Toponimija otoka Murtera

T
 Izdavač
Sveučilište u Zadru
Centar za jadranska onomastička istraživanja

Biblioteka Onomastica Adriatica

Knjiga 4

Glavni urednik
Vladimir Skračić

Tajnik
Kristijan Juran

Uredništvo
Vladimir Skračić, Dunja Brozović Rončević, Slobodan Čače, Emil Hilje, Josip Lisac,
Milenko Lončar, Damir Magaš, Kristijan Juran, Ante Jurić, Nikola Vuletić

Adresa uredništva
Sveučilište u Zadru, Centar za jadranska onomastička istraživanja
Trg kneza Višeslava 9
23000 Zadar, Hrvatska
Tel. +385(0)23/200-826
E-mail: vskracic@unizd.hr

Lektor
Ankica Bralić

Recenzenti
Serđo Dokoza
Joško Božanić

Izdavanje ove knjige novčano su pomogli Grad Zadar, Zadarska županija,

TZ Murter, Općina Murter, Općina Tisno i NP Kornati
Toponimija otoka Murtera
T

Sveučilište u Zadru

Centar za jadranska onomastička istraživanja

Zadar 2010
CIP-Katalogizacija u publikaciji
Znanstvena knjižnica Zadar

UDK 811.163.42'373.21(497.5)(210.7 Murter)

TOPONIMIJA otoka Murtera / <glavni

urednik Vladimir Skračić>. - Zadar : Sveučilište,
Centar za jadranska onomastička istraživanja,
2010. – 366 str. : ilustr. u bojama ; 24 cm. -
(Biblioteka Onomastica Adriatica ; knj. 4)

Bibliografija. - Kazalo.

ISBN 978-953-7237-72-1

130821094

ISBN 978-953-7237-72-1
Sadržaj

Otok otoka 1

Onomastički ambijent otoka Murtera

Otok Murter – prirodne i društvenogeografske značajke (A. Čuka / N. Lončar) 5
Otok Murter od prapovijesti do kraja antičkog doba (A. Kurilić) 33
Kolent u antičkim izvorima (S. Čače) 55
Gospodarska i vlasnička struktura zemljišnog posjeda na otoku Murteru 63
u kasnome srednjem vijeku (14-16. st.) (K. Juran)
Postanak Tisnoga i tišnjanski posjed na kopnu (K. Juran) 85
Spomenici sakralnoga graditeljstva na otoku Murteru (K. Juran / S. Sorić) 97
Toponimi otoka Murtera i susjednih otočića na starim geografskim 123
i pomorskim kartama (M. Kozličić / J. Faričić)

Toponimija otoka Murtera

Metodologija istraživanja (A. Jurić / V. Skračić)
Prikupljanje građe – ankete 141
Prezentacija građe – korpus suvremenih toponima 142
Leksik 144
Toponomastičke karte 146
Povijesna toponimija 146

Suvremena građa
Korpus suvremenih toponima 149
(K. Juran / A. Jurić / V. Skračić / I. Škevin / N. Šprljan)
Toponomastičke karte (K. Juran) 195
Abecedno kazalo suvremenih toponima 213

Povijesna građa
Popis povijesnih toponima iz arhivske građe (K. Juran) 229
Povijesne karte (M. Kozličić / J. Faričić) 267
Toponimi na katastarskim mapama iz 1824./1825. i 1877. godine (K. Juran) 287

Jezična analiza
Govori otoka Murtera (E. Juraga) 309
Leksik murterske toponimije (A. Jurić) 321
Problem stare romanske toponimije u murterskom otočnom skupu (N. Vuletić) 335

Toponymy of the Island of Murter 343

Toponymie de l'ile de Murter 346
Toponimia dell'isola di Murter 349
Toponimia de la isla de Murter 352
Toponímia de l'illa de Murter 355
Problem stare romanske toponimije u murterskom
otočnom skupu

