Ekonomsko-hemijska škola Lukavac

Smjer: Finansijsko-računovodstveni

MATURSKI RAD

Tema: Sirovine i materijali

Mentor: Učenik:

Aljukić Enver Žigić Amina IV1

Lukavac, Januar 2019. godine

1
Sadržaj

1. Uvod ......................................................................................................................................................................... 4

2. Zalihe sirovina i materijala........................................................................................................................................ 5

2.1. Analitički kontni plan (grupa 10)...................................................................................................................... 5-6

2.2. Propisi koji regulišu upravljanje i knnjigovodstveno evidentiranje zaliha ....................................................... 6-9

2.3. Vrste zaliha .......................................................................................................................................................... 9

2.3.1. Sirovine i materijal (konto 101)................................................................................................................... 9-10

2.3.2. Rezervni dijelovi (konto 102)......................................................................................................................... 10

2.3.3. Autogume i ambalaža (konto 103) ................................................................................................................. 10

2.3.4. Alat i sitan inventar (konto 104)..................................................................................................................... 10

2.3.5. Odstupanje od cijena i Ispravka vrijednosti sirovina, materijala, dijelova i inventara (konto 108 i
109)........................................................................................................................................................................... ... 11

2.4. Upravljanje zalihama .................................................................................................................................... 11-12

3. Knjigovodstveno evidentiranje sirovina i materijala .............................................................................................. 13

3.1. Nabavka materijala............................................................................................................................................. 13

3.3.1. Dokumentacija o nabavci materijala.......................................................................................................... 13-14

3.3.2. Knjigovodstveno evidentiranje nabavke ........................................................................................................ 14

3.3.2.1.Evidentiranje zaliha sirovina i materijala po stvarnim nabavnim cijenama

…………………………………………………………….................................................................................... 14-15

3.3.2.2.Evidentiranje zaliha sirovina i materijala po planskim nabavnim cijenama

………………………………………………………………................................................................................ 15-16

3.3.2.3 Sintetička i analitička evidencija zaliha sirovina i materijala ..................................................................... 16

3.2. Obračunavanje i knjigovodstveno obuhvatanje troškova materijala .............................................................. 16-17

3.2.1. Obračun troškova materijala u uslovima kada se sirovine i materijal na zalihama vode po stvarnim nabavnim
cijenama ........................................................................................................................................ .............................. 17

2
 3.2.2. Obračun troškova materijala u uslovima kada se sirovine i materijal na zalihama vode po planskim
nabavnim cijenama ......................................................................................................................................... ............ 18

4. Primjer knjiženja ..................................................................................................................................................... 18

4.1. Zalihe sirovina i materijala se evidentiraju po stvarnim nabavnim cijenama – zadatak 1

……………………………………………………………………………………................................................ 18-19

4.2. Zalihe sirovina i materijala se evidentiraju po planskim nabavnim cijenama – zadatak 2

……………………………………………………………………………………................................................ 19-21

5. Zaključak ................................................................................................................................................................. 22

6. Literatura ................................................................................................................................................................. 23

3
1. Uvod

Pod pojmom zaliha sirovina i materijala, u širem smislu podrazumijevaju se sirovine, gorivo,
mazivo, sitni inventar, ambalaža, auto-gume, poluproizvodi i otpaci. Zalihe sirovina i materijala
imaju tretman predmeta rada i spadaju u obrtna/tekuća sredstva. Troši se jednokratnom
upotrebom. S obzirom na namjenu, materijal se može podijeliti na proizvodni i neproizvodni.
Takođe razlikujemo proizvodni osnovni i proizvodni pomoćni materijal. Proizvodni osnovni
materijal čini osnovnu supstancu budućeg finalnog proizvoda – učinka. Cjelokupnom svojom
vrijednošću ulazi u taj učinak. Proizvodnim pomoćnim materijalom smatra se onaj materijal koji
takođe ulazi u gotov proizvod, ali ne čini njegovu glavnu supstancu, već samo pomaže da gotovi
proizvodi dobiju konačan izgled i kvalitet. Neproizvodni materijal obezbjeđuje uslove za
proizvodnju gotovog proizvoda. Neproizvodni materijal svoju vrijednost ne prenosi na
proizvod.1 Svako proizvodno preduzeće za cilj ima proizvodnju gotovih proizvoda. Kako bi se
bavilo svojom djelatnošću, neophodno je da obezbijedi sredstva za rad i predmete rada. Predmeti
rada su osnova za pokretanje procesa reprodukcije. Pod predmetima rada smatramo sirovine i
materijal koji čine osnovnu supstancu gotovog proizvoda. Proizvođač mora izvršiti nabavku
predmeta rada prije početka procesa proizvodnje. Nabavka sirovina i materijala se vrši najčešće
od dobavljača. Preduzeće prilikom nabavke treba izraditi kalkulaciju nabavke, materijal
uskladištiti po nabavnim cijenama kako bi ga iz skladišta izdavalo u proces proizvodnje. U
procesu proizvodnje materijal svoj oblik i vrijednost prenosi na gotov proizvod, za prodaju, kao
osnovni cilj postojanja proizvodnog preduzeća. Knjigovodstveno obuhvatanje nabavke i utroška
sirovina i materijala je vrlo složen i obiman proces. Iz tog razloga zahtijeva dobro organizovanu
knjigovodstvenu evidenciju radi dobivanja pravovremenih i kvalitetnih računovodstvenih
informacija.2 Temu obrađujemo u tri poglavlja: prvo poglavlje se odnosi na osnovne pojmove i
propise vezane za zalihe sirovina i materijala; drugo poglavlje razrađuje knjigovodstvenu
evidenciju kretanja zaliha sirovina i materijala; treće poglavlje predstavlja praktičan primjer
obrađene teme.

1Dr Murat Sinanagić i Mr Osman Zejčirović, KNJIGOVODSTVO, Svjetlost Sarajevo 1990.godine, str.68
2Prof.dr. Janko Klobučar i prof.dr.Jovan Rodić, RAČUNOVODSTVO, Ekonomski fakultet Sarajevo, 1991.godine, str.241.

