskih ploča često sa reljefnom dekoracijom;
unutrašnjost komponovana na sličan način kao kod "prerijskih" kuća; izgled ovih kuća često se dovodi u vezu sa
arhitekturom latinoameričkih indijanaca (ornamenti)
25. Frank Lojd Rajt 109
12. Kuća Barnsdal, L.A., 1917.-20. (naručilac bogatašica Barnsdal, Holivud) -> tvrđavski izgled, zatvoreni
grupisani volumeni oko unutrašnjeg dvorišta (velike površine, ravni krovovi)
13. Kuća Milard, Pasadena, 1921.-23. -> slični principi; perforirani betonski blokovi
- kritike projekta:
1. kvazi - agrarna ekonomija ne garantuje industrijskom društvu masovnu proizvodnju ni njegovo održanje, jer
proizvodnja (masovna), uprkos automatizaciji, zahteva koncentraciju rada i sredstava
2. nije rešio pitanje ekonomije
3. zanemaruje ekonomske okolnosti koje uslovljavaju slobodu i pristojan život - predviđa siromaštvo, izbegava
probleme klasa i vlasti - ravnodušan je prema vlasničkim odnosima u društvu
- pojam futurizma:
- "futurum" - budućnost; "futurizam" - umetnički pokret u Italiji, 1909.-15. okrenut viziji nove civilizacije
budućnosti; začetnik i vođa književnik Filipo Tomazo Marineti (pesnik problematičnog talenta, ali dobar
menadžer); pokret je činio malobrojno (ali temperamentno) jezgro pisaca, slikara, vajara, arhitekata, muzičara,
pozorišnih umetnika
- futurizam je bio više impuls nego jasna umetnička strategija; bučna, buntovna retorika futurizma bila je
usmerena protiv celokupnog koncepta savremenog društva, kao dekadentnog, okoštalog, statičnog,
materijalističkog; naročito je oštro napadana tradicionalistička kultura i umetnost i njihove institucije; futuristi
prizivaju rat kao sredstvo pročišćenja, posle čega je moguć novi početak (mnogi će se pridružiti Musoliniju i
otići u rat, a iz njega se vratiti razočarani, ali probuđene svesti o besmislu istog)
- futuristički manifesti:
- proglas Filipo Tomazo Marinetija (manifest) u "Figaro"-u, 1909. (a napisan jeseni 1908.) pod nazivom
"Futurizam" označava obelodanjivanje ovog pokreta; u okviru ekstatički napisanog teksta je i "Futuristički
manifest" u 11 tačaka; u prve 4, proslavljaju se vrline hrabrosti, snage, dinamizma (mehanička brzina, zvuk -
buka, elektrika; "trkački automobil lepši je od Nike iz Samotrake"); od 5 do 9 tačke izlaže se da je smisao
ljudskog postojanja i umetnosti samo u krajnjem iskušenju, hvatanju u koštac sa silama vremena; 10 tačka
poziva na rušenje Akademskih institucija; 11 tačka nagoveštava zahuktali kontekst futurističkog grada; manifest
je, u suštini, proglas u slavu kulturne dominacije i trijumfa industrijalizacije, elektrifikacije i novih prevoznih
sredstava (propagira se i patriotizam i glorifikuje rat; profašistički pokret - mnogi će otići sa Musolinijem u rat iz
kog će se vratiti razočarani i sa svešću da krvoproliće ne može promeniti svet)
- iz istorije umetnosti: oblačenje - crna odela, performansi večere, ... profašizam, odbacivanje prošlosti, pokretne
slike kao izraz dinamizma (mašine, buka, ...)
- ekstravagantna i agresivna ekonomija je glavna karakteristika; žestina u skladu sa nervozom u Italiji - agresivna
retorika
- "antikulturnu" polemiku futurizma na oblast umetnosti proširio je naročito slikar, vajar i glavni teoretičar
pokreta Umberto Boćoni (značajan i Đakomo Bala); 1910., napisao je dva futuristička manifesta o slikarstvu
(zagovara da se sve kreće, stvari ne stoje (konj u trku ima više od 4 noge), 1912. i o vajarstvu (kinetička
umetnost, materijali, elektro-motore ugrađuje) u njegovom načinu razmišljanja primetan je jak arhitektonski
senzibilitet; to se nedvosmisleno otkriva u predgovoru kataloga prve izložbe futurističkog vajarstva iz 1913.;
tu Boćoni izvorom i krajnjim ciljem slikarstva i vajarstva proglašava arhitekturu, no za njega je ideal arhitekture
(ideal je za njega spiralna arhitektura (dinamična), a ne piramidalna (statična)) ona arhitektura koja istražuje
ritam, akciju tela, dinamična stanja; on poziva na upotrebu sintetičkih materijala
- Marineti 1914. objavljuje manifest "Raskoš geometrije i mehanike" u kom još jednom proslavlja
mehanicističku raskoš, sintezu snage, volje, brzine, svetlosti, pokreta
- Antonio Sant'Elia -> italijanski arhitekta; ideje prezentira grafički (samo perspektivni crteži, zamišljene
nekropole, ...; utiče na: rusku avangardu, namački ekspresionizam, holandski De Stijl, kubizam, ...)
- rođen je 1888. u Komu (jedini arhitekta italijanskog futurizma), gde je učio i Tehničku školu; sa 17 godina
zapošljava se u Milanu na izgradnji kanalizacije; 1911. se upisuje na arhitekturu na Akademiji Brera (te iste
godine projektuje malu vilu iznad Koma za industrijalca)
- studirao arhitekturu u Milanu, diplomirao sa 24 godine u Bolonji; radio za razne arhitekte, a projektovao i za
sebe (Bečka škola Ota Vagnera); zanesenjak, maštovit, impresioniran severnoameričkom kulturom; pasionirani
čitač; čitao je tekstove oko 100 radova studenata Vagnerove škole
- do 1912. projekti Sant'Elie su u duhu italijansek secesije ("stile floreale"), naročito pod uticajem milanske
grupe arhitekata (Đuzepe Somaruga) u čijem radu su primetni motivi Vagnerove škole; slike G. Klimta ->
uticale na Sant'Eliu -> video ih na bijenalu u Veneciji
- 1912. Sant'Elia osniva grupu Nouve Tendenze (grupa studenata Akademije Brera) sa grupom istomišljenika
(najvažniji - Mario Ćatone i Ugo Nebio)
- 1914. grupa u Milanu priređuje Izložbu novog grada ("Citta Nuova") - "izložba lombardijskih umetnika"; 12
crteža Sant'Elie nadmašuje 80-tak ostalih, i dalje povezanih sa secesijom; ne zna se tačno kada je Sant'Elia stupio
u vezu sa futurističkim krugom, ali je ova veza sasvim jasna iz njegovog predgovora izložbi ("Messaggio") -
26. Futurizam i Antonio Sant'Elia 112
gde govori o strogim oblicima arhitekture budućnosti, ne spominjući reč futurizam; ovaj tekst je još jednom
prerađen, i 11 jula 1914. izlazi kao "Manifest futurističke arhitekture" (negiranje prošlosti, stvaranje nove
arhitekture; pridružio se Marinetijevom futurističkom pokretu bez oduševljenja; bio je socijalista, a Marineti je
zastupao izraziti nacionalizam, koji je prerastao u fašizam)
- "Manifest futurističke arhitekture" -> u prvom delu Sant'Elia odbacuje nazovi - avangardnu i klasičnu
arhitekturu, rekonstruisanje antičkih spomenika, statične (horizontalne, vertikalne, kubične i piramidalne) forme
i upotrebu skupih dugo traženih materijala; u drugom delu, pledira za jednostavnost, upotrebu betona, gvožđa,
stakla i sintetičkih materijala, za oblu i elipsastu dinamičnu liniju, za izražavanje dekorativnosti isključivo samim
materijalom, za nadahnjivanje novim mehanizovanim svetom, za to da arhitektura bude odraz tog sveta, za
promenljivost i obnavljanje arhitekture ("kuće će trajati manje od nas" - svaka generacija će graditi svoje)
- Projekat futurističkog grada -> uticaji: američki oblakoderi (Čikaška škola); čelične konstrukcije (Ajfelov
toranj), Vagnerova železnica u Beču; vizuelizacije Nju Jorka u budućnosti - ulice u više nivoa; široke višespratne
saobraćajnice, pokretni hodnici i stepeništa između terasasto postrojenih zgrada, liftovi spolja - grad liči na
mehanizam - dinamična fantazija; u okviru projekta: želaznička stanica, aerodrom, mostovi i td.; pada u oči
neverovatna moć uobrazilje; ne bavi se analizama privrednih, statističkih i sličnih aspekata grada, tehnicizam
koji je predlaže "necelishodan" - utoliko je ova koncepcija neobičnija (skice za nadgrobne spomenike; skice za
glavnu železničku stanicu)
- rat:
- 1915. veća grupa futurista (među njima i Sant'Elia, Marineti, Boćoni, ...) potpisuju futuristički profašistički
manifest "Ponos Italije", i upisuju se u dobrovoljce (dobrovoljački lombardijski biciklistički bataljon)
- 1916. Sant'Elija gine na frontu na Soči u 28 godini; 2 meseca pre njega poginuo je i Boćoni, a Marineti je
preživeo; time je prekinuta živa aktivnost futurističkog pokreta
- posle rata, futuristički pokret (ili ono što je od njega ostalo) postepeno se uklapa u tokove fašističke umetnosti
Musolinijeve države
- značaj futurizma:
- militantni modernizam Marinetija, Boćonija i Sant'Elie preuzimaju ruski konstruktivisti
- italijanski racionalizam u nekim aspektima se takođe naslanja na futurizam - pripajajući savremene vrednosti
klasičnoj tradiciji italijanske arhitekture
- futurizam je ukazao na izživelost mnogih kulturnih oblika života, na to da institucije društva i kulture treba da
deluju u korist savremenog čoveka, na neuravnoteženost tehničkog napretka i umetničkog izražavanja, na značaj
tehničkog aspekta u arhitekturi i gradu budućnosti
- Marko Moraco -> značajna ličnost futurizma -> preteča, koga Marineti nikada nije spomenuo; 1907.
naglašava značaj automobila i njihov porast - matrica podređena automobilima; predvideo budućnost tehnikom
interpolacije; ulica budućnosti - glavno mesto u gradu, nije više tradicionalna
- mašinska estetika
- Đuzepe Pagano -> italijanski racionalistički arhitekta; negativno kritikuje Sant'Eliu i futurizam; smatra da su
futuristi zaslepljeni dinamizmom
- Đulio Fargo Argan -> smatra Sant'Eliu glasnikom nečeg novog, koji je sagledao potrebe budućeg društva;
pozitivna kritika
- Sant'Elia -> za njega nova urbanistička realnost i okretanje ka fantaziji su glavni pokretači i inspiracija
- ostavio je stotine projekata; vrednost je i u grafici
- jedan je posle njegove smrti izveden u Komu (ali deformisan)
- tema koja se ponavlja: "Arhitektura velikog grada koji nastaje iz industrijske civilizacije":
- visoke zgrade sa spoljnim liftovima │ vizionarski spomenici grada budućnosti
- ulice na više nivoa │ = simboli
- ogromne železničke stanice │
- imaginarne fabrike │
- Đulio Arata -> kritičar koji je pisao o Sant'Elii pozitivno
- Kenet Frampton -> današnji kritičar
27. Kubizam 113
27. Kubizam
- kubizam kao slikarski pokret, 1906.-14.: -> značajan pokret u periodu do prvog svetskog rata; ostvario je
estetiku intelekta i vizuelno izrazio racionalnu svest; odbacuje podražavanje stvarnosti; traga za suštinom;
Pikaso: "slikam predmete onako kako ih zamišljam, a ne onako kako ih vidim"
- podstaknuti Sezanom i primitivnom umetnošću (crnačka, ritualna maska), kubistički slikari (Brak,
Pikaso, ...) nastoje da realnost predstave na potpuniji način nego što je to bilo u stanju, tradicionalno slikarstvo;
njihov postupak se sastoji u analizi, rastavljanju i ponovnom sastavljanju posmatranog; predmet se istražuje u
totalitetu, prikazuje se iz svih uglova istovremeno; u formalnom smislu, kompozicije se sastoje od
stereometrijskih i ravanskih elemenata (predstaviti 3D kroz 2D), sa tendencijom sve većeg razlaganja do
apstrakcije; u svakom slučaju, sazreva svest o novom prostoru koji nije euklidovski, uvodi se vreme - četvrta
dimenzija
- Jože Plečnik:
1. Projekat fabrike Stolverk, 1910. (neizvedeno)
2. Crkva Sv. Duha, Beč, 1910.
3. Kuća Zaherl, Beč, 1903.-05.
- Pavel Janak:
1. Kreditna banka za Bardovice, 1911.-12.
2. Rekonstrukcija gradske kuće, Havličkov grad
3. Kuća doktora Fore - rekonstrukcija fasade, 1913.
4. Skica za spomenik Janu Žiški, 1913.
5. Spomenički kompleksi (posle rata)
6. Spomenik palima, 1917.
7. Nameštaj, Prag, 1923.-25.
8. Enterijer Legiobank u Pragu
9. Osiguravajući zavod, Prag, 1923.-25.
27. Kubizam 114
- Jozef Gočar:
1. Robna kuća u Pragu, 1909.-10.
2.Skupština opštine u Pragu (neizvedeno)
3. Studija pozorišta
4. Dvojna porodična kuća, Prag, 1912.-13.
5. Projekat srednje škole u Koterburšu
6. Sanatorijum u Bohdanecu, 1913. (slično bioskopu "Jadran")
7. Zgrada "Crna Bogorodica", 1911.-12.
8. Baštenski paviljon
9. Skica paviljona za jubilarnu izložbu (glavni projektant Janak, a učestvuje i Gočar)
10. Projekat za Masarikov trg, 1924.
- Jozef Hohol:
1. Fasada zgrade
2. Skica za fabriku
3. Trostambena zgrada u Heklanovoj ulici, Prag, 1912.-13.
4. Libšina vila u Pragu (u Višegradu kod Praga)
- Vlastislav Hofman:
1. Nameštaj i enterijer
2. Ulaz u groblje, 1912.
3. Vrtni paviljon
4. Palaski trg, 1913.
5. Stambene zgrade, 1914.
- Otokar Novotni:
1. Kraljevska palata u Sofiji - konkurs
2. Zgrada zadužbina učitelja, Prag, 1919.
- Matej Bleha:
1. Poslovne i stambene zgrade - dijamant
- Peter Kropaček:
1. Štedionica
- Jozef Štepanek:
1. Crkva za grad "X"
- Juržih Kroha:
1. Noćni klub Monmartr
2 Crkva
- Jozef Čapek
- Jan Kisela
- Jožef Jože Josip Plečnik, Ljubljana, 1872. - 1957.
- Slovenac, Austrijanac -> zaštitnik postmodernizma; klasik, eklektičar, ... van svog vremena nasuprot
trendovima; neuklapa se ni u jedan pravac; 50 godina -> napušta vode modernizma; prihvata da je arhitektura
umetnost
- obeležja njegovog rada: 1. obeležavanje prostora kamenim kuglama; 2. stub, kapitel -> slobodni; 3. zid se
završava paviljonom
- umro je kao profesor fakulteta u Ljubljani
- poređenje sa Gaudijem (Gaudi 20-tak godina stariji, kao i Plečnik stvorio neponovljiva dela, aktivan do smrti,
neženja, bez učenika)
- Plečnik je imao teškoća sa školom; u Gracu je postao dizajner nameštaja, 1888.-92.
- 1894. -> odlučio da postane arhitekta (izložba Oto Vagnera, koji je tada bio profesor Univerziteta - škole sa
rigoroznim prijemnim ispitom)
- 1895.-98. - pohađa Vagnerovu školu; bio je odličan crtač (kao i svi Vagnerovi učenici)
1. Kuća Zaherl, Beč, 1903.-04. -> ključno delo u Beču, remek-delo Bečke moderne, kuća za izdavanje, skupi
materijali, savršeni detalji i izvođenje; lampe koje podsećaju na insekte (Zaherl - industrijalac - pesticidi)
2. Fontana za Karla Barnemea, Beč
3. Crkva Sv. Duha, Beč, 1910. -> još jedno remek-delo Bečke moderne; netur-beton sa tucanom opekom; čiste
forme; oblik grčkog hrama - redukovani klasicizam, kubistički kapiteli
- Praški trenutak:
- Oto Vagner je želeo Plečnika za naslednika, ali ga zbog navodnog nacionalizma car nije imenovao
- razočaran, odlazi u Prag, na poziv Jana Kotjere, gde postaje profesor srednje škole, 1912.
27. Kubizam 115
- po završetku prvog svetskog rata u Češkoj, predsednik mu poverava rekonstrukciju Hramona -> zid se
završava paviljonom; stub u sred prolaza; fontana i skulptura Sv. Đorđa; karakteristično stepenište;
karakteristični ulazi, metalni oblici; dvorana Matije Korvina (ili Plečnikov dvor); svečana dvorana
4. Crkva Sv. Srca Isusovog -> reduciran izraz (Majkl Grajvs će preuzeti elemente sa ove crkve u svom delu)
- 1920. - poziv da se vrati u Ljubljanu, da radi na obnovi Arhitektonskog fakulteta
- delovao je na nekoliko nivoa -> kao profesor fakulteta, sve svoje projekte je radio besplatno, pored
projektantskog rada, bio je i urbanista (period do 1895. - dosta razrušena Ljubljana; 1926.-28. -> Plečnik radi
skice za ...
- Ljubljana:
5. Crkva Vnebohoda (Uspenja) u Bogojini (Ljubljana), 1924.-26.
6. Crkva Sv. Franje Asiškog u Šiški (Ljubljana), 1925.-27. -> zvonik 10 godina kasnije; gigantski stubovi,
opeka u unutašnjosti; plemeniti materijali, vrhunsko zanatsko izvođenje (imao je svoju standardnu ekipu
izvođača kao F. L. Rajt)
7. Crkva Sv. Mihajla u Gariju -> sa dosta slovačkih i mađarskih elemenata
8. Crkva Sv. Antuna u Beogradu (Crveni Krst), 1932. -> crkva je bez kupole
9. Poštanska štedionica u Ljubljani
10. Narodna Univerzitetska biblioteka -> ogromno stepenište, atrijum, ogroman prozor sa stubom,
kombinacija kamen - beton; slobodna interpretacija jonskog stuba - savršen detalj
- Čarls Mur -> na njega je uticao Plečnik (slobodna interpretacija stubova)
11. Trgovinska komora Slovenije -> enterijer je sam radio
- minimalističko intervenisanje u prostoru:
12. Crkva Sv. Florijana, Ljubljana -> ograđivanje stepeništa
13. Trg ispred crkve Sv. Jakova, Ljubljana -> obeležava prostor kamenim kuglama
14. Plečnikova staza (put) -> uređenje obale reke Ljubljanice na dva nivoa (Tromosovlje, Ljubljana, 1929.-32.)
15. Obućarski most (jedan koji je uradio Plečnik) -> sa krajnje personalizovanim stubovima; Terberovo
stepenište
- sve se završava u Trivoliju:
16. Ustava na Grdišnici
17. Opštinsi krov, 1944. -> megastruktura; Plečnik predlaže stubove na krov, a onda svako da gradi svoju kuću
18. Muzička sala, koncertna dvorana
19. Projekat za Slovenački Parlament (nije izvedeno)
20. Kuća zvana "Peglica" u Ljubljani -> peta avenija u Nju Jorku, slično
21. Groblje Žale (Vrt Vseh Svetih) -> sa propilejima, dorskim stubovima, glavna kapela sa stubovima (desetine
raznih stubova); sve je radio: stubove, klupe, kapele, skulpture na kapeli
22. Paviljon za Tita, Brioni
- "Večna arhitektura" (Građevinska knjiga)
- Češki kubizam
- reakcija protiv akademizma, klasicizma; mali pravac, malo izvedeno, uglavnom dekorativni -> specifični
katalozi, knjige
- dekorativni stil -> nastaje pre prvog svetskog rata; talentovane grupacije izdaju publikacije; kubizam nastaje
1907. godine Pikasovom slikom "Devojke iz Avinjona"
- nema: 1. kasične lepote ljuskog tela; proporcije drugačije; 2. perspektivne iluzije prostora; kubizam
nastaje pod uticajem Pol Sezanovih kupačica i crnačke umetnosti tj. crnačke ritualne maske
- nekoliko faza kubizma: analitička do 1911.; sintezna, 1911.-14.
- analitička faza:
a) rani formativni period - Sezan; uticaj crnačke umetnosti, 1907.-11.
b) teško očitavanje predmeta - hermetički period -> vidi "violina sa cvećem" (dekomponovanje)
- cilj analitičke faze: ispitivanje suštine - razlaganje sadržaja na elementarne oblike; slika treba da ima sopstveno
postojenje; razlaganje forme na fasete - površine kao kod kristala, zato se još naziva fasetni kubizam; gubi se
potreba za dubokim prostorima, oblik se razvija kao površina u prvom planu, kao reljef; predmet nema volumen,
težinu; sabiraju se sve tačke posmatranja; dekompozicija, bespredmetnost, uklanjanje očne tačke
27. Kubizam 116
- sintezna faza:
- u sinteznoj fazi nema razlaganja; kolažni kubizam; umesto ekspresije istražuje realnost; Le Korbizje će takođe
dekomponovati grad i ponovo ga sintetizovati (likovni kubistički postupak u urbanizmu)
- osnovna snaga kubizma u eksperimentu - nova vrsta realnosti, novi pogled na svet
- kubizam u Francuskoj
- bežeći od Beča, češki arhitekti se okreću zapadu, prvenstveno Francuskoj (u potrazi za nacionalnim izrazom)
- širenje kubizma na druge umetnike: u Pitou (mesto u Francuskoj) deluje grupa: slikari - kubisti pod imenom
"Zlatni piesak", članovi Dišamp - Vilon i dr. -> oni uspostavljaju vezu između epske tradicije i kubizma
- Pikaso i Brak su samo za stilske elemente "kakav je likovni izraz potreban modernom dobu", a grupa "Zlatni
piesak" sa Dišampom koristi epske teme
- 1912. godine "Zlatni piesak" izdaje Katalog jesenjeg salona i daju nacrt "Kubističke kuće", za koji je
napravljena i maketa 1:1, odlikuje je čista dekoracija; ne uspevaju da prodru u suštinu; ispred postojeće zgrade
postavljena je maketa 1:1; dekoracija fasade - kubistički elementi; inspiracija: zraci sunca, energija, zlatni presek
(1:1,618)
- Zgrada pozorišta Champselyse (Šanzelize - Jelisejska polja) uticala na V. Dišampa (nemoć da se pobegne od
postojećeg); projekat van de Veldea, a nastavio Pere
- rad kubističkih arhitekata se uglavnom svodi na projekte, publikacije i slično
- ujedinjujući elemnat je zlatni presek
- 1914. godine naručena maketa za jedan neogotički koledž u Americi (skulpturalna dekoracija - ponuda
odbijena); kubistički elemenat može da se unese u sve priče neogotike, klasicizma i sl.
- 1911. godine dolazi do raspada unutar kubističkog pokreta - mladi arhitekti se odvajaju od Kotjere i nastavljaju
delovanje kroz časopis "Umetnički mesečnik" (oko Janeka)
- po Janeku Pavelu - članak Prizma i piramida: glavni teoretičar, napisao esej "Od moderne arhitekture ka
arhitekturi"; ono što je osmislio Janek realizuje Gočar; dve dimenzije služe za umetničko sagledavanje, a tri za
prostorno
- Pavel Janek:
1. Kreditna banka u Bardovicama
2. Gradska kuća - rekonstrukcija (za neki mali češki grad - Havličkov grad)
3. Kuća doktora Fore; rekonstrukcija, 1913.
4. Skice za spomenik Janu Žiški, 1913.
- studija fasade
- skice iz posleratnog perioda 1916.
- spomenički kompleksi
- spomenik palima iz 1917.
- spomenik Janu Žiški, 1913.
- karakteristika kubizma -> tradicionalna funkcionalistička osnova zamaskirana kubističkim detaljima - CIGLA
- Vastislav Hofman, 1874. - 1964. -> impulsivan crtač; linorezi, projekti za zgrade, nameštaji, enterijeri, ...
1. Nameštaj i enterijer
2. Ulaz u groblje, 1912.
3. Vrtni paviljon, 1913.
4. Palaski trg, 1913.
5. Stambena zgrada, 1914.
- Ministarstvo građevine u Vašingtonu - Marsel Brojer -> projektant iz Bauhaus-a - uticaj češkog kubizma
- Časopis "Ljubav prema umetnosti" - Otokar Novotni, 1923. -> dominiraju senke i plastičnost fasade; grupa
arhitekata okupljena oko časopisa:
- Vladislav i Oreje
- Matej Bleha
- Poslovne i stambene zgrade -> dijamant
- Jozef Čapek - slikar; slika iz 1914.
- Vladimir Fultner -> studija vile
- Peter Kropaček
- Štedionica
- Jozef Štepanek
- Crkva za grad "X"
- Studija fasada, 1919.
27. Kubizam 118
- raslojavanje grupe posle rata po nacionalnim školama; 1914.-18. Gočar i Janak -> arhitekti monumentalnog
nacionalnog stila
- Plečnik -> crkva
- Gočar -> projekat za Masarikov trg, 1924. sa nacionalnim elementima
- Gočar ili Janak ? -> enterijer Legobank, Prag, 1922.-23. -> ozbiljno narušavanje kubizma
- Janak -> Nameštaj u Pragu, 1923.-25.; Osiguravajući zavod, Prag, 1923.-25.
- time češka škola drži korak sa ostalim evropskim arhitektama
- Gočar, Janak i Kisela - Praška umetnička radionica -> primenjena umetnost
- Jozef Gočar - Crna Bogorodica, 1911.-12. -> na prvom spratu se nalazio kafe koji su posećivali umetnici -
posebno slikari i vajari, a gornji spratovi su imali kancelarije, potpuno otvorenog tipa - bez pregrada; fasada od
armiranog-betona je potpuno otvorena, sa velikim prozorima - ispupčenim; četri sprata - poslednja dva -
mansardni krov
- Plečnik
- Kuća Zaherl, Beč, 1903.-05.
- Crkva Heilig Geist (Sv. Duha), Beč -> direktan protivudarac Vagnerovoj am Steinhof - mnogo dosledniji
razvoj racionalizacije i unifikacije unutrašnjeg prostora
- Gočar
- Sanatorijum u Bohdanecu, 1913. -> unutrašnje prostore oblikuje u kubističkom stilu, a ne samo fasade
28. Ekspresionizam / Amsterdamska škola 119
28a. Ekspresionizam
- ekspresionizam - pojam i značenje, 1910.-23. - Nemačka (Stakleni lanac) -> doprinos ekspresionizmu:
arhitektura - socijalna nota; traganje za slobodom izraza, oblika; oslobađanje od istoricizma i tradicije; sloboda u
korišćenju novih materijala; prožimanje enterijera i eksterijera (staklo); "svaka zgrada je umetničko delo"
- ekspresija je umetničko izražavanje koje svoje polazište ima u dubini stvaraočeve osećajnost, a ova u moći
njegove mašte; drugim rečima, ekspresija je ispoljavanje unutrašnjeg doživljaja realnosti (ekspresionističko
stvaralaštvo suprotno je, klasično zatvorenim i raščlanjenim masama i racionalnom stvaralačkom postupku;
potencira dramatične odnose svetlo - tamno i napetost forme i izraza; blizak utopiji; materijal = staklo)
- ekspresionistička arhitektura nema formalni program ili manifest; većina ekspresionističkih arhitekata je
ekspresionistički izraz zadržala samo u jednom periodu svog razvoja (revolt - protiv tradicije (bura pred prvi
svetski rat))
- ekspresionizam je, u principu, nemački fenomen (za Nemačku je karakteristično postojanje više relativno
nezavisnih kulturnih centara sa svojim školama arhitekture; karakteristična je i sklonost nacionalnoj arhitekturi, a
protiv eklekticizma)
- uticaji:
- O. Fridrih Niče (osnova grčke umetnosti -> u religiji - dionizijevski stav -> apolonovski nasuprot propagira
red, disciplinu; pred prvi svetski rat Nemačka je emotivno uzburkana: radikalizam, socijalisti dolaze, tako da
lako prihvata Ničeove ideje)
1. nemački Art Nouveau (Jugendstil) derivati -> odbacivanje istoricizma, razvijanje ukusa za organsku formu;
naročito aktivnost u Darmštatu (Olbrih, Endel i drugi)
2. ekspresionističke slikarske grupe -> "Die Brucke" ("Most", Drezden, osnovan 1905.; želeli su da okupe sve
one koji "neposredno i iskreno izražavaju ono što ih nagoni na stvaranje"; najznačajniji - Kirhner, Nolde,
Kokoška, Munk; nezavisno od njih, pesnik Pol Šerbert 1907. oblikovao je science fiction iluziju utopijske
budućnosti, usmerenu protiv buržoaskog raformizma i kulture industrijske države; brutalniji, figuralne predstave,
osećanje usamljenosti čoveka u modernom društvu)
- "Der blaue Reiter" ("Plavi konjanik (jahač)", Minhen, osnovan 1909. (po slici V. Kandinskog); najznačajniji
- Vasilij Kandinski i Pol Kle) - suptilniji, nema figuralnih predstava
3. berlinski časopisi za kulturu "Der Sturm" i "Die Aktion", 1910. - anarhističkog usmerenja, propovedaju
koncept kulture koji je u opoziciji državnom, oličenom u Werkbund-u
4. neki od arhitekata okupljenih u Werkbund-u: Anri van de Velde, Rihard Rimeršmid, Peter Berens, ...
