Univerzitet u Sarajevu

Akademija scenskih umjetnosti

Odsjek: Dramaturgija
Predmet: Pisanje za teatar V

Nastavnici: prof. Almir Imširević

asistent Adnan Lugonić

GDJE SE KRIJU GENIJI?

Esej na temu Spisateljska blokada

BENJAMIN KONJICIJA
21.1.2019.

1
 Januara 20. 1915. godine jedan pisac napisao je u svoj dnevnik: Kraj pisanja. Hoće li
me ikad više opet poći? Da bi devet dana kasnije zapisao: Ponovo sam pokušao pisati,
bezuspješno. A 13. marta iste godine: Nedostatak apetita, strah od vraćanja kasno navečer;
ali više od svega pomisao da jučer nisam ništa napisao, da se sve više i više udaljavam od
materijala, i da sam u opasnosti da sve što sam velikim radom postigao u posljednjih šest
mjeseci izgubim. Obezbijedio sam dokaz ovome pišući bijednih stranicu i po nove priče koju
sam već odlučio odbaciti... S vremena na vrijeme osjećam nesreću koja me gotovo raskida, a
u isto vrijeme sam svjestan da mi je potrebna i da postoji cilj do kojeg se dolazi prolazeći kroz
svaki oblik nesreće.1

Ova razmišljanja mnogima koji su pokušali da se bave pisanjem bilo koje forme čine se
poznatim. Za studenta pisanja vjerovatno ne postoji ništa strašnije od kursora koji u 5 sati
ujutro treperi u praznom dokumentu na blijedom ekranu laptopa i odbrojava sekunde do roka
za slanje rada profesorima na pregled, koji ističe za tri sata. Zasigurno je još gore
uspostavljenom piscu koji mjesecima nije ništa novo napisao i koji nema postavljen rok za
slanje rada na pregled (osim, možda, smrti). Ipak, sva je ova priča u jednu ruku tipizirana, a
problem, lišeno svake pretenzije, djeluje banalno. Također nije teško pomisliti da su
razmišljanja autora gore navedenog dnevnika haotična, na momente i kontradiktorna, a u isto
vrijeme djeluju kao problem jedne osobe koja pretjerano oklijeva da jednostavno započne rad
na tekstu. Zbog toga je možda teško povjerovati da je namučeni autor ovih riječi bio ni manje
ni više nego Franz Kafka, danas smatran jednim od najcjenjenijih i najutjecajnijih svjetskih
književnika; autor kojeg je Vladimir Nabokov smjestio među najbolje pisce 20. stoljeća 2, a za
čiju je Metamorfozu Gabriel García Márquez napisao da mu je pokazala da je moguće pisati
na drugačiji način3. Kafka, čija su i sama djela ostala obilježena kao istraživanja tema kao što
su otuđenost, egzistencijalna anksioznost i apsurdnost života, opisivan je kao rijedak i
nervozno-briljantan autor4, ali opsjednut sobom i svojim problemima; izbirljivi perekcionista
koji je mnoga djela ostavio nedovršena, uključujući svatri njegova romana: Proces, Zamak i
Amerika. Pitanje koje se postavlja je, šta je sprječavalo autora kojeg svijet danas smatra
genijem da proizvede veliki broj romana kao neki drugi, čak i manje cijenjeni književnici? I
općenito, šta uopće uzrokuje danas već popularnu pojavu zvanu spisateljska blokada?

Pojam i pojava spisateljske blokade su postali toliko opće-poznati, zanimljivi i česti da su

uveliko prodrli i u svijet pop-kulture. Nebrojena količina popularnih romana i filmova svih
žanrova a naročito horora, za glavne likove svojih dramskih situacija uzeli su napaćene pisce
koji su stali sa radom na za njih veoma važnom djelu i u agonizirajućem stanju gdje se
isprepliću surova realnost i nedovršeni likovi i situacije iz njihovih djela doživljavaju tešku
dramski nabijenu situaciju prije nego što dođu do spoznaje da su podvojena ličnost. Nije se
1 Ayun Halliday: Franz Kafka Agonized, Too, Over Writer’s Block: “Tried to Write, Virtually Useless;” “Complete
Standstill. Unending Torments” (1915), openculture.com
2 De La Durantaye, Leland: Kafka's reality and Nabokov's fantasy: On dwarves, saints, beetles, symbolism, and genius,
Harvard University, Cambridge, 2007
3 Franz Kafka Writing, kafka-franz.com
4 Nervous Brilliance, economist.com