4
2. Zalihe sirovine i materijala

2.1. Analitički konto plan (grupa 10)

Klasa 1 u Analitičkom kontnom planu podrazumijeva stvari iz obrtnih sredstava (kratkoročna,

tekuća sredstva), kao što su: materijal na skladištu, rezervni dijelovi, sitan alat i inventar, auto
gume i ambalaža na skladištu i u upotrebi, materijal i roba na obradi, doradi i manipulaciji, na
putu do pravnog lica, proizvodnja u toku, poluproizvodi i gotovi proizvodi u skladištu i u
prodavnici, gotovi proizvodi i roba u prodavnici, kao i sredstva namijenjena prodaji u skladu sa
MSFI 5.3Prema novom Kontnom okviru za privredna društva, zalihe se vode u grupama konta:

10 - Sirovine, materijal, rezervni dijelovi i sitan inventar

11 – Proizvodnja u toku, poluproizvodi i nedovršene usluge

12 – Gotovi proizvodi

13 – Roba

14 – Stalna sredstva i sredstva obustavljenog poslovanja namijenjena prodaji

15 – Dati avansi (za zalihe i usluge)

Ovom prilikom obrađujemo Grupu 10 Kontnog okvira – Sirovine, materijal, rezervni dijelovi i
sitan inventar. Analitička konta grupe 10 su sljedeća:

100 – Obračun troška nabavke

101 – Sirovine i materijal

102 – Rezervni dijelovi

103 – Autogume i ambalaža

104 – Alat i sitan inventar

108 – Odstupanja od cijena

3 Revicon, Popis sredstava i obaveza po stanju 31.12.2012., seminarski materijal decembar 2012.godine, str.70

5
109 – Ispravka vrijednosti sirovina, materijala, dijelova i inventara4

2.2. Propisi koji regulišu upravljanje i knjigovodstveno evidentiranje zaliha

Računovodstveni tretman ove kategorije je uređen MRS 2 – Zalihe. Cilj ovog standarda je da
propiše računovodstveni postupak za zalihe. Osnovno pitanje u računovodstvu zaliha je iznos
troška (izdatka) koji treba priznati kao sredstvo (imovinu), sve do priznavanja povezanih
prihoda. Ovaj standard sadrži uputstva uvezi s određivanjem troška (nabavne vrijednosti / cijene
koštanja zaliha) i njegovim kasnijim priznavanjem kao rashoda, uključujući i sva usklađivanja do
neto ostvarive vrijednosti. On, takođe, daje uputstva za metode troška (nabavne vrijednosti /
cijene koštanja) koje se koriste za određivanje troškova zaliha.5

Prema MRS-u 2 paragraf 6., zalihe su sredstva:

(a) koja se drže radi prodaje u redovnom poslovanju;

(b) u procesu proizvodnje namijenjene prodaji; ili

(c) u obliku osnovnog i pomoćnog materijala koji se troši u proizvodnom procesu, odnosno pri
pružanju usluga.

Zalihe se vrednuju po nižoj od sljedeće dvije vrijednosti:

• nabavnoj vrijednosti (cijeni koštanja) ili

• neto prodajnoj vrijednosti.

Neto ostvariva (utrživa) vrijednost je procijenjena prodajna cijena u redovnom toku poslovanja
umanjena za procijenjene troškove dovršenja i procijenjene troškove koji su neophodni da se
obavi prodaja. Fer vrijednost je iznos za koji se neka imovina (sredstvo) može razmijeniti ili
obaveza izmiriti, između obaviještenih i nepovezanih stranaka koje su voljne obaviti transakciju.
Neto ostvariva vrijednost je neto iznos koji subjekt očekuje da će ostvariti prodajom zaliha u
redovnom toku poslovanja. Fer vrijednost odražava iznos za koji te iste zalihe mogu biti

4 ANALITIČKI KONTNI PLAN ZA PRIVREDNA/GOSPODARSKA DRUŠTVA, Revicon, januar 2011.godine, str.21-23

5 http://www.srr-fbih.org/bo/pdf/msfi_mrs/2_mrs_2.pdf

6
razmijenjene između obaviještenih i spremnih kupaca i prodavaca na tržištu. Prva vrijednost je
specifična za subjekt, a druga nije. Neto ostvariva vrijednost zaliha ne mora biti jednaka fer
vrijednosti umanjenoj za troškove do tačke prodaje. Zalihe obuhvataju kupljenu robu koja se drži
radi dalje prodaje, uključujući, na primjer,trgovačku robu koju je kupio trgovac na malo i koju
drži radi dalje prodaje, ili zemljište i druge nekretnine koje se drže radi dalje prodaje. Zalihe,
takođe, obuhvataju gotove proizvode ili nedovršenu proizvodnju subjekta i uključuju materijal i
dijelove zaliha koji će biti upotrebljeni u procesu proizvodnje. Kod pružalaca usluga, zalihe
uključuju troškove usluga, kako je to opisano u tački 19., po kojima subjekt još nije priznao
povezane prihode (v. MRS 18 - Prihodi).