* Novembergrupe, osnovana 1918. -> okuplja brojne umetnike različitih profila; arhitekti (radikalni umetnici
leve orjentacije): Valter Gropijus, Hugo Hering, Erih Mendelson, Bruno i Maks Taut, Mis van der Roe,
Ludvig Hilbercajmer i drugi; grupa nije gajila političke ambicije, već se radikalizam članova odnosio
uglavnom na umetničke teme; u Čikagu 1919. se izjašnjavaju za odbacivanje prethodnih ekspresionističkih
formi, a za upotrebu novih ekspresivnih tehnika; grupu su zabranili nacisti 1933.
- Maks Berg - Hala u Breslau, 1912.-13. -> izuzetan tretman armirano-betonskih rebara kupole prečnika 65 m;
stepenasto postavljeni prozori preko rebara kupole; konvenc. spolj.
- Bruno Taut (Bruno Taut), 1880. - 1938. -> staklo, beton, čelik
- rođen i školovao se u Koligsbergu (studirao kod Teodora Fišera, kao i Mendelson)
- radio uglavnom u Berlinu, Štutgartu, Magdeburgu, ...
- 1914.-31. radi sa bratom Maksom
- dela:
1. 1913.-14. projektovao vrtna predgrađa za Magdeburg i Berlin
2. 1913. na "Međunarodnoj građevinskoj izložbi" u Lajpcigu gradi "Spomenik gvožđu" (čelični paviljon,
Lajpcig - sa Francom Hofmanom), čime skreće pažnju na sebe
3. Stakleni paviljon (sve od stakla - luksfer prizme), izložba Werkbund u Kelnu, 1914. -> stepenast unutrašnji
prostos sa vodopadom; jedan od pristalica principa "volje za oblikom", nasuprot "normativnim formama";
pesnik Paul Šerbart (u isto vreme publikuje knjigu "Arhitektura stakla" posvećena Tautu) - autor aforizama
na staklenom paviljonu ("svetlost traži kristal", "staklo donosi novo doba", "staklo ubija mržnju", ...);
Tautov paviljon (višeugaona osnova; fontane sa kaskadama; osvetljeno raznobojnim reflektorima) ima nešto od
duha gotske katedrale; posvećen je svetlu, piramidalnog oblika, predstavlja težnju ostvarenja paradigme svih
kulturnih zgrada i urbanog elementa za preobražaj društva (svetlo u Paviljonu prosire kroz fasetiranu kupolu i
zidove od staklenih blokova i osvetljava aksijalnu prostoriju sa 7 slojeva oplate, optočenu staklenim mozaikom)
- dela 2 i 3 su najznačajnija dela pre prvog svetskog rata
- "Die Štadtkrone" ("kruna grada") -> polemički esej koji je pacifista Taut napisao tokom rata, i u kom
sublimira ova svoja shvatanja (veza sa Gropijusovom "Katedrom budućnosti"); posle rata Taut istražuje: 1.
transformaciju cele planete u bolje društvo - političi, socijalni prizvuk; 2. vizionarske kvalitete arhitekture -
neizvodljivo
- 1918. učestvuje u osnivanju "Arbeitsrat fur Kunst" i "Novembergruppe"; Taut se zalaže za stvaranje
umetničke korporacije za uzajamnu saradnju i pomoć
- Tautu je jedini cilj da kuća "bude lepa" -> kuća od stakla, sano postament od armiranog-betona i noseća
konstrukcija od metala
- "Alpska arhitektura" -> knjiga - arhitektura na planinama, vrhovima; koncept: kupola pokriva vrhovr, u
centru je energetsko postrojenje koje na vrhu ima "svetleće" kupole
- 1919. učestvuje na "Izložbi nepoznatih arhitekata"
- 1919. pokreće časopis "Praskozorje" (iznosi kontroverzne stavove arhitekata i umetnika "Staklenog lanca") i
utopijsku korespodenciju zvanu "Stakleni lanac" ("Die glasserne Kette") u kojoj učestvuje 14 kolega; cilj
"Staklenog lanca" - emancipacija kreativne uloge nesvesnog (svako je trebalo da napiše ili nacrta nešto
neformalno, po sopstvenom nahođenju, što bi želeo da podeli sa celim krugom); pseudonimi (Taut = Glas);
"Stakleni lanac": trajanje od 24.11.1919. do 24.12.1920. (približno 13 meseci)
- učesnici "Staklenog lanca" posebno su se zalagali za stvaranje srednjevekovnog modela graditeljskog tima,
predlažu "Staklene spomenike koji će zračiti svetlošću"
- 1920. počinje raspad "Staklenog lanca" zbog toga što neki od učesnika uviđaju nesklad između "slobodene
nesvesne forme" i savremene gradske, koja teži racionalnim montažnim, industrijskim procesima - obnavlja se
tema sukoba u Werkbund-u (do momenta kad su se bavili papirnom arhitekturom i idejama, bili su dosledni
duhu staklene arhitekture i ekspresionizma; kada su dobili stvarne narudžbine, ništa od toga nisu ispoštovali, već
se prilagodili krajnje racionalnom pristupu)
- 1920., knjiga "Raspadanje grada" u kojoj Taut predlaže raspuštanje gradova; stvara model radijalnog
poljoprivrednog naselja, fokusiranog ka kristalnoj "Nebeskoj kući" - zgradi uprave zajednice; paradoks
Tautovog anarho - socijalizma je bliskost sa totalitarističkim idejama toga vremena (čak fašističkim - tako je
zamišljao autoritativne društvene institucije)
- 1921., gradski savetnik za arhitekturu Magdeburga; pokušao da ostvari ideju "Krune grada" projektom
gradske izložbene dvorane; ipak, uskoro napušta te ideje uviđajući praktične, socijalne potrebe u haotičnoj
stvarnosti Vajmarske republike
4. "Potkovičasto naselje", Berlin, 1925.-30. -> u Internacionalnom stilu; jeftini radnički stanovi - rezultat
uviđanja značaja masovnog stanovanja
- 1930.-32. profesor Tehničke škole u Berlinu, član Pruske Akademije umetnosti (boravio je: 1932. u Moskvi,
1933. u japanu, 1936. u Istanbulu)
- 1933. emigrira, 1938. umire u Turskoj (Istanbul)
- Erih Mendelson (Erich Mendelsohn), 1887. - 1953. -> dve faze: 1. do emigracije 1933. (nemački jevrejin,
moćan čovek) - kreativan, uspešan iz bogate porodice; 2. posle 1933. - beznačajna dela (emigrira)
- studira ekonomiju, pa je napušta; elitno obrazovanje (a trebao biti trgovac - otac trgovac)
28. Ekspresionizam / Amsterdamska škola 122
- studirao u Berlinu i Minhenu - kulturni centar, likovni umetnici ("Plavi jahač") - u delima apstraktnih umetnika
nalazio inspiraciju
- rani crteži liče na van de Veldea i Berensa
- 1912. osniva biro - početak
- 1912.-14. bavi se slikarstvom, scenografijom, projektima; 1914.-18. -> vojnik Nemačke na istočnom i
zapadnom frontu
- 1918. postaje član "Arbeitsrat fur Kunst" i "Novembergruppe" (rat -> razmišlja u rovovima; skice veličine
kutije šibica; fantastični crteži, ekspresija)
- 1919. učestvuje na "Izložbi nepoznatih arhitekata"
- dela: (originalna i jasna primena materijala: čelik, beton, staklo; namenu naznačava oblikom zgrade; vrhunac
njegove ekspresije - njegova vizija "Krune grada" - nazivaju je "Sarkofag ekspresionizma")
1. Opservatorija Alberta Ajnštajna, Potsdam kraj Berlina, 1917.-21.; plasticitet koji liči na beton, ali u
pitanju je malterisana opeka (zbog oplate i novca); veza sa skulptoralnim formama van de Veldeovog
Werkbund pozorišta, Tautovog Staklenog paviljona, ali i sa holandskim ekspresionizmom (stil "Slamnatih
krovova"); oble forma, nisu mogli napraviti oplatu (pozivaju majstore oplate za svodove); crteži kao serija
mašinskih elemenata
- poseta Holandiji - upoznaje se sa radom arhitekata "Amsterdamske škole" i sa Roterdamskim
racionalistički orjentisanim arhitektima; smatra da "Analitički Roterdam odbacuje viziju, a Vizionarski
Amsterdam ne razume objektivnost"; on svoj senzibilitet smešt anegde između (i to objašnjava u pismu svojoj
ženi)
2. Fabrika šešira, Likenvalde, 1921.-23.; okreće se izražajnosti konstrukcije i materijala; kontrastira kose
krovove hala sa ravnim krovom administrativne zgrade (taj kontrast će kasnije koristiti u projektu Tekstilne
fabrike u Lenjingradu, 1925.
- 1923.-27. izvodi više fabričkih i administrativnih zgrada, dolazi do tipskog "trakastog" rešenja fasade
upravnog bloka; konstruktivne celine se sastoje od jednostavnih geometrijskih jedinica uredne profilacije:
Sindikat metalaca, Berlin, 1925., bioskop "Univerzum", Berlin i niz drugih objekata
3. Voga - kompleks, Berlin, 1926.-31. -> kulturni centar koji uključuje i bioskop "Univerzum" za 1800 osoba,
čiji enterijer dobija paradigmatski značaj za ovu vrstu objekata: Robna kuća u Štutgartu, kuća Kolumbija,
Berlin, 1931.
4. Robna kuća Petersdorf, Breslau, Poljska, 1927. -> remek-delo ove faze, smena staklenih prozorskih traka i
profilisanih parapeta, jednostavna, a dinamizirana geometrija
5. Zgrada "Berliner-Tagblatt", 1931. -> predloška joj bila Pelcigova poslovna zgrada u Bratislavi
- 1933. emigrira -> Engleska, London -> Izrael, Palestina -> SAD; u Americi gradi Singoge i drži predavanja;
umire 1958. u San Francisku
- ostali važniji ekspresionisti: Hugo Hering, Oto Bartning, Fric Hoeger, Rudolf Štajner, Hans Šarun, ...
- dela van zemlje:
- De la warr pavillon, Engleska, 1934.
- bolnice, banka, stambena zgrada, koledž, biblioteka, Palestina
- bolnica, sinagoge, opštinske zgrade, SAD
- najvažniji arhitekti: H. T. Vijdeveld, J. F. Stal, J. M. van der Mej, P. L. Kramer, M. de Klerk, ...
- školski primer Amsterdamske škole je: Brodarska zgrada u Amsterdamu, 1914.
- ovaj pravac je u principu bio uperen protiv Berlagea
- individualno umetničko uobličavanje smatralo se za cilj
- 1912.-26. razvila se neka vrsta ekspresionizma slična onom u Nemačkoj - romantična škola de Klerka
- Herman Finsterlin -> samo crtao, ništa nije izveo; karika "Staklenog lanca"; neobičan, filozofski pogled na
arhitekturu; rođen 1887. u Minhenu; nije bio arhitekta; studirao: hemiju, fiziku, medicinu, astronomiju; mnogo
izlagao; izlaže Valtera Gropijusa na "Izložbi nepoznatih arhitekata"; crteži = organski deo prirode; zgrada = živi
organizam; nemogući, neizvodljivi oblici, bez konstruktivnih elemenata, bez uglova; povezuje enterijer i
eksterijer u jedinstvenu celinu; skulptoralno obrađuje; 1962. u galeriji u Berlinu izloženi su ti njegovi crteži
(posle 40 godina) - čuveni intervju tim povodom
- samo crteži
- Hans Lukhart -> prvi shvata da su slobodni, nesvesni oblici i zahtevi racionalne, montažne gradnje
(proizvodnje) uglavnom nespojivi; obojca će, sa Misom i drugim na Izložbi secesije 1923. da se okrenu ka
funkcionalnijem i objektivnijem građenju
- Vasil Lukhart (Hansov brat) -> ekspresionistički crteži; arhitektura na papiru; aktivan i posle drugog svetskog
rata
1. Objekat Doma kulture
2. Projekat Narodnog pozorišta
3. Kristalna sfera
4. Stambeno naselje, Berlin -> preciznost uglova
5. Projekti za novo uređenje Aleksander-platza, Berlin -> dinamično raščlanjeni blokovi, izvijeni blokovi i
prozorske trake
- Rudolf Štajner, Beč -> svoje ideje je razvio pre berlinskog ekspresionističkog kruga - išao ispred; studirao u
Beču: matematiku, filozofiju (1891. doktor filozofskih nauka); cenio Getea (i studirao ga); pristupa teozofskom
pokretu posle jednog predavanja 1900. godine; od 1922. - brojna predavanja u okviru teozofskog kruga,
objavljuje ogromne knjige; izuzetno širok duhom; kao arhitekta nije imao predznanje; ideje je prenosio verbalno,
ili pravio makete od glinamola (da bi se izvelo); naglašava odnos forme i funkcije; umro 1925.
1. Geteanum br. 1 -> 90 m puta 80 m, h=40 m; "Hram mudrosti" (Teozofski hram), izveden 1913.; objekat
od drveta, pokriven šindrom; ogroman; 14 stubova - svaki od drugog drveta; kapitel - urezan; dva kružna oblika -
dva valjka sa kupolom; ponavljanje oblika, gradacija; izgoreo uoči Nove Godine 1922./23. kada je počeo:
2. Geteanum br. 2 -> završen 1928. (tri godine posle njegove smrti), u Dornahu, kraj Bazela; u armiranom-
betonu, pošto je prvi izgoreo; ne ponavlja ni jedan prozor
- glavne karakteristike Štajnerovog rada:
1. pokret (izveden iz linije)
2. skulptoralne forme (progaudijevske)
3. metamorfoza oblika
3. Toplana sa dimnjakom, Dornau, 1913.
4. Transformatorska stanica, 1921.
5. Kuća Durdek, 1915.-16.
- Hugo Hering -> radio sa Misom (uticaj) -> staklo + organski oblici, imitacija bioloških
1. Poljoprivredni kompleks, Gagkau kod Libeka -> kos krov
2. Zgrada izložbe ..., Bratislava
3. Stambeni objekat Prinz Albreht Garten
- C.I.A.M.
- Sidnejska opera -> izvedena iz Štajnera
29. De Stijl 124
29. De Stijl
- nastanak i nestanak neoplasticizma od 1917. do 1931. god. Posle De Stijl-a ništa više nije bilo kao pre (jedno
vreme do 1945. arhitektura De Stijl-a je bila zaboravljena).
- grupa nastala u Lajdenu (Holandija)
- 3 faze:
- 1917.-1920. - formativna (skoncentrisana na Holandiju)
- 1921.-1925. - sazrevanje i širenje
- 1925.-1931. - transformacija i raspad
- osnivanje, članovi, uticaj:
- De Stijl je "holandski umetnički pokret", osnovan je u Lajdenu 1917. oko istoimenog časopisa koji izlazi do
1932; to je prva saradnja slikarstva i arhitekture - bojenje eksterijera i enterijera
- 1917. godine, van Duisburg i Oud uređuju hol u njegovoj vili kod Lajdena - naglašavanje arhitekture
sredstvima slikarstva, podovi od pločica, geometrijske olovne trake na prozorskim oknima
- grupu su činili arhitekti, slikari, vajari, dizajneri, filmadžije, pesnici, sa relativno čistim personalnim
promenama (ukupno ih je 10)
- ključne ličnosti De Stijl-a:
1. Teo van Duizburg (Theo van Doesburg), slikar i arhitekta
2. Pit Mondrijan (Piet Mondrian), slikar -do 1925. - nikad preterano ne utiče, usamljenik, veza sa
Šenmekersom i uticaj Franka Lojda Rajta
3. Gerit Ritveld (Gerrit Rietveld), arhitekta i dizajner -od 1919.
- sporedne ličnosti: slikar Van der Lek (periferna ličnost, utiče na 1. i 2.) i vajar Vantongerlo (estetika masa u
pokretu)
- uticaji: - sinteza dve struje:
1. neoplatonska filozofija Šenmekersa
2. Frank Lojd Rajt i Hendrik Petrus Berlage
* matematički kosmički poredak:
- horizontala (linija sile) -> kretanje Zemlje oko Sunca
- sunčevi zraci, gibanje vazduha
* žuta -> siva; plava -> bela; crvena -> crna
žuta - gibanje vazduha (vertikala); plava - nebeski svod (horizontala); crvena - spoj žute i plave
1. kubizam
2. holandski kalvinizam - univerzalistički ideali: istina, objektivnost, red, jednostavnost; ovi principi ne shvataju
se tradicionalistički već obiluju razumevanjem socijalne realnosti (odbacuje se individualistički, za račun
objektivno - univerzalističkog pogleda na svet
3. matematički neoplatonizam (neoplasticizam) Šenmekersa - u delima iz 1915.-16., Šenmekers (knjiga "Novi
lik sveta"; knjiga "Principi matematičke plastičnosti") postavlja osnove neoplastičnog izraza izvodeći zaključke
iz složene "kosmološke" filozofije: redukcija kolorističke skale na osnovne boje (žuto, lavo, crveno) i redukcija
pravaca prostiranja elemenata kompozicije na ortogonalnost; tvorac pojma "neoplasticizam"
4. Berlage i Rajt
- Berlage: proporcije; moć geometrije; socio-kulturni kriticizam;
- Rajt: "prerijska" faza - upoznali se preko Berlagea, Vazmutovih izdanja iz 1910.-11. i pojedinačnih putovanja
u Ameriku
- ime "De Stijl" preuzeto je od Berlagea (koji je dalje razrađivao Zemlerove teorijske postavke o stilu); aforizam
grupe: "Svrha prirode je čovek, svrha čoveka je stil"
- pojam "neoplasticizam":
- uveo ga je Šenmekers; označava teoriju geometrijsko-konstruktivnog sistema formi koju od 1914. razvija
Mondrijan (esej "Neoplasticizam u slikarstvu"), a zatim i Van der Lek, Vantongerlo, van Duizburg;
elementi neoplasticističke estetike: elemantarne proporcije, ortogonalna geometrija, elementarni kolorit (i
ahromatičnost), red (zakonomernost, konstruktivnost, funkcionalnost - isključena individualna samovolja);
- Mondrijan je svoju teoriju čiste, funkcionalne apstrakcije shvatao kao logični nastavak kubizma, koji kao
strukturalni princip treba proširiti na sva područja života; ovo je moguće ostvariti, pre svega, kroz arhitekturu i
dizajn; (arhitektura De Stijl-a -> prav ugao + ravan zid; autonomna i besprekorna površina -> isključuje opeku;
polazna tačka čist kubus, kompozicije od bojenih (tri osnovne boje, horizontala i vertikala, a van Duizburg uvodi
i dijagonalu)
- I faza "De Stijl-a" (1917.-20.): nema baš puno radova iz oblasti arhitekture
- Robert van't Hof
29. De Stijl 125
1. I arh. delo - kuća Hejde, predgrađe Utrehta (1916.) - van't Hof koji je poznavao Rajtova dela pri poseti
Americi, ostvario je prvu kuću u skladu sa principima neoplasticizma - čisti kubusi, dinamično dekomponovani,
horizontalnost, nadstrešnice, dnevna soba kroz dva sprata -> uticaj Rajta
- 1917. prvi broj lista "De Stijl"
- 1918. drugi broj izlazi "I manifest De Stijl-a" u 8 tačaka; sadrži sve suštinske postavke neoplasticizma
- Gerit Ritveld
1. Crveno plava stolica, 1918. - sastavljena od drvenih ravnih letvi i ploča, obojena osnovnim bojama; sa crnim
okvirom; forma "ligeštula"; predstavlja prvu nedvosmislenu trodimenzionalnu projekciju estetike
neoplasticizma; radi nameštaj ručno od neobrađenog prirodnog drveta
2. 1918.-20. izrađuje niz komada nameštaja (dečija stolica, berlinska stolica, izlog juvelirnice) što kulminira
1920. totalnim uređenjem radne sobe dr Hartoga; pristupa De Stijl-u 1919.
- J. J. P. Oud - glavni projektant u Roterdamu, nikada nije bio potpuno u ovom pokretu, činovnik, urbanista,
odbija kolorističku intervenciju van Duizburga i oni se svađaju:
1. Fabrika Purmereid, projekat 1919. - Oud je težio samosvojnosti (odbio da potpiše manifest 1918.), ovo je
jedini njegov projekat u okvirima neoplastičnih principa (ipak neubedljiv); bezornamentalna, pročišćena
arhitektura
2. Zgrade u nizu -> bezornamentalna, pročišćena arhitektura, tri osnovne boje
- II faza "De Stijl-a" (1921.-25.) (Husar je radio znak za De Stijl, a posle El Lisicki)
- II faza protiče u znaku susreta El Lisickog i van Duizburga, El Lisicki: "priča o dva kvadrata"
- 1921. članstvo pokreta se radikalno menja; odlaze Van der Lek, Vantongerlo, van't Hof, Oud i drugi;
Mondrijan se vraća u Pariz (gde je boravio do 1914.); van Duizburg zbog toga počinje da propagira pokret u
inostranstvu jer mu se činilo da se ovaj u Holandiji gasi što potvrđuje njegovu međunarodnu orjentaciju i
rezultira pristupanjem Nemca Hansa Rihtera, režisera Sineaste, i ruskog arhitekte, grafičara i slikara El
Lisickog; i Holađanina Kornelijusa van Esterena
- na Rihterov poziv, van Duizburg boravi prvi put u Nemačkoj 1920.-21.; kratko vreme provodi u vajmarskom
Bauhaus-u na poziv Gropijusa, vršeći snažni uticaj na studente i profesore (i samog Gropijusa); van Duizburg ne
uspeva da postane profesor na Bauhaus-u, pa osniva svoj atelje za slikarstvo, vajarstvo, arhitekturu, rivalstvo i
skandal; van Duizburg utiče i na Brojera -> stolica
- El Lisicki dolazi posle bliske saradnje sa Kazimirom Maljevičem te unosi uticaj suprematizma; pod uticajem
njegovih "prounskih kompozicija" ("nova umetnost" između slikarstva i arhitekture), menja se stvaralaštvo van
Duizburga -> neoplasticizam + suprematizam
- mađarski aktivizam - levo orjentisan (veza sa Dobrovićem; kontakt dve leve orjentacije (evropske i ruske)),
nikada nije bio uspešan
- J. J. P. Oud
3. Kafe de Unie, 1924.-25. -> uništeno pri bombardovanju Roterdama
- III faza "De Stijl-a" (1925.-31.) - obeležena je žestokim sukobom i raskolom između Mondrijana i van
Duizburga
- Ritveld više nema gotovo nikakve veze sa pokretom, ali se njegovo stvaralaštvo ipak razvijalo u sličnom
pravcu
- Mondrijan napušta pokret zbog principijalnog sukoba sa van Duizburgom koji u svoje slikarstvo uvodi radi
dinamiziranja dijagonalu
- pod uticajem El Lisickog, van Duizburg se okreće sve više socijalnim i tehnološkim aspektima forme; on
smatra da status objekta određuje do koje mere je moguće njegovo podvođenje pod apstraktnu koncepciju
- Gerit Ritveld
5. Šoferova kuća sa garažom
- zato prihvata "konfekcijske elemente kulture" - nameštaj i slično, a ambijent posvećuje ciljevima višeg reda -
objedinjavanju dejstva arhitekture i slikarstva
- ovi stavovi sadržani su u manifestu (esej van Duizburga i van Esterena) "Ka kolektivnoj konstrukciji"
(1924.) i u projektu kafea L'Obet (1929. dovršen) u Strazburu, u kom se na ortogonalni prostor amplicira
dijagonalna elementaristička kompozicija (nameštaj je, nasuprot tome, sasvim običan)
- van Duzburgov kafe L'Obet: dve velike prostorije za goste i niz pomoćnih - smeštene su u ljusku XVIII v.,
murali, plitki zidni reljefi u dijagonalitetu; stolice od furnira, ograde i rukohvati od cevi, rasveta od golih sijalica
umetnutih između dve metalne cevi koje su obešene o plafon; ovakvim dizajnom hteo je izazvati simultano,
istovremeno dejstvo slikarstva i arhitekture; ovaj kafe je poslednje bitno delo neoplastične arhitekture; čak ni van
Duizburgova vlastita kuća u Meudonu, 1929. ne udovoljava ni jednoj od 16 postavki njegovog manifesta iz
1924.
- ideal se vraća svojim korenima u apstraktnom slikarstvu
- umetnici "De Stijl-a" sve više potpadaju pod uticaj "Nove Objektivnosti", napuštajući neoplastičku verziju
ideala sinteze umetnosti; preranom smrću van Duizburga (u 48. godini), gasi se i pokretačka snaga pokreta; samo
još Mondrijan ostaje veran u svojim principima (ortogonalnost i osnovne boje); i Ritveld menja dizajn sedala i
naslone svojih stolica koristeći sakrivljene površine, ne zbog udobnosti koliko zbog izdržljivosti
- pokret je snažno uticao na moderni pokret; to vidimo od Misa pa do naših savremenih arhitekata (na pr.
Ajzenman)
- duhovni i intelektualni potencijal - obeležio XX v.; crteži, jedna do dve zgrade i nekoliko enterijera, ali veliki
uticaj
30. Purizam 127
30. Purizam
- Purizam - umetnički pravac, 1918.-30.
- osnivači: Amede Ozenfan - Sonije (Saugnier - pseudonim) i Š. E. Žanere - Le Korbizje
- izvori purizma: neoplatonizam, kubizam i neoplasticizam, tehnička dostignuća u arhitekturi (u životu
uopšte)
- cilj purizma: "pročistiti" umetničku (pa i opše civilizacijsku) problematiku u svojoj celovitosti; purizam je
usmeren protiv istoricizma, ali i protiv "deformacija" u modernoj umetnosti (na pr. kasnija faza kubizma); puristi
su zaokupljeni traženjem savršenog (prirodnog, mehaničkog i umetničkog) oblika
- u arhitekturi: ne propagira se čisto konstruktivni oblik, već se zgrada modeluje na vajarski način; zidno platno -
glavno sredstvo izražavanja; poziva se na estetiku mašina
- "posle kubizma", manifest purizma, 1918.
