1

Američki znanstvenik tvrdi da je ovo najmoćnija molitva!

Gayātrī Mantra najmoćnija je molitva u svijetu, kaže američki znanstvenik dr. Howard Streingeril!

Dr. Howard Streingeril je američki znanstvenik. Prikupio je mantre, crkvene pjesme (slavopojke) i zazive
širom svijeta i iz svih religija i testirao njihovu snagu u svom laboratoriju. Došao je do zaključka da
hinduistička Vedska Gayātrī Mantra sa znanstvenog gledišta donosi najviše dobrobiti.

Utvrdio je da Gayātrī Mantra proizvodi 110 000 zvučnih valova u sekundi.

To je najviša razina i tako je utvrdio da je to najsnažnija molitva na svijetu. Utvrdio je da su kombinacija

zvuka i varijacije u zvučnim valovima te posebno njihova frekvencija u stanju razviti specifične duhovne
potencijale.

Sveučilište u Hamburgu pokrenulo je ovo istraživanje o djelotvornosti Gayātrī Mantre kako na mentalnoj
tako i na fizičkoj razini stvorenoga. Rezultate pogledajte niže…

Zanimljivost: Gayātrī Mantra se emitira svakoga dana u trajanju od 15 minuta u 19 sati na Radio
Paramaribo, Surinam, Južna Amerika tijekom posljednje dvije godine, a isto tako i u Amsterdamu,
Nizozemska, tijekom posljednjih šest mjeseci.

Porijeklo i značenje

Gāyatrī Mantra je najpoznatija mantra iz drevnih Veda, pretpostavlja se da je stara više milijuna godina,
ona nema poznatog autora – u stvari njenim autorom se smatra svetac – mudrac Vishvamitra kojem je
mantra bila otkrivena od strane same Božanske Osobe, a zapisana je pred nekih 5000 godina. Ona je stih
iz sukte Rigvede (Mandala 3.62.10). Gāyatrī je naziv vedskog metra u kojem je sastavljena. Često se
naziva i Sāvitrī mantra.

Gayatri mantra je upućena Bogu kroz energiju Sunca i ima bezgraničnu snagu. To je vibrantna formula
koja ima ogromne, uistinu zapanjujuće moći jer je Sunce njeno vladajuće božanstvo, odnosno Božanska
Osoba preko Sunca, koje je Njegovo “Oko” ili sjaj.

Gayatri je Božanstvo – Majka Veda (ženski aspekt Boga), ona štiti svakoga koji je ponavlja i prisutna je
gdje god se pjeva njena mantra.
 2

Gãyatrì mantra je univerzalna molitva kojom se ne traži ni oprost ni milosrđe, već se moli za čist i bistar
intelekt u kojem bi se bez iskrivljavanja mogla odraziti Istina. Njome se mogu jednako koristiti i muškarci
i žene svih podneblja i svih vjera. Ona priziva uzvišenu silu sadržanu u Bogu preko Sunca kao Njegovog
oka u tri svijeta da probudi i ojača duhovnu inteligenciju, kako bi mogla voditi čovjeka kroz intenzivnu
duhovnu disciplinu – sãdhanu do konačnog uspjeha. Ona daje beskrajnu snagu da prevladamo sve
poteškoće i vodi nas do mira i blaženstva. Ništa nas toliko ne pročišćava na Zemlji kao ova mantra.

Gãyatrì je Majka Veda i ona uništava grijehe. Ponavljanje gãyatrì mantre daje plodove kao i recitiranje
svih četiriju Veda. Ta mantra ponavljana tri puta svakog dana donosi veliku sreću- kalyãna.To je
najuzvišenija vedska mantra koja uklanja strah i sve bolesti, daruje savršeno zdravlje, ljepotu, snagu,
vitalnost, magnetsku auru lica (sjaj Brahme), uništava karmu i blagoslivlja nas oslobođenjem!

Napomena: Gayatri je najmoćnija ako vam je da autorizirani duhovni učitelj procesom inicijacije
(najčešće uz dodatne mantre koje je podržavaju).

Hare Krišna mantra – transcendentalna zvučna vibracija – najbolja mantra za doba Kali yuge

Gayatri mantra

Devanagari sanskrt:

ॐ भू भभुव ः॒ स्व ।
तत्स॑ ववः॒तभवुर॑ ण्यः॒
भर्ग ॑दः॒ वस्य॑ धीमवि ।
वधय ः॒ य न ॑ प्रच द ः॒ य ॑ त् ॥

Latinica:

Oṃ bhūr bhuvaḥ svaḥ

tát savitúr váreṇyaṃ
bhárgo devásya dhīmahi
dhíyo yó naḥ pracodáyāt

Čita se:

Om Bhur Bhuva Svaha

Tat Savitur Varenjam
Bhargo Devasja Dimahi
Dhijo Jo na Praćodajat

Značenje riječ po riječ:

OM : Para Brahman, Božanska osoba

BHUR : Bhu Loka ili fizički plan. Također se odnosi na tijelo sačinjeno od pet
elemenata koji čine Prirodu ( Prakriti ).
BHUVAH : Bhuvah Loka ili srednji svijet.
S(U)VAHA : Svarga Loka ili Nebo, Zemlja Polubogova
TAT : To, Paramatma, Bog ili Brahman
SAVITUR : Ono iz čega je sve ovo rođeno
 3

VARENJAM : Dostojan obožavanja

BHARGO : Zračenje, duhovni sjaj, bljesak, svjetlo koje nam daruje mudrost.
DEVASJA : Božanska stvarnost
DHIMAHI : Mi meditiramo
DHIJO : Buddhi, intelekt
JO : koji
NAH : naš
PRAĆODAJAT : obasjava, prosvjetljuje

Značenje:

Gajatri mantra može biti prevedena na puno načina, jedan od načina je slijedeći:

Om, mi meditiramo na duhovni sjaj Te, dostojne obožavanja Božanske osobe,

izvora fizičke, astralne i nebeske sfere postojanja. Neka To vrhovno božansko
Biće osvijetli naš intelekt, tako da možemo ostvariti i jasno spoznati vrhovnu
Istinu.
Dobrobiti na materijalnoj i fizičkoj razini:

 Pruža privlačnu osobnost

 Razvija sposobnost govorenja

 Štiti od siromaštva i nesposobnosti

 Stvara zaštitničku auru oko osobe

 Primjećuje se sjaj u očima

 Štiti od štetnih utjecaja, neželjenih okolnosti i opasnih situacija

 Aktivira unutarnje centre u tijelu

 Beeja mantre u mantri aktiviraju živce i žlijezde

 Kada se izgovara vibracije se šire u okruženje i privlače slične pozitivne atome i vraćaju ih
izvorištu (osobi koja mantru izgovara) i ispunjavaju ga na taj način stvorenom pozitivnom
energijom

 Redovito izgovaranje održava osobu i njegovu obitelj uvijek u blagostanju i obilju

 Razvijaju se sljedeća obilježja: odvažnost, zadovoljstvo, ljubav, bogatstvo, oštroumnost, jači

imunitet, bistar um, savršeni nadzor nad osjetilima, predanost, pamćenje, privlači životnu snagu,
dalekovidnost, budnost, poboljšava produktivnost, čini vas veselim, idealističnim, odvažnim,
punim mudrosti i uklanja sebičnost te promiče usmjerenost na služenje

 Ozračje oko osobe je smireno

 Osoba koja izgovara Gayātrī Mantru nikada neće voditi ponižavajući život. To će uvijek bili život
ispunjen blaženstvom.
 4

Istančane i duhovne dobrobiti

 Razvija posvećenu i usredotočenu psihu

 Pruža 8 oblika moći (siddhi) i 9 obilježja (niddhi) i nekoliko podobilježja koja se nazivaju riddhi
(siddhi – skrivena moć, moć koja se stječe duhovnom disciplinom, nidhi – blago, imetak)

 Omogućuje pozitivno djelovanje na okruženje i korištenje božanske energije za dobrobit svijeta

 Osoba razvija božansku magnetsku privlačnost

 Otklanja neznanje, nesigurnost i nesposobnost

 Stvara magnetski privlačnu osobnost

 Razvija osjećaj mira, čini vas svjesnim nove snage koja djeluje u vama

 Potiče osobu da se počinje zanimati za plemenita djela

 Kada se napravi pogreška, omogućuje da ju odmah spoznate i osjećate žaljenje zbog toga te
poduzimate aktivnosti kako biste se popravili kako pogreške ne biste ponavljali

 Razvija intuiciju i pruža uvid u buduće događaje prije no što se dogode

 Razvija sposobnost čitanja misli

 Razvija sposobnost da utječete na ljude i da u njih usađujete dobre misli

 Redovito izgovaranje čini da se ostvari sve što ta osoba izgovori i da se materijalizira

 Vidi božansku svjetlost u svemu oko sebe

 Osoba može prenijeti dio svoje duhovne energije na druge

Zapamtimo:

“Pojedinac koji živi i vibrira u usklađivanju s energijom Svjetla, Radosti i Mira omogućit će beskonačnu
protutežu negativnosti od deset milijuna ljudi, koji žive u nižim nivoima energije!” – Dr. Wayne W. Dyer

Pravi trenutak za raspitivanje o smislu života je – sad!

Sve dok je u punoj životnoj snazi, čovjek zaboravlja golu istinu o smrti s kojom se mora suočiti. Budalast
čovjek ne postavlja pitanja o pravim problemima života. Svatko misli da nikada neće umrijeti, iako
svakog trena pred očima vidi svjedočanstva smrti. To je razlika između animalizma i humanizma.
Inteligentan čovjek zna da je smrt rođena s njegovim rođenjem. Zato se priprema za sljedeći život ili
oslobođenje od bolesti uzastopna rađanja i umiranja.

Ljudski je pitati

U šetnji s ocem, malo dijete neprekidno zapitkuje. Postavlja bezbroj neobičnih pitanja i otac ga mora
zadovoljiti pravilnim odgovorima. Kad sam u obiteljskom životu bio mladi otac, moj drugi sin, koji mi je
bio stalni pratilac, zasipao me stotinama pitanja. Jednog je dana pokraj našeg tramvaja prolazila
svadbena povorka. Četverogodišnjak je, kao i obično, upitao kakva je to povorka. Dobio je sve moguće
odgovore na svoje tisuću i jedno pitanje o svadbi i na kraju je upitao je li njegov vlastiti otac oženjen! Sva
 5

se prisutna starija gospoda glasno nasmijala na to pitanje, iako se dječak zbunio, ne znajući zašto se
smijemo. U svakom slučaju, dječaka je na neki način zadovoljio njegov oženjeni otac.

Pouka koju možemo izvući iz ovog događaja je da je ljudsko biće, kao razumna životinja, rođeno da
postavlja pitanja. Što više pitanja postavlja, to više napreduje u svojim znanstvenim
nastojanjima. Cijela materijalna civilizacija temelji se na tom izvorno velikom broju pitanja koje mladi
postavljaju starijima. Kada starije osobe ispravno odgovaraju na pitanja mladih, civilizacija napreduje,
korak po korak. Međutim, najinteligentniji se čovjek raspituje što se događa nakon smrti. Manje
inteligentni postavljaju manje značajna pitanja, dok pitanja inteligentnih ljudi sežu sve dalje i dalje.

Krugu najinteligentnijih ljudi pripadao je i Maharadža Parikšit (priča iz Bhagavat Purane), veliki kralj
čitavog svijeta, kojega je brahmana neočekivano prokleo da za sedam dana umre od zmijskog ujeda.
Brahmana koji ga je prokleo bio je samo dječak, ali je ipak bio veoma moćan. Nesvjestan značaja
velikoga kralja, budalasto ga je prokleo da umre za sedam dana. Dječakov otac, kojega je kralj uvrijedio,
kasnije je žalio zbog toga. Kad je kralj saznao za zlokobno prokletstvo, odmah je napustio svoju palaču i
otišao na obalu Gange, koja je tekla u blizini njegove prijestolnice, kako bi se pripremio za predstojeću
smrt. Budući da je bio veliki kralj, skoro svi veliki mudraci i učenjaci okupili su se na mjestu na kojem je
kralj postio prije napuštanja svoga smrtnog tijela.

Na kraju je stigao i Šukadeva Gosvami, najmlađi svetac u to doba, i bio jednoglasno izabran za
predstojnika skupa, iako je njegov veliki otac također bio prisutan. Kralj je s poštovanjem ponudio
Šukadevi Gosvamiju najviše počasno mjesto i postavio mu pitanja o napuštanju ovoga smrtnog svijeta,
koji je trebao napustiti za sedam dana. Veliki kralj, kao dostojan potomak Pandava, velikih bhakta,
postavio je velikome mudracu Šukadevi slijedeća važna pitanja: „Dragi moj gospodine, ti si najveći
transcendentalist i zato te ponizno molim, dopusti mi da ti postavim pitanja o mojim dužnostima u ovom
trenutku. Ja sam na pragu smrti. Što trebam učiniti u ovom presudnom času? Molim te, reci mi,
gospodaru moj, što trebam slušati, što obožavati i koga se sada sjećati? Veliki mudrac kao što si ti ne
boravi u domu obiteljskog čovjeka više nego što je potrebno. Stoga sam veoma sretan što si milostivo
došao u vrijeme moje smrti. Molim te, uputi me u ovom presudnom trenutku.”

Maharaja Parikshit
postavlja pitanja o smislu života Sukadevi Goswamiju

Na kraljevu usrdnu molbu, veliki je mudrac autoritativno odgovorio na njegova pitanja, jer je bio veliki
transcendentalni učenjak obdaren svim dobrim odlikama, kao dostojan sin Badarayane, Vyasadeve,
izvornog sastavljača vedske književnosti. Šukadeva Gosvami reče: „Dragi moj kralju, tvoja su pitanja
veoma važna i blagotvorna za sve ljude svih vremena. Takva su najuzvišenija pitanja značajna, jer ih
potvrđuju učenja vedanta-darsane, zaključka vedskog znanja. Ona su atmavit-sammatah, što znači da
oslobođene duše, koje imaju potpuno znanje o svom duhovnom identitetu, postavljaju takva važna
pitanja kako bi rasvijetlile znanje o Transcendenciji.”

Svatko misli da nikada neće umrijeti

Srimad-Bhagavatam je prirodni komentar na veliku Vedanta (ili Šariraka) sutru, koju je sastavio Šrila
Vyasadeva. Vedanta-sutra je najuzvišeniji vedski spis i sadrži suštinu osnovnih pitanja o
transcendentalnom predmetu duhovnog znanja. Ali kada je Šrila Vyasadeva sastavio ovu veliku raspravu,
njegov um nije bio zadovoljan. Tada je susreo Šri Naradu, svog duhovnog učitelja, koji mu je savjetovao
 6

da opiše Božansku Osobu. Primivši taj savjet, Vyasadeva je meditirao na počelo bhakti-yoge, koje mu je
jasno pokazalo što je Apsolut, a što relativnost, maya. Spoznavši savršeno njihovu prirodu, sastavio je
veliku pripovijest Šrimad-Bhagavatam, predivni Bhagavatam, koji počinje sa stvarnim povijesnim
činjenicama iz života Maharadže Parikšita.

Vedanta-sutra počinje ključnim pitanjem o Transcendenciji. Athato brahma-jijnasa: „Sada se trebamo

raspitivati o Brahmanu, ili Transcendenciji.” Sve dok je u punoj životnoj snazi, čovjek zaboravlja golu
istinu o smrti s kojom se mora suočiti. Budalast čovjek ne postavlja pitanja o pravim problemima života.
Svatko misli da nikada neće umrijeti, iako svakog trena pred očima vidi svjedočanstva smrti. To je razlika
između animalizma i humanizma. Životinja kao jarac ne osjeća predstojeću smrt. Premda mu kolju brata,
on će, primamljen ponuđenom zelenom travom, mirno stajati čekajući da ga sljedećeg zakolju. S druge
strane, ako ljudsko biće vidi da neprijatelj ubija njegove bližnje, borit će se da spasi brata ili će, ako je
moguće, otići spasiti vlastiti život. To je razlika između čovjeka i jarca.

Inteligentan čovjek zna da je smrt rođena s njegovim rođenjem. Zna da umire svakog trena i da će
završni udarac biti zadan čim se njegov životni vijek okonča. Zato se priprema za sljedeći život ili
oslobođenje od bolesti uzastopna rađanja i umiranja.

Međutim, budalast čovjek ne zna da se ljudski oblik života dostiže nakon niza prošlih rođenja i smrti koje
nameću zakoni prirode. Ne zna da je živo biće vječno, da se ne rađa i ne umire. Rođenje, smrt, starost i
bolest izvana su nametnuti živom biću zato što je u dodiru s materijalnom prirodom i što je zaboravilo
svoju vječnu, božansku prirodu i kvalitativno jedinstvo s Apsolutnom Cjelinom. Ljudski život pruža
priliku za spoznaju te vječne činjenice, istine. Tako nam na samom početku Vedanta-sutra savjetuje da
se sada, kada imamo ovaj dragocjeni oblik ljudskog života, raspitujemo o tome što je Brahman,
Apsolutna Istina.

Što je zaista važno u ljudskom životu?

Nedovoljno inteligentan čovjek ne raspituje se o transcendentalnom životu. Umjesto toga, raspituje se o

raznim nevažnim stvarima koje se ne tiču njegova vječnog postojanja. Od samog početka svog života
traži odgovore od majke, oca, učitelja, knjiga i raznih drugih izvora, ali ne dobiva prava obavještenja o
svom stvarnom životu.

Kao što smo već spomenuli, Maharadža Parikšit bio je upozoren da će umrijeti za sedam dana i odmah je
napustio svoju palaču kako bi se pripremio za sljedeći stadij. Kralj je imao za to na raspolaganju sedam
dana, ali mi, iako znamo da ćemo sigurno umrijeti, ne znamo točno kad će nas smrt snaći. Ja ne znam
hoću li u sljedećem trenutku umrijeti. Čak ni tako veliki čovjek kao što je Mahatma Gandhi nije mogao
predvidjeti da će u sljedećih pet minuta umrijeti, niti su njegovi veliki pratioci mogli naslutiti njegovu
skoru smrt. A ipak, sva se takva gospoda predstavljaju kao veliki vođe ljudi. Za razliku od čovjeka,
životinja nema znanje o životu i smrti. Čovjek, u pravom smislu te riječi, raspituje se o sebi i o tome što
je. Odakle je došao i gdje odlazi nakon smrti? Zašto je izložen trostrukim bijedama, iako ih ne želi?
Čovjek se od djetinjstva raspituje o tako puno stvari, ali nikada se ne raspituje o pravoj suštini života. To
je animalizam.

Kad se radi o četiri načela životinjskog života, nema razlike između čovjeka i životinje, jer svako živo biće
jede, spava, strahuje i razmnožava se. Ali samo je ljudski život namijenjen raspitivanju o vječnom
životu i Transcendenciji. Ljudsko je biće stvoreno za istraživanje vječnog života i Vedanta-sutra mu
 7

savjetuje da to učini – sad! Ako to propusti, sigurno će se po zakonima prirode ponovo vratiti u
životinjsko kraljevstvo. Zato se budalasti čovjek, iako naizgled čini napredak u materijalnoj znanosti –
jedenju, spavanju, strahovanju i razmnožavanju – po zakonu prirode ne može osloboditi okrutnih ruku
smrti.

Zakon prirode djeluje pod kontrolom triju guna – vrline, strasti i neznanja. Oni koji žive u vrlini, uzdižu se
na višu, duhovnu razinu života, oni koji žive u strasti zadržavaju svoj sadašnji položaj u materijalnom
svijetu, a oni koji žive u neznanju sigurno se degradiraju u niže vrste života. Suvremeno uređenje ljudske
civilizacije opasno je, jer ne pruža obrazovanje o suštinskim načelima života. Poput životinja, ljudi ne
znaju da će po zakonima prirode biti ubijeni. Zadovoljni su busenom zelene trave poput jarca koji čeka
u klaonici.

Kako možeš reprogramirati svoj podsvjesni um

Jeste li znali da možete reprogramirati svoj podsvjesni um? Hindu monah Dandapani daje vrijedne
informacije kako se to već tisućljećima radi u indijskoj duhovnoj tradiciji…

Monasi već od davnih vremena koriste afirmacije. Na sanskritu se one nazivaju – mantre. Za to se obično
koriste brojanice za koje će mnogi ljudi reći da služe za molitvu, ali te su molitve zapravo više vrsta
afirmacija.

Koristimo ih kako bi zapravo programirali našu svijest. Kako ‘mantramo’ na jedno zrno, izgovaramo
afirmaciju poput ‘ja sam sretan’, ‘imam samopouzdanje’ i sl… I ponavljamo tu istu mantru iznova i
iznova. Na brojanici obično ima 108 zrna pa tako možete zamisliti kako se naša svijest programira.
Ponavljamo jednu mantru najmanje 108 puta, iako možete napraviti i više krugova.

Da bi afirmacija bila uspješna potrebna su 3 sastojka:

1. Koncizan izbor pozitivnih riječi

Potrebno je izabrati riječi koje su sažete i pozitivne poput “Ja volim jabuke”. To je koncizno.

Ipak, um prepoznaje riječi “ja” i “volim”, ali ne i riječ jabuka. Jednostavno zato što jabuka može
predstavljati niz izbora koji se javljaju u umu tijekom dana. Postoje zelene jabuke, crvene jabuke, slatke
jabuke, kisele jabuke, male, velike… A ako koristite englesku riječ Apple onda ona ima još više konotacija
– Apple MacBook Pro, Apple iPad, iPhone i mnoge druge. Ovdje sama riječ nije dovoljna i javlja se
potreba za vizualizacijom.

2. Jasna vizualizacija

Tek kada vizualizirate crvene svježe jabuke, um prepoznaje da voli crvene, svježe jabuke. Samo jednu
određenu vrstu jabuke.

Ovo pokazuje važnost riječi i vizualizacije procesu afirmacije.

3. Odgovarajući osjećaj

Osjećaj je emocija, a emocija je energija.

 8

Nikola Tesla je dobro objasnio ono što drevna ‘indijska’ filozofija

objašnjava od davnih vremena: “Da bismo pronašli odgovore na tajne svemira, potrebno je razmišljati u
terminima energije, frekvencije i vibracija”.

“Sve je sačinjeno od energije koja vibrira svoju frekvenciju. Vjerujemo da ako naša podsvijest bude
ispunjena obrascima koji vibriraju na određenoj frekvenciji … i ako možemo ući u svoju podsvijest i
stvoriti uzorak, napuniti ga energijom koja vibrira na određenoj frekvenciji, možemo privući ono što je
slične prirode.

I stoga, ako uđete u svoju podsvijest i ponavljate kratke pozitivne riječi, imate jasnu vizualizaciju i
unesete osjećaj u nju, podsvijest počinje vibrirati s tom frekvencijom. Ona sad privlači stvari sličnih
vibracija ili frekvencija. “

To je glavni razlog zbog kojeg ljudi neprestano privlače istu osobu ili događaje u svom životu.

Energija je samo energija i ona ne zna što je ispravno ili ne za vas. Zato je osjećaj najvažniji jer je to
stvarna energija koju privlačiš.

Kada znate kako podsvijest funkcionira, kako je reprogramirati, možete privući ili unijeti u svoj život, sve
što želite.

Pripremio: Dario Duišin Džunić

Bhaktivedanta Swami: “Vrlo je teško u današnje doba pronaći osobu koja zaista slijedi upute Isusa
Krista.”

Šrimad-Bhagavatam izjavljuje da svaki vjerodostojan propovjednik svjesnosti Boga mora

posjedovati titikšu (trpeljivost) i karunu (samilost). U karakteru Isusa Krista nalazimo obje odlike.

Bio je tako trpeljiv da čak ni na križu nikoga nije osuđivao. Iz samilosti se molio Bogu da oprosti onima
koji su ga pokušali ubiti. Dok su ga razapinjali, Krist se molio: „Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine.”

Propovjednik svjesnosti Boga prijatelj je svim živim bićima. Isus Krist je to pokazao primjerom,
naučavajući „Ne ubij”. Ali mnogi kršćani vole pogrešno tumačiti tu zapovijed. Smatraju da životinje
 9

nemaju dušu i zato misle da mogu slobodno ubijati milijarde nevinih životinja u klaonicama. Vrlo
je teško pronaći kršćanina koji strogo slijedi upute Isusa Krista, iako mnogi smatraju sebe kršćanima.
Svetac je nesretan kad vidi patnje drugih. Zato je lsus Krist pristao bti razapet – kako bi druge oslobodio
od patnje.

Neki kršćani razmišljaju: „Neka Krist pati za nas, a mi ćemo nastaviti s grijesima. Dragi moj Kriste, mi smo
veoma slabi. Ne možemo ostaviti svoje grešne djelatnosti. Molim te, pati za nas.” Isus Krist je poučavao
„Ne ubij”, ali njegovi su sljedbenici sada odlučili „ipak ćemo ubijati” i otvaraju velike, suvremene,
znanstvene klaonice. „Ako postoji neki grijeh, Krist će patiti za nas.” To je najodvratniji zaključak. Krist
može preuzeti patnje za bivše grijehe svojih poklonika, ali oni moraju, kao prvo, biti razboriti: „Zašto
bih dopustio da Isus Krist pati zbog mojih grijeha? Prestat ću činiti grešna djela.”

Pretpostavimo da čovjek – omiljeni sin svoga oca – počini umorstvo, misleći: „Ako me snađe kazna, moj
je otac može ispaštati umjesto mene.” Hoće li zakon to dopustiti? Kad ubojicu uhite, a on im kaže: „Ne.
Možete me osloboditi i uhititi mog oca; ja sam njegov miljenik”, hoće li policijski službenici udovoljiti
zahtjevu te budale? On je počinio umorstvo, ali misli da njegov otac treba ispaštati kaznu. Je li to
razuman prijedlog? „Ne. Ti si počinio umorstvo; ti moraš biti kažnjen.” Slično tome, kad netko počini
grijeh, on mora patiti – ne Isus Krist. To je Božji zakon.

Isus Krist bio je velika osoba – Božji sin, predstavnik Boga. Bio je bezgrešan. Unatoč tome, bio je razapet.
Želio je dati svjesnost Boga, ali su ga zauzvrat razapeli – tako su bili nezahvalni. Nisu mogli cijeniti
njegovo propovijedanje, ali mi ga cijenimo i odajemo mu sve poštovanje kao
predstavniku Boga. Naravno, poruka koju je Isus Krist propovijedao odgovarala je tom vremenu, mjestu i
ljudima kojima se obraćao, ali on je nedvojbeno predstavnik Boga. Zato obožavamo Isusa Krista i
odajemo mu poštovanje.

Jednom me je u Melbourneu posjetila grupa kršćanskih svećenika. Pitali su me: „Što vi mislite o Isusu
Kristu?” Rekao sam im: „On je naš guru. Propovijeda svjesnost Boga i zato je naš duhovni učitelj.”
Svećenici su to jako cijenili. U stvari, svakoga tko propovijeda slave Boga moramo prihvatiti kao gurua.
Isus Krist je jedna takva velika osoba. Ne bismo trebali misliti o njemu kao o običnom ljudskom biću. Spisi
kažu da svatko tko smatra duhovnog učitelja običnim čovjekom ima pakleni mentalitet. Da je Isus Krist
bio obični čovjek, ne bi mogao dati svjesnost Boga.

Intuicija – naš unutarnji radar

“Intuicija je sveti poklon, dok je razum vjerni sluga. Stvorili smo društvo koje veliča slugu, a zaboravilo
je na poklon.” – Albert Einstein

Zasigurno si nebrojeno puta u životu naglo osjetio ili čuo unutarnji glas u sebi koji te upozorio na nešto,
nagnao te da promijeniš mišljenje, planove, smjer; inspirirao te, šapnuo nešto znakovito… Dobio si
duboki uvid ili odgovor na možda i ne postavljeno pitanje naglas, već u sebi, potiho..

Što je intuicija?

Intuicija je tvoj unutarnji kompas koji uvijek zna što je najbolje za tebe. Sposobnost da otkriješ skriveno u
sebi i da se osjetiš povezan sa svime. Direktna percepcija i iskustvo primarne Istine koje je iznad uma i
intelekta, van mogućnosti objašnjenja. Bez razloga, obrazloženja, čista gola instinktivna spoznaja. Kao da
 10

ti je netko u sekundi uklonio koprenu s očiju, otvorio prozor i proširio ti percepciju i približio odgovore,
Put..

Riječ intuicija dolazi od latinske riječi in tueri ili intuitio što znači – gledati prema unutra, promatrati.

Jung ju je opisao kao „kvalitetu mozga koja omogućuje da vidiš stvari koje te čekaju iza ugla.“

Pri dosezanju tvoje intuicije, dosežeš i svoje nesvjesno i tako dolaziš spontano do novih otkrića, metoda..
Slušajući taj unutarnji glas, možeš čuti nove drugačije odgovore.

Iz generacije u generaciju, na svijet dolaze sve senzibilnija bića. Bića koja više osjete, koja su budna,
intuitivna i ispunjena novim percepcijama energije i svijeta u kojem si sastavni dio.

No uvijek iznova moramo raditi na sebi, na jačanju svog tijela, uma, na razvijanju još suptilnijih osjetila,
na širenju svijesti…jer, kako se svijest širi, tako se širi i intuicija.

To će sve pomoći da ostvariš senzibilnost za čitanje između redaka i viđenje budućnosti u sjemenu
sadašnjosti.

U svakom trenutku sadiš sjeme svoje budućnosti, odnosno, što danas misliš – sutra proživljavaš.

Obrati pažnju na ono što sadiš jer to ćeš žeti. To sjeme može biti jedna misao, akcija ili obrazac, no s njim
u jednom nepovratnom trenutku vremena kodiraš dio sadašnjosti, koja nadalje stvara tvoju budućnost.

Stoga izaberi misli i akcije pune mirnoće, profinjenosti i ljubavi koje ti omogućuje predaju i spajanje s
višim dijelovima Sebe.

„Intuicija ti dopušta da izraziš vlastitu nutarnju Istinu.“ – Shakti Gawain

Vrijeme je da se osloniš na snagu svoje Duše i da živiš iz srca. Tako ćeš ispuniti svoj život radošću,
ljubavlju i beskrajnim mogućnostima koje će ti pomoći da povećaš svoje potencijale.

Osjeti što ti dolazi, spoznaj što ti dolazi.

Intuicija ti omogućuje pristup unutarnjem vodstvu koje dolazi iz dubina tvog bića. Dopušta ti da ukloniš
iluziju i da se približiš unutarnjoj iskonskoj Istini – da vidiš dalje, da osjećaš više, da ideš dublje. Iza Uma,
iza riječi, iza znanog.

Živjeti svojom Dušom znači slušati svoju Intuiciju. To je glas unutarnjeg Učitelja koji te vodi iz tame
(nesvijesti) u Svjetlost (ekspandirana svijest).

Pošto je intuicija dar koji smo primili od našeg Stvoritelja, bilo bi nezahvalno od nas da ne prihvatimo taj
dar, ne probudimo ga i ne aktiviramo njegovu snagu i damo da nas usmjerava i vodi.

Bitno je da se otvorimo prema svom unutarnjem svijetlu, da znamo da uvijek u sebi nosimo odgovore na
sva pitanja I da smo u kontaktu sa svojom intuicijom, maštom I svojom Dušom.

Poboljšajmo svoju intuiciju i povežimo se s unutarnjom mudrošću i vodstvom.

Kvalitete intuitivne osobe

Yogi Bhajan je rekao da žene imaju 16 puta jaču intuiciju od muškaraca, no nažalost, također često nisu u
bliskom odnosu s njom. Svijet u kojem živimo je pun muške energije, poriva za racionaliziranjem i
 11

zadovoljavanjem Uma, stoga nerijetko muškarci degradiraju intuitivne izjave žena baš zato jer ih one
često nisu u mogućnosti – racionalizirati. No štoviše, kad pokušavamo racionalno objasniti stvari, često
se udaljavamo od glasa intuicije. A uvidi koji nam u tim lucidnim trenucima dolaze definitivno nisu iz
carstva Uma, već Duše.

Navodim ti kvalitete koje se vežu uz intuitivnu osobu:

 kontakt s unutarnjim djetetom

 sposobnost otpuštanja

 osluškivanje Sebe

 svjesnost

 donošenje dobrih odluka

 prihvaćanje Sebe i drugih

 asertivnost

 balans

 centriranost

 jasnoća

 hrabrost

 spontanost

 kreativnost

 komunikativnost

 znatiželja

 suosjećanje

 predanost

 empatija

 lojalnost

 prilagodljivost

 vjera

 samostalnost

 unutarnja snaga

 inspirativnost

 mirnoća
 12

 produhovljenost

 mudrost

 samoprihvaćanje i ljubav prema sebi.

Kreni od sebe, osvijesti da si u svakom trenu svog života vođen od Višeg Ja i zaštićen od Svemira.
Osluškuj svoj unutarnji glas, uvijek i svugdje.

Intuicija te uči da vidiš pravu prirodu stvari iza realnosti koju poznaješ.

Štuj svoju intuiciju, dopusti joj da te vodi i drži otvorene oči i otvorenu svijest.

Najmudriji učitelj živi u Tebi, zapamti to!

Ako misliš da si potpuno nepovezan sa svojim unutanjim mudracem, navodim ti neke radnje koje će ti
pomoći kako da dozoveš svoju intuiciju:

 Provedi minimalno 15 minuta na dan u tišini, daleko od svega i svih i samo osluškuj. Prakticiraj to
iz dana u dan i glas tvoje Duše će postajati sve glasniji i jasniji.

 Fućkanje (opušta i povezuje te s tvojim Višim ja)

 Meditacija (stišava Um i razum)

MEDITACIJA ZA JAČANJE INTUICIJE

POČETAK: Tri puta otpjevaj uvodnu mantru ONG NAMO GURU DEV NAMO (klanjam se unutarnjoj
mudrosti i unutarnjem učitelju)

POSTURA: Sjedni u udoban položaj, tako da ti je kralježnica ispravna. Dlanovi su opušteni u krilu.

VRIJEME: 7 ili 11 minuta

FOKUS: Zatvori oči, opusti kapke i pošalji pažnju na treće oko (područje između obrva). Slušaj mantru
ušima, slušaj srcem.

MANTRA: Waa yantee kar yantee, jag dut patee aadak it waha,

brahmaday trayshaa guroo, it wahay guroo.

Ova mantra te povezuje s beskrajnom energijom Univerzuma i s onim koji generira, organizira i dostavlja
svaku kreaciju.

Pružit će ti osjećaj prijateljstva s Univerzumom i probudit će tvoju intuiciju.

Napisao ju je otac yoge, Patanjali, i ona predstavlja kulminaciju svih molitvi.

KRAJ: 3 puta otpjevaj SAT NAM (moje ime je Istina).

Najbitnije što možeš napraviti da bi pojačao glas svoje intuicije jest da kultiviraš više stanje svjesnosti. U
tome ti zasigurno može pomoći Kundalini yoga sa svojim magičnim alatima koji ti daju brze i konkretne
rezultate. Sve što trebaš napraviti jest OTVORITI SE i POSEGNUTI za onim najsvetijim u Sebi.
 13

“Idi unutra i slušaj svoj unutarnji glas. Svako pitanje ima odgovor. Tvoja Duša je puna mudrosti i zna
put.“ – Yogi Bhajan

Voli te
Jagdeesh Kaur
Certificirana učiteljica Kundalini yoge po učenju Yogi Bhajana

Kako karma određuje naše novo tijelo: Način seljenja duše

Jeste li se ikada zapitali kako karma određuje novo tijelo i kako se zapravo odvija proces reinkarnacije?

Na osnovu želja uma, inteligencije i ega odnosno suptilnoga tijela, živo biće ili duša razvija i napušta
gruba fizička tijela. To je poznato kao seljenje ili transmigracija duše. Kod nas na Zapadu takav proces
naziva se reinkarnacija.

Duša u svojim materijalnim životima biva podvrgnuta raznim vrstama takozvanog uživanja, jadikovanja,
straha, sreće i nesreće. Živo biće je prvobitno, u svom čistom, duhovnom postojanju, bilo gotovo
jednakih odlika kao i Bog. Međutim, kada postane privučeno željama za osjetilnim zadovoljenjem u
materijalnom svijetu odvojeno od Izvora, pada u materijalna stanja. Tako započinje svoje materijalno
postojanje, što znači da se seli iz jednoga tijela u drugo, sve se više zaplićući dok ne prozre
materijalnu iluziju (maya) i izađe iz kruga samsare. Vrati se Izvoru, ojačano iskustvom materijalnog
postojanja. Više se nikad ne vraća.

Suvremeni psiholozi mogu proučavati djelatnosti uma – mišljenje, osjećanje i htijenje – no nisu sposobni
dublje shvatiti materiju jer im nedostaje istinsko duhovno znanje. Vođeni takvim suvremenim
psiholozima i filozofima, ljudi današnjeg doba ne poznaju djelatnosti suptilnoga tijela i tako ne mogu
shvatiti što se zapravo podrazumijeva pod terminom seljenja duše.

Što je materijalno tijelo prema Bhagavad-giti?

U Bhagavad-giti, materijalni svijet se opisuje kao odraz drveta na vodi. Tijelo se može figurativno nazvati
“izvorno drvo”. S tog drveta, koje potpuno ovisi o tlu materijalne prirode, dolaze dvije vrste plodova:

1. Uživanje sreće

2. Ispaštanje nesreće.

Uzrok drveta stvara druženje s njegova tri korijena, s tri odlike materijalne prirode:

1. Vrlinom (sattva)

2. Strašću (rajas)

3. Neznanjem (tamas)

Plodovi tjelesne sreće imaju četiri okusa:

1. Religioznost (dharma)

2. Gospodarski razvoj (artha)

3. Osjetilno zadovoljenje {kama)

 14

4. Oslobođenje {moksha)

Ova četiri okusa mogu se iskusiti kroz pet osjetila za stjecanje znanja uslijed šest okolnosti:

1. Jadikovanje

2. Iluziju

3. Starost

4. Smrt

5. Glad

6. Žeđ

Sedam slojeva kore drveta su:

1. Koža

2. Krv

3. Mišići

4. Masnoća

5. Kosti

6. Moždina

7. Sjeme

Osam grana drveta čine pet grubih i tri suptilna elementa:

1. Zemlja

2. Voda

3. Vatra

4. Zrak

5. Eter

6. Um

7. Inteligencija

8. Lažni ja

Drvo tijela ima devet otvora:

1. Oči (dva oka)

2. Uši (dva uha)

3. Nosnice (dvije nosnice)

 15

4. Usta

5. Rektum

6. Spolni organ

Također, drvo tijela ima i deset listova, deset vrsta zraka koji prolaze tijelom.

Na tom drvetu tijela nalaze se dvije ptice:

1. Jedna je osobena duša (jiva-atma)

2. Druga je Nad-duša (Paramatma)

Mijenjanje tijela – kako se zapravo odvija?

Kojim procesom i kako duša napušta materijalno tijelo? Objasnit ćemo to u ovom odjeljku.

Kada se sadašnje tijelo preobrazi u prah i ponovno pretvori u pet elemenata – zemlju, vodu, vatru, zrak i
eter – vlasnik tijela, živo biće, prihvaća drugo tijelo napravljeno od materijalnih elemenata prema svojim
plodonosnim djelatnostima u prošlom životu. Kada je suptilni oblik budućeg tijela oblikovan, duša
zajedno sa suptilnim tijelom napušta sadašnje fizičko tijelo i dobiva novo. To je potvđeno u Bhagavad-
giti, koja predstavlja početak duhovnog razumijevanja: “Kao što utjelovljena duša u ovom tijelu prolazi
kroz dječaštvo, mladost i starost, na sličan način duša u trenutku smrti prelazi u drugo tijelo.
Samospoznata osoba nije zbunjena tom promjenom”. (Bg, 2.13)

Živo biće nije materijalno tijelo, već je materijalno tijelo prekrivač živoga bića. Bhagavad-gita uspoređuje
tijelo s odijelom i vrlo detaljno objašnjava kako osoba mijenja odijela jedno za drugim. Isto vedsko
znanje ovdje se potvrđuje. Živo biće, duša, stalno mijenja tijela jedno za drugim. Čak i u sadašnjem
životu, tijelo se mijenja od djetinjstva do dječaštva, od dječaštva do mladosti i od mladosti do starosti.
Slično tomu, kada je tijelo prestaro da nastavi postojati, živo biće odbacuje to tijelo i u skladu sa
zakonima prirode dobiva drugo tijelo prema svojim plodonosnim djelatnostima, željama i trudu.

Zakoni prirode nadziru ovaj dio i zato sve dok je živo biće pod nadzorom izvanjske materijalne energije,
postupak mijenjanja tijela odvija se prema nečijim plodonosnim djelatnostima.

Osoba koja zbog neznanja djeluje grješno, dobiva nižu kvalitetu tijela: karanam guna-sango. (Bg, 13.22)
Zašto postoje višerazredna i nižerazredna tijela? Tijelo se dobija prema načinu druženja osobe s
materijalnom prirodom. Ako se osoba u ovom životu zbližila s neznanjem i grješnim
djelatnostima (dushkriti), u sljedećem će životu, po zakonima prirode, dobiti tijelo puno patnje.

I obratno, ukoliko je djelovala pobožno, u skladu sa zakonima koje su propisali viši autoriteti,
opunomoćeni predstavnici Boga u materijalnom svijetu, tada će dobiti tijelo s višim odlikama.

Zaključak kojeg možemo izvući na osnovu gornjeg odjeljka je da su viši autoriteti već odredili sljedeće
tijelo. Duša napušta sadašnje tijelo i ulazi u drugo. Ponekad osoba osjeća da mnoge njene želje i zamisli
nisu ispunjene.

Oni koji su previše privučeni svojom životnom situacijom, primorani su ostati u tijelu duha i ne dopušta
im se da prihvate drugo grubo tijelo. Um je osnovni uzrok takve situacije. On uzrokuje stvaranje različitih
 16

vrsta tijela koja osoba mora prihvatiti. Prema tome, duša se može seliti u viša ili niža tijela, ovisno od
svog druženja s odlikama ili silama materijalne prirode.

Ukoliko se druži s gunom neznanja (tamas), dobit će tijelo životinje ili čovjeka niskog roda, a ako se druži
s gunom strasti (rajas) ili vrline (sattva), u skladu s tim dobit će i odgovarajuće tijelo.

Sve dok želimo uživati u zadovoljavanju naših osjetila, djelujemo na različite načine. To je srž problema
pomoću kojeg možemo shvatiti postojanje karme. Svejedno je jesu li te djelatnosti dobre ili loše. One
uvjetuju situaciju u kojoj osoba ostaje zarobljena u ovom svemiru kao uvjetovana duša. Sve dok se
nalazimo u tijelu, pravimo brojne planove za osjetilno uživanje. Ti planovi bilježe se u vijugama
uma kao bija, korijen plodonosnih djelatnosti. Trebamo shvatiti da u uvjetovanom životu
mišljenjem, osjećanjem i htijenjem stvaramo niz budućih tijela što se u Vedama naziva karma-
bandhana.

Pad duše u ocean karma-bandhane, ocean neprestanog rođenja i smrti, rezultat je njezinih prošlih
djelatnosti. Zapravo, materijalne djelatnosti bismo trebali prihvatiti samo u onoj mjeri koliko je potrebno
održati tijelo i dušu zajedno. Ostatak vremena trebamo posvetiti djelatnostima koje su usmjerene
samospoznaji i duhovnom napretku. Na taj način, možemo se osloboditi posljedica materijalnih
djelatnosti.

Kazna ili nagrada?

Bhagavad-gita dalje objašnjava kako živo biće prihvaća određenu vrstu tijela prema svojim određenim
željama. Suptilno tijelo (čine ga um, inteligencija i lažni ego) koje obavija i prekriva dušu za vrijeme stanja
tranzicije između smrti i ponovnog rađanja, sadrži zapise svih misli, djelatnosti i želja dotične duše.
Upravo one određuju koju će vrstu grubog tijela živo biće dobiti u sljedećem životu. Na primjer, u
prodavaonici odijela možemo pronaći različite vrste sakoa, košulja, majica, hlača, itd. Slično tome,
postoji 8.400.000 vrsti koje duša može izabrati. Mi možemo odabrati bilo koje od ovih tijela da bismo
zadovoljili svoje želje.

Prema riječima učenih mudraca kroz povijest ljudskoga roda, živo se biće rađa u ljudskom obliku nakon
postupne evolucije kroz 8.000.000 oblika života. U ovom pojavnom svijetu postoji ukupno 8.400.000
životnih vrsta, od toga 900.000 vrsta života u vodi, 2.000.000 vrsta nepokretnih živih bića poput bilja,
1.100.000 vrsta reptila i kukaca, 1.000.000 vrsta ptica, 3.000.000 vrsta zvijeri i 400.000 vrsta ljudskih
bića. Živo biće prelazi iz jedne vrste života u drugu tijekom mnogo milijuna godina u utrobi ogromnoga
svemira.

Čak i među ljudskim bićima postoji toliko mnogo različitih vrsta. Suvremena znanost je dokazala na
primjeru televizijske transmisije da suptilni oblici postoje u eteru. Tako oblici ili slike s jednoga mjesta
bivaju transmitirani, tj. preneseni na drugo mjesto uz pomoć djelatnosti eteralnog elementa. U Shrimad-
Bhagavatamu postoji potencijalni temelj za veliki istraživački znanstveni rad kako bi se potpuno
znanstveno objasnio način na koji suptilni oblici bivaju generirani iz eteralnog elementa te kako elementi
kao što su zrak, vatra, voda i zemlja bivaju očitovani iz suptilnih oblika.