Trošak zaliha

U trošak zaliha (nabavnu vrijednost zaliha / cijenu koštanja zaliha) treba uključiti sve troškove
nabavke, troškove konverzije i druge troškove koji su nastali dovođenjem zaliha na sadašnju
lokaciju i u sadašnje stanje. 6 Nabavna vrijednost / cijena koštanja zaliha obuhvata sve troškove
nabavke, troškove konverzije (proizvodnje) i druge troškove koji su nastali u procesu dovođenja
zaliha na sadašnju lokaciju i u sadašnje stanje. Troškovi nabavke zaliha obuhvataju fakturnu
cijenu, uvozne carine i druge pristojbe (osim onih koje pravno lice može kasnije povratiti od
poreznih vlasti), troškove prevoza, troškove rukovanja i druge troškove koji se mogu direktno
pripisati konkretnoj nabavci robe, materijala i usluga. Trgovački popusti, rabati i druge slične
stavke oduzimaju se kod određivanja troškova nabavke.7

Troškovi nabavke

Troškovi nabavke zaliha obuhvataju kupovnu cijenu, uvozne carine i druge poreze (osim onih
koje subjekt može kasnije povratiti od poreznih vlasti) te troškove prevoza, troškove rukovanja
zalihama, kao i druge troškove koji se mogu direktno pripisa MRS 2 ti sticanju gotovih dobara,
materijala i usluga. Trgovački i količinski popusti i druge slične stavke se oduzimaju prilikom
određivanja troškova nabavke. 8

6 http://www.srr-fbih.org/bo/pdf/msfi_mrs/2_mrs_2.pdf

7Revicon, PRIRUČNIK ZA GODIŠNJI OBRAČUN, Revicon 2013, str.118

8 http://www.srr-fbih.org/bo/pdf/msfi_mrs/2_mrs_2.pdf

7
MRS 2 propisuje obavezu objavljivanja informacija o zalihama sirovina i materijala u
finansijskim izvjestajima:

Objavljivanje:

36. U finansijskim izvještajima treba objaviti:

a) računovodstvene politike usvojene za vrednovanje zaliha, uključujući korištenu metodu

obračuna troška zaliha;

b) ukupnu knjigovodstvenu vrijednost zaliha i knjigovodstvene vrijednosti zaliha prema

klasifikaciji koja je prikladna za subjekt;

c) knjigovodstvenu vrijednost zaliha iskazanih po fer vrijednosti umanjenoj za troškove do tačke

prodaje;

d) iznos zaliha priznat kao rashod tokom perioda;

e) iznos bilo kojeg otpisa zaliha koji je priznat kao rashod perioda u skladu sa tačkom 34;

f) iznos bilo kojeg poništenja otpisa zaliha koji je priznat kao smanjenje iznosa zaliha koji je
priznat kao rashod perioda u skladu sa tačkom 34;

g) okolnosti ili događaje koji su doveli do poništenja otpisa zaliha u skladu sa tačkom 34;

h) knjigovodstvenu vrijednost zaliha koje su založene kao instrument obezbjeđenja podmirenja

obaveza.

37. Informacije o knjigovodstvenim vrijednostima iskazanim prema različitim klasifikacijama

zaliha te o obimu promjena te imovine korisne su korisnicima finansijskih izvještaja. Uobičajena
klasifikacija zaliha obuhvata trgovačku robu, sirovine, materijal, proizvodnju u toku i gotove
proizvode. Zalihe pružalaca usluga mogu se opisati kao proizvodnja u toku.

38. Iznosi zaliha koji su tokom perioda priznati kao rashod, a koji se često nazivaju troškovima
za prodano, sastoje se od troškova koji su prethodno bili uključeni u vrednovanje zaliha koje su
sada prodane te neraspoređenih općih troškova proizvodnje i neuobičajenih iznosa troškova

8
proizvodnje zaliha. Uslovi u kojima subjekt posluje mogu opravdati i uključivanje drugih iznosa,
kao što su troškovi distribucije.

39. Neki subjekti su prihvatili oblik izvještaja o dobiti u kojem se objavljuju iznosi koji nisu
trošak zaliha priznat kao rashod tokom perioda. U ovom obliku, subjekt prikazuje strukturu
rashoda prema prirodnim vrstama troškova. U ovom slučaju, subjekt objavljuje troškove priznate
kao rashod za sirovine i potrošni materijal, troškove rada i druge troškove zajedno s iznosom
neto promjene zaliha za period.9

2.3. Vrste zaliha

2.3.1. Sirovine i materijal (KONTO 101)

Sirovine i materijal su sredstva koja se nabavljaju sa prvenstvenim ciljem trošenja u procesu

proizvodnje ili pri pružanju usluga. Nabavka i utrošak zaliha sirovina, repromaterijala i ostalog
pomoćnog materijala se evidentira u materijalnom knjigovodstvu, najčešće primjenom
adekvatnog softvera koji omogućava automatski obračun po FIFO ili metodi prosječnog
ponderisanog troška. Troškovi sirovina i materijala mogu biti vezani za proces proizvodnje, ali i
ne moraju, što, u osnovi, zavisi od karaktera utroška. Na primjer, troškovi kancelarijskog
materijala, pića i hrane za reprezentaciju, materijala za čišćenje i održavanje stalnih sredstava,
građevinskog materijala i sl. se uvijek priznaju kao rashodi perioda, u skladu sa akrualnim
računovodstvenim principom.10 Na kontu 101 – Sirovine i materijal, vode se zalihe svih vrsta
sirovina i materijala neovisno od toga gdje se skladište nalazi: u vlastitom skladištu, javnom
skladištu ili drugom preduzeću (npr. kod kooperanata, u obradi i doradi i sl.). U grupi 101, se
osim sirovina i materijala kao predmeta rada, evidentira i pomoćni materijal u obliku
kancelarijskog materijala i pribora, gorivo i mazivo, zalihe otpadnog materijala. Ove vrijednosti
se, u knjigovodstvu, vode po skladištima, odnosno po računopolagačima u okviru pojedinih
analitičkih konta. U okviru analitičkih konta u materijalnom knjigovodstvu se vodi kartoteka po
računopolagačima, koji su zaduženi po količini i vrijednosti materijala u skladištu. U tom smislu
svaki računopolagač, po pravilu, vodi magacinsku evidenciju po vrstama i količinama pojedinog

9 http://www.srr-fbih.org/bo/pdf/msfi_mrs/2_mrs_2.pdf

10 Revicon, PRIRUČNIK ZA GODIŠNJI OBRAČUN, Revicon 2013.g., str.119

9
materijala, bez vrijednosti. Tokom godine, a naročito prije godišnjeg popisa, vrši se
usaglašavanje stanja u magacinskoj evidenciji sa evidencijom u materijalnom knjigovodstvu.11