- "purizam", esej, 1920. (objavljen u časopisu "L'Esprit Nouveau") -> prva potpuna formulacija purističke
estetike
- "L'Esprit Nouveau" (književna i umetnička revija) -> časopis pokrenut 1920.; pokretači Le Korbizje,
Ozenfan i pesnik Pol Derme (Le Korbizje i Pol Derme su ga zajedno uređivali do 1925.); izašlo je do 1925.
godine 28 brojeva, u kojima se razmatraju pitanja od umetničkog, ali i šireg kulturnog značaja, sa stanovišta
purističkih postavki
- "Ka pravoj arhitekturi" ("Vers une architecture"), 1923. -> manifest Moderne; zbirka članaka (kasnije
knjiga) Le Korbizjea u reviji 1920.-23.; u I delu knjige "Estetika i arhitektura inženjera" objašnjava koncepcijsku
dvostrukost prema kojoj će se kreirati njegovi radovi: s jedne strane govori o neophodnosti zadovoljenja
funkcionalnih zahteva empirijski, a sa druge o porivu za upotrebom apstraktnih elemenata da bi se delovalo na
čula; I deo - "Estetika i arhitektura inženjera", II deo - "Oči koje ne vide" (industrijski dizajn, brodovi,
avioni, automobili), III deo - "Arhitektura, čista kreacija duha" (poezija klasične arhitekture); suština knjige
je u sledećem: novo doba je počelo, sa svojim socijalnim, ekonomskim i tehničkim uslovima, što od arhitekture
zahteva odgovarajući odnos
31. Funkcionalizam 128
31. Funkcionalizam
- Funkcionalizam -> star koliko i građevinarstvo, a kao pojam vezuje se isključivo za modernu arhitekturu;
herojski period moderne: funkcionalizam i konstruktivizam; "oblik prati funkciju"; prethodnici: Viole-le-Dik =>
Kore i Rajt (preporučivao arhitektima Vile-le-Dika kao obaveznu lektiru)
- jedan od glavnih problema arhitekture je odnos forme i funkcije; u najširem smislu princip funkcionalnosti
podrazumeva ostvarenje različitih funkcionalnih zahteva; ovi zahtevi mogu biti racionalne i iracionalne prirode,
a neki od nivoa na kojima se iskazuju su sledeći:
1. organizacija unutrašnjeg prostornog sklopa zgrade -> ostvarivanje "programskih" zahteva, tj.
omogućavanje nesmetanog odvijanja onih "tehnoloških" procesa koji su karakteristični za datu namenu
2. konstrukcija i materijali -> ostvarivanje sklopova koji su logični sa upotrebnog ili estetskog stanovišta
3. oblikovanje -> ostvarenje forme zasnovane na racionalnosti, intuiciji, funkciji ili nekom drugom principu u
okviru celovitog arhitektonskog koncepta
4. organizacija rada -> planiranje, pripremne mere, realizacija, ...
- funkcionalizam ("enciklopedija")
- pravila:
1. oblik mora da izražava funkciju
- na pr. stubovi i nosači jasno vidljivi i spolja i iznutra i različiti od zidnih površina i pregradnih zidova, oni su ti
koji nose međuspratne tavanice i krov
- različiti elementi zgrade treba da nađu prikladan arhitektonski izraz
2. oduševljenje tehničkim formama
- "intelektualni funkcionalisti" -> Le Korbizje, 1920.: "američki inženjeri svojim proračunima ubrzaće
izumiranje naše arhitekture"; "lepi oblici, najlepši oblici - kocka, kupa, kugla, oblica, piramida, ..."
- "funkcionalisti" -> u pravom smislu reči - građevinari, trgovci od zanata, inženjeri -> jeftinija, praktičnija ili
prikladnija arhitektura -> spoljni oblik je određen građevinskim propisima; oblaganje uzorcima iz kataloga, zid
zavese; raspored unutrašnjih zidova (prostorija) - eksperti za rentabilnost; saobraćajno jezgro - štoperice
specijalista za dizalice; oblik krova - stručnjaci za klimatizaciju... => haos
32. Bauhaus i Valter Gropijus 129
- delatnost 1919.-34.: -> tri značajna dela između dva rata: Chicago tribune, 1922.; Bauhaus, Desau, 1926.;
Totalno pozorište, 1927.
3. Spomenik martovskim žrtvama, Vajmar, 1921. -> nalomljena, ekspresivna piramidalna masa od betona;
ovaj "kristal" ilustruje snažno prisutno dvojstvo u Gropijusovoj ličnosti, koje čini kako "objektivizam", tako i
"ekspresionizam"; liči na "katedru budućnosti" o kojoj Gropijus govori na izložbi "Arbeitsrat fur Kunst"
4. Kuća Zomerfeld, Berlin, 1922., sa A. Majerom -> stambena kuća - brvnara na osnovi od lomljenog kamena;
i ovo delo je, u suštini ekspresionističko
5. Konkursni rad za zgradu lista "Chicago tribune", 1922. sa A. Majerom (nije dobio prvu nagradu);
asimetrično komponovana kula od stakla i gvožđa; primetan je uticaj De Stijl-a (bezornamentalni, apstraktni
oblici)
6. Opštinsko pozorište, Jena, 1923., sa A. Majerom -> rekonstrukcija
7. Međunarodna Akademija za filozofiju, Erlangen, 1924., sa A. Majerom -> horizontalne i asimetrične
mase; primetno je snažno prisustvo "objektivističkog" duha u ovom otvorenom planu (ovaj objekat je "predigra"
za Bauhaus u Desau (objekat))
8. 4 kuće za predavača Bauhaus-a, Desau, 1925.-26. -> sagrađene su od betonskih blokova; niz kubičnih
formi; "saćasta" unutrašnja podela - izraz interesovanja Gropijusa za standardizaciju
9. Kompleks Bauhaus-a, Desau, 1925.-26. (u duhu nove objektivnosti; izazvala senzaciju) -> artikulacija
velikih masa koje se presecaju ostvarena je primenom različitih boja i plitkom modelacijom fasade; nema glavnu
32. Bauhaus i Valter Gropijus 130
fasadu - igra providnih delova i mostova - nemoguće pogledom obuhvatiti celu zgradu; obuhvata: školu
(učionice + auditorijum), administraciju i studentski dom (spavaonice); "centrifugalna" osnova kompleksa (liči
na planiranje u De Stijl maniru); kompleks je besprekoran sa funkcionalnog stanovišta - komunikacije su
minimalne; svaka zgrada već svojim izgedom nagoveštava namenu - radionice su sasvim ostakljene, studentski
blok ima terase, i dr....; načela "nove objektivnosti" prisutan su u detaljisanju radijatora, prozora, ograda, rasvete;
amfiteatar - Brojerove stolice od savijenih cevi i platna (svi umetnici sarađuju, na pr. u enterijeru radionica)
10. Totalno pozorište Ervina Piskatora, Berlin - projekat, 1927. -> Piskator je bio jedan od vodećih
zagovornika levog "političkog pozorišta", koje je trebalo da ima, iznad svega, edukativnu ulogu; uključivalo je
načela Mejerholjdove biomehanike, retoriku i izražajne metode ekspresionističkog teatra (za takvo pozorište bio
je idealan glumac - akrobata), tražilo je spektakulanrnost da bi bilo ubedljivo (prostorni i svetlosni efekti); to
Gropijus pokušava da elegantnim i fleksibilnim rešenjem podrži ultra - tehniciziranim projektom koji
omogućava različite (zapravo, sve tri moguće) "klasične" dispozicije gledališta i pozornice (gledaoci su potpuno
obuhvaćeni u tom 3D prostoru igre), kao i upotrebu raznovrsne scenske opreme (celo zdanje se može potpuno
promeniti rotiranjem pozornice i dela orkestra za 180° - to se može urediti čak i tokom predstave i taj "prepad"
na gledaoce tera ih da učestvuju u akciji; auditorijum: prozirna kutija, kroz koju se videla rešetkasta konstrukcija
jajolikog krova, nad elpsastom osnovom; Gropijus je imao kontakte sa pozorišnim svetom; pozornica se mogla i
zatvoriti cikloramom za prikazivanje filma, kao dopune predstavi, a iznad središnje arene bile su akrobatske
sprave
11. Naselje Toerten, Desau, 1928. -> opet izraz "objektivizma"; Gropijus istražuje mogućnosti masovne
prefabrikovane gradnje, kako u dizajnu same prefabrikacije, tako i u pogledu mehanizovane gradnje (formalna
linearna kompozicija, pogodna za montažu pomoću teškog transporta); ove teme Gropijus razrađuje sve do 1931.
na svojim projektima stambenih zgrada; nakon ostavke na Bauhaus-u 1927. Gropijus se sve više bavi
problematikom stanova i zalaže za poboljšanje stambenog standarda i pretvaranje stambenog bloka u besklasni
sistem zajedničkog stanovanja
* Zavod za zapošljavanje, Desau, 1927. -> prefabrikovan, montažni sklop - prvi put u svetu; analiza spratnosti,
razmaka zgrada, osunčanja
* Naselje kraj Karlsrue
* Naselje za fabriku Simens -> funkcionalizam
- 1930. -> izložba Werkbund-a u Parizu
- 1934. Gropijus upućuje apel Gebelsu, pravdajući modernu arhitekturu kao nemačku, ali odmah potom emigrira
- Bauhaus, 1919.-33. -> likovna škola trajala 14 godina; pedagoška metodologija - revolucija (danas radimo po
njoj); Gropijus je uveo: pručavanje matematike, boja, revolucija u dizajnu nameštaja (stolica) - oblici i standard
današnjeg industrijskog oblikovanja; više puta je menjao pravac, ali uvek ostao pri tri cilja: 1. svet umetnosti
izvući iz anonimnosti; odanost istini; 2. umetnici i zanatlije - da rade zajedno kao u prošlosti (Mikelanđelo); 3.
stalni kontakt sa industrijalcima i menadžerima (naručiocima); u znaku broja 3: 4 perioda (Vajmar, 1919.-25.;
Desau, 1925.-28.; Majer, 1928.-30.; Mis, 1930.-33.); 3 direktora; 3 sedišta; 3 cilja
32. Bauhaus i Valter Gropijus 131
- osnivanje:
- I faza, 1919.-25., Vajmar: ekspresionisti; 1921. van Duizburg i De Stijl
- Bauhaus je plod dugogodišnjih nastojnja da se u Nemačkoj reformiše obuka u oblasti primenjenih umetnosti
(pogledati ranije škole: Werkbund, ...)
- osnovana je "Škola umetnosti i zanata" velikog vojvodstva u Vajmaru 1906., pod upravom van de Veldea
(slikar impresionista, dizajner i arhitekta) - Bauhaus je nastavljač njegovih ideja; van de Velde je prinuđen da
ode 1915., kada kao jednog od naslednika predlaže Gropijusa (Vajmar - velika kuturna tradicija)
- tokom rata traje polemika o pedagoškom statusu (reforme) likovnih i primenjenih umetnosti; upravnik
Velikovojvodske Akademije likovnih umetnosti Fric Makenzen zastupa gledište da se čak i umetničke zanatlije
moraju školovati na Akademiji, dok Gropijus teži organizovanju obuke za dizajnere i zanatlije kroz radionice;
taj sukob razrešen je 1919. kompromisom - ujedinjenjem Akademije i Škole u jednu instituciju - Bauhaus (ta
koncepcijska podvojenost trajaće kroz celo njegovo postojanje)
- Gropijus za "Izložbu nepoznatih arhitekata", 1919. u organizaciji "Arbeitsrat fur Kunst" piše pamflet koji
će, prerađen, postati proklamacija Bauhaus-a; suština tog dokumenta je "gradnja (metaforičke) katedrale
budućnosti" - objedinjavanje umetnosti i zanata u arhitekturi (poziva umetnika da odbace salonsku umetnost i
vrate se zanatima, da zgrade obogate maštom, bez obzira na tehničke poteškoće), po ugledu na srednjevekovne
zidarske gilde; odatle i ime (koje je Gropijus predložio državnoj upravi) - srednjevekovna masonska loža:
Bauhutte ili Bauhaus - reč može biti i inverzija od Haus bau = kuća za građenje; s vremenom je ideja
socijalističke katedrale potisnuta, pa i neki, u početku važni, umetnički principi; no, suštinski značaj Bauhaus-a
je u tome što je, pored toga što je bio važna škola umetnosti, dizajna i arhitekture, bio organizacija kroz koju su
se prelamale i menjale mnoge ideje umetnosti moderne epohe; stvaralački impulsi koji su potekli iz Bauhaus-a
bili su izvanredni i ostavili su gotovo nesaglediv trag, pa, izvesno, deluju sve do danas
- majstori = profesori; kalfe i šegrti = studenti; radionice = učionice; sa studentima rade umetnici (majstori
oblika) i zanatlije (majstori radionica)
- "Državni Bauhaus u Vajmaru", 1919.-24. -> teška godina za Nemce; prostorije bez veštačkog osvetljenja,
grejanja, nedostatak pribora i materijala; kantina - jedini društveni prostor studenata
- 1919.-21. u Bauhaus-u je snažan uticaj slikara proizašlih iz ekspresionističkog kruga (grupe "Most" i "Plavi
jahač"); naročito je važna uloga harizmatskog predavača i vaspitača Johanesa Itena (najznačajnije ime I faze),
švajcarskog slikara i teoretičara; pored njega, tu je američki slikar Lajonel Fajninger (štamparska radionica)
i vajar Gerhard Marks
- radionice - učenje iz 3 dela: 1. proučavanje prirodnih oblika i materijala; 2. proučavanje starih majstora i
shvatanje slike; 3. crtanje po modelu
- 1920. na Itenovu inicijativu dolaze Oskar Šlemer, Paul Kle i Georg Muhe
- Iten, pristalica jednog pseudo - religioznog "istočnjačkog" kulta, nastoji da primenom različitih obrazovnih
sistema tokom pripremnog kursa (prijemni kurs + 4 godine -> cilj pripremnog kursa = skraćivanje studija)
studente osposobi za oslobađanje individualne kreativnosti i ocenjivanje vlastitih sposobnosti; smatrao je da je za
kreativnost veoma važno fizičko i duhovno zdravlje (a to je održavao vežbama disanja i opuštanja; cilj je bio
usmeravanje ka unutra; Iten propagira kult osavremenjene Persijske vere, što je zahtevalo asketizam, povremeni
post, vegetarijanstvo)
- rad postaje zadovoljstvo, zabava; krajnji cilj: perfekcija; Gropijus insistira na društvenom životu: 4 festivala,
puštanje zmajeva, božićna zabava, ... pod fenjerima za njegov rođendan; nestašica novca: pa se radionice sporo
razvijaju, a on je hteo da one finansiraju školu; kraj I godine Bauhaus-a bio je katastrofa (samo grnčarska
radionica opstala)
- tokom godina raste podvojenost između Itena i Gropijusa, zbog Ienove okrenutosti "ka unutra"
- 1921.-22. -> eskalira kriza u Bauhaus-u; dolazi Vasilij Kandinski (ruski slikar, uči studente analitičkom
crtanju, odnosu boja i oblika), na inicijativu Itena; on je pristalica emotivno - mističnog pristupa umetnosti; na
drugoj strani, u Bauhaus stiže Teo van Duizburg (nije postao profesor) na poziv Gropijusa; on zastupa
racionalističku i antiindividualističku De Stijl estetiku; van Duizburg (dopadao se studentima, ali ga Gropijus
zabranio i on napušta Bauhaus - osniva konkurentsku školu) se žestoko obrušava na ekspresionistički duh
prisutan u Bauhaus-u (napao je i Itena osuđujući njegovo monaško odbacivanje svetovnog života); ubrzo napada
čak i Gropijusa zbog njegovog sinkretičkog idealizma i jedan od temelja Bauhaus-a - zantstvo, pozivajući na
savremena sredstva
- u isto vreme snažan je i uticaj El Lisickog (koji boravi tad u Nemačkoj spremajući rusku izložbu) -
suprematističke forme, nova tipografija, inženjerska "objektivnost"; naročito uticaj konstruktivizma snaži posle
izložbe 1922. godine
- jedan od najvažnijih uticaja na promenu klime u Bauhaus-u potiče od Le Korbizjea i časopisa "L'Esprit
Nouveau", jer postaje očigledna superiornost koncepta "mašine za stanovanje" nad konceptom "katedrale
budućnosti" - novo vreme traži "objektivne predmete koji služe specifičnij svrsi"
32. Bauhaus i Valter Gropijus 132
- tako Gropijus menja izvornu zanatsku organizaciju programa; 1923., povodom I izložbe Bauhaus-a u
Vajmaru, on objavljuje tekst "Ideja i ostvarenje Državnog Bauhaus-a u Vajmaru", u kom obrazlaže da je
svrha zanatskog školovanja, ustvari obuka za dizajn masovne proizvodnje; on proklamuje "novo jedinstvo
umetnosti i tehnologije", tražeći podršku industrijskih preduzeća
- nasuprot ovoj kompromisnoj orjentaciji, istupa grupa oko Itena, koja napušta Bauhaus; toj koncepciji,
međutim, protivi se i "objektivistička" frakcija oko Hanesa Majera
- mesto Itena zauzima mađarski umetnik Laslo Moholj-Nađ (na poziv Gropijusa, da vodi pripremni tečaj i
radionicu metala i organizaciju prostora), pristalica konstruktivizma i suprematizma (kao i još jedan profesor
Albers - korišćenje materijala); pod njegovim vođstvom, u školi jača konstruktivistički elementarizam; on se u to
vreme nadopunjava De Stijl-ovskom estetikom i postkubističkom estetikom Šlemera; to je vreme kada se uvodi
i san-serifna (bezserfna) tipografija Bajera i Šmita
- od 1923. Bauhaus-om dominira "objektivan" pristup arhitekturi; on se ogleda i u nastojanjima da se stvori
model tipske prefabrikovane kuće, minimalne cirkulacije sa standardnom opremom (elementi su ručni
proizvod Bauhaus-a; rezultira, konačno, gradnjama u Desau - 1926. godine, a služili su kao stanovi arhitekata)
- 1924. u Vajmaru na lokalnim izborima pobeđuje nacionalistička desnica, koja uskraćuje finansiranje
Bauhaus-u; zbog toga se Bauhaus prinudno seli u socijal - demokratski Desau, sa većinom studenata i
nastavnika; manji broj ostaje u Vajmaru oko Ota Bartninga u "Višoj školi za arhitekturu i zanate"
33. Le Korbizje
- Le Korbizje (Charles-Edouard Jeanneret; Le Corbusier), 1887. - 1965. -> "Arhitektura je znalačka i dobra
kompozicija masa na svetlosti"
- važno: putovanja; uticaji; povezivanje
- 1887. - 1916.:
- rođen 1887. u La Šo-de-Fons (La Chaux-de-Fonds) (industrijski grad u Švajcarskoj obnovljen nakon požara
20-tak godina pre njegovog rođenja) u švajcarskom kantonu Nojšatel (Neuchatel), planinski venac Jura, nekoliko
km od francuske granice
- poreklo porodice -> kalvinisti iz Jugozapadne Francuske, izbegli u Švajcarsku zbog verskih ratova
- Le Korbije pohađao umetničku školu u rodnom gradu, čije je težište bilo na primenjenim umetnostima (Le
Korbije je učio za gravera časovnika); važna ličnost -> profesor Šarl L'Eplantenije - mlad čovek, eks - student
L'Ecole des Beaux Arts, nastojao da zasnuje lokalnu školu primenjenih umetnosti i graditeljstva, podučavajući
đake da izvode ornament neposredno iz prirodne okoline (Le Korbizje se uključio u poslednje faze pokreta Arts
and Craft, dok se školovao u ovoj školi
1. Vila Falet, 1905. -> prva kuća (sa 18 godina) - lokalni tradicionalni stil (varijacija majur), kamen + drvo,
naturalna ornamentacija (flora i fauna tih krajeva), uticaj Arts and Craft; kuća je građena za upravnika škole
(oblik kuće je zapravo varijacija zgrada majura, građenih od drveta i kamena na području Jura)
- 1907. odlazi na studijsko putovanje u Italiju (Firenca, Ravena, Bolonja, Verona, Venecija); u Toskani je
posetio kartuzijanski manastir Ema, gde se zainteresovao za ideju "komune" koja će se kasnije provlačiti kroz
njegova dela; o samostanu Ema Le Korbizje će kasnije pisati kao o instituciji koja ostvaruje ljudske težnje:
tišinu, samoću, ali u isto vreme i svakodnevni međuljudski kontakt; Ema se urezala kao trajna slika u glavi Le
Korbizjea, koju će uvek nanovo, beskonačno puta interpretirati
- potom odlazi u Budimpeštu, pa u Beč (na preporuku L'Eplantenijea) gde je proveo zimu; upoznao je Jozefa
Hofmana (bio je dobro primljen, ali je odbio posao koji mu je ponuđen, a time i Jugendstil) - no, to nije ostavilo
nekog traga; potom putuje u Minhen, Strazbur, Nansi i Pariz; u Parizu je upoznao niz arhitekata koji se bave
novim materijalima i uopšte novim načinom mišljenja u arhitekturi; na kratkom putu u Lion, 1907. upoznaje
Toni Garnijea (tada odbojnost Le Korbizjea prema Jugendstil-u postaje još veća), čija vizija "Industrijskog
grada", ostavila snažan utisak (Le Korbizje je simpatisao socijalistički utopizam - uticaj L'Eplatenijea i
Garnijea) kako u smislu arhitektonske tipologije, kao i u smislu saznanja o povezanosti nove arhitekture i
društvenih fenomena (1907. godina označila je prekretnicu u životu Le Korbizjea; tada je sreo Garnijea i posetio
kartuzijanski manastir Ema u Toskani, što je presudno uticalo na njegov razvoj; u Emi je prvi put doživeo
"komunu" - koja će mu kasnije postati socio - fizički model njegovih interpretacija socijal - utopističke ideje)
- 1908. zapošljava se honorarno u Parizu kod braće Pere, gde se upoznaje sa armiranim-betonom i njegovim
skulptoralnim i konstruktivnim svojstvima; tu provodi 14 meseci; boravak u Parizu iskoristio je i za šire
upoznavanje sa teorijom arhitekture, posećujući biblioteke, predavanja, muzeje; proširuje svoje znanje francuske
klasične kulture; na veliko L'Eplantenijeovo nezadovoljstvo, Le Korbizje je shvatio da je armirani-beton
materijal budućnosti (prilagodljiva monolitna priroda, trajnost i ekonomičnost, a po Pereu još i sredstvo za
razrešenje dugogodišnje protivrečnosti konstruktivne autentičnosti gotike i humanističkih vrednosti klasične
forme)
2. 1909. vraća se u rodno mesto; tu gradi dve vile u pitoresknom maniru (planovi su verovatno nastali još na
proputovanju po Italiji i Austriji); pored toga, uradio je i projekat za novu zgradu Umetničke škole od
armiranog-betona, na kom se primećuje opsesija kartuzijanskim manastirom i idejama socijal - utopista (tri
stepenasto raspoređena kruga umetničkih studija koji imaju zasebne vrtove, smešteni oko centralnog,
piramidalnim staklom natkrivenog prostora; slobodno interpretiranje manastirskih ćelija u Emi)
- 1910. škola ga šalje u Nemačku (a on sam je hteo u Nemačkoj da proširi svoja znanja o armiranom-betonu) da
bi napravio izvaštaj o novom nemačkom obučavanju u oblasti primenjanih umetnosti (izveštaj je publikovan
1912.; upoznaje se sa vodećim umetnicima der deutsche Werkbud-a, gde upoznaje i dostignuća modernog
inženjerstva: brodove, avione, automobile, o čemu će pisati); tu neko vreme provodi u Berensovom ateljeu
(kroz koji su prošli Gropijus i Mis - upoznao ih je); preko Vazmutovih izdanja upoznaje se sa delom ranog Rajta
- 1911. obilazi Balkan i Malu Aziju; upoznaje se sa vernakularnom arhitekturom, arhitekturom manastira i
turskih džamija (od tada se u njegovom radu oseća prigušen uticaj otomanske arhitekture o čemu takođe piše);
posebno brižljivo studira antičke spomenike u Grčkoj (Partenon - "najčistija kreacija ljudske misli"); na kraju
puta, opet prolazi Italiju, i vaća se u Šo-de-Fons (da bi preuzeo mesto nastavnika koje mu nudi L'Eplantenije i tih
5 godina, do 1916. biće presudne za orjentaciju njegove buduće pariske karijere
- 1913. osniva vlastiti biro u Šo-de-Fonsu; napušta ideje L'Eplatenijea i Rajta; projektuje u armiranom-betonu;
otvara saradnju sa inženjerom de Boas-om (de Boas)
- projekti 1911.-16.
33. Le Korbizje 134
3. Vila Fazr - Žanot, 1912. -> "neoklasični" uticaj Berensa i Perea, mesiteranska inspiracija
4. Kuća Žanere, 1912. -> za roditelje; jednostavna forma, horizontalne prozorske trake, na spratu beli štuko
5. Vila Švob, 1916. - prva armirano-betonska građevina (kulminacija njegove rane karijere - sinteza svega
naučenog do tad); nju prati i tekst u časopisu "L'Esprit Nouveau"; paladijanski duh (simetrična organizacija
osnove, sa uskim i širokim krilima), ali su primetni i uticaji Perea, Hofmana i dr.; klasično proporcionisanje;
projekta već nagoveštava njegov način mišljenja o građanskoj vili (koristi klasične proporcijske sisteme prvi put,
što se vidi i po rasporedu prozora po sistemu zlatnog preseka), kao i o stambenoj zgradi tokom kasnijih godina
(tema kuće - palate; prisutna je i određena erotska evokacija harema, pa je zato ova zgrada dobila naziv "Villa
Turque")
6. Sistem Dom-ino, 1915. -> od "domus" + "inovation", asocira na igru u kojoj se slaganjem jednakih
elemenata dobijaju raznovrsne strukture (kao izgradnja kuća koje su standardizovane poput domina); smisao
ovog projekta: čuvši za ratna razaranja, on projektuje sistem prefabrikacije za brzu i jednostavnu montažu sa
mogućnošću fleksibilnog aranžiranja prostora (prema nahođenju korisnika); sistem se sastoji, pre svega, od
stubova i horizontalnih ploča (ove ideje će se dalje razvijati od 1922.)