Misaone djelatnosti ili psihološke djelatnosti mišljenja, osjećanja i htijenja isto tako su djelatnosti na
razini eteralnog postojanja. Misaono se postojanje preobražava u opipljive oblike čim za to okolnosti
postanu pogodne. Tako duša biva nošena od strane suptilnog tijela i ulazi u dotičnu maternicu zbog
svojih neispunjenih želja. Na taj način majka priroda kroz zakon karme uzvraća na sve želje živih bića.
 17

Ako netko uživa u lijenosti, nemaru i dugotrajnom spavanju, može dobiti u idućem životu tijelo svinje ili
medvjeda. Ako želi jesti meso i agresivno je, može dobiti tijelo životinje takvih odlika. Ako želi samo
plivati i ne odvajati se od vode, može dobiti tijelo ribe. Time priroda daje bolje fizičke uvjete za ispuniti te
želje… Neki ljudi vole hodati gotovo goli i priroda će im zato dati pogodno tijelo drveta. Dakle, možemo
lako shvatiti kako svaka pojedina životna vrsta predstavlja sredstvo i način za uživanje duše. Prema
specifičnim željama duše, materijalna priroda će joj podariti određeno tijelo s kojim će ona moći
zadovoljiti svoje želje.

O tijelu, također, možemo razmišljati ili kao o vozilu za dušu s kojim bi duša mogla bolje izraziti i
zadovoljiti svoje materijalne želje, ili kao o krajnjem rezultatu dobrih i loših djelatnosti koje je duša
izvršila u svojem posljednjem ljudskom životu. Oba ova koncepta su ispravna. No, u oba slučaja mora
postojati osoba koja će biti svjedokom naših prošlih djelatnosti, nadgledati ih te upravljati s njima kako
bi kozmički zakon karme pravedno donio svakom živom biću plodove njegova djelovanja. U Bhagavad-
giti taj svjedok i upravitelj naziva se Nad-duša, Paramatma, ili lokalizirani aspekt Boga – on je u srcu
svakog živog bića.

Prijelaz u novo rođenje

Gusjenica prelazi s jednoga lista na drugi hvatajući se za drugi list prije nego što napusti prvi. Slično
tome, u skladu sa svojim prijašnjim djelovanjem, živo biće se mora “uhvatiti” za drugo tijelo, prije nego
što napusti postojeće, jer um je riznica svih vrsta želja. Osoba koja je previše zaokupljena materijalnim
djelatnostima postaje jako privučena materijalnim tijelom. Čak i u trenutku smrti misli na svoje sadašnje
tijelo i osobe povezane s njim. Tako ostaje potpuno obuzeta tjelesnim shvaćanjem života, toliko snažno
da čak ni u trenutku smrti ne želi napustiti to tijelo.

Ponekad možemo vidjeti kako osoba na samrti ostaje u komi prije nego što napusti tijelo. To se
zove maya ili iluzija. Zahvaljujući višem uređenju prirode, živom biću se nudi drugo tijelo, ali budući daje
privučeno svojim sadašnjim tijelom, ono ne želi ući u novo tijelo. No zakoni prirode primoravaju ga da
prihvati drugo tijelo. Materijalna priroda vrlo je moćna, a materijalne gune (neznanje, strast i vrlina)
prisiljavaju osobu da prihvati drugo tijelo. Ta sila opaža se kada se živo biće seli iz višega tijela u niže.
Osoba koja u sadašnjem tijelu djeluje grešno i necivilizirano, sigurno će biti prisiljena u budućnosti
prihvatiti neku nižu vrstu života. Ona može uživati u tijelu istaknutih i slavnih osoba, ali kada shvati da će
biti prisiljena prihvatiti tijelo u nižim vrstama života, odbija napustiti sadašnje tijelo. Stoga će ležati u
komi mnogo dana prije smrti.

Život u utrobi majke

U Vedama postoje složena objašnjenja rođenja, smrti i ponovnog utjelovljenja duše. Postoji čak detaljan
opis života fetusa u maternici majke: “Prošavši kroz sva paklena, bijedna stanja i prošavši prema
utvrđenom redu kroz niže oblike životinjskog života prije ljudskog rođenja, pročistivši se tako od svojih
grijehova, osoba se ponovno rada kao ljudsko biće na ovoj zemlji.” (Bhagavata Purana, 3.30.34) Pod
Božjim nadzorom, u skladu s posljedicama svoga djelovanja, živo biće, duša, biva prisiljena ući u
maternicu žene kroz muško sjeme, da bi poprimila određenu vrstu tijela.

Tijekom prve noći sjeme i jajašce se miješaju, a tijekom pete noći dolazi do vrenja te se ova smjesa
pretvara u mjehurić. Desete noći poprima oblik nalik šljivi, a nakon toga se postupno pretvara u grumen
mesa ili jaje, već u zavisnosti od slučaja do slučaja. tijekom prvog mjeseca obrazuje se glava, a na kraju
 18

drugog mjeseca ruke, stopala i drugi udovi. Na kraju trećeg mjeseca razvijaju se nokti, prsti, palčevi,
dlake na tijelu, kosti i koža, organ za razmnožavanje, kao i drugi otvori na tijelu, poput očiju, nosnica,
ušiju, usta i anusa. Nakon četiri jeseca od trenutka začeća pojavljuje se sedam osnovnih sastojaka tijela,
naime probavni sok, krv, meso, salo, kosti, koštana srž i sjeme. Na kraju petog mjeseca javlja se osjećaj
gladi i žeđi, a na kraju šestog mjeseca zametak se počinje okretati na desnu stranu trbuha.

Iako je Bhagavata Purana nastala prije nekoliko tisuća godina, njene se tvrdnje slažu u mnogome sa
suvremenim znanstvenim tvrdnjama koje govore o začeću i razvoju fetusa u maternici. Dakle, ovdje je
objašnjeno da iako je maternica sigurno mjesto za fetus, duša u njemu ipak mora iskusiti različite vrste
boli. I upravo te traume i takva iskustva pomažu duši da zaboravi svoj prethodni život. Ipak, duša nosi
svoja sjećanja na prethodni život u podsvijesnom dijelu uma, no u izvanjskom dijelu svjesnosti ona
zaboravlja te impresije kako bi se mogla bolje poistovjetiti sa svojim novim roditeljima i novom životnom
okolinom.

Zašto se ne možemo sjetiti prošlog života?

Mnogi protivnici reinkarnacije postavljaju sumnje i pitanje: Ako smo živjeli prije ovoga života, zašto se
onda ne možemo sjetiti naše prošlosti? Sveci i filozofi na različite su načine odgovarali na ova pitanja.
Platon u svojoj Republici govori kako svaka duša ima sposobnost odabira okolnosti svoje sljedeće
inkarnacije. Nakon što odabere svoju mogućnost, duša pije vodu iz rijeke Lethe, rijeke zaborava. Rijeka
zaborava odnosi sjećanje duše kako bi se ona mogla ponovno uključiti u novo utjelovljenje. “Tijelo,”
pisao je Plotin, “istinska je rijeka Lethe; jer duša se utjelovi i sve zaboravi.”

Bhagavata Purana nam govori da fetus prema svojoj karmi pati u maternici. Ali zbog toga što njegova
svjesnost nije u potpunosti razvijena, živo biće u fetusu sposobno je otrpjeti bol. Tako se ističe kako
dijete u takvom stanju ostaje kao ptica u kavezu, bez slobode kretanja. Tada, ako je sretno, može se
sjetiti svih nevolja iz prošlih stotinu života. Nakon što je fetus rođen uljuljkan u osjećaj lažne sigurnosti
slatkim riječima svojih roditelja i rođaka, ono postaje žrtva iluzije materijalne egzistencije. Bhagavata
Purana (6.1.49) napominje da kao što osoba dok spava djeluje u skladu s tijelom očitovanim u snu,
prihvaćajući to tijelo kao svoje vlastito, tako se čovjek poistovjećuje sa svojim sadašnjim tijelom koje je
dobio zbog pobožnih ili bezbožnih djela koje je počinio u prošlosti i nemoćan je shvatiti svoje prošle i
buduće živote.

U Bhagavad-giti rečeno je kako duša ostaje uvijek ista, ali se materijalno tijelo mijenja od dječaštva,
mladosti pa sve do starosti. Ovaj fenomen naziva se karma-bhandana ili uvjetovani život u krugu rođenja
i smrti. Bhagavata Purana nas poučava kako je cilj ljudskog života da razvijemo svoju nemotiviranu ljubav
prema Bogu kroz proces bhakti-yoge ili predanog služenja Boga s čistom ljubavlju. Tako su nam veliki
autoriteti vedskoga znanja ostavili proces pomoću kojeg se možemo osloboditi kruga samsare.

Važnost odlika vrline

Zakoni prirode nisu sluge hirovitih želja uvjetovane duše. Zato bismo se trebali nastojati družiti sa sattva-
gunom ili vrlinom, a ne udovoljavati rajo-guni (strasti) ili tamo-guni (neznanju). Požudne želje i pohlepa
stalno drže živo biće u neznanju i spriječavaju ga da se uzdigne na razinu sattva-gune ili gune vrline. Ako
se osoba utemelji u gun i vrline, shvatit će nauk o Bogu i tako razviti imunitet na reakcije tri odlike
materijalne prirode.

Ispravno razumijevanje
 19

Dostići samospoznaju te shvatiti sebe kao vječnu dušu, vrlo je teško u materijalnom postojanju. U ovoj
kozmičkoj kreaciji postoje različiti procesi za postizanje transcendentalne svjesnosti i duhovnog
napredovanja za određena ljudska bića na mnogobrojnim planetima u skladu s vremenom, mjestom i
okolnostima. Pogotovo se na našem planetu u ovom dobu nude mnogobrojni modeli i sustavi za
prosvjetljenje i uzdizanje svjesnosti. Međutim, vedska metafizika pruža nam vjerodostojna i iscrpna
objašnjenja kako to uistinu postići na vrlo jednostavan i lak način, metodama koje su propisane i
opunomoćene za ovo suvremeno doba.

Duhovno napredna osoba posjeduje sve dobre osobine velikih mudraca, dok osobi koja nije utemeljena
na takvom položaju to nedostaje, jer uzima utočište vlastitih umnih špekulacija. Stoga moramo odbaciti
sve vrste osjetilnih želja koje nastaju iz naših vlastitih špekulacija. Naravno, takve osjetilne želje ne mogu
se umjetno obuzdati i zato postoji vjerodostojan proces koji nam opisuje kako to postići.

Vede nam govore o tome kako je u duhovnom životu vrlo važno postići preobražaj u vlastitoj svijesti. To
od nas traži određenu dozu zalaganja i truda. Svaka osoba u ovom svijetu posjeduje vrlo duboke
dojmove u svojoj svijesti. Ti dojmovi na sanskritu, kao što smo već ranije spomenuli, nazivaju
se samskare, a odgovorne su za naš način reagiranja, mišljenja i djelovanja. Svijest se može usporediti
s hard diskom na kojem su pomoću različitih tonova i slika zabilježeni svi naši dojmovi i impresije iz svih
naših prošlih života.

Posljedica toga je razvoj određene psihologije djelovanja s određenim reakcijama.

U procesu samospoznaje to praktički znači zamijeniti te dojmove puno dubljim duhovnim dojmovima i
doživljajima.

Kako se osloboditi loše karme

Foto: pixabay.com

Najranije zapise o karmi nalazimo u drevnim Vedama, svetim spisima nastalim u Indiji prije 5.000 godina.
Riječ karma dolazi od korijena sanskritske riječi kri – što znači “djelovati”. Vedski mudraci i teolozi
označavaju karmu kao praiskonsku i nerođenu, ili anadi (“bez početka”).

Razlog takvog označavanja leži u tome što je karma sastavni dio svakog živog bića od trenutka njezinog
dolaska u ovaj kauzalno-uzročni materijalni svijet i zato njezine posljedice mogu biti vrlo stare. Živo biće
u ovom pojavnom svijetu od davnina ispašta ili uživa plodove svoje karme, ili djelatnosti.

No to stanje živo biće može promijeniti svojom željom i načinom svog djelovanja. Ukoliko osoba ne
posjeduje duhovno znanje ona djeluje na različite načine, ali ne zna kakvim se djelovanjem može
osloboditi posljedica svih djelatnosti ili karme.

Sustav oslobađanja od uzročno-posljedičnih utjecaja karme opisan je u Vedama. Duša se u materijalnom

svijetu zapliće u posljedice vlastite karme. Nakon što napusti jednu vrstu tijela ulazi u drugu, kao što
oblači i svlači odjeću.

Dok se duša tako seli, ispašta posljedice djela koja je počinila u prošlosti.

Te djelatnosti živo biće može promijeniti kada postane utemeljeno u duhovnom znanju i kada postigne
samospoznaju. Na taj način ono shvaća kako treba ispravno djelovati.
 20

Ukoliko djeluje na način koji je opisan u vjerodostojnim svetim spisima, sve posljedice njezinih prošlih
djela mogu se poništiti. Prema tome, krajnji zaključak vedskih mudraca i teologa je da karma nije vječna.

Pad duše

Vede mnogo govore o razlozima pada duše (jiva-atma) u ovaj pojavni, smrtni svijet. Zbog svoje zavisti
prema Bogu duša se odvaja od Njega u duhovnom svijetu i tako pada, uslijed svoje želje, u materijalni
svijet. Ona želi stvoriti svoje kraljevstva bez Njegova utjecaja i dominacije.

Izravnije rečeno, duša želi stvoriti svoje “kraljevstvo bez Boga”. Kada duša poželi oponašati Boga i postati
gospodar svijeta, pruža joj se prilika da zadovolji svoju pogrešno usmjerenu želju za vladanjem nad
materijalnom prirodom.

Uslijed svoje bezuzročne milosti, Bog ispunjava duši takvu želju, omogućujući joj dolazak u materijalni
svijet kako bi pokušala ostvariti svoju želju. No jasno je zapravo da takva pogrešno usmjerena želja duše
predstavlja zapravo početak njezina pada. Dolaskom u materijalni svijet duša biva uhvaćena u mrežu
niže energije Boga koja se naziva maya.

Maya je materijalna iluzorna energija koja vlada materijalnom kreacijom i koja svojim snažnim suptilnim
konopcima “hvata” živo biće i na taj način čini da duša zaboravi na svoj iskonski odnos kojeg ima s
Bogom.

Prilikom svog dolaska u materijalni svijet, duša postaje vrlo mala, a Vede njezinu veličinu definiraju kao
deset tisućiti dio vrha vlasi kose. Na taj način ona vrlo lako ulazi u srce svakog živog bića unutar
8.400.000 životnih oblika koliko ih postoji u materijalnoj kreaciji. Iako tako začahurena i mala, budući da
posjeduje duhovne odlike, ona očituje svoj snažan utjecaj darujući život svakom obliku u kojem se nalazi.

Vedski mudraci nas vrlo jasno i detaljno podučavaju o simptomima i funkciji kojeg očituje duša. Tako oni
govore daje svjesnost (život) koju posjeduje svaki životni oblik, zapravo simptom prisustva duhovne duše
unutar njezina tijela. Za funkciju ili djelatnost duše vedski mudraci određuju njezinu želju.

Dakle, simptom duše je svjesnost, a funkcija ili djelatnost duše je želja. Ova dva aspekta duše vrlo su
važna u razumijevanja uzročno-posljedičnih efekata koje proizvodi karma.

Evolucija duše

U materijalnom svijetu, maya-shakti, Božja iluzorna energija, pokazuje čudesno umijeće stvarajući
raznovrsna tijela za živa bića, u skladu s njihovim željama ili sklonostima ka osjetilnom uživanju.

U ciklusu evolucije, duša mijenja tijela jedno za drugim unutar samsare, kruga rađanja i umiranja.

Samsara se odvija od vodene životinje, do tijela biljke, crva, ptice, životinje i na kraju tijela ljudskog bića,
koje se smatra posljednje u karici evolutivnog napredovanja. Čovjek je jedan od najrazvijenijih životnih
oblika unutar ove materijalne kreacije.

Dakle, kao što smo spomenuli, maya prisiljava dušu da mijenja tijela zbog njezine osnovne funkcije –
želje. Te različitih želje za zadovoljavanjem osjetila prisutne su u svih 8.400.000 vrsta života. Sva ta bića
imaju tijela različitih oblika, načinjene od materije. Duša mora prihvatiti različita tijela zavisno od razine
svojih dobrih ili loših djelatnosti, karme.
 21

Jiva-atma ili duša nikada ne može biti bez želja ili bez osjećaja. Osnovni cilj njezina evolutivnog razvoja
unutar materijalnog svijeta jest promijeniti prirodu svojih želja.

Vrhunac samospoznaje duše i krajnji aspekt duhovnog znanja kojeg treba postići svako živo biće unutar
materijalnog svijeta je shvaćanje da sve pripada Bogu (isha-vasya idam sarvam).

Iz tog razloga, nitko ne bi trebao svojatati pravo vlasništva ni nad čim. Duhovno znanje temelji se na
samospoznaji da je svako živo biće (jiva-atma) vječan sastavni djelić Boga i da stoga u svom vječnom
položaju nikada ne može biti ravno Bogu ili veće od Njega.

Prirodni položaj duše kojeg ona ima u duhovnom nebu (paravyoma) razlikuje se od položaja kojeg
prihvaća u materijalnom svijetu. U materijalnoj svjesnosti duša pokušava uzaludno postati gospodar
materije, ali u duhovnoj svjesnosti ona shvaća svoj egzistencijalni položaj djelića Boga (u svom
prirodnom položaju duša razmjenjuje različite rase ili odnose s Bogom koji su detaljno opisani u vedskim
spisima).

No, kada je obuzeto materijalnom svjesnošću, ona prihvaća različita tijela u materijalnom svijetu kao što
smo prethodno opisali. To se naziva karma ili raznovrsno stvaranje pod prinudom materijalne svjesnosti.

Vedski mudraci posebno ističu još jednu vrlo važnu činjenicu koju nikako ne bismo trebali zaobići
prilikom našeg pokušaja za razumijevanjem zakona karme. Oni napominju kako prilikom uništenja
materijalnog tijela duša ne biva uništena, niti gubi svoju osobnost.

Ovo je vrlo važna poanta za shvaćanje zakona karme i reinkarnacije. Duša je neumiruća (shashvatah) i
besmrtna (nityam) i uvijek posjeduju svoju vlastitu osobnost koja se ne gubi promjenom tijela nakon
smrti.

Kraj samsare

Način na koji duša u materijalnom svijetu napušta jedno tijelo i dobiva drugo uređenje Božjim zakonom.
Čovjek umire nakon što bude odlučeno koju će vrstu tijela imati u sljedećem životu.

Tu odluku donose viši autoriteti, a ne sama duša. Mi se uzdižemo ili padamo, ovisno o našim
djelatnostima u ovom životu. Ovaj je život priprema za sljedeći.

Mi oblikujemo naš ljudski život i sljedeće utjelovljenje kao što grnčar oblikuje posude.

Zato, ukoliko se u ovom životu pripremimo za uzdizanje u kraljevstvo Boga, po napuštanju tijela sigurno
ćemo dobiti duhovno tijelo koje nalikuje Njegovom tijelu.

Dakle, najviši stadij kojeg duša treba postići jest prekinuti krug samsare, neprekidno rađanje i umiranje i
vratiti se ponovno u svoj iskonski položaj u duhovnom svijetu, u Božje kraljevstvo(Vaikuntha-loka).

Taj najviši stadij duhovnog razvoja živog bića unutar materijalne kreacije jest da u ljudskom obliku
konačno odluči napustiti materijalno tijelo i ude u duhovno ozračje u kojem može razviti potpuno
drugačije tijelo.

To tijelo načinjeno je od duhovne energije i ono nikada ne mora umrijeti ili se promijeniti budući da
sadrži Sat aspekt ili aspekt vječnosti.

Yogijski rituali – večernja njega

 22

„Every SUNSET is an opportunity to reset.“

(Richie Norton)

Večer je vrijeme kad se polako povlačiš od svijeta, sabireš dojmove od dana, otpuštaš i odlaziš u
mirnoću vanjskog i unutarnjeg doma.

To je vrijeme kad se trebaš posvetiti tišini i uživati u njoj.

Tišina je glas bogova, trenutak u kojem imamo mogućnost uistinu čuti Sebe, osjetiti Sebe. Ona nije
isprazna, naprotiv; ona u sebi skriva brojne odgovore. Tišina je izvor velike snage. Ona je put prema
meditaciji, put prema dosezanju naše Duše i ostvarenje dijaloga s njom. U njoj se rađaju ideje i iscijeljuju
rane.

Biti u tišini je terapija, duhovna hrana; luksuz koji si trebamo što češće priuštiti!

To je izvor na kojem se napajamo, oaza u kojoj odmaramo svoja krila. Ima enormnu moć jer u sebi sadrži
sve riječi i sve jezike. Otajstvo je najljepšeg, najnevinijeg, najiskrenijeg.

I često kao takva može biti najglasniji odgovor…

Stanje tišine u Kundalini yogi nazivamo SHUNIYA. Nulto stanje. Početak početka. Kundalini yoga je
metoda pomoću koje postajemo ništa, tako da SVE može teći kroz nas.

U druženju s tišinom dobivamo odgovore na pitanja koja su već dugo u nama i vape za rješenjem. Tišina
će nam dati odgovor…

„Tišina je izvor velike snage.“

(Lao Tzu)

Kako privesti dan kraju…

Kao što Sunce silazi i traži mjesto za počinak, tako i ti smanji svjetla u svom domu kako bi signalizirao
tijelu i umu da buran ritam aktivnosti dana prilazi kraju. Pokušaj minimalno vremena provesti na
elektroničkim uređajima barem sat vremena prije lijeganja.

Radije pročitaj nešto inspirativno, pomoli se, meditiraj ili provedi vrijeme s obitelji ili prijateljima.

– Napravi si lijepu i ugodnu prigušenu atmosferu. Upali svijeće, lampu, pročisti prostor tamjanom ili
eteričnim uljem. Ona koja ti najviše preporučujem i koja će u tren oka tvoj prostor pretvoriti u oazu mira
su: sandal, lavanda, mandarina, bergamot, kamilica. Možeš si napraviti i kupku i tako se okrijepiti na
kraju dana…

RECEPT ZA OPUŠTAJUĆU KUPKU:

20 kapi sandala
15 kapi lavande
5 kapi kadulje

Navedena ulja pomiješaj ili razmuti u emulgatoru kao što je jabučni ocat, med ili mlijeko i dodaj u kadu
napunjenu vrućom vodom.
 23

– Pobrini se da si se se tijekom dana dobro oznojio i ismijao. Ako nisi, odi u šetnju prije spavanja (i smij
se za to vrijeme!). Yogi Bhajan je rekao da su to dvije najbitnije stvari koje bi trebali raditi u danu da
optustimo toksine i svaku težinu iz tijela, uma…

– Izbjegavaj teški obrok prije spavanja

– Operi zube

– Počešljaj kosu prema dolje i, ako je duga, možeš ju isplesti u pletenicu tako da ostane uredna tijekom
noći. Koristi drveni češalj jer plastika stvara statički elektricitet u kosi. Češljanje pomaže da se smiriš i
opustiš.

– Dehidracija može utjecati na kvalitetu sna, stoga prije spavanja obavezno popij čašu vode, biljni čaj od
kamilice ili valerijane ili napitak protiv nesanice (šalica toplog biljnog mlijeka s prstohvatom cimeta,
kardamona i muškatnog oraščića. Zasladi prema želji.)

– Operi stopala u hladnoj vodi i drži minimalno 30 sekundi, kako bi pripremio živčani sustav za opuštanje.
Potom ih istrljaj suhim ručnikom. To sve će pomoći smirivanju 72.000 živčanih završetaka na dnu
stopala. To će te potpuno opustiti i ukloniti stres.

Također masiraj uši i stavi kap ulja u svako uho, te u nos kako bi se umirili tamošnji živčani završetci.

– Podari si kratku masažu stopala bademovim uljem

– Pusti si neku laganu ambijentalnu glazbu da nahraniš svoju podsvijest

– Spavaj u smjeru ISTOK-ZAPAD

– Spavaj na tvrdoj podlozi

Ako slučajno imaš problema s nesanicom, poslušaj ovu prekrasnu mantru iz tradicije Kundalini yoge prije
spavanja.

Osim što opušta i uvodi u duboki san, ova mantra ti pomaže osloboditi se svih blokova. Također mijenja
sve izazove u prilike i uklanja strah. Ako te noću bude brige, ova mantra može pomoći da ih otpustiš sa
svojih fizičkih, mentalnih i eteričnih tijela.

Har Har Mukunday

Prijevod: Beskonačni Stvoritelj me oslobađa

Slijedeće korake nastavi raditi dok ležiš u krevetu:

 Uzmi sve svoje brige, ideje i probleme, zamotaj ih u paket i stavi ih policu u svom umu pod
imenom G.O.D. I bit ćeš zaprepašten koliko ih je nestalo, riješilo se ili poboljšalo do trenutka kad
se probudiš.

 Kaži si kad želiš ustati ujutro, tako postavljaš svoju mentalnu budilicu. Tvoj podsvjesni um je
itekako sposoban da odgovara na tvoju direktivu. Pokušaj!
 24

 Lezi na desni bok, tako da je desni obraz na jastuku. To automatski otvara lijevu nosnicu i dolazi
do hlađenja tijela i umirujuće energije. Blokiraj desnu nosnicu rukom i nastavi dugo, duboko
disanje kroz lijevu nosnicu.

 Kada se osjećaš pospano, prebaci se na leđa ili u željenu poziciju spavanja.

 Nastavi dugo, duboko disanje kroz obje nosnice dok ne zaspeš…

„Spavanje je taj zlatni lanac koji povezuje zdravlje i naše tijelo zajedno.“
(Thomas Dekker)

Pomrčina Punog Mjeseca iz suptilnog kuta

Art: Cameron Gray / ParableVisions.com

Dok traje pomrčina, snaga negativnih energija veća je i do 1000 puta uspoređujući s drugim razdobljima.

Za vrijeme punog Mjeseca taj utjecaj još više dolazi do izražaja, a još je izraženiji za vrijeme pomrčine
Mjeseca. Prema tome, kombinacija pomrčine i punog Mjeseca vrlo je ozbiljna pojava. Tada dolazi do
ukupnog opadanja sposobnosti za donošenje odluka i veća je vjerojatnost da će ljudi donijeti pogrešne
odluke jer su um i intelekt pod utjecajem negativnih energija.

Pomrčina je astronomski događaj koji se odvija kada jedno nebesko tijelo dođe u sjenu drugog. Ovaj
termin se najčešće koristi pri opisu pomrčine Sunca, tj. kada Mjesečeva sjena prekrije površinu Zemlje ili
pomrčine Mjeseca, kada Mjesec uđe u Zemljinu sjenu.

Iz duhovnog ugla, pomrčine su značajni događaji. Tada dolazi do povećanja Raja-Tama komponente što
negativno utječe na čovječanstvo.

Negativne energije koriste povećanje Raja-Tame da bi stvorili razne probleme koji globalno imaju
negativan utjecaj. Redovita duhovna praksa nam omogućuje zaštitu od njihovih suptilnih (neopipljivih)
štetnih utjecaja.

Istraživanjem zasnovanim na duhovnoj znanosti otkrili smo da fizička (golim oko vidljiva) pomrčina nije
jedini oblik pomrčine.

Postoji, također, i suptilna (nevidljiva) pomrčina. Suptilne pomrčine stvaraju snažni negativni entiteti koji
se nazivaju mantrici.

Oni koriste svoje natprirodne moći i mogu ih opaziti samo osobe s razvijenim i aktivnim šestim čulom.

Od svih pomrčina koje se dogode, 70% je suptilnih dok je 30% fizičkih pomrčina.

Negativni utjecaj suptilne pomrčine ima devet puta jače djelovanje na čovječanstvo nego fizička
pomrčina Sunca ili Mjeseca.

Tijekom pomrčine Sunca stvara se suptilna pregrada ispred fizičkog ili suptilnog Sunca uslijed koje:

 Okolina postaje pogodna negativnim entitetima za prikupljanje crne energije. Crna energija je
vrsta duhovne energije koja negativnim entitetima prvenstveno služi kao oružje.
 25

 Okolina postaje najpogodnija negativnim entitetima u korištenju crne energije kako bi naudili
čovječanstvu za vrijeme trajanja pomrčine, a isto tako i da bi među ljudima posijali sjeme
destrukcije.

Dok traje pomrčina, snaga negativnih energija veća je i do 1000 puta uspoređujući s drugim razdobljima.
To se događa jer negativni entiteti koriste povećanu Raja-Tamu stvorenu pomrčinom kako bi prikupili
crnu energiju, bilo korištenjem povoljnih uvjeta za vlastitu duhovnu praksu kojom stvaraju negativnu
crnu energiju, bilo krađom duhovne energije od tragatelja za Bogom.

U suptilnim negativnim regijama pakla, jaki negativni entiteti zvani mantrici (koji obitavaju od druge do
sedme regije pakla) koriste Raja-Tamu povećanu uslijed pomrčine za svoju duhovnu praksu, poput
paljenja žrtvenih vatri (yadnyas) ili meditacije, s ciljem prikupljanja crne energije. Crna energija koju
stvore mantrici teče prema sedmoj regiji pakla gdje se pohranjuje.
 26

Za vrijeme pomrčine veća je vjerojatnost da će ljudi biti izloženi jačem utjecaju suptilnih tijela njihovih
preminulih predaka. U mnogim slučajevima suptilna tijela preminulih predaka stvaraju probleme u
životu svojih potomaka koristeći povećanje Raja-Tame i visoku razinu crne energije koju stvaraju
negativni entiteti za vrijeme pomrčine.

Zbog toga mnogi ljudi na fizičkoj razini mogu osjećati letargiju, umor i mučninu. Na psihološkoj razini
dolazi do povećanja emotivnosti i negativnih misli, naročito o duhovnoj praksi. Poznato je da Mjesec
utječe na um. Za vrijeme punog Mjeseca taj utjecaj još više dolazi do izražaja, a još je izraženiji za vrijeme
pomrčine Mjeseca.
 27

Prema tome, kombinacija pomrčine i punog Mjeseca vrlo je ozbiljna pojava. Tada dolazi do ukupnog
opadanja sposobnosti za donošenje odluka i veća je vjerojatnost da će ljudi donijeti pogrešne odluke jer
su um i intelekt pod utjecajem negativnih energija.

Pomrčine u velikoj mjeri pružaju negativnim entitetima pogodne uvjete za prikupljanje crne energije. Oni
koriste crnu energiju da naude čovječanstvu na razne načine. Postižu to tako što usađuju sjeme
destrukcije i zla na suptilnoj, nevidljivoj, razini koje se manifestira na fizičkom planu kada je za to
pogodno vrijeme, a to može trajati od nekoliko dana do nekoliko godina.

Primjeri ovoga bi bili sijanje sjemena pandemičnih bolesti, zaraza i virusa ili sijanje sjemena za rat.

Pomrčina je važan duhovni događaj koji ima dugotrajne loše utjecaje pogodne za djelovanje negativnih
entiteta. Potrebno je primijeniti sve duhovne mjere predostrožnosti, poglavito ako je pomrčina vidljiva
na području na kojem živimo.

Redovita duhovna praksa tijekom godine pomaže smanjenju nepovoljnog utjecaja pomrčine. Ako radimo
intenzivnu duhovnu praksu tijekom pomrčine, rezultat može biti čak i pozitivan za naš osobni duhovni
rast.

Sudbina je neizbježna

U ovom svijetu postoji toliko puno načina na koje možemo provoditi svoje vrijeme. Ono što zapravo
određuje sudbinu svake duše je izbor na koji način odlučujemo iskoristiti svaki dragocjeni trenutak koji
imamo.

Prema Bhagavad-giti i ostalim vedskim spisima, sudbina je neizbježna, ali mi smo ti koji je stvaramo.
Zakon prirode je da za svaku akciju postoji i jednaka odgovarajuća reakcija. Postoji izreka: „Što ide gore
mora pasti dolje.“ To je zakon, to nije stvar našeg mišljenja, ne ovisi o našoj učenosti, niti je stvar toga
koliko smo tomova literature napisali da bi iznijeli svoje mišljenje, već je to zakon prirode. Za svaku
akciju postoji i jednaka odgovarajuća reakcija. Taj je zakon suptilniji od sličnog koji važi u domeni fizike
jer se odvija na platformi suptilne materijalne prirode. Moć naših misli, moć naših osjećaja, utječe na
svijet. Što onda reći o moći našeg govora i našeg djelovanja?

Ljudski se život razlikuje od onoga nižih vrsta jer ljudsko biće ima moć odrediti smjer svog života. Niže
vrste živih bića nemaju tu moć, one jednostavno djeluju na osnovu prohtjeva prirode određenog tijela u
kojem žive. Čovjek može raditi svašta. Može biti moralan ili nemoralan, pošten, nepošten, ponizan,
egoističan… Mi imamo tu moć, a uz moć dolazi i odgovornost.

Koz povijest možemo vidjeti da ljudi koji imaju veliku moć mogu donijeti puno dobra svijetu ili biti
odgovorni za strašne destrukcije. Razlika između odraslog roditelja i malog djeteta je moć – moć
inteligencije, moć diskriminacije. Stoga, ako imate dijete, imate veliku odgovornost da ga zaštitite, da se
brinete o njemu i da ga vodite. Na sličan način, mi imamo veliku moć slobodne volje u ovom ljudskom
tijelu i s njome dolazi velika odgovornost. Stoga postoji reakcija za svaki naš odabir. Nakupina tih djela i
riječi koje odlučujemo napraviti i izreći je ono što određuje našu sudbinu.

Situacija u kojoj se trenutno nalazimo proizvod je izbora koje smo napravili u prošlosti, a način na koji
odabiremo djelovati u tim situacijama je ono što određuje našu budućnost. Ne samo u ovom životu,
već i u životima nakon ovog.
 28

Sve je u našem djelovanju, u svakom trenutku, ovisno o izborima koje napravimo.

Ako osoba napreduje u svijesti, to se mora vidjeti na ova 2 načina!

Ako se ta dva znakova ne vide, onda bez obzira koliko je dobra ta duhovna ili religiozna praksa kojom se
osoba bavi, osoba degradira.

Ayurveda kaže da ako osoba napreduje u duhovnom životu, to se mora vidjeti na dva načina:

Osoba svaki dan postaje sve sretnija i sretnija.

Odnos te osobe s drugim ljudima se poboljšava.

Ako se ta dva znakova ne vide, onda bez obzira koliko je dobra ta duhovna ili religiozna praksa kojom se
osoba bavi, osoba degradira.

Istinska sreća dolazi od davanja, žrtvovanja, jer možemo osjetiti ljubav samo za vrijeme davanja. Sebična,
pohlepna, zavidna osoba ne može voljeti, a i rijetko tko će voljeti i htjeti se družiti s tom osobom. A
znači, takva osoba ne može biti sretna. A možemo dati puno jedino u slučaju da ne ovisimo o ovom
svijetu. Što manje imamo vezanosti u ovom svijetu, to više smo u stanju dati, i stoga, više možemo i
voljeti. Ako je naša spremnost za uzimati, veća od naše spremnosti za davati, onda smo ovisni.

Onaj tko uzima ovisi, onaj tko daje ne ovisi

U Ayurvedi, najstarijem medicinskom sustavu koji očarava svojom dubinom i mudrošću, govori se da su
korijen svih bolesti i patnja pohlepa i zavist, jer oni povećavaju sebičnost, usredotočenost na same sebe,
pohlepu.

A što se događa s organom tijela ili stanicom koja odluči ne raditi za dobrobit cijelog tijela, nego samo
primati i trošiti resurse tijela? Takvi organi i stanice postanu kancerogene, te ako se tijelo od njih ne
oslobodi, umrijet će.

Dakle svemir kao cjelina ima tendenciju da se oslobodi od kanceroznih stanica – sebičnih ljudi, pa čak i
cijele civilizacije, prije svega tako da njima prestane davati energiju. Prosvijetljeni Arijevci su ukazali u
svojim kanonima da civilizacije umiru ne zbog ratova, prirodnih katastrofa i sl, nego već zbog činjenice da
svatko počinje misliti samo na sebe, samo da uzima, a ne daje.

Osnovni princip harmonije – razmjena energija

Samo ovo otvara srca ljudi za ljubav i donosi sreću u svijet. Vadji, drevni iscjelitelji pustinjaci, su govorili
da je čovjek stanica svemira, a ako on ne živi u harmoniji s njom, on neće biti sretan. Autoriteti moderne
psihologije i medicine potvrđuju to.

Profesor Stanislav Grof: “Uzrok svih kriza na svijetu se krije u nezasitnoj želji za dostizanjem linearnih
(sebičnih) ciljeva.”

Peter Russell: “Da bismo prevladali globalnu krizu civilizacije, koja se temelji na krizi svijesti, moramo se
riješiti egocentričnog, materijalističnog modusa svijesti, koji stvara sve probleme.”

Duhovna homeostaza. Sebičnost i pohlepa su opasni jer remete homeostazu. Paracelsus je definirano
homeostazu kao stanje potpune harmonije između unutarnjeg i vanjskog svijeta.
 29

Da bi postojala homeostaza, živo biće mora proizvoditi energiju. Ako se energija ne proizvodi, onda živo
biće počinje ovisiti o okruženju. Glavni princip neovisnosti o svijetu je oslobađanje energije živim bićem.
Homeostaza počinje na duhovnom području, a proteže se na fizički i kemijski. Za postojanje duhovne
homeostaze, neophodno je da mi ne ovisimo o ovom svijetu. Jer , što sam više ovisan o svijetu u bilo
kojem području, to će me brže uništiti promjene ovoga svijeta.

Primitivni čovjek mogao je brzo umrijeti od suše i temperaturne promjene. Odavno je uočeno da prvi u
kritičnim situacijama (kao što su koncentracijski logori, u divljini, i tako dalje), pogibaju ljudi koji su
sebični i agresivni. Ali na nevezane – jogije, čini se, ništa ne utječe. I na čavlima mogu spavati, i snijeg se
topi oko njih.

U Staljinovo vrijeme postajalo je pravilo da se ubiju, prije svega vjernici i svećenici, jer su oni na neki
čudan način ne samo da nisu umirali u paklenim uvjetima koncentracijskih logora, nego su se još i brinuli
o ostalim zatvorenicima te sve do posljednjih minuta svog života zračili sjaj i blaženstvo.

Dakle, moramo prestati biti potrošači, trebamo puno više davati. Ali ako dajemo na fizičkoj,
emocionalnoj, itd razini, moramo sami negdje uzimati. I uzeti energiju možemo samo na božanskoj
razini, gdje je ona prisutna u neograničenim količinama.

Ta najčišća, viša duhovna energija prolazi kroz nas, ako ne potiskujemo osjećaj ljubavi, osjećamo da
osjećaj ljubavi mora upravljati nama, da smo mi sekundarni, ako možemo zadržati taj osjećaj, čak i ako
izgubimo nešto “čovječansko” (novac, prestiž, voljenu osobu, i tako dalje).

Kroz osjećaj bezuvjetne ljubavi nam dolazi glavna energija koja se troši na sve. Hrana nam daje energiju
na vanjskom nivou, ali ju oduzima na unutrašnjem. Obratite pažnju na to da ljudi koji povremeno poste,
imaju više energije od onih koji jedu puno. Zbog toga, kada se razbolimo, prestajemo jesti. Cijeli ovaj
svijet sa svojim stalnim stresom, kao što i hrana, i neduhovno druženje, promiskuitetan seks, zabrinutost
– oduzimaju našu energiju,
dok post i samoća daju energiju.

Najveći dobitak energije dolazi kroz kontinuirani osjećaj ljubavi

Dakle, jedno od prvih pravila zdravlja – voljeti svijet sa svim njegovim nedostacima,voljeti sebe (kakvi
god da jesmo), voljeti svoju sudbinu u svim životnim situacijama.

Jedan od učitelja Kabale, komentirajući zapovijed “Ne ubij”, objasnio je da se zapovijedi tumače na
sedam razina. Na prvoj razini, ova zapovijed znači ne ubiti čovjeka, na najvišoj, sedmoj, ne ubiti ljubav u
duši. Stoga što je to veliki grijeh – odbaciti ljubav i odreći se jedinstva s Bogom. Dakle, učinite sve što je
moguće da se riješite sebičnosti i pohlepe.

Postavite sebi cilj života – pronalaženje Božanstvene ljubavi, jer od cilja uzimamo energiju i već sama po
sebi snažna želja za Božanstvenom ljubavlju ispunjava nas višom energijom. Obratite pažnju na to da
naša civilizacija živi pod motom “konzumiraj, konzumiraj, konzumiraj!”. Pri tome, broj sretnih i zdravih
ljudi smanjuje sa svaki dan.

Broj osoba koje pate od “sindroma kroničnog umora” povećava sa svakim danom. A kako bi moglo biti
drukčije? Prosvijetljeni mudraci svih duhovnih škola, moderni progresivni znanstvenici tvrde da sve što
dolazi od lažnog ega, od sebičnih motiva, čak ako izgleda kao dobro djelovanje, dovodi do destrukcije i
 30

patnje. I sve što dolazi iz srca, to jest, iz osjećaja Bezuvjetne Ljubavi dovodi do blaženstva, zdravlja i
potpune harmonije osobe s njezinom okolinom.

Uz razumijevanje i prihvaćanje svega toga, počnite živjeti kao da ste utjelovljenje bezuvjetne ljubavi.
Optužbe zamijenite sa zahvalnošću. Pitanja uma: “Što mogu dobiti od tog čovjeka, društva?” zamijenite
sa “Što mogu dati drugima? Kako mogu donijeti sreću u njihove živote? Kako ih mogu ispuniti s
ljubavlju? “.

Prestanite se usredotočavati na sebe i svoje probleme. Zapamtite izreku sufijskih mudraca: “Pakao je
mjesto gdje ne postoji nitko kome možemo pomoći.” A onda ćete osjetiti kako snažna energija teče kroz
vas, ispunjavajući vas i one oko vas blaženstvom i harmonijom.

Primijetiti ćete da su se vaše posjete liječniku, psihologu, vidovnjacima i iscjeliteljima drastično smanjile.
S druge strane, nakon susreta s vama, i oni sami se liječe, otkrivaju nove sposobnosti u sebi, i što je
najvažnije, ispunjavaju se neshvatljivom za mnoge od njih energijom Božanske ljubavi. Probajte, nećete
požaliti!

Suptilnu energiju dobijemo kada:

– postimo;
– radimo vježbe disanja;
– provodimo neko vrijeme u samoći;
– dajemo zavjet šutnje za neko vrijeme;
– šećemo (ili jednostavno se nalazimo) kraj mora, u planinama, razmatramo prekrasan krajolik prirode;
– nesebično se bavimo kreativnošću;
– hvalimo dostojnu osobu za njezine uzvišene kvalitete i djelovanje;
– smijamo se, veselimo i smješimo iz srca;
– nesebično nekome pomažemo;
– se ponašamo ponizno;
– molimo se prije obroka;
– konzumiramo namirnice pune prane (vitalne energije) – prirodne žitarice, mahunarke, sjemenke,
orahe, voće, povrće;
– spavamo od 21-22 sata do 3-4 sata ujutro (u drugo vrijeme živčani sustav se ne odmara koliko god da
spavamo);
– Dobijemo seansu dobre masaže od harmonične osobe, ili se sami masiramo;
– Prolijevamo se hladnom vodom, a posebno u jutarnjim satima, te ako u to vrijeme stojimo bosi na
zemli, dobivamo najsnažniji učinak;
– žrtvujemo svoje vrijeme, novac;
– vidimo sve kao Božansku volju.

Svatko ima svoje mišljenje, a većina ljudi vjeruje da su uvijek u pravu.

Do gubitka energije dovodi:

– depresija, nezadovoljstvo sudbinom, žaljenje za prošlošću i strah, odbijanje budućnosti;

– ljutnja i iznerviranost;
– postavljanje sebičnih ciljeva i potraga za njima;
– besciljno postojanje;
 31

– uvrede;
– prejedanje;
– nekontrolirano lutanje uma, nesposobnost koncentracije;
– kad jedemo tijela mrtvih životinja, prženu ili staru hranu, hranu koju je kuhala osoba u momentu
ljutnje ili druge negativnih emocija, kada koristimo mikrovalnu pećnicu; namirnice koje sadrže
konzervanse, kemijske aditive, uzgojene u umjetnim uvjetima, pomoću kemijskih gnojiva;
– konzumiranje hrane bez prane (kava, crni čaj, bijeli šećer, bijelo brašno, meso, alkohol);
– kada jedemo u žurbi i pokretu;
– pušenje;
– kada vodimo isprazne razgovore, pogotovo ako u isto vrijeme nekoga kritiziramo, osuđujemo;
– nepravilno disanje, na primjer, prebrzo, preplitko ili preduboko;
– ako se nalazimo pod direktnim zrakama sunca, od 12 do 4 popodne, a posebno u pustinji;
– promiskuitetni spolni odnosi, seks bez želje, a osobito bez ljubavi prema partneru;
– prekomjerno spavanje, spavanje nakon 7 sati ujutro, nedostatak sna;
– stres uma i tijela;
– pohlepa i škrtost

Istočna filozofija se sastoji 50% od pranayame – teorije i prakse posebnih tehnika disanja koje
omogućavaju osobi da bude uvijek puna životne snage (prane). Moderni prosvijetljeni učitelji joge
govore da možemo dobiti pranu kroz:

1. Element zemlje: jesti prirodnu hranu, živjeti u prirodi, promatrati drveće, hodati bos po zemlji.
Nedavno sam razgovarao s vrlo poznatim Ayurvedskim liječnikom. Tvrdio je da ako osoba počne
živjeti u prirodi, daleko od velikih gradova, koji nas prisiljavaju da se vozimo podzemnom
željeznicom i hodamo po pločniku, onda se kod takve osobe brzo obnavlja imunitet, i ona
počinje živjeti zdrav život.

