— Hrvoje Graéanin IBN 0359-295x 0k 949.75: ADOVI - Zavod ze hrvatehu powiest lavoeni znanstveri rad Vol 32-33, Zegrab 1999.-2000. Zapadnorimsko poslanstvo na Atilin dvor godine 449. Autor analizira podatke o zapadnorimskome poslanstvu na Atilin dvor 449 godine koje nudi Prisk iz Panija u svome fragmentarno sacuvanom povijesnom djelu i nastoji iznijeti prikvatljivu pretpostavku o istinskoj svrsi poslanstva, Povezavsi ga s aferom Juste Grate Honorije. U élanku se razmatra tijek susretd izmedu dvaju carskih poslanstava, bududi da je zapadnorimsko poslansivo koinctdtrato s istocnorimskim, raspravija o zapadnorimskim poslanicima, ali i Sumarno prikazuje Priskov izvjestaj 0 putovanju i boravku istocnorimskoga oslanstva kod hunskoga kralja. Uvod Uljeto 449. godine! krenulo je iz Konstantinopola jo8 jedno istoénorimsko poslanstvo na dvor hunskoga viadara Atile. Kao nepostedan povod posluzio je dolazak hunskih pre- govarata Edekona i Oresta u istodnorimsku prijestolnicu u proljeée iste godine sa zadatkom dda podaju Atilinim zahtjevima dodatnu tezinu.? Naime, 447. godine izbio je izmedu Huna i Istotnog Rimskog Carstva rat s dotad nevidenom Zestinom. Atila je provalio u Trakiju i Meziju te prodro duboko u Gréku, poharav8i tak sedamdeset gradova, Buduci da se earska vojska predvodena trojicom vojskovoda, Asparom, Areobindom i Amegisklom, nije uspjela odlugujuée suprotstaviti hunskoj najezdi, dvor se po veé okuSanoj metodi utekao diplomatskim sredstvima pa je s Hunima napokon sklopljen mir (448.) Istoéno Rimsko Carstvo veé je niz godina trpjelo od hunskih napada koji su se svako malo opetovali, Predah se neprestano morao kupovati sve veéim iznosima godiSnjeg danka koji je {ako predstavljao popriliéno optereéenje za carsku blagajnu.‘ Suprotno tome, Zapadno je Rimsko Carstvo bilo postedeno hunskih posezanja, Dva su éimbenika presudno uijecala na to. Prvo, éinjenica da Zapadno Carstvo nije ni izbliza raspolagalo s jednakim platcZnim ‘moguénostima kao Istogno Carstvo i drugo, dobri odnosi koji su se razvli izmedu zapadnoga patricija Flavija Accija i hunskih viadara> Medutim, naéelna je blagonaklonost koju su Huni 1 Datum preme: Athi 1962. 296 2 Altheim 1962, 293, 3 Altheim 1962, 292, Seock 1920, 294-295. Seeck 1896, 2244, Demandt 1989, 168 + Konstantinopol se godine 431, obvezao nx plaganje godilnjeg danke od 350 funi zlata, godine 435, Podavanje je bilo udvostraéeno (700 funti), « godine 447. eak utostruSeno (2100 fant) (Demandt 1989, 167-168, Seeck 1896, 2243 2244, “Aceije je jo8 kao madi proveo ncko vrijome kao talae kod Huns iu nekoliko im se navrata bio upjesno ‘obraéao za pomoé (Seeck, 1894, 701-702, Demandt 1989, 151-152, 154, © Aeeljutakoder usporedi PLRE Ms, ¥, det 7, 21-29, 31‘RADOWI - Zavod za hrvatsku powijest, Vo. 32-33, 1999-2000, ir 31-49 ‘duze vrijeme iskazivali spram zapadne polovice Carstva bila u doba istoénorimskog poslanstva iz godine 449. stavijena na azbiljnu kusnju. Ona ée se pokazati presudnom po buduée odnose, pogotovo Sto postoje naznake da se Atila veé 448, podeo okretatiprotiv ‘Zapadnog Carstva. U tom je smislu od posebnoga znaenja spomen zapadnorimskih postanika koji su se nali na Atilinom dvoru kad istoénorimsko poslanstvo, Prisk iz Panija® i izyjestaj o istocnorimskome poslanstvu t2 449. godine Bizaniska povijest Priska iz Panija, od koje su nam u8Guvani fragmenti i izvaci koji po svemu sudeéi obuhvacaju razdoblie od 433.471. godine, nadasve je vazan izvor za povijest hhunske drZave i drustva tijekom Atiline viadavine, O samom autoru malo se zna, Gotovo siguo je roden u tra¢kome mjestu Panij (grt. Panion, lat. Panium), ali je godina rodenja nepoznata, U svom je djelu Prisk obuhvatio najveéi dio viadavine cara Lava I. (vladao 457.