2.3.2. Rezervni dijelovi (KONTO 102)

Rezervni dijelovi se mogu nabavljati za održavanje vlastitih stalnih sredstava i rezervnih dijelova
koje pravno lice ugrađuje u okviru pružanja usluga na tržištu. Rezervni dijelovi koje pravno lice
troši za održavanje vlastitih stalnih sredstava se zadužuju na konto 102 po nabavnoj vrijednosti.
Rezervni dijelovi koje pravno lice ugrađuje u okviru pružanja usluga na tržištu se mogu zadužiti
po nabavnoj ili prodajnoj vrijednosti, u zavisnosti od usvojenih računovodstvenih politika
pravnog lica, a razdužuju primjenom FIFO ili metode prosječnog ponderisanog troška.

2.3.3. Autogume i ambalaža (KONTO 103)

Autogume, ukoliko su nabavljene zajedno sa vozilom, ulaze u vrijednost transportnih sredstava i

otpisuju se zajedno sa transportnim sredstvom. Ako su nabavljene posebno, radi zamjene
dotrajalih, smatraju se tekućim/obrtnim sredstvom i tretiraju se kao tekuće zalihe. Ambalaža koja
se nabavlja za proces poslovanja i povratna ambalaža se evidentira u okviru konta 103, dok se
nepovratna ambalaža tretira kao materijal u okviru konta 101 - Sirovine i materijal. Tuđa
ambalaža se ne evidentira u okviru konta 103, već u vanbilansnoj evidenciji (klasa 8).

2.3.4. Alat i sitan inventar (KONTO 104)

Alat i sitan inventar se, također, evidentiraju u okviru konta zaliha, a njihov otpis se vrši
metodom koja je usvojena u Pravilniku o računovodstvenim politikama: metod 100%; 50% ili
kalkulativnog otpisa. Otpis se vrši korištenjem konta 109 - Ispravka vrijednosti sirovina,
materijala, dijelova i inventara. Kriterij pojedinačne nabavne vrijednosti može, ali ne mora biti
odlučujući u opredjeljenju da li se određeno “sitno” stalno sredstvo treba tretirati kao dugotrajna
imovina ili sitan inventar. Bez obzira na pojedinačnu vrijednost, u računovodstvenom smislu je
bitnija procjena vijeka trajanja sredstva.

11Revicon, POPIS SREDSTAVA I OBAVEZA PO STANJU 31.12.2012., Revicon decembar 2012.godine, str.71

10
2.3.5. Odstupanje od cijena (KONTO 108) i Ispravka vrijednosti sirovina, materijala,
dijelova i inventara (KONTO 109)

Ukoliko se zalihe vode po planskim, odnosno standardnim troškovima, onda se odstupanje cijena
nabavljenih zaliha vodi na kontu 108. Prilikom razduživanja konta zaliha, potrebno je razdužiti i
konto 108 za odgovarajući iznos. Ukoliko je, iz bilo kojih razloga, došlo do smanjenja
vrijednosti ovih zaliha, vrši se tzv. Usklađivanje vrijednosti zaliha (njihovo svođenje na neto
prodajnu vrijednost, u skladu sa MRS 2), koje se evidentira na teret rashoda perioda, odobrenjem
na kontu 109 - Ispravka vrijednosti zaliha. 12

2.4. Upravljanje zalihama

Zalihe su dio tekućih sredstava preduzeća neophodnih za nesmetano obavljanje procesa

proizvodnje i prodaje. Zalihe omogućavaju da se ti procesi odvijaju uz minimalne poremećaje.
Stoga upravljanje zalihama predstavlja značajan, ali i kompleksan dio upravljanja preduzećem.
Značaj upravljanja zalihama proizlazi iz činjenice da se, najčešće, radi o značajnim ulaganjima
preduzeća u ovu vrstu sredstava, koja, ujedno, predstavljaju i uslov za poslovanje preduzeća. S
obzirom na to da ulaganje u zalihe za potrebe proizvodnje ima za posljedicu angažovanje
(blokiranje) određenog volumena novčanih sredstava uz određene troškove, nemeće se potreba
da se sve to postigne uz minimalna ulaganja. Složenost upravljanja zalihama proističe iz potrebe
za stalnim obezbjeđenjem potrebnih sredstava, s jedne strane, i potrebe obezbjeđenja
maksimalne ekonomije sredstava, s druge strane. Međutim, pored potrebe obezbjeđenja
kontinuiteta poslovanja sa težnjom minimalnih ulaganja u zalihe, posebno zalihe u trgovini,
neophodno je pomenuti još jedan bitan aspekt zaliha, a to je rizik. S tim u vezi, kod proizvodnih
preduzeća i pored precizno planiranih količina sirovina i materijala (kvantitativno i kvalitativno),
zbog objektivnih i subjektivnih uticaja često dolazi i do pojave stvaranja zaliha koje nisu za
upotrebu, što nužno povećava troškove i negativno utiče na rentabilnost. U ovakvim uslovima
rizik je izražen kod zaliha gotovih proizvoda, što se obavezno mora imati u vidu prilikom
upravljanja zalihama. Može se slobodno reći da zalihe predstavljaju jedan od najznačajnijih i
ujedno najosjetljivijih vidova ulaganja sredstava. Zalihe, zbog prirode ulaganja, istovremeno,
čine i stalni izvor unutrašnjih rezervi preduzeća čijim pažljivim upravljanjem možemo značajno