2
neobično zapitati da li su nedosjetljivi pisci u trenutku svojih ličnih „blokada” pokušali izvući
korist iz svoje tegobe.Koji god da je razlog, problem u predstavljanju spisateljske blokade kao
normalnog segmenta piščevog rada ili, još gore, odlike genija, a ranije smo vidjeli da je i sam
Kafka vjerovao u ovu ideju, ne samo da ne dobijamo ispravnu sliku stanja većine pisaca danas
i u prošlosti, nego se također bezrazložno opravdava nemogućnost glavnog zadatka (trebalo bi
biti i potrebe) pisca, a to je pisanje. Ipak, Kafka je samo jedan od primjera pisaca i pjesnika
koji su uistinu bili veliki i značajni a patili su od problema. Edgar Allan Poe, Ernest
Hemingway, John Steinback i Maya Angelou svi su pisali o svojim spisateljskim blokadama 5.
A kreativne blokade ne ostaju samo u domenu spisateljstva. Sergej Rahmanjinov se nadao da
će sprovesti muzičku revoluciju pišući svoju prvu simfoniju sa 24 godine, međutim spriječila
ga je kreativna blokada. Franz Schubert je navodno obolio i otpočeo borbu sa depresijom
1822. izazvanu nemogućnošću da više komponuje.6 Nebrojena je količina slikara i drugih
umjetnika, pa čak i naučnika koji su se borili sa istim problemom.

Koliko god ga danas smatrali genijem, možda je uzrok Kafkinog problema upravo bio
nedostatak genija, tj. geniusa. U starorimskoj kulturi geniji (lat. genius) su bili pojave
božanske prirode prisutne u svakom pojedincu, mjestu i predmetu7. Kao što kršćanski anđeo
čuvar prati svoje štićenike, tako i genij prati svoju osobu od trenutka njenog rođenja do smrti.
Vjerovalo se i u genije vinograda, festivala i pozorišta, koji su činili vinove loze plodnim, a
slavlja i izvedbe predstava uspješnim. Sumo sumarum, geniji su u cjelosti bili zaslužni za
opstanak i progres rimske civilizacije u svim poljima. A jedan od njihovih najvažnijih
zadataka, naslijeđen od starogrčkih daimona bilo je donošenje kreativne snage umjetniku.
Božanske sile donosile su tu stvaralačku moć iz nepoznatih dalekih izvora i nejasnih razloga,
a rimska civilizacija je prihvatala da kroz dva medijatora tu božansku poruku prima. Jer
Rimljani su trebali umjetnost i umjetnike, a umjetnici su trebali genije. I sam Plaut je navodno
vjerovao da su geniji zaslužni za nastanak njegovih komedija8. Iz današnje perspektive to
bismo lako mogli smatrati nezahvalnim prema Grčkoj civilizaciji koja je Plautu i njegovim
savremencima obezbijedila vjerovatno mnogo više materijala nego misteriozna božanska sila.
Ali vjerovati u magičnu vezu između pisaca i bogova, koja se jednostavno ostvaruje činom
rođenja a rezultira savršenim djelima nadzemaljske sadržine, sigurno da je bila utješna i nešto
što bi i mnogi pisci današnjice rado poželjeli. Ipak, koliko god zavodljivo zvučala ova ideja,
ne smijemo zaboraviti da su i geniji ideje za genije umjetnosti imali, kako je ranije naglašeno,
porijeklo u vjerovanjima Starih Grka. Platon je sistematizirajući svijet u kojem je živio prvi
daimone okarakterisao kao silu koja obitava između nebesa, gdje vatrene zvijezde žive i
zemlje, među zemaljskim bićima, vjerujući da svojom božanskom snagom utiskuju stvaralački
potencijal u ljude, inspiraciju koja bukvalno pada s neba i kojoj se ne može učiniti bilo šta
kako bi se prizvala, osim, eventualno proslaviti ih molitvama9.