-474,), moZda tak Gitavo razdoblje njegovog carevanja, pa se moze predmnijevati da je bio Ziv i pisao jo8 sredinom sedamdesetin godina 5, stoljeéa. Ne zna se sa sigumoséu niti koje je sve duznosti Prisk obna8ao, iako je njegova obrazovanost izvan svake sumnje. U izvorima se spominje kao sofist, retor i ak poyjesnik. Iz njegovih se zapisa pak moze zakljutiti kako je posjedovao solidau govornitku vjestinu, a moda je bio potkovan i u pravu. Kako god bilo, njegov su ugled i struénost u Konstantinopolu morali do 449. godine biti dovoljno poznati da bi ga komes Maksimin pozvao da mu se pridruZi u postanstvu,” IavjeStaj 0 istodnorimskome poslanstvu iz 449. godine saguvao se u treéem fragmentu.® Prisk svoje izlaganje zapotinje zanimljivom priéom o tomu kako je carski eunuh Hrizalije wz ‘manje cara Teodoija II. pridobio hunskog poslanika Fdekona za plan Atilinog umorstva.” Prisk nigdje ne daje etitku kvalifikaciju te nakane, pa se po tome Sto je sudjelovaou poslanstvu koje ju je imalo ostavariti moze zakljuéiti da ju je barem smatrao nuznom, ako ju veé nije w potpunosti odobravao."® Komesu Maksiminu koji je postavljen na éelo_istotnorimskog poslanstva bio je pridodan Vigila, slu2beno kao tumaé, a zapravo je imao pomoéi u izvrSenju nama, Maksimin nije ni8ta slutio o tajnom zadatku svoga poslanstva." Inage se Prisk pridruzio Maksiminu na njegovu zamolbu kao prijatel i sayjetnik.'? Clanovi poslanstva su po odlasku iz Konstantinopola nakon trinaestodnevnog puto- -vanja stigli u Serdiku (Sofija), Na gozbi koja je priredena po dolasku moglo se zamijetiti ‘Kratkprkaz Priskovog ivotanaginio sum prema Glanku B. Balwina, Priscus of Panium,Ayzanton, sv, 50, 1980, (daje: Baldwin 1980). Prisk je jog dva navrata patio komess Maksimina: 450, godine u Rim i452,9.u Egipat. Ina je Maksimin bio visoki civil saben w Istognom Rimskom Carstvu. Tako se 435, godine spominje kao jedan od Imagistaraserniorum koji st sujloval u sastavjanju Tedozijevog zakonika. Uo je 453. godine (Enlin 1931., 665). Baldwin (I980.28,) 2godno je okarakteriirao Maksimina kao svojevrsnog_ poscbnog, ‘aslanika 2a urgeatne misije. Prema izdanju J. Bekkera i B. G. Nicbubra, Excerpta de Iegationibus Romanorum, Corpus seriptorum Iistoriae Byzantinae Vl, kojim sam se sim Koristio, U iadanjma C. i Th. Mullera (Fragmenta historicarum Graecorum1V) iL, Dindorta Historict Graei minores}) navodi se kao osm fragment. R.C. Blackley (The Frogmentary Classiciing Historians of the Later Roman Empire. Eunaplus, Olympiodorus, Priscus and Matias Leudtl (ARCA, Claseel end Modiaval Tats, Papers and Monographs 6nd 10), iverpnal TOR) 1983.) srsiao ga je kao dvanaesti fragment Kasnije je Atle zabtijevao da mu se Hrizafije iz, ali ga je istotnorimsko poslansivo predvodeno paticjima Anatoljem i Nomom, cunuhovim osobnim priatliem, uspjelo nagovoriti da od toga odustane (Seeck 1899, 2485-2486), “Tako hoge Baldwin, 35, 1M. rise 3, 169, 17-18. strane #retke navodim prema izdanju Bekker-Nicbuhr) 12 Prise, f& 3, 170, 11. Maksimin se doste poteudio da privoli Piska Sto se da zakljutiti prema sintagmi echanapias eiGer je, "zamolbama me ponukao” (usp. Baldwin 1980, 20.21.) 1 32Hivose GRACANN ~ Zapadnorimsko poslanstvo na Atlin vor godine 449 da su odnosi izmedu Edekona i Oresta napeti. Naime, Orest je u razgovoru s Maksiminom aludirao na Edekonovo spletkarstvo, sto Edekonu nije promaklo. Tduci se dan putovanje nastavilo, Potom su prispjeli u Najs Koji su njegovi stanovnici napustili posto je bio razruSen u hunskom napadu,"* a zaustavili su se malo dalje od rijeke (valjda danasnje Niave). Sutradan su do8li k zapovjedniku ilitiéke vojske (magister militum per Iliyricum) ‘Aginteju koji je imao tabor nedaleko od Najsa. Od njega su preuzeli petoricu preostalih prebjega od njih sedamnaest koliko th e bilo obecano Atul." U zoru iduéeg dana krenuli su od najskih medi (sv épicy tig Naot) u smjeru Istera (Dunava)'® i dospjeli do sjenovitog kraja (zopiov cuvnpegés).!