FAKULTET POLITEHNIČKIH NAUKA

GRAĐEVINARSTVO

TRAVNIK

MODELIRANJE OKVIRNIH KONSTRUKCIJA

SEMINARSKI RAD

Predmet: Modeliranje konstrukcija

Mentor: Prof.dr.sc. Ahmed Pokrklić Student: Amra Karahasanović

PT-05/13-I

Travnik, maj 2016.

SADRŽAJ

1. UVOD ................................................................................................................... 3
2. POSTUPAK PROJEKTIRANJA ČELIČNOG OKVIRA .............................. 4
2.1.Okvirni sistem .......................................................................................... 5
2.2.Tipovi uobličavanja ................................................................................. 6
2.3.Primjeri okvirnih sistema ....................................................................... 7
2.4.Dokazi kod dimenzioniranja okvirnog sistema .................................... 9
3. ANALIZA KONSTRUKCIJE ............................................................................ 11
4. PRORAČUN UNUTARNJIH SILA I MOMENATA ...................................... 11
5. MODELIRANJE KAMENIH, ZEMLJANIH I KONSTRUKCIJA OD 13
OPEKE .................................................................................................................
6. TEMPERATURNO OPTEREĆENJE KONSTRUKCIJA ............................. 13
7. PRIMJER ............................................................................................................. 14
8. LITERATURA .................................................................................................... 16

2
 1. UVOD

Najvažniji problem s kojim se suočava inženjer-statičar u procesu projektiranja je definiranje

konstrukcijskog modela. Modeliranje konstrukcije odnosi se, s jedne strane na analizu
konstrukcije, i s druge strane na provjeru konstrukcijskih elemenata. Analiza konstrukcije i
provjera konstrukcijskih elemenata predstavljaju dva fundamentalna koraka u procjeni
pouzdanosti konstrukcija.

Prvi korak provodi se da bi se odredio učinak računskog djelovanja u svakoj tački

konstrukcije. Drugi korak provodi se s ciljem provjeravanja sposobnosti konstrukcijskih
elemenata da se odupru unutarnjim silama i momentima savijanja.

Očigledno je, kao posljedica, da je modeliranje konstrukcija međusobna povezanost metoda

globalne analize i metoda dimenzioniranja konstrukcijskih elemenata.

Dvije glavne grupe modela su materijalni modeli i matematički modeli, pri čemu svaki ima
svoje dobre i loše strane, kao i specifičnosti o kojima treba voditi računa.

3
 2. POSTUPAK PROJEKTIRANJA ČELIČNOG OKVIRA

 Važniji tehnički pojmovi vezani uz modeliranje okvirnih sistema prema EN 1990.

Okvir(Frame): Dio konstrukcije koji obuhvaća spajanje direktno priključenih konstrukcijskih

elemenata tako dimenzioniranih da djeluju zajedno opirući se djelovanjima.

4
 2.1. Okvirni sistem

Okvir je sastavljen od konstrukcijskih elemenata i priključaka.

Glavne komponente:

 nosači dominantno naprezanje savijanjem,

 stupovi dominatno naprezanje uzdužnom silom (tlačni ili vlačni elementi),
 nosači – stupovi prisutni značajni iznosi i savijanja i uzdužne sile
 priključci zone spajanja dva ili više konstrukcijskih elemenata.

5
 2.2. Tipovi uobličavanja

Tipovi uobličavanja (type of framing) – izrazi se primjenjuju radi modeliranja

konstrukcijskih sistema kako slijedi:

 Djelomično-kontinuirane (semi-continuous) - u globalnoj analizi zahtijeva se

posebno razmatranje konstrukcijskih svojstava priključaka.
 Kontinuirane (continuous) -u globalnoj analizi trebaju se uzeti u obzir konstrukcijska
svojstva elemenata.
 Jednostavne (simple) -priključci ne trebaju pružati otpornost momentu.

Priključci su Priključci su Priključci su djelimično

opustljivi – zglobni nepopustljivi nepopustljivi

a) jednostavna b) kontinuirana c) djelimično kontinuirana

6
 2.3. Primjeri okvirnih sistema

Slika 1. Osnovni tip dvozglobnog okvira Slika 2. Okvir s izlomljenom

s ravnom prečkom (skošenom) prečkom

Slika 3. Okvir s vlačnim elementom (momenti Slika 4. Okvir s rešetkastom prečkom

u prečki se znatno smanjuju ali se smanjuje i svjetla (za raspone veće od 25 metara)

visina H –opasnost od otkazivanja vlačnog spoja)

7
 Slika 5. Okviri za raspone većeod 30 metara (moguće varijante)

Dio okvira (sub-frame): To je konstrukcijski sistem koji čini dio okvira, ali se kod proračuna

tretira kao da je zasebni okvir.