12Revicon, PRIRUČNIK ZA GODIŠNJI OBRAČUN, Revicon 2013.g., str.119

11
unaprijediti ekonomiju sredstava preduzeća. Problematiku zaliha karakteriše nekoliko značajnih
aspekata: vrste zaliha, troškovi zaliha, veličina zaliha, način i vrijeme pribavljanja zaliha i
mjerenje efikasnosti upravljanja zalihama. Sve zalihe u preduzeću dijele se na tri globalne
cjeline, odnosno vrste: (1) zalihe sirovina i materijala, (2) nedovršena proizvodnja i (3) gotovi
proizvodi. Sirovine i materijal se nalaze u skladištu i čekaju na predaju u proces proizvodnje.
Zalihe nedovršene proizvodnje nalaze se u tekućoj proizvodnji na kojima se još obavljaju
proizvodne operacije u cilju kompletiranja gotovog proizvoda. Gotovi proizvodi su završena
(finalizirana) dobra koja su spremna za prodaju. Imajući u vidu različitosti zaliha u svakom od
ova tri oblika, zalihe se sa aspekta finansijskog upravljanja posmatraju ne samo posebno već i
zajedno. Zalihe sirovina i materijala - obuvataju razne vrste realne aktive tekućih sredstava
preduzeća. Tu spadaju sve vrste sirovina koje preduzeće koristi, potom razne vrste materijala,
sitan inventar, ambalaža i drugo. Koliko će sirovina i materijala preduzeće da nabavlja i drži na
zalihama ovisi od niz različitih faktora: vrste i veličine preduzeća, uslova nabavke, veličine i
trajanja porudžbine, raspoloživosti tekućih sredstava, stanja na tržištu novca i drugih faktora.
Vrsta i veličina preduzeća opredjeljuje visinu zaliha sirovina i materijala u smislu potreba za
njima, što svakako zavisi i od vrste tehnološkog procesa. Uslovi nabavke mogu da budu različiti
i da različito utiču na veličinu zaliha. Ako postoje stabilni izvori snabdijevanja, onda preduzeće
može da radi sa manjim zalihama, a ako je obrnuta situacija, tj. ako je snabdijevanje neredovno,
onda će preduzeće biti prinuđeno da stvara veće zalihe kako bi obezbijedilo kontinuitet
proizvodnje u periodima nestašice. To uslovljava povećano ulaganje u zalihe i ujedno povećava
troškove. Takođe, veličina porudžbe bitno utiče na ekonomiju sredstava preduzeća. Pri tome,
preduzeću mogu odgovarati manje i češće porudžbine, ili rjeđe i veće porudžbine. Pored toga, za
visinu zaliha od značaja je i vrijeme od momenta ispostavljanja narudžbe do momenta dobijanja
novih zaliha. Raspoloživost novčanih sredstava, takođe, bitno utiče na izbor najpovoljnijih
rješenja za obezbjeđenje redovne snabdjevenosti zalihama uz respektovanje ekonomije
sredstava.13

13 Porezni savjetnik, UPRAVLJANJE ZALIHAMA, Revicon januar 2013.g.,

12
3. Knjgovodstveno evidentiranje zaliha sirovina i materijala

Preduslov za normalno obavljanje procesa proizvodnje u preduzeću je blagovremeno

obezbjeđenje potrebnih materijalnih inputa. Računovodstvena evidencija ne obuhvata samo
predmete rada, tj.materijal za izradu, pomoćni materijal i gorivo, nego i dio sredstava za rad, koja
se, po našim propisima tretiraju obrtnim/tekućim sredstvima. Ova evidencija treba pratiti i sve
dorade, prerade i sl. Pod zalihama se podrazumijevaju kategorije koje su uskladištene. Pod
obrtnim/tekućim sredstvima u obliku stvari u pripremi podrazumijevaju se materijali i sitan
inventar dat na obradu, doradu ili manipulaciju, dok se pod obrtnim sredstvima u upotrebi
podrazumijeva sitan inventar u upotrebi. Ako je materijal nabavljen od dobavljača, a još nije
prispio u skladište preduzeća, tretira se materijalom na putu. Materijal na putu vrednuje se prema
procijenjenim nabavnim vrijednostima.14

3.1. Nabavka materijala

3.3.1. Dokumentacija o nabavci materijala

Nabavku materijala preti sljedeća dokumentacija:

 Faktura isporučioca/dobavljača

 Faktura prevoznika

 Fakture ostalih zavisnih troškova nabavke

 Skladišna primka

Račun ili faktura je pismeni obračun isporučene robe koju sastavlja isporučilac i šalje kupcu. Iz
sadržaja fakture vidi se na osnovu čega je roba otpremljena (ugovor ili narudžba), vrsta
otpremljene robe, količina, cijena. Faktura je dokumenat na osnovu kojeg se vrši knjiženje o
isporuci kod dobavljača i knjiženje o nabavci kod kupca. Faktura sama po sebi nije stvarni dokaz
o otpremi ili prijemu robe. Da bi se mogla knjižiti treba da postoje otpremnica (kao dokaz da je
roba otpremljena – za dobavljača) i prijemnica (kao dokaz da je roba primljena – za kupca).
Fakture za ostale zavisne troškove, kao što su transport, utovar, pretovar i sl., su dokumenti koji

14 Prof.dr. Selim Durmić, FINANSIJSKO RAČUNOVODSTVO, Ekonomski fakultet Sarajevo, 1998.g., str.88

13
služe za knjiženje i formiranje kalkulacije nabavke. Skladišna primka je dokumenat koji
ispostavlja skladištar nakon kvalitativnog i kvantitativnog prijema materijala u skladište. Nakon
nabavke i prijema materijala u skladište, nabavna služba sastavlja kalkulaciju nabavke.
Knjiženje nabavke materijala se može vršiti na dva načina: direktno na kontu materijala, na
osnovu kalkulacije, ili preko pomoćnog konta 100 – Obračun nabavke gdje se evidentiraju svi
elementi nabavke – zamjenjujući klasičnu kalkulaciju.15

3.3.2. Knjigovodstveno evidentiranje nabavke materijala

Sirovine i materijal se evidentiraju na računu zaliha po nabavnim cijenama. Nabavna cijena

materijala se sastoji od fakturne cijene i svih troškova koji su se javili u vezi sa nabavkom i
dopremom. Radi utvrđivanja jedinične cijene nabavljenih sirovina i materijala, sačinjava se
kalkulacija nabavne cijene, zasnovana na odgovarajućoj dokumentaciji. Tako sačinjena
kalkulacija je osnov za knjiženje nabavke, a neophodne su i za analitičku evidenciju materijala.
Nabavna cijena sirovina i materijala, u zavisnosti od vrste (karaktera) podataka koji se uključuju
u kalkulaciju, može biti:

 Stvarna nabavna cijena – koja se dobije kada se kalkulacija sačinjava na osnovu stvarne
fakturne cijene i stvarnih troškova nabavke i dopreme materijala;

 Planska nabavna cijena – koja se dobije kada se kalkulacija nabavne cijene sačinjava na
osnovu planirane fakturne cijene i planiranih troškova nabavke i dopreme materijala.