5 Nicole Bianchi: How Famous Writers Overcome Writer’s Block and Reawaken Their Creativity, medium.com
6 Lord Winston: How great artists have fought creative block, bbc.com
7 Lewis, Charlton T.: Genius, perseus.tufts.edu
8 Lewis, Charlton T.: Genius, perseus.tufts.edu
9 Burkert, Walter: Greek Religion, str. 329: 3.4. Aritotle and Xenocrates: Spirit God and Demons, Basil Blackwell
Publisher, Harvard University Press, Cambridge, 1985

3
Da li je, dakle, rješenje za Kafkin problem sa pisanjem bilo čekanje da još misterioznije sile
aktiviraju njegovog već nepoznatog i misterioznog genija? Čini se da nedovršena zadnja
rečenica njegovog Zamka daje odgovor na to pitanje. Ipak, ono do čega je doveo kršćanski
Srednji vijek, a kasnije i Renesansa možda su smjernica gdje i kako bi se daimoni i geniji
mogli tražiti. Kad su sa kršćanstvom, zbog doktrina koje jasno odvajaju čovjeka od Boga,
nestale ideje o grčkim herojima kao polubožanskim bićima, rimski geniji su doživjeli istu
sudbinu. Heroj, božanski vođa ljudi, postao je vođa države, totalitarna svjetovna figura, a
umjetnik je izgubio svog genija10, ono biće koje je ulazilo u njega kako bi utisnulo božansku
silu stvaranja te je ostao prepušten sam sebi. Današnje značenje riječi genij upućuje nas na
Renesansno poimanje velike inspirativne sile koja piscima omogućava da pišu. U Renesansi,
genij umjetnika lišenog izvanjskog genija, postao je sam umjetnik. U toj poziciji stvaralac je
naslijedio obavezu da sam sebi bude božanska sila koja će udahnuti kreativnu energiju u
njega. Ovo vjerovanje, iako odaje utisak da su pisci naglo i nemilosrdno napušteni i
prepušteni sami sebi, također bi trebala laskati piscu jer je napokon dobio priliku da sebe
proglasi istinskim stvaraocem; kreatorom koji unutar sebe pronalazi snagu da onima koji je
nemaju osvijetli svijet. Istovremeno, pisci su izgubili mogućnost da za svoju blokadu krive
genije, ali je blokada ostala. Ili nije?

Pet stoljeća nakon užasne Renesanse koja je svu krivicu prenijela na čovjeka, u vremenu kada
spisateljske blokade postaju temama djela samih spisatelja, indijska esejistica i nagrađivana
pjesnikinja Dr Santosh Bakaya, na TEDxLNMIIT razgovoru izražava svoje naročito
racionalističko uvjerenje da je spisateljska blokada, kao i ideja o genijima, drevni mit. Ona
smatra da se „spisateljska blokada” uništava strašću za radom i predmetom rada i potrebom da
se radi na njemu. I, razmislimo li pažljivije shvatit ćemo da je Dr Bakaya možda upravu. Ako
nema strasti, onda pisac nije pisac, u najmanju ruku autor djela koje mu izaziva „spisateljsku
blokadu”. Odricanjem izvanjskih sila koje trebaju pisati umjesto pisca, autor ostaje ogoljen i
sam, kao osoba koja, ukoliko je sposobna da piše jeste, a ako ne, nije pisac, čak ni ako u sebi
krije stvaralački potencijal. Čini se da se i nekoliko rječnika slaže sa njenim uvjerenjem.
Prema definiciji Merriam-Webster rječnika engleskog jezika writer's block, odnosno
spisateljska blokada je psihološka inhibicija koja sprječava pisca da nastavi rad na djelu 11.
Činjenica da je u pitanju psihološka inhibicija znači da nije usmjerena ni na šta drugo nego na
psihu samog autora. A uzroci inhibicije mogu biti brojni. Obratimo li pažnju na ranije
pomenutog Rahmanjinova koji je sa 24 godine odlučio sprovesti muzičku revoluciju
posmatrajući čak i iz perspektive neprofesionalca u polju psihologije nije teško shvatiti da je
kompozitor sam sebi jako rano postavio jako visoka očekivanja. Rahmanjinov je veoma rano
smatran virtuoznim pijanistom i dirigentom, ali je zbog svog uveliko poznatog
perfekcionizma kao kreativni umjetnik, uprkos svim svojim očekivanjima napisao svega šest
kraćih djela za instrumentalni ansambl. Kafka je također imao problem slične prirode. S
obzirom da se sa dolaskom Kršćanstva genij skrio u samog pisca, možda je najbolje obratiti
pažnju na Kafkina djela kako bismo pronašli uzročnika njegove spisateljske blokade. Kao što