7. Villes Pilotis, 1915. -> počinje da razvija ideju grada na stubovima
- 1917.-27.:
- iako je u rodnom kraju započeo uspešnu karijeru, Le Korbizje traži izazov i odlazi u Pariz - intelektualni centar
epohe
- po dolasku, upoznaje slikara Amede Ozenfana (Amedee Ozenfant) - Sonije (Saugnier - pseudonim) sa kojm
razvija tzv. "purističku" estetiku
* Le Korbizje (Le Corbusier) - pseudonim koji upotrebljava od 1920. za potpisivanje tekstova, od 1922. -
arhitekture i od 1928. - slika; nastao kombinovanjem prezimena majčinog rođenja Lecorbesier i reči
"corbeau" (gavran); umesto potpisa ponekad koristi stilizovan kroki gavrana (korb => kako prići akropolju
-> on kaže "na kolenima" (oduševljen Akropoljem))
- u periodu 1917.-22. Le Korbizje se izražavao kao upravnik u fabrici opeke i građevinskog materijala (a
istovremeno intenzivno pisao i slikao)
- 1922. otvara biro u partnerstvu sa sinovcem Pierom Ženereom, sa kojim sarađuje sve do početka drugog
svetskog rata; na "jesenjem salonu" u Parizu 1922. oni izlažu dva značajna projekta: "kuću Sitroan" i
"Savremeni grad" -> kao usavršavanje sistema Dom-ino i vile Pilotis
8. Kuća Sitroan (Citrohan), 1922. -> projekat ekstremno jeftine, jednostavne i racionalne prefabrikovane
stambene gradnje (nastavak "Dom-ino" teme); noseći sistem čine bočni nosivi zidovi (kasnije je razrađena
verzija na "pilotisima"); izvori za ovaj projekat: 1. megaronski oblici sredozemlja, tj. grčka lokalna arhitektura;
2. radnička kafana u Parizu gde je svakodnevno obedovao sa nećakom; u preseku, prvi put je primenjen
dvoetažni dnevni boravak (dopunjen spavaonom na galeriji i dečijim sobama na krovu - dupleks); oblik -
kutijast; ravan krov; ime - aluzija na marku automobila, tj. na mogućnost masovne produkcije
9. Stambeni blok sa luksuznim stanovima u okviru "Savremenog grada", Pesak -> kombinovanje privatnih
prostora i zajdničkih sadržaja (uticaj kartuzijanskog manastira - kombinacija građevinskog stambenog bloka i
socijalističkog kolektivnog stanovanja); svaki stan ima dvoetažni dnevni boravak i baštu terasu (zapravo je kuća
Sitroan bazična jedinica ove zgrade); ideja je anticipacija Unite d'Habitation u Marselju
10. Savremeni grad za tri miliona stanovnika, 1922. (zamišljen kao elitistički kapitalistički grad uprave i
kontrole sa vrtnim gradovima za radnike) -> uticaj - američkih, gradovi u rasteru, Stadtkrone ("Kruna grada")
Bruna Tauta (P=4 x Menhetn, ornamentalan poput istočnjačkog tepiha); saobraćajnice su ortogonalne i
dijagonalne; u središtu su "kartezijanski" oblakoderi krstate osnove (to su 4 poslovna tornja - 60 spratova, u
središtu, kao svetovni centri moći (zamena za sakralne objekta tradicionalnog grada); o značaju ovih centara
moći govori i to da su smešteni u zlatnom preseku površine grada), sa poslovnom namenom; stambeni blokovi
su okolo (perimetralni i uvučeni tip), visine 10-12 spratova; tlo se koristi kao zajednička rekreativna površina;
iza zaštitne zelene zone smeštena je industrija i radnički vrtni gradovi (zbog toga komunisti plan nazivaju
reakcionarnim - na drugoj strani, optužen je kao kriptokomunista zbog ideja o zajedničkim prostorima)
11. Plan Voazon (Voisin) za Pariz, 1925. -> dalja prerada "Savremenog grada" - "otvoren" plan (bez zatvorenih
blokova); izraz tendencije ka postizanju osunčanih, zelenih površina u gradu, smanjenja gustina u centru, veće
pokretljivosti, ... (aforizam Le Korbizjea: "Grad stvoren na brzinu je grad stvoren za uspeh")
12. Paviljon L'Esprit Nouveau na pariskoj izložbi dekorativnih umetnosti, 1925. -> paviljon je ustvari,
stambena jedinica ("mezonet" - tip Sitroan) koju Le Korbizje uporno bezuspešno pokušava da plasira na tržištu
kao stan u sklopu zgrade ili zasebnu kuću za predgrađe; taj deo bio je opremljen tipski (na pr. "tonet" (pokućstvo
"tonet") - skup folklornih, zanatskih i industrijskih elemenata; tumačen je kao protiv Art Deco-a) nameštajem,
orjentalnim tepisima, slikama i skulpturama purista i sl.; drugi deo paviljona posvećen je urbanom planiranju
33. Le Korbizje 135
- u periodu 1920.-30. uradio je i 20-tak projekata građanskih vila (sve u purističkom duhu), od kojih je 16
izvedeno; sve su prilično velike i u svim su korišćene inovativne vrednosti armiranog-betona (skeletni sistem sa
masivnim bočnim zidovima, prepustima, potezima prozora); mnoge od ovih vila nalikuju principima
"mezoneta"; izražajnost ovih kuća se uglavnom zasniva na "5 tačaka nove arhitekture" koje Le Korbizje
formuliše 1926. godine (arhitektura parobroda):
1. pilotisi (koji glavnu masu izdižu iznad tla)
2. slobodni plan (odvajanjem stubova od pregradnih zidova)
3. slobodna fasada (posledica slobodnog plana)
4. horizontalni prozori (dugi horizontalni klizni prozor)
5. krovni vrt (kojim se nadoknađuje deo tla koji pokriva kuća)
13. Vila Monzi, Garše, 1927. (za par Štajner) -> paladijanski koncept proporcije osnove (vila Malkontenta,
1560.), ali nasuprot Paladijevskoj centralizaciji, ovde je koršćen "centrifugalni" princip (periferijska raspršenost
doživljaja) u organizaciji prostora; ovde je, konačno, rešen problem kojim se bavio i Los - spajanje
geometrizovanog "neoklasičnog" oblika sa neformalnošću iz tradicije "Arts and Craft" (kako pomiriti privatni
komfor sa javnom fasadom - odvajanje unutrašnjosti od fasade)
14. Vila Savoj, Poazi, 1929.-31. -> opet paladijanska inspiracija (vila Rotonda) - unutar kvadrata prostor se
razvija po "spiralnom" toku (skoro kvadratni plan, eliptično prizemlje; dok Paladio teži centralizaciji), koristi se
periferna raspršenost, pogled na krajolik, ...
- u istom periodu:
15. Radnička naselja "Leže" i "Pesak", 1926. -> za industrijalca Anri Fružea (kod Bordoa); opet prerada
"mezoneta"; Pesak - 53 kuće, standardizovane stambene jedinice; neke kuće su obojene u skladu sa purističkim
načelima o optičkim svojstvima boje
16. Dve kuće za Vajzenhof zidlung, Štutgart, 1927. (naselje pod supervizijom Misa) -> ostvarenje tipa
"Sitroan"
17. Konkursni rad za sedište Lige naroda u Ženevi, 1927. (projekat je imao podršku mladih, bez obzira na
ideološku pripadnost; oni su bili oduševljeni slobodnom simetrijom, tehničkim inovacijama, mehanizmom za
održavanje čistoće, klimatizacijom i akustikom skupštine; radi sa nećakom -> prvi projekat velikog javnog
zdanja, vrhunac purističke faze; bile su predviđene dve zgrade - sekretarijat i skupština; korišćena je armirano-
betonska povučena konstrukcija (monumentalnost - u oblozi od kamena i hijerarhijskom sistemu ulaza sa 7 vrata
(kroz koja ulaze određene kategorije u auditorijum)), horizontalni prozori, krovna bašta; sala je projektovana u
objektivističkom maniru (oblik proizilazi iz akustike); rad je ušao u najuži izbor (žiri: Berlage, Hofman, Orta,
Mozer) među 377 radova, ali je diplomatskom inicijativom diskvalifikovan (jer nije podnet u odgovarajućem
grafičkom mediju, navodno; tako je ovaj projekat bio tačka razdvajanja ne samo unutar Le Korbizjeovog
sopstvenog rada nego i u odnosima sa međunarodnim modernim pokretom), da bi prošao krajnje konvencionalan
projekat
- u to vreme Le Korbizje dolazi u sukob sa nemačkim arhitektima iz pokreta "nova objektivnost" (nemačka
arhitektonska levica), oko nekih formalnih aspekata Le Korbizjeove arhitekture koji imaju smisao izvan
funkcionalne ravni; naime njegovi projekti javnih zgada sve više su monumentalizovani (u težnji da poveže
inženjersku estetiku i arhitekturu, utilitarnost i hijerarhiju, na pr. projekti za Ženevu, 1929. "Grad Mondijal" i
u okviru njega zigurat "Muzej Mondijal"), povezani sa jednom, u suštini, klasicističkom izražajnom logikom
(brani se esejem "Odbrana arhitekture" na čije zaglavlje stavlja jedan citat u kome se između ostalog kaže da
je "nova objektivnost" uništila dve reči: arhitektura i umetnost, zamenivši ih račima: graditi i živeti)
- 1928.-39.:
- urbanistička delatnost:
18. "Ozareni grad" (Ville Radieuse), 1930. (nikad nije ostvaren, ali je od znatnog uticaja kao model u
posleratnoj Evropi; pre nego ga je završio, putujući avionom u Južnu Ameriku, gledajući iz te perspektive -
dopao mu se Rio de Žaneiro kao prirodni linearni grad) -> prerada "hijerarhijskog" "Savremenog grada" u
"besklasni" Ville Radieuse; model nije centralizovan, već (teorijski) neograničen - po ugledu na Minjutinov
linearni grad; grad je zoniran tako da plan odražava izvesnu antropomorfnost - humanizam (glava - krstasti
oblakoderi, srce - kulturna zona, pluća - stambena zona, ... - u metaforičnom crtežu grada); sve strukture su
izdignute nad tlom (čak i garaže i prilazni putevi; tlo - kontinualni park); ostvarena su "osnovna zadovoljstva" -
Sunce, prostor, zelenilo (ne samo kroz park, već i krovnim vrtovima); tip bloka (kontinualan niz kuća) je
kontinuirani "redent" model (razbijena tradicionalna perimetralna struktura); Ville Radieuse stan je strogo
funkcionalistički projektovan (rukovodi se kvantitativnim, umesto "Sitroan" kvalitativnim standardima);
fleksibilni apartmani su u jednom nivou, različitih površina, pregradni zidovi su pomični (pa se stan može
koristiti i danju i noću), sve je klimatizovano iza zid-zavese, ... (ove stambene jedinice ekonomičnije su od
pređešnjih dupleksa - optimalno iskorišćen prostor)
- zone: 1. satelitska naselja namenjena obrazovanju; 2. poslovna zona; 3. zona transporta sa železničkim i avio
prometom; 4. zona hotele i ambasada; 5. stambena zona; 6. zeleni pojas; 7. zona lake industrije; 8. skladišta i
33. Le Korbizje 136
teretni saobraćaj; 9. zona teške industrije; ovaj plan je bio Le Korbizjeova osnova za planove Čandigara i
Brazilije
19. "Plan Obus" za Alžir, 1930.-33. (konkavno zatvaranje zaliva od strane Le Korbizjea nalik je na putanju
granate; posmatrajući Rio de Žaneiro rodila mu se ideja o gradu - vijaduktu koji je skicirao na licu mesta i to ga
je zatim dovelo do planova za Alžir; erotičnost i ekspresija u tim crtežima za Rio i Alžir (poput Delakroa)) ->
koristeći argument o iskorišćenju tla, Le Korbizje smešta autoput (megastruktura autoputa) iznad 6 sprata 18-
ospratne zgrade, vijadukta; spratovi su organizovani kao parcele na međusobnom razmaku od 5 m za izgradnju u
proizvoljnom stilu (dvospratnica u stilu u kom žele za privatne vlasnike)
- posle ovog projekta (ovo je bio poslednji veliki), Le Korbizje se okreće pragmatičnijim urbanim
razmatranjima; umesto krstastih, usvaja "Y" oblik za oblakodere, a "redent" blok iz Ville Radieuse zamenjuje
slobodnostojećom stambenom zgradom (kao osnovnom jedinicom)
- na pr. plan Zlina (kao rodonačelnik "linearnog industrijskog grada) u Češkoj, za Batu (proizvođača cipela) ->
u tom planu povezuje stari grad i fabrčko središte Zlina na dnu doline sa aerodromom na visoravni; put i
železnica idu dolinom tako da je s jedne strane fabrički, a s druge stambeni deo
- 1944. -> razvija regionalni linearni model -> kombinacija linearnog modela i triangulacije u prostoru
- od 1933.-47. Le Korbizje dominira CIAM-om
- kuće:
- prekid sa estetikom purizma krajem 20-tih godina rezultat je relativizacije pogleda na rezultate industrijske
civilizacije; Le Korbizje se okreće jednom izrazu povišene regionalne - topografske senzibilnosti; izražajnost sa
apstrakcije prelazi na konstrukciju (s jedne strane vraća se regionalnom izrazu kod porodičnih kuća, a sa druge
(kao u Site Mondijale) monumentalnosti i klasičnoj uzvišenosti)
25. Kuća Mandro, kod Tulona, 1931. -> neobrađeni kamen, "bačvasti" svod
26. Kuća Erazuris, Čile, 1930. -> kamen + drvo, nagnuti krovovi (povratak prirodnim materijalima i
primitivnim konstrukcijama)
- blisko ovome: paviljon "Novo doba", međunarodna izložba u Parizu, 1937.; platneni krov - kao nomadski
šator - "aeronautički" izražajnost čelične užadi (viseća konstrukcija sa čeličnim kablovima)
- 1945.-65.:
- Modulor, 1947. -> posle rata Le Korbizje uobličava svoj proporcijski sistem zasnovan na antropološkim
merama i nizu harmonijskih brojeva (proizišlom iz zlatnog preseka) matematičara Fibonačija (XVIII v.) prvi
modulor operiše sa ljdskom visinom od 1,75 m, a drugi od 1,83 m (taj modulor se zasniva na brojevima u
zlatnom preseku 16 i 27)
27. Unite d'Habitation, Maselj, 1947.-52. (18-ospratnica) -> poduhvat zasnovan na posleratnom vladinom
programu javnog stanovanja; tako Le Korbizje preduzima četvorostruki eksperiment u pogledu: 1. koncepcije
dupleksa (ranije je taj presek stanova sa koridorima istraživala grupa OSA u SSSR-u), 2. tehnike gradnje, 3.
socijalnih efekata, 4. urbane interpretacije bloka; konstrukcija - skelet od armiranog-betona; podovi i zidovi -
nezavisni od skeleta, dobra zvučna izolacija; visina 18 spratova; izgled - "saćast" (megaronska ćelijasta
struktura), sandučast, beton brit (vidni tragovi daščane oplate na betonu - brutalistički metod); stanovi imaju
balkone sa brisolejima (zaštita od Sunca - vodoravno isturene ploče koje štrče izvan zgrade), bočni zidovi su
bojeni; u prizemlju - pilotisi (profilisani stubovi na kojima počiva zgrada); koridori na svakoj trećoj etaži; u
sredini visine je javna zona (trgovina i slično - integracija komunalnih usluga), kao i na krovu (gimnastika, dečiji
vrtić, bazen, ...); najveći uspeh Unite d'Habitation je upravo u inovacijskim vrednostima projkata stanova,
tehničkim rešenjima, estetskim dostignućima; neuspeh kao "socijalni kondenzator" - javni servisi su propali ili
su privatizovani, stanovi su otkupljeni u privatno vlasništvo...; tokom 50-tih Le Korbizje je podigao još tri
slična bloka (Nant, Bri, Firmini) i jedan u Nemačkoj (Berlin)
- 337 stanova sjedinjeno je trgovačkom ulicom, hotelom sa krovnom terasom, trčanje, plitkim bazenom, dečijim
vrtićem i vežbaonicom
33. Le Korbizje 137
28. Kapela u Ronšanu (Notre Dame-du-Nant), 1950.-55. -> Le Korbizje uvodi termin "vizuelna akustika"
(ljuskast krov sa ogromnim prepustima, bočne kapelice i oltar; regionalni izgled je simuliran) da bi opisao snagu
slika ovog malog objekta na vrhu brda (religioznost, ali humanistička, ne mistična ili nametnuta - misa spolja);
ekspresivna arhitektura (otvori različite veličine i dubine), plastičnost (izuzetni detalji) u službi duhovnosti
(akustika, atmosfera); krovnu školjku nose skriveni betonski stubovi (koja dominira, inspirisana je hebrejskim
hramom; kao asocijacija na brod + pravilo krečnog mleka -> uticaj Mediterana) - masivni zid ima samo estetski
smisao (bočne kapelice su polucilindrične, osvetljene odozgo kroz otvore; svoj krivuljasti krov Le Korbizje je
nastojao da učvrsti kao 20-ovekovni ekvivalent renesansne kupole tj. savremeni znak za posvećeno (taj profil će
koristiti i kod kapitola u Čandigaru))
29. Kuća Žaul, 1955. -> opet suprotnost racionalističkoj tradiciji modernizma - monumentalna reinterpretacija
mediteranskog graditeljstva (posle drugog svetskog rata opsednut je sredozemnom arhitekturom); brutalistička
upotreba materijala - beton, opeka, šper ploča (arhaični elementi, jedini sintetički materijal je staklo; izgradili je
alžirski radnici samo uz pomoć "merdevina, čekića i eksera"
30. Manastir La Turet, blizu Liona, 1950.-55. (potencira paradigmu osamljenosti i zajedništva iz Eme) ->
dominikanski manastir - kontrastira tvrdu, kubičnu strukturu zgrade sa pokrenutim terenom; na tri strane
klaustera je manastir (privatni ambijent), a na četvrtoj crkva (javni prostor); interpretacija kartuzijanskog
manastira Eme (problem instalacija - sve ide kroz prostor; strog izraz, male ćelije (Le Korbizjeov modulor 2,36
m puta 2,36 m); uzdignut iznad tla tako da ne deluje terasasto ugrađen u tlo nagnutog terena; šetalište na vrhu
manastira - vidi se samo nebo
31. Čandigar, Pendžab, Indija, 1951. -> nova prestonica (na ravnom tlu) ove indijske države, osnovana 1951.;
srž je sačinjavalo 5 javnih građevina (kao administrativni centar - kapitol), a sagrađene su tri: Parlament,
Palata pravde i Sekretarijat; plan je u celini prilično apstraktan (u odgovarajućem rasteru), dehumanizovanih
razmera ("grad automobila") - što ukazuje na simbolične pretenzije nove Indije (Nehruova Indija suprotna
Gandijevoj); Le Korbizje nastoji da stvori monumentalnost sa lokalnim pečatom (kao prezentiranje savremenog
indijskog entiteta, oslobođenog kolonijalne prošlosti); koristi opet brisoleje, ljuskasti profil, beton brit, ...
(proizišao iz pejzaža kraja, ljuskasti oblik suncobrana koristi na različite načine: kao ulazni trem Skupštine, svod
u dvorištu Suda ili kao centralni suncobran na guvernerovoj Palati
- oštra klima ovog podneblja diktirala je oblike građevina (tapiserija u enterijeru); Le Korbizje se poziva na
Đorđa de Kirika u metafizičkom poimanju; međutim, Čandigar, grad automobila (kako je bio zamišljen) nije
mogao pratiti tehničke inovacije Zapada i ekonomski rast; tako je sve to sabrano u tragičnoj sudbini Čandigara,
grada predviđenog za automobile, u zemlji gde mnogi danas nemaju ni bicikle
- Čandigar: zelene površine - primarne i sekundarne (ortogonalna mreža), navodnjavanje -> Le Korbizje je
podigao dve brane na okružujućim rekama (levo i desno), šumu (inače je to bila pustinja) + sistem kanala
- 1886. - 1919.:
- rođen 1886. u Ahenu u porodici oca klesara; sa 14 godina je počeo da radi u očevoj radionici, zatim je dve
godine pohađao zanatsku školu; crtanje je naučio radeći detalje štuko - obrade (kao dizajner štukature) fasada
kod jednog lokalnog graditelja
- 1905. odlazi u Berlin, gde se zapošljava u birou za drvene konstrukcije, a zatim prelazi kod dizajnera nameštaja
Bruna Paula
1. Kuća Rajhl, 1907. - prvi objekat (samostalni, u "ohlađenom" (disciplinovanom) engleskom stilu (liči na
Mutezijusa (Werkbund)))
- 1908.-11. provodi u Berensovom ateljeu; naročito ga inspiriše Šinkelovski duh prisutan u Berensovom radu;
1911. bio je rukovodilac gradilišta nemačke ambasade u Sant Petersburgu (tj. glavni arhitekt Berensove
nemačke ambasade), a potom napušta Berensa i otvara vlastiti studio
2. do 1921. - nekoliko kuća u Šinkelovom stilu (kao što je Berens radio):
- Kuća Perls, Berlin, 1911.
- Kuća Verner, Berlin, 1913. (Gebels potpisao)
- Kuća Urbir, Potsdam, Berlin, 1914.
- Kuća Kempner, 1919.
- Kuća Ajštat, 1921.
- od Šinkela usvaja: 1. postament; 2. ritam, proporcija, razmera; 3. čistoća oblika
3. Kuća i galerija Kreler-Miler, Vaterlo kod Haga, 1912. (za gospođu Helenu Kreler-Miler koja je tu htela
smestiti čuvenu zbirku Kreler-Miler - porodica Kreler-Miler - velika, bogata, bankari) -> horizontalne mase,
kompaktnost, neoklasicizam; izgrađen je model 1:1 od platna i drveta, ali se od gradnje odustalo (ovaj projekat
je radio Berens, Misov je razrađeniji, ali takođe Šinkelovski)
- poseta Holandiji (zbog porodice Kreler-Miler) - upoznaje se sa Berlageom i njegovom teorijom ekspresivnosti
konstrukcije i materijala
4. Konkursni rad za spomenik Bizmarku (poslednje značajno delo njegovog predratnog perioda); opet
Šinkelovski neoklasicizam
- 1914.-18. bio u ratu; posle rata (i sloma nemačke vojno - industrijske imperije), nastupaju značajne promene u
njegovom radu (težio je, kao i drugi arhitekti učesnici rata, arhitekturi koja će više biti organska nego
Šinkelovska), podstaknute dinamičnim događajima u arhitekturi koji se naročito prelamaju u Berlinu (Nemačka
je nakon rata bila u političkom i ekonomskom rasulu)
- 1919.-25.:
- uticaji: ekspresionizam, De Stijl, konstruktivizam, suprematizam, purizam, Fank Lojd Rajt, ...
- od 1918. član, a od 1919. šef arhitektonskog odseka "Novembergruppe" ("Novembarska grupa" - ime je
dobila po mesecu izbijanja republikanske revolucije; cilj: oživljavanje umetnosti u Nemačkoj); preko ovog
udruženja dolazi u vezu sa ljudima iz kruga oko Tauta - "Arbeitsrat fur Kunst" i "Stakleni lanac"; od 1921.-
25. Mis priređuje 4 izložbe grupe
- od 1920. predsednik Werkbund-a
5. Projekat oblakodera, 1920. -> utopijska zamisao čeličnog skeleta i staklenog ameboidnog omotača (kao
odgovor na staklenu arhitekturu) - potvrda bliskosti sa ekspresionizmom; Mis utvrđuje da je kod staklene zgrade
presudan efekat odraza (svetlosne promene), a ne svetla i senke kao kod konvencionalnih zgrada (koristi makete
za proučavanje efekta odraza)
6. Konkursni projekat poslovne zgrade za Fridrihštrase, 1921. (prizmatična; staklene površine su u blagom
nagibu jedna ka drugoj da bi se izbegla monotonija prevelike staklene površine) -> opet ideja "kostiju i kože" -
ekspresivno rešenje trougaone parcele; sličnost sa projektom Huga Haringa što se objašnjava zajdničim radom u
ateljeu tokom 20-tih godina
7. Projekat poslovne zgrade od 7 spratova (ovde je već izražajni materijal beton, a ne staklo) -> kubična
forma, betonske i staklene trake na fasadi (konstrukcija: betonski "poslužavnik" sa konzolama koje izlaze iz
armirano-betonskog skeleta) - okretanje od formalizma i estetskih spekulacija ka objektivnijem shvatanju
(naročito ističe higijensku komponentu ("poslovna zgrada je kuća rada"))
- u ovom projektu poslednji put aludira na klasicističke Šinkelove principe, pojačavajući uglove zgrade
izbočenjima
34. Mis van der Roe 139
- 1923. jedan je od pokretača lista "G" (Gestaltung - oblikovanje); u prvom broju prikazana je sedmospratnica;
časopis je posvećen savremenoj estetici (ovim počinje tzv. "G" razdoblje u Misovoj karijeri "G" senzibilitet
povezuje konstruktivnu objektivnost sa dadaističkim osećajem za slučajnost)
8. Projekat kuće za odmor, 1923. -> opeka, "De Stijl" principi - osnova kao "krila vetrenjače"
- od 1923. tri uticaja: Berlageova tradicija opeke, Frank Lojd Rajt u De Stil-u i suprematizam K. Maljeviča
- 1926.-37.:
- prvi izvedeni projekti u duhu moderne arhitekture:
9. Spomenik Karlu Libknehtu i Rozi Luksemburg, 1926. -> dinamično pokrenute kubične mase, blisko
ekspresionizmu │
- Kuća Volf, Guben, 1926. -> besprekorni zanatski radovi, opeka │ sve u opeci
- Kuća Esters, 1927. │ najbolji graditelj - zidar
- Kuća Lange, Krefeld, 1928. │
- na ovim projektima naročito su snažni uticaji Berlageove kulture, opeke, ranog Rajta i De Stijl-a (forma
osnove) i suprematizma (kombinovanje fasade i podsticaj za razvijanje slobodnog plana)
10. Weissenhofsiedlung, Štutgart, 1927. (naselje Vajsenhof)
- prva velika izložba savremenog stanovanja - izložba Werkbund-a "stan", u okviru koje je izvedena kolonija
Vajsenhof
- inicijativa i urbanistički plan - Mis; cilj: izgraditi objekte modernim materijalom, industrijalizovanim
postupcima -> objektivizam
I - prvi Misov plan: aluzija na "Stadtkrone" (Tautova "kruna grada") - kontinualni urbani oblik
II - drugi plan: pravougaone parcele; (na kojima su podignuti "izlošci" kuća, po nacrtima arhitekata Werkbund-a)
- autori objekta: 33 kuće, 17 arhitekata (12 Nemaca); prisutni: Mis, Oud, Le Korbizje, Gropijus,
Hilberzajmer, braća Taut, Pelcig, Berens, Šarun, ...
- zgrade: bele, prizmatične, ravni krovovi -> osnova Internacionalnog stila (koji je dobio naziv 1932.)
- Misov doprinos: četvorna trospratnica za 24 stana (5-ospratnica); fiksno: metalni skelet, stepeništa,
instalaciona jezgra sa kuhinjama i kupatilima; pomično: stubovi (pomoću pregradnih zidova, jer je smatrao da
ekonomski faktori traže standardizaciju i racionalizaciju najamnih stanova, a složenost ljudskih potreba zahteva
fleksibilnost)
- vrhunac rane karijere - tri remek-dela: -> u sva tri prisutan je horizontalan centrifugalni raspored podeljen
slobodnostojećim nosačima
11. Nemački državni paviljon, Svetska izložba u Barseloni, 1929. (sam objekat je eksponat)
- klasične asocijacije + suprematistički elementarizam (pravilni raster od 8 stubova i primena tradicionalnih
materijala)
- osnova: 8 hromiranih krstastih čeličnih stubova; slobodni plan - ostvaren uzdužnim pregradnim zidovima (od
zelenog stakla); prelivanje enterijera i eksterijera; bazeni - spolja i unutra (na glavnoj terasi i unutrašnjem
dvorištu (zatvoreno crnim staklom), iluzionistički prizor: volumeni, boje, odbljesci, kontrasti)
- unutrašnji prostor paviljona artikulisan nosačima i stupcima, prelazi u zatvoreni prostor unutrašnjeg dvorišta sa
bazenom ograđenog crnim staklom
- materijali:
- plemeniti kamen, staklo (zeleno, sivo, crno ogledalo), hromiran metal, voda, ..., mermer (zeleni, uglačani)
- stolica "barselona" (izložena ovom prilikom (ostala četri komada: stolica "barselona" bez naslona i sto,
naslonjač i kauč)): hromirani savijeni čelik, tapacirani teleći boks (jedan od 5 komada nameštaja nadahnutih
Šinkelom, koje je Mis projektovao 1929.-30.