2. Element vode: piti vodu iz bunara ili potoka. Kupati se u rijeci ili moru. Izbjegavati kofeinska pića,
alkohol i pjenušave napitke.

3. Element vatre: izlaganje suncu i konzumiranje hrane koja sadrži sunčevu svjetlost.

4. Element zraka: ovo je najvažniji element za sakupljanje prane, kroz udisanje čistog zraka,
posebno u planinama, u šumi i na obali mora. Pušenje i boravak u mjestima prepunim ljudi
oduzima pranu.

5. Element etera: kultiviranje pozitivnog razmišljanja, ljubaznosti, dobrog raspoloženja. A taj

element se smatra osnovnim. Jer, čak i ako osoba živi u prirodi i zdravo se hrani, ali istovremeno
je razdražena i ljuta, višak prane će ga brže uništiti. S druge strane, uravnotežena osoba,
druželjubiva, neustrašiva, može prilično dugo živjeti u gradu, ako je prisiljena da živi tamo. Ali
čak i takva osoba treba slijediti prehranu i redovito “bježati” u prirodu.

Izvor prane u gradovima su crkve, hramovi, samostani.

Crna boja upija svjetlost, bijela boja odražava svjetlost.

 32

Na prvi pogled to je jednostavna istina koja je odavno svima poznata, ali ako bolje razmislimo, ima
duboko filozofsko značenje. Svjetlo je u našim umovima povezano s nečim čistim, što donosi energiju,
sreću i zdravlje.

Naprimjer, sunce – bez njega bi život na Zemlji nestao, ili bi se pretvorio u pakao. U mnogim duhovnim i
vjerskim školama, svjetlost je jedan od glavnih atributa Boga: u Kabali, Islamu, nekim hinduističkim
filozofskim tokovima. Ljudi koji su iskusili kliničku smrt, govore da je svijet pun ljubavi viša realnost.

Ostavimo sa strane filozofska raspravljanja i razmislimo, koga mi zovemo „Sunašce“? Osobu, od koje
dolazi puno svjetla i dobrote, koja nije sebična po svojoj prirodi. Nitko i nikada ne zove suncem ili
sunašcem pohlepnu, zavidnu i sebičnu osobu. Prije bi se takva osoba opisala kao crna, mračna.

Po pitanju zdravlja kada pravi iscjelitelj vidi vaše suptilno tijelo, o pogođenim ili bolesnim organima kaže
da imate crnu fleku, crni organ, što samo po sebi podrazumijeva da je taj organ pogođen bolešću.

Svi smo čuli o postojanju crnih rupa u svemiru. Naravno, o njima je još uvijek potrebno puno istraživati,
ali jedna od karakteristika crne rupe je očigledna – to je neka vrsta energetske supstance koja sve samo
apsorbira, te je nemoguće pobjeći nazad iz nje. Kao neka vrsta kancerogenog organa, stanice u tijelu
Svemira.

Što su stanice raka? Medicinski studiji pokazuju da stanice raka ne dolaze izvana – to su vlastite stanice
tijela, koje su do nekog trenutka služile organima tijela obavljajući vitalne funkcije. Ali u nekom trenutku,
promijenile su svoje mišljenje i ponašanje, počele provoditi ideju odustajanja od službe organima, te su
se počele aktivno razmnožavati, kršiti morfološke granice, postavljati svugdje svoje “uporišta”
(metastaze) i jesti zdrave stanice.

Tumor jako raste i ima potrebu za kisikom. Disanje je zajednički proces, ali stanice raka djeluju po
principu grube sebičnosti, zato one nemaju dovoljno kisika. Tada tumor prelazi na samostalan,
primitivniji oblik disanja – fermentaciju. U tom slučaju, svaka stanica može “fermentirati” i disati
samostalno, odvojeno od ostalog organizma. Sve to završava tako da rak uništava tijelo, i na kraju umire
zajedno sa njim. Ali na početku su stanice raka bile vrlo uspješne – rasle su i množile se puno brže i bolje
od zdravih stanica.

Sebičnost ili egoizam i neovisnost su uglavnom put “u nigdje”. Filozofija “Ne zanimaju me druge stanice”,
“Ja sam ono što jesam”, “Cijeli svijet me mora služiti i pružiti zadovoljstvo” je
filozofija kancerogenih stanica. Dakle, svaki trenutak imamo izbor – svijetliti u svemiru, donositi svojim
životom sreću i zadovoljstvo drugima, smijati se, brinuti se za druge i nesebično služiti, žrtvovati se,
kontrolirati svoje niže impulse, vidjeti učitelja u svakoj osobi, u svakoj situaciji vidjeti božansku
providnost, koja je stvorila tu određenu situaciju da bi nas nečemu naučila.

Ili vrijeđati se, žaliti, zavidjeti, ići po svijetu s mračnim izrazom lica, zaroniti u svoje probleme, u
zarađivanje novca koji ćemo potrošiti na zadovoljavanje svojih osjetila, pokazivati agresiju. U tom
slučaju, bez obzira na to koliko novca osoba ima, biti će nesretna i tmurna. I svaki dan će imati sve manje
i manje energije. I kako bi odnekuda dobila tu energiju, trebati će koristiti umjetne stimulanse: kavu,
cigarete, alkohol, noćne klubove, obračune s drugima ljudima.

Sve to prvo uzdiže, ali na kraju dovodi do potpunog uništavanja. Jednostavnim pitanjem samima sebi:
„Svijetlim li ja svemiru ili apsorbiram svjetlo?“, može brzo promijeniti tijek naših misli te naravno i
 33

djelovanja, i brzo pretvoriti naš život u lijep obilan sjaj, pun ljubavi pa se pitanje „gdje da dobijemo
energiju?“- više ne pojavljuje.

Yogijski rituali – jutarnja njega tijela

Jutro je magično doba dana u kojem svojim stavom i jutarnjim radnjama formiraš svoj dan.

U yogi poznajemo brojne korisne tajne i trikove koji pomažu da na najbolji mogući način uđeš svjesno u
dan, no ne samo to, već da uz njih očuvaš zdravlje, mladolikost i ljepotu.

Jutarnju njegu sam podijelila u nekoliko koraka:

1. Dok tek otvaraš oči i prelaziš iz stanja sna u stanje budnosti, čini to jako polako i svjesnoi neka
prvo što ugledaš bude prirodno svijetlo. Potom se nasmiješi i ako se budiš pored voljene osobe,
zagrli ju i reci joj nešto lijepo.

2. Prije nego što ustaneš, istegni se. Lagano pomiči svoje ruke, noge, trup, glavu, sve zglobove i
mišiće. Kada se životinje ustaju, nikad to ne čine naglo, ugledaj se na njih.

Dijelim s tobom jednu jutarnju kriyu (set specifičnih vježbi) iz prakse Kundalini yoge za divno započeti
dan i aktivirati fizičko tijelo:

3. Zahvali se za današnji dan,za novi početak, novo jutro. Za svoje tijelo i bezbroj magičnih
mogućnosti koje se skrivaju u ovom danu. Stav zahvalnosti privlači velike stvari.

4. Odi u kupaonicu jer vrijeme je za…. HIGIJENU USTA I USNE ŠUPLJINE.

Prvo što preporučujem jest – MUĆKANJE ULJA. To je ayurvedski recept za održavanje zdravlja tvojih
zubiju, desni i cijele usne šupljine. Ulje koje koristimo je suncokretovo, maslinovo ili kokosovo. Stavimo 1
žlicu u usta i mućkamo otprilike 15 min i onda ispljunemo. Isperemo usta nekoliko puta toplom vodom.

5. Zatim slijedi STRUGANJE JEZIKA.U jeziku se zrcali naše zdravstveno stanje. Struganjem jezika
nježno uklanjamo sve bakterije nataložene tokom noći u slini. Kad si zdrav i cijeli tvoj organizam
je u balansu, jezik je lijepe ružičaste boje i NEMA nikakve naslage na sebi.

Stružeš jezik tako da nježno pređeš sa strugačem preko cijele njegove površine i ispereš naslage. I tako
nekoliko puta dok ih više ne bude.

Strugač možeš nabaviti u biljnim ljekarnama ili trgovinama koje prodaju ayurvedske proizvode. Obično je
od plastike, bakra ili nekog drugog metala (zlato, srebro, nehrđajući metal). Bitno je da ga samo ti
koristiš, kao i svoju četkicu za zube.

Nakon struganja operi normalno zube, po mogućnosti prirodnom pastom za zube.

6. Kažu da se ujutro na dva načina iskazuje hrabrost, prvi čin hrabrosti je ustajanje iz kreveta, a
drugi je tuširanje hladnom vodom!

Postoji nešto što zovemo ishnaan, to je vrst hidroterapije i podrazumijeva tuširanje potpuno hladnom
vodom. Hladna voda djeluje na jako puno razina u nama i iscijeljuje nas.
 34

Drevnu znanost i praksu hidroterapije razvili su neustrašivi koji su naučili postići unutarnju toplinu kako
bi održali svoju intenzivnu praksu. Postoje priče o tibetanskim redovnicima i yogijima koji zimi meditiraju
na Himalaji, te samo temperaturom svog tijela tope snijeg oko sebe dok na sebi nose tek ogrtač.

“Ako sa svojim tijelom mogu svladati hladnoću vode, onda također mogu svladati svu hladnoću u svom
životu.“, Yogi Bhajan

Uz pomoć ishnaana, na lak i jednostavan način se:

 čisti tijelo

 pročišćavaju i obnavljaju organi

 pospješuje se cirkulacija

 jača živčani sustav

 povećava energija

 otpušta depresija

 jača aura

 uljepšava koža

 osjećaš se prekrasno!

 i istovremeno energetski čistiš svoj um i Dušu

Kako početi?

Prije ishnaana se preporučuje očetkati tijelo suhom četkom ili grubim ručnikom, da bi potaknuli
cirkulaciju, rad limfe i održali vitalnost i sjaj kože.

Zatim utrljaš bademovo ulje u kožu, od stopala do glave (cirkularnim pokretima prema srcu). Takova
samomasaža je dodatna delicija za tvoju kožu i štiti ju.

Nakon toga si spreman da hrabro zakoračiš pod tuš i pustiš ISKLJUČIVO hladnu vodu. Tijelo se po noći
grije i regenerira i ujutro te hladna voda razbuđuje, bistri i daje fokus. Krv iz kože putuje u tvoje organe i
stimulira stvaranje hormona, što te pomlađuje.

Prvo umij lice, namoči dlanove i stopala te onda polako smoči cijelo tijelo. Dok se tuširaš, masiraj
stopalima listove, te možeš lagano šakama lupkati područje trbuha i donjih leđa/bubrege. Pažnju posveti
i pazusima i izmasiraj i njih. Zadrži humor tokom tuširanja i slobodno vrišti ili pjevaj (sugerira se mantra iz
Kundalini yoga tradicije „Wahe Guru!“, koja izražava ushit nad spoznajom neopisive mudrosti i
božanskog u sebi). Neka ovakvo tuširanje postane za tebe transformirajuće iskustvo!

Ne preporučuje se jedino močiti izravno bedra jer to remeti ravnotežu kalcija i magnezija u tijelu (ili to
možeš riješiti tako da se tuširaš u kratkim hlačama). Također, žene ne bi trebale raditi ishnaan kad imaju
menstruaciju ili ako su trudne. Ženama se posebno preporučuje masaža grudi dok se tuširaju, kako bi se
dodatno potaknula cirkulacija na tom području.

Ishnaan neka traje otprilike 5 min, odnosno kraće ili duže, ovisno o tvojoj želji i potrebi.
 35

Vrlo brzo ćeš primijetiti kako ti je tijelo zagrijano i kako ti je fino toplo i koža će biti lijepe prirodne
ružičaste boje. Omotaj se u topao ručnik i onda obuci u udobnu odjeću (po mogućnosti bijele boje) i
spreman si da kreneš dalje u jutro i odradiš svoju sadhanu (jutarnju yogijsku praksu).

Još neki trikovi kako iskoristiti snagu hidroterapije za svoje zdravlje:

Kada namočiš površinu lica između obrva i gornje usne, to će te učiniti energičnim. Ako pak želiš spavati,
namoči čelo.

Da bi izliječio želučane probleme, nanesi hladnu vodu na nadlakticu. Mlaz vode usmjeren na zapešća,
izravno pomaže jetri. Ako patiš od glavobolje, drži stopala pod hladnom vodom nekoliko minuta…

I nakon svega… osjeti se kao pobjednik i kao netko tko je svladao svoj ego i um, te tu snagu volje i njen
učinak rasprostranjuj na sve segmente tekućeg dana…

“U jednoj kapi vode nalaze se sve tajne svih oceana; u jednom aspektu tebe, nalaze se svi aspekti
postojanja.” (Kahlil Gibran)

Duhovno ime – simbol osobnog preporoda

„Awaken to the true beauty of your Spirit. You have come through portals of light to be here on the
planet right now. Write your name upon the sky and know your life is a blessing.“

Duhovno ime je vibracija i alat koji ti pomaže da podigneš svoju energiju. To je duhovni identitet tvoje
Duše. Inspirira te da živiš u svojoj najvišoj svijesti i da doživiš svoju najvišu sudbinu. Život ti se počinje
mjenjati…

U tradiciji Kundalini yoge, dok je Yogi Bhajan bio živ, on je bio jedina osoba koja je davala duhovna imena
i prezentirala ih svima koji su ga tražili. Ta imena su dodijeljena intuicijom i znanošću tantričke
numerologije koja se odnosi na značenje brojeva u datumu rođenja i na njihove kvalitete. Ime je moralo
odgovarati tvojoj vibraciji.

No bitno za znati jest da tvoje ime nikad ne znači samo jednu stvar. Ono je poput skulpture; kad hodaš
uokolo nje, primjećuješ da mijenja oblik i da je nestalna, zavisno iz kojeg kuta ju promatraš te pomiče
svjetlo na različite načine. Dakle, kada ti razmišljaš o svom duhovnom imenu, podižeš svjetlost na
različite načine i mijenjaš i sebe i sve oko sebe.

Tko može zatražiti svoje duhovno ime?

Svatko može zatražiti svoje duhovno ime od duhovnog učitelja, duhovne grupe s kojom raste i
razmjenjuje se, svog Višeg ja…

Međutim, prije nego što se ono zatraži, pažljivo se treba razmotriti jesi li spreman za to? Za otpuštanja
svega onog što je bilo, za novi list, odnosno novu knjigu svog postojanja? Za to je neophodna velika
hrabrost, odlučnost, jasnoća i fokus.

Duhovno ime nije nadimak, trend, moda ili nešto slično, već izražava tvoj identitet kao duhovno biće.
Zato, prije nego ga zatražiš, meditiraj i zapitaj se: „Jesam li spreman za promjene u svom životu? Jesam li
spreman koristiti novo ime i živjeti u skladu s njegovim značenjem?“
 36

Kad osjećaš da si spreman, to podrazumijeva napuštanje starih obrazaca i dublje povezivanje s

beskonačnim Jastvom. Prilika da pustiš prošlost i dopustiš si preporod u svijesti. Uzimanje imena može
zasigurno biti korak na tvom duhovnom putu koji ti pomaže da ostaviš iza sebe obrasce koji ti više ne
služe, preuzmeš novi smjer i prihvatiš svoje novo Ja.

To je jedan putokaz kojim dosežeš jedinstvenu vibraciju i svoj nebeski identitet. Jednom kada ga stekneš,
lakše ćeš se usredotočiti i znati gdje i kako dalje ići.

„Our spiritual names became our tools – which daily touched our hearts, impacted our words and
delicately influenced our actions – transforming us and releasing us from the insecurities of the past.“
~ Nirinjan Kaur

Lijep način za proslaviti taj prijelaz je kroz svetu ceremoniju objavljivanja imena i njegova značenja
najbližima (obitelji, prijateljima, duhovnoj zajednici). Njihova podrška i prihvaćanje pomaže da se lakše
poistovjetiš s novim imenom i slobodno ga koristiš.

Kao i kod drugih prijelaza u životu, dijeljenje prijelaza s ljudima koji su ti važni, može ga učiniti još
značajnijim.

Nakon što primiš duhovno ime, razmišljaj o tome kako ga integrirati u život. Jedan važan aspekt imena je
frekvencija i vibracija imena. Esencija svakog zvuka i riječi jest naad. To je vibraciona harmonija kroz koju
možemo iskusiti Vječnost.

Što ga više govoriš i čuješ, to više prožima tvoje biće i podiže tvoju vibraciju. Yogi Bhajan je rekao da je
slušanje svog duhovnog imena poput slušanja molitve ili zazivanja svog istinskog Jastva. Imanje
duhovnog imena duboki je alat za meditaciju…

“Your spiritual name is your designated destiny, your heavenly identity. That’s all it is. You may or may
not live to it, but it is your guiding force. And it’s a prayer. When somebody calls me ‘Yogiji,’ it means
‘one who is united with the greater soul.’ When somebody calls me ‘Bhajan,’ it means a ‘divine song.’
And if somebody calls me ‘Harbhajan Singh,’ it means ‘the lion who sings the divine song.’ It’s a prayer in
the other man’s word. What is prayer? It is a calling. And you answer the calling. You get uplifted. It’s a
plus. It’s a way of receiving people’s blessings.”

Duhovno ime jest “pran sutra”, ime koje povezuje tvoju pranu (životnu silu) s tvojim duhovnim
životom.Tvoje duhovno ime opisuje sudbinu koju tvoja Duša treba proći u ovoj inkarnaciji. Svaki put kada
čuješ svoje duhovno ime, to je vibrirajući blagoslov koji te podsjeća na tvoju Dušu i na svrhu zašto si sada
tu… u ovom trenutku, na Zemlji, u ovoj inkarnaciji…

“What we do is that we consider what your past is, calculating your destiny and give you a target name,
a spiritual name. That is the journey you have to travel. It sets the standard, the base.” ~ Yogi Bhajan

Duhovno ime nas prosvjetljuje i oplemenjuje te povezuje s našim božanskim identitetom. U Kundalini
yogi, sve žene dobivaju ime Kaur kao drugo ime, poput prezimena, dok muškarci dobivaju drugi
naziv Singh.

Kaur znači princeza ili lavica koja hoda s milošću i hrabrošću.

Singh znači princ ili lav koji hoda s milošću i hrabrošću.

 37

Ove kvalitete nas podsjećaju da smo svi kraljevski – božanski sinovi i kćeri jednog Boga koji nas voli. U
nama siju milost, hrabrost, moć i svjesnost življenja.

“You are all here; we’ll share with you every moment of your life, and we will ask you to understand your
spiritual incarnation and your spiritual name, and try to find out the strength to live it. Without finding
that strength to live your spiritual identity, life will be a waste, and we don’t want it to be wasted.”
~ Yogi Bhajan

Ako osjetiš da je vrijeme za promjenu tvoje kože, identiteta, Puta; usudi se zatražiti božanskog oca da te
blagoslovi tvojim imenom kojim ćeš nadalje krčiti nove staze, otkrivati nove svjetove i uživati u njihovim
bojama, mirisima, plodovima… Usudi se biti Ti i živjeti svoju svrhu.

Bez svjesnosti o božanskom, tijelo i niže emocije sredstvo su i hrana demonima

Čovjek stalno mašta o slobodi, a najčešće se pri tome misli na lišavanje obaveza. Istinska je sloboda
oslobađanje uma od prijemčivosti za materijalni svijet. Ako nije u službi duhovnog razvoja, a
najčešće to i nije, tehnološki napredak sve više vezuje čovjeka uz materijalnu prirodu i udaljuje ga od
duhovnog puta.

Cijeli tehnološki napredak usmjerava se k ugodama i osjetilnom uživanju, zadovoljavanju nižeg življenja,
što sprječava ulazak čovjeka u više sfere postojanja, shvaćanja svrhe života. Sve to rezultira krajnjom
izgubljenošću, besperspektivnošću društva.

Obitelji se raspadaju, seosko stanovništvo, kod kojeg je održavan minimum pobožnosti, seli se u gradove
gdje postaju suvremeno roblje. Male i nerazvijene države s viskom stopom korupcije i kriminala koji je
potican izvana od „krupnih igrača“, multinacionalnih kompanija, postaju poligoni za ratove, potom za
prljavu industriju i takoreći besplatnu radnu snagu. Vodi se gola borba za preživljavanje, za čovjekov
opstanak, radi sitnih interesa njihovih potkupljenih vođa koji radi kratkoročne koristi daju u bescjenje
prirodna bogatstava, a dobiveni novac koriste za luksuz i oružje.

Narod ostaje i bez hrane i bez nužnog obrazovanja. Premještanje industrije u ekonomski
isplativa područja pogađa i razvijene zemlje, nezaposlenost je sve veća, standard pada, potrošački
mentalitet dignut je do maksimuma.

Vodeće religije ostaju bez članova, gubi se interes za službenu vjeru. Društvo je pred kataklizmom,
duhovnom i materijalnom propašću. David Icke kaže: „Mi smo postali stoka koja samu sebe čuva i
ne dozvoljavamo nikome da bude drugačiji, a kamoli da napusti stado. Kad god izrazi drugačije mišljenje
ili se drugačije ponaša, vrlo brzo bude izložen napadanju drugih koji ga počinju ismijavati na
bezbroj mogućih načina.“

Obrazovni sustav, sustav privređivanja, sustav zdravstvene zaštite i službene religije, koje su sebi
osigurali status, direktno rade na programiranju čovjeka od rođenja. Čovjek se u ime napretka
potpuno degradira, postao je statistički broj, negdje niti to, čak je to za najniže socijalne skupine slučaj i
u SAD-u, koja se toliko diči demokracijom. Metode su različite, ali do danas potpuno uspješne da čovjeka
dezorijentiraju, što je i cilj globalnim centrima moći.

Protekle dvije tisuće godina informacije su se uspješno skrivale, a „istine“ su se fabricirale kroz vjerske
knjige, proroke, poslije kroz „znanstvena dostignuća“. Oni koji su došli do saznanja, grubo su
 38

eliminirani ili ušutkani pojedinci (Galileo Galileji, Erazmo Roterdamski, Giordano Bruno itd.), skupine
(katari), narodi i države. To se i danas čini pod maskom širenja demokracije i borbe protiv terorizma.

Danas se informacije ne mogu zadržati; došlo je do poplave, nahrupila je bujica, koja je toliko dugo
zadržavana. Kao i svaka bujica i ova je današnja informacijska mutna, čak i ekološki zagađena. Očito je,
nastupilo je novo doba, novi ciklus. Sva nakupljena materijalna znanja beskorisna su. Izlaz je u
korištenju duhovnosti, shvaćanju prave prirode čovjeka, da je on sam duhovno biće. Čovjekova je duša
izvorno božanska, a želje (osim želja za Gospodinom) su suvišne, najčešće su nametnute jer tada čovjek
gubi razum i postaje sredstvo i plijen prikrivenih demona.

Čovjek je postao mala tvornica frustracija, što je podloga za sve vrste strahova, koji su osnovna hrana
demonima. Paradoks je da nam je nametnuto da se i samoga Boga bojimo. Božansko je u čovjeku ljubav,
put ka Njemu jest put od straha (koji je u nama, kojeg se moramo osloboditi) ka ljubavi. Duša je u tijelu
kao sredstvu. Priroda je duše znanje. Istinsko je znanje predaja Bogu.

Znanje možemo steći na razne načine, a može nam biti i dano od samoga Boga. To možemo postići samo
poniznošću i predajom. Najvažniji je alat za to nesebična ljubav, u prvom redu prema svim živim bićima
kao dijelovima vanjske materijalne energije Svevišnjeg. To je prvi korak k Njemu koji je sazdan od
blaženstva i ljubavi.

U drevnom vedskom spisu Bhagavad-giti (18.61) je rečeno – isvarah sarva-bhutanam hrd-dese rjuna
tisthati: „Svevišnji Gospodin nalazi se u svačijem srcu, o, Arjuna.“ U komentaru Šrila Prabhupada na ovaj
stih (Bhagavatam 5.18.27) kaže: „Gospodin se nalazi u svačijem srcu, kao i izvana. U srcu prebiva kao
Nad-duša, inkarnacija koja djeluje kao savjetodavac i svjedok. Usprkos tome, iako Bog prebiva u srcima,
budalasti ljudi kažu: Ne mogu vidjeti Boga. Molim vas, pokažite mi Ga.’“ Znanje je u nama i oko nas, a
upute o korištenju tog znanja (Vede) davno su napisane. Umjesto da prihvatimo to znanje, mi
ponavljamo greške iz života u život, zaplićemo se u karmičku spiralu (samsaru).

Karmičko je kolo kao vrtlog, jedno zlo vuče drugo, izlaza niotkud. Oni koji su danas gore ne shvaćaju da
će sutra, neki čak i u ovom životu, biti dolje. Vjera je u potpunosti pod kontrolom svjetskih centara moći.
Slabašno se čuje glas o duhovnosti, on je više pomodarstvo nego istinska potreba čovjeka koji je sveo sve
svoje duhovne potrebe na materijalne, drugim riječima, animalne.

Crkve u razvijenim zemljama osigurale su si prihode kroz zakonske akte, a gdje to nije slučaj, pribjegava
se dizanju nacionalističkih strasti i desnih ideja (pakt crkve i konzervativaca), što ima uspjeha kod
neobrazovane populacije koja je u većini, tako da takva politika dobiva legitimitet, ali na kraju opet
postaje kazna za one koji su je podržali.

Sve je podređeno novcu. Novac ima miris krvi. Jedan je od simbola današnjeg novca američki dolar. Svi
su simboli na njemu masonski. Sam je novac simbol moći. Sva današnja religija sastoji se u klanjanju tom
simbolu i služenju tog simbola. Ljudi u pravom smislu kao ovce hrle u provaliju. Pastiri su postali demoni.
Čovjek je postao potrošna roba u službi demona. Božansko je u čovjeku raznim
manipulacijama zacementirano, ne može isplivati.

U potpunosti je zaboravljen zakon karme i njene posljedice. Sve vjerske zajednice trebale bi preispitati
svoja temeljna učenja, odreći se kratkoročnih materijalnih interesa i pronaći zajednički dugoročni
interes, stupiti na put istinske vjere koja u sebi sadrži toleranciju.Nužno je priznavanje različitosti
odabira puta.
 39

Cilj je makar deklarativno isti: Bog, Svevišnji Gospodin, koji je Jedan Jedini, i svi se kunu u Njega, čak i
najveće zločine rade u „obranu“ Njega. On(a) se ne treba braniti i skupljati se materijalna sredstava za
Njega. Njemu nije potrebno ništa, samo naša LJUBAV i vjera. Put je duhovnosti put ka Bogu.

Potrebno je prihvatiti duhovnu inteligenciju da bismo izašli iz začaranoga kruga rađanja i

umiranja, kojem je uzrok materijalna inteligencija. Skinimo okove, obrišimo blato s očiju, odbacimo
materijalistički san, radujmo se malim stvarima, istinski volimo bližnjega. Naučimo se davati bez interesa,
voljeti bez zadrške i uvjetovanosti. To su uvjeti da od života stvorimo radost. Boga ne moramo tražiti;
stvorimo uvjete i moći ćemo osjetiti Njegovu nazočnost.

Bez svjesnosti o božanskoj prirodi čovjeka, tijelo i niže emocije sredstvo su i hrana demonima. Put ka
takvoj svjesnosti posut je cvjetovima ljubavi; tada je tijelo kočija koja nas vozi Izvoru.

Duhovni učinak govora

Jedna od odlika ljudi je komuniciranje govorom i većina nas redovito razgovara tijekom dana. U današnje
vrijeme, ljudi većinom pričaju glasno kako bi privukli pozornost i naglasili svoje stavove, a psovanje i
korištenje pogrdnih riječi je postalo standard društvenog ophođenja. Naše duhovno istraživanje je
pokazalo da način na koji razgovaramo nosi određeni skup duhovnih vibracija koje utječu na nas i ljude
oko nas. Većina jezika ima neke riječi koje se smatraju neprikladnim. Te riječi su poznate kao kletve ili
pogrdan govor i obično s njima izražavamo emocije kao što su ljutnja, frustracije ili iznenađenja. Također
se koriste za ostvarivanje određenih namjera u društvu kao što su vrijeđanje, zlostavljanje ili ismijavanje.

Gledajući iz duhovnog ugla, zajednička namjera koja leži iza svake psovke, uz traženje pažnje ili
izražavanje negativnih osjećaja, jeste udaljiti nas od Boga. Osim toga, duhovno istraživanje je pokazalo
kako loše riječi same po sebi privlače negativnu energiju. Kao što Božje Ime privlači Božanske
frekvencije, tako loše riječi privlače duhovno negativne frekvencije. To znači da samo njihovo izgovaranje
bez ikakve loše namjere ima negativan duhovni učinak.

Sljedeći crtež, zasnovan na duhovnom znanju, predstavlja što se na suptilnoj razini događa kada osoba
koristi pogrdne izraze.
 40

Prilikom psovanja aktivira se ego. Vibracije psovki i energija privlačenja, privlače ometajuće energije iz
okruženja. Energija potom protječe iz osobe u okruženje i duhovno zagađuje okolinu.

Negativan utjecaj na duhovnoj razini može također imati utjecaj na psihološkoj i fizičkoj razini kao što su
povećanje negativnih misli ili glavobolja. Korištenjem pogrdnih izraza, kod čovjeka su izražene mane
osobnosti kao što su sebičnost, kritiziranje drugih, manjak poštovanja itd., uslijed čega se gubi
povezanost sa Bogom, povećeva ego i stvara se grijeh. Stoga je preporučljivo izbjegavati psovanje u bilo
kakvim okolnostima.

Ponekad pričamo glasno kako bismo privukli pažnju ili dok pokušavamo nekoga razuvjeriti u nečemu.
Traženje pažnje od drugih je znak ega i svađanjem se akumuliraju negativne reakcije u umu što također
stvara duhovno negativne vibracije.

Možemo reći da, gledano iz duhovnog ugla, glasno pričanje također ima štetan utjecaj. Osobe koje imaju
problem sa sluhom, prirodno pričaju glasnije, kao što i osobe koje s njima pričaju također moraju pričati
glasnije kako bi ih bolje razumjeli. U takvim slučajevima nema lošeg utjecaja.

S druge strane, tiho pričanje je jedna od kvaliteta koja se razvija s duhovnim napretkom, kao što je i stav
slušanja, poniznost i introvertiranost. Pod introvertiranošću mislimo na usmjerenost ka unutra,
pokušavati biti stalno u komunikaciji s Bogom i obavljati sve radnje s ovim ciljem. To nas približava Bogu i
pomaže u duhovnoj praksi te se zbog toga stvaraju pozitivne duhovne vibracije.

Sljedeći crtež, zasnovan na duhovnom znanju, predstavlja što se na suptilnoj razini događa kada osoba
tiho priča.
 41

Prilikom tihog pričanja ego je niži jer mislimo na druge i uvažavamo ih. Prevladava Božanska svjesnost
(Chaitanija). Valovi Božanske svjesnosti se emitiraju iz usta u okruženje. Oko osobe se aktivira zaštitni
omotač Božanske svjesnosti. Zbog duhovne dobrobiti svakako se preporuča tiho pričanje.

Kako biste se sami uvjerili, probajte pojati (ponavljati Božje Ime) nekoliko minuta i zatim neko vrijeme
pričajte tiho. Zabilježite kako se osjećate i zatim opet pojajte jednu-dvije minute. Nakon toga pričajte
glasno nekoliko minuta i zapišite kako se osjećate. Kroz ovo iskustvo možete osjetiti kako glasno,
odnosno tiho pričanje utječe na nas.

Uz pojanje, redovitom duhovnom praksom se stvara zaštitni duhovni omotač oko tijela i štiti nas od
štetnih elemenata u duhovnoj dimenziji koji se stvaraju prilikom glasnog pričanja ili korištenja pogrdnih
riječi. Također, radeći duhovnu praksu razvijamo šesto čulo i iznutra počinjemo razumijevati što
je duhovno pozitivno, a što negativno, pa se samim time mijenjaju i naši stavovi te način ophođenja
prema drugima.

Bez svjesnosti o božanskom, tijelo i niže emocije sredstvo su i hrana demonima

Čovjek stalno mašta o slobodi, a najčešće se pri tome misli na lišavanje obaveza. Istinska je sloboda
oslobađanje uma od prijemčivosti za materijalni svijet. Ako nije u službi duhovnog razvoja, a
najčešće to i nije, tehnološki napredak sve više vezuje čovjeka uz materijalnu prirodu i udaljuje ga od
duhovnog puta.
 42

Cijeli tehnološki napredak usmjerava se k ugodama i osjetilnom uživanju, zadovoljavanju nižeg življenja,
što sprječava ulazak čovjeka u više sfere postojanja, shvaćanja svrhe života. Sve to rezultira krajnjom
izgubljenošću, besperspektivnošću društva.

Obitelji se raspadaju, seosko stanovništvo, kod kojeg je održavan minimum pobožnosti, seli se u gradove
gdje postaju suvremeno roblje. Male i nerazvijene države s viskom stopom korupcije i kriminala koji je
potican izvana od „krupnih igrača“, multinacionalnih kompanija, postaju poligoni za ratove, potom za
prljavu industriju i takoreći besplatnu radnu snagu. Vodi se gola borba za preživljavanje, za čovjekov
opstanak, radi sitnih interesa njihovih potkupljenih vođa koji radi kratkoročne koristi daju u bescjenje
prirodna bogatstava, a dobiveni novac koriste za luksuz i oružje.

Narod ostaje i bez hrane i bez nužnog obrazovanja. Premještanje industrije u ekonomski
isplativa područja pogađa i razvijene zemlje, nezaposlenost je sve veća, standard pada, potrošački
mentalitet dignut je do maksimuma.

Vodeće religije ostaju bez članova, gubi se interes za službenu vjeru. Društvo je pred kataklizmom,
duhovnom i materijalnom propašću. David Icke kaže: „Mi smo postali stoka koja samu sebe čuva i
ne dozvoljavamo nikome da bude drugačiji, a kamoli da napusti stado. Kad god izrazi drugačije mišljenje
ili se drugačije ponaša, vrlo brzo bude izložen napadanju drugih koji ga počinju ismijavati na
bezbroj mogućih načina.“

Obrazovni sustav, sustav privređivanja, sustav zdravstvene zaštite i službene religije, koje su sebi
osigurali status, direktno rade na programiranju čovjeka od rođenja. Čovjek se u ime napretka
potpuno degradira, postao je statistički broj, negdje niti to, čak je to za najniže socijalne skupine slučaj i
u SAD-u, koja se toliko diči demokracijom. Metode su različite, ali do danas potpuno uspješne da čovjeka
dezorijentiraju, što je i cilj globalnim centrima moći.

Protekle dvije tisuće godina informacije su se uspješno skrivale, a „istine“ su se fabricirale kroz vjerske
knjige, proroke, poslije kroz „znanstvena dostignuća“. Oni koji su došli do saznanja, grubo su
eliminirani ili ušutkani pojedinci (Galileo Galileji, Erazmo Roterdamski, Giordano Bruno itd.), skupine
(katari), narodi i države. To se i danas čini pod maskom širenja demokracije i borbe protiv terorizma.

Danas se informacije ne mogu zadržati; došlo je do poplave, nahrupila je bujica, koja je toliko dugo
zadržavana. Kao i svaka bujica i ova je današnja informacijska mutna, čak i ekološki zagađena. Očito je,
nastupilo je novo doba, novi ciklus. Sva nakupljena materijalna znanja beskorisna su. Izlaz je u
korištenju duhovnosti, shvaćanju prave prirode čovjeka, da je on sam duhovno biće. Čovjekova je duša
izvorno božanska, a želje (osim želja za Gospodinom) su suvišne, najčešće su nametnute jer tada čovjek
gubi razum i postaje sredstvo i plijen prikrivenih demona.

Čovjek je postao mala tvornica frustracija, što je podloga za sve vrste strahova, koji su osnovna hrana
demonima. Paradoks je da nam je nametnuto da se i samoga Boga bojimo. Božansko je u čovjeku ljubav,
put ka Njemu jest put od straha (koji je u nama, kojeg se moramo osloboditi) ka ljubavi. Duša je u tijelu
kao sredstvu. Priroda je duše znanje. Istinsko je znanje predaja Bogu.

Znanje možemo steći na razne načine, a može nam biti i dano od samoga Boga. To možemo postići samo
poniznošću i predajom. Najvažniji je alat za to nesebična ljubav, u prvom redu prema svim živim bićima
kao dijelovima vanjske materijalne energije Svevišnjeg. To je prvi korak k Njemu koji je sazdan od
blaženstva i ljubavi.
 43

U drevnom vedskom spisu Bhagavad-giti (18.61) je rečeno – isvarah sarva-bhutanam hrd-dese rjuna
tisthati: „Svevišnji Gospodin nalazi se u svačijem srcu, o, Arjuna.“ U komentaru Šrila Prabhupada na ovaj
stih (Bhagavatam 5.18.27) kaže: „Gospodin se nalazi u svačijem srcu, kao i izvana. U srcu prebiva kao
Nad-duša, inkarnacija koja djeluje kao savjetodavac i svjedok. Usprkos tome, iako Bog prebiva u srcima,
budalasti ljudi kažu: Ne mogu vidjeti Boga. Molim vas, pokažite mi Ga.’“ Znanje je u nama i oko nas, a
upute o korištenju tog znanja (Vede) davno su napisane. Umjesto da prihvatimo to znanje, mi
ponavljamo greške iz života u život, zaplićemo se u karmičku spiralu (samsaru).

Karmičko je kolo kao vrtlog, jedno zlo vuče drugo, izlaza niotkud. Oni koji su danas gore ne shvaćaju da
će sutra, neki čak i u ovom životu, biti dolje. Vjera je u potpunosti pod kontrolom svjetskih centara moći.
Slabašno se čuje glas o duhovnosti, on je više pomodarstvo nego istinska potreba čovjeka koji je sveo sve
svoje duhovne potrebe na materijalne, drugim riječima, animalne.

Crkve u razvijenim zemljama osigurale su si prihode kroz zakonske akte, a gdje to nije slučaj, pribjegava
se dizanju nacionalističkih strasti i desnih ideja (pakt crkve i konzervativaca), što ima uspjeha kod
neobrazovane populacije koja je u većini, tako da takva politika dobiva legitimitet, ali na kraju opet
postaje kazna za one koji su je podržali.

Sve je podređeno novcu. Novac ima miris krvi. Jedan je od simbola današnjeg novca američki dolar. Svi
su simboli na njemu masonski. Sam je novac simbol moći. Sva današnja religija sastoji se u klanjanju tom
simbolu i služenju tog simbola. Ljudi u pravom smislu kao ovce hrle u provaliju. Pastiri su postali demoni.
Čovjek je postao potrošna roba u službi demona. Božansko je u čovjeku raznim
manipulacijama zacementirano, ne može isplivati.

U potpunosti je zaboravljen zakon karme i njene posljedice. Sve vjerske zajednice trebale bi preispitati
svoja temeljna učenja, odreći se kratkoročnih materijalnih interesa i pronaći zajednički dugoročni
interes, stupiti na put istinske vjere koja u sebi sadrži toleranciju.Nužno je priznavanje različitosti
odabira puta.

Cilj je makar deklarativno isti: Bog, Svevišnji Gospodin, koji je Jedan Jedini, i svi se kunu u Njega, čak i
najveće zločine rade u „obranu“ Njega. On(a) se ne treba braniti i skupljati se materijalna sredstava za
Njega. Njemu nije potrebno ništa, samo naša LJUBAV i vjera. Put je duhovnosti put ka Bogu.

Potrebno je prihvatiti duhovnu inteligenciju da bismo izašli iz začaranoga kruga rađanja i

umiranja, kojem je uzrok materijalna inteligencija. Skinimo okove, obrišimo blato s očiju, odbacimo
materijalistički san, radujmo se malim stvarima, istinski volimo bližnjega. Naučimo se davati bez interesa,
voljeti bez zadrške i uvjetovanosti. To su uvjeti da od života stvorimo radost. Boga ne moramo tražiti;
stvorimo uvjete i moći ćemo osjetiti Njegovu nazočnost.

Bez svjesnosti o božanskoj prirodi čovjeka, tijelo i niže emocije sredstvo su i hrana demonima. Put ka
takvoj svjesnosti posut je cvjetovima ljubavi; tada je tijelo kočija koja nas vozi Izvoru.

Važnost duhovne prakse – Sadhana

„Uhvati dan, prije nego on uhvati tebe!“

Yogi Bhajan
 44

Kundalini Yoga prepoznaje svaku Dušu kao savršenu, čistu i božansku na početku. Nema nikakve potrebe
za otkupom grijeha ili čišćenjem na razini duše. Duša je puna i lijepa kakva jest.

Život se temelji na tvojim navikama i definira te. Zavisno o tome kakve navike stječeš, istovremeno biraš
hoćeš li biti sretan ili nesretan. Bitno je znati da kada promijeniš svoje navike, sve oko tebe se može
promijeniti. Jutarnji rad na sebi te puni za dan i za sve izazove koje on nosi. Zadržavaš svoju energiju,
lucidniji si i fokusiraniji.

“Jednom je netko rekao o sadhani: “Kada napraviš sadhanu, ništa ti se ne bi smjelo dogoditi”, a ja sam
na to rekao: “Ne, kada napraviš sadhanu, sve bi ti se trebalo dogoditi i iz svega toga bi trebao izaći kao
pobjednik!”

To ti sadhana daje. Ne daje ti pisano jamstvo od Boga. Onaj tko sadhanu gradi svojom moćnom
osobnošću, može izgraditi bilo što! Zato radim svoju vlastitu sadhanu. Radim ju već godinama. Činim
to čak i sada. Neki me pitaju: “Ali Vi ste Majstor, zašto radite sadhanu?”, a ja na to kažem:

“Pa da ostanem Majstor!”

(Yogi Bhajan)

Sadhana je specifična duhovna praksa

Sadhana je specifična duhovna praksa unutar Kundalini yoge. Radi se svakodnevno i predstavlja bazu
duhovnog rasta. To je tvoj osobni, individualni duhovni napor, glavni alat koji koristiš za rad na sebi kako
bi ostvario svoju životnu svrhu.

Ona je najvažniji dio Kundalini yoge, tu sve počinje, ona je kamen temeljac za daljnju gradnju Sebstva. To
je samospoznaja da duh i tijelo služe Duši. U Doba Vodenjaka u kojem se sad nalazimo, moto jest:
“Znam, zato vjerujem.” Da bi znao, moraš govoriti iz osobnog iskustva, tako da sva znanja koja imaš o
yogi, vježbama, meditaciji, sve svoje uvide… trebaš uložiti u praksu sadhane. Tako iskusuješ ogromna
učenja Kundalini yoge sam za sebe.

Sadhana namješta tvoje gune (tri odlike prirode: sattva-vrlina, rajas-strast, tamas-neznanje), čakre i um.
Daruje te intuicijom, fizičkom i psihičkom izdržljivošću, samosviješću i novom dubinom duhovnog
iskustva. Sadhanu ne radiš da bi ikog zadovoljio, već da bi usrećio sebe i upoznao se. Sadhana zahtijeva
predanost i veliku disciplinu da ju prakticiraš svakodnevno, ona je tvoja vlastita veza sa samim sobom.

Sadhana se može odnositi na bilo koju duhovnu disciplinu učinjenu u bilo kojem trenutku dana. U
Kundalini yogi, međutim, najčešće se odnosi na praksu koja se obavlja tijekom 2 1/2 sata prije izlaska
sunca. Zašto 2 1/2 sata? Jer djeluje pod načelom karme: sve što uložiš, vraća se deset puta, tako da s 2
1/2 sata danih božanskom, tvoj cijeli dan je ispunjen blagoslovom. To vrijeme još nazivamo ambrozijski
sati ili amrit vela; period dana kada je najtanji veo između dana i noći, svijetla i mraka. Sve oko nas
spava, priroda se polagano budi, okruženi smo tišinom i najveća je količina prane (vitalne energije) u
zraku…

Kako se pripremiti za sadhanu?

Počni dan lagano, prije ustajanja se nježno protegni u krevetu uz par vježbi. Otuširaj se hladnom vodom i
popij čašu mlake vode. Obuci čistu i udobnu odjeću (najbolje bijele boje) i pokrij glavu maramom.
 45

Stvori sveto fizičko mjesto za svoju svakodnevnu praksu. Neka to bude prozračan tih prostor u kojem se
osjećaš ugodno. Ukrasi ga inspirativnim slikama, cvijećem, kristalima, svijećama ili štogod ti odgovara.

Yogi Bhajan nam je ostavio specifičnu sadhanu vezanu uz energije Doba Vodenjaka u kojem se nalazimo i
njen koncept je slijedeći:

1. Japji

Mnogi kundalini jogiji započinju jutarnju sadhanu s recitiranjem Japjija (sikhovska sveta molitva). Iako je
Japji standardni dio onoga što se zove Sadhana za Doba Vodenjaka, i lijepa i moćna je duhovna praksa,
ne moraš recitirati Japji kao dio svoje jutarnje sadhane. Sadhana je između tebe i Tebe, stoga odaberi
mudro ono što želiš raditi.

2. Kriya

(specifičan slijed vježbi za određeni organ, žlijezdu, čakru, emociju itd.)

Otvori svoju praksu s ADI MANTROM (Ong Namo Guru Dev Namo 3 puta). Njeno značenje jest: KLANJAM
SE UNUTARNJEM UČITELJU I UNUTARNJOJ MUDROSTI.

Tjelesna vježba je važan dio sadhane. Kriya ti pomaže da poboljšaš cirkulaciju, ukloniš napetost i
oslobodiš se emocionalnih blokova. Čisti organe, potiče sustav žlijezda i budi volju. Kriya i meditacija ti
daju duhovnu kondiciju i priliku da iskusiš svoj um.