10 Rushduny, R.J.: The Idea of Genius, chalcedon.edu

11 writer's block, merriam-webster.com

4
je široko poznato, svijet Kafkinih djela nije ugodan i na mnoge načine budi asocijacije na
svjetove noćnih mora. U njemu o kvaliteti svega što činimo sude sudije, političari, aristokrate
i povrh svega očevi. U tom svijetu glavne likove društvo ponižava i ismijava, veoma često i
njihove same porodice. Danas je, nakon objavljivanja Kafkinih dnevnika i pisama, široko
poznat piščev problem lične prirode. U Pismima mome ocu on piše: Sve što sam ikada
napisao, bilo je o tebi12. Ovo pismo djeluje kao katarktična samoanaliza u kojoj Kafka
priznaje da ga je njegov otac doveo u poziciju u kojoj se nalazi. Umjesto podrške, njegov otac
mu je pružao sarkastične komentare, prijetnju i ismijavanje i lišio ga sve sigurnosti i
samopouzdanja. Analiza Kafkinog odnosa sa njegovim ocem svakako da spada u domen
psihologije, ali nas upućuje na činjenicu da uzrok Kafkinih stvaralačkih kriza nisu bili
nekooperativni unutrašnji geniji i daimoni, nego problem izvanjske prirode, zbog kojeg je
uvijek težio ka perfekciji, a nikada nije bio zadovoljan onime što je napisao.

Problem nemogućnosti da pišemo, kako god ga zvali, vjerovatno je sama priroda kreativnog
rada. Bilo da ćemo stvarati djela poput Kafkinih koja će u budućnosti biti proglašena
genijalnim ili radova koji nisu za širu javnost, ali su pisani sa jednakom pažnjom i iskrenošću,
treba shvatiti da je pisanje jednostavno forma koja uključuje emotivnu i intelektualnu
povezanost autora sa onime što piše. Veza između ova dva napora je nestabilna i nesigurna te
zahtjeva volju da pišemo iskreno i jer imamo potrebu, odnosno strast, kako to Dr Bakaya
naziva te spremnost da eksperimentišemo. Ipak, strašno je pomisliti da je pisac u svome
stvaranju potpuno sam. Posao pisca, pa i sam svijet čine se mnogo hladnijim i praznijim bez
romatičnog vjerovanja da ipak neka sila koja nije produkt pukog racionalizma pokreće pisca i
pomaže mu u stvaranju. U trenucima kada se svijet čini previše hladnim, nije se loše sjetiti
Aristotela koji je bio vješt u kombiniranju hladnog racionalizma i tople produhovljenosti. I
Aristotel je u svojim spisima spominjao daimone, nazivajući ih magičnim bićima. Ali razlika
između Platonovog vida ove sile i Aristotelove leži u činjenici da je Aristotel daimone
spominjao više u simboličkom nego u bukvalnom smislu, govoreći: snovi su daimonski, ali ne
dolaze od bogova; priroda življenja je daimonska, to jeste vrijedna čuđenja, ali ne zahtjeva
udaljenost i opseg božanskog13. Ovime Aristotel svim piscima daje putokaz i upućuje ih na
mjesto gdje se kriju daimoni, a oni sačinjavaju svijet u kojem živimo, pa i sam život. Dakle,
Rimljani nisu mnogo pogriješili vjerujući da njihovo carstvo čine geniji. Potrebno je samo
uvidjeti ljepotu i sadržinu svijeta izvan pisca kako bismo ih pronšali.