Evidencija sirovina i materijala na zalihama se, prema tome, može vršiti po stvarnim nabavnim
cijenama i planskim nabavnim cijenama. Po kojoj će se nabavnoj cijeni evidentirati zalihe,
odlučuje preduzeće. 16

3.3.2.1. Evidentiranje zaliha sirovina i materijala po stvarnim nabavnim cijenama

Za praćenje procesa nabavke sirovina i materijala može se otvoriti pomoćni konto pod nazivom
nabavka materijala (100 – Obračun nabavke). Ovaj račun je privremenog karaktera. Otvara se
otpočinjanjem nabavke radi prikupljanja podataka o stvarnoj nabavnoj cijeni, a zaključuje se

15Ahmed Bračković, KNJIGOVODSTVO ZA 2.RAZRED EKONOMSKE ŠKOLE,

16Prof.dr. Janko Klobučar, prof.dr jovan Rodić, RAČUNOVODSTVO, Ekonomski fakultet Sarajevo, 1991.g., str.241.

14
kada se proces nabavke završi, a stanje sirovina i materijala na zalihama iskaže po stvarnoj
nabavnoj cijeni. Evidentiranje sirovina i materijala na zalihama po stvarnoj nabavnoj cijeni je
metod koji ima svoje prednosti i nedostatke. Jedna od negativnih karakteristika ovog načina je
što se zalihe mogu evidentirati tek po formiranju ukupne stvarne nabavne cijene, a ažurnost
priliva dokumentacije je osnovna ograničavajuća okolnost. Može se desiti da je materijal u
skladištu, ili čak i utrošen u proizvodnji, a da knjigovodstveno nije evidentirana nabavka
materijala. Ovakav primjer je u suprotnosti sa Zakonom o računovodstvu. Drugi problem se
javlja po pitanju potrebe primjene složenih metoda obračuna troškova materijala, jer se za istu
vrstu sirovina i materijala od nabavke do nabavke javljaju različite nabavne cijene. Osnovna
prednost ovog metoda je u tome što u uslovima čestih i velikih oscilacija u visinama nabavnih
cijena omogućuje vođenje takve politike bilansiranja zaliha u bilansu stanja i bilansiranju
rashoda u bilansu uspjeha, dovodi do realnijeg iskazivanja finansijskog rezultata.

3.3.2.2. Evidentiranje zaliha sirovina i materijala po planskim nabavnim cijenama

S ciljem otklanjanja nedostataka koji se pojavljuju u uslovima kada se zalihe sirovina i materijala
evidentiraju po stvarnim nabavnim cijenama, pristupilo se novom metodu evidentiranja po
planskim nabavnim cijenama. Primjenom ove metode više nije potrbno da se sačeka prikupljanje
cjelokupne dokumentacije o procesu nabavke da bi se evidentiralo stanje na zalihama. U ovom
slučaju knjiženje na računu zaliha se vrši po unaprijed utvrđenim planskim cijenama. Knjiženje
se obavlja tako što se za vrijednost prispjelog materijala u skladište račun zaliha zaduži po
planskoj cijeni, odnosno vrijednosti, uz istovremeno odobravanje konta obračuna nabavke
materijala. Korišćenje ovog metoda ne isključuje potrebu utvrđivanja stvarnih cijena nabavke.
Na računu obračuna nabavke se evidentiraju stvarni troškovi nabavke po prispjelim računima na
dugovnoj strani. Tada se dešava da prilikom zatvaranja/zaključenja pomoćnog konta obračuna
nabavke ne postoji ravnoteža između dugovne i potražne strane. Ta razlika predstavlja
odstupanje stvarnih od planskih nabavnih cijena, koja može biti utvrđena tek po okončanju
nabavke. Knjiži se na konto obračuna nabavke, kako bi se izjednačile dugovna i potražna strana
računa, i adekvatno tome knjiži se na korekcioni konto 108 – Odstupanja od cijena materijala. U
zavisnosti od karaktera utvrđene razlike, zavisi i knjiženje na korekcionom računu. Osnovna
prednost ovog metoda evidentiranja je u tome što omogućuje ažuriranje knjigovodstvene
evidencije, jer knjiženje zaliha ne zavisi od prijema faktura. Slaba strana ovog metoda ogleda se

15
u tome što za bilansiranje pozicija zaliha treba uzeti i korekcioni račun zaliha, kako bi stanje i
finansijski rezultat bili iskazani realno.