12. Kuća Tugendhat, Brno, Čehoslovačka, 1930. -> na stmom terenu s pogledom na Brno - primenjena
koncepcija nemačkog državnog paviljona (vidi gore) (ima sličnosti i sa osnovom Rajtove kuće Robi (pomoćne
prostorije iza bloka stambenih) i Šinkelovim italijanizovanim vilama (oblik lođe))
- slobodan plan - ograničen na stambene prostorije; modulacija krstastim hromiranim stubovima
- uz kuću - staklenik -> posrednik prirode i enterijera
- prostori prizemlja postepeno prelaze jedan u drugi (kao da imaju posrednike) dok su spavaonice na spratu
hermetizovane
- fotelja "Tugendhat"
- Mis: "manje je više"
13. "Uzorna kuća" ("kuća za samca") na Berlinskoj izložbi graditeljstva, 1931. -> slobodni plan proširen i
na spavaonice
- Misov idealizam i sklonost ka nemačkom romantičnom klasicizmu udaljuju ga od pristalica pokreta "nova
objektivnost", koji se zalažu za masovnu proizvodnju
- 1930. Mis je imenovan za upravnika Bauhaus-a (posle H. Majera); tom prilikom, napisao je esej "Novo
doba", u kom se polemički osvrće na "objektiviste" - on tvrdi da je novo doba realnost (činjenica), koja nema
34. Mis van der Roe 140
vrednosni sadržaj; duhovno važnim pitanjem u arhitekturi ne smatra "šta" nego "kako", pledirajući za stvaranjem
novog vrdnosnog sistema (moraju se postaviti nove vrednosti, definisati krajnji ciljevi, da bi se mogli stvoriti
standardi)
14. Konkursni rad Reichsbank, 1933. (neizvedeno) -> označio je Misov preobražaj: od neformalne asimetrije
do simetrične monumentalnosti; "akademski" sklop (to je više od vraćanja Šinkelu), simetrija, monumentalno -
neubedljiv spoljni izgled (škrto, neutralno oblikovanje; svrha je samo idealizacija birokratije; i u ovom projektu,
kao i u projektu objavljenom u časopisu "G", naglasak je na tehnici građenja koju je diktirala epoha; tehnologija
je za njega manifestacija modernog čoveka)
- 1937. emigrira u SAD (zbog nacista) -> gde će oživeti svoj potisnut suprematistički senzibilitet, već u prvim
skicama za Univerzitetski kompleks "I I T" u Čikagu
- od 1933.-50. - Misov rad oscilira između asimetrije i simetrije, između same tehnike i monumentalizacije
tehnike kao oblika
- 1938.-69.:
- 1938. pozvan je da vodi Institut arhitekture (imao je potpunu slobodu da razvije školu arhitekture na principima
jednostavne, logične gradnje i primene industrijske tehnologije) pri Institutu za tehnologiju države Ilinois,
Čikago ("I I T")
15. Projekat kompleksa I I T, 1939.-40. (Tehnološki institut države Ilinois) -> duh suprematizma
- urbanizam: osnova oko jedne ose simetrije; zgrade - čiste prizme niske spratnosti (četvorospratne) sa fasadom
poput milimetarskog papira - podela stakla, sa odrazima neba; odnos stub - zid (stakleni) dobija na značaju
(stubovi (u prvoj veziji stubovi su bili ispred staklenog platna) su u sklopu zidnog platna (pojačani uglovi
ispunom od opeke), to je omogućio "I" profil - usmeren); raznovrsni sadržaji
- Zgrada za istraživanje minerala i metala, 1942. -> usavršavanje vertikalnih nosača, tj. stubova "I" profila, da
bi kod Velike studentske dvorane primenio kvadratne čelične stubove u betonu
- Biblioteka, 1942. -> prva od građevina čija se monumentalnost zasniva na divovskim dimenzijama, što će
postati opsesija čikaških arhitekata; knjižnica je prototip Misovog kasnijeg tipa jednoetažnog raspona (inače ima
tri etaže, a prostor je raščlanjen samo spremištem za knjige, zatvorenim dvorištem i visećim mezaninom -
galerija)
- Velika studentska dvorana, 1952.-56. (primer za kasnije višeetažne Misove konstrukcije)
- Arhitektonski fakultet (Crown hall), 1952.-56.:
- povratak Šinkelovoj tradiciji (Altes museum); razlika - kod Misa, struktura prostora je periferno, a ne centralno
usmerena
- "gotski princip" - jedan raspon (prizma 67 m puta 37 m - simetrična)
- zgrada je mnogo osporavana (Dženks -> buka)
- ostvarenje zamisli o "praktičnom i ekonomičnom prostoru kom će se funkcija prilagoditi"
16. Kuća Fornsvort (za dr Fornsvort), Foks River, Ilinois, 1946.-50. (kuća u jednom volumenu) -> na
postamentu (od spoljnih stubova), 1,5 m iznad tla; raspon 6,7 m, unutra bez stubova; stakleni omotač, u skladu sa
Misovom izrekom "skoro ništa" (otvorena čelična konstrukcija je bela, terasa, pod i stepenište obloženi
traventinom); uticaj - suprematizam i Šinkel; utisak monumentalnosti (iako je porodična kuća, visoka cena -
73000 dolara); ogromni problem - održavanje (vlasnica je tužila Misa, ali je izgubila spor; danas je vlasnik neki
milioner, i to mu je vikendica u kojoj niko ne boravi)
- primenjuje prototip biblioteke u konstruktivnom smislu u porodičnoj kući; ulazna terasa u vidu tanke ploče
počiva na 6 stubova od opeke, preklapa se sa prizmatičnim volumenom na 8 stubova; asimetrija
(suprematistička) proizilazi iz preklapanja dva simetrična elementa
17. Lake Shore Drive oblakoderi, Čikago, 1948.-51. -> stanovanje u dva ista tornja po 25 spratova; u osnovi:
modulacija stubovima 6,7 m puta 6,7 m, sličnost sa zgradom u Weissenhofsiedlung (Vajsenhof naselju) u
pogledu grupisanja instalacija (kuhinja, kupatilo) u sredini (zbijeni oko dva lifta u sredini), a periferno su dnevni
sadržaji; fasada - stubovi dolaze do izražaja na fasadi - modulacija prozora A-B-B-A (stub - uski prozor - široki
prozor - široki prozor - uski prozor - stub); "Zemperovsko" tkanje (fasade tj. stana) - sekundarni stubići su spolja
- konstrukcija koju je započeo velikom studentskom dvoranom korišćena je u Lake Shore Drive oblakoderima
- posle ovih oblakodera Mis sve više gradi objekte za društvene institucije i trgovce nekretninama, a najveći
uspeh je:
18. Sigram building, Menhetn, Nju Jork, 1958. sa Filipom Džonsonom -> prvi i jedini Misov projekat na
Menhetnu; poslovni toranj od 39 spratova, opet "Zemper" fasada u bronzi i braon staklu; ostvarena investitorova
želja za publicitetom i predstavom moći i uticaja (Sigram = kompanija viskija); u projektu učestvovao i Filip
Džonson
- zgrada je 27 m uvučena od regulacione linije u znak poštovanja prema zgradi Raket Kluba koja se nalazi sa
druge strane Park Avenije
19. "Paviljonski" projekti:
34. Mis van der Roe 141
- Kongresna hala, Čikago, 1953. (poslednji suprematistički iskaz Misa; neizvedena građevina; trebala je biti
visoka 18 m, obložena mermerom, izdignuta 6 m od tla) -> prostorna rešetka
- Gradsko pozorište, Majnhajm, 1953. (konstrukcija koju je započeo knjižnicom - bibliotekom) -> ravan krov,
ramovi, rešetkasti prostorni nosači
- Nacionalna galerija, Berlin, 1962.-68. (izvedeno) -> saćasta konstrukcija krova
- Švajcarska:
- 1924. osniva se (uglavnom na podsticaj El Lisickog) levičarska grupa "ABC" sa sedištem u Bazelu
- članovi: El Lisicki, Mart Stam, Emil Rot, Hans Šmit, Hanes Majer, Hans Vitver (i drugi Švajcarci)
- cilj grupe: projektovanje društvenih građevina u skladu sa naučnim načelima; grupa svoje stavove propagira u
istoimenom časopisu; I broj - Stamov tekst o "kolektivnom oblikovanju" i tekst El Lisickog o dualizmu
funkcionalne konstrukcije i apstraktnih elemenata; II broj - iznete su preokupacije grupe normativnim
standardima, esej o amiranom-betonu u projektima Le Korbizjea, Misa i Stama; grupa se izrazito protivi
masivnoj arhitekturi (što je grupa sažela jednačinom: zgrada x tehnika = monumentalnost
1. Projekat za školu u Bazelu - Hanes Majer i Hans Vitver, 1926. -> razjašnjenje funkcionalizma i
antimonumentalizma grupe; škola je odignuta od tla (radi Sunca, svežeg vazduha, parkinga; u prizemlju su samo
bazen i vežbaonica u zatvorenom prostoru), krovovi su ravni (tereni za rekreaciju); masa zgrade koristi se za
pridržavanje dveju visećih platformi (za igrališta) pomoću kablova; oprema - metalni prozori i vrata, gumeni
podovi, oplata od azbest - cementa
2. Projekat za zgradu Lige naroda u Ženevi - Majer i Vitver, 1926.-27. -> u projektovanju je korišćen modul
pogodan za montažnu gradnju; zgrada je podignuta na stubove (parking); auditorijum je profilisan na osnovu
strogih akustičnih proračuna; "objektivnost" kojom se autori diče (i nezainteresovanost za simbolična svojstva
građevine) dovodi se u pitanje opštom slikovitošću kompozicije i rešenjima kao što su ostakljene kule liftova ili
ostakljene kancelarije
- grupa "ABC" privržena je objektivnom pristupu i gradnji i životu, kao i opredeljenju da se sliži isključivo
zajedničkim potrebama; o tome govori i Majerov esej "Novi svet", 1926. - standardizacija, tehnologizacija,
korporativizacija i prevladavanje zajednice nad pojedincem glavne su odlike tog novog sveta
- Holandija:
- objektivistička arhitektura razvija se u Holandiji odmah posle prvog svetskog rata, naročito u Roterdamu
- oko 1916. dolazi u kontakt sa van Duizburgom, što rezultira njegovim prisustvom u "De Stijl"-u (nije nikad
zaista pripadao, ni manifest nije potpisao) sve do 1921.; iz te faze najznačajniji njegov projekat je Fabrika
Purmerend, 1919.
- 1918.-33. bio je gradski arhitekta Roterdama; na toj dužnosti izgradio je veliki broj radničkih naselja i
stambenih zgrada u funkcionalističkom maniru
1. važno: u njegovom radu je vidan snažan uticaj Berlageovog urbanizma - Oud kuće grupiše u zatvoreni blok;
najvažnije u ranoj fazi je Naselje Tusšendijken, Roterdam, 1920.-21. - izduženi trospratni blokovi, šematski
organizovani; posebna pažnja je posvećena unutrašnjem dvorištu bloka (staze, travnjaci, igrališta)
- po razlazu sa van Duizburgom, dolazi do punog izražaja njegova tranzicija ka "novoj objektivnosti"
2. Naselje Oud Matence, Roterdam, 1922.-24. -> trougaono naselje sa koncentričnim nizovima kuća (niske
porodične kuće sa dućanima); materijal - dvro i malter, predviđena trajnost 25 godina
3. Naselje Huk van Holand, Roterdam, 1924.-27. -> opet jednospratni nizovi radničkih stanova; opekom
ograđene predbašte; tažnja da se postigne velika izražajna snaga ovih skromnih stambenih jedinica ogleda se
naročito u sigurnom vođenju linija i u primeni plemenitog maltera; naglašen zaobljen ugao, nadstrešnica za
predbašte
4. Stambeni blokovi u naselju Kifhuk, Roterdam, 1925.-27. -> minimalne stambene jedinice organizovane u
nizove; opet uravnotežena arhitektura sa ravnim krovovima; trakasti prozori
5. slično ovim rešenjima -> Stambeni niz u koloniji Vajsenhof u Štutgartu iz 1929.
- posle 1933. Oudov rad postaje veoma formalizovan (nešto kao kod Rajta)
- Dujker:
1. Zonenstral sanatorijum, Hilveroum, 1926.-28.
2. Škola na otvorenom, Amsterdam, 1928.-30.
3. Kuća sa drvenim oplatama
4. Bioskop CINEAC, Amsterdam
- dva dela (1. i 2.) su od amiranog-betona i stakla; iskazuju snažne konstruktivističke karakteristike (vidan skelet
i sl.; i Dujkerovu sklonost ka simetričnoj organizaciji; kasnije napušta svoj stil "leptira" i postaje aformalan)
- 1932. dolazi do fuzije "De Opbouw" i "De 8"; ta fuzionisana grupa bila je, ustvari, holandski ogranak CIAM-
a do 1943.
- Nemačka:
- "nova objektivnost" (stambena izgradnja Vajmara) u Nemačkoj povezana je sa privrednom stabilizacijom
Vajmarske republike krajem 1923., na osnovu inostranih (američkih) kredita, tj. sa urgentnom stambenom
izgradnjom koju sprovode socijal - demokratske opštine
35. Nova objektivnost 144
- Kazimir Maljevič, 1878. - 1935. -> uglavnom samoobrazovan (neko vreme studirao u Kijevu); razvoj
započinje slikama u stilu Larionova i Gončarove; ubrzo slike postaju mnogo apstraktnije u smislu boja i oblika -
zrela faza kubo-futurizma; pod uticajem Pikasa i Braka, Maljevič 1913. napušta kubo-futurizam uvodeći u
svoje slike niz realističkih, naoko nepovezanih elemenata, tiporafiju i slično - ovo je faza "zaumnog realizma"
- likovno tumačenje savremenih ideja na polju poezije; konačno, Maljevič stiže i do suprematizma -radeći
dekor (kostime i scenografiju) za operu "Pobeda nad Suncem" (prvi put je na scenskoj zavesi uradio crni
kvadrat koji će postati motiv, ikona suprematizma) neke od scenskih pozadina on radi u potpuno apstraktnom
duhu - sadrže samo crni ili beli kvadrat; "supremacijom čiste senzacije u umetnosti" Maljevič je počeo da se
bavi 1913. (crni krug, crni kvadrat, crni krst); tokom godina, Maljevič razvija raznovrsne apstrakne suprematične
kompozicije, uvodeći druge forme, boje, međusobne položaje; 1915. Maljevič konačno počinje da
eksperimentiše sa idealizovanim arhitektonskim crtežima u aksonometriji, koje naziva "planiti" (kasnije
"arhitektoni"); tokom i posle revolucije Maljevič sasvim napušta slikarstvo i posvećuje se istraživanju prostora,
praveći modele "arhitektona"
- Vladimir Tatljin, 1885. - 1953. -> istrzano se obrazovao, radeći paralelno (često kao mornar); prve slike i
pozorišne scenografije odlikuju se korišćenjem zakrivljenih površina, upotrebom boje nalik ikonopisu; Tatljin se
veoma interesovao (i pored oštrog suparništva) za stvaralaštvo Maljeviča, no on od smog početka pokazuje jednu
prostorniju orjentaciju; . Tatljin kao muzikant odlazi u Berlin, a potom u Pariz, upoznaviši se tom prilikom sa
delom Pikasa; odmah po povratku prionuo je na izradu svojih prvih "konstrukcija", gde on istražuje prostornu
koordinaciju apstraktnih elemenata, odnose boja i materijala u prostoru; mnogi od tih "reljefa" su ugaoni, kako
bi se izbegao "okvir" ili "pozadina", koji su za Tatljina simbol odvajanja umetnosti od realnog života; ovim
radovima, gde ukršta ravni, koristi prodore, obuhvatanja, geometrijski dinamizam, on uspostavlja temelj svog
sistema oblikovanja - "umetnost je rad na oblikovanju materijala"
- 1913. kubo-futuristički krug se polako raspada; ipak, dolazeći rat doprinosi okupljanju umetnika u Rusiji - u
zemlju se vraćaju Ljubov Popova, Šagal, El Lisicki (sa Arhitektonskog fakulteta u Darmštatu), Kandinski; u
likovnim postavkama Kamernog teatra Takrova opaža se postepen pomak od futurizma ka konstruktivizmu
(20-tih godina ovo pozorište je jedno od žarišta konstruktivističke estetike); Maljezin posle izložbe 1915. stiče
dosta sledbenika, suprematizam počinje snažno da se širi (i van granica slikarstva, na pr. na oblast primenjene
36. Sovjetski eksperimenti u arhitekturi i urbanizmu, 1918.-32. 146
grafike); na Tatljinovoj izložbi "dućan" iz 1916. pojavljuje se jedna od najvažnijih figura konstruktivizma -
Aleksandar Rodčenko; Rodčenko usvaja i od Maljeviča i od Tatljina, prelazeći od površinskih sve više na
prostorne kompozicije
- Kafe Pitoresk, Moskva, 1917. -> uređuju Tatljin, Rodčenko i drugi umetnici; prostor je ispunjen njihovim
dinamičnim kompozicijama od drveta, metala i kartona ("nomadski" pomičan i demontažni nameštaj lakih
konstrukcija), koje sasvim izukrštanim površima, kulama, šipkama, potpuno razbijaju prostor (ovi komadi
nameštaja (na pr. stolice) bili su slični kreacijama Mis van der Roea, Le Korbizjea, M. Stama, Hanesa Majera
- konstruktivizam -> uopšte o modernoj arhitekturi: 1900. - 1940. -> treći značajan datum = "herojski period"
moderne; novi pokreti: konstruktivizam, kubizam, funkcionalizam; slobodna osnova i slobodna fasada -
zahvaljujući betonu i novim materijalima; u modernoj arhitekturi - socijalni faktor je vrlo bitan; stambeni
problemi
- konstruktivizam kao umetnička strategija predstavlja nastavak produktivizma - on je zaokupljen
uspostavljanjem praktičnog mosta između umetnosti i industrije; kao pojam provlači se od 1921.; 1922./23.
pojavljuju se manifesti konstruktivizma; od 1921./22. delatnost konstruktivista tesno je povezana sa
Proletkult-om, koji im je vezama u industriji (stabilizovanoj usled NEP-a (nova ekonomska politika))
obezbeđivao redovan posao
- sovjetski konstruktivizam - avangardni period; prihvaćen jezik moderne u Rusiji (Le Korbizje je polagao nade
u ruski konstruktivizam)
- konstruktivizam, mašine, funkcija -> osnov arhitekture - ruski dogmatizam; zanos vremena
- najveći broj arhitektoničnih konstruktivističkih kompozicija ostvaren je u pozorištu (braća Vesnini, Ljubov
Popova i drugi); kako su ideje konstruktivista u svojoj sveobuhvatnosti prirodno vodile arhitekturi, vrlo malo
toga je sa hartije prešlo u realnost, zbog teških prilika u zemlji
36. Sovjetski eksperimenti u arhitekturi i urbanizmu, 1918.-32. 147
- 1923. osnovana je grupa ASNOVA (asocijacija novih arhitekata, osnivač Ladovski, propagira ritmični
foramlizam i perceptivnu estetiku), to su bili arhitekti oko VHUTEMAS-a; udruženje ima snažan uticaj, pa mu
se 1925. pridružuju El Lisicki i Konstantin Meljnikov (njegovi produktivistički rani radovi su podignuti u doba
relativne ekonomske stabilnosti (NEP - nova ekonomska politika), Lenjinova politika iz 1921. koja je trebala
privući strani kapital, i koja se gasi 1924. Lenjinovom smrću)
- grupa ASNOVA, težila je ne samo naučnoj estetici, već i pronalaženju novih građevinskih oblika koji bi
zadovoljavali i izražavali status nove socijalističke države
1. Kiosci: Meljnikov, Lavinski, Golosov, Ekseter i drugi
2. Paviljon SSSR-a, Izložba dekorativnih umetnosti u Parizu, 1925., Meljnikov; pravougaona osnova
dijagonalno podeljena stepeništem na dva jednaka trugla (otvorena drvena konstrukcija - dinamična, ispresecan
krov)
3. grupa je zaokupljena i radničkim klubovima i objektima za rekreaciju koji su shvatani kao "društveni
kondenzatori"; projekte klubova naročito uspešno rade Meljnikov, Golosov i Rodčenko (u enterijeru
radničkog kluba smešta dijalektičku crveno - crnu garnituru za šah koja se sastojala od stola i dve stolice)
4. El Lisicki (pokušava stvoriti socijalistički oblik američkog nebodera): projekat oblakodera izdignutog na
propileje (tzv. "Vešalica za oblake") koji se otvaraju ka bulevaru koji okružuje centar Moskve; ovaj rad, bio je
zamišljen kao kritička antiteza kapitalističkom neboderu, a ujedno i kao klasična Vrata grada
- Tatljin: Projekat spomenika visokog više od 400 m posvećenog trećoj internacionali u obliku dve
isprepletane rešetkaste spirale, unutar kojih su trebale lebdeti četiri velika providna volumena koji su rotirali
pojedinačno sve većom brzinom - jednom u godini, mesecu, danu i satu (namenjeni: zakonodavstvu, upravi,
informacijama i filmskim projekcijama) s jedne strane spomenik toranj je bio spomenik ustrojstvu države, a sa
druge predstavljao primer produktivističko - konstruktivističkog programa; Tatljinov toranj je preteča dve
tendencije ruske avangardne arhitekture: 1. škole ASNOVA i 2. škole OSA
- odlaskom (smrću) Lenjinove harizmatske ličnosti, završeno je herojsko doba revolucije, i sve je ukazivalo na
nove sukobe, a ne na rešavanje problema - borba za vlast unutar Partije, modernizacija privrede, borba protiv
nepismenosti, svakodnevna borba za opstanak, težnja za elektrifikacijom, uspostavljanje čvrste veze između
urbanog proletarijata i feudalnog seljaštva; partija je bila u nezgodnom položaju i kada je trebala pronaći
odgovor, stil za Lenjinov mauzolej, a koji bi odgovarao i njegovoj ličnosti i reprezentovao Sovjetski Savez
(produktivizam je zadovoljavao samo ovo drugo, a klasicizam je bio nezgodan zbog ideoloških konotacija)
- 1926. osnovana je grupa OSA (organizacija savremenih arhitekata) pod vođstvom Mojseja Ginzburga
(pragmatičnija od grupe ASNOVA); grupa se interesuje najviše za socijološke aspekte arhitekture (jer partija
kaže da je stanovanje "najvažniji problem materijalen egzistencije radnika") - izgradnju stanova i tome slično;
grupi se pridružuju i članovi iz oblasti socioloških i tehničkih disciplina; pokreće se časopis "Savremena
arhitektura" posvećen uvođenju naučnih metoda u arhitektonsku praksu (OSA nije prihvatila ni produktivizam
Proletkult-a, niti peceptivnu estetiku Ladovskog)
- 1927. OSA sprovodi konkurs čiji je cilj bio usavršavanje stambenog prototipa u kolektivnom stanovanju
("Domkomuna"); mnogi radovi operišu sa dupleks stanovima i koridorima (Le Korbizje - Ville Radieuse); ove
aktivnosti rezultiraju time da Ginzburg dobija zadatak da radi na standardizaciji stanova
- 1928. OSA počinje da se bavi radničkim kulubovima (kao vid "društvenog kondenzatora"); Leonidov
izrađuje seriju projekata bitno drugačijih od ASNOVA-inih, orjentisanih više na sportsko - obrazovnu delatnost
nego na pozorište; svoje ideje vezane za klubove on razvija do ekstrema u utopijskom projektu "Palate
kulture" iz 1930. - megastruktura (ostakljene dvorane, planetarijum, laoboratorije, zimski vrtovi), tehnicizam,
prostorna noseća struktura - anticipacija Fulerovih kupola (pro-staljinisti negativno reaguju na projekat zbog
ispraznog idealizma i utopije)
- planer Okitovič na osnovu predviđene elektrifikacije predlaže "dezurbanizaciju" kao lek protiv gubitka
životnog prostora u radničkim komunama; slične predloge iznosi i Miljutin; ipak bilo je teško stvoriti prihvatljiv
ekonomski program za ovakvu ideju
- Ginzburg i Baršč predlažu plan za zeleno proširenje Moskve -> trakasto naselje sa stambenom "kičmom"
(na čijim su krajevima komunalni objekti) i pratećim sadržajima (sportski tereni, bazeni) u zelenom okruženju
- Linearni grad - Miljutin, 1930. (najapstraktiniji i teoretski najdosledniji projekat) u 6 traka - zona (železnica,
industrija + obrazovanje, zelena zona sa autoputem, stanovanje + komunalije, park + sport, poljoprivredna zona);
šema je u osnovi biologistička (na pr. kretanje materijala), pa Miljutin drži do baš ovakvog rasporeda zona
- slični predlozi OSA-e za grad Magnitogorsk na Uralu su odbijeni kao suviše apstraktni (pa vlada angažuje
iskusnije i pragmatičnije levo orjentisane arhitekte Nemačke; posao dobija Ernest Maj)
- projekat Leonidova za Magnitogorsk; put dug 32 km povezuje industrijske pogone sa poljoprivrednom
komunom u unutrašnjosti
- 1932. staljinisti prekidaju (paranoidna cenzura) dalji razvoj avangardne umetnosti i arhitekture, jer narod nije
mogao u tim okolnostima prihvatiti što mu nudi inteligencija, promovišući državni stil - socrealizam
36. Sovjetski eksperimenti u arhitekturi i urbanizmu, 1918.-32. 148
- termin i značenje:
- prvi put se pojavljuje u tekstovima Henri-Rasel Hičkoka, 1928./29., da bi označio urbanisičku i neoplastičku
evropsku arhitekturu posle 1920.
- 1932. otvorena je "Međunarodna izložba moderne arhitekture" u njujorškom Muzeju moderne
umetnosti, koju je pratila knjiga H. R. Hičkoka i Filipa Džonsona "Internacionalni stil: arhitektura posle
1922."