Pisanje nije jednostavno. Često je patnja sa dva moguća ishodišta: imati napisano djelo
ili ne. Ipak, toliko je pisaca uprkos toj patnji pisalo. Mora da postoji neki nepoznati razlog
zašto pisci pišu. U trenucima kada je misteriozna sila koja ih navodi na taj čin slabila, neki od
njih su zastajali, a drugi pod težinom tog tearata čak odustajali. Ipak, možemo zaključiti da
razlog ovome sigurno nije bila druga sila koja se pojavila niodkuda. Zanimljivo je da do 1947.
godine, kada je američki psihoanalitičar Edmund Bergler skovao izraz, uopće se nije
vjerovalo u mogućnost postojanja neke misteriozne spisateljske blokade koja se pojavi sama
12 Kafka, Franz: The Essential Kafka, Wordsworth Editions Limited, Herdfortshire, 2014
13 Burkert, Walter: Greek Religion, str. 329: 3.4. Aritotle and Xenocrates: Spirit God and Demons, Basil Blackwell
Publisher, Harvard

5
od sebe. Čak je i sam Bergler objasnio da su uzročnici spisateljske blokade problemi
psihološke prirode14. Moguće je da je pisanje instinkt koji se javlja u ljudima, nalik na bilo
koji drugi, poput straha, radoznalosti ili ljubomore, dakle onaj koji nasljeđujemo činom
rođenja. Ipak, kako bi se napisalo jedno umjetničko djelo, potrebno je savladati niz neugodnih
izazova i suočiti se sa problemima od kojih je teško pobjeći, a kada je spisateljska blokada u
pitanju, očito je najvažnije izboriti se sa svojim ličnim daimonima.

14 Akhtar, Salman: Coprehensive Dictionary of Psychoanalysis, str. 310: Writer's Block, Karnak Books Ltd,
London, 2009

6
LITERATURA:

• De La Durantaye, Leland: Kafka's reality and Nabokov's fantasy: On dwarves, saints,

beetles, symbolism, and genius, Harvard University, Cambridge, 2007
• Burkert, Walter: Greek Religion, str. 329: 3.4. Aritotle and Xenocrates: Spirit God and
Demons, Basil Blackwell Publisher, Harvard University Press, Cambridge, 1985
• Kafka, Franz: The Essential Kafka, Wordsworth Editions Limited, Herdfortshire, 2014
• Akhtar, Salman: Coprehensive Dictionary of Psychoanalysis, str. 310: Writer's Block,
Karnak Books Ltd, London, 2009

• Ayun Halliday: Franz Kafka Agonized, Too, Over Writer’s Block: “Tried to Write,
Virtually Useless;” “Complete Standstill. Unending Torments” (1915),
openculture.com, <http://www.openculture.com/2017/06/franz-kafka-agonized-too-
over-writers-block.html>, posjet 20. januar 2019.
• Franz Kafka Writing, kafka-franz.com, <https://web.archive.org/web/
20101220032453/http://kafkafranz.com/franzkafkawriting.htm, posjet 20. januar 2019.
• Nervous Brilliance, economist.com, <https://www.economist.com/books-and-arts/
2013/07/27/nervous-brilliance>, posjet 20. januar 2019.
• Nicole Bianchi: How Famous Writers Overcome Writer’s Block and Reawaken Their
Creativity, medium.com, <https://medium.com/the-mission/how-famous-writers-
overcome-writers-block-and-reawaken-their-creativity-7c604f73697c>, posjet 20.
januar 2019.
• Lord Winston: How great artists have fought creative block, bbc.com,
<https://www.bbc.com/news/magazine-10766308>, posjet 20. januar 2019.
• Lewis, Charlton T.: Genius, perseus.tufts.edu,<http://www.perseus.tufts.edu/
hopper/text?doc=Perseus%3Atext%3A1999.04.0059%3Aentry%3%2319459&redirect
=true>, posjet 20. januar 2019.
• Rushduny, R.J.: The Idea of Genius, chalcedon.edu, <https://chalcedon.edu/resources/
articles/the-idea-of-genius>, posjet 20. januar 2019.
• writer's block, merriam-webster.com, <https://www.merriam-webster.com/dictionary/
writer's%20block>, posjet 20. januar 2019.
• Tedx Talks: Writer's Block: A myth or not? | Dr Santosh Bahaya | TEDxLMIIT,
youtube.com, <https://youtu.be/EPDrzee5BuA>, posjet: 20. januar 2019.