Trajanje: otprilike 45 min, zavisno o odabranom setu vježbi.

3. Relaksacija

Nakon kriye slijedi relaksacija u ležećem položaju od 7-15 min.

4. Pjevanje mantri

Yogi Bhajan je zadao 7 mantri koje trebaš pjevati na kraju sadhane. Svaka ima svoju simboliku i
vrijednost, dijelim s tobom jednu:

Mantra Rakhay Rakhanhaar

Rakhay rakhanhaar aap ubaariun

Gur kee pairee paa-eh kaaj savaariun
Hoaa aap dayaal manho na visaariun
Saadh janaa kai sung bhavjal taariun
Saakat nindak dusht khin maa-eh bidaariun
Tis saahib kee tayk naanak manai maa-eh
Jis simrat sukh ho-eh saglay dookh jaa-eh

Prijevod Mantre Rakhay Rakhanhaar

Bog nas traži, daje nam svjetlo i brine o našim izazovima.

Bog je milosrdan i nikada nas ne zaboravlja.
Bog nas vodi i šalje nam dobre ljude da nam pomognu.
Bog ne dopušta da nas se povrijedi.
 46

Uzimam utjehu u Božjoj misli.

Kad se sjetim Boga, osjećam se mirno i sretno i sva moja bol odlazi.

Ovo je mantra za zaštitu i pomaže ti kad si fizički slab ili ograničenog zdravlja.

To je pobjednička pjesma koja ti omogućuje da budeš vođen božjom milošću. Uklanja prepreke pri
ispunjenju tvoje sudbine. Pjevanje ove mantre također pomaže protiv fluktuacija uma.

6. Završetak prakse

Tri puta otpjevaj mantru SAT NAM (moje ime je Istina).

Predaj se sebi i svom Višem Ja, započni dan svjesno i na najdivniji mogući način, iz ljubavi prema sebi i
prema Bogu. Daj sve od sebe, a on će učiniti ostalo.

Predanošću i dosljednošću stvaraj iz dana u dan raj na zemlji, sebi i svojoj okolini.

Ako si zainteresiran za doživljaj spomenutog, javi se i dođi na sadhanu koja se održava svake nedjelje
od 6-8,30 h. Više informacija na linkovima ispod teksta.

Živimo u Dobu Vodenjaka – Dobu duhovnosti i više svijesti

„Stavi svoju budućnost u dobre ruke – svoje.“

(nepoznat autor)

“U ovom trenutku vrijednosti iz Doba Riba nas vode do vrijednosti Doba Vodenjaka, a razlika između njih
je vrlo jednostavna: prve djeluju iz ega, stvaraju granice, dok vrijednosti Doba Vodenjaka nemaju
granica, beskonačne su i njihova svijest vodi ravno u Dušu, tako da se možemo povezati s Dušom u
svima.“

Yogi Bhajan

Doba Riba je iza nas

Kao što i Ti kroz svoj život prolaziš ciklično, tako i Majka Zemlja i način računanja vremena imaju svoje
cikluse. Astrolozi su utvrdili da se svake dvije tisuće godina vrijeme pomiče unatrag kroz astrološke
znakove, iz jednog u drugo doba.

Konkretno, iza nas je dovršeno doba vladavine Riba i krećemo se u doba Vodenjaka. Svako doba ima
svoju temu i svoje energetske kvalitete.

Doba Riba je povezano s elementom vode. U sebi je nosilo ignoranciju i težinu. Znanje je bilo moć i
vodeća afirmacije je bila: „Ja želim znanje, vodi me njemu.“ To je bila era hijerarhije, traženja vjere,
Sebe.. Sve je bilo tabu. Ljepota je bila vanjska, pridavala se veća vrijednost fizičkom nego nutarnjem i
duhovnom. Odnosi između muškaraca i žena su bili površni i spolovi nisu bili u ravnoteži. Dominirala je
muška energija.

Doba Vodenjaka – senzorno doba

No zora nove uzvišenije svijesti raspršuje tu tamu i unosi Sunce! Dobrodošao u Doba Vodenjaka, vrijeme
je da te svijetlo ravnopravnosti potpuno ispuni!
 47

Iz doba informacija smo se preselili u senzorno doba – Doba Vodenjaka. Tranzicija jednog u drugo doba
je počelo 11.11.1991.godine , a pravi prijelaz je nastupio 11.11.2011. Najintenzivnije smo ga osjetili
krajem 2012. godine.

Ovo doba se veže uz element zraka – komunikaciju, znanje, tehnologiju i napredak. S njim je već došlo
do brojnih izuma u elektrotehnici, transportu, informatici (mobiteli, računala, internet) itd. Naši životi su
prilično eksponirani, svi znaju sve o svima. Manje je tajni.

Uslijed svih tih promjena na globalnoj razini, isto tako dolazi do klimatskih promjena koje će
prouzrokovati sve češće velike poplave, potrese, požare, tornada…

Pojavit će se nove bolesti koje će predstavljati novi izazov za tvoj imunosni sustav, bit će sve više toksina
u tvojoj okolini i u hrani. Ljudi će biti skloni kroničnom umoru i depresiji i pokušat će to suzbiti okretajući
se elektroničkoj tehnologiji (društvenim medijima, igricama i sl.). To će povećati pritisak nad našim
živčanim sustavom. Da bi riješio sve ove nove informacije i novu energiju, moraš razviti svoje unutarnje
obrazovanje. Potrebna ti je izdržljivost, jaki živci, sposobnost da očistiš tijelo toksina i mudrost da
primijeniš svoju inteligenciju.

Doba Vodenjaka – doba duhovnosti i više svijesti

Ovo je također doba duhovnosti i više svijesti. Osvještavamo da Bog nije van nas, nego u nama. Muški i
ženski aspekt u nama su u ravnoteži. Žudimo za dubljim i produhovljenim odnosima. Žene ponovno
osvještavaju svoju prirodu: gracioznost, velebnost i snagu.

Vrijeme je blagoslova, ali i napornog rada. Život u Dobu vodenjaka je Put spoznaje. Tko si ti? Zašto si tu?
Ovo doba ti govori da si puno divniji nego što možeš i zamisliti i puno vrjedniji nego što ti je ikad rečeno.

Ljudi rođeni u ovo doba su nagrađeni šestim čulom. Neophodno je da se ono koristi u ovo doba. Ono
vlada svim ostalim osjetilima i svim elementima (zemlja, voda, vatra, zrak, eter). Ovo je senzorno doba,
doba bez nesigurnosti kad trebaš disciplinirati svoj um meditacijom. Kad postaneš senzorno biće, tvoja
ljepota će dolaziti iznutra, od tvoje otvorenosti, iskrenosti, predanosti. Sve će ljude okruživati
dostojanstvo i devocija i ljepota njihovog karaktera će biti čista, duboka i uzvišena.

Znaš da mudrost postaje znanje tek kad postane tvoje osobno iskustvo, stoga je bitno sve informacije
koje si nekad skupio probrati i izabrati ono što je esencijalno za tebe. I onda kreni na Put, Put
preobrazbe.

Ovo je vrijeme kad trebaš otpustiti sve mentalne okvire i rigidne forme. Sve strahove i tjeskobe.

Vrijeme je da dođeš k Sebi! Osvijesti da znaš sve ono što se ima za znati. Vidiš sve ono što se ima za
vidjeti…

Sad je vrijeme da slušaš i da se probudiš. Ljepota i unikatnost ovog doba si TI!

S vremenom će ljudi cijeniti to što si autentičan, iskren i imaš iskustvo o onome o čemu govoriš. Biti
ćemo svi međusobno povezaniji i osjetit’ ćemo zajedništvo kao ljudi.

Konstantno s drugima dijeli svoje snage, a ne slabosti. Budi oslonac i naći ćeš oslonac.

Kada je na tebi red, kreni i pritisak će biti smanjen

 48

Dijelim s tobom jednu divnu meditaciju koja nam pomaže pri radu na trećoj sutri – KADA JE NA TEBI RED,
KRENI I PRITISAK ĆE BITI SMANJEN.

Postura: sjedni prekriženih nogu s ravnom kralježnicom

Fokus: Oči su zatvorene

Tri puta otpjevaj uvodnu mantru: ONG NAMO GURU DEV NAMO (klanjam se unutarnjoj mudrosti i
unutarnjem učitelju)

Mantra za meditaciju: Gobinday, Mukanday, Udaaray, Apaaray, Hariang, Kariang, Nirnaamay, Akaamay

(Onaj koji održava, Onaj koji oslobađa, Onaj koji prosvjetljuje, Onaj koji je beskonačan, Onaj koji razara,
Onaj koji stvara, Bez imena, Bez želja)

Ova mantra donosi stabilnost na obje hemisfere mozga i radi na srčanom centru, te pomaže razviti
suosjećanje, strpljenje i toleranciju. Također ima sposobnost da probije tvoje duboke energetske
blokove.

Pjevaj i usredotoči se na zvuk.

Trajanje: 11 minuta

Uči se kretati kroz život s namjerom njegovanja svog tijela, uma i duše u svakom trenutku, štogod radio.
Kundalini yoga ti pomaže da bolje razumiješ život, sebe i što ti je činiti.

Najbitnija mantra ovog doba jest: „KEEP UP!“ (samo nastavi)

Mi nismo bića građena od materije

Život je ono što je trajno. Život je ono što neprestano prkosi svim ograničenjima vremena, fenomen
koji opstaje unatoč svim univerzalnim zakonima. On je uvijek konstanta iako se materija kroz koju
komunicira neprestano obnavlja i mijenja. Budalasto je zaključiti da smo mi samo bića građena od
materije. Mi smo poput rijeke koja teče i pronalazi svoj put kroz prostor i vrijeme. Stvarna esencija
našeg postojanja nastavlja čak i kad se sva materija raspadne.

Prsti kojima je ovaj tekst napisan neprestano mijenjaju svoje stanice od samog početka života. Svake
minute, milijuni stanica umiru i bivaju zamijenjene novima u našim tijelima, a “svjedok” tih promjena
ostaje isti, kao što rijeka ostaje rijeka iako neprestano svježa voda teče kroz njeno korito.

Budalasto je zaključiti da smo mi samo bića građena od materije. Mi smo poput rijeke koja teče i
pronalazi svoj put kroz prostor i vrijeme. Stvarna esencija našeg postojanja nastavlja čak i kad se sva
materija raspadne.

Francuski pjesnik Victor Hugo je jednom rekao: “Ima jedan prizor koji je veći od mora, to je nebo; ima
jedan prizor koji je veći od neba; to je ljudska duša.”

Dok je Francuski mistik Teilhard de Chardin rekao: “Mi nismo ljudska bića s duhovnim iskustvima. Mi
smo duhovna bića koja prolaze kroz materijalno iskustvo.”

Koliko toga mi zapravo razumijemo iz ove jednostavne izjave. Imamo li mi dušu ili mi jesmo duša. Koja je
priroda duha ili duše? Je li ona vječna? Je li ona poput nekog duha? Je li ona dio mentalne platforme?
 49

Povijest (i sadašnjost) je prepuna mišljenja o ovoj uzvišenoj temi. Grčki je filozof Epictetus jednostavno i
indeferentno izjavio: “Ti si mala duša koja unaokolo šeta svoj leš.”, dok je s druge strane britanski
pjesnik Lord Byron, iako je vjerovao u reinkarnaciju, rekao: “Mi svakako imamo dušu, ali kako je ona
postala zatočena u tijelu je iznad moje mogućnosti maštanja. Samo znam, da kad moja duša jednom
izađe, neću bez borbe pristati na to da ponovo uđe u neko drugo tijelo.”

Razmišljanje da smo na neki način bili prisiljeni prihvatiti neko tijelo, je ono što ljudima nije baš ugodno
čuti i zbog čega odbacuju ideju da su nešto različito od fizičkog. Takvi ljudi preferiraju živjeti u neznanju o
duši i poput djece kojima su uskraćeni slatkiši, odbijaju cjelokupni koncept, poput koncepta “kiselog
grožđa” u Ezopovoj basni o lisici i grožđu. Naime, lisica, videći grožđe na jednoj visokoj lozi, pokuša ga na
sve načine dohvatiti. Nikako nije mogla doći do njega. Nakon što je sve bez uspjeha probala, okrene se i
ode govoreći: “Ionako ništa ne valja. Još je kiselo. Trnu zubi od njega.”

Vjerovali ili ne u duh ili dušu, ne možemo zanemariti činjenicu da znanstvenici nikada nisu bili u stanju
stvoriti život u laboratoriju. Očito je da nešto nedostaje iz mrtvog tijela, a do danas znanost nije uspjela
identificirati što je to, a vrlo je vjerovatno da nikada ni neće.

Voltaire je empatično izjavio kako empirijsko prilaženje u otkrivanju duše nikada neće uspjeti: “Ni tisuće
metafizičkih knjiga nas neće naučiti o prirodi duše.”

“Proof of Heaven”

Ipak, bivši neurokirurg Dr. Eben Alexander ima puno toga za reći u svojoj novoj knjizi “Proof of Heaven.”
Prije nego je napisao ovu knjigu, Dr. Alexander je cijeli život bio znanstvenik-skeptik. Nije vjerovao u
svijest, slobodnu volju ili u postojanje nefizičkog duha, već se čvrsto držao uvjerenja kako je svijest ili
svjesnost samo iluzija koju kreira biokemijska funkcija mozga. Ali dogodilo mu se nešto što mu je
dramatično preokrenulo pogled na svijet.

Sve je počelo kada je bakterija e.coli inficirala njegovu leđnu moždinu i ovojnicu mozga. Bakterija se
počela hraniti njegovim mozgom, što je rezultiralo nasilnim napadajima, vrištanjem, grčenjem mišića i u
konačnici je uslijedila koma s mrtvim mozgom. Za vrijeme ovog komatoznog stanja, Dr. Alexander nije
pokazivao nikakve znakove viših moždanih aktivnosti i bio je održavan na životu s respiratorom i
intravenoznim tekućinama.

Statistika govori kako je stopa smrtnosti ljudi čiji je mozak zahvaćen bakterijom e.coli 97%, tako da su
mu davali malo nade za preživljavanje.

Ali nešto se izvanredno dogodilo za vrijeme njegove izgledne “smrtne kazne”. Umjesto da je iskusio
tamu u sedmodnevnom periodu bez svijesti, nekoć hard-core znanstvenik-skeptik je iskusio jasnu i
ogromnu ekspanziju svoje svijesti u “životu nakon smrti.” Čudom, ili božjom rukom, Dr. Alexander je
ozdravio i povratio normalno funkcioniranje mozga te je mogao svoje iskustvo pretočiti u riječi. U knjizi
“Proof Of Heaven” opisani su nevjerojatni detalji njegovog izvantjelesnog iskustva.

Opisuje da je njegovo iskustvo nakon smrti bilo tako stvarno i prodorno da se iskustvo ljudskog života na
Zemlji činilo poput nekog sna. Također je podijelio da nakon smrti – vrijeme ne postoji, ljubav je tkivo
samog postojanja, komunikacija je telepatska, a zvuk OM je ono što je čuo nakon izlaska iz kome.
 50

Tijelo je poput sna

Tijelo je poput sna. Možemo to iskusiti svake noći. Dok sanjamo, naše tijelo leži u krevetu, ali mi
odlazimo drugdje. Na taj način svi doživljavamo da je naš stvarni identitet odvojen od ovog tijela. Kad
sanjamo zaboravljamo tijelo koje leži u krevetu, djelujemo u drugim tijelima i na drugim mjestima.

Slično, tijekom dana zaboravljamo naše tijelo iz snova u kojem smo putovali na nekoliko mjesta. Možda
smo, u tijelu u snovima, letjeli nebom. Po noći zaboravljamo naše hodajuće tijelo, a po danu
zaboravljamo naše leteće tijelo. Ali naše svjesno jastvo, duša, još uvijek postoji, i ostajemo svjesni našeg
postojanja u oba tijela.

Stoga, moramo zaključiti da mi nismo nijedno od tih tijela. Neko vrijeme provodimo u određenom tijelu i
onda ga u trenutku smrti zaboravljamo. Tako je tijelo zapravo samo mentalna struktura, nešto poput
sna, ali jastvo je različito od svih tih mentalnih struktura. To je samospoznaja.

U Bhagavad-giti je rečeno:

indriyani parany ahur indriyebhyah param manah

manasas tu para buddhir yo buddheh parats tu sah

“Aktivna osjetila su viša od materije, um je viši od osjetila, inteligencija je viša od uma, a duša je viša
od inteligencije.”

Vrlo moćna metoda buđenja koju ne može svatko podnijeti

U svemu što se radi ili slijedi prema nekom cilju, najvažniji je trud i ono što ponudimo od sebe. Ovisno
što se želi i što se daje, takvi su i rezultati. Od yoga prakse do svih aspekata našeg života. Ako se nešto
želi polovično dovoljan je površan trud pa će takvi biti i rezultati, za nešto više treba dati više truda. Tako
ćete uvijek dobiti upravo onoliko koliko ste i uložili.

U yogi se daju vrlo jasne i praktične upute kojih se treba pridržavati na putu duhovnog napretka. Jedna
od njih bez koje nema napretka je tapas ili tapasya – metoda samodiscipline, suzdržavanja, strogosti,
ponude, pokore. Ona je jedna od najmoćnijih tehnika duhovnog buđenja i pročišćenja. Kroz tapas se
povezujemo sa osobnom odlučnošću i voljom i tada se budi „unutarnja vatra“ koja stvara toplinu kojom
se potpaljuju (pročišćavaju) nečistoće.

Tapas je neizostavno etičko načelo yoge i vrlina kroz koju osoba na duhovnom putu prihvaća neku vrstu
odgovornosti i strogosti. Dolazi iz sanskritskih korijena riječi „tap“ što znači „gorjeti svim srcem“ raditi
punim srcem i „as“ koji znači Ja. Sastavni je dio svake duhovne prakse (sadhane) a može se odnositi na
tijelo, um, govor, jezik.

U tome je disciplina važna jer sa njom iskorjenjujemo neke štetne navike i razvijamo nove. Kroz nju
sadimo lijepo sjeme koje će u budućnosti proklijati u plod. Zato je posebno potrebna na početku, kada
nedostaje i dok nam nešto ne prijeđe u naviku, tako da ona nije uvijek ugodna. Kada vam se npr. ne da
nešto napraviti ali znate da je dobro za vas i preporučeno od vaših autoriteta (npr. meditirati), pa unatoč
tome što nemate volju ipak napravite – to se zove tapas – extra trud ili napor, koji će s vremenom
prerasti u zadovoljstvo.

Praksa yoge može nas privući iz raznih razloga, ali kada se ozbiljnije upustimo u nju vidjet ćemo koliko je
mnogo izazova kroz dugotrajnu praksu. Često mogu nastati razne krize uzrokovane nedostatkom
 51

posvećenosti, vremena, volje, entuzijazma, pravilnog razumijevanja prakse, neposlušnosti i sl.

Odgađanje posebno čini da tapkamo u mjestu i koči duhovni napredak. To upućuje da uvijek treba biti
pažljiv i svjestan uma kojem tapas-disciplina nije najdraža. On uvijek traži izgovore, pa ga treba
nadmudriti. Zato nas učitelji potiču da napravimo svoju praksu i prođemo kroz krizu upravo sa njom, kao
kroz vatru pročišćenja.

Tapas nas također može i „spržiti“ tj. naša vlastita praksa. Ako smo povezani s njom na nezdrav način
ona će jačati ego i poticati dokazivanje, uspoređivanje, natjecanje, nadmoć, posebnost (i to vrlo
suptilno). To će se odraziti i na druge aspekte života.

Da bi izbjegli zamke treba prije svega imati Učitelja ili mentora koji je već prošao slično pa nas može
savjetovati i pomoći u kriznim trenucima. Treba se otvoriti za znanje i uvrstiti dvije važne vrline koje se
vezuju uz tapas: vairagya – nevezanost i ishvara pranidhana – ponuda prakse i njenih plodova
Božanskom izvoru. Kada ih imamo utemeljene tada je naša praksa bez očekivanja rezultata, kao čin
predanosti i devocije. To donosi pravu snagu, odlučnost i zdravi entuzijazam. Možemo zamisliti svoju
praksu kao najosjetjiviji cvijet ili biljku koji treba svu pažnju i nježnost, baš kao i prava biljka. Tako se
razvija odnos sa njom i sigurno puno više ljubavi i brige.

Bilo što da slijedite, bilo koji program da radite budite svjesni da ste ga prije svega sami odabrali i da
gotovo svi proživljavaju slična iskustva i zamke. Kada se odlučite na nešto, budite ustrajni za dugo
vremena! Puno više povjerenja daju osobe koje su ustrajne nego one koje su površne, stalno mjenjaju
programe i Učitelje. Ovdje dolazimo do duboke teme povjerenja, predanosti i poslušnosti Učitelju, bez
čega je teško proći kroz tapas.

Poznati učitelj Swami Sivananda kaže o tapasu:

Cilj tapasje je pročišćavanje, sagorijevanje ili potpaljivanje nečistoća čime se prouzrokuje proces
eliminacije, ne u fizičkom tijelu, već u mentalnom i emocionalnom tijelu. Kroz ovaj proces um i emocije
su očišćeni od svih nečistoća, kompleksa i obrazaca ponašanja koji su uzroci bola i patnje.

Tapas je čin pročišćavanja. To ne treba pogrešno shvatiti misleći da znači stajanje bez odjeće u hladnoj
vodi ili snijegu, suludo i besmisleno prakticirati samo-suzdržavanje. Kada hoćete eliminirati lošu naviku,
što je se više želite riješiti, ona postaje moćnija. Kada je napustite u budnom stanju, ona se pojavljuje u
snovima, kada je zaustavite u snovima, ona se izražava u vašem ponašanju ili se manifestira kao bolest.
Ova određena navika mora biti uništena u svom psihičkom korijenu, a ne samo na svjesnom nivou.

Samskare (karmičke impresije, otisci) i Vasane (mentalni obrasci, klice) moraju se eliminirati nekim
oblikom tapasje. Psihologija suzdržavanja igra vrlo važnu ulogu u buđenju čovjekovih latentnih moći. U
nedostatku pravog razumijevanja moderan čovjek je na žalost prihvatio ideju da je smisao života u
osjetilnom zadovoljavanju. Psihologija suzdržavanja je vrlo zdravo-razumna, a nikako abnormalna. Kada
su čula zadovoljena vanjskim zadovoljstvima, komforom i luksuzom, mozak i živčani sustav postaju slabi,
a s njima slabi svjesnost i prana. U ovakvoj situaciji metoda suzdržavanja je jedan od najmoćnijih, a
ponekad i najeksplozivnijih metoda buđenja.

Manifestacije primjenom tapasa mogu biti izuzetno jake i aspirant se u početku mora suočiti s nižim
instinktima. On prolazi kroz mnoga iskušenja i suočava se s napadima tamastičnih i mračnih sila. Sve zle i
negativne samskare ili karme mnogih inkarnacija izlaze na površinu. Ponekad se javlja vrlo veliki strah ili
snažna vezanost za svijet. Neki smršave ili se čak razbole. U ovakvim krizama mogu se
 52

pojaviti siddhiji (moći, darovi). Čovjek razvija van-osjetilnu percepciju i može čitati misli drugih, utjecati
na druge svojim mislima ili materijalizirati vlastite misli.

Tapas je vrlo moćna metoda buđenja koju ne može svatko podnijeti, a na putu samoostvarenja tapas je
važna vrlina. Smisao te riječi je i strogost, izdržljivost, istrajnost ili pokora. Ta vrlina je i sposobnost u
duhu discipline žrtvovanja, askeza. Smisao tapasa je i usredotočenost, napor onoga tko „sagorijeva”.

Tapas, kao unutrašnja strogost, striktan je stav i dosljednost u pogledu raznih životnih situacija. To znači
da smo sposobni odbaciti, svjesno i smireno, sve ono što bi moglo biti destruktivno za naše psiho-fizičko
zdravlje, npr. alkohol, cigarete, droge, neke vrste hrane, loša društva, vezanosti i misli, želje i ponašanje
koji nisu zasnovani na viziji Realnosti, i koji tako ometaju naš duhovni razvoj.

Mnoge duhovno ostvarene osobe kažu da moramo proći kroz tapas. A kroz vatru tapasa nije moguće
proći bez ljubavi i bez prisutnosti duhovnog Učitelja.

Kada kritiziraš, preuzimaš lošu karmu onoga kome to činiš

Jeste li znali da, kada kritizirate, na sebe preuzimate lošu karmu onoga kome to činite? Tko bi na svojim
leđima, osim svoje, htio nositi i teret tuđe karme?

Stoga, kada slijedeći put krenete kritizirati nekoga, sjetite se ovih nekoliko vrijednih citata iz Veda koji
nam govore o prirodi kritiziranja i kako ono utječe na našu karmu…

akrosaparivadabhyam vihimsanty abudha budhan vakta papam upadatte ksamamano vimucyate

“Neznalica nastoji nauditi mudrome svojom zlobom, a čineći to, on na sebe preuzima teret grijeha
mudroga, kojeg je mudar čovjek odbacio oprostivši neznalici.” (Vidura govori Dhritarastri:
Mahabharata, Udyoga-parva 34.74)

akrusyamano nakrosen manyur eva titiksitah akrostaram nirdahati sukrtam casya vindati

“Osoba koju kritiziraju ne treba kritizirati natrag u znak odmazde, jer će bol koju je osjetio primanjem
kritike, sama pojesti kritičara i poništiti rezultate njegovih dobrih djela.” (Dattatreya govori
Saddhyama: Mahabharata, Udyoga parva 36.5)

sammanad brahmano nityam udvijeta visad iva amrtasyeva cakanksed avamanasya sarvada
sukham hy avamatah sete sukham ca pratibudhyate sukham carati loke ‘sminn avamanta vinasyati

“Tijekom svog života, brahmana treba materijalni prestiž smatrati otrovom, a sramotu poput nektara.
Ako se netko nauči tolerirati sramotu, njegova će se uznemirenost povući i sretno će spavati, sretno se
probuditi i sretno se kretati. Osoba koja ga vrijeđa će, zbog svog grijeha, postati žalosna, a njegova će
sreća nestati u ovom i sljedećem životu.” (Manu-samhita 2.162-163.)

pratyaksam gunavadi yah paroksam tu vinindakah sa manavah svaval loke nastalokaparayanah

“Onaj tko nekoga hvali u njegovoj prisutnosti, ali ga kritizira iza leđa, nije bolji od psa. Njegove šanse
da se uzdigne do viših planeta, u ovom životu su potpuno isčezle.” (Bhishma govori Yudhisthiri:
Mahabharata, Santi parva 115.11)

arusyan krusyamanasya sukrtam nama vindati duskrtam catmano marsi rusyaty evapamarsiti vai
 53

“Onaj tko ostaje tolerantan i ne postane ljut, zasigurno preuzima na sebe dobru karmu onoga tko ga
kritizira, a njegovi grijesi (loša karma) se prenose na ljutitoga.” (Bhisma govori Yudhisthiri:
Mahabharata santi-parva 115.3)

para-svabhava-karmani yah prasamsati nindati sa asu bhrasyate svarthad asaty abhinivesatah

“Onaj tko se upušta u slavljenje ili kritiziranje nečijih materijalnih odlika ili ponašanja, vrlo će brzo
zastraniti od puta koji je u njegovom najboljem interesu, upličući se u iluzorne dualnosti ovog
svijeta.” (Krishna govori Uddhavi: Srimad Bhagavatam 11.28.2)

9 prepreka na duhovnom putu

Prema velikom mudracu Patanđaliju postoji devet prepreka na duhovnom putu kao devet oblika
poteškoća s kojima se duhovni aspirant (sadhaka) skoro svaki dan susreće na svom putu joge.

Bolest, gubitak povjerenja, sumnja, nesigurnost, lijenost, svjetovni užici (gubitak nevezanosti – vairagje),
nezadovoljstvo, pomanjkanje entuzijazma i nesposobnost koncentracije su smetnja (vikšepa) i prepreke
(antaraja) na duhovnom putu.

1. Bolest

Kao prvo susrećemo se sa VJADHI. Vjadhi znači bolest, ali isto tako i općenito napornu i otežavajuću
smetnju koja negativno utječe na naše vježbanje i onemogućuje ga. To mogu biti i buka, obiteljska svađa
ili neka uznemirujuća briga.

2. Sumnja

Sljedeća prijetnja je STJANA – sumnja u djelovanje u vlastiti napredak. Misli poput: “Vježbam već
nekoliko godina i još uvijek nisam ništa postigao…” – teška su smetnja koja naposljetku zaista zaustavlja
naš daljnji razvoj. Mantrom i molitvom možemo prevladati takve misli i unutarnje porive.

3. Osjećaj unutarnje slabosti

Još jača smetnja je SAMŠAJA – osjećaj unutarnje slabosti koja vodi sumnji hoćemo li ikada dostići naš
cilj. To znači da smo izgubili šraddhu, našu vjeru. Sumnje slabe snagu naše volje (bili mi toga svjesni ili
ne) i jačaju negativne misli. Upravo kroz sumnje počinju se smanjivati naši izgledi. Zbog toga, dok god ne
osnažimo dovoljno iznutra, trebamo izbjegavati osobe koje negativno kritiziraju i potkopavaju. One slabe
naš duh i pripremaju podlogu za sumnju.

4. Lijenost

PRAMADA znači lijenost, a ovdje to podrazumijeva gubitak discipline, dopuštanje neredovitosti u

vježbanju. Kada počnemo naveliko prihvaćati razonode i odvraćanja, odgađati vježbanje te zanemarivati
naša načela, upali smo u klopku pramada. Postajemo lakoumni i imamo spremne izgovore. Ali ni jedan
film ili knjiga, bilo kakav hobi ili sport, studij ili zanimanje ne mogu nam pružiti ono što možemo dostići
sadhanom (duhovnom praksom).

Razmislite, dali ste obećanje sebi i svome Učitelju i ono je sada postalo vasa dužnost. Ako sjedinite ovu
dužnost s ljubavlju, tada je vaš uspjeh siguran.

5. Tromost
 54

Kad ALASJA, tromost ili tamas guna prevlada u nama, osjećamo se umornima, praznima, ukočenima i
nesposobnima za jasno razmišljanje. Ovu smetnju često možemo prevladati promjenom načina
prehrane. Hrana utječe na ravnotežu energija i guna u nama. Prije svega trebate prestati jesti meso.
Nemojte dopustiti da vaš trud na duhovnom putu bude uništen zbog pohlepe vašeg jezika. Najbolje je
uzimati satvičnu vegeterijansku hranu: koliko god je moguće biološki i svježe pripremljeno povrće.
Mlijeko, kruh, žitarice, voće i orahe.

6. Vezanost

AVIRATI je vezivanje za svjetovne vezanosti – suprotnost vairagji, odricanju. Osobito se odnosi na

vezanost uz loše osobine i navike koje nas koče na duhovnom putu. Uvijek se sjetite da vrijeme na vas ne
čeka. Propušteno vrijeme se ne može vratiti. Pravi tragalac nikad neće odustati od traganja sve dok ne
nađe ono što je tražio, pri čemu je neizostavna vairagja.

Ne trebate ništa odbaciti ili napustiti – živite svoj život sa svojom obitelji, partnerom, prijateljima – ali ne
zaboravite svoj istinski cilj. Svjetovne dužnosti nisu prepreka – ako ih obavljate pažljivo i s ljubavlju – čak
vam i pomažu pri ostvarenju ovog cilja.

7. Nezadovoljstvo

BHRANTI DARŠANA – nezadovoljstvo, negodovanje i sumnja u djelotvornost vježbi, u prikladnost

mantre ili krije – također su prepreka. Kada tragalac počne mijenjati mišljenje o vlastitom putu ili svom
Učitelju, poput kameleona koji mijenja boju, dolazi u veliku opasnost. Ako se iz nesigurnosti u ispravnost
puta uvijek ponovo vraćate na početak da biste slijedili neki drugi put, nećete nikada postići svoj cilj.
Nemojte da na vas utječu bilo vanjski ili unutarnji događaji. Svjesnom vjerom slijedite put za koji ste se
odlučili. Smetnje i problemi će se uvijek pojavljivati, to je u prirodi svijeta.

8. Zapostavljanje discipline

ALABDHA BHUMIKAT znači zapostavljanje discipline. Mnogi započinju s vježbanjem puni oduševljenja,
vjere i povjerenja, ali ukoliko uskoro ne dožive uspjehe njihova početnička gorljivost slabi i gubi polet.
Ovo nažalost vrlo često doživljavam s mojim učenicima. Oni počinju s velikim oduševljenjem, a ubrzo
zatim sve zapostavljaju. S ovom teškoćom bori se skoro svaki učenik na svom putu.

9. Nemir uma

Posljednja smetnja, ANAVASTHITATVANI ĆITTA – nemir uma i nesposobnost koncentracije – također je

poznata svakom vježbaču. Iako smo pronašli pravu tehniku i potpuno se na nju usmjerili, ćitta vrittiji
(valovi misli) nam ponovno postaju nemirni i lutaju naokolo. Ovu poteškoću možemo zasigurno
prevladati nepokolebljivim vježbanjem, kao što postojano kapanje vode pravi udubljenje u tvrdoj stijeni.

Kako napredovati na duhovnom putu?

Patanđali nam u Joga sutrama daje sustavan uvod kako uspješno napredovati na duhovnom putu. Na
tom putu postoje mnoge smetnje koje trebamo poznavati kako se ne bi nespremni susreli s njima.
Patanđali te smetnje također označava i kao “bolesti”, ne misleći pritom na tjelesne infekcije, već na
bolesne “nezdrave” misli i osjećaje. Tjelesne bolesti se mogu lakše tretirati i liječiti od nevidljivih,
duševnih smetnji. Pritom je još i otežavajuće što takve misli i osjećaje često smatramo ugodnima.
Nažalost, kada im popustimo one vode do nesretnog završetka. Ako ne izdržimo i prekinemo naše vježbe
 55

tih će nas devet “bolesti”, što ih je Patanđali nabrojio u tridesetoj sutri, dovesti do pada. Valovi osjećaja
koji se podižu u našem umu su daleko moćniji od valova olujnog oceana. Valovi negativnih misli
oslabljuju i tako dovode do gubitka duhovne energije.

Nemojte izgubiti odvažnost ukoliko vam izgleda da nemate vidljivog uspjeha. Onaj koji traga, neprekidno
vježba i trudi se, sigurno će dostići svoj cilj. U ovom svijetu se moramo za sve boriti – za uspjeh u studiju i
zvanju, sklad i stabilnost u prijateljstvu i braku. Taj put nije lagan, no oslabi li trud ubrzo će se ugnijezditi
“rak” koji se tako brzo širi da također napada i uništava i zdrave dijelove. Bolest kao rak nije ograničena
samo na tijelo, slično se pojavljuje i u području misli. Ove “bolesti” ne djeluju samo na osobu koju su
pogodile, već se šire i na one što su s njom u vezi.

Od onog koji je od mene udaljen pet metara i ja sam pet metara daleko. Ako napravi jedan korak
unatrag i moja će udaljenost od njega biti jedan korak više. Isprva niste svjesni da se udaljavamo jedan
od drugoga, a kada to primjetite vjerovatno je već prekasno.

Tragaocu na duhovnom putu nije lako u svim životnim situacijama držati se svojeg “kolosijeka” i očuvati
pozitivne osjećaje i misli. Ponekad je potrebno i više života da bi čovjek konačno postao svjestan svojih
grešaka i naposlijetku shvatio o čemu se radi i što treba dostići.

Sljedeća slika pojašnjava u kakvoj se situaciji nalazi duhovni tragalac. On je poput neplivača koji je pao u
duboku vodu i očajnički doziva upomoć. Zgrabit će bilo koju priliku koja obećava spas. Čak i ako mu
pružite komad bodljikave žice, čvrsto će se primiti za nju ne obraćajući pažnju na bodlje koje mu se
zabadaju u ruku. On zna da je jedina nada za spas života u tome što se čvrsto drži. Na isti će se način
tragalac za sjedinjenje s Bogom ili spoznajom Boga čvrsto držati svog puta bez obzira na to koliko on bio
bolan.

Bolest, gubitak povjerenja, sumnja, nesigurnost, lijenost, svjetovni užici

Svatko ima vlastitu predodžbu Boga. Neki obožavaju Boga u kamenu i mole se pred njim. Je li taj kamen
presudan za uspjeh molitve? Nije! Važni su vjera, povjerenje i unutarnja jasnoća onoga koji moli. Tako je
moguće dobiti više jasnoće od kamena negoli od čovjeka. Pomoću bilo kojeg simbola što ga štujemo s
vjerom možemo probuditi vlastito unutarnje vodsto i Učitelja, svoje unutarnje Jastvo. U najvišem stanju
svijesti, samadhiju, dolazi do kranjeg sjedinjenja znalca, znanja i objekta znanja. Kroz nirbiđa samadhi u
kojem će se konačno rastočiti sve karme, tako da ne preostane ni najmanja klica ili sjeme neke “bolesti”,
na kraju dostižemo svoj cilj – oslobođenje od smrti i ponovnog rođenja.

Dotad su nam karme bile za petama – nismo ih mogli vidjeti, ali smo osjećali njihovo djelovanje u svojoj
sudbini. Posljedice karmi doživljavamo kao sreću i nesreću, kao lijepe i ružne događaje u svom životu.
Karme usmjeravaju naše unutarnje osjećaje i misli, tako da nam se sudbina iznenada može sasvim
izokrenuti. Kada pogledamo unatrag često smo i sami vrlo iznenađeni kako su nam se pogledi na život
izmjenili – i ovime također upravlja karma. Nazvat ćemo to slučajem ili iznenađenjem – no to su učinci
djela koja smo napravili u ovom ili prošlom životu.

Za duhovnog aspiranta vrlo je važno živjeti potpuno svjesno. Samo sjesti, zatvoriti oči i odrediti sebi da
meditira, a pritom pustiti misli da slobodno lutaju bez imalo svijesti o njima, znak je lijenosti. Trebalo bi
točno promatrati što i s kim pričamo, provjeriti što činimo i činimo li ono što bismo trebali. Kada
zapostavimo tu kritičku samoanalizu, pripremamo tlo za onu bolest koju Patanđali opisuje kao – bolest
nemirnog uma. Um je nemiran kada anthakarane nisu čiste. Nečisto ovdje znači da još uvijek postoje
 56

neispunjene želje, čežnje i osjećaji koji su dosad bili potisnuti, kao i negativni dojmovi koji su izvana
prodrli u našu podsvjest.

Gdje god da čovjek živi u svijetu, uvijek se susreće sa smetnjama i iskušenjima. Često im podlegne kao
žrtva, ali s ustrajnošću ipak ponovno nalazi put natrag. Patanđali nas priprema na prepreke s kojima
trebamo računati. Kada se susretnemo s njima trebamo ih ispravno procijeniti i suprotstaviti im se.
Strpljenje i izdržljivost, mantra đapa i sumaran naposlijetku pobjede sve smetnje.

Iskupljenje grijeha

Kako biste bolje razumjeli ovaj članak, molimo vas pročitajte sljedeće članke:

Grijesi i zasluge

Vrste grijeha i njihove posljedice

Osjećaj žaljenja zbog učinjene greške i ulaganje truda u iskupljenje, prirodna je težnja u ljudima. Čak i
malo dijete shvaća kada pogriješi i uči se ispričati.

Osoba koja radi greške ili loša djela izlaže se stvaranju grijeha. U svakodnevnom životu smo ponekad
izloženi stvaranju grijeha. U ovom članku ćemo objasniti što možemo činiti kako bismo uklonili posljedice
grijeha.

Jedan od načina prevladavanja grijeha je da se s vjerom i odlučnošću pridržavamo Pravičnosti (Dharma).

Pridržavanje Pravičnosti podrazumijeva:

pokoru (kao npr. izlaganje tijela nekom trpljenju kroz duže vrijeme); kontrolu nad umom, osjetilnim i
motornim organima (kao što je kontrola požude); kontrolu nad tijelom (kao npr. brzina disanja), zatim
žrtvovanje i ponašanje prema duhovnim mjerilima.

Drugi način za poništenje posljedica grijeha je iskupljenje. Iskupljenje je osjećaj kajanja zbog učinjene
greške ili djela i primjena odgovarajuće kazne koju sami izaberemo kako bismo se očistili od stvorenog
grijeha. Iskupljenje uključuje pokajanje i odlučnost.

Pomaže razviti osjećaj zadovoljstva u nama, a i u ljudima oko nas. Kada osoba prema kojoj smo napravili
grešku vidi da radimo iskupljenje, reakcija koju je ta osoba imala prema nama se smanjuje i nestaje.

Svjesne i ozbiljnije greške koje počinimo možemo iskupiti s odlaskom na hodočašće, donacijom ili
postom.
 57

Koja je razlika između kazne i iskupljenja? Možda ste primijetili da neki kriminalci koji izdrže kaznu ne
postaju bolji niti su svjesni posljedica svojih djela. Razlika između kazne i iskupljenja je u kajanju. Osoba
koja radi pokajanje i nakon toga iskupljenje zbog počinjene greške, strogo se pridržava svog obećanja te
nakon toga ima dobrobiti.

Želje, mržnja, vezanost, očekivanja, ljutnja, pohlepa, ego, ljubomora i druge mane osobnosti, glavni su
razlozi koji vode do grijeha. Važno je razumjeti da kazna i iskupljenje ne uklanjaju uzrok koji dovodi do
grijeha. Međutim, uklanjanje mana osobnosti i želja, koje vode do grijeha, moguće je samo uz
redovito obavljanje duhovne prakse.

Pojanje (ponavljanje) Božjeg Imena je preporučena duhovna praksa za sadašnje vrijeme. Svi naši
akumulirani grijesi i zasluge se nalaze u našem podsvjesnom umu, a pojanjem se naš podsvjesni um
pročišćava.

Kao što Sunce uklanja maglu ili topi snijeg, tako i pojanje uklanja nepotrebne misli iz uma te neutralizira
naše grijehe.

Živimo u svijetu u kojem se nije lako u svakoj situaciji ponašati pravično i ne sagriješiti mišlju, riječju,
djelom. Međutim, Bog je svjestan naših ograničenja i izazova u današnjem okruženju. Pojanjem Božjeg
Imena, dao nam je jednostavan način kako da neutraliziramo grijehe ili barem smanjimo njihove
posljedice te naposljetku duhovno rastemo.

Najbolji položaji za spavanje – Suptilna perspektiva

Svatko od nas bi htio znati kako najbolje spavati da bismo se probudili dobro odmoreni. Na kvalitetu sna
utječe više faktora. Jedan od čimbenika je položaj u kojem spavamo. Svatko od nas ima uobičajeni
položaj za spavanje u kojem se osjećamo udobno.

Svjesni smo da položaj u kojem spavamo ima utjecaj na naše fizičko zdravlje. Isto tako, mnogo je
psiholoških objašnjenja za položaje u kojima spavamo. U ovom ćemo članku objasniti kako spavati dobro
iz duhovne perspektive.
 58

Usmjeriti ćemo se na pojašnjavanje najboljih položaja za spavanje i zašto. Objasnit ćemo što se zaista
događa u suptilnoj dimenziji u svakom od različitih položaja u kojima spavamo, tako da pomoću tih
informacija možemo donijeti odluku o tome kako kvalitetno spavati, te u kojem položaju to postići.

Kundalini, čakre i modusi prirode

Iz duhovne perspektive, spavanje je u osnovi stanje najbliže suptilnoj osnovnoj Tamas komponenti. To
znači da se za vrijeme spavanja suptilna osnovna tamas (tamas – inertnost, neznanje) komponenta u
našem tijelu poveća.

Uz to, kako je i naša duhovna praksa za vrijeme spavanja na najnižem stupnju, duhovno smo najranjiviji
kada spavamo. Stoga smo dok spavamo najpodložniji napadima negativnih energija itd.

Potrebno nam je i osnovno razumijevanje sustava Kunḍalinī energije u tijelu.

Kundalini je inherentan sustav duhovne energije u tijelu. Sastoji se od 7 glavnih centara ili čakri, 3 glavna
kanala – Sunčev (Desni kanal ili Pingalā-nāḍī, Pingala-nadi), Mjesečev (Lijevi kanal ili Iḍā-nāḍī, Ida-nadi) i
Centralni (Sushumnā-nāḍī, Šušumna-nadi) kanal, te nebrojeno mnogo manjih kanala.

Energija tjelesnih i mentalnih funkcija teče kroz Sunčev i Mjesečev kanal. Energija koja teče kroz
Centralni (Sushumna-nadi) kanal vezana je za duhovni rast.

Sunčevim kanalom (Pingala-nadi) dominira raja (rađa – akcija, strast), dok je kod Mjesečevog kanala (Ida)
dominantna sattva (sattva – čistoća, znanje). Energija naizmjenično teče kroz Ida i Pingala kanale. Ovaj
obrat se događa svake 3-4 minute. Iako se tok energije tako često mijenja, pošto se Ida i Pingala križaju
preko tijela, obje strane tijela primaju adekvatnu energiju oba tipa. Na ovaj način se održava ravnoteža
između 2 tipa energetskih tokova.

U tijeku promjene iz Sunčevog na Mjesečev kanal, kod ljudi niže duhovne razine, dolazi do kratkotrajne
aktivacije Centralnog kanala koja traje 1-2 sekunde. U smislu bilo kakve dobrobiti od aktiviranog
Centralnog kanala, to je potpuno zanemarivo. S povećanjem duhovne razine, duljina aktivacije
Centralnog kanala se povećava. Kod duhovne razine od preko 55%, kanal je aktiviran duže od 1-2
minute. Kada aktiviranost traje toliko dugo, ostvaruju se i neke dobrobiti u smislu duhovnog rasta.