- zemlje: Čehoslovaćka, Engleska, Finska, Francuska, Holandija, Italija, Švedska, Japan, Južna Afrika, Brazil
- Rudolf Šindler (emigrant, Švajcarac) -> kao i Nojtra; polazište je Rajt, ali ne samo u oblikovnom, već i u
ambijentalnom pogledu
1. Lovelova kuća, Njuport Bič, SAD, 1925.-26.
- Ričard Nojtra i Rudolf Šindler su stekla formalno obrazovanje u Evropi, a usavršavali se kod Rajta kao i
Antonin Rejmond (Čeho-Amerikanac)
2. Stambeni blok Hajpoint 2, London -> već deluje maniristički: "Hajpoint 1 kao da stoji na prstima i širi krila,
dok Hajpoint 2 kao da sedi na zadnjici kao Buda"; vidi se da počinje prihvatati sovjetski soc-realizam
- Hoze Luis Sert (Španac, levo orjentisan) -> član španskog ogranka CIAM-a (GATERAS)
1. Španski paviljon na Svetskoj izložbi u Parizu, 1937. -> prvi put izložena Pikasova Gernika
- Filip Džonson
1. Glas haus, Nju Kanan, 1949.
- Francuska:
- Beudoin i Lods
1. Novi tip škole na otvorenom, Suresnes kod Pariza
- Le Korbizje
1. Kuća, protobrutalistička, Mates, 1935. -> zidovi od lomljenog kamena i drveni krov
- Holandija:
- grupa OPBOW (holandski ogranak CIAM-a) -> radovi
- Čehoslovačka:
- Oto Esler
1. Dvojna kuća, Brno, 1926.
- Bohuslav Huks
1. Izložbeni paviljon, Brno, 1929.
- Ludvik Kisela (napisano)
- SAD: -> Internacionalni stil prvi primenjuju austrijski i švajcarski iseljenici (emigranti)
- Ričard Nojtra (napisano)
- Rudolf Šindler (napisano)
- Španija:
- grupa GATERAS - španski ogranak CIAM-a (grupa arhitekata i tehničara Španije za unapređenje
savremene arhitekture), levo orjentisana, pod vođstvom arhitekte Hoze Luis Serta i Garsija Merkadala;
osnovana 1929. (prvo kao katalonski kulturni pokret); najznačajnije zdanje:
1. Casa Bloc -> kolektivno stambeno zdanje, koje sadrži duplekse za stanovanje, biblioteku, jaslice, vrtić, bazen
(koncept Le Korbizjea)
- Hoze Luis Sert (napisano)
- Južna Afrika:
- transilvanijska grupa (kasnije će postati ogranak CIAM-a) - prisnost sa Le Korbizjeom najbolje se vidi po
kućama u Johanesburgu u post-korbizjeovskom stilu
- Brazil:
- Lusio Kosta -> radi zajedno sa Le Korbizjeom
1. Zgrada ministarstva obrazovanja, Rio de Žaneiro -> montažni šestospratni objekat, podignut na pilotisima
sa brojnim elementima Le Korbizjea; kasnije se uticaj Le Korbizjea pretvorio u lokalni senzibilitet, koje je
svojom plastičnom raskošću podsećao na brazilski barok XVIII v.; vodeći predstavnik ovog stila
- Oskar Nimajer (napisano)
- Japan:
- Antonin Rejmond (Čeho-Amerikanac) -> uticaj Rajta
1. Sopstvena kuća, Tokio, 1923. -> prva kuća od armiranog-betona u Tokiu; pokušaj asociranja na
tradicionalnu japansku arhitekturu u drvetu; konzolni nameštaj od čeličnih cevi
2. Poslovna zgrada petrolejske kompanije "Izlazeće Sunce" -> koristi armirani-beton
3. Golf klub, Tokio, 1930. -> kitnjast i maniristički; uticaj Perea
4. Kuće za porodice Akaboši i Fukui, 1933.-35. -> kuće skorojevića industrijalaca; radi sa suprugom i
enterijer, nameštaj, tkanine; evroazijski, gaje bogat stil; ovde se gubi Rajtov i Pereov uticaj
- Kunio Majekava (radio za Rejmonda i školovao se u inostranstvu)
1. Stambeni blok Harumi, Tokio, 1957. -> proizašao iz Le Korbizjeovog Unite d'Habitation; kombinuje pola -
pola zapadnjački i japanski stil života
- Junzo Sakakura (kao i Majekava, radio je za Le Korbizjea)
1. Japanski paviljon, Svetska izložba u Parizu, 1937. -> tradicionalno + Le Korbizjeovsko; slobodan prostor,
povezanost spoljašnjeg i unutrašnjeg prostora pomoću rampi
2. Muzej moderne umetnosti, Kamakura, 1951. -> neoklasicistički pristup
- Majekava će u svom članku "Razmišljanja o civilizaciji i arhitekturi" govori o paradoksalnom opstanku
tradicionalne japanske kulture u njenoj suštini, kao one snage koja će osloboditi Zapad njegove tehnokratske
neumerenosti; time se konačno završava period Internacionalnog stila, ne samo u Japanu nego i u celom svetu
- Kenzo Tange (bio Majekavin asistent)
- smelost posleratnog stvaralaštva ogleda se u njegovom delu; počeo je nizom radova koje je naručila država,
počev od prilično šematskih objekata gradskih većnica za Šimicu i Tokio, pa do vrhunskih zdanja zgrade
Prefekture u Kagavi, i zatim Olimpijskih stadiona u Tokiu
1. Gradska većnica, Tokio, 1952.-54. -> betonska parodija tehnike u drvetu
2. Zgrada Prefekture, Kagava, 1955.-58. -> stanje skoro klasične ravnoteže; lucidna organizacija prostora;
elementi Internacionalnog stila; odlike istoricizma, aluzije na budizam i šintoizam
3. Dva Olimpijska stadiona, za igre u Tokiu, 1964. -> Tange nije vodio računa o kretanjima, pa eliptični i
kružni volumeni ovih stadiona, pokriveni su lančanim čeličnim krovovima obešenim o rogove eliptičnih
armirano-betonskih konzola koje nose istovremeno i gornje redove koso postavljenih sedišta
4. Spomenik miru, Hirošima, 1955. (centar mira) -> Tange je verovao da će energija, oslobođena intenzivnim
razvojem Japana, pomoći da se japanska tradicija preobrati u nešto novo i kreativno; o tome govori u svojoj
pronicljivoj analizi u vreme završetka Prefekture: "Japan je do nedavno bio neprekidno pod apsolutnom vlašću
države, dok je kulturna energija naroda - energija kojom bi se moglo stvarati novo, bila ograničena i potisnuta; ta
se energija uspela osloboditi tek u ovom vremenu, ali treba još mnogo učiniti da bi se pravilno artikulisala"
5. Konkurs za "Kinseko - japanski kulturni centar", 1942. -> eklektičan rad
6. Hram Dem su, Osaka
7. TV stanica u Kofu -> konstrukcija, instalacije, stepenište (jezgro)
8. Muzej savremene umetnosti, Jokohama -> operiše sa evropskim elementima arhitekture
9. Katedrala St. Meri - za Olimpijske igre -> asocijacija na srednjevekovni grad; osnova u vidu krsta
10. Metropolitenska gradska kuća
37. Internacionalni stil 152
- Kenzo Tange - radio tokom rata; vodeća figura 60 - 80-tih godina u japanskoj arhitekturi; okuplja mlade
arhitekte (koji će takođe kasnije postati poznati) i teoretičare arhitekture koji u modernoj arhitekturi Japana
pronalaze i ističu tradicionalne osnove; bio je pod uticajem Le Korbizjea
38. Art Deco 153
- najpozanatije zgrade:
1. Krajsler bilding, Nju Jork, 1928.-30. - arh. Vilijem van Alen; možda najpoznatiji primer američkog Art
Deco-a; dekorativni sistem ove zgrade treba da podseća na Krajslerove automobile
2. Rokfeler centar, Nju Jork, 1931.-39. - arh. Rejmond Hud i Džon Mild Hauels i dr. ("grad u gradu" - ovo
delo je nudilo science fiction viziju grada nebodera - tornjeva); kompleks na prostoru od 8 blokova, sadrži 14
zgrada; glavni deo izgrađen je za 18 meseci; kompleksom dominira skulptoralni bezornamentalni oblakoder
RCA (u jezgru kompleksa) od 70 spratova; sva umetnička dela izložena ili kao deo centra obrađivala su tematiku
svetlosti, zvuka, radija, TV, uopšte napretka, da bi kulminirala sa dva glavna objekta (dela) na srednjoj osi
kompleksa: 1. Prometej - pozlaćen, okružen zodijakom (skulptura), koji se izdiže iznad trga; 2. "čovek na
raskršću" - zlosretna zidna slika - mural, delo Dijega Rivere, u predvorju RCA, sa i ideološkom ikonografijom
(uključujući čak i sliku Lenjina) zbog čega su ga morali ukloniti; 3. Amerikan radijator bilding, Nju Jork -
Rejmond Hud i Džon Mild Hauels
3. Radio city music hall (velika koncertno - bioskopska dvorana (6200 mesta)) -> krovni vrtovi na vrhovima
dve niže zgrade i šetalište sa vodoskokom levo i desno od njih
4. Veliki broj drugih njujorških oblakodera na Menhetnu takođe je izgrađen u ovom stilu
5. Zgrada Džonson Vaks i dr., "indijanski" stil u Kaliforniji -> radovi Rajta između dva rata, takođe
pokazuju sličnost sa Art Deco-om
6. "Šel bilding", Hag (Evropa) - Oud
39. Arhitektura totalitarnih režima 154
* Italija: -> razvoj fašističke ideologije posle prvog svetskog rata proizašao je iz dva aspekta futurističkog
pokreta: kulta rata i veličanja mašina; rat je destruktivno delovao, međutim, i na sam futurizam; na pojam
"industrijske kulture" tj. "kulture mašina" počelo se gledati sa podozrenjem, ne samo od strane narodnih masa,
već i inteligencije; otpor protiv futurizma javio se u delu Đorđa de Kirika (italijanski slikar i likovni kritičar)
"Zagonetka sata", koje prikazuje peristil sa lukovima u sumraku (zastrašujuć metafizički prizor koji slikovito
predočava formu italijanske Nove tradicije)
- u periodu fašističke vlasti 1922.-43. italijansku arhitekturu karakteriše latentni (ali prefinjen) sukob modernista
i novotradicionalista; specifičnost tog sukoba je u tome što su i jedni i drugi bili zagovornici novog tumačenja
klasične tradicije, kao što su i jedni i drugi, na određen način, izvorište imali u predratnoj italijanskoj
modernističkoj tradiciji
1. pod uticajem Đorđa de Kirika i metafizičkih slikara, u italijanskim vizuelnim umetnostima nastaje pokret
"Novecento Italiano"; de Kiriko pokušava da svojim, najčešće arhitektoničnim kompozicijama pronikne u
metafizičko prisustvo klasične prošlosti u sadašnjosti; vođena tom idejom, milanska arhitektonska avangarda,
okupljena oko Đovanija Mucija, nastoji da da svoje viđenje klasičnih oblika Mediterana, suprotstavljajući se
futurističkom kultu mašine; prva manifestacija arhitektonskog pokreta "Novecento Italiano" je upravo Mucijeva
stambena zgrada Ka'Bruta, Milano, 1923. (Mucijo piše o pokretu "Novecento Italiano" kao antifuturističkom,
tvrdi da će klasične šeme prošlosti uvek biti upotrebljive)
2. drugi krug milanskih arhitekata formira "Grupu 7", koju predvodi Đuzepe Teragni (Giuseppe Terragni
1904.-41.) (grupa pokazuje naklonost prema deutsche Werkbund-u i ruskim konstruktivistima); grupa teži novoj,
racionalnoj sintezi nacionalne klasične tradicije i strukturne logike mašinskog doba; stvarnu afirmacijau
racionalistička arhitektura počinje da stiče izgradnjom Teragnijevog kompleksa Novokomun u Komu, Italija,
1928. (ova zgrada, na pr. u tretmanu uglova gde se umesto klasičnih ojačanja nalaze ostakljeni valjkovi, ukazuje
na izvesnu naklonost racionalista prema konstruktivizmu); 1930. racionalisti stvaraju udruženje MIAR
(italijanski pokret za racionalnu arhitekturu); iste godine, Musolini lično otvara izložbu pokreta; no, i pored
toga, provladino Nacionalno udruženje arhitekata (tradicionalistički orjentisano) neprijateljski se postavlja
prema MIAR-u zbog njegovog krajnje intelektualističkog strogog asketskog pristupa, koji je odbacivao
ikonografska svojstva arhitekture
- tada Marčelo Pjaćentini, najuticajniji član Nacionalnog udruženja arhitekata, odlučuje da napravi
kombinaciju pokreta "Novecento Italiano" i racionalizma, stvarajući tako eklektički tzv. "Liktorski stil" i
zalažući se da to postane službeni stil; formulacija te orjentacije je njegova zgrada Palate pravde u Milanu,
1932.; Pijaćentini formira profašističku grupu RAM, čiju arhitekturu karakteriše masivnost, modulacija
pravougaonih otvora, rudimentarni klasicizam stubova i venaca; najznačajni poduhvat ove grupe je zgrada
Univerziteta u Rimu, 1932. (ponavljanje jednostavnih osnovnih elemenata)
- 1932. Đuzepe Pagano (arhitekta) i Edoardo Perziko (likovni kritičar) pokreću list "Casabella", organ
italijanskog racionalizma
- iste godine: u Milanu je osnovana racionalistička grupa "BBPR" (4 arhitekte), koja u već pregrejani
arhitektonski diskurs unosi izvesni kriticizam
- iste godine: Casa del Fascio, Komo (prvi put se vidi njegova opsednutost transparentnom arhitekturom -
futuristički program o uvođenju ulice u kuću) - ovo delo Teragnija je najvažnija zgrada italijanskog
racionalizma; polukocka sa strogom prednjom konstrukcijom, "palaco" plan (sa velikom dvoranom umesto
atrijuma u sredini - političke konotacije: nesmetani ulazak masovnih demonstracija sa ulice u unutrašnji prostor
zgrade); eksterijer zgrade, tj. fasade ukazuju na enterijer
- u periodu 1932.-36. podignute su najvažnije zgrade racionalizma, među kojima posebno mesto zauzimaju
građevine koje za Olivetija podižu Figini (doprinos moderne arhitekture u humanizaciji industrije) i Polini u
Ivrei, zatim "Dvorana zlatnih medalja" Perzika i Nicolija na aeronautičkoj izložbi u Milanu 1934. (viseća
konstrukcija - lavirint belih drvenih rešetkastih konstrukcija izdignutih iznad poda, u kojima su bile grafike i
fotografije), i druge
- posle 1936. atmosfera se pogoršava, napadi tradicionalista postaju sve žešći; većina racionalista ulazi u manji
ili veći kompromis sa tim, sve jačim shvatanjima (na pr. Pagano sarađuje sa Pijaćentinijem na pripremi
izložbe EUR, 1942., čije bi trajne građevine, po Musolinijevoj želji, postale jezgro Novog Rima; glavna
građevina kompleksa - Palata italijanske civilizacije - krajnja je vulgarizacija pokreta "Novecento Italiano";
urbanistički, plan pokazuje istu morbidnost kao i Musolinijeva "osmanizacija" Rima iz 1931.
- u toku rata, mogi racionalisti su stradali - neki umiru pod nerazjašnjenim okolnostima, neki završavaju u
nemačkim koncentracionim logorima; posle rata, pokret je obnovljen, a naročito snažno je uticao na arhitekte
oko Rosija i Grasija
39. Arhitektura totalitarnih režima 155
* Nemačka:
- 1933., po dolasku nacista na vlast, moderna umetnost je zabranjena kao "degenerisana", "kosmopolitsko -
jevrejska" i sl.; u formalnom smislu, zadržala se samo u funkcionalističkoj industrijskoj gradnji
- problem sa pronalaženjem odgovarajućeg arhitektonskog stila, nacisti rešavaju oslanjanjem na snažnu 1.
antizapanjačku narodnjačku tradiciju (u pogledu stambene gradnje) i na 2. arhitektonsku tradiciju
nemačkog klasicizma u radovima Šinkela, Gilija, Langhansa i drugih (u pogledu reprezentativne gradnje);
međutim, važno je reći da je bilo i drugih pseudo-istoricističkih pojava u nacističkoj arhitekturi, što
nedvosmisleno odslikava njenu "šizofreničnu" prirodu
1. izvor stambenog "Heimatsil"-a ("domovinski stil") je ideologija krvi i tla, prvi put izložena u knjizi
Valtera Darea "Seljaštvo kao izvor života nordijskih rasa", 1929., u kojoj se žučno protestvuje protiv
urbanizacije, a selo se predstavlja kao tvrđava patriotizma; glavni pobornici, još od 20-tih godina, bili su
Hajnrih Tesenau i Paul Šulce-Naumburg; u svojoj knjizi "Borba za umetnost", 1932., Šulce-Naumburg
(okrenut ka pokretu Arts and Craft, jednostavnim, organskim oblicima) napada "nomadski", apatridni stil
gradskog života, funkcionalističku arhitekturu, arhitekturu ravnog krova kao izraz drugog podneblja i slično (oni
zajedno rade belo okrečena zdanja sa kosim krovovima - kao deo tradicije, korena, pripadnosti)
2. glavni protagonisti reprezentativnog državnog stila bili su Paul Ludvig Trost i Albert Šper; obojca rade u
pseudoklasičnom maniru (spartanski klasicizam; sterilisana, megalomanska prerada Šinkela); glavni Šperovi
projekti (su grandiozni objekti za potrebe nacističke države): stadion (za politički skup) Cepelinfild, Nirnberg,
1937., sedište Kancelara, Berlin, 1938. (Šper: "Ledena katedrala" - stub od zastava i reflektora, izveden za
veliki politički zbor na Tempelhofu u Berlinu 1935.); nacistički neotradiconalizam odlikuje se, iznad svega,
podizanjem javnih građevina u svrhu masovne histerije - to dobro ilustruju bizarne građevine (koje će služiti kao
scenografija) kao što su otvorene arene (kao goleme "kulise" za pseudo-kultne nacističke rituale ili tokom rata
podizani spomenici poginulima u ratu - "Totenburgen" ("zamkovi mrtvih" u Buleovskom stilu); izuzetci od
ovoga su: Olimpijski stadion Vernera Marča i Bonacovi mostovi iz 1936.
* SSSR:
- na konkursu za Palatu Sovjeta, 1931. (na mestu srušene, a danas, Bogu hvala, obnovljene crkve Hrista
Spasa; kao ruski odgovor na zdanje Lige naroda), pojavili su se radovi iz celog sveta (Le Korbizje, Pere,
Gropijus, Pelcig) i Rusije (ASNOVA, OSA, VOPRA) - i ovde dolazi do sukoba između modernističkog
pokreta i nove tradicije; odluka žirija da, kao pobednički, izabere rad B. M. Jofana, prva je manifestacija soc-
realizma u Rusiji (konstruktivističke dvorane kao polukružne, ivične, oko četvorougaonog otvorenog, klasičnog
dvorišta u čijem je centru klasičan stub sa kipom radnika na vrhu (aluzija na Kip slobode) sa bakljom ustanka
neslobode); projekat će kasnije biti izmenjen sa velikim kipom Lenjina na vrhu; ironija ovog konkursa bila je u
tome što se nijedna levo orjentisana grupacija arhitekata nije predstavila radovima na liniji monumentalnog
socijalističkog realizma
- 1932. CK partije proglašava socijalistički realizam službenim stilom; arhitekturu socijalizma karakteriše
megalomanija, pseudoklasicizam, primena skulptura u istom stilu
- slomu avangardne arhitekture u Rusiji doprinelo je, u sklopu opštih kretanja, jačanje ekstremno demagoške,
staljinističke asocijacije arhitekata "VOPRA", koja tvrdi da "samo proleteri mogu stvarati proletersku
kulturu"; u stvaranju ovog stila važnu ulogu odigrali su neki rehabilitovani prerevolucionarni akademski arhitekti
(Gelfreih, Ščuk, Ščusev, ...)
- 1933. osnovana je Moskovska Akademija arhitekture, a 1935. njena planerska sekcija
- 1935. urađen je Generalni plan Moskve, čiji najvažniji deo čini sistem podzemne gradske železnice; stanice
moskovskog metroa jedan su od najvulgarnijih primera soc-realizma
- 1937. održan je Generalni Kongres Saveza Sovjetskih arhitekata koji propisuje projektovanje u
vernakularnom i klasičnom duhu na celoj teritoriji zemlje
- 1938. Ščusev podiže Lenjinovu državnu biblioteku - besmisleni, ogoljeni klasicizam
- 1943. doneta je odluka o obnavljanju ratom razorenih gradova, koja je generalno propisivala restauratorske
radove
- 1947. projektovano je 8 oblakodera u soc-realističkom stilu za Moskvu, od kojih je 7 podignuto
(morbidno)
- 1954.-55. socijalistički stil se ukida, a ruska arhitektura se ponovo polako vraća u okvire modernog pokreta
40. Alvar Alto 156
- rođen je 1898. u mestu Kourtane, Finska; studirao 1916.-21. na Politehnici u Helsinkiju; studijsko putovanje -
Skandinavija, Centralna Evropa, Italija
- 1922. - 4 izložbena objekta na industrijskoj izložbi u Tampereu (suprotnosti, koje pokazuju različite uticaje
i stepene kulturnog razvoja Alta: 1. "klasični" industrijski paviljon (od modularnih drvenih oplata); 2. kiosk sa
slamnatim krovom (domorodački stil; tu su bile izložene Finske rukotvorine))
- 1923. otvara biro u Jivaskili (uticaj Vagnera)
- 1925. ženi se sa Aino Marsio, koja mu je najbliži saradnik do svoje smrti 1949.
- projekti u Jivaskili 1923.-27.:
- Radnički stanovi │uticaj Asplunda -> slabo izražen neoklasicizam
- Radnički klub │(dorski stil); lokalno graditeljstvo (u drvetu);
- Nove i rekonstruisane crkve │Hofman (strogost);
- Dva doma civilne zaštite │Šinkel - italijaniziran stil
- I faza, 1927.-34.: -> početna faza zrelog stvaralaštva - funkcionalizam (skreće ka romantičnom klasicizmu)
1. Gradska biblioteka, Vipuri, 1927. (izvedeno 1930.-35.) -> u prvobitnoj verziji snažan uticaj Asplunda i
švedskog neoklasicizma (fasade, friz, ogromna egiptoidna vrata), kasnije izmenjena; dva aksijalna trakta sa
ravnim krovovima; armirano-betonska konstrukcija
2. Sanatorijum, Paimio, 1928.-32. (prva nagrada na konkursu, konstruktivistički pristup) -> razvedena krila,
sobe racionalistički opremljene, okrenut na jug i jugoistok; konzolna konstrukcija - armirano-betonska
3. Zgrada jugozapadne poljoprivredne zadruge, 1928. -> Asplundov uticaj, izgrađena u Turkuu: kolorizam
pozorišta u zgradi - tamno plavo gledalište sa stolicama od ružičastog baršuna
- 1928. prisustvovao konferenciji o armiranom-betonu u Parizu, pada pod uticaj holandske (Dujker) i ruske
(ASNOVA) avangarde (holandskog i ruskog konstruktivizma)
- izložba 700-togodišnjice Turkua, 1929.
4. Poslovna zgrada izdavačke novinske kuće "Turun Salomat", u Turkuu, 1928. -> uticaj pomalo
konstruktivistički
- 1929. prisustvovao kongresu CIAM-a u Frankfurtu, gde staje uz pristalice "nove objektivnosti" po pitanju
stanovanja
5. Stambeno naselje za finsko Udruženje za umetnost i zanate, 1930., i predlog prototipa minimalne kuće,
1932.
nacionalnog romantizma (kontrast, dvojnost, prisutna u celom projektu, metaforički: "geološki slojevita" masa
kuće (nepravilan oblik bazena - saune; drvena oplata dnevne sobe), beli zidovi intimnih prostora); izdvojena
sauna (sauna ima slamnati krov - tradicionalan) sa kućom, ograđeno malo dvorište sa ameboidnim bazenom;
skulptorski kamin i stepenasto povišena dnevna prostorija koja vodi do stepenišnog mezanina; unutrašnjost dosta
simbolizuje pejzaž; suptilne promene atmosfere unutrašnjeg prostora
- IV faza, druga stvaralačka faza od 1949.: -> u svom tekstu 1947. "Pastva i planinski potok" objašnjava
vezu arhitekture i biologije; arhitektonski oblici su nalik ribi: ne rađaju se potpuno razvijeni, niti u vodama gde
inače žive, već stotine kilometara daleko od prebivališta; otuda u njegovim delima aluzije na razvoj ribe od ikre,
duhovnog i svetovnog, rađanje i obnavljanje
10. Gradska skupština, Sajnatsalo, 1949.-52. -> atrijum oko kog su smešteni različiti sadržaji; zidovi od opeke
(smenjuje se pod od opeke i kamena), ritmizacija otvorima; drvena vidna konstrukcija krova
- 1952. ženi se sa Elizom Makiniemi, koja mu je u ovoj fazi i glavni saradnik
11. Nacionalni penzioni zavod, Helsinki, 1952.-56. (izražena Altova želja da bude koristan malim ljudima) ->
kubične mase, "U" osnova (opet poluatrijum); prostori su različitih boja, označavajući promenu statusa; snažno
izražen humanizam - brižljivo detaljisanje (stolice, rasvetna tela, grejanje, ...) - najuočljiviji je u pažljivo
projektovanom nizu kabina za razgovore smeštenih ispred dvorane sa prirodnim svetlom; ta dvorana, popločana
crnim i belim mermerom, je "ključ" građevine
12. Stambeni blok u četvrti Hansa za izložbu "Hanzafirtel interbau", Berlin, 1955. (Altova težnja da
zadovolji psiho - sociološke kriterijume) -> jedno od najvažnijih rešenja stana, mnogo prihvatljivije od Le
Korbizjeovih; stan (stan - apartman) ima sve atribute kuće - osnova ima "U" formu oko terase, koja igra ulogu
atrijuma; stanovi su takođe grupisani oko vertikalnih čvorišta sa dnevnim svetlom
13. Koncertna dvorana Filandrija u Helsinkiju -> poslednje Altovo delo je završeno 4 godine nakon smrti
- najvažnije u Altovom delu: stvaranje ambijenta u kome će se ljudi dobro osećati - zadovoljenje socijalnih i
psiholoških kriterijuma; odatle proističe i nedogmatičan odnos prema ortogonalnosti; Altova rešenja su
nenametljiva, ali izražena i nastavljaju nordijsku tradiciju spajajući osobenost i klasičnost, maštovitost i
normativnost
41. CIAM i Grupa 10 158
- prva faza:
- CIAM I (kongres u zamku Elen de Mandro, La Saraz, Švajcarska, 1928.)
- osnivački kongres; predsednik Karl Mozer, sekretar Z. Gidion
- teme: uticaj tehnike na arhitekturu (voditelj Le Korbizje), standardizacija (voditelj Ernst Maj, ekonomija i
arhitektura (voditelj Hans Šmit), urbanizam (voditelj Andre Lirsa), kultura stanovanja (voditelj Ernst Maj),
država i arhitektura (voditelj H. P. Berlage) (odnos arhitekture i tehnike, ekonomije, države, standardizacija,
urbanizam; zemljišna politika za rešavanje haotične podele zemljišta (usled kupoprodaje i nasleđivanja);
oslobađanje od sterilnih uticaja akademija i njihovih zastarelih formula)
- rezultat: "deklaracija iz La Saraza" (potpisalo je 24 arhitekte iz: Francuske, Švajcarske, Nemačke, Holandije,
Italije, Španije, Austrije i Belgije) -> ističe građevinarstvo, a ne arhitekturu kao elementarnu delatnost čoveka
(tesno povezanu sa evolucijom ljudskog života); arhitektura je uslovljena političkim i ekonomskim prilikama, te
se mora osloniti, u cilju postizanja kvaliteta na univerzalno prihvaćene racionalne metode proizvodnje; suština
urbanizacije je u funkcionalnom redu
- CIAM II (kongres u Frankfurtu, Nemačka, 1929.) -> bio je u Frankfurtu zbog aktuelne stambene izgradnje
(Ernst Maj - najveći evropski ekspert na području socijalne stambene izgradnje)
- organizator: Ernst Maj
- formulisani su ciljevi: utvrditi probleme arhitekture - formulisati ideju moderne arhitekture - proširiti ovu ideju
u svim oblastima života - pratiti rešavanje arhitektonskih problema
- teme: stan za životni minimum (voditelj Ernst Maj), zadatak i ostvarenje minimalnog stana (voditelj Hans
Šmit), program minimalnog stana (voditelj Viktor Buržoaz), sociološki aspekti minimalnog stana (voditelj
Valter Gropijus), analiza temeljnih elemenata (voditelj Le Korbizje), građevinski propisi i minimalni stan
(voditelj Hans Šmit) (stan za životni minimum (mini stan) - funkcionalni sociološki i normativni aspekti)
- rezultat: važan referat "Stan za minimum egzistencije"
- izložba: 100 projekata minimalnih stanova (crteži u istoj razmeri)
- ustanovljeni su organi CIAM-a: kongres, CIRPAS (međunarodni komitet za rešavanje problema savremene
arhitekture), radne grupe (arhitekti i stručnjaci, nacionalne sekcije (prvi put učestvuju: Alvar Alto, Valter
Gropijus)
- CIAM III (kongres u Briselu, Belgija, 1930.)
- organizator Viktor Buržoaz, predsednik Kornelijus van Esteren (profesor K. Mozer ustupio mesto mlađem i
to urbanisti, a ne arhitekti -> promena tendencija; rukovodilac biroa za planiranje Amsterdama - urbanista)
- tema: racionalni sistemi izgradnje (visina i razmak blokova u cilju efikasnog korišćenja zemljišta i materijala)
- izložbe: racionalna gradnja i "Ozareni grad" Le Korbizjea
- druga faza:
41. CIAM i Grupa 10 159
- CIAM IV (kongres na brodu Marsej-Atina-Marsej, 1933.) -> bio je više dogmatski nego praktičan; daleko
od zategnute političke situacije i realnosti industrijske Evrope
- kongres je održan na brodu (na predlog Brojera), jer prilike nisu dozvolile da se održi u Moskvi, kao što je
planirano (15-todnevno mediteransko krstarenje, neformalna atmosfera na brodu grčke brodarske kompanije);
dominira Le Korbizje i Francuzi, a ne Nemci
- tema: funkcionalni grad (planiran i shvaćen bez poznavanja specifičnih funkcija grada); prezentovane su
komparativne analize 34 evropska grada (Amsterdam, ...)