Nikola Vuletić, Sveučilište u Zadru, Odjel za francuske i iberoromanske studije

"Kao značajna ukazuje se pri ispitivanju to-
ponomastike ovoga otočkoga skupa činjenica,
da nijesmo našli nijedan starodalmatinski1 ro-
manski toponim. To znači, da je u doba doselje-
nja Hrvata u ove krajeve otok bio zaista pust, t.
j. bez starodalmatinskih Romana. Ova činjenica
objašnjava se geografskim položajem otoka. On
leži odviše blizu kopnu, da bi moglo [sic!] služiti
kao zaklonište onim Romanima, koji su tražili
spas na otocima pred slavensko-avarskom na-
jezdom." Ovako Skok (1950, 148) zaključuje
poglavlje svoje monografije Slavenstvo i roman-
stvo na jadranskim otocima posvećeno topo-
nimiji otoka Murtera i okolnih manjih otoka.
Nakon opsežnih terenskih i arhivskih istraživa-
nja predstavljenih u ovome svesku, ne možemo
se ne složiti s jednim dijelom Skokove sinteze.
U murterskom otočnom skupu stara romanska
(protodalmatska i dalmatska) toponimija uisti-
nu je oskudna, iako ne i nepostojeća, kako ćemo
nastojati pokazati u nastavku.
Ovdje je potrebno upozoriti na jednu bitnu
metodološku odrednicu: kada govorimo o slaboj
zastupljenosti romanske toponimije na Murte-
ru, ne znači to da u murterskoj toponimiji nema
toponima čija nas etimologija dovodi do naših
starih romanizama. No ti su romanizmi, kako u
drugoj prilici navodi Skok (1950: 39), oni "koji
su stvoreni od riječi ušlih i u jezik našeg naroda
na otoku", kao naprimjer Brošćı̏ šć ca2 (MUH 49),
Garma (MUH 147), Gḁ rma (MUF 25, MUF
Ga 3
137), Gḁ̑ rma (MUP 34), Gustȇ
Gusterna4 (MUH 66),
Guste
Koromašna
Koroma š 5
(MUH 33), K(o)roma
K(o)romašnica
š (MUH
82), Ma
Malin6 (MUF 50a), Praparȍ t7 (MUG 1a),
Sabuni8 (MUF 34), Žḁ lo9 (MUG 25). Važno je
Sabu
znati da ove likove Hrvati nisu preuzeli od dal-
matinskih Romana kao toponime, već su kao
apelativi romanskoga porijekla, posve integrirani
u hrvatski jezik, u određenome trenutku poslužili
u procesu imenovanja, bilo kao osnova za tvor-
bu toponima (npr. Koroma š < koroma
Koromašna koromač), bilo
da su u konkretnim slučajevima jednostavno to-
ponimizirani (npr. Ga
Garma), ne prestajući pritom,
izvan toponimijskog sustava, funkcionirati kao
apelativi. Murterski otočni skup oskudijeva, dak-
le, u predmletačkim romanizmima koji su mogli
biti preuzeti samo kao toponimi.
Murterska se povijesna toponimija sustavno
dade pratiti tek od XV. stoljeća. Do konca prvo-
ga stoljeća mletačke vladavine u Dalmaciji na sa-
mome Murteru zabilježeni su sljedeći pouzdano
identificirani toponimi, od čega velika većina tek
u XV. stoljeću: Betim (vjerojatno brdo na kojem
se smjestila Betina, v. dalje), Betine (Betinschiçe),
Bilave (Bilaue), Brižine (Brisine), Bristrine (Bri-
stina), Crnikovac (Cernichouaz), Čigrađa (Vuçia
Draga), Dijaci (Dilchii), Drakovci (Dracouaç),
Glavatac ili Glavaci (Glauataç), Glavičine (Gla-
uicine), Gnjoina (Gnogine), Goričine (Goricine),
Gradina (Gradina), *Gradička Luka (Gradicsc-
ha Luca, danas Zdrače ili Vala o Gradine), Hripe
(Tripe), Jarsan ili Jersan (Iarsam), Jezera (Iexe-
ra), Kokoči (Chochoçgradç ), Koromašna (Coro-
maçna), Koromašnica (Coromaçciniza), Košmač
(Cosmaz), Lovišća (Loyscha), Mišnjak (Mlizni
Virsach), Pačipoje (Opachiepoglie), Pišćak (Pisc-
haç), Plase (Plasse), Po(d) Glavatac (Podglaua-
taç), Podvrške (Suto Varsche), Prapanice (Pra-
patnich), Prišnice (Pricinice), Prjica (Peruliça),
Raskrižje (Raschrisie), Rast ili Rasti (Crast),