Aktivacija kanala ovisi i o položaju u kojem spavamo. Najviše se aktivira kanal koji se nalazi na strani
tijela suprotnoj od one na kojoj spavamo. Kad spavamo na leđima, kod ljudi duhovne razine iznad 55%,
aktivira se Centralni kanal (Sushumna). Kod ljudi koji se nalaze ispod ove razine ne aktivira se niti jedan
kanal.

Aktivacija Sunčevog ili Mjesečevog kanala može se dogoditi i na zahtjev tijela. Na primjer, poslije obroka
se uglavnom aktivira Sunčev kanal da bi pospješio probavu hrane.

Sunčev kanal se aktivira i u stanjima povišene emotivnosti. Kada emocije prođu, aktivira se Mjesečev
kanal. Međutim, kada dođe do brzih i čestih promjena emotivnog stanja, dolazi do brzih i neregularnih
promjena u aktivaciji 2 kanala zato što Sunčev kanal ostaje dominantno aktiviran. Kao posljedica,
narušava se ravnoteža 2 tipa energetskih tokova (raja i sattva). Kod emotivne osobe ovi se usponi i
padovi emocija nastavljaju čak i u snu u podsvjesnom umu jer su impresije u podsvjesnom umu aktivne i
za vrijeme sna.

Spavanje na leđima
 59

Kada spavamo na leđima, chētanā (chetana, princip Božanske svjesnosti koji upravlja funkcijama našeg
uma i tijela) u stanicama našeg tijela postaje nemanifestirana i uspavana.

Međutim, učinak ovog položaja za spavanje se razlikuje ovisno o duhovnoj razini osobe.

Slučaj 1: Duhovna razina ispod 55%

Kod osobe s duhovnom razinom nižom od 55%, količina emocija je u usporedbi s njenom duhovnom
emocijom prilično velika. Zbog toga dolazi do česte i brze izmjene između kanala i stalne
neuravnoteženosti između energetskih tokova Sunčevog (Desni kanal ili Pingala) i Mjesečevog (Lijevi
kanal ili Ida) kanala sustava Kundalini energije u tijelu.

Kao što je gore opisano, kada osoba čija je duhovna razina niža od 55% spava na leđima, njen Centralni
kanal nije aktiviran. Međutim, zbog njene emotivne prirode, tok energije u tijelu je neuravnotežen.
Neravnoteža između 2 energetska toka; Sunčevog i Mjesečevog kanala, može utjecati na brz prijenos
suptilnih osnovnih rajas (rađas)-tamas komponenti iz okolne atmosfere u tijelo. Prilikom porasta
suptilnih osnovnih raja-tama komponenti, osoba je pod većim rizikom da bude napadnuta od strane
ometajućih vibracija. Međutim, jednom kada osoba duhovno uznapreduje do razine duhovne emocije,
sposobna je kontrolirati tokove energije. Do tada, najbolje je izbjegavati spavanje na leđima.

Savjet: Ako osoba iz nekog razloga mora spavati na leđima, rizik od ometanja može se umanjiti
upotrebom nekog od duhovnih sredstava za iscjeljivanje kao što su paljenje mirišljavog sāttvik (sattvik)
štapića pored kreveta prije odlaska na spavanje, držanje slike Boga ispod jastuka, duhovno pročišćenje
spavaće sobe, posebno u blizini kreveta, tiho puštanje mantri Božjeg Imena tijekom noći itd.

Slučaj 2: Duhovna razina iznad 55%

Kada osoba duhovne razine od preko 55% spava na leđima, njen Centralni kanal Kundalini sustava je
aktiviran. Duhovna emocija kod takve osobe je prilično visoka, dok je utjecaj emocija prilično smanjen.
Kod duhovne razine od iznad 55%, osoba stječe sposobnost kontrole protoka suptilne osnovne raja-
tame u tijelu po potrebi. To se događa na razini njegove duhovne emocije, iz razloga što ovakva osoba
počinje sve više funkcionirati na razini Energije Duše (ātma-shakti, atma-shakti). Nasuprot njoj je
Energija Uma kod ljudi koji su na duhovnoj razini manjoj od 55%. Energija Duše održava ravnotežu
između Sunčevog i Mjesečevog kanala Kundalini sustava.

Spavanje na trbuhu

Za vrijeme spavanja na trbuhu dolazi do pritiska u područuju abdomena. Ovaj pritisak potiče silazni tok
suptilnih ekstratornih plinova u trbušnim šupljinama. Ponekad, kada je proporcija ovih suptilnih
ekstratornih plinova u grudima visoka, oni se također kreću uzlaznim pravcem i izlaze iz tijela na nos i
usta. Prilikom oslobađanja ovih plinova, tijelo vrlo lako upija frekvencije suptilnih osnovnih raja-tama
komponenti iz okoline. Kada netko spava u ovom položaju, pokreti tjelesnih organa su usporeni, a
prostori oko organa su aktivirani zbog pritiska suptilnih ekstratornih plinova. Uslijed toga, oslobađanje
suptilnih ekstratornih plinova, izlučenih iz organa i pohranjenih u međuprostore, je otežano. U tijeku
ovog perioda, tijelo osobe je posebno osjetljivo na proces prijenosa suptilnih osnovnih raja-tama čestica
na suptilnoj razini. Zbog toga je osoba podložna napadima negativnih energija.

Spavanje na boku
 60

Kod spavanja na boku, Sunčevi i Mjesečevi kanali Kundalini sustava su prevenstveno aktivirani.

Sunčev kanal je aktiviran kada osoba spava na svojoj lijevoj strani.

Mjesečev kanal je aktiviran kada osoba spava na svojoj desnoj strani.

Kada su aktivirani Sunčev ili Mjesečev kanal, chetana u tjelesnim stanicama ostaje aktivirana. Kao
posljedica, stvara se manje suptilne osnovne tama komponente, a chetana pomaže i u obrani od napada
negativnih energija.

Zaključak

Iz duhovne perspektive, ukoliko netko nije na duhovnoj razini od preko 55%, najbolje je spavati na
lijevom ili desnom boku.

Smjer spavanja

S nogama okrenutim prema jugu (glava prema sjeveru)

Postoje razne frekvencije prirodno prisutne u atmosferi. Njihova prisutnost i tijek je nadmoćan u
izvjesnim smjerovima. Kada je naše tijelo usklađeno sa smjerom njihovog tijeka mi ulazimo u njihovo
polje i pod većim smo utjecajem, nego kada nismo u tom polju. Unutar tih frekvencija postoje dva
uznemirujuća ili negativna tipa frekvencije. Jedna je silazna tekuća frekvencija koja ide prema regiji
Paataal, a drugi je tip frekvencije znan kao Tiryak frekvencija. Tiryak doslovno znači asimetričan. Budući
da su te frekvencije asimetrične, uzrokuju uznemirenost. Obje te frekvencije se kreću prema južnom
smjeru. Stoga je taj smjer ispunjen sa tim frekvencijama.

Kada spavamo sa nogama okrenutim prema jugu, naše je tijelo najviše izloženo aktivnosti silaznih
frekvencija kao i Tiryak frekvencija. Time se povećava aktivnost osnovnih suptilnih raja-tama čestica
unutar i izvan tijela. Ova povećana aktivnost osnovne suptilne raja-tama komponente pomaže
aktivnost negativnih energija. Dakle najviše smo u riziku od nepoželjnih utjecaja.

Smjer juga je povezan sa osnovnim suptilnim raja-tama frekvencijama i uznemirenošću. Kada spavamo
sa nogama okrenutim prema jugu, negativne vibracije se udružuju. Zbog kombiniranog efekta gore
navedenog, kada spavamo sa nogama okrenutim prema jugu, možemo doživjeti uznemirenost u formi
teškog ulaska u san, noćnih mora, osjećaja straha u snu ili hodanja u strahu.

U sažetku

Dakle iz perspektive kako spavati, važno je uzeti na znanje smjer našeg kreveta kada planiramo raspored
u kući. Čak i kada kampiramo vani ili spavamo u hotelu ili u tuđoj kući najbolje je da pazimo da naše noge
nisu okrenute prema jugu.

Efekt spavanja sa stopalima okrenutim ka zapadu (glava prema istoku)

Frekvencije Božje akcije (kriyaalahari) su povezane s pravcem istok-zapad. One se u prostoru kreću u
ovom pravcu. Kad spavamo sa stopalima okrenutim ka zapadu dobivamo više dobrobiti od ovih
frekvencija Božje akcije. One nam daju snagu da izvršimo naše akcije.

Zahvaljujući prijenosu frekvencija Akcije u tijelu, aktivira se pet vitalnih energija koje se nalaze na nivou
pupka. Ovih pet vitalnih energija putem sub-vitalnih energija kao medija, iz tijela izbacuju suptilne
 61

ekskretorne plinove. Ovo pomaže pročišćenju tijela vitalne energije i omotača tijela vitalne energije i
tako okrepljuje osobu.

U zoru se iz smjera istoka emitiraju pozitivne saattvik ili vrlinske frekvencije (nezavisno od gore
navedenog). Ove saattvik frekvencije iz atmosfere lako ulaze u naše tijelo iz brahmarandhra Kunḍalinī
sustava kad spavamo sa stopalima okrenutim ka zapadu zato što nam je onda glava okrenuta ka istoku.
Brahmarandra je otvor iznad sedme Kunḍalinī čakre tj. Sahasraar čakra. Upijanjem ovih saattvik
frekvencija i mi postajemo saattvik i započinjemo dan višim nivoom saattvikte.

Zato da bismo započeli dan na najpozitivnijem mogućem nivou trebamo spavati sa stopalima okrenutim
ka zapadu.

Pored frekvencija Božje Akcije (kriyaalahari) i saattvik frekvencija u zoru, sa istoka dolaze i prijatne
saptatarang (u dosl. prijevodu sedmovalne) frekvencije. Kad spavamo sa glavom u smjeru istoka
dobivamo maksimalnu korist od saptatarang frekvencija. Zahvaljujući njihovom utjecaju ciklus našeg
tijela se kreće u smjeru kazaljke na satu tj. u poželjnom smjeru. Kao rezultat toga, sve tjelesne funkcije
su optimalne. Ciklus tijela je suptilni nedodirljivi sustav svih materijalnih i suptilnih tjelesnih funkcija.

Zaštita od negativnih čestica prisutnih u vrijeme sna

Kad spavamo sa stopalima okrenutim ka zapadu, glava nam je okrenuta ka istoku i tako sedam Kunḍalinī
čakri upija 10% više saptatarang frekvencija. Kako se čakre pod utjecajem saptatarang frekvencija okreću
u pravcu kazaljke na satu, osoba dobiva dobrobit na duhovnom nivou. Zahvaljujući tome ta osoba ne
osjeća neugodnost koja proizlazi iz suptilnih raja-tama čestica koje se stvaraju u tijelu za vrijeme
spavanja i tako spava dobro.

Konačni zaključak

Iz gornjeg objašnjenja možemo vidjeti da je bočni položaj spoavanja u smjeru istok-zapad, u kojem su
noge okrenute ka zapadu a glava istoku, najbolji položaj za suptilno i duhovno povoljno spavanje.

Koliko na naš život utječu bića poput anđela, duhova ili polubogova

Koliko na naš život utječu viša bića poput anđela, duhova ili polubogova? Ponekad se osijećamo
zaštićenima baš kao da nas čuva neki anđeo čuvar, a ponekad smo obavijeni hadnoćom, zbunjenošću,
strahom i kao da ne znamo zašto uopće nešto radimo. Postoje mnogi suptilni utjecaji u našoj okolini i
bitno je znati kako ih prepoznati.

Svaka je osoba cjelovito biće koje ima materijalni i metafizikički aspekt, ali je prije svega duša koja
prebiva u tijelu duša. Svjetski su problemi toliko veliki da se ne mogu riješiti razmatranjem samo jednog
aspekta našeg postojanja. Mora postojati odgovarajuće jedinstvo materijalnog, metafizičkog i duhovnog.
To nije samo savjet za dobro zdravlje već je i nužno potrebno za opstanak. Uzimajući to u obzir bitno je
znati i nešto o anđelima i polubogovima.

Svete knjige i viša bića

U Božjoj kreaciji ima mnogo dimenzija. Postoje niži pakleni planeti, srednji planeti, viša, rajska kraljevstva
i duhovni svijet. Postoje brojni predstavnici Svevišnjega koji su uzvišeniji od nas, čija je priroda suptilnija,
 62

ali nisu Bog. Anđeli i polubogovi spadaju u tu kategoriju. Možemo napraviti usporedbu s
predsjednikovim kabinetom. Predsjednik ima ministre koji nadgledaju različite odjele. Postoji razlika
između ministara i poglavara države, samog predsjednika. Polubogovi (deve), članovi su Gospodinovog
kabineta. Oni nadziru zbivanja u materijalnom svijetu. Ponekad ljudi pogrešno smatraju
polubogove, opunomoćene predstavnike Boga, samim Bogom. Anđeli su pobožni, kao i polubogovi.
Razlikuju se od polubogova po tome što ne zauzimaju upravne položaje.

Razni sveti spisi spominju anđele i polubogove. Krenimo od Biblije. Knjiga Postanka 1: 1 kaže: “U početku
stvori Bog nebo i Zemlju.” Postanak 2:1 kaže: “Tako bude dovršeno nebo i Zemlja sa svom svojom
vojskom.” Ako je Bog stvorio nebo i Zemlju, možemo shvatiti da je prebivao negdje drugdje i iz vlastitog
prebivališta stvorio raj i Zemlju. Rajski su planeti mjesto gdje prebivaju anđeli i polubogovi. Svevišnji je
Gospodin iznad raja, u duhovnome svijetu. I polubogovi i anđeli su materijalna bića, ali suptilnija
materijalna bića od Zemljana. Krenimo dalje. U Postanku 1:26 nalazimo nešto zapanjujuće, što smo svi
čuli bezbroj puta: “I reče Bog: ‘Načinimo čovjeka na našu sliku, sebi slična, da bude gospodar ribama
morskim i pticama nebeskim”‘, i tako dalje. U ovom se stihu koristi prvo lice množine što pokazuje da
Bog nije sam. Ako Bog nije sam, s kim razgovara? Razgovara s polubogovima.

Polubogovi, kao članovi Gospodinovog kabineta, preuzimaju odgovornost za stvaranje bića u

materijalnim svemirima. Polubogovi su ti koji kažu: “Stvorimo čovjeka na svoju sliku i priliku. Stvorimo
biće na svoju sliku i priliku koje ima sposobnost da duhovno napreduje. Unaprijedimo položaj Zemljana
kako bi imali više prilike težiti za Bogom.”

Kao Zemljani, mi nismo dio izvornog stvaranja. Živa bića na ovom planetu dio su sekundarnog stvaranja.
To je nalik drami u kojoj se nakon prvog čina zavjesa zatvori. Potom ide drugi čin i zavjesa se ponovno
zatvori. Slično tome, u materijalnim se svemirima uvijek odvija stvaranje, održavanje i uništenje, a zatim
se zavjesa zatvori. Potom se cijeli proces ponavlja iznova i iznova. Samo duhovno kraljevstvo uvijek
postoji, neometano prolaznošću vremena.

Razmotrimo još jednu biblijsku izjavu. Postanak 6: 1-2 kaže: “Kad su se ljudi počeli širiti po Zemlji i kćeri
im se narodile, opaze sinovi Božji da su kćeri ljudske pristale, pa ih uzimahu ‘cbi za žene koje su god
htjeli.” To ukazuje da je između sinova Božjih, polubogova, i ljudskih kćeri bilo dodira. To je
sjedinjavanje stvorilo čovječanstvo kakvo znamo.

Kuran također govori o anđelima. Prorok Muhamed mogao je dati znanje Kurana zahvaljujući dodiru s
anđelom Gabrijelom. Kuran govori o anđelima koji dolaze u ovaj svijet i nude svoje poznaje i otkrića, koji
variraju ovisno o vremenu, mjestu i okolnostima. Na primjer, u 177. stihu 2. poglavlja Kurana kaže
se: “Nije pravednost ako okrenete lice prema istoku ili zapadu, već je pravednost ako vjerujete u Alaha i
sudnji dan i anđele … ” Premda vjerovanje u anđele ne mora biti sveopće kao vjerovanje u Božansko
Biće, ipak se prihvaća u svim većim religijama.

Duhovi nisu anđeli

Postoji razlika između anđela i drugih bića poput duhova. Duh može biti neutjelovijeno biće, biće koje
nije prešlo u sljedeće fizičko tijelo. Iako nema fizičko tijelo, želje za osjetilnim užicima i dalje postoje.
Zbog toga pokušava ući u nečije fizičko tijelo i koristiti ga. Duh radi pakosti i u osnovi ima isti mentalitet
kakav je imao u svom prethodnom utjelovljenju. Duh je veoma zlobna i nastrana osoba koja će izazivati
 63

ista uznemirenja kao kad je bila u fizičkom tijelu. Duh će vas zastrašivati. Ako je prisutan u vašoj sobi,
osjećat ćete kao da je upravo ušao povjetarac. Ako vas dotakne, osjetit ćete hladnoću.

Kad dođete u dodir s anđelom, to se ne događa zato što se anđeo izgubio kao duh; anđeo ima poseban
zadatak. Može vam dati i blagoslov, upozorenje, vodstvo, čak i zaštitu. Anđeo ne pokušava ući u vas i
koristiti vaše fizičko tijelo za svoje osjetilno uživanje niti raditi pakosti na vaš račun. Prisutnost anđela
daje osjećaj topline, sigurnosti, utjehe i okrepe. Anđeli su uvijek pomagali materijalnim svemirima.

Anđeli na djelu

Možda znate iz Biblije da se anđeo pojavio Abrahamu kako bi ga spriječio da ubije svoga sina. Anđeo je
sišao kako bi lavu zatvorio ralje kad je Daniel bio bačen u jamu. Anđeo se pojavio kako bi izbavio Petra iz
tamnice. Anđeli su se pojavili proroku Muhamedu. Ovi primjeri pokazuju ulogu anđela kao
pomagača čovječanstva. Knjiga otkrivenja naglašava dolazak različitih vrsta anđela. U svetim spisima
postoje brojne potvrde anđeoskih
djelovanja.

Ponekad je teško utvrditi razliku između dobronamjernog vodiča kao što je anđeo i bića koje na umu ima
sebičan plan. Jednostavan način procjene tih bića jest da razlučite jesu li pobožna ili bezbožna. Pobožna
žele pomoći. Bezbožna doslovno pokušavaju izazvati zastoj u vašem životu. Ako imate dodir s posebno
pobožnom životnom silom, ne gubite vrijeme pokušavajući utvrditi točnu vrstu anđela. Postoje anđeli
koji su poput beba ili djece, anđeli koji su po izgledu žena ili muškarac, a i oni koji nemaju spol. Ta
svojstva nisu važna. Važna je poruka i kako tu poruku iskoristiti. Važno je i to je li kontakt za vas povoljan
ili nepovoljan. Ako privlačite situacije destruktivne prirode, morate se osloboditi takva druženja.
Ako čujete glasove koji vas plaše, morate odlučiti kako se možete uzdignuti.

Anđeo je treperav i pun blistavih boja. Takvo vam biće u teškim situacijama pruža velik osjećaj mira. Kad
netko ima is,kustvo tik do smrti ili je u transu ili komi, anđeo se može umiješati i pobrinuti se da osoba
ne napusti tijelo. Anđeli opće s osobom, govoreći joj da se vrati u tijelo i završi određene zadatke te
opisuju te zadatke. Događaji poput tih uvijek su se zbivali i nastavit će se zbivati. Anđeli se pojavljuju i
danas u našem dobu, osobito da bi štitili djecu. Ponekad ih djeca vide i pričaju o njima. Ljudi koji su
senzitivni ili s nadnaravnim moćima također ih vide. Neki su ljudi svjesni anđela kao stalnih pratilaca koji
ih prate većinu života. Drugima se anđeli pojavljuju da bi ih izbavili iz nevolja.

Neki od vas čuli su za Mihaela, Gabrijela, Urijela i mnoge druge anđele koji postaju poznati po
svojim djelatnostima. Oni štite i s ljubavlju pomažu živim bićima u ovom i u drugim materijalnim
svemirima. Anđeli ne moraju nužno prebivati u jednom svemiru jer imaju sposobnost kretanja u druge
predjele.

Mudra “Štit Šambale” pruža zaštitu od tuđe energije!

Nazvana po legendarnom kraljevstvu duhovnosti, mudra “Šambala” ili “Štit Šambale” pomaže vam da se
osnažite pred naletima tuđe energije …

Legendarno kraljevstvo Šambala predstavlja zemlju prosperiteta, vrlina i duhovnosti.

U tibetanskim spisima i u predaji Dalekog istoka prisutno je drevno, rašireno vjerovanje u Tajno
kraljevstvo mudraca koji žive povučeno u nepristupačnim planinskim dijelovima Azije. Orijentalisti to
zagonetno mjesto zovu Chang Shambhala ili Sjeverna Shambhala (ponekad se piše Shamballa).
 64

Tibetanski redovnici uporno tvrde da postoji tajanstvena dolina velike ljepote, okružena obručem
snježnih planina, koja se proteže od sjevernog Tibeta u Mongoliju; nepristupačna je putnicima bez
iskusnog ili mističnog vodstva.

Predaja govori da je ta skrivena zemlja nedostupna svima osim iniciranima ili osobama posvećenim
duhovnom uskrsnuću čovječanstva. Njeno je središte istaknuto slavnom Žadnom kulom koja stoji u
drevnom gradu za koji redovnici tvrde da se grije toplom vodom koja se uzdiže iz podzemnih tokova, a
nastala para diže se u atmosferu stvarajući prirodnu temperaturnu inverziju. Dolina se ne vidi iz zraka
zato što taj fenomen stvara visok, svijetao, maglovit pokrov koji skriva krajolik pod njim.

Razni istraživački timovi koji su putovali Himalajama tvrdili su da su kampirali uz vruće termalne izvore
koji omogućavaju život bujnoj vegetaciji na područjima izvan kojih nije bilo ničega osim pustoši, kamenja
i leda. Poput Tibetanaca, Rusa i Kineza, narod Indije također vjeruje u stvarnost prebivališta savršenih
muškaraca i žena koje oni zovu Kalapa (ponekad Katapa) iz Shambhale, i koji žive u stalnoj prisutnosti
energija duhovnog svijeta.

Mudra predstavlja poseban položaj prstiju i ruku, koji se koristi za uspostavljanje unutrašnje ravnoteže i
iscjeljivanje. Riječ mudra se prevodi sa sanskrta kao poklon radosti (mud – radost i ra – poklon). Mudra
na sanskrtskom ujedno znači ‘spoj’ i ‘tijek’, pri čemu se misli na slobodan protok energije nužan za
unutrašnju ravnotežu i zdravlje. Govoreći o mudrama zapravo govorimo o nizu simbola ili položaja koji
služe za obnavljanje tjelesne energije, te postizanje optimalnog zdravlja.

Štit Šambale

Mudra koja simbolizira ovo mjesto snage također donosi snagu i vama, naročito u trenucima kada vam
je potrebno smirenje, spremnost za komunikaciju i unutarnja ravnoteža s kojom ćete lakše dočekati čak i
neugodne vijesti ako ih bude.

“Štit Šambale” predstavlja zaklon vašeg života, zdravlja, bogatstva i mudrosti, a prakticirajte je kad
osjetite da ste dekoncentrirani i razdražljivi.

Način izvođenja:

Lijevu šaku ispružite tako da palac ostane priljubljen.

Desnu šaku skupite u pesnicu i oduprite je o lijevi dlan.

 65

Ne stišćite ni ruke ni prste, mislite na svoju snagu i energiju.

Grijesi i zasluge

U svakodnevnom životu svojim djelima stječemo zasluge ili grijehe. Zasluge i grijesi određuju hoćemo li i
koliko biti u stanju sreće ili patnje, stoga je važno znati kako izbjeći djela koja stvaraju grijeh.

Zasluga je posljedica dobrog djela zbog kojeg doživljavamo sreću. Postoje brojni razlozi za stjecanje
zasluga, a najčešći su činjenje dobrih djela kao što je pomaganje drugima, vođenje pravednog života u
skladu sa Svetim spisima te žrtvovanje zbog nečije duhovne prakse. Primjerice, kada snaha uzme godišnji
odmor ili neplaćeno odsustvo i preuzme na sebe vođenje domaćinstva da bi njena svekrva mogla ići na
hodočašće. U tom slučaju, pola zasluga stečenih odlaskom na hodočašće će dobiti snaha, a pola svekrva.
Međutim, obavljanje duhovne prakse oslanjanjem na druge treba izbjegavati kada god je moguće.

Grijeh je posljedica nekog lošeg djela i donosi nam patnju. Grijesi se stvaraju kada osoba radi nešto
protiv Zakona prirode i Boga. Na primjer, prodavač na tržnici, koji vara kupce, stvara grijeh. Grijeh se
stvara i kada osoba ne obavlja svoje dužnosti, npr. kada roditelj ne brine o svojoj djeci ili kada liječnik ne
brine o svojim pacijentima.

Neki od razloga za stjecanje grijeha su sebičnost i želje u vidu bijesa, pohlepe i zavisti koji navode osobu
na grijeh; nemoralnost ili okrutnost; neuljudnost prema prosjaku; konzumiranje mesa ili alkoholnih pića;
prodaja zabranjene robe; ne vraćanje dugova; obavljanje novčane transakcije ‘na crno’, bilo da se radi o
obavljanju ili plaćanju takvih poslova; kockanje; lažno svjedočenje ili lažne optužbe; krađa; preljub;
incest; silovanje; nasilje; ubijanje životinja; samoubojstvo; neprikladno trošenje ili pronevjera imovine
(pogotovo one koja pripada Bogu, vjerskom hramu ili duhovnoj organizaciji); odvjetnici koji čine grijeh
kada neistinu predstavljaju kao istinu i obrnuto; kada suprug ne spriječi suprugu da napravi grijeh, tada i
on sudjeluje u njenom grijehu; supruga čini grijeh kada prihvaća i troši novac koji je njen suprug stekao
na nepravedan način, iako je svjesna toga; kada smo povezani s grešnikom godinu dana, postajemo
suučesnik u njegovim grijesima itd.

Sa zaslugama i grijesima se suočavamo ili u sadašnjem životu, u životu nakon smrti ili u nekom od
sljedećih života.

Prema količini zasluga, osoba doživljava stanje sreće na Zemlji. Na primjer, rađajući se u bogatoj i
kulturnoj obitelji, kroz doživljavanje svjetovnih zadovoljstava, ispunjenja želja, dobro zdravlje, kroz
pohvale i priznanja u društvu, duhovni napredak, sreću u zagrobnom životu (odlazak u Raj) itd.

Rođenje u ljudskom tijelu, u obitelji s uglednim porijeklom, bogatstvo, dugovječnost, zdravo tijelo, dobri
prijatelji, dobar sin, pažljiv bračni partner koji voli svog bračnog partnera, ljubav prema Bogu,
inteligencija, ljubaznost, nadvladavanje žudnji i davanje priloga onima koji to zaslužuju – sve to nije
moguće steći bez zasluga iz prošlih života.

Kako se povećavaju kolektivne zasluge neke nacije, ona se ističe po svojoj filozofiji i ponašanju te postaje
napredna.

Kako bi razumjeli princip stjecanja zasluga ili grijeha, potrebno je razumjeti namjeru s kojom je neko
djelo učinjeno. To će pojasniti sljedeća tablica u kojoj je kroz nekoliko primjera prikazan odnos prema
stjecanju novca i namjera prilikom njegova trošenja. Težina grijeha ili zasluga koje se time stječu, dati su
uz svaki primjer.
 66

Život pun zasluga vodi osobu nakon smrti u Raj, no jednom kada se zasluge iscrpe, osoba se u svom
sljedećem životu mora ponovno roditi na Zemlji. Tako nas i zasluge vežu za ciklus rađanja i umiranja.
Samo nas duhovna praksa može dovesti do Konačnog Oslobođenja (Moksha), odnosno izlaska iz ciklusa
umiranja i rađanja.

Budući da svaki trenutak doživljene sreće smanjuje naše zasluge, potrebno je ulagati trud za ponovnim
stjecanjem zasluga. To se postiže ili dobrim i pravednim djelima ili duhovnom praksom. Razlika je što
dobra i pravedna djela stvaraju sreću, a duhovna praksa dovodi do duhovnog napretka, odnosno
 67

doživljaja Blaženstva (Anand), stanja iznad zasluga i grijeha, iznad radosti i tuge. Sreća se u tom slučaju
doživljava više kao ’’popratna pojava“.

Razumijevanje principa zasluga i grijeha, kao i težine te trajanja njihova učinka na nas, pomaže nam da
pravilno usmjeravamo svoje ponašanje i djela. Međutim, za potpuno oslobađanje od zasluga i grijeha,
neophodno je raditi duhovnu praksu.

Deepak Chopra i kvantna svijest – Mi smo zatočeni u prividnoj realnosti!

“Ono što bih Vam htio približiti je kvantno-mehanički model; ne samo model čovjekovog tijela, već
Univerzuma, koji je naše kozmičko tijelo. Naše znanstveno razumijevanje danas prolazi kroz promjenu
paradigme.

Opažanje onoga, što je prava priroda materijalnog svijeta, doživljava promjenu. Do sada je interpretacija
materijalnog svijeta, uključujući naše tijelo, počivala doslovno na praznovjerju, praznovjerju
materijalizma, prema kome je osjetilno opažanje mjerodavno za ono, što doživljavamo kao stvarnost.”

Naravno, već i zdravi ljudski razum mi govori da to ne može biti: preko svojih osjetila doživljavam da je
Zemlja ravna, u što, naravno, više ne vjerujem. Doživljavam da stojim na nepokretnom tlu, pri čemu
znamo da se ono vrtoglavo brzo okreće i juri kroz prostor brzinom od više tisuća milja na sat.

Moje osjetilno opažanje mi kaže da Sunce izlazi na istoku i kreće se preko neba itd. za što, kao što je
poznato, postoji bolje znanstveno objašnjenje.

Zatočeni u prividnoj realnosti

Prije otprilike 20 godina znanstvenici na Harvard Medical School su sproveli jedan eksperiment; jedna
grupa mladih mačića je odrasla u prostoriji, koja je imala samo horizontalne linije, tj. sve draži su bile
horizontalne. Druga grupa je bila u prostoriji sa čisto vertikalnim vizualnim dražima.

Kao odrasle pametne mačke, jedna grupa je mogla vidjeti horizontalni, druga samo vertikalni svijet i to
nije imalo nikakve veze s njihovim „sustavom vjerovanja“.

Kada je ispitan njihov mozak, utvrđeno je da im nedostaju neurološke veze za opažanje vertikalnog
odnosno horizontalnog svijeta. Drugim riječima, prvobitni osjetilni utisci tih mačića su na taj način
programirali živčani sustav, koji je čak i na atomskom nivou imao samo jednu funkciju: da prvobitna
iskustva, stečena na osnovu osjetilnih utisaka, uvijek iznova potvrđuje i ojačava.

Psiholozi su ovaj fenomen nazvali PCC = Premature Cognitive Commitment, što bi značilo: utvrđivanje,
bazirano na osjetilnim iskustvima u ranom djetinjstvu. U ranom djetinjstvu ili ranom stadiju, jer se to
odvija u jednom razvojno uslovljenom biopsihološkom stadiju; kognitivno, jer programira osjetila i
utvrđivanje, jer nas fiksira u određenoj realnosti. Bivamo zatočeni u toj realnosti, bivamo uslovljeni da u
toj realnosti živimo.

Postoje mnoge varijacije tih eksperimenata, tj. ovaj PCC postoji kod svih vrsta. Možemo napraviti sličan
eksperiment s muhama, koje zatvorimo u lonac, sa koga poslije izvjesnog vremena uklonimo poklopac.
Većina muha – s izuzetkom nekoliko pionira – neće moći napustiti lonac, čak i ako je otvoren; jer su
uslijed izvornog osjetilnog iskustva stekli PCC, prema kome je njihov univerzum gore ograničen.
 68

Slonovi u Indiji se dresiraju tako, što se mlade životinje teškim željeznim lancima vezuju za veliko drveće.
Postepeno se smanjuje snaga željeznih lanaca; i naposlijetku slonovi, sada odrasle, velike životinje,
dopuštaju da tankim konopcem budu vezani za neku granu, ne deblju od božićnog drveta. Slon nije u
stanju pobjeći, jer ima programiranje u svom suptilnom tijelu, koje ga navodi da vjeruje da je u zatvoru,
čiji su lanci neraskidivi.

Ako odete do akvarija i porazgovarate s ljudima koji eksperimentiraju s ribama, saznat ćete da se ribe
ponekad odvajaju jedne od drugih tako što se u veliki tank postavljaju rastavni zidovi od stakla. Posle
određenog vremena zid se može ukloniti; ribe plivaju do ondje, dokle su to omogućavali zidovi, ali ne
dalje, jer slede PCC u svom suptilnom tijelu: do ovdje i ne dalje.

Mogao bih nastaviti i dati Vam još mnogo primjera, koji pokazuju da je naše osjetilno opažanje u stvari
strukturirano i to tako, da čak formira anatomiju i fiziologiju našeg živčanog sustava. Prema tome naš
živčani sustav služi samo jednoj svrsi: ponavljanju i utvrđivanju onoga, što je postalo sustav vjerovanja.

Vjerujem u ono što vidim ili vidim ono u što vjerujem

Vjerujem samo u ono što vidim nije nikakva fiziološka činjenica. Upravo suprotno je slučaj – mi vidimo
(doživljavamo) samo ono u što na osnovu naše uslovljenosti vjerujemo. To nameće slijedeće pitanje: Što
je svijet zaista, kako izgleda stvarnost, kakva je njena prava priroda?

Odgovor glasi: to u potpunosti ovisi od toga, tko je promatra i doživljava i kojim osjetilnim aparatom je
promatramo. Stanice očiju pčele ne mogu opaziti svjetlo na valnoj dužini, koja je normalna za vas i
mene, ali zato mogu ultraljubičasto svjetlo. Kada pčela iz daleka „vidi“ neki cvijet, ona opaža samo med,
a ne cvijet.

Zmija bi od istog cvijeta opazila samo infracrveno zračenje, slijepi miš samo ultrazvučni eho. Očne
jabučice kameleona su pokretne, okačene na dvije osovine. Ne možemo ni približno naslutiti kako bi ova
prostorija izgledala nekom kameleonu! Pa, onda, što je svijet zaista, kako on izgleda, kakva je njegova
prava priroda?

Neuropsiholog i nosilac Nobelove nagrade, Sir John Eckles, je izjavio slijedeće: U stvarnosti ne postoje
nikakve boje, nikakvi materijali, nikakvi mirisi, ni ljepota ni ružnoća. Tamo vani postoji samo čista juha
energije. To je jedna u osnovi bezoblična, neodredljiva, tekuća kvantna juha, iz koje aktom opažanja u
svojoj svijesti konstruira materijalni svijet.

Taj materijalni svijet vani je polje beskrajnih mogućnosti, od koga u procesu opažanja stvaramo, tako reći
kristaliziramo, našu poznatu materijalnu realnost.

Mi smo kao legendarni kralj Mida, koji nije mogao doživjeti istinsku prirodu stvari, jer se sve, što bi
dotakao, pretvaralo u zlato. Tako nikada nije saznao, kakav osjećaj pruža ruža, milovanje ili poljubac.

U stvarnosti, dakle, postoji samo ta bezoblična, tekuća kvantna juha, koju aktom opažanja zgušnjava u
nama poznatu realnost.

U našem uobičajenom stanju svijesti nikada ne možemo doživjeti pravu prirodu stvarnosti, jer
pokušavamo razumjeti Sve na osnovu pojedinačnih, izlomljenih osjetilnih opažanja. Budući da osim tih
izlomljenih osjetilnih opažanja nemamo ništa, nikada nećemo razumjeti Sve.
 69

Manje ili više smo suglasni oko naših subjektivnih iskustava i to nazivamo objektivna znanost. U njoj
doduše nema ničeg objektivnog, ali mi je tako promatramo! Pretpostavljamo da se ljudsko tijelo sastoji
od molekula, materijalnih čestica, koje iz nekog nepoznatog razloga zuje unaokolo i da kao posljedica
nastaje fenomen koji nazivamo svijest.

To znači da naše misli, osjećanja, želje, emocije, strasti, ljubav, mržnja, Bog, nebo, pakao, grijeh,
prokletstvo, spasenje, prosvjetljenje počivaju na molekulama u pokretu. Sve je ples molekula!

Posjet liječniku – izliječenje ili uzrok bolesti

Upravo na osnovu tog materijalističkog praznovjerja i te materijalističke perspektive, koja model

ljudskog tijela predstavlja kao stvrdnutu skulpturu, nastao je potpuno materijalistički terapeutski pristup.
Rezultat su farmaceutski lijekovi i kirurški postupci, koje možemo nazvati čarobnim tabletama.

Tako se čuju izrazi kao „oh, kako je ovo dobro“ kada se čovjek preko svake mjere prejede i onda uzme
nekoliko “alka seltzera” (sredstvo za umirenje bolova, prim.prev.). Noću, kada ne može zaspati, uzima
tablete za spavanje ili kada ga obuzmu osjećaji straha, uzima tabletu za smirenje, koja mu donosi mir.

Ako ima neku infekciju, tada uzima antibiotik i tako se oslobađa infekcije; a kada ima rak, tada je tu
kemoterapija, kirurgija i zračenje. Kod bolova u grudima čovjek guta nitroglicerin ili još bolje, daje da mu
se operativno ugradi Bypass.

To su sve čarobne pilule našeg današnjeg medicinskog sustava, koji počiva na praznovjerju
materijalizma. Ali one ne funkcioniraju, to je samo liječenje simptoma. One ili prikrivaju simptome
bolesti ili nekako utječu na mehanizam bolesti, dok se proces u svojoj osnovi nastavlja. Mehanizam
bolesti nije isto što i uzrok bolesti.

On ima veze s elementarnim životnim procesima, kao što su jelo, disanje, varenje, metabolizam itd, ali
prije svega s procesima u svijesti, koja se ispoljava putem tih životnih procesa. Mi možemo zaustaviti
razmnožavanje bakterija, ali u konačnici, stvaramo bakterije otporne na antobiotike i riskiramo da ih
dobijemo tijekom boravka u bolnici.

Prije nekoliko godina jedna studija California Medical Association je pokazala, da u Sjedinjenim
Državama godišnje 100.000 ljudi umre od organizama otpornih na antibiotike, kojima su se inficirali u
bolnici. U to vrijeme je to bilo više nego deset puta više od umrlih od virusa HIV-a ili AIDS-a.

Što je danas najčešći uzrok ovisnosti o drogama? To nije supstanca, koju proizvode narko-bosevi u
Kolumbiji, već ono, što liječnici potpuno legalno propisuju. Prema jednoj procjeni, 36% pacijenata u
našim bolnicama pati od takozvane akrogenske bolesti, tj. bolesti, koja predstavlja direktnu posljedicu
biotehničkih medicinskih intervencija. Posjet liječniku kao uzrok bolesti?

U SAD i Velikoj Britaniji 80% svih ljudi uzima svakodnevno neki medikament, koji je propisao liječnik. I
s činjenici da se u posljednje tri decenije više ljudi bavi istraživanjem raka, nego što ima oboljelih od raka,
broj oboljelih od raka se povećava. Nešto, dakle, mora biti pogrešno u tom modelu.

Ne da je biotehnički medicinski zahvat uopće nekoristan, on je vrlo koristan u akutnim slučajevima. Ali u
pogledu učestalosti pojave bolesti ili stupnja smrtnosti kod bolesti s obzirom na dato stanovništvo, mi
medicinom, koja se danas prakticira, ništa ne postižemo, samo mijenjamo način, na koji se bolest
ispoljava.
 70

Tako više nemamo epidemije dječje paralize, velikih i malih boginja ili difterije, ali su zbog toga na
njihovo mjesto došle degenerativne i mentalne smetnje, alzheimer, bolesti srca, rak i razne druge
zloćudne bolesti.

Liječničke intervencije su promijenile pojavnu sliku bolesti, ali nisu učinile ništa u pogledu općeg
mortaliteta.

Tijelo je rijeka

Ako samo pogledate ljudsko tijelo, kakvo je u stvarnosti, tada možete primjetiti, kako je to izrazio grčki
filozof Heraklit, da to tijelo nije skulptura, fiksirana u vremenu i prostoru; ono se prije može usporediti s
rijekom, jednom rijekom, koja se sastoji od energije i informacija. Rijeka u sebi ima nešto tajanstveno:
kada je promatrate, ona u različitim vremenima uvijek izgleda isto, mada je u stvari svaki put drugačija.

Heraklit je rekao: Ne možeš dva puta zakoračiti u istu rijeku.

Rijeka je klasični primjer za ono što indijski mudraci nazivaju – Maya, iluzija. Ona vam stvara iluziju o
nečemu, što je u stvarnosti potpuno drugačije. Ona nam stvara iluziju ne-mijenjanja, dok se u stvari
neprestano mijenja. Kao kod rijeke, tako ne možete dva puta zakoračiti u iste noge, utrobu i kožu, jer se
Vaše tijelo obnavlja svake sekunde Vaše egzistencije.

Mijenjate ga lakše i spontanije nego što mijenjate svoju odjeću. Za sjedenje na stolici ne koristite isto
tijelo, u kojem ste nedavno prošetali. Možete nabrojati i utvrditi mnoštvo procesa kao dokaz da je to
doslovno tako, npr. jelo, disanje, varenje, razmjena materije, izlučivanje i svijest.

Jednim jedinim udahom unosimo 10 na 22 atoma, to je broj s 22 nule. Ova ogromna količina sirovina iz
Univerzuma se raspoređuje do svakog kutka našeg tijela, do stanica mozga, srca itd. Prilikom izdaha
izbacujemo 10 na 22 atoma, koji dolaze iz svih dijelova našeg tijela.

To znači da doslovno ispuhujemo dijelove svog srca i svog mozga i bubrežnog tkiva i, tako gledajući,
neprestano i na intiman način dijelimo svoje organe jedni s drugima – doslovno! To nije rečeno
metaforički, mi jedni s drugima u pravom smislu riječi stalno i na intiman način dijelimo organe.

Američki pjesnik Walt Whitman je rekao: Svaki atom, koji ti pripada, pripada i meni. To je doslovno tako.

Istraživanja ljudskog tijela uz pomoć radioaktivnih izotopa uz oslanjanje na matematičke proračune su

nesumnjivo pokazala da se sada, upravo sada, u vašem fizičkom tijelu mogu naći milijuni atoma, koji su
jednom bili u tijelu Krista ili Bude, Leonarda da Vincija, Mikelangela ili Sadama Huseina!

Uzmite bilo koga, tko je živio na ovoj planeti; u Vašem fizičkom tijelu se pojavljuje sirovi materijal, koji je
bio u tom fizičkom tijelu. Pogledajmo samo tri zadnja tjedna: 10 na 15 (kvadrilion) atoma je na taj način
prošlo kroz naše tijelo, atoma, koji su prije toga prolazili kroz tijelo svake žive vrste na planeti; i za manje
od jedne godine Vi zamjenjujete 98% svih atoma svog tijela.

To znači: svakih šest tjedana Vi pravite novu jetru, svaka tri mjeseca novi skelet, iako on izgleda tako tvrd
i čvrst, mjesečno novu kožu, svakih pet dana nove stjenke stomaka. Čak ni stanice mozga od ugljika,
vodika i kisika nije bilo prije godinu dana, a DNK, temeljena na ugljiku, vodiku i kisiku, koja čuva sjećanja
na milijune godina ljudske evolucije, nastaje i nestaje svakih šest nedjelja, kao kratkovječni pupoljak ili
cvijet.
 71

I ako to točno proračunate, ako izbrojite svaki atom, svaki komadić tkiva i svaku kapljicu, doći ćete do
toga da se za manje od dvije i po godine zamijeni vaše cijelo tijelo, svaki dio, do posljednjeg atoma.

Ako mislite „ja sam svoje tijelo“, nalazite se u neprilici: Na koje tijelo u stvari mislite? Ovogodišnji model
nije isti kao prošlogodišnji niti prošlomjesečni. Tako sada stojim pred vama u svom modelu iz 1991. Svaki
dio tijela, koji koristim, kako bih bio ovdje i pričao vam je nov u usporedbi s prošlom godinom, a ipak:
nešto od toga se očigledno nije promijenilo.

Naime, moje nade, očekivanja, snovi, ideje, koncepti, mišljenja, moja filozofija i ideologija, moja
uvjerenja. Ona se zadržavaju duže nego moje fizičko tijelo, moje misli očigledno imaju duži životni vijek
nego moje molekule. Ali naravno, i one se mijenjaju, moje misli kao i moja osjećanja, one dolaze i
prolaze iz trenutka u trenutak; čini se ipak da nadživljavaju fizički oblik mog tijela.

Možda se može reći da se moje misli i osjećanja stalno fizički reinkarniraju kao moje fizičko tijelo u Sada i
Ovdje, upravo sada. Moje stanice kože se obnavljaju svakog mjeseca, ali ne zaboravljaju razliku između
hladnog i toplog; svakih pet dana imam nove stanice stomaka, ali one su u stanju proizvest
klorovodoničnu kiselinu; moje gustativne kvržice se zamjenjuju svakih pet nedjelja, a da ne zaborave
ukus sladoleda od jagoda.

I moja DNK, nova svakih šest nedjelja, zadržava sjećanje na čitav evolucijski razvitak čovječanstva. Je li,
dakle, moje tijelo samo mjesto koje moja sjećanja nazivaju ’domom’. Možda DNK uopće nije stvar, već
jednostavno život, apstraktno polje svijesti, koje ulazi u postojanje kao materija, koje nosi materiju kao
masku.