- rezultat: "Atinska povelja", objavljena tek 1943. (između ostalog sadrži 111 predloga - delom izveštaji o
postojećem stanju gradova, a delom predlozi za njihovo poboljšanje, prema 5 oblasti: 1. funkcionalno zoniranje
sa zelenim pojasevima između zona (5 funkcija zoniranja: stanovanje, rad, rekreacija, saobraćaj, očuvanje
istorijskog nasleđa); 2. visok, prostran stambeni blok - kao jedini tip gradskih stambenih objekata - za smeštaj
velikog broja ljudi tamo gde treba, premada je prihvatanje Atinske povelje možda i značilo sputavanje daljih
istraživanja alternativnih modela stambene izgradnje, no ipak je došlo do promene ovakvog stava
- CIAM V (kongres u Parizu, Francuska, 1937.)
- održan je za vreme Svetske izložbe
- tema: stanovanje i rekreacija (slobodno vreme; uzima se u obzir uloga okoline)
- izveštaji: objašnjenje principa (Le Korbizje), gradovi (Hoze Luis Sert)
- izložba: radovi Le Korbizjea u "Paviljonu novog vremena"
- predviđeno je bilo na V kongresu da VI bude održan u SAD (Gropijus, Miholji-Nađ, Gidion); došao je rat, pa
su se grupe CIAM-a razdvojile, ali je svaka nastavila svoj rad: Nju Jork, Holandija (tajno se sakupljali i
pripremali obnovu Roterdama, što je kasnije i urađeno po njihovim predlozima); Engleska - istupa MARS sa
predlozima za gradove i novo zakonodavstvo
- treća faza:
- CIAM VI (kongres u Bridžvoteru, Južna Engleska, 1947.) -> trebalo je ponovo uspostaviti međunarodne
kontakte
- organizator: grupa MARS (osnovana 1932.)
- prvi put učestvuje generacija mlađih arhitekata
- prvi put je dotaknut problem gradskog centra
- zaključak: raditi na ostvarenju čovekove fizičke okoline koja ostvaruje njegove emocionalne potrebe i stimuliše
duhovni razvoj
- CIAM VII (kongres u Bergamu, Italija, 1949.) -> italijanska grupa; neslaganja istoka i zapada; pitanje
estetike izaziva vatrene diskusije
- tema: planovi, obnova i rekonstrukcija gradova (Tange - Hirošima)
- hladnorajtovska atmosfera: poljska delegacija insistira na ugradnji nekih Staljinovih "teoretskih postavki" u
program CIAM-a
- CIAM VIII (kongres u Hedstonu, blizu Londona, Engleska, 1951.)
- organizator: grupa MARS ("ljudi žele da zgrade koje reprezentuju njihov društveni i kolektivni život pružaju
veće funkcionalno savršenstvo; teže monumentalnosti, radosti, ponosu - javne zgrade, ...")
- tema: "Srce grada" -> centar se i dalje tretira kao funkcionalna zona koja privlači svojom spontanošću
(Čandigar u skicama - prvi put)
- javno priznanje nekih manjkavosti Atinske povelje
- mlađa generacija negoduje na idealizam Le Korbizjea, Gropijusa, van Esterena, Serta, Rota, Majekave
- CIAM IX (Eks-an-Provans, Francuska, 1953.) -> presudni rascep
- tema: Habitat (ljudsko obitavalište)
- nova generacija (Smitsonovi (bračni par), Aldo van Ajk, Bakema (postavljen za rukovodioca), Kandilis)
osporava funkcionalističke kategorije "Atinske povelje" (stanovanje, rad, odmor, ...); umesto novog sistema
apstrakcija, oni nastoje da pronađu graditeljske principe urbanog razvoja i utvrde sledeću jedinicu iznad
porodične ćelije; oni ističu "identitet" kao važnu urbanu kategoriju; negoduju na idealizam Le Korbizjea,
Gropijusa, Rota i Majekave, ...
- oni osnivaju Grupu 10 ("Team X") sa zadatkom pripreme narodnog kongresa CIAM-a; time raskidaju sa
sentimentalnošću stare garde i sa racionalizmom "funkcionalnog grada"
- CIAM X (Dubrovnik, Jugoslavija, 1956.) -> istupa Grupa 10
- tema: Habitat
- cilj: utvrditi osnovne postavke sinteze svih problema vezanih za život i stanovanje (uzajamni odnosi između
fizičkog oblika i životnih potreba)
- sastanak u Oterlou, 1959.
- održan u van de Veldeovom muzeju, uz njegovo prisustvo
- raspuštanje CIAM-a
41. CIAM i Grupa 10 160
- Le Korbizje u pismu upućenom Kongresu u Dubrovniku priznaje i potvrđuje da nova generacija, generacija tog
vremena najbolje može osetiti aktuelne probleme, ciljeve kojima treba težiti, načine na koji se mogu ostvariti.
Oni su upućeni u sve to, dok njihovi prethodnici to više nisu, oni su izvan toga i ne mogu više reagovati na
novonastalu situaciju
- Grupa 10 (Team X) -> naš predstavnik: Aljoša Josić, sa timom saradnika (među kojima su bili i njegovi
netalentovani sinovi); radovi: Studentski dom, Stambeni blokovi; pobedio na tri konkursa
- CIAM IX, Eks-an-Provans, 1953.
- nova generacija arhitekata (bračni par Smitson, Aldo van Ajk i drugi), osporava 4 funkcionalističke
kategorije Atinske povelje: stanovanje, rad, rekreacija, saobraćaj; umesto toga, oni predlažu daleko kompleksniju
urbanu strukturu, koja bi trebalo uspešnije da odgovori potrebi za identitetom - nastoje da utvrde preciznije
odnose fizičkog oblika i društveno - psiholoških potreba; ovo postaje tema sledećeg CIAM-a
6. Plan Urbina - de Karlo, 1964. -> italijanski arhitekta nadopunjuje Vudsovu šemu; plan je više posvećen
zaštiti i obnovi postojećeg nego novim gradnjama, nastoji da pronađe nove mogućnosti korišćenja postojećeg
fonda zgrada; time je "Grupa 10" dostigla potpunu antitezu kartezijanskih principa Le Korbijeovog Ozarenog
grada
- značaj "Grupe 10" -> pre svega sugestivna snaga kulturne kritike više nego njihove arhitektonske vizije
- Grupa 10 je izbegavala mešanje u oblast politike, ali se to ipak desilo na milanskom trijenalu 1968., kada je
Vuds, solidarišući se sa radikalnim stavom studenata pomogao odbacivanju čak vlastitog rada; on govori o
odnosu između tehnike kojom civilizacija raspolaže (oružje, radio, TV, ...) i sve rudimentarnijih nastambi: "Naša
su oružja sve savršenija, a naše nastambe sve nečovečnije"; sličnom temom se bavi i de Karlo: "Zašto svim
silama nastojimo svesti stambene prostore na minimalnu površinu, debljinu, potrošnju materijala, ... umesto da
preduzmemo sve kako bi smo gradili prostrane nastambe, dobro zaštićene, raznovrsne, udobne i dobro
opremljene, koje bi pružale maksimalne uslove za privatan i društveni život; opravdanje u smislu nedostatka
finansijskih sredstava je neprihvatljivo, kada se zna koliko novca se troši na ratove, proizvodnju oružja, projekte
za istraživanje Meseca, hemijskih sredstava, ...
- prema de Karlu, studentska pobuna 1968. nije samo nužna kulminacija krize u arhitektonskom obrazovanju,
nego i odraz mnogo dubljeg i ozbiljnijeg neskada između arhitektonske teorije i prakse
- Aljoša Josić
1. Konkursni rad za Frankfurt i Rememberg - zajedno sa Vudsom i Kandilisom, 1963.
2. Stambena naselja, Maroko
3. Stambeno naselje, Tuluz le Miral, 1961. -> lamela u vidu dugačke linije se lomi - razgranava kao stablo na
grane (ovaj sistem projektovanja inače se zove "stablo"); na mestima preloma, sučeljavanja, ... grana su
"udubljenja" za zajedničke sadržaje (kulturni centri, tereni i sl.); naselje je inače na platou gde nema saobraćaja,
a okruženo je sa dva do tri magistralna puta
4. Stambena zgrada, Trg Nikole Pašića br. 8 (ili 10), 1978. -> nju projektuje po povratku iz Francuske u koju
je izbegao 1948. i prvi put se vratio nakon 30 godina
5. Studentski dom
- elementi neobrutalističke arhitekture: -> Paladio kao daleki duhovni izvor, Mis kao direktni uzor, vernost
materijalu (koja se najpre manifestuje u mehanicističkom i konstruktivističkom, a potom u "taktilnom" smislu -
oduševljenje Misom ("Mis je velik, ali Le Korbizje komunicira") zamenjuje se obradom Le Korbizjeovog
manira "beton brut"); krajem 50-tih dolazi do konačne integracije britanske brutalističke estetike - spajanja
formalističkih i populističkih aspekata u arhitekturu opeke i stakla, blisku industrijskim objektima XIX v.; u to
vreme pokret je već široko međunarodno rasprostranjen
- Džejms Stirling -> rođen u Liverpulu; najzančajniji radovi iz serije opeka + staklo: Selvin koledž, Lester
koledž, Istorijski fakultet u Kembridžu i Paviljon Florej -> kao tipovi izgradnje za moderne arhitekte
- nikada nije priznavao pripadnost brutalizmu, ali njegova faza 50-tih godina nesumljivo pripada ovom pokretu
1. Stambeni kompleks Hem Komon - sa Gauenom, Ričmond, 1955.-58. -> sintaksa Le Korbizjeove kuće Žaul
(Stirling je prvo bio šokiran kućom Žaul, a zatim oduševljen); zid od opeke, otkriveni betonski elementi
2. Tehnički fakultet, Univerzitet u Lesteru - sa Gauenom, 1959. -> uticaj Edvarda Rejnoldsa (robna kuća);
razvija celovit sistem: aksonometrijska tehnika projektovanja, jasno izražavanje funkcionalnih partija ->
asimetrični volumeni, kombinovanje stakla i opeke (laboratorijski armirano-betonski blok sa krovom od
kristalnog stakla; uticaj Le Korbizjea, samostojeći vertikalni blok sa dvoranama za predavanja, laboratorijama,
administracijom
- objekti fakulteta objedinjuju sve protivrečnosti brutalizma: elementi moderne + elementi industrijskog i
trgovačkog graditeljstva Liverpula; pomorski detalji: palubne prečke i stepeništa, ventilacione kape dimnjaka
3. Istorijski fakultet, Univerzitet u Kembridžu, 1964.-68. -> kompleksnije prostorno povezivanje - zbijene
funkcionalne celine sa zajedničkom opnom; staklo i opeka; dvostruki toranj sa liftovima i stepeništem nije samo
u službi artikulisanja ulaznog pristupa, već i tipološko rešenje koje karakteriše Stirlingov rad -> to je slučaj i sa
njegovim poslednjim objektom (najmanje uspešni) iz ove serije objekata od stakla i opeke: Paviljon Florej za
koledž u Oksfordu
4. Selvin koledž - sa Gauenom -> prvi put su predstavili temu "pročelja" nasuprot "pozadine" koja će postati
njihovo kasnije obeležje (pun zid / ostakljen zid)
42. Novi brutalizam 163
- Luis I. Kan
- u velikoj meri blizak engleskim neobrutalistima - interesovanje za sirovu prirodu materijala i izražajnost
"služećih" elemenata sklopa
- Hovel, Karter, Kilik - grade niz lekorbizjeovskih stambenih naselja, a vrhunac je Alton Ist Estejt ->
parodija "Ozarenog grada", sagrađenog u Roehamptonu 1958.
- Edvard Rejnolds -> njegovi studentski projekti, koji su konstruktivistički vrlo ekspresivni presudno su uticali
na razvoj brutalizma, prvo na konkursni rad Hovela i Kilika za Črčil koledž u Kembridžu, 1958., a zatim i na
Stirlingov Univerzitet u Lesteru, 1959.
1. Robna kuća, 1958.
2. Skladište, Bristol, 1958.
43. Metabolizam 164
43. Metabolizam
- metabolizam -> japanski metabolizam bio je vrlo sličan delatnosti Arhigrama - engleskoj grupi osnovanoj 60-
tih godina, a koja se bavila projektovanjem neofuturističkih vizija; njen stav je blisko povezan sa tehnokratskom
ideologijom amerikanca Bakminstera Fulera i njegovih britanskih sledbenika Mekhalea i Bankama;
Arhigram će se posvetiti "visokotehnološkim" - "high tech" infrastrukturama od laganih materijala, koje su bile
oblika naučne fantastike i teško ostvarljive; Arhigram je bio zainteresovan za zavodničku privlačnost svemirskog
doba i po ugledu na Fulera, armagedonske ugradnje tehnologije, nego za istinsku izvodljivost i potrebe; projekti
Arhigrama su očito bili namenjeni periodu posle nuklearnog rata i kataklizme - to su razna megastrukturna
rešenja
- pokret je nastao u Japanu, tokom priprema za Svetsku konferenciju dizajna, 1958.-60.; tokom 60-tih godina,
u vreme ekonomskog buma, pokret jača (i reaguje na problem japanske prenaseljenosti), da bi kulminaciju
dostigao na Svetskoj izložbi u Osaki 1970.
- I deklaracija iz 1960.: "metabolizam 1960. - predlog za novi urbanizam" (Kikutake - Kurokava - Maki -
Otaka - Avazu); deklaracija odražava stav da se ljudsko društvo mora posmatrati kao deo prirodne celine i
izražava uverenje da je tehnologija proširenje (a ne ograničenje) čovečanstva
- metabolisti ne plediraju za stvaranje jednog stila (u vezi su sa Arhigramom), već nastoje da svoju arhitekturu
zasnuju na filozofskim i kulturnim principima prisutnim u japanskom društvu:
1. Pokretljivost, fluidnost │obnavljanje, rast, transformacija
2. Homogenost, autoritarnost │
3. Uticaj tehnologije na društvo │
4. Kultura drveta kao građevinski materijal │
5. Budistička tradicija │
- japanski metabolisti reaguju na problem prenaseljenosti predlažući krajem 50-tih "priključne" megastrukture
koje se mogu povećavati i prilagođavati; njihove ćelije za stanovanje su kao montažne ljuske (kapsule), koje su
pričvršćene o velike spiralne nebodere (kao na pr. u delima Noriakija Kurokave) ili su se mogle pričvrstiti kao
prilepci na zidove velikih cilindara, koji su plutali po površini ili ispod mora (plutajući gradovi Kionorija
Kikutake)
- sa izuzetkom nebeske kuće Kikutakea i samačkog nebodera Nagakin, Kišo Kurokave, realizovano je vrlo
malo metabolističkih projekata
- nakon izložbe u Osaki 1970., vođstvo u japanskoj arhitekturi je sa starije generacije metabolista prešlo na
članove tzv. japanskog novog talasa, čiji su se radovi proslavili zahvaljujući prvenstveno podršci arhitekata
srednje generacije: Isozakija i Šinoharea (nisu metabolisti)
- Arata Isozaki
1. Kritička izložba "Električni lavirint" na 14 trijenalu, Milano, 1968. -> multimedijalna prezentacija
apokaliptičkog značenja hirošimske tragedije; to mu je omogućilo da stane rame uz rame sa svetskom
43. Metabolizam 165
avangardom i uspostavi kontakt sa Arhigramom (od kog će preuzeti "high - tech" (visoku tehnologiju) i Hansom
Holajnom od kog će poticati njegova sklonost ka mešovitim materijalima i vrhunski obrađenim predmetima)
2. Robot, dizajniran za festival Plaza Kenzo Tangea u Osaki 1970. -> uticaj "high - tech" i Arhigrama
3. Središte Fukuoka Sogobanke, Kitakišu, 1968.-71. -> utijac H. Holajna (i niz banaka početkom 70-tih)
4. Gunma muzej - kulminacija -> pokušava da nadoknadi izgubljeni japanski tradicionalni "skrovit ugao"
mutno osvetljenim, zasenčenim enterijerima, kao moderni ekvivalent tom tradicionalnom iluzionističkom
prostoru što će kulminirati u delu:
5. Home bank, Nagamsami, 1971. -> zgrada kao da nema oblik, to je siva pojavnost; višespratna; pogled je
vođen, ali se ne zaustavlja na jednoj tački
- od početka 70-tih Isozaki oscilira između ortogonalnih sklopova podređenih supremaciji kubnih oblika
(Gunma muzej i zgrada Sukoša u gradu Fukuoka, 1972.-75.) i niza bačvasto zasvođenih tektonskih struktura
6. Centar u Cukubu, 1984.
7. Hotel
*
* *
- Seičo Otani -> teži da nacionalnu arhitekturu iskoristi kao osnovu za modernu (moderna transformacija
tradicionalne arhitekture)
1. Kongresni centar, Kjoto -> snažne mase; horizontalne grede na fasadi; slično brutalizmu cela forma je
svedena na krovnu ravan; iako glomazan, objekat je dobro uklopljen u prirodu i veštačko jezero
- Jošinobu Akšhara:
1. Kompanija SONY
2. Izložba u Montrealu
3. Sportski objekat
4. Kulturni centar u Tokiu
- Icuko Hosegava -> "ženstvena", meka arhitektura; aluminijum je primarni materijal; stvara utisak
transparentnosti; diskretan izraz
1. Muzej
2. Kuća od raznih vrsta metala -> diskretan izraz
3. Kulturni objekat u Tokiu -> javni natkriveni prostor; centar za zabavu i kulturu; veseo i živahan izraz;
aluminijum, drvo, potok
4. Muzej biljaka
- Takefumi Aida
1. "Kuće igračke" -> devet kuća, kuće od "lego" kockica; oluk kao motiv
2. Univerzitetski objekat u Tokiu, 1991. -> dinamizam vertikala
- Kikutake
- Fumihimo Maki
1. Objekat u cukubi
2. "Spirala" (izložbena galerija u Tokiu)
3. Sajam u Ćibi
- Hiroši Hara
1. Srednja škola u Cukubi -> svaki razred ima svoj atrijumski prostor
2. Stambena celina, sever Japana -> kuća kao brod
3. Džinovski toranj, Osaka
- Tadao Ando -> visoka svest o regionalnom (kritički regionalizam) i zato je radije u Osaki nego u Tokiu; esej
"Od savremene arhitekture zatvorene u sebe prema univerzalnosti" - iznosi svoja razmišljanja o
napetostima između opšte modernizacije i osobenosti postojeće regionalne kulture; nakon drugog svetskog rata
Japan je krenuo putem bržeg ekonomskog razvoja -> promena vrednosti; stari, feudalni sistem se raspao;
prenaseljenost gradova i predgrađa onemogućila su da se sačuva ona crta tradicionalnih japanskih letnjikovaca -
uska povezanost sa prirodom; on teži "restauraciji" jedinstva kuće i prirode (koje su japanske kuće izgubile u
procesu modernizacije)
1. Male kuće sa dvorištima -> u gustom urbanističkom tkivu; koristi beton kao najpodesniji za realizaciju
površina "stvorenih zracima Sunca", gde zidovi postaju apstraktni limit prostora
2. Kuća Košiko, Osaka, 1981. -> svetlost menja izraz; detalj - za njega bitan jer se njim postiže fizička
kompozicija u arhitekturi, ali i slika arhitekture
3. Muzej literature u Fimeđiju -> koristi vodu i neobrađeni beton u arhitekturi
4. Raine u Osaki - izložben prostor
5. Toko - stambeni kompleks - terasast kompleks, neobrađen beton
6. Paviljon Japana za izložbu u Sevilji -> od drveta
7. Crkva na vodi
44. Luis I. Kan 167
- najvažniji projekti:
3. Utopijski projekat "Racionalnog grada", inspirisan Le Korbizjeovim "Ozarenim gradom"
4. Yale Art Galery (umetnička galerija Univerziteta Jejl) - sa Daglesom Orom, Jejl, Nju Hevn, Konektikat,
1952.-53. -> prvo značajno izvedeno delo - postaje poznat, ali ne i slavan; sličnost sa Džonsonovom "kućom od
stakla", postmisovski stil - arhitektura gotovo ničega, koja ne zavisi o manifestaciji konstrukcije, već o obradi
površine; jedna od najvažnijih zgrada "novog brutalizma" (antički: odnos masa - staklo, jak - masivan zid -
opeka (antika): lakoća stakla); interesovanje za elementarno i arhetipsko: strog geometrijski plan (simetriju
prikriva prikrivanjem konstrukcije), prosti prizmatični volumeni, vidna (sa unutrašnje strane) okvirna
konstrukcija (pravilan raspored pravougaonih stubova deli unutrašnji volumen na 4 osnovna dela), tavanica od
betonskih tetraedara; dominiraju antički i egipatski elementi; spoj: istorija + savremena tehnologija
- glavni ortogonalni volumen oživljen je cilindričnim oblikom (kao i kod Džonsona) u kom su primarni elementi
usluga: stepenice, kamin i sanitarne prostorije
5. Centar jevrejske zajednice, Trenton, Nju Džersi, 1955.-58. -> radi dve godine po povratku sa stručnog
usavršavanja u Rimu na Američkoj akademiji; realizovano je samo kupatilo; dalja razrada elementarističe
sintakse: krstata osnova, iznad krakova se uzdižu piramidalni krovovi; ilustracija oslonjenosti na klasičnu
tipologiju
6. Centar za medicinska istraživanja, Ričards Univerzitet Pensilvanije, Filadelfija, 1957.-60. -> remek-delo
tri laboratorijska bloka (vidi se tradicionalan američki poriv idealizacije radnog prostora - monumentalizacija) -
kojima su 1961.-64. pridružena još dva, kao "služeni prostor" okružena su "služećim prostorom" - kulama sa
stepeništem (po uzoru na toskanske gradove); laboratorija "Ričards" - prva faza, dosta nedorečena kao i kod svih
eksperimentisanja, problemi sa ventilacijom i grejanjem - u početku je to bio problem što je nedopustivo u
Americi kao problem; Dženks mu zamera neusklađenost simbolike forme sa programom; zgrada, međutim,
ilustruje najvažnije principe budućeg Kanovog stvaralaštva, koji će snažno uticati na nove generacije arhitekata:
elementarizam funkcije, forme i konstrukcije, hijerarhijsko dramatično tretiranje razlike između "služećeg"
(manji) i "služenog" (veći) prostora (po ugledu na toskanske gradove); (razrada Rajta - zgrada Larkin),
monumentalizacija sekundarnih elemenata, interesovanje za svetlo, za arhitektonsko nasleđe, ... (sinteza: Mis +
Rajt + Le Korbizje + sopstvena filozofija)
7. Kimbel Art Museum, Fort Worth, Texas, 1966.-72.
- u to vreme u modi monumentalne zgrade za muzeje, gotovo neprijatne
- Ričard Braun - direktor muzeja - smatrao da muzej treba da podseća na vilu - kuću
44. Luis I. Kan 168
- američki muzeji - kompleksni (restorani, prodavnice umetničkih odlivaka, knjiga, ...) - takav je i Kimbel, ali u
humanijoj razmeri
- pokazalo se da je muzej mali; rađen projekat za dogradnju, ali udovica zabranila (gubljenje šarma)
- difuzno svetlo
- fantastični detalji
8. Yale Centre for British Art, Jejl, Nju Hevn, Konektikat, 1969.-74. -> opet prekoračenje finansija
- Pol Melon poklonio Univerzitetu skupu kolekciju knjiga
- beton, metalne ploče (grubo rezane) i staklo
- humani prostor, rezidencijalni enterijer za muzejski prostor
- radnje u prizemlju -> da bi prostor bio živ i da bi muzej zarađivao
9. Salk institut (centar humanitarnih nauka), La Holja (La Joulla), Kalifornija, 1959.-65. -> (po ugledu na
Hadrijanovu vilu u Rimu - veliki broj osovina koje se presecaju pod različitim uglom) za doktor Salka - pronašao
vakcinu protiv dečije paralize, član Delos tima, ekspert; jezgro - istraživački deo; novost je "služeći" (nus
prostorije) mezanin smešten ispod svake laboratorije (novost karakteriše velika spratna visina - međuspratna
konstrukcija visoka da čovek prođe; drvo - tikovina; tretiranje natur betona - velika preciznost; pod od rimskog
traventina - po savetu Baragana (Meksikanac) kog je cenio); kombinovanje betona i drveta
- po dr Salkovoj želji - podelio je kompleks u: radno, skupno i boravišno područje; međutim, deo za skupove
kojim je hteo ostvariti "zgradu u zgradi", nije realizovan; izgrađene su samo laboratorije - danas se traži
proširenje; tema: "zgrade u zgradi" će se još ponavljati
10. Unitaristička crkva, Ročester, Nju Jork, 1964. -> uglovi kompozicije naglašeni su lanternama (zanimljiv
konstruktivni sklop - enterijer (viseće ljuske)); oni ograničavaju prostor svetlišta, oko kog su svud unaokolo
učionice; fasadom dominiraju snažni pilastri - zasuni; snažna povezanost prostora, forme i osvetljenja
- čitava decenija je trebala da se počne izvođenje; centralizovan objekat, visoka cena (oko 20 puta veća od
planirane) -> to ga prati čitav život: nerealna nota, probijanje rokova
11. Upravni centar (i ovde tema "zgrada u zgradi") sa Narodnom skupštinom u Daki, Bangladeš, Istočni
Pakistan, 1962.-76. -> "tvrđavska" forma, geometrijski dekorativizam otvora - apstraktni istoricizam
- izgradnja krenula bez projekta jer su ga pritisli političari
- kompleks nacionalnih objekata (skupština, diplomatska četvrt, sud, ...), škole, bolnice
- problem vreme; Kan je bio studiozan, dugo razmišljao (fantastične priče pričao investitorima) nekoliko godina
da od skica načini plan; radio makete u gipsu i snimao ih filmom sa krupnim zrnom
- centralni deo -> skupština (elementi skinuti sa Piranezijevog plana Rima)
- voda - prisutna -> tradicionalni muslimanski element (elementi mikroklimata, elementi arhitekture)
- sve izvedeno u opeci i prednapregnutom betonu
- uticaj Piranezijeve grafike
- podzemlje -> garaže, parkinzi - elementi od kojih je počeo
- impresivan enterijer
12. Kanovi predlozi za središnji deo Filadelfije, 1956. -> pokušaj da utisne Piranezijev Rim iz 1762. ("urbani
filozof" ne razlikuje kuću i grad) u službu modernom gradu; rešenje saobraćaja - nedorečeno; nije uspeo rešiti
odnos između ljudske mere i mere automobila; "organizacija kretanja u gradu značiće siguran spas od uništenja
koje donosi automobil"; saobraćaj u više nivoa; pokušao garažama da sačuva staro jezgro Filadelfije od
automobila; kvadratna matrica; jezgro istorijsko projektovao Vilijam Rem
13. Indian Institute of Management, Ahmedabad, 1962.-74. -> otežana komunikacija; projeakt završio
indijski arhitekta; klimatski i ekonomski uslovi diktirali arhitekturu; uticaj na lokalne arhitekte; osmislio je
sistem zaštite od pregrevanja
- Kanov razvoj ilustruje tranziciju od "Internacionalnog stila", preko "novog brutalizma", do postmodernog
formalizma, kojim on pokušava da načne pitanja kojima će se 70-tih i 80-tih intenzivno i sa uspehom baviti
autori kao Rosi ili Stirling
- Kan je dosta klasičan po stabilnosti i simetriji oblika, romantičan je po nostalgiji za Srednjim vekom; on
ozbiljno primenjuje najnapredniju tehnologiju, ali ga to ne sprečava da u kući Adler upotrebi kamenu noseću
konstrukciju; za Kana je građenje duhovni čin, pa nije slučajno da su njegova najbolja dela religiozne zgrade ili
zgrade za svečanosti
- ključni periodi u arhitekturi: 1. da li dominira stub ili staklena struktura; 2. tekući ili određeni prostor
- pomoć Indiji
- projekat završio Balkišna Daši - veliki indijski arhitekta (cenio Kana) - završio tako što je iz časopisa
komponovao kanovske elemente
- sistem amfiteatara, učionica i spavaonica
- projekat tekao vrlo teško (otežana komunikacija)
- klimatski i ekonomski uslovi diktirali arhitekturu -> ogromne partije od opeke (Kan - jako uticao na indijski
svet oblika)
- ovaj projekat je uticao na lokalnu arhitekturu
44. Luis I. Kan 169
14. Projekat za Islamabad (prestonica Zapadnog Pakistana) -> zbog nepoštovanja roka - posao mu oduzet
15. Biblioteka u državi Hamširabad, 1965.-72.
- prva zgrada njegovog finalnog stvaralaštva
- vrlo jednostavan plan
- biblioteka = svetilište, hram knjiga, manastirski kompleks -> posvećivanje knjigama (Osama)
- središnji prostor - kroz više etaža
- spoj natur betona i plemenitog drveta
- Buleova biblioteka (koncept) -> uzor
- slična koncepcija - biblioteka Filipa Džonsona
16. Projekat za Veneciju - kongresni centar
- jedna lokacija - Đendini (venecijanski bijenale); serija paviljona
- cilj: vratiti život depresivnom delu Venecije
- ceo kompleks = kao most (lančanica); viseća konstrukcija
- fundiranje u Veneciji - teško; zato je primenjena viseća konstrukcija
- Kanovski rečnik -> prednapregnuti beton, drvo, kvalitetni materijali
45. Kasni modernizam 170
- "Arhigram" ("Archigram")
- engleska grupa koja se bavila projektovanjem neofuturističkih vizija, okupljena oko istoimenog časopisa čiji je
prvi broj izašao 1961.