3.3.2.3. Sintetička i analitička evidencija zaliha sirovina i materijala

Sintetička konta, odnosno sintetička evidencija zaliha su u stvari zbirna konta stanja pojedinih
vrsta zaliha. Kakvu i koliko detaljno razradjenu sintetičku će evidenciju voditi, preduzeće samo
odlučuje i propisuje računovodstvenim politikama. Analitička evidencija se uvodi iz razloga što
sintetički računi ne mogu pružiti sve one informacije koje su neophodne za normalno i uspješno
obavljanje poslovnog procesa. Stoga se sintetička evidencija raščlanjuje na onoliki broj
analitičkih računa koliko ima elementarnih dijelova sirovina i materijala u pojedinim sintetičkim
skupinama. Preduzeću nije dovoljno poznavati informaciju kojom vrijednošću sirovina i
materijala raspolaže, nego i kojim vrstama i kojim količinama pojedinih vrsta. Na osnovu takvih
evidencija može voditi računa o optimalnosti zaliha za redovno poslovanje. Analitička evidencija
se vodi od strane skladištara ali i u materijalnom knjigovodstvu za potrebe analiza i procjena
poslovanja i upravljanja zalihama od strane menadžmenta. Ovaj vid analitičke evidencije ima
dvostruko značenje:

 Da skladištar i organi kontrole mogu imati neposredan uvid u količinsko stanje pojedinih
vrsta materijala u skladištu;

 Da ti elementarni podaci o količinskom stanju i promjenama posluže za kontrolu sa

analitičkom evidencijom drugog nivoa.

Analitička evidencija zaliha sirovina i materijala, u kojoj se prate stanja i promjene na

pojedinačnim vrstama sirovina i materijala u količinskim i vrijednosnim pokazateljima,
predstavlja potpuni oblik analitičke evidencije i takav vid se naziva materijalno knjigovodstvo.
Analitički računi materijalnog knjigovodstva pružaju potpun uvid u stanje i promjene na svakoj
vrsti sirovina i materijala i mogu da posluže kao osnova za primjenu savremenih metoda kontrole
zaliha, u svrhu uspješnog upravljanja zalihama.

3.2. Obračunavanje i knjigovodstveno obuhvatanje troškova materijala

Sirovine i materijal se nabavljaju da bi se njihovim trošenjem proizvela nova upotrebna dobra

namijenjena tržištu. Taj oblik trošenja sirovina i materijala naziva se proizvodnom potrošnjom.

16
Obračunska vrijednost utrošenih sirovina i materijala naziva se troškovima sirovina i materijala,
ili troškovima materijala. Troškovi materijala se utvrđuju na osnovu računovodstvenih
informacija koje se formiraju u knjigovodstvu zaliha sirovina i materijala. Zavisno od toga kako
se vrši evidencija materijala, razlikujemo:

 Obračun troškova materijala u uslovima kada se sirovine i materijal na zalihama vode po

stvarnim nabavnim cijenama, i

 Obračun troškova materijala u uslovima kada se sirovine i materijal na zalihama vode po

planskim nabavnim cijenama.

Izdavanje sirovina i materijala sa skladišta se vrši na osnovu trebovanja materijala. Trebovanje

sadrži traženu količinu određenih vrsta materijala za planiranu proizvodnju, kao i prostor za
stvarno izdatu količinu iz skladišta i mjesto za obračun troškova. Troškovi materijala se vrše za
stvarno izdatu količinu.

3.2.1. Obračun troškova materijala u uslovima kada se sirovine i materijal na zalihama

vode po stvarnim nabavnim cijenama

Ukoliko se zalihe sirovina i materijala vode po stvarnim nabavnim cijenama, često dolazi do
situacije da je nabavna vrijednost svake pojedine nabavke različita. Takve situacije su uzrok
potrebe formiranja politike troška materijala, koju donosi preduzeće. Po MRS-2 postoje četiri
metode koje mogu biti primijenjene kao način obračuna troškova materijala:

 FIFO – metoda (Prva ulazna ujedno i prva izlazna cijena)

 LIFO – metoda (Posljednja ulazna ujedno i prva izlazna cijena)

 HIFO – metoda (Najviša ulazna ujedno i prva izlazna cijena

 Metoda prosječne cijene

MRS-2 je isključio primjenu LIFO metode.

17
3.2.2. Obračun troškova materijala u uslovima kada se sirovine i materijal na zalihama
vode po planskim nabavnim cijenama

U slučaju kada se zalihe sirovina i materijala vode u knjigama po planskim nabavnim cijenama
odstupanje stvarnih nabavnih cijena od planskih nabavnih cijena evidentira se na posebnom
računu odstupanja stvarnih od planskih cijena materijala. Prilikom primjene ovog metoda,
troškovi materijala se evidentiraju po planskim vrijednostima, uz određene korekcije primjenom
odgovarajućeg udjela odstupanja.

4. Primjer knjiženja

4.1. Zalihe sirovina i materijala se evidentiraju po stvarnim nabavnim cijenama

ZADATAK 1:

 Preduzeće je nabavilo 100 kom materijala „a“ po cijeni od 5,00 KM/kom.

 Troškovi prevoza po fakturi prevoznika su 50,00 KM.

 Troškovi utovara su plaćeni u gotovini i iznose 10,00 KM.

 Materijal je primljen u skladište po stvarnoj nabavnoj cijeni.

 Izdato je u proizvodnju 50 kom materijala „a“.

Sastaviti kalkulaciju nabavke, knjižiti poslovne promjene u dnevniku, voditi analitičku

evidenciju.

IZRADA:

Kalkulacija nabavke (Tabela 1):

Rb. Elementi kalkulacije Cijena za 1 kom Vrijednost za 100 kom

1. Fakturna vrijednost 5,00 500,00
2. Troškovi prevoza 0,50 50,00
3. Troškovi utovara 0,10 10,00
4. Stvarna nabavna cijena/vrijednost 5,60 560,00

18
Dnevnik knjiženja (Tabela 2.):

KONTO VRIJEDNOST
Rb D P OPIS DUGUJE POTRAŽUJE
1 100 Obračun nabavke 500,00
432 Dobavljači 500,00
Za fakturnu vrijednost
2 100 Obračun nabavke 50,00
432 Dobavljači 50,00
Za troškove prevoza
3 100 Obračun nabavke 10,00
432 Blagajna 10,00
Za troškove utovara
4 101 Sirovine i materijal na zalihi 560,00
100 Obračun nabavke 560,00
Za uskladištenje materijala
5 595 Troškovi sirovina i materijala 280,00
101 Sirovine i materijal na zalihi 280,00
Za trošak materijala

Analitička evidencija materijala (Tabela br.3):

Rb Opis Količina Cijena Vrijednost

Ulaz izlaz stanje Duguje Potražuje Saldo
1. Nabavka 100 100 5,60 560,00 560,00
2. Izdavanje 50 50 5,60 280,00 280,00

4.2. Zalihe sirovina i materijala se evidentiraju po planskim nabavnim cijenama

ZADATAK 2:

 Preduzeće je nabavilo 100 kom materijala „a“ po cijeni od 5,00 KM/kom.