Možda tijelo nije neka fizički stroj, koji je naučio razmišljati, možda je upravo suprotno: mi smo impulsi
inteligencije, misli, koji su naučili obrazovati fizičko tijelo. Isto bi važilo i za cijeli Univerzum.

Sve je prazan prostor

Postoji li mogućnost da je to tako? Ako biste upitali neku fizičarku, “Od čega se sastoji materijalni
Univerzum ili tijelo?”, što bi ona rekla? Njen odgovor bi bio: “Tijelo se sastoji od atoma, a atomi se
sastoje od čestica; međutim, one nisu čvrsti objekti, već predstavljaju fluktuacije energije i informacija u
velikoj praznini od energije i informacija.”

Ako pogledate tijelo očima nekog fizičara, onda ne vidite ništa osim ogromne praznine, u kojoj je
nekoliko raštrkanih točkica i slučajnih električnih pražnjenja. Jer takvo je ljudsko tijelo: 99,99999% njega,
kao i preostalog Univerzuma se sastoji od praznog prostora. A 0,000001%, koji nam izgleda kao materija,
se također sastoji od praznog prostora!

Dakle, SVE je prazan prostor. Pitanje je samo, što je prava priroda tog praznog prostora? Je li to praznina
ničega ili bi ona mogla biti jedno obilje nematerijalne inteligencije? Naš unutrašnji prostor, koji uz
zapanjujuću kreativnost sve stvara: točno i pogrešno, dobro i zlo, dobrobit i bol, sve ono što uzimamo
zdravo za gotovo i što život čini vrijednim, što je u stvari taj unutrašnji prostor?

Možda on nije praznina ničega, već u stvari jedan prasak same kreacije. On je možda dio jednog
kontinuuma i to takvog da više ne postoji nikakva razlika između unutrašnjeg i vanjskog prostora.
 72

Rišiji (mudraci) u Indiji su istražili ljudsko tijelo i nazvali ga Chit-akash. Akash znači prostor, chitznači
svijest, svjesnost; dakle, puno nematerijalne inteligencije. Rišiji su bili mišljenja, da je svijest primarna, a
materija sekundarna. Svijest stvara, upravlja, konstruira i postaje materija, uključujući i materiju, od koje
se sastoji naše tijelo.

U posljednjih 25 godina znanstvenici su napravili zapanjujuća otkrića i dokazali da upravo to mora biti
slučaj, jer se pokazalo slijedeće: Kada imamo misli i osjećanja, tada stvaramo kemijske supstance u
mozgu. U nedostatku boljeg izraza nazvali su ih neuropeptidi. Neuro, jer su pronađeni u mozgu; peptidi,
jer je reč o molekulama nalik proteinima.

To znači, jedan dio mozga ne komunicira s drugim bilo kojim ljudskim jezikom, već preciznim jezikom
neuropeptida, kod kojih je riječ o vrlo preciznim kemijskim supstancama. Možete zamisliti te supstance
kao ključeve, koji se uklapaju samo u određene ključaonice. U zidovima stanica drugih neurona se nalaze
mali receptori, koji odgovaraju tim ključaonicama.

Utvrđeno je, da se takvi receptori ne javljaju samo u mozgu, već svuda u tijelu, na primjer u imuno-
stanicama. Imuno-stanice nas štite od infekcija, raka i degenerativnih bolesti. To drugim riječima znači
da imuno-stanice stalno registriraju naš unutrašnji dijalog. Mi ne možemo imati nijednu misao, nijedan
osjećaj, nijednu emociju, a da imuno-stanice to ne znaju uz pomoć specifičnih receptora.

Ovo saznanje potkrepljuje sada već staru pretpostavku da su imuno-stanice nekog čovjeka, koji je tokom
dugo vremena morao nositi izuzetno tešku brigu, također ’pune briga’ i tako podložnije raku,
degenerativnim bolestima itd. Ove imuno-stanice vode isti unutrašnji dijalog kao i stanice mozga, naime:
’Ostavi me na miru; ne želim da mi smetaju’ i ne poduzimaju ništa protiv infekcija ili raka.

U imuno-stanicama nisu samo receptori za neuropeptide; one su također u stanju proizvesti iste
kemijske supstance kao i mozak koji misli. Ovo važno saznanje znači da imuno-stanice mogu misliti;
njihove misli doduše nisu lingvistički strukturirane i ne mogu se zbog toga izraziti jasnim jezikom, ali se
ipak proizvodi isti kemijski kod, koji proizvodi i mozak dok misli. Imuno-stanica je, dakle, jedno malo,
svjesno biće.

Ako upitamo nekog dobrog neurobiologa za razliku između imuno-stanice i stanice mozga, on je neće
znati navesti, jer imuno-stanica izgleda kao lutajući neuron, a imuno-sustav kao lutajući živčani sustav. A
u posljednjih 10- 15 godina je otkriveno, da se to ne odnosi samo na imuno-stanice, već i na druge
stanice.

Stanice stomaka proizvode iste supstance kao i mozak, koji misli, stanice crijeva, stanice debelog crijeva
… Kada, dakle, kažemo: ’Moj stomak mi kaže to i to’, to treba uzeti potpuno doslovno, jer stomak
proizvodi iste supstance kao i misleći mozak. Stomak ne poznaje sumnju u sebe, zato su ti ’trbušni
osjećaji’ vjerovatno još čistiji.

Sada, dakle, znamo da imamo tijelo, koje misli. Gdje god pogledamo, nalazimo isti fenomen: stanice
srca, stanice bubrega, stanice kože proizvode iste kemijske supstance kao i mozak. Kada kažete, ’srce mi
je teško od brige’, tada je Vaše srce doslovno natovareno tužnim kemijskim supsancama; kada
kažete, ’Pući ću od radosti’, tada je Vaša koža puna sretnih, antidepresivnih molekula pod nazivom
imiprimin.
 73

Sadržaj interlucenta i interferona, antikancerogenih sredstava, raste kod radosti i veselja – i to ne samo
u koži i krvotoku. Sa druge strane se u slučaju straha, nesigurnosti i ljutnje povećava sadržaj kemijskih
supstanci, kao što su kortizon, adrenalin ili noradrenalin, koji razaraju imuno-sustav.

Naše tijelo je, dakle, doslovno zbirka ideja; ono je fizički izraz polja, koje je u interakciji samo sa sobom.
Jastvo pravi interpretacije za stanice, tako što generira kemijske supstance, koje se javljaju svuda u tijelu.
One se ne šire jedna za drugom, već simultano u čitavom tijelu.

Ako na primjer imam želju, piti vodu, tada stanice mozga, čim dođem na tu ideju, proizvode supstancu
AT2, koja tako utječe na moje ponašanje, da počinjem tražiti vodu. Istovremeno drugi dio mozga,
hipotalamus, proizvodi AT2 i zaustavlja raspodjelu ADH, koji utječe da tijelo zadrži vodu. Istovremeno
moje stanice bubrega proizvode AT2 i zadržavaju vodu. Moje stanice srca, moje stanice kože ga
proizvode: drugim riječima, čim dođem na ideju, ’potrebna mije voda’, ta se ideja širi svuda i
istovremeno po cijelom mom tijelu, ona je sveprisutna, svemoćna, sveznajuća.

Tijekom jednog treptaja oka odvija se šest triliona reakcija, koje su sve usklađene jedne s drugima. Ovo
polje se ne može lokalizirati, budući je ono, što nazivamo duhom, sveprisutno u svim stanicama
istovremeno. Kada npr. osjećate mir, to je zato, što vaše tijelo proizvodi valijum. Taj valijum, precizan
imuno-modulator, koji se istovremeno proizvodi u svim stanicama, za razliku od proizvoda, koji prodaje
Hoffmann-LaRoche, od Vas ne pravi zombija.

Ovo polje je u tijelu doslovno sveprisutno. Sada ćete se upitati, je li ono ograničeno samo na tijelo?
Odgovor glasi: ne, ono nije ograničeno na tijelo, ono se širi van njega, ne može nigdje biti izolirano, niti u
mozgu, niti u tijelu. Ono se beskonačno širi van tijela; sa one strane vremena i prostora.

Feromon – nešto je divlje u zraku

Nakon dugogodišnjeg istraživanja znanstvenici su dokazali postojanje jedne grupe hormona u čovjeku,
tzv. feromone (supstance mirisa, informacija i privlačenja). Možda ste već čuli o ovim supstancama; one
su točan kemijski ekvivalent naših emocija, samo što nisu ograničene samo na tijelo, već se šire van
njega.

Još prije tog otkrića je eksperimentirano s feromonom, prije svega na životinjama i biljkama. Pri tome se
npr. došlo do slijedećih opažanja: ako inficiramo jedno drvo u šumi, drvo će pustiti u atmosferu
informacijske supstance i za nekoliko sekundi će cijela šuma znati da prijeti infekcija i povećat će pažnju.
Na taj način drvo izražava svoje opažanje ili svoje znanje drugima.

Promatrajte uređeno ponašanje mrava i pčela, one njime upravljaju putem molekula glasnika feromona.
Termiti u tami grade savršene dvorane, često s arhitektonski savršenim lukovima. I oni komuniciraju uz
pomoć feromona. U tu oblast spada i posebno užasan eksperiment, koji su znanstvenici na Stanfordu
sproveli na miševima.

Dali su im elektro-šokove i odmah ih udaljili iz laboratorija. Tada su uveli nove miševe, koji su odmah
zapadali u paniku i proizvodili kortizon i adrenalin. Udahnuli su feromone straha, koje su miševi izlučili
tokom elektrošokova.

Sve vrste životinja, uključujući čovjeka, izlučuju mirisne materije. Ovi feromoni su točna slika naših
emocija, osjećanja i misli. Kada sam ušao u ovu prostoriju i osjetio napetu atmosferu, vaša poruka meni
nije bila metaforička, već potpuno direktna, jer su u prostoru bili feromoni nemira i straha.
 74

Kada kažete: ’Otišao sam u taj hram i osjetio mir, ljubav i suosjećanje’, tada to treba prihvatiti doslovno.
Kada kažete, ’Ne znam točno zašto, ali kada pogledam tog čovjeka, prođu me trnci.’Tada je to doslovni
iskaz. Filozof Emerson ima izreku: ‘Ono što si je toliko glasno, da ne čujem što govoriš.’ Sada znamo
fiziološki razlog za to.

Ono, što želim reći, jest da se zahvaljujući istraživačkom radu u oblasti glave-duha može pokazati da je
duh ne-lokalan. On nije ograničen na mozak, niti na tijelo; on se širi, on je jedno ne-lokalno, uvijek i
svuda postojeće informacijsko polje u prostorno-vremenskom kontinuumu.

To polje na različitim mjestima ima različite spoznajne sposobnosti; na određenim mjestima svijest može
biti sveobuhvatna: potpuna samo-spoznaja. Na drugim mjestima su svijesti postavljene granice, ali
usprkos tome je cijeli univerzum polje svijesti i spoznaje. I ono ima svijest: ako izbacimo elektron iz
njegove orbite, on će se vjerovatno vratiti. To znači da postoji jedna ograničena sposobnost spoznaje,
naime, reakcija na stimulans jedan prema jedan.

Što se dalje uspinjete evolucijskom hijerarhijom, to raznovrsnije postaju reakcije na stimulans; na gore
ka životinjskom svijetu, dalje do ljudskog živčanog sustava i konačno do samospoznajnog živčanog
sustava, preko koga univerzum postaje svjestan sebe. Može se reći da univerzum preko prosvijetljenog
ljudskog živčanog sustava postaje svjestan sebe. Ali čitav univerzum je to polje duhovne budnosti, koje je
na različitim mjestima u različitom stupnju sposobno za spoznaju.

Svijest na taj način ne kreira samo naše ljudsko tijelo, već i kozmičko tijelo, koje nazivamo „okruženje“.
Samo putem artefakta našeg senzornog opažanja doživljavamo sebe odvojene od kozmičkog tijela. Ja,
dakle, imam osobno tijelo i kozmičko tijelo, koja su oba od presudne važnosti za moj opstanak.

To je nova, znanstveno zasnovana paradigma. To je i osnova ayurvede, koja je danas ponovo vrlo
aktualna. Ona nam kaže slijedeće: Kakav je atom, takav je i univerzum; kakav mikrokozmos, takav je i
makrokozmos; kakvo je ljudsko tijelo, takvo je i kozmičko tijelo, kakav je ljudski duh, takav je i kozmički
duh.

Kada se znanstvenici ponekad uplaše tog glupog Kozmičkog duha, tada ih umirimo, govoreći im da im
nije potreban nikakav Kozmički duh, već da je riječ o ne-lokalnom informacijskom polju s povratnim
kibernetskim petljama. Znanstvenici su zadovoljni tim odgovorom.

Slobodno djelovanje ili klupko uvjetovanih refleksa

Pogledajmo sada od kakve je to važnosti za nas, živa bića. Znači li to razliku između zdravlja i bolesti,
između preživljavanja i smrti?

Dopustite da Vam izložim nekoliko eksperimenata, za koje vjerujem da će Vas fascinirati: prije nekoliko
godina je jedan znanstvenik po imenu Herbert Specter na Nacionalnom institutu za zdravlje izveo
eksperiment, tijekom kojeg je u miševe ubrizgao kemijsku supstancu Poly-A-c, koja jača imuno-sustav;
istovremeno im je dao da pomirišu kamfor. Nakon nekoliko puta miševi su automatski stimulirali svoj
imuno-sustav, čim bi osjetili kamfor.

Uzeo je drugu grupu miševa i ubrizgao im kemijsku supstancu Cyclophosphamid, koja razara imuno-
sustav, i dao im je da istovremeno pomirišu kamfor. Imali smo, dakle, dvije grupe miševa: jedna je
mirisala kamfor i stimulirala imuno-sustav, druga je mirisala kamfor i uništavala imuno-sustav.
 75

Drugoj grupi je dato karcinogeno sredstvo i ona se za nekoliko tjedana razboljela i umrla od raka. Kada
su bile inficirane Pneumokokkenonom, životinje su za nekoliko tjedana umrle od upale pluća.

Što je, dakle, kod miševa stvaralo odlučujuću razliku između preživljavanja i smrti?

To je interpretacija sjećanja na miris kamfora. Još jednom: odlučujuća razlika leži u interpretaciji sjećanja
na miris komfora.

Je li taj rezultat istraživanja relevantan za ljude? On je vrlo relevantan, jer se nalik tim miševima najčešće
ponašamo kao Pavlovljevi psi, koji počinju sliniti na zvuk zvona. Izručeni smo određenim sjećanjima,
povezujemo ih s određenim stimulansima i ona uvijek izazivaju iste reakcije. Postajemo žrtve svojih
sjećanja i tragedija u tome je da duh, koji me danas muči, potječe od jučer.

Procjenjuje se da imamo 60.000 misli dnevno. To nije iznenađujuće; ono, što bi nas možda ipak moglo
pomalo uznemiriti, je činjenica, da je 95% današnjih misli identično mislima od jučer.

Mi smo, dakle, doslovno klupko uvjetovanih refleksa, koja stalno reagiraju na neke ljude i okolnosti
predvidivim bio-kemijskim reakcijama i obrascima ponašanja.

Kada postanemo svjesni činjenice, da se naše tijelo svakoga dana tako puno mijenja, svake godine toliko
često obnovi, da se zamijene svi atomi u nama, nameće se pitanje zašto onda još uvijek bolujemo od
artritisa, kako je rak još uvijek tu, zašto su arterije i dalje blokirane? Odgovor na to pitanje je da se
kvantne struje i inteligentni obrasci, koji generiraju fizikalne odgovore, ne mijenjaju.

Ako se želite izliječititi od raka, tada morate protjerati svoj duh raka. Duh raka nije ništa drugo do
pamćenje stanica, kvantna struja na staničnom nivou. Morate se spustiti na taj dublji nivo, promatrati
cijeli proces i onda prestrukturirati inteligentne obrasce, koji određuju našu fizičku pojavu. Ako znate
kako se to radi, možete se osloboditi bolesti i iznova strukturirati svoje tijelo (u stvari to nesvjesno i
radite svo vrijeme).

Zamislite kuću od cigala i kako svaku ciglu zamjenjujemo jednom godišnje. Budući smo zarobljeni u
predstavi da je kuća u tom obliku jedino, što se može napraviti, pravit ćemo uvijek iznova istu kuću. Tako
na primjer preko uvijek istih inteligentnih obrazaca stvaramo iste obrasce biokemijskog srčanog
oboljenja.

U našoj kulturi srčana oboljenja kao uzrok smrti stoje na prvom mjestu i čini se da male stvari, kao što su
maženje, dodirivanje, ljubljenje, milovanje i razgovaranje, mogu predstavljati odlučujuću razliku između
života i smrti.

Milovanje – kinetičko-taktilna peting-stimulacija

Sveučilište u Miamiu je nedavno objavilo slijedeći eksperiment u Journal of Pediatrics of Florida.

Novorođene bebe su podijeljene u dvije grupe. Jedna grupa je držana u krevetićima, koji su na sebi imali
otvore, kroz koje je jedan istraživač tri puta mogao milovati bebu tijkom šest minuta.

To, naravno, nije nazvano milovanje, već kinetičko-taktilna peting-stimulacija, što je, slobodno
prevedeno kao pružanje jedinica milovanja, da bi se izbjegla riječ ’ljubav’. U svakom slučaju, ona
dojenčad, koja je tri puta dnevno tijekom šest minuta dobivala jedinice milovanja, su uz istu ishranu
dobila 40-50% više na težini nego ostali.
 76

Iz toga su istraživači zaključili da je kod kinetičko-taktilne peting-stimulacije riječ o metodi, koja štedi
troškove, tako da se po terapiji može uštedjeti do 3000 dolara i djeca se mogu pustiti ranije s terapije.
Postoji bezbroj sličnih primjera. Ja ću se zadovoljiti ovim.

Prije tek nekoliko godina, Odjeljak za zdravlje i njegu Države Massachusets je sprovelo jednu studiju,
koja se ponovo bavila faktorima rizika za srčana oboljenja. Naravno, možemo se zapitati, zbog čega se
smatrala potrebnom još jedna dodatna studija o toj temi. Faktori rizika su odavno poznati: povišene
vrijednosti kolesterola, visok krvni tlak, dijabetes itd.

Razlog za to je bio da iz statistika proizlazi da većina osoba, koja doživi svoj prvi infarkt između
četrdesete i pedesete godine života, nema nijedan od tih faktora rizika. Kakve je rezultate dala nova
studija? Ona je pokazala da je faktor rizika broj 1 nezadovoljstvo poslom; dakle, kada ljudi ne vole svoj
posao.

Faktor rizika broj 1 je unutrašnje nezadovoljstvo. Izašlo bi se na ulicu i ljudima bi se postavljala pitanja.
Prvo: Voliš li svoj posao? (u Indiji bismo rekli, živiš li svoju Dharmu?) i drugo: Jesi li sretan? I ako čovjek
iskreno i otvoreno na oba pitanja može odgovorit s DA, najvjerojatnije nije ugrožen.

Jedna od tih statistika, koja najviše iznenađuje, kaže da u zapadnom svijetu jednog određenog dana u
tjednu umire više ljudi nego svih ostalih dana. Možete li pretpostaviti koji je to dan? Točno, ponedjeljak.
A u koliko sati? Tako je! U ponedjeljak između 8 i 9 sati u našoj civilizaciji umire od srčanog infarkta više
ljudi nego u bilo koje drugo vrijeme.

To je začuđujuće, zapanjujuće, neobično, jedinstveno – nešto, što samo ljudska vrsta može učiniti, jer
vjerojatno nijedna druga vrsta ne poznaje razliku između ponedjeljka i utorka. A što čini tu razliku? Ideja,
interpretacija! Nadam se da je očigledno da se tijelo sastoji od ideja i da je Univerzum polje ideja ili
bazen ideja. Gdje je to JEDNO, koje ima te ideje? Kada biste ga tražili u mozgu, u tijelu, gdje biste ga
pronašli?

U mozgu ne postoji nalogodavac

Walter Pennfield je kanadski znanstvenik, neurolog i dobitnik Nobelove nagrade. On je operativno

otklanjao tumore na mozgu i slične stvari i kada je otvorio mozak, napravio je jedno malo istraživanje,
tako što je određene dijelove mozga izložio električnoj stimulaciji, da bi ustanovio gdje se nalazi
kontrolna točka u mozgu.

U jednom od svojih najčuvenijih eksperimenata on je u određenoj oblasti stimulirao motorički korteks,

kada se ruka pacijenta odjednom počela podizati. Upitao je pacijenta: ’Što se događa?’, a pacijent je
odgovorio: ’Moja se ruka pomiče.’ ’Pomičete li vi tu ruku? ’, a pacijent je odgovorio: ’Ne, ona se sama
pomiče.’ Tada je rekao: ’OK, pomaknite svoju ruku u drugom smjeru.’ I pacijent je odmah pomakao ruku
u drugom smjeru. Štogod da je Walter Pennfield pučinio da bi lokalizirao nalogodavca, to mu nije
polazilo za rukom.

Lokalizirati mjesto, gdje se izvodi naredba, je lako, to se događa u motoričkom korteksu. Ipak, pronaći u
mozgu ono mjesto, koje izdaje naredbe, je nemoguće. Možemo lokalizirati mjesto, gdje se izvodi
naredba, ali pronaći nalogodavca je nemoguće; on se ne može lokalizirati. On je u isto vrijeme svuda i
nigdje. On je mislilac iza misli. On je Jastvo, koje je u interakciji samo sa sobom i generira ideje.
 77

Ali to Jastvo se ne nalazi niti u tijelu, niti u mozgu. Ono je, naime, svuda u tijelu, svuda u mozgu i nigdje –
sve u isto vrijeme. A ta snaga, da se bude istovremeno i svuda i nigdje, to Jastvo ne pripada oblasti misli.
To Jastvo leži u praznini između naših misli. I to je to Jastvo, koje kreira prostor, vrijeme, materiju i
energiju.

Od 1913. nijedan cijenjeni fizičar nije upotrijebio riječ ’vrijeme’. Pojam koji se koristi je prostorno-
vremenski kontinuum. I to je način, kako interpretiramo svoja osjetilna opažanja. Mi prerađujemo
vrijeme na isti način, kako mijenjamo svako svoje iskustvo.

Navest ću uz to nekoliko primjera…

Moj sat ide brže

Prije otprilike godinu dana sreo sam na letu od Bostona do Londona jednog starog prijatelja. Proveli smo
prijatno vrijeme zajedno i ono je proteklo kao u letu. Rečeno nam je da let traje šest sati, ali je za nas
vrijeme proletjelo u trenu. Zaboravili smo jesti, otići u toalet i da spavati. Na dolasku nismo imalo ’Jetlag’
(efekt zamora od leta).

Svi ti fiksni biološki ciklusi, kao što su jelo, spavanje, budno stanje, varenje i razmjena materije su se
izmjenili na osnovu našeg individualnog opažanja, da vrijeme prolazi kao u letu i da provodimo lijepo
vrijeme zajedno.

Sigurno poznajete ljude, koji stalno govore: ’Nemam vremena, vrijeme mi ističe’, kao da je vrijeme neka
roba, koju mogu ponijeti sa sobom u džepu i koja im stalno ističe, jer imaju rupu u džepu. Gledaju u isti
sat kao i vi, ali njihovi satovi idu brže. Ima toliko mnogo termina… Ako pregledamo takve ljude, ustanovit
ćemo da njihov biološki sat brže radi.

Njihov puls je brži, imaju više aritmija u minuti, njihove krvne pločice su nervozne, hormonska slika
(Insulin, Adrenalin, Cortison) daje visoke vrijednosti i ponekad se odjednom sruše mrtvi, jer im je srce
prijevremeno otkazalo i tada je njihovo vrijeme isteklo i nemaju ga više. Ti ljudi pretvaraju unutrašnji
doživljaj, ’Nemam vremena, ističe mi vrijeme’ u jednu fizičku činjenicu.

Dok netko, tko naizgled ima svo vrijeme sveta, izgleda biološki potpuno drugačije. Sigurno znate
izraz, ’Ljepota brda je oduzimala dah – vrijeme se zaustavilo’. Izraz ’Ljepota brda je oduzimala dah’ je
vrlo zanimljiva. Zašto? Kada vrijeme stoji, tada stoji i dah i misli ulaze u mirovanje. A kada se misli umire i
kada je svijest apsolutno tiha, tada doživljavamo bezvremenost.

Vrijeme, naime, nije ništa drugo do kretanje misli. Vrijeme je isto što i svako raspoloženje, fantazija i
svako drugo pokretanje svijesti. Naša svijest zamišlja vrijeme, prenosi ga na mozak i mi ga unosimo u
metabolizam tijela, u kome se ono manifestira kao starenje. prije nekoliko godina sam pročitao izvještaj
o jednoj grupi rudara, koji su bili zatrpani u rudniku. Samo jedan od njih je imao sat.

Da svoje prijatelje ne bi suviše uznemirio, on im je svaka dva sata govorio da je protekao sat. Nakon
tjedan dana su bili spašeni i svi su preživjeli, osim rudara sa satom. On je doduše bio u stanju promijeniti
kolektivni subjektivni osjećaj za vrijeme, ali samog sebe nije mogao promijeniti. Sve vrijeme je imao
samo sat u glavi. Vidite – vrijeme je samo koncept, a ne realnost.
 78

Karl Seger piše u predgovoru bestseleru ’Kratka povijest vremena’ Stephena Hawkinga: Stephen
Hawking je sebi dao zadatak da shvati duh Božji i došao je do zaključka da živimo u Univerzumu bez
početka, bez kraja, bez vremenskih granica i bez prostornih ograničenja.

Ako pokušate to razumjeti, zamisliti, vidjet ćete da je to nemoguće, jer čovjek ne može niti razumjeti niti
vizualizirati nešto što nikada nije počelo. Pretpostavimo da postoji početak i odmah će se pojaviti
pitanje, što je bilo prije početka. Ako pretpostavimo da mora postojati kraj, moramo se upitati što će biti
nakon kraja.

Možemo poći i od toga da Univerzum negdje prestaje i tada odmah moramo postaviti sebi pitanje što
dolazi nakon te granice. Kvantna fizika nije samo neobičnija nego što mislimo, ona je neobičnija nego što
možemo zamisliti! Naš lingvistički strukturiran, takozvani racionalan i logički način razmišljanja je sustav
mišljenja, koji počiva na osjetilnom opažanju univerzuma. A to osjetilno opažanje je netočno.

Biti uhvaćen u stisku takve vrste racionalnosti je najgora sudbina, koja može zadesiti ljudsko biće. Ono
što Stephen Hawking opisuje je priroda Bića. Ono se ispoljava kroz naš duh, naše tijelo i naša iskustva u
životu, ali ga ne možemo dotaći osjetilima. Možemo ga uhvatiti s one strane misli. Međutim, ono ne
pripada svijetu misli, već je u praznini između misli, tišini između misli.

Ja jednostavno jesam

U vezi s tom temom Rumi, veliki mistik Srednjeg Istoka, ima predivnu izjavu. On je rekao: S one strane
ideje o dobru i zlu leži stvarnost – tamo ću te sresti. Rumi, dakle, doslovno govori o tom JEDNOM polju s
one strane misli. Ono se nalazi u praznini između naših misli i mnogi ljudi na primjer dospijevaju tamo
tijekom meditacije.

Postoje i drugi ljudi, kojima jednostavno pomjeranje pažnje omogućava doživljaj jedinstva promatrača i
promatranog. Kada doživimo to jedinstvo između promatrača i promatranog i proces promatranja,
spoznajemo da su u stvarnosti oni jedno. To je uobičajeno teško, jer je naše opažanje zamućeno
sjećanjima, interpretacijama, klasifikacijama, opisima, definicijama, analizama, evaluacijama i
procjenama vrijednosti.

U Shiva-sutri, jednom od najstarijih spisa na svijetu, nalazimo izreku: „Pogledaj svijet svježim očima,
pogledaj neki običan predmet, kao da ga vidiš po prvi put“.

Kada pogledamo neki objekt kao po prvi put, tada možemo vidjeti da je u stvari promatrač promatran,
da je onaj, koji promatra, u stvari onaj, koji se promatra. Ponekad ljudi čak slučajno prave takva iskustva.

Prije nekoliko godina sam imao pacijenta, koji je na susjednoj kući popravljao antenu. Podigao je jedan
kabel, za koji je vjerovao da je bez napona, ali kroz koji je teklo 12000 volti. U trenutku je umro. Kako se
umire kada 12000 volti prođe kroz srce? Pokreće se fenomen pod imenom „ventrikularna fibrilacija“.
Srce fibrilira.

On je pao s krova; ali kako je sudbina htjela, pao je na grudi, točno pod kutom, koji je bio potreban da bi
se njegovo srce defibriliralo. Potpuno neobična priča, kao da ga je Bog pozvao i odmah zatim promijenio
mišljenje. Sve se odigralo za nekoliko sekundi. Čovjek je s mjesta nesreće prebačen u bolnicu i rekao je:
’moj duh se uvijek iznova vraća u taj otvor.’
 79

Taj incident, taj kratki vremenski interval je nazivao „otvor“. ’Što je bilo u tom otvoru?’ Odgovorio
je: ’Tamo je bila čista, bezgranična radost. Bila je čista sreća.’ Upitali smo: ’Bili ste svjesni?’ ’Oh, da, bio
sam potpuno svjestan.’ Upitali smo: ’Čega ste bili svjesni?’ ’Bio sam svjestan da sam svjestan.’ Upitali
smo: ‘Možete li to preciznije objasniti?’ On je odgovorio: ’Da, to je bilo čisto prisustvo. Jedino, što sam
mogao reći je bilo: JA JESAM.

Nisam ovo ili ono, jednostavno JESAM. To je bilo iskustvo moje vlastite besmrtnosti, iskustvo vječnosti.
Bilo je iskustvo sreće, čiste radosti. Toliko sam ušao u to, da sam shvatio da je sve drugo koncept. I za sva
vremena, potpuno i totalno, sam se oslobodio onoga, što ljudi nazivaju strah.’

Začuđujuće u priči ovog čovjeka je bilo to da je butina na mjestu gdje je struja izašla iz njegovog tijela
potpuno izgorjela. Butina je bila ogoljena, sve što se moglo vidjeti bila su rasparane krvne žile i kosti. U
bolnici se mislilo da je i njegova glava, kao i noga, spaljena. On je odbijao amputaciju noge, koja bi bila
jedina odgovarajuća mjera za takvu vrstu povrede. Rekao je da se uvijek može vratiti u prazninu i to
jednostavnom promjenom pažnje. Usmjerio bi pažnju na prazninu i kliznuo u nju.

Tamo bi ponovo doživio čistu radost i odatle bi mogao usmjeriti pažnju na nogu, gdje je umjesto užasnih
bolova osjećao prijatno golicanje. I tako se njegova noga za dvije godine oporavila. Zašto? Zato što je
otišao na ono mjesto, iz kojeg priroda kreira. To JEDNO mjesto je u praznini između naših misli. To je
nelokalizirani duh, iz kojeg priroda sve rađa. Priroda odlazi na to mjesto, da bi kreirala galaksije, tropske
šume ili neku novu misao.

Tko smo mi?

S tim znanjem sada možemo postaviti slijedeće pitanje: Tko smo mi? Jesmo li samo jedan ego, zarobljen
u vreći kože i kostiju, ili smo nešto postojanije i obuhvatnije? Riši, vidovnjak, kaže:

‘Artefaktom osjetilne interpretacije sami ste sebe ograničili, doslovno ste sveli sebe na svoje tijelo.
Ograničili ste se na volumen svoga tijela i raspon jednog života i postavili sebi granice, koje su potpuno
konceptualne. Kreirali ste probleme, kao što su rođenje i smrt, radost i bol, točno i pogrešno itd.

Ukoliko želimo ostaviti ta ograničenja iza sebe, moramo saznati kakvi smo zaista. I onda shvaćamo da
nismo u duhu, već da je duh u nama. Da nismo u svijetu, već da je svijet u nama. Tijelo, duh i svijet nam
se događaju, jer smo se zainteresirali za to’.

Učenik je jednom upitao učitelja: ’Živimo li u istom svijetu. Čini mi se da ti živiš u potpuno drugom
svijetu.’ Učitelj je odgovorio: ’Da, mi živimo u istom svijetu. Jedina je razlika u tome što ti vidiš sebe u
svijetu, dok ja čitav svijet vidim u sebi.’

Pronaći taj dio znači pronaći samo polje. Polje je čist potencijal. Polje nije kontinuum ili model
prostorno-vremenskih događaja; polje je čist potencijal. Ono je kontinuum svih mogućih energetskih i
informacijskih stadija, koji se kasnije manifestiraju kao prostorno-vremenski događaji. I to polje, želio bih
još jednom naglasiti, je pukotina između naših misli. To je pukotina tišine, koja se ne može lokalizirati.

Dok razgovaram s vama, između svake riječi i svake misli se nalazi jedna pukotina. Mogao bih na primjer
reći: ´Sada ću napustiti ovaj prostor.` Ili bih mogao reći: ´Sada ću izuti cipele.` Ili: ´Ovdje ću popiti
vode.` Između ’ću’ i slijedeće riječi se nalazi beskrajno mnogo mogućnosti. Beskrajne mogućnosti između
svake pojedinačne riječi. Zamislite: neograničene mogućnosti! Iz tog razloga je to nelokalno polje čistih
potencijala. Polje mogućnosti, kontinuum svih mogućih prostorno-vremenskih događaja.
 80

Još jedan primjer za to što ulazi u tu pukotinu i što sve može prouzrokovati. Priča se dogodila jednom
mom prijatelju, engleskom antropologu. Radio je na jednoj knjizi o kitovima i u potrazi za jednom
određenom vrstom kitova je otputovao u Indoneziju, da bi ih tamo fotografirao. Nakon tri-četiri tjedna
uzaludne potrage ispričao je jednom od staraca sela, što traži. Starac mu je rekao: „To nije problem. Mi
ovdje imamo jednu dvanaestogodišnju djevojčicu, koja ti može pribaviti kita.“

Slijedećeg je dana sjeo na plažu s djevojčicom i ona je zatvorila oči. Posle otprilike dvanaest minuta
antropolog je uz veliko uzbuđenje vidio kako na horizontu izranja kit kakvog je tražio. A tada, kako mi je
ispričao, srce mu je počelo lupati brže, jer se kit sve više približavao, dok se najzad nije nasukao uz noge
djevojčice. Morali su dovesti ostale seljane, koji bi ponovo vratili kita u more. Moj prijatelj je potražio
djevojčicu i upitao je: ’Što si uradila? Kako si to uradila?’ Ona je odgovorila: ’Oh, bilo je potpuno
jednostavno. Otišla sam na ono mjesto, gdje svi govorimo istim jezikom i zamolila kita da dođe.’

Kakvo je to mjesto, na kome svi govorimo istim jezikom? To je prostor tišine, neizgovorljiv, uzvišen, još
daleko apstraktniji; ali u stvarnosti mi smo to neizgovorljivo, uzvišeno, osjećajno biće. A takozvani
materijalni realitet je mali fragment ogromnog, uzvišenog, neizgovorljivog, apstraktnog, osjećajnog bića.

Priča antropologa se nastavila. Slijedećeg dana je pošao s djevojčicom na pecanje. Uzeli su čamac, izvezli
se i nakon nekoliko minuta djevojčica je uronila glavu u vodu i rekla: ’Vozimo deset milja u onom
pravcu.’ ili ’vozimo tamo.’ I tamo su našli sve ribe koje su tražili. Moj prijatelj je najzad morao sam
isprobati tu tehniku. Zagnjurio je glavu u vodu, dok se gotovo nije udavio, ponovo izronio i rekao: ’Ja
nisam ništa čuo.’ A djevojčica, ta mala dvanaestogodišnja djevojčica, je rekla: ’Upravo u tome je trik,
slušati tišinu’. U tišini je prostor svih mogućnosti.

Htio bih ovdje završiti predavanje citatom Kafke. Kafka je bio vrlo deprimirajući pisac, ali je ovdje dao
briljantan opis puta ka prosvjetljenju:

Ne moraš napustiti svoju sobu, ostani jednostavno za svojim stolom i osluškuj.

Ne moraš čak ni osluškivati, jednostavno čekaj. Ne moraš čak ni čekati, samo postani tih – i svijet će se
pred tobom otvoriti; on jednostavno nema drugog izbora.

Kako duša postaje prosvjetljena?

Možete li vidjeti misao? Dodirnuti je ili okusiti? Nijedno osjetilo ne može posvjedočiti misao. Može joj
svjedočiti jedino um. Misao je očitovanje uma.

Koja je priroda uma? Um je povezan s osjetilima. Osjetila percipiraju objekt i šalju prikupljene
informacije umu. Um šalje odgovor tom objektu govoreći, “Ja to volim” ili “Ja to ne volim”, “Ja to želim”
ili “Ja to ne želim”. Um prihvaća ili odbacuje, žudi za onim što želi ili žali za onim čega više nema. To su
djelatnosti uma – jednostavno percipirati stvari preko osjetila i reagirati.

Inteligencija je suptilnija od uma. Inteligencija je zadužena za diskriminaciju. Ako um vidi predivni objekt
kroz osjetila, om pomisli “Ja to želim”. Tad inteligencija počinje smišljati načine kako dobiti taj objekt.

Od inteligencije je suptilniji ego. Ego se poistovjećuje s cijelim tim fenomenom inteligencije, uma i
fizičkog tijela i pomišlja “Sve sam to JA”.
 81

Iznad ega je duša. Duša si pravi TI. Duša je osoba. Duša je promatrač, svjedok. Duša je izvor života. Kad
se duša poistovjeti s činjenicom “Ja sam vječna, puna znanja, puna blaženstva, Ja sam mali djelić Boga,
Njegov instrument” tada postaje potpuno prosvijetljena.

Stoga je priroda duše da koristi tijelo, um, inteligenciju i ego u duhu samilosti i ljubavi prema svijetu, kao
instrument Božje ljubavi. To je prava uloga duše u ovom svijetu.

Što se s nama događa u vremenu PRIJE rođenja?

Što se događa s nama kada nastupi smrt? Je li tada svemu kraj – našim problemima vezanim uz bolesti,
starenje, tjeskobu, bol, sreću i nadanja koja smo proživjeli u svom životu? Ili za nas otpočinje jedna nova
realnost koja se odvija na drugim višedimenzionalnim razinama?

Ljudi su danas vrlo znatiželjni i često se raspituju o tome koliko točno vremena protječe od trenutka
napuštanja tijela do ponovnog rođenja. Zapravo, nema točno određenog vremenskog razdoblja u svezi s
time. Uglavnom, o tom pitanju odlučuju dva glavna činitelja: priroda osobene karme i posljednji
dojmovi, utisci i impresije osobe prije smrti. Oni mogu varirati od nekoliko stotina godina do čak nekoliko
mjeseci. One osobe koje odrađuju nešto od svojih karmi u drugim razinama suptilnih predjela, znatno
kasnije ulaze u nova tijela. To razdoblje je zapravo vrlo dugo budući da za vrijeme jedne zemaljske
godine prođe svega jedan dan na nebeskoj, višoj dimenzionalnoj razini.

“Vrlo senzualna osoba, sa snažnom žudnjom ili živo biće s jakom materijalnom vezanošću, ponekad se
brzo ponovno rađa. Također, to se događa i u slučajevima gdje je život skraćen nasilnom smrću ili
iznenadnom neočekivanom nesrećom.” (Kaushitaki- Brahmana Upanishada, 1.2)

Ta osoba ponovno se vraća natrag na zemlju preko kiše, u kišnim kapima, zatim ulazi u prehrambeni
lanac jedenjem biljke te se konačno pridružuje sjemenu muškarca koji je pojeo plod te biljke. Čin začeća
tako “uvodi” dušu u maternicu gdje će njeno novo tijelo rasti te se tako cijeli proces počinje
ponovno odvijati od samoga početka. Sila karme ovdje djeluje u određivanju koji će potencijalni otac
jesti koju biljku, garantirajući tako duši skup okolnosti u skladu s njenim prethodnim dojmovima.

U Garbha Upanishadi rečeno je da kada je embrion u maternici star sedam mjeseci, duša tada prima
znanje o svojoj prošlosti i budućnosti. Ona zna tko je bila i tko će biti. Kada film njenih prošlih života
prođe kroz njen um, ona počinje strahovati te se počinje nemirno micati amo-tamo u maternici. Bog
gleda sve to, i kada na kraju duša počne plakati i uzimati Njegovo utočište, On joj podaruje svoju milost.
Zapravo, On joj daje uputu o spoznaji so’ ham, što znači “to sam ja – duhovna duša”. Međutim, kada
prođe devet mjeseci, dijete se nasilno izbacuje iz maternice svoje majke. U trenutku izlaska, ono počinje
plakati. Zaboravlja znanje o spoznaji svjesnosti so’ ham, kojeg je saznala od Boga i u neznanju plače na
ham razini, što znači: “Tko sam ja?” Tako duša biva ponovno obmanuta materijalnom iluzijom poznatom
kao maya.

Sazrijevanje karme

Karma može na nekoliko načina donijeti plod u astralnim svjetovima ili u budućim rođenjima, ili se pak
može uništiti prakticiranjem yoge. Čovjek biva utjelovljen u mjestu u kojem može zadovoljiti predmete
svojih želja. Pretpostavimo da u Africi živi siromašan dječak koji u sebi ima veliku snažnu želju da se
obogati u Americi. Njegova se želja u ovom rođenju ne može ispuniti. Pretpostavimo također da u
Americi živi bogata gospođa koja nema sina i koja ima jaku želju za djetetom. Siromašan dječak može
 82

prema zakonu podudarnosti dobiti svoje sljedeće rođenje u Americi kao sin bogate gospođe. On bi tako
zadovoljio svoju želju. Bog daje povoljne okolnosti u skladu s prirodom želje čovjeka za njegovim rastom
i razvojem.

“Ako pravedan čovjek pati, a u ovom životu nije počinio nikakvo zlo djelo, to je zbog nekog griješnog djela
kojeg je počinio u svom prethodnom rođenju. U sljedećem rođenju on će dobiti kompenzaciju za svoja
dobra djela. Ako zao čovjek koji dnevno čini mnogo zlih djela trenutno uživa u ovom životu, to je
zbog neke dobre karme koju je počinio u svojem prijašnjem životu. U sljedećem će životu dobiti svoju
kompenzaciju – patit će. Zakon kompenzacije neumoljiv je i bez olakšica.” (Manuovi zakoni, Zakoni
čovječanstva, 11:228)

Pokajanje za grijehe – prayaschitta

Prayaschitta ili pokajanje vrši se radi uništenja grijeha koja smo počinili. U Manuovom zakoniku,
drevnom vedskom spisu, možemo pronaći različite vrste prayaschitta za poništenje raznih vrsta grijeha.
Tako postoje dvije osnovne vrste prayaschitta:

1. Izvanredna – Asadharana

2. Redovna – Sadharana

Izvanredne strogosti, tapasya, propisane su u Manuovom zakoniku kako bismo mogli poništiti reakcije
na određene grijehe koje smo počinili. Ako se bilo tko pokaje i otvoreno prizna svoje manje uvrede,
grijeh se neutralizira.

“Vršeći prayaschittu ili pokajanje, vrijeđalac u stvari pati budući da je prisiljen na samokažnjavanje
dugim postom ili sličnim tjelesnim ili umnim poteškoćama. No, pokajanje samo po sebi nije dovoljno.
Osoba se treba aktivno uključiti u duhovni život i služiti Boga. To je jedini način da se u potpunosti
pročisti od grijeha.” (Chandogya Upanishada, V, 10.8-9)

“Neke duše ulaze u maternicu radi utjelovljenja; druge ulaze u nepokretne objekte u skladu sa svojim
djelima i mislima.” (Katha Upanishada, II, 2.8.)

“Djelovanje koje se stvara umom i srcem, govorom i tijelom, donosi dobre i loše plodove; najviša, najniža
i srednja razina čovjekova postojanja dolazi od njihova djelovanja.”

“Čovjek postaje nepokretnim objektom kao rezultat pogrešaka nastalih prošlim djelovanjem tijela, ptica
ili divlja životinja zbog govora, a član jedne od najnižih kasti zbog onih djela učinjenih umom i srcem.”

“Osobe zdrava razuma postaju polubogovima, energične osobe postaju ljudima, a osobe u tami uvijek
postaju životinje. To je trostruka razina postojanja.” [Manuovi zakoni, 12:3, 12:9,12:40)

U Bhagavad-giti (14.14, 14.15) spomenuto je da osoba koja umre u guni (suptilna sila prirode) vrline
dostiže više planete velikih mudraca, u guni strasti rađa se među osobama koje se bave plodonosnim
djelovanjem, a u guni neznanja rađa se u životinjskom carstvu.

Često se postavlja pitanje o tome je li moguće da se čovjek ponovno rodi kao životinja? Odgovor u
vedskim spisima je nedvojben i vrlo jasan. Moguće je, govore Vede, kao što je potvrđeno životom
mnogih osoba. Jedna od takvih priča opisana je u Shrimad-Bhagavatamu, a spominje velikog mudraca po
imenu Jada Bharata koji se ponovno rodio kao jelen.
 83

Upanishade napominju kako Priroda nije ekstravagantna. Ona osobi daje onaj oblik u kojem ona najbolje
može zadovoljiti svoje neispunjene želje i žudnje. Ako se u ljudskom obliku stvaraju takve želje i žudnje
koje odgovaraju životinjskim animalističkim potrebama, sljedeće će rođenje osobi donijeti degradaciju u
životinjski oblik.