® Potom su se iz tog teSko prohodnog kraja (h Svoxopic) spustili u posumljenu ravnicu (2v edi xai abt drO5er), gdje su ih dodekali barbari i preveli preko rijeke (Dunav).'” Prevalivsi nakon prelaska Dunava otprilike sedamdeset stadija (oko 13 km), postanstvo se zaustavilo na nekoj poljani, dok je Edekon posao k Atili da ga izvijesti o njihovom dolasku." Predvecer istoga dana dojahala su dvojica Huna koji su im naredili da imaju poéi Atili, pa su sutradan oko tri sata poslijepodne prispjeli do Atilinih Satoré. O hunskoj pro- tokolarnoj osjetljivosti svjedoti izmedu ostaloga éinjenica Sto je poslanstvu bilo za- branjeno podii Sator na brezuljku, buduei da se Atilin Sator nalazio u ravnici." Bio je to tek uvod u probleme s Kojima se poslanstvo suotilo, Ne samo da su ih po Atilinom nalogu hhunski prvaciispitivali o svrsi njihovog dolaska, Sto su oni otklonili pravdajuéi se kako ée sve reci osobno hunskome vladaru, nego ih je Atila odbio wopée i primiti, Razlog tomu je bio taj Sto je Edekon razotkrio Atili zavjeru.” risk je potom poSao hunskome prvaku Skoti zajedno s izvjesnim Rusticijem, koji je znao hunski i bio iz privatnih razloga do8ao k Atilinom tajniku Konstanciju. ObeéavSi izdasne nagrade, Prisk je isposlovao da se Skota zalodi za njih kod Atile. Dodatni darovi trebali su osigurati da sei vrlo utjecajni Hun Onegezije”" zauzme za interese poslanstva.” Ovo lijepo pokazuje kako se kod Huna gotovo sve moglo posti¢i dim je bila izgledna priligna korist od strane molitelja (uostalom, taj fenomen nije bio svojstven samo njima: "3 Prive, fr 3, 170, 12-171, Uspored takoder pijevode u prilogu. Najs (danaSnji Ni w Srbiji) Huni su ‘veil jot 41, goain, Pea bunakionzatjevina bila je 48. godine atvorenataropon-eona u dun’ od Singiduns do Nove u Meziji iu dubini od pt dana hoda, a grania je potinjalaupeavo Kod Najsa (Altheim 1962, 293, Demandt 1989, 168,, Méesy 1969, 350). Prise, fe. 3, 172,28. Nijesasvim jasno je li poslantvo ilo dolinom Timoka (Timscus) ii nekim kragim puter (Barisé 1952., 55,. Cini mise vjeroatnijim da su odabral doinu Morave (Margus), pogotovo to Prisk kaze kako wu bill ‘ujereni da puruju prema zapadu pa ih je woliko vite amenadilaokotnast kad su opazili da Sune ila pred njima (Prise fr 3, 172, 19-21,). A dalnje vremenske i zemljopisne odrednice koje nam pruta Pris, ma koliko bile Skt, pak upucuju da se istotnorimsko postanstvo naluzilo na ruby Panonije nakon prclaska Dunava Usporediprijevode u pritogu "7 Usporedi prijevode u pritogu 8 Pris, fe.3,172, 11-173, 10 ° Prise f.3, 173, 11-21, Altheim 1962, 295 2 Prise fe. 2, 172,21. 195, 18 Altheim 1962, 294, Edekan je 0 2wjeriivijesto i Ores. Ono Sto mopanne jst Cinjenica da Arita nije eagirao na otkriezayjere ni izblizatoliko buro koliko se mogloo&ekivat Ocito jeto smatrao 2godnom prigodom da 2c pitisne istoenocimski dvor,barem So se tie noveanih podavana, ali ne ida izzzove nov raskid. Ovo je jo jedan pokuzatel da je Aula svojepeetenzije nedvojdeno okrenuo protiv Zapudnog Rimskog Carstva, pa €ak da je bio pripravan na rat kako bith osvario (Zecehini 1983, 263), (Onegezicje bio Atlin pouzdaniki po ugledu ga je nadmasivao jedino sim kealj(EnBlin 1939, 437.-438,). nate je bio Skotn brat (Altheim 1962, 284.) 2 Prise, fe.3,176, 14-177, 16, Altheim 1962, 294, 33