- stavovi grupe proizilaze iz tehnokratske ideologije Bakminstera Fulera (i privlačnosti svemirskog doba i
armagedonske ugradnje tehnologije opstanka) i njegovih britanskih sledbenika Mekhejla i Benema (projekat
naduvanog mehura sa stereo uređajima i celokupnom komfornom opremom)
- projekti "Arhigrama" - uglavnom nisu bili društveno prihvatljivi i neostvarljivi; retki su oni drugi, na pr.:
- Kedrik Prajs: "Fan palas", 1961. i "Poterijes Tinkbeg", 1964. -> ostvarljivo
- Majkl Veb: "Sin center", 1962. -> biološka funkcionalistička parodija
- Ron Heron: "Walking city", 1964. -> grad na ruševinama sveta nakon propasti usled nuklearnog rata
- Hauard Hudžis: "Glomar explorer" -> kao vrsta košmarnog izbavljenja
- projekti "Arhigrama": "high-tech" strukture od laganih materijala, ironičnih science fiction oblika, koje
predstavljaju "tehnologiju opstanka" u predpostavljenim ruševinama sveta (posledice nuklearnog rata,
kataklizme)
- "Arhigram" se ne bavi u svojim megastrukturnim rešenjima društvenim i ekološkim posledicama svojih rešenja
(kao na pr. P. Kuk: "Plug-in city", 1964.; ko bi, naime, želeo da živi u tom "kapluliranom" svetu (skupom,
hardverski opremljenom i skučenom)); prezlozi "Arhigrama" su još korak dalje u reduktivizmu u odnosu na
egzistencijalni minimum funkcionalizma (Bertold Lubetkin napadajući reduktivizam sovjetskih konstruktivista
(OSA) kaže da su "arhitekturu sveli na nivo aktivnosti insekata", a stambene ćelije "Arhigrama" su zaista takve;
te ćelije, jedinice, po ugledu na Fulerovu kuću "Dimekson", 1972. nastale oko 1982. predstavljale su "autonomne
pakete" i bile namenjene pre svega samcima i parovima)
- Krampton, Veb, Grin, ...: opsednuti su visećim kapsulama i uopšte nemaju potrebu da objasne zašto bi neko
živeo u takvom svetu
- formalno - blisko sa japanskim "metabolizmom"
- Fuler: Predlog, 1962. o izgradnji gigantske kupole iznad središta Menhetna -> kao uredna pluća,
geodezijska zaštita od smoga i zaklon u slučaju eventualnog nuklearnog rata
- Ričard Bakminster Fuler
- jedinstvena i osporavana ličnost američke arhitektonske avangarde u vreme New Deal-a
- slobodnostojeća kuća Dimaksion -> prva verzija 1927. gde su očiti njegovi konstruktivistički stavovi; ime je
neologizam, nastalo spajanjem: dinamizam + efikasnost; kuće je inače projektovao kao da su prototipovi serijske
proizvodnje; heksagonalni plan kuće između dve šuplje ploče, podeljen na trouglove, bio je okačen o centralni
jarbol (slično Fulerovom još ekscentričnijem Dimaksion automobilu iz 1933.) laka metalna kuća; sinteza
američkog nebodera i istočnjačke pagode (tako je opisuje on sam u svom časopisu "Šelter"); u heksagonalnom
jarbolu su nus prostorije
-bilo je ovo prvo u seriji njegovih centričnih rešenja, koja kulminiraju jednostavnijom geodezijskom kupolom,
prvi put prilagođeno porodičnim potrebama i izvedeno o vlastitom trošku u Karbondelu, Ilinois, 1959.
- gostujući kao predavač na Jejlu sredinom 50-tih, komponovao je pesmu "Kuća u ravnici", na čiju se melodiju
trebalo pevati parodičan tekst
- 1932. predlaže pretvaranje praznih poslovnih prostorija nebodera (koji su ostali prazni usled depresije) u nužni
stambeni smeštaj i ukazuje na socijalne probleme ljudi u gradu (porez, hrana, ...)
- Superstudio: italijanska grupa, jedna od onih avangardnih koja nije potpuno odbacila društvenu odgovornost i
koja je imala kritički stav prema naprednoj tehnologiji; 1966. pod vođstvom Adolfa Natalinija stvara niz dela:
od spomenika kao urbanističkog znaka do vinjeta sa prikazima nepotrošačkog sveta: od projekata ogromnih
megalita obloženih staklenim ogledalima do science fiction krajolika sa divljom prirodom
- Majkl Grejvs
- simptomatična ličnost ovog postmodernističkog razdoblja
- postupci i materijali njegovih postkubističkih kolaža (bili oni slikani ili građeni), bitno se menjaju nakon 1975.
kada je potpao pod uticaj klasicističkih razmišljanja Leona Krera, pa je kao i on počeo uklanjati sve tragove
moderne iz svog rada
1. Kuća Kruks, 1976. -> modernistička
2. Kulturni centar Fargo, Madrid, za gradove - blizance sa obe strane granice Minesote (Severna Dakota),
1977. -> paviljon u ovom rešenju je klasicistički
- od tog trenutka u njegovom radu će se naći uticaj Ledua, Krera, Šinkela, Kubizma i Art Deco-a
3. Zgrada Portland, Portland, Oregon, 1979.-82. -> karakteristična svojevoljna konfiguracija fasade; mali
kvadratni prozori (zbog kojih su se naručioci žestili, jer je u Oregonu često oblačno, pa su ti prozori naknadno
malo povećani); zgrada je izazvala brojne kritike, tj. njena fasada prvenstveno ("lažni izgled" velikih prozora, od
kojih su mnogi bili samo intenzivno toniranje staklene ploče preko betonskih zidova), ali i zbog neosetljivog
odnosa prema okolini
- nakon ovoga Grejvs će dobijati manje porudžbine
4. Javna biblioteka, San Huan Kapistrano, 1983. -> sa krovovima u španskom kolonijalnom stilu
- Grejvs nastupa više kao dizajner umetničkih predmeta nego kao arhitekt "kuću ne shvata više kao kuću ili kao
predmet (sam po sebi), već kao sliku predmeta"
elemantima -> snažno talasatom vešanom fasadom, predimenzioniranim cevastim rukohvatima, simboličnim
kulama od lakih čeličnih cevi, tj. obiljem jako obojenih elemenata sličnih igračkama, dizajniranih tako da
privuku pažnju prolaznika
2. Muzej Fog na Harvardu - Stirlingov projekat za proširenje -> sličan pristup
3. Galerija Tate - takođe projekat za proširenje
- principijelno gledano, kritika moderne arhitekture u Evropi bila je različite prirode od one u Americi, već zbog
različite prirode evropskog i američkog grada
- populizam
- u Americi se javlja "populistički" pokret čije temelje udara Robert Venturi knjigama "Složenosti i
protivurečnosti u arhitekturi" i "Učiti od Las Vegasa", 1972. (pouke, autori: Venturi, Skot-Braun), u kojima
promoviše adhokcističku pop - komunikaciju (reklame), neuočavajući pri tome njen manipulativni karakter;
najznačajniji sledbenici ovog načina mišljenja: Grejvs, Mur, Stern, Tajgerman, Frenk Geri: sopstvena
"antikuća", Santa Monika, 1979. - sličnost sa "anti-slikom" M. Dišampa - koji su započeli karijere u
okvirima modernističke estetike, sve se više, tokom 70-tih i 80-tih godina bave atektonsko - scenografskim
aspektima arhitekture (u društvu koje je motivisano jedino ekonomskom dobiti, gde je arhitektonski projekat
suvišan u odnosu na neonske reklame; obojeno parodijom i cinizmom); ovaj "populistički" pristup primenjen je i
u radovima nekih evropskih postavangardnih arhitekata: Holajna, Portogezija, Bofilja, ... (na Bijenalu u
Veneciji, 1980. koji se zvao dvostruko: "Prisutnost prošlosti" i "Kraj prohibicije")
- racionalizam
- na drugoj strani, u Evropi se javlja neoracionalistički pokret (potpuno različit od populističkog), počev od
italijanske grupe "Tendenza" čiji su glavni protagonisti Aldo Rosi i Đorđo Grasi, koji teži zaštiti arhitekture i
grada od potrošačkog trenda; Rosi u knjizi "Arhitektura grada" naglašava ulogu postojeće tipologije (i njen
vremenski razvoj), a Grasi u "Konstuisanje logike arhitekture" nastoji da formuliše kompoziciona i
kombinatorna pravila; obojca se oslanjaju na tradiciju racionalističkog klasicizma XVIII v. u teorijskom smislu
- "Tendenza" je, paradoksalno, ostavila vrlo malo projekata u Italiji (ali je znatno uticala na urbanističko
planiranje i očuvanje urbanističkih jezgara), a najviše van nje, u švajcarskoj pokrajni Ticijano, gde je početkom
1960-tih delovala racionalistička škola: 1. škola Ticijano; 2. Madridska škola
- sličnim putem razvijali su se i braća Krir (Ungersovi saradnici), Švajcarci Rajhlin, Rajnhart i Bota
(dosledno su sledili Rosija (njihov projekat kuće Tonini, Toričeli, 1974.)), arhitekti Madridske škole
predvođeni Rafaelom Moneom, Nemac Matijas Ungers ("Muzej arhitekture", Frankfurt, 1984.; Hotel
Berlin - "grad u malom", 1976.) i drugi
- obe neoracionalističke škole bile su povlašćene, jer su imale racionalističku tradiciju na svom tlu; uticaj se širi i
u Nemačkoj, Francuskoj
- "Drugi modernizam": u Americi (i pored Rosijevih sledbenika "Tendenza" se nije učvrstila, jer američki
grad je tipološki i morfološki drugačiji od evropskog) se od druge polovine 60-tih godina javljaju nastojanja da
se stvori teorijska osnova ravna onoj predratne evropske avangarde; ova nastojanja naročito su vidna u delovanju
"njujorške petorke" (grupa "Beliks"; nastavlja se na Le Korbizjea), neslužbene grupe arhitekata kojoj je
zajedničko priklanjanje ideji autonomne arhitekture, koja raskida sa vulgarnim funkcionalizmom pokreta "nova
objektivnost"; grupu su činili Piter Ajzenman (vođa grupe, njegova "kuća VI" (Frank house), Kornvel,
1972.), Džon Hejduk ("Diamond house", 1963.-67.; "Wall house", 1981.), Majkl Grejvs, Čarls Guetmi i
Ričard Mejer (najznačajni arhitekta javnih građevina svoje generacije) ("High Museum", Atlanta, 1980.-83.);
46. Postmodernizam 174
prva dvojca oslanjaju se na Teranjija i van Duizburga, a druga trojca na purističku fazu Le Korbizjea;
njihovi razvojni pravci se tokom 70-tih razilaze, a najverniji korenima ostao je Mejer
- Ričard Mejer
- pripada kasnomodernoj ili postmodernoj
- ostati isti - imati model duhovnosti
- njegovi kako savršeno precizni objekti - nisu hladni, dosadni
- tema beline kao svetlosti; belo je večiti znak prolaznog kretanja; belo nikada nije isto
- koncept prostornog rastera - razvio do maksimuma
- tema broda (stepenice, ograde, ...)
- blistava koordinacija različitih geometrija - krug, kvadrat, ...
- rampa kroz kuću
1. Muzej etnografije u Frankfurtu -> dvostruko ukrštene rampe i izmešteni kvadrati 17,6 m puta 17,6 m;
značaj svetlosti za arhitekturu
2. Kuća Smit
3. Kuća Daglas
4. Kompleks za hendikepiranu decu u Bronksu
5. Kuća Gota -> izbacivanje konstrukcije izvan ravni objekta -> njegova osobenost (distanciranje od strukture)
6. Muzej u Rimu -> pored katedrale
7. Kanal + u Parizu
8. Ateneum -> Čarls Dženks smatra ovo istorijskim objektom kasnomoderne
- u Londonu (paralelno sa delovanjem "petorke" u Nju Jorku) se krajem 60-tih kao baštinik estetskih i ideoloških
premisa rane avangarde javlja biro OMA (Office for Metropolitan Architecture), u kom je glavnu reč vodio
Rem Kolhas; u svojim radovima, oni se ugledaju na suprematizam Leonidova i nadrealističkih slikara;
početkom 80-tih, OMA je izgradila najznačajnije projekte i lansirala novu generaciju "neo-suprematista" (među
kojima je, na pr. Zaha Hadid iz Londona (dobitnica I nagrade na konkursu u Hong Kongu 1983.))
- reduktivni aspekt funkcionalizma nastojali su da nadvladaju i sledbenici van Ajka, razrađujući strukturalistički
koncept "lavirintske jasnoće"; u prvom redu, tu je Holanđanin Herman Hercbergner (oslanja se na principe
braće Krir: da funkcija sledi oblik, antitehnokratski stav, insistiranje na kulturnom značenju), čiji Projekat
zgrade osiguravajućeg društva "Central Beher" u Apeldornu, 1974. predstavlja ostvarenje grada u gradu;
ipak, zgrada je prilično neosetljiva prema spoljašnjem urbanom kontekstu; armirano-betonska konstrukcija -
betonski blokovi postavljeni oko nepravilnog "grozda" raznih platformi, unutar pravilnog ortogonalnog
kvadratnog rastera; galerije različitih visina sa plafonskim dnevnim svetlom, omogućuju pristup svetla u donje
javne prostore; "lavirint" sličan Rajtovoj zgradi Larkin - namerno je ostao nedovršen kako bi podstakao spontano
uređenje prostora od strane njegovih korisnika
47. High-tech / slick-tech arhitektura 175
- produktivizam
- u Engleskoj i SAD, liniju Fulera nastavljaju arhitekti čiju orjentaciju Frampton naziva "produktivizmom"
(Norman Foster, Ričard Rodžers, Kevin Roš, Sizar Peli i drugi)
5. neometano manifestovanje "proizvodnje" - izražavanje svih sastavnih delova, ovo ne proizilazi iz "iskrenosti",
već iz "primerenosti" takvog načina izražavanja materijalnom svetu - industrijskoj proizvodnji i potrošačkom /
konzumentskom društvu
- Foster naglašava ovojnicu, a Rodžers strukturu, da bi i Foster vremenom sve više pažnje posvećivao
spoljašnjem izražavanju konstrukcije
- produktivisti:
konstrukcija - slojevito rešenje, futuristički izgled (neboder sa svoja tri krila visine 28,35 m i 41 sprat - liči (više
od "Arhigrama" i Fulera) na raketne lansirne sisteme)
3. Centar za vizuelne umetnosti, u okviru Univerziteta Ist Anglia, kod Norviča, 1978. -> diskretno
primenjuje Kanov princip "odvajanja" služećeg i služenog prostora, gde je ovaj prvi smešten unutar čelične
cevaste rešetke koja podupire konstrukciju
- Ričard Rodžers
1. Nacionalni centar umetnosti i kulture "Žorž Pompidu" - sa Renzom Pianom, Pariz, 1971.-77. ->
realizacija tehnološko - strukturne retorike "Arhigrama"; karakteristično: fasada - "egzoskelet", sa panoramskim
liftovima; nedostatak odnosa prema nameni - rezultat nedeterminisanosti i fleksibilnosti dovedene do ekstrema;
zgrada je indiferentna prema urbanom okruženju (koristi princip odvajanja "služećeg" od "služenog" prostora)
2. Sedište osiguravajućeg društva Lojd, London, 1979.-84. -> (koristi princip odvajanja "služećeg" od
"služenog" prostora)
- poređenje sa američkim minimalistima iz škole Era Sarinena, koji se afirmišu 70-tih godina, kao na pr. Kevin
Roš
1. Zgrada Ford fondacije, Nju Jork, 1968.
2. Zgrada hotela Plaza, Nju Jork, 1973.
- predstavnici i dela:
- Jorn Utzon, Danac -> opera (kasnomodernizam)
1. Crkva Bagsverd, predgrađe Kopenhagena, 1976. -> montažni betonski elementi postavljeni su u armirano-
betonskom skeletu, kombinovanje sa slobodno zatalasanim armirano-betonski svodovima ljuske razapetim
između elemenata skeleta; prikladan sklop betonskih tehnika - modularnih montažnih i livenih, sugeriše da se
ovde afirmišu norme univerzalne civilizacije i vrednosti specifične kulture: ova vrsta zasvođenja, neekonomična
u odnosu na pr. na čelične nosače, namerno je odabrana zbog simbolike - svod označava sveto u zapadnoj kulturi
(ali teško da se ta krivulja krova u preseku može smatrati zapadnjačkom; bliža je, u kontekstu svetosti,
istočnjačkoj pagodi - i sam Utzon to naziva reinterpretacijom orjentalne konstrukcije u zapadnjačkoj betonskoj
tehnologiji); zapadnjačko - istočnjačka prožimanja: oblik svoda i svodno osvetljenje, drveni okviri prozora i
drveni pregradni zidovi (kao da evociraju nordijski stil gradnje crkava i tradicionalnu drvenu konstrukciju u Kini
i Japanu)
- "Grupa R", Barselona, osnovana 1951.
- Grupa R (Katalonski nacionalistički pokret) predvođena Sostresom i Bohigasom, bila je već na početku u
složenom kulturnom položaju: trebala je s jedne strane obnoviti racionalističe i antifašističke vrednosti
GATEPAK-a (predratni španski ogranak CIAM-a), a sa druge strane je bila svesna svoje političke odgovornosti
da treba oživeti realistički regionalizam dostupan širokim masama; hibridni karakter savremene regionalne
kulture posledica je različitih kulturnih impulsa, pomoću kojih je stvoren: katalonska tradicija opeke, Nojtra i
neoplasticizam, neorealizam italijanskog arhitekte Gardele (koristio je tradicionalne kapke, uske prozore i duge
isturene strehe) i britanski novi brutalizam
- arh. Koderh -> član grupe, osciluje između moderniziranog stila opeke, koji je prvi put formulisao u svom
osmospratnom stambenom bloku ICM, Barselona, 1951. -> sa kapcima celom dužinom prozora i tankim
isturenim vencima, i avangardističke neoplastično - Misovske kompozicije u Kasa Katasus, Sitges, 1956.
- Ričard Bofil i Talger (katalonski regionalizam u slabljenju)
1. Kompleks Ksanadu, Kalpe, 1967. -> kičasti romantizam
2. Kompleks Valden 7, Santdesvern, Barselona, 1970.-75. -> razmetljiv fotogeničan kompleks, sa slabo
osvetljenim dnevnim sobama, malim balkonima i oblogom od keramičkih pločica; to je arhitektura
narcisoidnosti, koja se poziva na Bofilovu baroknu sposobnost pomodnosti i mistike
- Alvar Size Vieire (Portugalac): -> suprotan od ovih
- polazište mu je bio Alvar Alto i on je svoje zgrade zasnovao na konfiguraciji specifične topografije i zrnastoj
strukturi lokalnog tkiva; njegovi radovi (za razliku od Bofilovih) su u savršenom skladu sa ruralnim primorskim
krajolicima Porta; lokalni materijali, zanatstvo i svetlo -> odan im je ali ne zapada u sentimentalnost koja bi
isključila racionalne oblike i savremenu tehniku
1. Kuća Baries, Povoa de Varzim, 1973.-76.
2. Zgrada stambenog udruženja "Bouca", Port, 1973.-77.
3. Filijala banke Pinto, Oliviera de Azemeis, 1974.
- Rejmond Abraham (Austrijanac u Nju Jorku)
- slično Vieireu, naglašava kreiranje lokacije i topografiju oblika
1. Kuća sa tri zida, Nju Jork, 1972.
2. Kuća sa cvetnim zidovima, Nju Jork, 1973.
3. Projekat južnog dela Fridrihštadta, Berlin, 1981.
- Luis Barahan (Meksikanac)
49. Kritički regionalizam 179
- i on je bio "dizajner krajolika" i težio je senzualnoj arhitekturi povezanoj sa tlom, arhitekturi ograđenih
prostora, fontana, vodotoka, arhitekturi smeštenoj u vulkansku stenu i bujnu vegetaciju; osećaj za mitske i
urođene početke; snažan uticaj sećanja iz detinjstva sa porodičnog ranča, gde je zemlja bila crvena, kuće sa
ogromnim strehama i krovovima od crepa, sistem vodovoda vrlo domišljat, domaće životinje -> bajkovit izgled;
ta sećanja su bila povezana sa njegovim doživotnim bavljenjem islamskom arhitekturom
1. Kuća i atelje oko zatvorenog dvorišta, Takubai, 1947.
2. Vrtovi za stambenu četvrt Las Arboleadas, 1958.-61. i Las Klubes, 1961.-64. -> sklonost ka velikim, skoro
nepreglednim površinama, apstraktnim postavljenim u krajolik
3. Tornjevi satelitskog grada - sa Geritsom, Meksiko siti, 1957. -> kruna grada
- Armansi Vilijams (Argentinac)
1. Kuća - most, Mar der Plata, 1943.-45.
2. Londonska i južnoamerička banka, Buenos Aires, 1959.
- Endrju Batej i Mark Mak (SAD)
1. Kuće u Kaliforniji
- Heri Volf (SAD)
- njegova delatnost je strogo ograničena na Severnu Karolinu
1. Riverfront Plaza, Fort Lauderdale, 1982. -> konkursni rad, namera mu je bila, kako sam kaže, da se u
prostorno rešenje upiše istorija grada, i to pomoću efekta svetla (obožavanje Sunca i merenje vremena pomoću
njegove svetlosti sežu u najraniju istoriju čovečanstva; Fort Lauderdale je na 26 stepeni Severne geografske
širine kao i Teba - predstonica egipatskog boga Sunca, i kao Jaipuru, Indija gde je napravljen najveći sunčani sat
na svetu 110 godina pre osnivanja Fort Lauderdalea); zato je sunčani sat u ovom projektu usečen u prostor Plaze,
a njegov gnomon deli prostor po osi sever - jug; svi bitni datumi iz istorije ovog grada zabeleženi su na sečivu
sata
- Đino Vale (Italijan)
- delatnost vezana za grad Udine uključujući reinterpretaciju seoskog lombardijskog izraza
1. Sopstvena kuća Kaza Kuaglija, Sutrij, 1954.-56.
- Alberto Sartoris (Italijan u Švajcarskoj)
1. Crkva u Lourtijeru, 1932.
2. Dve male kuće sa betonskim skeletom i vinogradima, 1934.-39.
- Mario Bota (Italijan) tj. Švajcarac
- formalno školovanje obogatio je kratkotrajnim radom sa Luis Kanom i Le Korbizjeom, dok su radili građanske
kuće u Veneciji; tako je počeo usvajati italijansku neoracionalističku metodologiju, ali je i zadržao
nesvakidašnju sposobnost da zanatski obogaćuje oblike (najegzotičniji primer toga je primena poliranog gipsa u
oblaganju kamina u preuređenoj seoskoj kući u Ligriganu, 1979.; Bota se interesuje za "građenje lokacije", a
takođe smatra da se gubitak istorijskog grada može nadoknaditi "malim gradovima"; Botine kuće reinterpretiraju
kulturu kraja, postajući istovremeno njegovo obeležje
1. Kuća Riva, San Vitale, 1972.-73. -> asocira na tradicionalne letnjikovce "rokolije" kojim je nekada obilovao
kraj
2. Kuća u Ligornetu -> označava kraj sela i početak agrarnog područja (njen najveći otvor odvraća od polja i
okreće ka selu)
- Botine kuće su često u vidu bunkera - belvedera, a prozori gledaju na odabrane delove krajolika, skrivajući
bezobzirni razvoj predgrađa, koji je u Ticinu bio aktuelan; njegova usklađenost sa delimično poljoprivrednim
krajem proizilazi iz njihove analogne forme i spoljašnje obrade: svetli betonski blokovi konstrukcije i školjke u
obliku silosa ili ambara
- pored osećaja za domaći senzibilitet koji je i savremen i tradicionalan, Bota je i kritizer, a najkritičniji u javnim
projektima: naročito u kući u Ligornetu (u saradnji sa Šozijem) "vijaduktalna"
3. Centar Direzionale, Peruđa -> "grad u gradu", neizveden projekat, ali da je bio ostvaren mogao bi se shvatiti
kao "vijaduktalna megastruktura" u urbanom okruženju bez povređivanja istorijskog dela grada
4. Železnička stanica, Cirih, 1978. -> prelaz u vidu mosta na više nivoa, koji bi sadržavao dućane, urede i
restorane, parkirališta, a bio i glavna "zgrada"
- Tadao Ando (Japanac)
- visoka svest o regionalnom i zato je radije u Osaki nego u Tokiu; svoja razmišljanja o napetostima između
opšte modernizacije i osobenosti postojeće regionalne kulture, iznosi u eseju "Od savremene arhitekture
zatvorene u sebe prema univerzalnosti" (nakon drugog svetskog rata, Japan je krenuo putem bržeg
ekonomskog razvoja, što je povlačilo i promenu vrednosti; stari, u osnovi feudalni porodični sistem se raspao;
prenaseljenost gradova i predgrađa, onemogućila je da se sačuva ona crta tradicionalnih japanskih letnjikovaca -
uska povezanost sa prirodom; ono čemu on teži jeste restauracija jedinstva kuće i prirode, koju su japanske kuće
izgubile u procesu modernizacije)
1. Male kuće sa dvorištima, često su u gustom urbanom tkivu -> koristi beton jer je najpodesniji za realizaciju
površina koje su stvorene zracima Sunca, gde zidovi postaju apstraktni "limit prostora"
49. Kritički regionalizam 180
2. Kuća Košiko, Osaka, 1981. -> vremenom svetlost menja izraz, piše Ando; detalj je za njega element kojim se
postiže fizička kompozicija u arhitekturi, ali i slika arhitekture
- Dimitris i Suzan Antonakis (Grci)
- Grčka - od nacionalnog neoklasicizma XIX v., preko lokalnog istoricizma 1920-tih, do privrženosti
modernizmu 1930-tih -> varijacije
1. Stambena zgrada, Atina, 1975. -> slojevito zdanje sa lavirintom prolaza; izvor je grčki ostrvski stil umetnut
u pravilan raster armirano-betonskog skeleta
- Aris Konstantidis (Grk)
1. Kuća Eleuzis, 1938.
2. Vrtna izložba Kifisija, 1940.
3. Jeftini stambeni projekti i hoteli za turističku organizaciju Ksenija, 1956.-66.
- u svim njegovim radovima prisutna je napetost između univerzalne racionalnosti armirano-betonskih
konstrukcija i autohtonog senzibiliteta domaćeg kamena i blokova kao ispune