Učinak na karakter

“Prema tome, kako netko djeluje, kako se ponaša, takav i postaje. Onaj koji čini dobro postaje dobar,
onaj koji čini zlo postaje zao. Osoba postaje krijeposna dobrim djelovanjem, a loša lošim djelovanjem.”
(Brihad-aranyaka Upanishada, IV, 4.6)

Djelovanja proizvode samskare (dojmove) u našoj podsvjesti. Dojmovi se zajedno kombiniraju kroz
ponavljanje i oblikuju navike. Nastojanja se razvijaju u navike i karakter. Ukupni zbir čovjekovih
nastojanja predstavlja njegov karakter. Naša karma stvara karakter, a karakter stvara volju. Ako je
karakter čist i jak, volja će također biti čista i jaka, i obratno.

Widget not in any sidebars

Anuliranje karmičkog sjemena

Od različitih tipova uma, samo onaj koji je pročišćen služenjem Boga slobodan je od svih pritajenih
dojmova karme i od svih žudnji. Naša podsvjesna nastojanja ovise o uzroku i posljedici. Ona svoj temelj
sadrže u umu, a podražavaju ih osjetilni objekti. Naša sadašnja iskustva rezultati su naše prošle karme.

Postavlja se pitanje: ako znamo ranije počinjene pogreške, možemo li ih ispraviti? Ako je nečija pogreška
ispravljena, u nama i dalje ostaje čitava sanchita karma (neočitovana) od prijašnjih rođenja koja će nam
dati nebrojena nova rođenja. Dakle, to nije pravilan postupak. Što više njegujemo biljku, to ona brže
raste. Što više ispravljamo svoju karmu, to se ona više sakuplja.

Prema tome, moramo pronaći korijen karme i konačno ga presjeći za sva vremena.

Proces napuštanja tijela

Stanje sna čvorište je između dubokog sna i budnosti. Dok duša napušta stanje svjesnog primjećivanja i
pada u potpunu nesvjest ili vice versa, prolazi kroz stanje sna. To širenje i uvlačenje svjesnosti živog bića
vrši se iz njegovog prebivališta u srcu. U stanju povučene svjesnosti ili dubokom snu duša uvlači osjetila,
um i inteligenciju u sebe i liježe u njedra Boga u srcu. U tom stanju duša je potpuno pod Njegovom
zaštitom, iako je nesvjesna toga zbog svoje uvučene svjesnosti.

Bog stoga pripada turiyi ili četvrtom stanju svjesnosti koje nije pod utjecajem triju guna, sila materijalne
prirode. To stanje naziva se Vasudeva ili vishuddha-sattva, izvorna čista svjesnost. Budući da je Bog izvor
čiste svjesnosti, On je osovina s koje se prelamajuća svjesnost živoga bića širi tijelom. Spisi nam govore
kako je duša u dubokom snu situirana u arterijama, pericardiumu srca i u njedrima Boga u srcu. Sve
tri verzije su ispravne.

One su poput izjave: “Ušavši kroz vrata, čovjek odlazi spavati u svom domu, na krevetu”. Nalik
tome, duša uvlači svoje izvanjsko opažanje kroz arterije u srce. Tada ona spava u njedrima Boga u srcu. U
Upanishadama povratak iz dubokog sna u stanje svjesnosti opisan je na sljedeći način: “Kada se on budi,
baš kao što se iz plamteće vatre iskre raspršuju na sve strane, isto tako se iz duše životni zraci raspršuju
ka njihovim odgovarajućim mjestima, praćeni osjetilima.” (Kaushitaki Upanishada, 4.20)
 84

Sveti slog OM

U stanju budnosti nismo svjesni Apsoluta, već izvanjskih objekata. U snu proživljavamo samo san, a u
dubokom snu ne proživljavamo ništa zbog povučene svjesnosti. Iznad njih nalazi se četvrto stanje
svjesnosti nazvano turiya. U tom stanju svjesnosti duša je naklonjena Bogu i zbog toga je u
mogućnosti direktno ga percipirati. Zbog toga Mundaka Upanishada kaže: “Meditiraj na tu Nad-dušu
izgovarajući slog om. Neka ti bude uspješan prijelaz preko tame.”

Metoda meditiranja na Nad-dušu kao izvor različitih stanja svjesnosti, izgovarajući slog om, također je
propisana u Ahirbudhya-samhiti. U svezi s tim objašnjava se slog om (aum) definiranjem njegovih
sastavnih elemenata:

1. A je stanje budnosti gdje je svjesnost potpuno usredsređena na izvanjsku percepciju. To je

energija uživanja grubih stvari materijalne kreacije. Ovo stanje nalazi se pod
nadleštvom Aniruddhe (jedne od brojnih ekspanzija Boga).

2. U je stanje sna u kojemu je svjesnost potpuno usredsredena na unutarnji rad uma. To je energija
uživanja suptilnih iskustava snova. Ovo stanje nalazi se pod nadleštvom Pradyumne.

3. M je stanje dubokog sna u kojemu je svjesnost potpuno usredsređena u stanje potpune

nesvijesti. To je energija uživanja blaženstva neznanja. Ovo stanje nalazi se pod
nadleštvom Sankarshana.

4. M (točka iznad slova m) eho je slova m. To je energija vishuddha-sattve ili čiste svjesnosti, a
njome predsjedava Vasudeva.

5. Izgovaranje sloga om dugotrajan je nazalan zvuk. To je neočitovano stanje prethodnih energija

niti u stanju postojanja niti nepostojanja. To je transcendentalno stanje koje zasjenjuje sva
ostala stanja.

6. Tišina koja slijedi nakon izgovaranja sloga om označava Svevišnju Božansku Osobu koja
predsjedava duhovnim svijetom. Na ovaj način, meditirajući na Nad-dušu, osoba može
sigurno prijeći preko tame materijalnog svijeta.

Sjećanje u trenutku smrti

Vedanta-sutra (4.2.21,4.3.1) kaže: “U vrijeme smrti osoba koja želi jedinstvo s Bogom treba se sjećati dva
različita puta opisana u smriti literaturi.”

“Put koji počinje sa svjetlošću je devayana, ili put koji vodi Bogu.” Kao što smo spomenuli, u Bhagavad-
giti (8.6) je rečeno da kojega god se stanja netko sjeća prilikom napuštanja tijela, to će stanje sigurno
dostići, zbog njegovog neprekidnog razmišljanja o tome. Srazmjerno tome, ako provedemo život
usredsređeni mislima na našu voljenu obitelj, partnere, filmske zvijezde, političare, prijatelje i
neprijatelje, u vrijeme smrti automatski ćemo se sjećati tih stvari; i tako, u skladu s tom svjesnošću,
dostići ćemo i takvo stanje egzistencije. Pomoću istog načela, ako provedemo svoje vrijeme radeći sve za
zadovoljstvo Boga uvijek ga se sjećajući, nakon ovoga života dostići ćemo Njegovo vječno društvo.

Proces napuštanja tijela detaljno je opisan u Upanishadama. Sva vedska literatura nepobitno obznanjuje
da se duša nalazi unutar srca i svojom svjesnošću, koja prožima čitavo tijelo, ona nadgleda funkcije tijela
kao što kralj prebivajući u svojoj palači vlada svojim kraljevstvom pomoću svojih podanika. Važno
 85

je shvatiti kako duša nije pod utjecajem srca, odnosno kako promjena srca ne znači i promjenu duše, baš
kao što se kralj može seliti iz jedne palače u drugu, ne oviseći o samoj palači.

Tijelo je prekrivač duše

Život će trajati onoliko dugo koliko nam je potrebno da ostvarimo sve što smo trebali. Ne znači da ćemo
moći učiniti sve što smo htjeli, ali će nam biti dano sve što smo trebali naučiti u ovom životu. To je svrha
života. Važno je ono što smo naučili, koliko smo mudrosti razvili kroz svoje djelovanje, a ne stvari koje
smo sakupili, nagrade osvojili, količinu novaca zaradili itd.

Važno je koliko smo napredovali u svjesnosti i naučili o sebi. Svi smo dobili na raspolaganje
određenu količinu vremena. Što činimo s njom oblikuje naš karakter. Nekima je za učenje potreban dug
život. Drugi postignu ono što trebaju u kratkom vremenu. Ne preostaje im više ništa što bi u sadašnjim
tijelima još mogli učiniti jer su ispunili svoju sudbinu, iako možda ne osjećaju da su spremni otići. No,
vrijeme je da se krene dalje. Prihvaćanje te situacije i spremnost na nju odlučit će u kojoj ćemo mjeri
prihvatiti smrt i sve što možemo učiniti u sljedećem životu.

Ako smo došli ovdje kako bismo prihvatili fizička tijela, logično je da ćemo isto tako napustiti fizičku
dimenziju i vratiti se otkuda smo došli. To je mjerodavno znanje, posebno drevnih tekstova Istoka.

“Onaj tko se rodio sigurno će umrijeti, jer je smrt rođena s tijelom. Možemo umrijeti danas ili za stotinu
godina, ali smrt je neminovna za svako živo biće.” (Srimad-Bhagavatam 10.1.38)

“Onaj tko se rodio sigurno će umrijeti, a nakon smrti sigurno će se ponovno roditi. Stoga ne bi trebao
žaliti pri neizbježnu obavljanju svoje dužnosti.” (Bhagavad-gita 2.27)

Tijelo je prekrivač

Kada osoba umre, rođaci plaču: “Otišao je. Napustio nas je.” Ali, što je otišlo? Otišao je dio osobe koji
niste poznavali. Tijelo je još uvijek tu, svi kemijski elementi su još uvijek tu, ali je otišla stvarna osoba,
duša koja daje život tijelu. Sve religijske tradicije poručuju da je tijelo samo prekrivač duše, a duša naš
stvarni identitet. Ako nam je tijelo oduzeto ili smo ga prisiljeni napustiti u trenutku smrti, ne znači da više
nismo živi. Ako skinemo kaput, ne znači da prestajemo postojati.

U Bhagavad-giti je rečeno: “Kao što osoba oblači novu odjeću, ostavljajući staru, duša prihvaća nova
materijalna tijela, napuštajući stara i beskorisna.” (Bg. 2.22)

U jednom od prvih stihova Vedanta-sutre isto je tako rečeno: “Aham brahmasmi”, što znači da smo
duhovna bića, da nismo ovo tijelo. Tako možemo shvatiti privremenu prirodu fizičkog tijela. Ono je
naprava ili stroj u kojem se nalazimo, čudesno oruđe kroz koje možemo iskusiti sve oblike materijalnog
postojanja. I to je svrha svemira – on je kreacija koja duhovnim dušama koje žele materijalno iskustvo
nudi pozornicu za igru. Stoga, osim avantura na koje nailazimo u ovim predjelima, isto tako moramo
prihvatiti i načela materijalnog života, u koje su uključeni rođenje, starost, bolest i smrt. To je, međutim,
suprotno našem prirodnom, duhovnom postojanju, koje je iznad svih takvih ograničenja i oslobođeno
rođenja i smrti. Zbog toga smrt izgleda tako neprirodno.

Sudjelovanjem u materijalnom postojanju prirodno zaboravljamo tko u stvari jesmo – duhovna bića u
materijalnom obliku. Međutim, smisao života je spoznati naš pravi identitet, koji je iznad ove
privremene prirode. Kao što je objašnjeno u II. poslanici Korinćanima (4:18): “Ne gledamo u stvari koje
 86

vidimo, već u one koje ne vidimo; ali stvari koje ne možemo vidjeti su vječne.” Međutim, dok se nalazimo
u ovom privremenom, materijalnom polju aktivnosti, moramo razumjeti da: “Svi planeti u
materijalnom svijetu, od najvišeg do najnižeg, mjesta su patnje na kojima se odvija uzastopno rađanje i
umiranje, ali onaj tko dostigne Moje prebivalište (u duhovnom svijetu) nikada se više ne rađa.”
(Bhagavad-gita)

Za dušu ne postoje rođenje, smrt, starost i bolest. “Duša se nikada ne rađa niti umire. Nije nastala, ne
nastaje i neće nastati. Nerođena je, vječna, uvijek postojeća i prvobitna. Nije ubijena kada je tijelo
ubijeno.” (Bhagavad-gita, 2.20)

U trenutku smrti uništeno je samo tijelo: “Trebaš znati da je ono što prožima cijelo tijelo neuništivo.
Nitko ne može uništiti neuništivu dušu. Materijalno tijelo neuništivog, neizmjerivog i vječnog živog bića
sigurno će biti uništeno.” (Bhagavad-gita, 2.17-18)

Smrt je oslobađanje od tijela, baš kao što mijenjamo odjeću kada se iznosi ili kao što leptir izlazi iz
kukuljice. To je prijelaz iza kojeg se dalje razvijamo i rastemo te ulazimo u situacije koje su za
nas najpotrebnije da bismo naučili ono što je potrebno.

Što je šesto čulo i kako se koristi?

Šesto čulo ili izvanosjetilna percepcija je sposobnost opažanja suptilne dimenzije odnosno nevidljivog
svijeta anđela, duhova, raja itd. Također uključuje sposobnost razumijevanja suptilnih odnosa uzroka i
posljedica mnogih događaja koji su izvan razumijevanja intelekta.

Suptilni svijet, iako ga ne možemo opaziti, u velikoj mjeri utječe na naš život. Da bismo saznali nešto o
tom svijetu, potrebna nam je “duhovna antena”, tj. šesto čulo. Šesto čulo se razvija kada radimo
duhovnu praksu. Kroz redovitu duhovnu praksu, prema šest osnovnih principa duhovnosti, povećava se
naša duhovna razina i sve više možemo opažati i doživljavati suptilni svijet.

Ljudi mogu primati znanje iz suptilne dimenzije na tri načina:

1. Automatsko pisanje poruka (kada entitet iz suptilnog svijeta koristi ruku osobe za pisanje
poruka)

2. Dobivanje vizija (kada osoba jasno vidi riječi ili odlomke teksta)

3. Putem misli

Od ova tri navedena načina, primanje odgovora putem misli je najsuptilniji.

Znanje iz suptilne dimenzije prima se iz sljedećih izvora:

 automatski, zahvaljujući sposobnosti osobe da pristupi Univerzalnom umu i intelektu, ili

 kao odgovor na pitanja koja osoba postavi entitetu iz suptilnog svijeta. To se događa pomoću
šestog čula posredstvom suptilnog uma i intelekta te osobe.

Postoje razni čimbenici koji odlučuju koja će osoba primiti znanje kroz suptilni intelekt. Duhovna razina
osobe je jedan od ključnih čimbenika u određivanju koja osoba prima znanje iz suptilnog svijeta. Ostali
čimbenici su: motivacija i intenzivna želja osobe, sudbina osobe, ukoliko je znanje neophodno za
izvršenje Božje misije, odluka i blagoslov duhovnog učitelja iznad 70% duhovne razine.
 87

Ponekad ljudi imaju predosjećaj da će se neke stvari dogoditi u budućnosti ili imaju neki unutarnji osjećaj
za događaje koji su se dogodili u prošlosti. To se događa na dva načina:

Prvi način je dobivanje informacija od suptilnih tijela poput duhova koji dolaze iz regija čistilišta ili pakla.
Ako duh ili suptilno tijelo nema takvu sposobnost, dobiva tu informaciju od duhova s takvim
sposobnostima.

Drugi način dobivanja informacija je pristupom Univerzalnom umu i intelektu. Postoji sedam razina
Univerzalnog uma i intelekta. Ovisno o stupnju razvijenosti šestog čula, osoba može pristupiti nižoj ili
višoj razini Univerzalnog uma i intelekta.

Osoba obično prima znanje od suptilnih tijela čija je duhovna razina ista kao kod te osobe, pa su točnost
i stupanj znanja također isti. Primjerice, osoba koja je na 40% duhovne razine uglavnom prima znanje od
suptilnog tijela jednake duhovne razine, odnosno 40%. Međutim, točnost i stupanj znanja su također
40%. (Pri određivanju nečije duhovne razine služimo se postocima, pri čemu 1% odgovara duhovnoj
razini neživog objekta, dok 100% odgovara duhovnoj razini osobe koja je dostigla Bogospoznaju, tj.
spajanje s Bogom. Trenutno živimo u dobu Kaliyuge kada je većina ljudi na duhovnoj razini od 20%.)

Sve dok se ne dostigne duhovna razina od 70%, tj. Svetost, veća je vjerojatnost da se znanje dobiva od
negativnih energija zbog čega to znanje prati određena količina crne energije koja stvara razne probleme
u životu. Ljudi koji nisu svjesni na koji se način znanje prima preko šestog čula te zbog neznanja mogu
slijepo vjerovati u svo primljeno znanje. Suptilna tijela u početku obično daju neka točna znanja s ciljem
da se stvori povjerenje. Nakon što uspostave povjerenje, počinju davati netočne i zavaravajuće
informacije.

Šesto čulo trebamo koristiti isključivo za duhovni rast koji vodi prema Bogospoznaji, što je i konačni cilj
duhovnog rasta. Iz duhovnog ugla, korištenje šestog čula u neke druge svrhe, kao što su svjetovne stvari,
smatra se zloupotrebom. Primjerice, ako osoba koja je medij koristi svoje sposobnosti da dozna hoće li
se neka osoba oženiti ili dobiti posao, iz duhovnog ugla smatra se zloupotrebom.

Kad medij zlorabi šesto čulo, s vremenom ono počinje slabiti. Uz to što gubi sposobnost opažanja
suptilne dimenzije, takav medij također postaje meta negativnih entiteta iz viših razina. Oni mu u
početku daju neke točne informacije, a kad zadobiju njegovo povjerenje zavaravaju ga pa tako i ljude
koje taj medij vodi. Tako se čini se da se sposobnost opažanja suptilne dimenzije povećava, no to se ne
događa zbog vrlina te osobe već zbog jačine negativnog entiteta koji je vodi. U takvim slučajevima, taj
rijetki dar šestog čula, koji se koristi za Bogospoznaju, uzalud se troši na stjecanje materijalne dobiti i na
nebitne stvari.

Proročanstva najstarijih spisa: Živimo u “željeznom” dobu Kali, evo što će se dogoditi!

Okoliš je sve zagađeniji, pustinje se šire, ljudi su sve agresivniji i skloniji kriminalu… Vedski spisi to
predviđaju; doba u kojem živimo naziva se Kali. To je, možemo reći, nešto poput zimskog godišnjeg
doba. Vrijeme u kojem su ljudi posve neskloni pravoj duhovnosti, njihova religioznost je samo
predstava. Evo kako Vede čija se starost procjenjuje na najmanje 5.000 godina opisuju razdoblje Kali koji
će završiti za točno 427.000 godina.
 88

U dvanaestom pjevanju Srimad Bhagavatama je rečeno kako će zemljama vladati beskrupulozni ljudi.
Neće oklijevati javno iznositi laži boreći se za svoje vlastite interese. Cvijeće više neće mirisati, voće i
povrće će biti bezukusno.

Muškarci i žene će neprestano razgovarati o seksu i zavođenju, ljudi će obolijevati od mnogih do tada
nepoznatih bolesti koje će napadati imunološki sustav. Vlada će odrediti tako visoke poreze da će čak i
pošteni ljudi željeti izbjeći plaćanje poreza. Neočekivane kiše će uništavati sjemenje koje neće proklijati.
Ljudi neće imati navike održavanja čistoće i bit će prljavi. Bit će pohlepni i mislit će da uvijek moraju biti
seksualno privlačni. Pošten će čovjek biti prava rijetkost. Na kraju Kali yuge poštenje će biti zaboravljena
riječ. Ili će kišiti previše ili neće kišiti uopće. Ljudi će nositi odjeću od umjetnih materijala. Ubijat će druga
živa bića da bi preživjeli. Nedugo potom, morat će uvoziti hranu jer je neće imati dovoljno u svojoj zemlji.
Uskogrudnost i mržnja će biti uobičajeni u društvu. Silovanje će biti učestala pojava. Nekolicina ljudi će
biti bogati i uživat će u blagostanju, no većina će živjeti u sve većem siromaštvu. Na kraju će šume biti
uništene, a pošteni će ljudi morati bježati u nenaseljene, udaljene krajeve kako bi spasili glavu. Očito je,
dakle, da se ova vedska proročanstva već ostvaruju u velikoj mjeri.

Mogućnost izbora

Postoji vedsko proročanstvo koje nam kaže da će se nešto prekrasno dogoditi ukoliko ljudi budu složno
djelovali. Svatko od nas ima veliku dragocjenost u svojim rukama. To je mogućnost izbora, naša slobodna
volja. Uvijek možemo nešto učiniti da bismo promijenili svoj život i okolinu. To je najveće blago ljudskog
društva koje nam, na žalost, zbog ovog materijalističkog načina života sve više izmiče iz ruku. Ukoliko
pravilno iskoristimo svoju slobodnu volju, možemo uzdići vlastitu svijest.

Vede govore o nekoliko stupnjeva svijesti. Prvi se naziva prekrivenom sviješću, a drugi vrlo ograničenom
sviješću – osoba s takvom svijesti je skoro potpuni rob navika. Sljedeći stupanj se naziva “pupoljkom”, a
potom dolazi stupanj posve rascvjetale svijesti. Iskoristimo li svoju nezavisnost za proširivanje horizonata
možemo se osloboditi od postojećih poriva – poput sebičnosti i pohlepe – koji uništavaju svijet. Ekolog
Schumman je u svojoj poznatoj knjizi “Maleno je lijepo” napisao da čovjek zbog svoje neograničene
pohlepe iskorištava ograničeni svijet, a priroda na to reagira.

Zlatno Doba

Razvijanjem više svijesti i unutrašnjeg zadovoljstva koje nas oslobađa od robovanja navikama i tzv.
užicima materijalističkog društva, tvrdi Brahma-vavivarta Purana, ljudi će ući u razdoblje od 10.000
godina zlatnog doba. Proširit će se duhovna načela koja se temelje na slavljenju Boga i slijeđenju
uputstava duhovnih spisa.

To je razdoblje počelo, prije 500 godina, pojavom Caitanye Mahaprabhua koji je u Indiji utemeljio
masovni spiritualni pokret. Opisano je da su se oko njega okupljali milijuni ljudi; ceste su bile uništene jer
su ljudi za uspomenu uzimali prašinu s puteva kojima je on prošao. Sam pogled na njega bio je dovoljan
da se čovjek uzdigne do najvišeg stupnja svijesti, a mnogi su tako izliječeni od neizlječivih bolesti poput
gube. Mogli bismo ga nazvati suvremenim reformatorom. Svojom je prisutnošću Caitanya Mahaprabhu
posijao sjeme ovog zlatnog doba.

O nama sada ovisi hoćemo li uistinu prihvatiti duhovna uputstva i omogućiti da se to dogodi. Izazov
ostvarenja ovog proročanstva stoji pred svima nama – onima koji su naklonjeni duhovnim učenjima, kao
i skepticima. Skeptici na to neće gledati kao na ostvarenje proročanstva, već na puko preživljavanje
 89

ljudskog roda, a duhovno naklonjeni ljudi će to vidjeti kao ozdravljenje planeta Zemlje. Bez obzira
brinemo li samo za vlastitu kožu ili nam je na umu dobrobit čovječanstva – nalazimo se u odlučnom
trenutku u kojem trebamo izabrati između materijalizma, koji se poput bolesti proširio planetom i koji je
odgovoran za ovo neodgovorno izrabljivanje prirode, i duhovnosti.

Duhovnost je neophodna

Nemoguće je unijeti pozitivne revolucionarne promjene u društvo bez okretanja ka duhovnosti. Danas
ljudi govore o raznim vrstama zagađenja – vode, zemlje, zraka, društvenih odnosa itd., no zaboravljaju
na pravi uzrok tih zagađenja, a taj je zagađenje svijesti do kojeg dolazi zbog nekontrolirane sebične
pohlepe. Naravno, ne možete ljudima predložiti da odbace materijalističke užitke. Ljudi bi mislili da ste
okrutni i da im želite oduzeti ono malo zadovoljstva što im preostaje u životu. Međutim, ljudi će sami od
sebe odbaciti niže vrste uživanja ukoliko mogu doživjeti višu vrstu užitka.

Može se vidjeti da duhovno orijentirane ljude ne privlače zadovoljstva koja proistječu iz novca, seksa,
posjeda…Zašto? Zato jer su gomila budala koja trči unaokolo i viče mea culpa, mea culpa? Ne. Razlog
tome je činjenica da su oni pronašli viši oblik uživanja u usporedbi s kojim je materijalistički život gotovo
smiješan. Opisano je da je u ovom svijetu najveći užitak seks. Ako taj užitak pomnožite s tisuću, a zatim
ponovo s 10.000, dobit ćete intenzitet uživanja koji odgovara tek kapljici duhovne sreće.

Ljudi bi se prije svega trebali upoznati sa znanjem koje se nalazi u drevnim vedskim spisima te ga
primijeniti u životu. Trebali bismo upoznati kulturu iz koje proistječu te duhovne metode jer će nam ih
tako biti puno lakše primijenjivati. Na kraju će svatko u skladu sa svojim vlastitim sklonostima izabrati
određenu duhovnu metodu.

Koji Put izabrati?

Kad govorimo o Svevišnjem, neizostavno moramo doći do zakjučka da On mora biti najdivnije biće,
posve iznad mogućnosti našeg ograničenog mozga. Također moramo zaključiti da postoje različiti načini
na koje Ga možemo dostići. Čak i u Zagreb se može doći raznim putevima, kako se onda do Boga,
Apsolutne istine ne bi moglo doći različitim stazama? Međutim, želim vas na nešto upozoriti. Nisu svi
putevi koji postoje jednako vrijedni i relevantni. Možete vidjeti da je neki put pravi po tome što, slijedeći
ga, saznajete duhovne plodove i spoznaje. Beskorisno je slijediti put i zamišljati da će vas on dovesti do
cilja, ako je u praksi očito da vam ne pomaže u duhovnom napredovanju. Ako se nalazite u barci koja je
usidrena možete veslati do besvijesti, no nikud vas to neće odvesti.

Na isti način možete slijediti određeni put, no ako pri tom ne razvijate sklonost ka višim oblicima
zadovoljstva, ako ne stječete spoznaje o Bogu, onda trebate biti dovoljno iskreni i kritični i izabrati put
koji vas brže vodi cilju. U Zagreb možete stići koristeći razne puteve, no neki od njih vam mogu samo
izgledati kao oni koji idu u pravom smjeru, a u stvari će vas dovesti u Split. Osim toga, postoje ceste
kojima se putuje brže i one kojima se ide sporije. Na svakom pojedincu ostaje odluka o izboru pravog
puta, no želio bih dodati da bih svakoga ohrabrio u traženju odgovora u drvnim vedskim spisima. U
krajnjoj liniji to su izvorni duhovni te najstariji spisi koji su vrlo složeni i obuhvatni.

Simptomi duhovnog napretka

Na putu duhovnog napretka trebaju se pojaviti dva simptoma. Prvi se na sanskritu naziva klesa gni, što
znači izostanak nepovoljnih aktivnosti ili stanja, poput neznanja, vezanosti, mržnje, lažnog
 90

poistovjećivanja, ljutnje… Drugi simptom koji trebate otkriti je subhada. To znači da vam se u životu
počinje događati puno povoljnih stvari, razvijate odlike poput tolerancije, sposobnosti opraštanja,
strpljenja, sklonosti ka višim vrijednostima, odbacivanja nezdravih emocija… To su dva početna
simptoma. Nastavite li dalje duhovnim putem dostići ćete stupnjeve praktične spoznaje Boga, a na kraju
ćete doživjeti buđenje istinske, kao nektar slatke, ljubavi prema Bogu.

Neuroznanstvenik istražio “Sanskritski efekt” – Ovo je utjecaj SANSKRITSKIH MANTRI na ljudski mozak
i pamćenje

MRI snimka pokazuje da pamćenje drevnih sanskritskih mantri povećava veličinu regija mozga povezanih
s kognitivnom funkcijom!

Stotinu mladih muškaraca odjevenih u indijski dhoti sjedilo je na podu u redovima, s prekriženim
nogama, razgovarajući među sobom. Na znak učitelja, dvorana je utihnula.

Tada su počeli s recitacijom. Bez stanke ili pogreške, u potpunosti iz sjećanja, jedna strana u prostoriji
recitirala je jednu liniju teksta, a druga strana je odgovarala sljedećim redom, piše Scientific American.

Basovi i baritoni ispunili su dvoranu sa zvučnim prozodijem, svaka se riječ jasno čula. Desna ruka svakog
od njih pomicala se kako bi obilježila visinu i naglasak. Učinak je bio hipnotičan. Drevni zvuk je odjekivao
kroz sobu, natapajući mozak i tijelo.

Nakon 20 minuta zaustavili su se, istovremeno. Bila je to samo demonstracija. Puna recitacija jednog od
najstarijih sanskritskih tekstova u Indiji, Shukla Yajurvede, traje šest sati.

Proveo sam mnogo godina proučavajući i prevodeći sanskrtski jezik i postao sam fasciniran njegovim
utjecajem na um i pamćenje. U indijskim drevnim metodama učenja, tekstualna memorizacija je
standardna: tradicionalni učenjaci ili panditi, svladavaju mnoge različite vrste sanskrtske poezije i
proznih tekstova; i tradicija drži da upravo pamćenje i recitiranje drevnih riječi i fraza, poznatih kao
mantre, povećava i pamćenje i razmišljanje.

Također sam primijetio da što sam više sanskrtskog jezika proučavao i prevodio, bolje mi je bilo verbalno
pamćenje. Učenici i učitelji često su primjećivali moju sposobnost da točno ponavljam rečenice iz lekcije
kada im postavljam pitanja u razredu. Drugi prevoditelji sanskrta govorili su o sličnim kognitivnim
pomacima. Zato sam bio znatiželjan: je li zapravo riječ o jeziku – specifičnom “sanskrtskom učinku” kako
tvrdi tradicija?

Kad sam ušao u kognitivni neuroznanstveni doktorski studij na Sveučilištu u Trentu (Italija) 2011. godine,
imao sam priliku početi istraživati ovo pitanje. Indijski panditi vedski sanskrt vježbaju godinama kako bi
usmeno zapamtili i točno izrecitirali 3.000-godišnje usmene tekstove u rasponu od 40.000 do preko
100.000 riječi. Željeli smo saznati kako takvo intenzivno vježbanje verbalnog pamćenja utječe na fizičku
strukturu mozga.

Kroz India-Trento partnerstvo za napredna istraživanja (ITPAR), regrutirali smo profesionalne vedske
pandite iz nekoliko škola koje sponzorira vlada u regiji Delhi; zatim smo koristili strukturalnu magnetsku
rezonanciju (MRI) u indijskom Nacionalnom centru za istraživanje mozga kako bismo skenirali mozak
pandita i kontrolne skupine jednake dobi, spola, boje očiju i višejezičnosti.
 91

Ono što smo otkrili iz strukturne MRI snimke bilo je izvanredno. Brojna područja u mozgu pandita bile su
dramatično veće od onih u kontrolnoj skupini, s preko 10 posto više sive tvari u obje cerebralne polutke i
značajno povećane kortikalne debljine.

Doduše, točna stanična osnova sive tvari i mjere kortikalne debljine još uvijek se ispituju, povećanje ovih
mjerenja dosljedno korelira s poboljšanom kognitivnom funkcijom.

Najzanimljivije za verbalnu memoriju bilo je to što je desni hipokampus pandita – područje mozga koje
igra vitalnu ulogu u kratkom i dugotrajnom pamćenju – imao više sive materije od kontrolne skupine za
gotovo 75 posto ove subkortikalne strukture. Naš mozak ima dva hipokampusa, jedan s lijeve i jedan s
desne strane, a bez njih ne možemo zabilježiti nikakve nove informacije.

Dva hipokampusa dijele mnoge funkcije memorije. Desni je, međutim, više specijaliziran za obrasce –
zvuk, prostorni ili vizualni, tako da povećana siva tvar u desnom hipokampusu pandita ima smisla:
precizno recitiranje zahtijeva precizno enkodiranje i reprodukciju zvuka. Panditi su također pokazali
znatno zadebljanje područja desnog temporalnog korteksa koji je povezan s govorom i glasovnim
identitetom.

Naša je studija bila prvi korak u skiciranju mozga profesionalno osposobljenih sanskrtskih učenjaka u
Indiji. Iako ovo prvo istraživanje, usredotočeno na međugrupnu usporedbu strukture mozga, nije moglo
izravno riješiti pitanje sanskrtskog učinka (koje zahtijeva detaljne funkcionalne studije s usporedbama
više jezika, za koje trenutno tražimo financiranje), pronašli smo nešto specifično vezano za intenzivni
verbalni trening memorije.

Znači li znatno povećanje sive tvari u kritičnim verbalnim memorijskim organima pandita da su manje
skloni razarajućim memorijskim patologijama poput Alzheimerove bolesti?

Još ne znamo, iako su anegdotalna izvješća indijskih ayurvedskih liječnika ukazala da je to možda slučaj.
Ako je tako, to podiže mogućnost da „vježbanje“ verbalne memorije ili trening mogu pomoći starijim
ljudima pri riziku od blagog kognitivnog oštećenja ili, još radikalnije, spriječiti njegov početak.

Ako je tako, trening možda mora biti točan. Jednog dana snimao sam četiri učitelja koji su demonstrirali
različite brzine recitacije. Zaustavio se u jednoj sesiji i svi su se odjednom zaustavili. “Što nije u redu?”
Pitao sam. “Jedan od nas je napravio malu pogrešku”, odgovorio je.

“Ne smeta”, rekoh.

“Da, ali nama smeta”, i ponovno su počeli cijelu recitaciju od samog početka.

Ako je Bog Bog, onda je On…

Termin „Bog“ u širokoj svakodnevnoj upotrebi opterećen je čestim ograničavajućim konotacijama pa i

neprivlačnim i negativnim. A njegovo izvorno značenje se ipak sastoji od komponenti ekstremno
povoljnih, prosvjetljujućih i privlačnih. Bhagavad Gita jako puno govori o tim izvornim, univerzalnim
komponentama Apsoluta.

Ona ističe potrebu da ga shvatimo, zbog njegove životne sveprisutnosti kao i neslućene bliskosti sa
svakim živim bićem.

Gita ističe određeni broj njegovih jedinstvenih i univerzalnih obilježja.

 92

Evo neka od najvažnijih.

1. Apsolut je jedan.

2. Izvor sveukupnosti egzistencije.

3. Pravedan, nije ljubomoran.

4. Voli nas.

1. Apsolut je jedan

Da istočne duhovne tradicije podrazumijevaju sustave mnogo Bogova, čest je utisak, a ipak Bhagavad
Gita, možda i najvažniji istočni tekst, ponavljano uvjerava da je Apsolut jedan, i da sve svjetove ta jedna
Apsolutna Istina stvara, održava, sadržava, kontrolira i prožima (9.18).

To stvaranje, održavanje i razlaganje brojnih svemira se zbiva u određenim aspektima izravno a u

drugima neizravno, što znači kroz svoje kozmičke agente ili pak kozmičke sile koje zovemo zakonima.

„Ne postoji ništa što bi bilo izvan, iznad ili više od Mene; svi ovi svjetovi počivaju na Meni, kao što
nanizani biseri počivaju na niti.“ (7.7) Arđuna u jednom trenutku čak i vidi, unutar Krišnina kozmičkoga
tijela, čitav svemir sa svim devama („bogovima“, tj. višim kozmičkim odgovornim bićima). (11.7, 11.15).

Ova kozmička bića su velika, suptilna i obdarena daleko superiornim osobinama i sposobnostima, kao i
bajkovito dugačkiim životnim vjekovima. Njihov životni vijek je ipak konačan (7.16). Tako i njihove usluge
nama (7.23).

Čak ni oni, bogovi, ne mogu, sa svojim ekspanzivnim i dubokosežnim mentalnim moćima, neusporedivo
većima od naših, razumjeti Apsolutov osobni oblik (10.14). Ali ipak oni taj privlačni oblik uvijek jako žele
vidjeti. (11.52).

2. Apsolut je Izvor sveukupnosti egzistencije

„Izvor sam svega. Sve proizvire iz Mene.“ (10.8)

Što god prekrasno ili moćno postoji u ovom svijetu, to što ono posjeduje i ispoljava jest zapravo jedna
iskrica njegova sjaja, ili moći, ili energije, ili šakti (specifične očaravajuče osobine). (10.41) Tako
strastveni ljubitelj prirode ili umjestnosti, filozofije, ljubavi ili znanosti, u biti iskazuje svoje poštovanje
nekom određenom aspektu njegove kreacije. U tom smislu svatko traga za njim i slijedi njega, iako to
čini neizravno, kroz određeni medij sebi privlačan (4.11).

U jednom trenutku, zapanjeni Arđuna, gledajući njegov kozmički oblik, zaključuje: „Ti uključuješ sve. Ti si
sve!“ (11.40)

Međutim, iduće dvije odlike idu još dalje od toga. One sežu iznad veličanstvenosti i znanja, ka bliskosti –
čine Apsoluta dragim, pouzdanim prijateljem. Kreću u smjeru osobne slatkoće Apsoluta i daju blage
indikacije o njoj.

3. Apsolut je dobronamjeran i pošten; nije ljubomoran

 93

Na sreću, Gita nas obavještava da nikada nismo objekt ljubomornoga gnjeva posesivnog Boga.

On nikada nije naš protivnik. (9.29) Naprotiv, čak i kada krenemo marširati putevima ignoriranja istinskih
vrijednosti života, Apsolutna Istina učvršćuje vjeru u nama baš u ono na što odaberemo usmjeriti naše
želje. Čini to bez obzira radi li se o putu znanja ili iluzije. Tako i osobi koja želi obožavati različite bogove i
božanstava (deve), ili, štoviše, čak i negativne duhove i demonska bića, svima njima sam Apsolut u
njihovim srcima osnažuje vjeru u to što tako žele (7.21-22). Ni uvjereni ateista ne može biti ateista ako
ga Bog ne obdari dubokim ubjeđenjem u to i ne učvrsti u njemu potrebne psihičke komponente za to.

Zašto tako čini??

Prirodno za oca ili majku je željeti da njihova djeca steknu znanje o životu. Mi osobno
trebamo vidjeti, spoznati razliku između božanskog i ne-božanskog života, smisla i besmisla, vrijednog i
bezvrijednog, supstancijalnog i iluzornog. Bog nam pomaže da razgledavamo i istražujemo egzistenciju u
svim njenim raznolikostima, da sami napravimo usporedbe, te da sami razumno odlučimo što nas zaista i
u konačnici interesira i što je naša krajnja i definitivna aspiracija. Uistinu, da bismo transcendirali ovaj
svijet, trebamo iskustveno uvidjeti njegova načela – trebamo ga i upoznati.

Zato je svakome omogućeno da zaista i dostigne odredište ka kojem se usmjeri. Što god da želi –
duhove, anđele, među-nivoe, bogove, moći, ili pak „slobodu“ od postojanja, dostići će ih neizostavno.
Vidjet će što tamo ima, kušati to, i imati priliku za daljnje odluke.

Poštivanje slobodnoga izbora

Bhagavad Gitina načela poštuju individualni izbor. Ne prijete užasnim posljedicama čak i dobrim ljudima
koji se ne pridruže „ispravnoj“ religiji. Ali ne nalazimo ni uvjeravanja da će sve biti super bez obzira na
naše izbore. Ove ekstreme ne nalazimo u Giti. Apsolut u njoj predstavlja sebe kao vrhovnog prijatelja,
koji voli i ne pati od bilo koje vrste kompleksa.

Da – ohrabruje nas da otvoreno prihvatimo krajnji cilj te dlučno krenemo putem savršenstva, ali ako to
ne učinimo, još uvijek ćemo dobiti neke rezultate – onakve kakvi odgovaraju moralnoj kvaliteti naših
namjera i našega djelovanja (14.8). Svaki oblik prakse koji pogoduje vrlinama i sattvi prihvaća se kao
korak na putu.

Naša slobodna volja je prihvaćena i poštuje se. Na kraju Gite Krišna kaže Arđuni: „Temeljito i potpuno
razmisli o ovom znanju, a onda, kako ti želiš, tako postupi.“ (18.63)

A uza sve to, nije ravnodušan prema našoj sreći. Zaista, prvo sljedeće što kaže jest: „Još jednom čuj
Moju najvišu poruku, najpovjerljiviju među povjerljivim. Ovo ću ti reći jer te jako volim, za tvoju
dobrobit.“ (18.64) …..

4. Apsolut nas voli

Gore navedena strofa je snažna izjava.

Svi smo djeca Apsolutne Istine (9.17, 11.43, 14.4). A svaki roditelj voli svoju djecu, pa koliko tek više to
onda važi za osobni Izvor sve ljubavi? On je najveći ljubitelj sve svoje djece. Istinski i srdačan je prijatelj
svakom od njih (5.29). To je i razlog zašto ih, na kraju krajeva, naviše od svega ohrabruje da se usmjere
na njihovo vlastito konačno dobro. Zaista ga u sebi prihvatiti kao takvog, znači ostvariti veliki unutrašnji
mir (5.29).
 94

Tolika je dragost koju osjeća prema nama, živim bićima, da čak i ako jednostavno proučavamo njegov
dijalog s Arđunom (Bhagavad Gitu), on to prihvaća kao našu posvetu njemu i daje nam rezultat
prakticiranja „znanstvene yoge“ (jñāna-yoga) (18.70).

Strastveni ljubitelj prirode ili umjetnosti ili filozofije, ljubavi, ili znanosti, u biti iskazuje svoje poštovanje
nekom određenom aspektu kreativne moći Apsoluta. U tom smislu svatko traga za njim na određeni sebi
privlačan način (10.41, 4.11). On nikoga od njih ne favorizira iznad nekoga drugog, niti ikoga od njih
prezire. Jednak je prema svakom (9.29). Svakoga prihvaća ovisno o njihovom stavu, i svakome uzvraća
potpuno u skladu sa njihovim stavom (4.11).

Upravo zato, kada netko pokazuje interes izravno za njega osobno, taj biva predmet njegova izravna
osobnog interesa (9.29). Ovaj momenat predstavlja ulazak u dublji, još bliskiji i slađi odnos sa
Apsolutnom Istinom.

Osobni odnos

Sve ove odlike, o kojima Gita tako izravno i otvoreno priča, su osobne odlike.

Veliki intelekti svih velikih duhovnih tradicija su oduvijek vodili rasprave o tome da li je Apsolut u
konačnici ne-osobna kategorija ili je osoba. Razumljivo je to – jer naša vlastita sudbina je tu u pitanju.
Ako je naš Izvor u konačnici ne-osoban, onda smo najvjerovatnije i mi u konačnici ne-osobni; ako, s
druge strane, mi izviremo iz osobnog Boga čije priroda je ljubav, tada je naša ljubavlju karakterizirana
osobna priroda, u svom savršenom kapacitetu, ono što mi zaista jesmo.

Na mnogo mjesta u Giti se Apsolut naziva parama puruṣa (krajnja osoba). Oni koji cijene i vrednuju
slobodan, individualan, osoben život ispunjen odnosima ljubavi s drugim slobodnim osobama, bit će
zadovoljni čuti da Bhagavad Gita postojano poučava da su i duša i Bog više od određene sile ili energije
ili stanja svijesti, iako uključuju sve to. Oni su također i vječno osobne prirode.

Odnos osobe i osobe je u srcu Gite te je cijelu prožima. I sami nazivi za dušu i Apsolut su potpuno
osobeni – oboje su osoba (puruṣa). Apsolut često dobiva i dodatne epitete poput najveća osoba (parama
puruṣa), izvorna osoba (ādya puruṣa) i tako dalje. Taj odnos je osnov za beskonačno blaženstvo koje u
svakom trenutku biva novo iskustvo.

Ljudska patnja ne proizlazi iz materijalne bijede već iz duhovnog siromaštva

Sve naše aktivnosti ovise o mislima, a misli ovise o osjećajima, osjećaji ovise o željama, a one ovise o
četiri primitivna poriva: hrani, seksu, spavanju i samoočuvanju. Čovjek mora izvježbati svoju volju,
koristeći je za kontroliranje četiri izvora. Iz četiri primarna izvora proizlazi sedam osjećajnih
tijekova: kama – želja, moha – vezanost (iluzija), ahankara – egoizam, krodha – ljutnja, matsarya –
ljubomora (zavist), mada – ponos (ludilo) i lobha – pohlepa. Želja je majka, vezanost je otac i one se
množe. Vezanost uništava kreativne potencijale ljudskog života. Vezanost se ne smije vezati za ljubav,
već se treba u nju modificirati. Ljubav je davanje bez očekivanja, a to širi svijest.

U vezanosti čovjek postaje sebičan i čitavo vrijeme očekuje, nije spreman za davanje. Vezanost je
zasnovana na lažnom egu, ahankari, koji je loš ako se ne zna koristiti. Postoji niži i viši ego. Vezanost i niz
drugih mana pripadaju nižem egu.
 95

Ljubav je u uskoj vezi s nenasiljem, ahimsom, nepovređivanjem. Prakticira se razmišljanjem, djelovanjem

i govorom. Koji god put izabrali, on bi morao biti u svrhu služenja Božje volje, a Njegova je volja ništa
drugo do istinska sreća svakog živog bića. To potvrđuju i najveći autoriteti različitih vjerskih pravaca. Svi
teže ljubavi, ali bi je najradije primali, ne davali. Zaboravlja se maksima: „Daj da bi dobio“, i iz Biblije:
„Kako siješ tako ćeš i žeti.“ To su surove materijalističke poruke, ali čovjek teško i njih prihvaća. Teško se
odričemo vlastitih navika, sve žrtvujemo za osjetilno uživanje, što je prolazno osjetilno ushićenje, na
štetu trajne unutarnje duhovne sreće, istinske radosti.

Ljudska patnja ne proizlazi iz materijalne bijede već iz duhovnog siromaštva. Najveća prepreka u
našem napredovanju jest naš um koji nas na sve moguće načine sprječava da prihvatimo i ono što je
dugoročno dobro za nas; ne želi se odreći starih navika, ustaljenog komoditeta. Ako prihvaća novo, to je
samo da proširi već postojeće materijalno poimanje.