8
2.4. Dokazi kod dimenzioniranja okvirnog sistema KGS

9
10
3. ANALIZA KONSTRUKCIJE OBUHVAĆA

 Predviđanje odgovora konstrukcije

 Tipovi globalne analize
 Modeliranje konstrukcije za analizu
 Globalna analiza –učinci deformirane geometrije (kriteriji)
 Osnovni pojmovi:

*klasifikacija okvira (Numerički primjeri)

*učinci drugog reda (Numerički primjeri)

*elastični kritični modovi izvijanja(Numerički primjeri)

*dužina izvijanja (Numerički primjeri)

 Stabilnost okvira
 Imperfekcije:

*numerički primjeri

 Klasifikacija poprečnih presjeka

*obrađeno u MK1

 Zahtjevi za poprečni presjek za plastičnu globalnu analizu

4. PRORAČUN UNUTARNJIH SILA I MOMENATA

 Globalna analiza (global analysis):

*metode analiza (methods of analysis),

*učinci deformacija (effects of deformations),

*elastična globalna analiza(elastic global analysis),

*plastična globalna analiza (plastic global analysis).

 Pretpostavke proračuna (design assumptions):

*osnovno (basis),

*jednostavno uobličenje (simple framing),

*kontinuirano uobličenje (continuous framing),

*djelomično kontinuirano uobličenje (semi-continuous framing).

11
Rembrandt Tower Amsterdam

City Gate Duesseldorf

12
 5. MODELIRANJE KAMENIH, ZEMLJANIH I KONSTRUKCIJA
OD OPEKE
Ovaj tip konstrukcija se najčešće javlja kod sanacije povijesnih građevina. Karakterizira ih
ponašanje koje nije elastično, te se u pravilu trebaju koristiti metode nelinearne analize, u
prvom redu zbog male ili nikakve vlačne čvrstoće. Često se teorija stabilnosti štapnih
konstrukcija naziva teorija II reda, što je preuzeto iz njemačkog jezika, ali predstavlja uži
pojam. Najopćenitiji pojam je 'geometrijska nelinearnost' koji nam govori da jednadžbe
ravnoteže postavljamo na deformiranom tijelu čije smo pomake opisali bez pojednostavljenja
(bez pretpostavke da su neke veličine 'male').

6. TEMPERATURNO OPTEREĆENJE KONSTRUKCIJA

Pod temperaturnim opterećenjem konstrukcija podrazumijevamo naprezanja izazvana
djelovanjem temperature. Ta se naprezanja razlikuju ovisno o kunstitutivnom modelu
materijala i načinu oslanjanja konstrukcije. U ovom tekstu razmatrat ćemo ponašanje linearno
elastičnih materijala u raznim uvjetima oslanjanja. Za Hook-ove materijale vrijedi termo-
elastični zakon ponašanja, tj. deformacija usljed temperature linearno je proporcionalna
temperaturi:

koeficijent proporcionalnosti α svojstvo je koje se naziva termički koeficijent materijala i

može imati izotropnu ili ortotropnu raspodjelu unutar materijala. Naprezanje u
termoelastičnom materijalu se određuje prema

Bitno je uočiti da se termička deformacija tretira kao rezidualna deformacija i u slučaju kad su
rubni uvjeti takvi da ne mijenjaju raspodjelu deformacija, naprezanje je jednako nuli. Drugim
riječima, kod statički određenih štapnih sustava nema naprezanja uslijed promjene
temperature konstrukcije. Kod sustava koji nisu štapni (2D i 3D elastične konstrukcije) mogu
se javiti naprezanja neovisno o načinu oslanjanja. Primjetimo da bez obzira na naprezanja,
uvijek imamo deformaciju od promjene temperature, a time i pomake (općenito, pomaci

termoelastičnog tijela su .

Također, trebamo obratiti pažnju na položaj dijagrama momenata kod statički neodređenih
štapnih sistema. U pravilu je dijagram momenata na suprotnoj strani od one na kojoj ga
intutitivno očekujemo, dakle, ne na strani gdje su se vlakanca u štapu rastegnula uslijed
temperature, nego na onoj gdje je manja temperatura. To objašnjavamo time da se vlakanca
rastežu na strani veće temperature i taj se dio štapa izbočuje, ali rubni uvjeti taj dio štapa
'vraćaju' i time rastegnuta vlakanca pritišću, a pritisnuta rastežu, pa je dijagram momenata na
strani gdje rubni uvjeti rastežu vlakanca (dakle, rubni uvjeti, a ne temperatura diktiraju
položaj dijagrama monenata).

13
 Vidimo da raspodjela temperature bitno utiče na raspored deformacija, pa je određivanje
temperature unutar konstrukcije također važan zadatak. Kod štapnih sisteam jednostavno
pretpostavimo jednoliku raspodjelu po visini presjeka, a kod složenijih računamo raspodjelu
temperature unutar 2D ili 3D tijela, uz uzimanje (temperaturnih) rubnih uvjeta u obzir.

7. PRIMJER

14
15
8. LITERATURA

1. Prof. dr. sc. Ivica Kožar; Uvod u modeliranje; Građevinski fakultet Sveučilišta u
Rijeci
2. Prof. dr.sc. Munir Jahić; Modeliranje konstrukcija; Travnik; skripta
3. Prof. dr. sc. Darko Dujmović; Metalne konstrukcije II
4. Dujmović, D.; Androić, B.; Džeba, I.; Modeliranje konstrukcija prema EC3,
5. IA Projektiranje, Zagreb, 2004.
6. http://www.znanje.org/ (datum otvaranja stranice 27.04.2016.godine)
7. http://www.wikipedia.org/ (datum otvaranja stranice 03.05.2016.godine)
8. https://www.google.ba/

16