19
  Troškovi prevoza po fakturi prevoznika su 50,00 KM.

 Troškovi utovara su plaćeni u gotovini i iznose 10,00 KM.

 Materijal je primljen u skladište po planskoj nabavnoj cijeni od 6,00 KM.

 Izdato je u proizvodnju 50 kom materijala „a“.

Sastaviti kalkulaciju nabavke, knjižiti poslovne promjene u dnevniku, voditi analitičku

evidenciju.

IZRADA:

Kalkulacija nabavke (Tabela 3):

Rb. Elementi kalkulacije Cijena za 1 kom Vrijednost za 100 kom

1. Fakturna vrijednost 5,00 500,00
2. Troškovi prevoza 0,50 50,00
3. Troškovi utovara 0,10 10,00
4. Stvarna nabavna cijena / vrijednost 5,60 560,00
5. Planska nabavna cijena / vrijednost 6,00 600,00
6. Odstupanje planskih od stvarnih cijena 0,40 40,00
Dnevnik knjiženja (Tabela 4.):

KONTO VRIJEDNOST
Rb D P OPIS DUGUJE POTRAŽUJE
1 100 Obračun nabavke 500,00
432 Dobavljači 500,00
Za fakturnu vrijednost
2 100 Obračun nabavke 50,00
432 Dobavljači 50,00
Za troškove prevoza
3 100 Obračun nabavke 10,00
432 Blagajna 10,00

20
 Za troškove utovara
4 101 Sirovine i materijal na zalihi 600,00
108 Odstupanja od cijena 40,00
100 Obračun nabavke 560,00
Za uskladištenje materijala
5 595 Troškovi sirovina i materijala 280,00
108 Odstupanja od cijena 20,00
101 Sirovine i materijal na zalihi 300,00
Za trošak materijala

Analitička evidencija materijala (Tabela br.5):

Rb Opis Količina Cijena Vrijednost

ulaz izlaz stanje Duguje Potražuje Saldo
1. Nabavka 100 100 6,00 600,00 600,00
2. Izdavanje 50 50 6,00 300,00 300,00

21
5. Zaključak

Imajući u vidu činjenicu da zalihe čine znatan dio u ukupnim ulaganjima preduzeća, razumljiv je
interes svakog preduzeća da kontroliše sve troškove koji iz toga proizlaze. Preduzeće nastoji da u
domeni upravljanja zalihama postigne dva fundamentalna cilja: prvo, da obezbijedi zalihe za
normalno poslovanje i, drugo, da ima minimalna ulaganja koja su za to potrebna. Stoga
upravljanje zalihama implicitno pretpostavlja tzv. cost benefit analizu koja se zasniva na
procjenjivanju troškova i koristi od posjedovanja zaliha. Preciznije rečeno, utvrđivanje
optimalnog volumena zaliha nužno zahtijeva balansiranje troškova i rizika držanja zaliha sa
koristima koje se mogu izvući iz raspolaganja tim zalihama. To znači da se optimalnim
volumenom zaliha može smatrati samo onaj nivo zaliha koji prouzrokuje najniže troškove
njihovog posjedovanja. Respektujući navedeno, u literaturi koja tretira upravljanje zalihama
postoje istraživanja ovog elementa sa različitih aspekata. Da bi se moglo pristupiti istraživanjima
i analizama u području zaliha, proizvodno preduzeće mora imati adekvatnu knjigovodstvenu
evidenciju zaliha. U savremenim uslovima, knjigovodstveno praćenje je uveliko olakšano
posjedovanjem softvera, koji su prilagođeni potrebama proizvodnih preduzeća. Menadžment ima
ulogu da prati optimalan nivo zaliha, kako se preduzeće ne bi izlagalo nepotrebnim rizicima
držanja nepotrebnih količina u skladištu, čime zamrzavaju obrtna sredstva u smislu
nemogućnosti obrtanja. Menadžment preduzeća donosi propise i politike na nivou preduzeća o
načinu i detaljnim uputama evidentiranja zaliha. U preduzeću za potrebe upravljanja zalihama
postoje različite službe koje se brinu o kvalitetu upravljanja u cilju što uspješnijeg poslovanja.

22
6. Literatura

1. ANALITIČKI KONTNI PLAN, Revicon 2011.g.

2. Dr Murat Sinanagić i Mr Osman Zejčirović, KNJIGOVODSTVO, Svjetlost Sarajevo

1990.godine,
3. Prof.dr. Janko Klobučar i prof.dr.Jovan Rodić, RAČUNOVODSTVO, Ekonomski fakultet
Sarajevo, 1991.godine, str.241.
4. Ahmed Bračković, KNJIGOVODSTVO ZA 2.RAZRED EKONOMSKE ŠKOLE
5. Porezni savjetnik, UPRAVLJANJE ZALIHAMA, Revicon januar 2013.g.,
6. Prof.dr. Selim Durmić, FINANSIJSKO RAČUNOVODSTVO, Ekonomski fakultet Sarajevo,
1998.g., str.88
7. ACCA, USAID, Finansijsko izvještavanje, Međunarodni standard
8. Revicon, Priručnik za godišnji obračun, izdanje 2013.g.
9. Revicon, Popis sredstava i obaveza po stanju 31.12.2012.g., izdanje 12/2012.
10. http://www.srr-fbih.org/bo/pdf/msfi_mrs/2_mrs_2.pdf

23