Priča koju je ispričao Vivekananda to potvrđuje….

Vojnik se vraćao iz udaljena mjesta i kada je došao pred gradske zidine, uzviknu: „Uhvatio sam đavla.“

Glas s druge strane odgovori: „Uvedi ga unutra.“

„Ali on ne želi ući.“

„Pa uđi onda samo ti.“

„Ali ni mene ne pušta:“

Tako je i s našim umovima; mi smo „uhvatili đavla“. Niti ga možemo umiriti, niti će on nas pustiti da se
smirimo. Sve se svodi na materijalno poimanje stvarnosti. Kako to izbjeći možemo vidjeti iz savjeta Jade
Bharate dok poučava kralja Rahuganu (Šrila Prabhupada: Šrimad-Bhagavatam, uvod u 11. poglavlje 5.
pjevanja). U ovom poglavlju brahmana Jada Bharata potanko poučava Maharadžu Rahuganu.

On kaže kralju: „Nisi jako iskusan, a ipak se predstavljaš za vrlo učenu osobu, jer si veoma ponosan na
svoje znanje. Osoba na transcendentalnom nivou ne mari za društveno ponašanje zbog kojeg mora
žrtvovati duhovni napredak. Društveno ponašanje spada pod nadležnost karma-kande, materijalne
dobrobiti. Takvim djelatnostima nitko ne može duhovno napredovati. Uvjetovana je duša uvijek pod
nadmoćnim utjecajem guna materijalne prirode. Zato je zanimaju samo materijalne dobrobiti i povoljne
i nepovoljne materijalne stvari. Drugim riječima, um, koji je vođa osjetila, zaokupljen je materijalnim
djelatnostima, život za životom. Tako stalno dobiva različite vrste tijela i pati u bijednom materijalnom
stanju.

Društveno ponašanje zasniva se na umnim izmišljotinama. Ako je nečiji um zaokupljen ovim

djelatnostima, sigurno ostaje uvjetovan u materijalnom svijetu. Prema raznim mišljenjima, postoji
jedanaest ili dvanaest umnih djelatnosti koje se mogu preobratiti u stotine i tisuće. Osoba koja nije
svjesna Boga podređena je svim tim umnim izmišljotinama i na taj način njom vlada materijalna energija.
Živo biće koje je oslobođeno umnih izmišljotina dostiže razinu čiste duhovne duše, lišene materijalne
zaprljanosti.

Postoje dvije vrste živih bića – jivatma i paramatma, osobna duša i Vrhovna Duša. Gospodin Vasudeva,
Krišna, predstavlja vrhunski aspekt spoznaje Vrhovne Duše. On ulazi u svačije srce i upravlja živim bićem
u njegovim različitim djelatnostima. Stoga je vrhovno utočište svih živih bića. Vrhovnu Dušu i naš položaj
 96

u odnosu s Njom možemo shvatiti kada se potpuno oslobodimo nepoželjnog društva običnih ljudi. Na taj
način možemo postati sposobni prijeći ocean neznanja.

Uzrok je uvjetovanog života vezanost za vanjsku energiju. Potrebno je nadvladati te umne izmišljotine;
dok to ne učinimo, nikada se nećemo osloboditi materijalnih briga. Iako umne izmišljotine nemaju
nikakvu vrijednost, njihov je utjecaj ipak velik. Nitko ne bi smio zanemariti ovladavanje umom. Ako se to
ne učini, um postaje tako moćan da osoba odmah zaboravi svoj pravi položaj. Onoga tko zaboravi da je
Božji vječni sluga i da je služenje njegov jedini posao, materijalna priroda osuđuje da služi osjetilne
objekte. Umne izmišljotine treba ubiti mačem služenja Svevišnje Božanske Osobe i
Njegovih bhakta (guru –krsna –prasade paya bhakti – lata – bija).“

Put materijalističke osobe obilježen je strahom koji ga sprječava da prihvati ono što je najbolje za njega.
Teško mijenja navike, nerado se odriče ustaljenih navika iako su očito štetne za njega. Vjerske
manifestacije doživljavaju se kao običaji, što je protivno cilju i svrsi. Don Vinko Grubišić, istinski kršćanski
vjernik i neistomišljenik službenog klera, kaže: „Do radosti postoji najkraći put. Najkraći je kad drugome
činimo dobro, a najduži kada sve podređujemo sebi, i kada zadovoljavamo samo svoj ego. Naravno,
istinitost ove misli treba doživjeti, a ne samo o njoj govoriti.“

Viši ego teži ka ljubavi, a niži odabire osjetilno i materijalno. Podsvjesno zna da griješi i zbog toga je
opterećen strahovima. Cijeli naš život protječe od straha ka ljubavi. Za strah je vezana demonska
priroda, jer na njemu se napaja i od njega opstaje. Da bi smo krenuli ka Božanskome, moramo ga se
osloboditi. Da bismo naučili plivati, moramo zakoračiti u vodu. U početku smo opterećeni strahom,
kojega se moramo osloboditi. Tako je i s izborom puta; moramo tragati za suvislim odgovorima, što nas
u ovom životu čini istinski sretnim. Osjetilni su užici kratkotrajni, i oni zasigurno nisu cilj. Cilj nam je
Božanska ljubav. Ma koliko god nam se činila tako daleko, moramo je prepoznati krenuvši od sebe, u
sebi prepoznati Božansko, koje je sazdano od ljubavi, i to dijeliti s drugim živim bićima. Najbolji je put
onaj koji nas najbrže vodi ka tom cilju.

Svatko od nas je oduvijek i zauvijek!

Svatko od nas je oduvijek i zauvijek! Postignuće je vidjeti to vlastitim očima.

Za Bhagavad-Gitu kažu da je ‘melem za dušu’. Zašto? Jer joj govori o njoj samoj. Budi nju, osobno nju, iz
maratonskoga sna, prečesto košmarnoga, u njen svijetao i davno zaboravljeni život stvarnosti. Osoba
ima osjećaj buđenja onoga neuništivoga i neustrašivoga dijela sebe. Život počinje biti nešto neusporedivo
veće i vrijednije.

Gita nas poučava da je svako živo biće u ovom svijetu vječna svjesna jedinka – duša, koja je, međutim,
obložena privremenim materijalnim tijelom. Svatko od nas – svaka duša, uvijek je postojala te će uvijek i
postojati kao osobno individualno biće (2.12).

Samo materijalno tijelo jest ono što počinje i završava, dok to ne važi za osobu (dušu) (2.18). Tijelo je u
stalnoj promjeni. Duša ga samo promatra, doživljavajući ga kao sebe, jer je potpuno obložena,
prekrivena, njime.

Tijelo je osobno polje na kojemu mi odigravamo naš život. Mi, duše, samo smo promatrači i svjedoci
toga svojega polja (13.2). Duša, svijest, svjesna jedinka, daleko je finija od materije.

Razlika
 97

Duša, svijest, je poput neba ili prostora. Tijelo, s druge strane, je poput fizičkih pojava, ili objekata, na
tome nebu ili prostoru. Prostor je puno finiji od samih objekata – on je unutar i izvan njih. Objekti
postoje u prostoru i prekrivaju ga, te se taj prostor praktički i ne vidi, ali ga nikada ne mogu zaista dotaći,
zamrljati, ili transformirati – prostor uvijek ostaje prostor. Tako i tijelo stoji na duši, kao njen prekrivač –
prekriva svijest i ona se poistovjećuje sa njegovim stanjima, do te mjere da sebe više i ne vidi. Ali, tijelo
nikada ne može zaista dotaknuti ili promijeniti samu dušu. Ne može promijeniti njenu stvarnu prirodu.
Ta priroda je vječna (13.33), ali uspavana.

Jednostavni misaoni pokus o razlici duše i tijela, lako predočava tu razliku. Kada kažemo „Bio sam
dijete“, „Kasnije sam bio adolescent“, i „Ja sam odrasla osoba“, ono osnovno „ja“ je ustvari kontinuirano
ista svjesna jedinka. No um i tijelo su prošli kroz tolike mnoge promjene (2.13). Ovo trajuće „ja“ – to je
duša. Nije iluzija. Iluzija se događa onda kada poistovjetimo trajno „ja“ sa ne-trajnim, stalno-
mijenjajućim, smrtnim, tijelom. Trajno „ja“ ima svoj trajni, vječni, ali sada uspavani i prekriveni
identitet.

Iz stana u stan

Kada ja, duša, završim svoj dodijeljeni staž u jednome tijelu, ulazim u drugo. To je baš kao što osoba
ostavlja iznošenu, neupotrebljivu odjeću i oblači novu (2.23). Neutješno žaljenje za starom odjećom nije
znak mentalnoga zdravlja – samo bolesno pomodna osoba očajava zbog neizbježnog gubitka obične
majice ili haljine. Slično i osoba u iluziji potreseno žali zbog promjene tijela (koja je ionako nezbježna),
zaboravljajući da je tijelo samo odjeća na vječnoj duši.

Urođeni potencijal duše

Ironija svjetovnoga života je da, čak i uza svu moguću taštinu, drastično potcjenjujemo sebe. Vidimo se
kao smrtne – iako smo besmrtni. Podnosimo bolna ograničenja svojeg znanja i svoje sreće, iako smo na
urođenu i bezgraničnu svijest i sreću svi mi vječno opunomoćeni opravomoćeni, kao djelići Apsoluta. Sve
što trebamo jest iskoristiti tu punomoć na prikladan način. (6.20-22)

Oslobođenje

Duhovno oslobođenje ne povlači nužno za sobom ostavljanje naše individualne egzistencije niti
stapajuće uranjanje u bilo što impersonalno, neosobno. Naprotiv, skidamo sa sebe slojeve iluzije i
razotkrivamo svoje istinsko ja. Kroz čitavu Bhagavad Gitu, Krišna oslovljava dušu kao OSOBU
(puruṣa).*

* 2.15, 2.21, 2.60, 3.4, 9.3; isto čini i Arđuna u 13.1, 13.20-22, 13.24, 17.3)

Kroz čitavu Bhagavad Gitu Krišna objašnjava da čak i u ovom životu, u našem sadašnjem tijelu, možemo
se uzdići do čiste svijesti, upoznati Apsolutnu Osobu i živjeti u stanju duhovnog oslobođenja. (3.39)

Odgovornost

Svojom odlukom da prigrlim ili odbacim duhovnu praksu, ja odlučujem o vlastitom uzdizanju iz
prekrivenoga stanja ili pak uranjanju nazad u njega (6.5–6). Ja sam odgovoran za svoje stanje. (5.14–15).
Imam slobodnu volju.

Nečije polje slobodne volje može izgledati šire od polja kojeg ima netko drugi tko je suzbijen sa brojnim
vanjskim faktorima ili i unutrašnjim faktorima i silama. Širina nije presudna – presudna je upotreba:
 98

koliko god malo ili puno slobode za odluku imao, upravo to malo ili puno je moja prilika, te moja
odgovornost.

Gītine poruke nas inspiriraju da preuzmemo tu najpovoljniju odgovornost na pozitivan način. Čitanje
ili slušanje Gite postupno udiše entuzijazam i snagu za početak, ili pak nastavak, čak i tupoj osobi.
Kakva god bila, osoba koja čak i pokuša, ništa ne gubi. Svaki milimetar duhovnoga napretka u spoznaji
sebe ostaje trajno ostvaren, tako da i najmanji trud garantira buduću priliku za dalji napredak. (2.40)

Gitine poruke prolaze kroz privremene psihičke omotače duše i podsjećaju osobu na davno
zaboravljene, oslobađajuće istine.

S godinama rastu strahovi, a smanjujemo ih – ušima

Bojimo se gubitka bliskih i dragih stvari i osoba. U konačnici, bojimo se gubitka života, jer on je osnova
naše mogućnosti da uživamo u svim stvarima i osobama nama dragim.

Kada smo mladi, imamo onaj osjećaj da je cijeli život ispred nas i da imamo vremena za sve. Iako nas
vijesti o smrti, ponekada iznenadnoj i brutalnoj, periodično podsjećaju na našu vlastitu smrtnost, skloni
smo ih gurnuti u stranu i ostati obuzeti našim privremenim ciljevima.

Kako godine prolaze, tijelo nam počinje škripati pa i urušavati se. Trenutak naše skorašnje smrti je sve
teže negirati. Strahovi time rastu: ono što je prije bilo samo uznemirujući šapat sada preuzima oblik
vriskova koji probadaju sve više i više. U pokušaju bijega od naših strahova, zatrpavamo se mnoštvom
zabavnih sadržaja i drugih angažmana koji nam odvlače pažnju.

Međutim – možemo učiniti više od zataškavanja strahova. Dapače, strahovi se mogu u potpunosti
izliječiti, te nestati. Lijek koji se tu primjenjuje je duhovni zvuk, koji se unosi kroz uši. Bhagavad-gita
(13.26) izjavljuje da oni koji se posvete slušanju duhovnoga znanja transcendiraju smrt.

Sveti zvuk, kakav u sebi otjelovljuju tekstovi drevne mudrosti, kao što je to Bhagavad Gita, podsjeća
nas na našu vječnu prirodu, koja je naša esencija. Ovaj podsjetnik umanjuje naše strahove, a to
posebno važi za naš strah od prestanka postojanja.

Štoviše, slušanje svetih zvukova je osnovna i središnja praksa bhakti-yoge. Postojanom praksom bhakti,
postajemo duhovno probuđeni. Spoznajemo našu izvornu neuništivost i radujemo se u našem
nepovredivom, vječnom odnosu sa našim neiscrpnim Izvorom, Apsolutnom Osobom. Taj odnos je
prirodan i savršen, jer Gospodin, osim što je neiscrpan, također i nikada ne razočara ili podbaci, a mi smo
njegovi vječni sastavni djelići.

Prakticiranje bhakti-yoge ubrizgava u nas jasno razumijevanje da, gdje god išli, on će biti uz nas i zaštititi
nas. Uistinu, čak i sada je on sa nama, unutar nas (osim što je i svuda izvan nas). I preuzeti će brigu o
nama: dovoljno je da samo prihvatimo tu brigu, što počinje prihvaćanjem njegovoga vodstva i
inteligencije, koji dolazi kroz sveti zvuk.

Izgradivši tako svoju devocijsku snagu i ubjeđenje, mi bivamo sposobni otpustiti neprikladne,
sputavajuće spone egoistične vezanosti za objekte ili osobe u kojima želimo uživati, a time se istinski i
supstancijalno umanjuju svi strahovi od njihova gubitka.
 99

Nadalje, kako postajemo devocijski sve iskusniji i vještiji živjeti to u svakodnevnom životu, te sve sretniji
i zaljubljeniji u Gospodina (Krišna znači „onaj koji privlači u svakom pogledu“), tako postajemo sve više
vezani za njega. Krišna u Giti uvjerava da vrhunski yogiji uživaju u spontanom sjećanju na Njega i u tome
nalaze neiscrpno zadovoljstvo i oduševljenje (6.47 i 10.9).

Kada osoba nauči uživati u spontanom sjećanju na njega, tada se svi strahovi raspršuju i potpuno
nestaju.

Strofa 13.26 sažima čitav proces, kazujući da takva posrećena osoba, zbog svoje početne spremnosti na
otvoreno slušanje svetoga zvuka duhovnoga znanja, u konačnici potpuno nadilazi izvor svega straha –
put rođenja i smrti.

Duboko ste uvjereni da je sreća vaše pravo? U pravu ste!

Svi žudimo za srećom i duboko smo uvjereni da je ona naše pravo.

To je u suprotnosti sa našom životnom stvarnošću. Bar tako izgleda. I to vrlo uvjerljivo. U stvarnom
životu, usprkos razmetljivom medijskom uvjeravanju o sreći i zadovoljstvu, zadovoljstvo za kojim
tragamo uvijek izmiče. Ili ne uspijevamo doći do stvari koje obećavaju zadovoljstvo; ili, čak i ako ih
dobijemo, zadovoljstvo od njih nam jenjava baš onda kada bi trebalo kulminirati. Još gora od toga je
činjenica da milioni ljudi konstantno žive u onome što je sreći upravo suprotno: u patnji. Iako je i njihovo
uvjerenje, kao i naše, da je sreća njihovo pravo, njihovi životi su ispunjeni neimaštinom, bolešću,
razdorom i mnoštvom drugih problema.

Živimo u svijetu u kojem je sreća u najboljem slučaju izmičuća, dok je patnja sveprožimajuća. Odakle
onda dolazi naše uvjerenje da imamo pravo biti sretni?

Ono dolazi iz najdublje, duhovne srži našega bića. Sreća je dio naše unutrašnje građe. Duša je po svojem
„sastavu“ vječna, svjesna i blažena (apsolutno sretna). Ona je vječni sastavni djelić vrhovne cjeline,
Apsolutne Istine. Njena prirodna, „zakonska“ svrha je da sa Apsolutnom cjelinom uživa u vječnoj ljubavi.

Naše uvjerenje o sreći je ispravno!

Što je onda pogrešno u načinu na koji se pokušava ostvariti to uvjerenje? Ključ je u našem mentalu.
Budući da je mental materijalno zaluđen, vezan, sreću tražimo u materijalnim, privremenim stvarima.
Očarane pustinjske životinje traže vodu u fatamorgani. Voda je stvarna i izvorna potreba, i ona zaista i
postoji. No u pustinjskoj fatamorgani je nema. Slično – sreća je naša stvarna i izvorna potreba i ona
zaista i postoji. No u materijalnim stvarima je nema. Ili,…

… Nije, zapravo, da je nema uopće. Sreće ima i u materijalnim stvarima. Ali samo u obliku svojega
iskrivljena odraza. To je iskrivljeni odraz izvorne sreće. Odraz nalikuje originalu, ali nema supstancu.
Odraz sreće u materijalnim stvarima podsjeća, iako blijedo, na izvornu sreću, ali nema supstancu, te
stoga ne ispunja. To je baš kao što ni odraz hrane u ogledalu ne ispunja stomak, čak i ako jezikom
izližemo čitavo ogledalo.

Bhagavad-gita (6.20) daje na znanje da, postojanom primjenom duhovne prakse, urođena žudnja uma za
fatamorganičkim zadovoljstvom polako prestaje. Vizija se tada usmjerava ka unutra, budi se duhovna
kognicija (opažanje), te osoba biva sposobna vidjeti svoje pravo ja. Tada smo – sposobni osjetiti svoju
 100

vječnu prirodu, svoju vječnu stvarnost, i svo njeno zadovoljstvo. A ono je daleko snažnije od bilo čega
dosad kušanog.

Potraga za srećom je neizbježna. Ako se usmjeri u pravom smjeru, u duhovnom smjeru, ona dovodi do
ostvarivanja prava kojeg svatko u sebi osjeća – prava da se bude zaista sretnima.

Detaljnije preneseno, Bhagavad Gita (6.20-23) govori da je savršenstvo (samadhi) karakterizirano

sposobnošću osobe da vidi svoje pravo ja svojim čistim umom i da uživa i raduje se u jastvu. U tom
radosnom stanju osoba je utemeljena u neograničenoj duhovnoj sreći. Nikada se ne odvaja od istine i
jasno vidi ne postoji veće dostignuće. Ne biva uzdrmana nikada, čak i usred najvećih poteškoća.

Trostruka karma i Zakon posljednje misli

Nakon smrti fizičkog tijela, um ostaje neaktivan neko vrijeme, kao u u dubokom snu kada ne postoji san.
Ali vrlo brzo on postaje ponovno aktivan u novom svijetu i u novom tijelu – astralnom. Kroz pitanja koja
se mogu pojaviti o ovoj tematici ljudske sudbine, pružit ćemo neka detaljnija objašnjenja o načinu na koji
funkcionira najsuptilniji zakon svemira – karma, univerzalni zakon pravde.

Što je to trostruka karma?

To je:

1. Sanchita (sakupljena), nezavršene dobre i loše akcije iz prijašnjih života, koje se moraju odraditi i koje
se pojavljuju u ovom životu u obliku želja – drugim riječima, samskare

2. Prarabdha (zadržana), rezultat karme je odrađen u prijašnjem životu što se u sadašnjem životu opaža
kao sudbina ili postojeće stanje

3. Agami (sadašnja), karma koju neprestano činimo sadašnjim i budućim djelima

Prarabdha karma

Rečeno je da je prarabdha karma samo mali djelić karme sakupljene u prijašnjim životima. Je li to istina?

Čovjek je mogao uraditi mnogo dijela u svojim prethodnim životima koji rezultiraju sadašnjom karmom.
Međutim nije da sva ta dijela donose rezultat u ovom životu. Neka od njih će uroditi plodom u ovom
životu, a neka u sljedećem. To je nešto poput slide show-a gdje projekcionist izabire nekoliko slajdova
za projekciju, a ostale ostavlja za drugi slide show.

Razna prijašnja djela su poput slajdova, a um poput projektora. Projektor mora biti uništen tako da ne
bude budućih refleksija, daljnjih rođenja i smrti.

Tko je projekcionist? Kakav je to mehanizam koji odabire mali dio sanchita karme i tada odlučuje da će
se ostvariti kao prarabdha karma?

Osobe moraju ispaštati svoju karmu, ali Ishvara (Vrhovni kontrolor) upravlja tako da njihovu karmu uredi
najbolje za svoju svrhu. Bog manipulira plodovima karme, ali ništa ne dodaje ili oduzima od nje.
Podsvijest čovjeka je spremište dobre i loše karme. Ishvara izabire iz tog spremnika ono što će tijekom
života određene osobe najbolje utjecati na njegov duhovni napredak, bilo da to osobi uzrokuje sreću ili
bol. Tu nema ničeg nepravednog.
 101

Rečeno je da karma donosi plodove po naredbi Boga. Znači li to da mi žanjemo posljedice karme samo
zato što Bog tako želi?

Ishvara je onaj koji podaruje plodove svakoj osobi u skladu s njenim dijelima (karmi). To znači da je On u
ovom slučaju samo “agent” koji podaruje rezultate prema zaslugama. To je sve. Bez te shakti (energije)
Gospodina, karma se ne bi odvijala. To je razlog zbog koga se kaže da se karma odvija po njegovoj
naredbi.

Vrste prarabdhe

Postoje tri vrste prarabdha karme:

1. Iccha (karma koju smo tvorili zbog osobne želje). Ovdje spadaju naše osobne želje koje ostvarujemo
djelujući na određeni način kako bismo postigli cilj.

2. Aniccha (karma koju smo stvorili bez naše želje). Osoba nije imala želju nešto učiniti, ali ipak na kraju
iz nekih neobjašnjivih, sebi svojstvenih razloga, učinila je neku određenu radnju.

3. Pariccha (karma koju smo stvorili zbog želje drugih). Osoba je djelovala zbog želja drugih te je tako
stvorila određenu akciju.

Zakon posljednje misli

“Bilo kojeg da se stanja netko sjeća prilikom napuštanja tijela, o Kuntin sine, to će stanje sigurno dostići.
Stoga, Arjuna, trebaš uvijek misliti na Mene i istodobno se boriti, tako obavljajući svoju propisanu
dužnost. Posvećujući svoje djelatnosti Meni i usredotočujući um i inteligenciju na mene, nedvojbeno ćeš
Me dostići.” (Bhagavad-gita 8.6-7)

Sada možete reći ako se prema uobičajenom vjerovanju osoba ponovno rađa u skladu s posljednjim
mislima u trenutku smrti, kako se onda ta teorija uklapa u u teoriju da su uzrok ponovnog rođenja
neispunjene želje koje se trebaju ispuniti u sljedećem životu?

Ideje i misli koje dolaze u trenutku smrti su odgovorne za sljedeći život. Ali, u isto vrijeme, Vedanta nas
obavještava da u trenutku smrti dolaze samo one misli i želje, koje su bile naglašene tijekom čovjekovog
života.
 102

NIKOLA TESLA – PURPURNA PLOČA

Teslina purpurna ploča

Tesline stvarne veličine i ogromnog potencijala njegovog nedovršenog dela još uvek je svestan neznatan
broj stručnjaka u svetu i pored toga što se istrajno decenijama posle njegove smrti istražuje njegova
materijalna i duhovna ostavština.

Teslina purpurna ploča, jedno je od najvećih praktičnih dostignuća njegovih istraživanja. Ona je jedno od
danas najpoznatijih sredstava u alternativnoj medicini.Teslina purpurna ploča je nastala na osnovu
Teslinih kosmičkih iskustava i saznanja. Ljubičasta je sedmi zrak i ljubičasti plamen, poznat u metafizici
kao lekoviti deo spektra.

Utvrđeno je u mnogim eksperimentima da je osnovni princip delovanja purpurne ploče emisija energije,
koja je u stanju da prođe kroz organizam svakog živog bića.

Svaki materijalni predmet i svako ljudsko biće vibrira sa individualnom frekvencijom, koja se može
meriti. To je energija životne snage, na kojoj počivaju univerzalna harmonija. Jedinstvo univerzuma je
potvrdio Clove Backester sa svojim otkrićem primarnog shvatanja.

U Indiji ta životna energija naziva se Prana. Ali, bez obzira na njeno ime, bez te snage ne možete živeti, a
trenutno koristite samo jedan mali deo. Životna energija ili Prana, može se meriti na nekoliko načina.

Svakodnevnim korišćenjem ploče, energetski nivo neprestano raste, čime se postižu sledeće:

 ubrzava se duhovni razvoj i

 podstiče proces regeneracije ćelija

Vaš duh na nivou treće dimenzije može koristiti životnu energiju u svrhu usklađivanja sa kosmičkom
svesti četvrte dimenzije (vaše više Ja). Tada ćete „videti svetlo“ i uklopiti se u harmoniju univerzuma, jer
kod tih boja i zvukova prima se sve ono magično, rađaju se sva čuda. Postoji mnogo mogućnosti da se
uskladite. Ne samo jedna ili dve. Mnogo. Jednu od mogućnosti predstavlja Teslom inspirisano otkriće
purpurne ploče. Znanje o tim pločama stiglo je sa viših sfera na Zemlju kroz duh i razum čoveka kojeg je
Nikola Tesla poznavao i detaljno proučavao njegova otkrića.
 103

Anodizirane aluminijumske ploče proizvode se u dve veličine 8,5×5,5 cm i 21×21 cm. Već samo mala
ploča može postići veliko čudo, ali smatram da je u različite svrhe korisno pri ruci imati obe te veličine.
Ploče se anodiziraju ljubičastom bojom, lekovitim zrakom u duginom spektru. Time se menja atomska
struktura ploča tako da budu sa visokofrekventnim vibracijama životne snage koja je na vrlo
komplikovan način povezana sa poznatom energijom negativnih jona. Purpurne energetske ploče
okružene su energetskim poljem, a ta energija je u stanju prožeti sva živa bića: biljke, životinje i ljude. Ta
se životna snaga može meriti na više načina, na primer: elektronskim uređajima. Kod te metode merenja
jačina energije neke osobe koja još nije potpuno osvetljena može da na skali postigne vrednost 20. Kada
se istoj osobi pruži purpurna ploča, jačina energije se odmah povećava na vrednost 90 ili 95. Ali, ona ne
ostaje na tom stanju. Kada se ta ploča koristi stalno, izmenjena energija može iznositi 100. Možda će
energija biti čak viša od 100, jer do sada nema instrumenata sa kojim bi se životna snaga mogla meriti u
potpunom obimu. U svakom slučaju, primenom ovog „čarobnog uređaja“ povišava se vaša frekvencija, a
to je sigurno potrebno za vaš spiritualni razvoj.

Pomaže vam i na putu do regeneracije stanica. Vi ne morate tačno znati kako ploče funkcionišu. Puno je
važnije znati šta ploče mogu učiniti za vas. One postižu toliko malih čuda (neke ćete sami otkriti) da ih je
teško sve tačno opisati. Evo samo nekoliko primera: najvažnije delovanje ploča sastoji se u tome što
polako, ali sigurno povisuju frekvenciju vibracija osoba koje ih koriste. Osim toga uz njihovu pomoć
mogu se smanjiti negativne vibracije u prehrambenim namirnicama, vodi, drugim tečnostima i duvanu.
Mnogi vlasnici ploča svoje namirnice već u torbi ostavljaju 15 minuta na velikoj ploči. Putnici su vrlo
često doživeli da su se razboleli zbog ukusa vode u stranim zemljama. Ali, ako stave vodu u čaši na
purpurnu ploču i puste da energija dotiče dva ili tri minuta, ništa im se neće dogoditi. Cigarete postanu
blaže ako se ostave 15 minuta na purpurnoj ploči, a ananas gubi svoj kiselkast ukus i postaje sasvim
sladak. Kod mene je najkorisnije delovanje te ploče povezano sa bolovima. Kada se purpurna ploča stavi
na opekotinu ili posekotinu ili se koncem ili uzicom pričvrsti na bilo koje bolno mesto na telu, vidno se
ubrzava proces zarastanja. Bol jasno popusti, ili začuđujuće brzo nestane. Većinom to traje samo pet do
deset minuta, retko duže od dvadeset. Energija ploča dovodi do vibracije ozleđenih stanica ili ozleđenog
tkiva na normalnu frekvenciju. Dakle, zarašćivanje ili nestajanje bola može se svesti na to da se
zahvaćeno područje tela ponovo dovodi u ravnotežu. Kada je jedan od građevinskih radnika koji su
pomagali pri renoviranju moje kuće u Coloradu, jednog jutra na posao došao sa strašnom migrenom i
želeo uzeti bolovanje, pričvrstila sam malu purpurnu ploču na njegovo telo pomoću kaiša kućnog
ogrtača. Zamolila sam ga da tu ploču ostavi 15 minuta. Doduše, on je sa njom izgledao vrlo glupo, ali se
povinovao mojoj molbi. Kada sam se nakom 5 minuta želela raspitati o njegovoj glavobolji, sedeo je na
merdevinama i zbijao šale. Pogledao je dole ka meni, nasmešio se i rekao: „Nestala je. Kao da je
isparila“. „Dobro, onda mi možete vratiti moju purpurnu ploču“, rekla sam i nasmešila mu se.
Obradovalo me je što sam još jednom videla da ploča nije zakazala. Ali, on je ozbiljno odvratio: „O, ne.
Ne dam vam ploču. Ostaviću je ceo dan na sebi, a onda ću je poneti kući!“. On se naravno šalio, ali sam
mu ipak poklonila ploču. Radovao se kao da sam mu poklonila čarobni štapić, a na određeni način je to i
bila. Ko sa purpurnom pločom leči svog prijatelja, uvek će ga napadati da mu pokloni takvu ploču, zbog
toga je mudro za slučaj nužde imati nekoliko takvih ploča. Upravo prikazani slučaj samo je jedan od
mnogih kod kojih sam tokom godina mogla videti kako purpurne ploče pacijentu odmah pruže olakšanje.

Posebno često koristim čudesno delovanje energetskih ploča da bi se oslobodila mučnine. Svaki put kad
mi je loše, brzo uzmem purpurnu ploču, legnem u krevet na leđa i stavim ploču na solarni pleksus. Veća
ploča u takvim slučajevima deluje brže, ali i manja služi svojoj svrsi samo što onda traje nekoliko minuta
 104

duže. Mučnina obično nestaje nakon pet minuta, većinom nakon jednog do dva minuta, a ponekad već
nakon trideset sekundi. Ne znam šta bih radila bez tih ploča za smirivanje bolova, pa ih uvek držim pri
ruci u slučaju da mi nekad hitno zatrebaju. Moje trudne prijateljice, koje su imale jutarnje mučnine cene
purpurne ploče poput dragocenog dragog kamenja. Neki moji prijatelji stavljaju ploču u svoju jastučnicu
(na donju stranu, ne direktno ispod glave) i noću spavaju na njoj. Energija prodire kroz sve osim kroz
metale. Čovek se ujutro probudi sa više energije i oseća se kao da je spavao punih osam sati, pa i kada je
to bilo manje. Ali, ima i ljudi koji svoju frekvenciju vibracija ne mogu povisiti na taj način, zbog toga što
vrlo osetljivo reaguju na energiju tako da celu noc probdiju! U svakom slučaju, ploča bi se u takvim
okolnostima trebala upotrebiti najviše jednom ili dva puta nedeljno, ili ako sledećeg jutra morate vrlo
rano ustati i potrebno vam je posebno mnogo energije za važan razgovor ili važan termin. Postoje ljudi
koji se osećaju energičnije i manje umornima kada dva puta dnevno nose purpurnu ploču 30-60 minuta
u svom gornjem džepu na bluzi ili košulji. Svaki čovek reaguje drugačije. Ako čovek malo eksperimentiše
brzo će saznati kako će najbolje primeniti ploče. Osim što purpurne ploče smiruju sve vrste bola za
najkraće moguće vreme i pokazuju različite druge efekte, postoji još jedna primena u koju gotovo da ne
poverujete. Ona se da videti i pojavljuje se neuočljivo. Ipak se bojim da nema drugog načina da vas
stvarno uverim u to; morate to sami jednom pokušati.

Već smo naučili da svaki čovek titra sa individualnom frekvencijom svetlosnih talasa. Na toj metafizičkoj
istini ili činjenici počivaju brojna neslućena „čuda“. Urođenici u džungli često odbijaju da ih fotografišu
posetioci. Oni to objašnjavaju svojim „necivilizovanim“ razumom (koji nije zamagljen smogom
civilizacije) i sa budnim šestim čulom i trećim okom: tvrde da im onaj ko ih fotografiše, na misteriozan
način „krade komad duše“.

To ni u kom slučaju nije tačno. Doduše, tačno je da im fotograf „krade“ njihovu frekvenciju, ali to za
nekoga ko je upoznat sa fenomenom individualne frekvencije vibracija, ni u kom slučaju nije misteriozno.
Samim procesom fotografisanja individualna frekvencija slikane osobe prožima pozitivnu i negativnu
sliku. Iz tog razloga ovo posebno čudo purpurne ploče funkcioniše samo onda kada negativ pozitivnog
otiska koji se upotrebljava nije uništen i kada još negde postoji kod kuće ili u arhivi fotografa koji je te
snimke napravio. Može se koristiti polaroidni snimak koji sadrži i pozitiv i negativ, poleđinu na poleđini.

Pretpostavimo, da se vaše dete, vaš suprug, vaš ljubavnik ili vaš prijatelj (možda čak i poslodavac,
komšija ili kolega) ponaša užasno i strašno vas provocira, kao što to mi svi s vremena na vreme i činimo
što je u ljudskoj prirodi. Dotičnu osobu možete doslovno „preokrenuti“ i to tako, iako ne trajno nego
samo prolazno, da njeno negativno ponašanje pretvorite u pozitivno, tako da purpurne ploče upotrebite
na sledeći način (ipak nemojte toj osobi reći da to radite).

Stavite polaroidni snimak ili pozitiv neke fotografije koja još uvek ima negativ koji nije uništen sa
prednjom stranom na malu purpurnu ploču. Ali, sliku nemojte ostaviti na njoj duže od jednog sata.
Većinom se već nakon 15 do 20 minuta može uočiti začuđujuća promena u ponašanju dotične osobe.
Oduran, svojeglav, sebičan, gnevan i neljubazan čovek popusti i postane veseo, nesebičan, pun
razumevanja i ljubazan. Tu primenu purpurnih ploča morate sami isprobati da biste shvatili to čudo. Već
nakon nekoliko minuta dotična osoba će vas nazvati ili se pojaviti lično, zavisno gde je i kako je došlo do
„razlike u mišljenju“ (inicijativu možete i sami preuzeti). Ustanovićete da se ponašanje te osobe potpuno
promenilo i da se ona izvinjava za svoje loše ponašanje ili svoje reči. Prvih nekoliko puta ostaćete bez
reči i osetiti strahopoštovanje prema snazi te energije. To čudo možete izvesti pre komunikacije sa
nekim čovekom kako bi vam telefonski razgovor ili susret protekao harmonično. Ali, nemojte zaboraviti
 105

da nikada toj drugoj osobi ne smete reći da to radite. Inače bi ona uz pomoć duha mogla blokirati ili
negirati dotok pozitivne energije.

Efekat purpurnih ploča se ne bi nikada trebao upotrebiti zbog neke sitnice, nego samo kada je stvarno
važno da promenite vibracije između vas i te druge osobe. Nemojte pomisliti da se ovde radi o „crnoj
magiji“ kojom se ljudi prisiljavaju na menjanje odluka donesenih njihovom slobodnom voljom. Jer, to
nije tako. Radi se o beloj magiji kojom se iako prolazno, menja vibracija neke osobe iz „negativne“ u
„pozitvnu“ na određeno vreme. Drugim rečima kada neko okleva da učini nešto što tražite od njega,
pomoću purpurnih ploča može se postići promena mišljenja samo onda kada ta druga osoba nesvesno
teži toj promeni mišljenja. Inače purpurna ploča neće postići promenu mišljenja. U svakom slučaju tada
imate moć da između dva čoveka stvorite novu atmosferu, neku vrstu primirja ili mira. A to tada vas i
vašeg antipoda navodi da o vašim željama bez svađe razgovarate miroljubivim tonom bez gorčine i zle
volje.

Od mnogih slučajeva iz mog sopstvenog iskustva ispričaću vam o jednom posebno zanimljivom. Jednog
me je dana posetila prijateljica iz Colorado Springsa u Cripple Creeku. Bila je sva u suzama, njen suprug
kojeg je iskreno volela postao je alkoholičar. Ona je pokušavala sve, ali ga ništa nije moglo nagnati da
prestane sa pijančenjem, iako je ustvari bio „religiozan“ dobroćudan čovek i često je ponavljao kako želi
prestati sa pićem, ali mu to ipak ne uspeva. Zamolila sam prijateljicu da mi na nekoliko dana pozajmi
jednu njegovu sliku. Pogledala me je iznenađeno, ali mi je pružila polaroidnu fotografiju iz svog
novčanika. Zatim me je iz sasvim razumljive znatiželje upitala šta nameravam sa njom. Budući da sam
znala da još nije postigla stadijum spoznaje u kojem bi shvatila moć harmonijskih frekvencija
univerzuma, i budući da sam imala predosećaj da bi njena neverica mogla osujetiti moje namere, izbegla
sam odgovor. Nasmešila sam se tajnovito i rekla: „O, pokušaću malo s belom veštičjom magijom“. Kada
je moja prijateljica otišla, stavila sam sliku njenog supruga na jednu moju manju purpurnu pločicu ceo
sat. „Fotometod“ do tada još nisam nikada primenila na taj način i nisam znala šta će se dogoditi,
odnosno šta se neće dogoditi. Sledećeg me je dana popodne nazvala prijateljica sa svog radnog mesta, iz
jednog restorana. Bila je sretna i potpuno rastresena. „Nećeš moći da pogodiš šta se dogodilo pre nešto
manje od sat vremena!“, vikala je u slušalicu, „Jim je navratio za vreme svoje pauze i rekao mi je da je
odlučio da prestane sa pićem. Želi potpuno da se odvikne. Osim toga, svake će nedelje ići u crkvu! Ovoga
puta će to stvarno i učiniti. To sam osetila. Još nikada nije bio tako ozbiljan u vezi toga. Kako si samo
uspela?“. Rekla sam joj da me ta vest jako razveselila, ali da ne razmišlja o tome „kako“, nego da prvo
pričeka da vidi koliko je on ustvari ozbiljan u vezi toga. Dva meseca kasnije ponovo me je posetila u
Cripple Creeku. Jim ju je svake nedelje vukao u crkvu i nije popio niti jednu kapljicu. Godinu dana posle
još uvek je bio trezan. Rekla sam prijateljici da sam „molila“ i pri tome koristila sliku, te sam joj sliku
vratila. Nakon dve godine njen je muž počeo ponovo da pije. Tada sam prijateljici rekla za purpurne
ploče, te sam bila nagrađena time što ona nije izrazila nikakvu sumnju, nego je pokazala apsolutno
poverenje u magiju. Iako se u međuvremenu razvela, a njen muž živi u drugoj državi, zamolila me je za
purpurnu ploču. Dala sam joj jednu ploču, ali sam je upozorila da se kod alkoholizma, za razliku od
„normalne“ primene, ne može predvideti koliko će trajati dok čudo ne počne delovati i da bi umesto
uobičajenih 15 ili 20 minuta mogla biti potrebna duža terapija, jednom dnevno ili nekoliko puta
nedeljno. Ona je to shvatila. To je bilo prošle godine. Prošle nedelje me je pozvala u Kaliforniju i ispričala
mi da se Jim vratio kući i da je sada trajno izlečen. U drugoj državi je išao na odvikavanje i zaključio da će
se vratiti kad više ne bude osećao želju za pićem. Njih dvoje su sretni poput dva goluba kao što je to
 106

znala reći moja irska baka. Naravno, da ne mogu obećati da se alkoholizam može uvek izlečiti pomoću
purpurnih ploča, ali one ni u kom slučaju ne štete.

Fotografija na purpurnoj ploči ne bi trebala ležati nikada duže od jednog sata (i po mogućnosti ne više od
jednom ili dva puta nedeljno), zbog toga što neki ljudi vrlo ostljivo reaguju na energiju. Previsoka „doza“
može dovesti do toga da „tretirani“ čovek postane nervozan i dobije visok krvni pritisak. Kada neko
eksperimentiše sa fotografijama svesno gajeći zlu nameru, ipak neće uzrokovati takvu reakciju, jer zakon
univerzuma koji deluje na životnu snagu sprečava takav efekat, a nervozna napetost se ponovo vraća
pošiljaocu poput bumeranga. To je nezaobilazan zakon magije u slučaju da neko pokuša zloupotrebiti
svetu životnu snagu u zle svrhe. Od prekomerne doze čovek se mora čuvati samo onda kada je motivisan
željom da pomogne drugom čoveku. Ali, i u tom slučaju, nervoza je vidljiva samo na kratko vreme,
budući da prekomerna doza nije bila namerna. Još jednom treba reći: korisnik ploča bi mogao jako
zažaliti, ako pokuša naškoditi drugom čoveku. Kako neki ljudi mogu osetljivo reagovati na te energije
pokazalo se kada su se purpurne ploče u različitim klinikama stavile blizu duševno poremećenih
pacijenata. Oni su reagovali vrlo različito, ali uvek vrlo žestoko. Ako želite pomoći duševno
poremećenom čoveku preporučljivo je fotografiju ne ostavljati na ploči duže od pola sata.

Dok vam je možda neobična energija purpurnih ploča čudna, posebno primena sa fotografijama, imajte
na umu da naučnici već godinama uspešno eksperimentišu sa njima. Tako naučnici npr. sa njima
uništavaju insekte, tako što osvetle fotografiju zahvaćenog područja, barem ortodoksni naučnici. Osim
toga, nije važno da li je fotografija koju izlažete energiji snimljena tek nedavno, ili potiče iz doba kad je
dotična osoba bila dete ili beba. Individualna frekvencija vibracija se ne menja.

Prema mom ličnom iskustvu dužem od deset godina kod energetskog polja purpurnih ploča, do izlečenja
nije došlo samo kod istegnutih mišića, bolesti meniskusa ili uklještenja kičme. Svaka bol drugog porekla
ili znatno jenjava ili potpuno nestaje. Ovde evo još jednog posebnog saveta za ljubitelje biljaka: polivajte
svoje biljke vodom koja je stajala na purpurnim pločama, pa će vaše biljke rasti znatno bolje. Stavite
buket svežeg cveća na purpurnu ploču, i on će ostati svež dvostruko duže nego inače. Ne tvrdim da
energije purpurnih ploča imaju efekat izlečenja u medicinskom smislu. One ni u kom slučaju ne trebaju
služiti tome da zamene lekara za ozbiljne bolesti. Ali, što se tiče drugih čuda koje sam opisala ovde,
otkrijte sami koliko delotvorne mogu biti te purpurne ploče! Tek kada doživite to delovanje, želećete u
budućnosti da pored sebe neprestano imate purpurnu ploču. Mogu vam obećati da su te ploče puno
korisnije od lekova koji se mogu nabaviti bez recepta, a koji se tako mnogo reklamiraju u svim medijima,
a da lekari pri tome uopšte ne protestuju.

Evo poslednjeg primera za primenu purpurne ploče (sami ćete otkriti mnoge druge primene): jedna moja
prijateljica je učiteljica u osnovnoj školi u Coloradu. Ona je pronašla savršeno sredstvo kako da izađe na
kraj sa drskim učenicima koji ometaju nastavu. U učionici stoji jedna stolica na kojoj je jastuk. Strogo je
zabranjeno dodirivati jastuk ili se previše približiti toj stolici. Jastuk nazivaju „magični jastuk“. Kada se
neki učenik ponasa loše, mora sedeti petnaest minuta na magičnom jastuku. Tada se to dete (barem
prolazno) ponaša poput pravog malog anđela. Naravno da ispod jastuka leži jedna od velikih purpurnih
ploča. Moja je prijateljica time pronašla svoj sopstveni način izvođenja „purpurnog čuda“.

Mnogi ljudi koriste te purpurne ploče već više od petnaest godina. Ja svoje ploče imam više od deset
godina, a ni nakon tako dugog vremena nisu izgubile svoju delotvornost. Kada se struktura atoma u
aluminijumu promeni, ona ostaje očuvana u tom novom obliku možda zauvek. Ploče nemaju „naboja“,
one su samo promenjene kako bi titrale sa životnom snagom univerzuma, ili kako je to Tesla rekao, sa
 107

„slobodnom energijom“. Ja sam sama odabrala pojam purpurne ploče da bih opisala te energije. Ustvari
te ploče imaju muzički „zvuk“ ljubičaste boje duginog spektra. To odgovara sedmom zraku „ljubičastog
plamena“ Comte de St. Germania. U metafizici je ljubičasta boja isceljujućeg zraka spektra.

Izvor

1. Linda Goodman, Zvezdani znakovi, Knaur Verlag, ISBN 3-426-04060-3