1
Kod Skoka je termin starodalmatinski istovrijedan terminu dalmatski u najširem smislu riječi.
2
SKOK (1950, 147) ovaj toponim donosi u obliku Brosica i određuje ga nejasnim. Vjerojatno će biti riječ o refleksu fitonima brosk(v)a, što je u
hrvatskom dalmatizam, a koji je i inače produktivan u našoj otočnoj toponimiji (usp. VAJS 1994, 128 i bilj. 22).
3
V. JE I, 173-174, s. v. gârma. Bez obzira na dalje porijeklo (etimologia remota), garma u hrvatske govore nije mogla ući drukčije nego
posredstvom dalmatinskih Romana.
4
V. ERHSJ I, 318-319, s. v. četrna.
5
V. ERHSJ II, 134-135, s. v. kò k morā č.
6
V. ERHSJ II, 362, s. v. mȁ lin.
7
V. JE II, 242, s. v. pamparȍ t.
8
V. ERHSJ III, 181, s. v. sablûn, JE III: 135, s. v. sabijûn.
9
V. ERHSJ I, 709-710, s. v. ìgalo
ì .

335
 Toponimija otoka Murtera

Rastovac (Chrastouaç), Rastovčine (Hrastouaç),
Slanica (Slanice), Srimač (Srimaz), Sta(n)čidrage
(Stanca Draga), Stare (Stare), Strtenice (Tristeni-
çe), Tužbine (Tusbine), Veli Vrh (Vellich Verch),
Završinje (Xauersine), Zgoni (Sgon).10
Hripe su u krajnjoj instanci toponim predro-
manskog postanja, no oblik hripa na nekim dje-
lovima istočnojadranskog prostora, npr. na Pagu,
još funkcionira kao apelativ. Nejasne su etimolo-
gije Betim, Jarsan i Srimač.
č Osim tih toponima, iz
XV. stoljeća imamo i niz neidentificiranih toponi-
ma, što na Murteru, što na tišnjanskome kopnu,
koji su redom prozirne slavenske etimologije,
osim Puncta dele Donzelle. U VII., XIII., XIV. i
XV. stoljeću zabilježeno je i ime otoka Jarte, u
XV. otoka Tegine (Tegigna), a početkom XVI.
stoljeća i otoka Vinika (Uinnich Picolo, Vinich).
Bitno je primijetiti da su prikazani hrvatski
toponimi mahom vrlo prozirne etimologije, čak i
za laika. Ovo bi pak moglo značiti da su hrvatski
imenodavci na otok stigli razmjerno kasno. Ovu
naoko kontroverznu ideju, koju ne treba uzimati
predoslovno, osobito kada se zna da su na Gradi-
ni pronađeni starohrvatski grobovi datirani u IX.
ili X. stoljeće11, pokušat ćemo obrazložiti u na-
stavku. S druge strane, ovi su toponimi uglavnom
motivirani kvalitetom zemljišta i iz njih je jasno
da na Murteru, općenito uzevši, nije nedostajalo
ni zemlje, ni vode, ni šume. Pa ipak, toponoma-
stičke detalje o tako pristupačnu i za naseljava-
nje poželjnu otoku saznajemo razmjerno kasno,
osobito u usporedbi s Pašmanom čija je toponi-
mija, kako romanska, tako i hrvatska, razmjer-
no dobro zastupljena u izvorima XIII. stoljeća.12
Međutim, Murter je, zajedno s Jartom i Žirjem,
itekako prisutan u žestokim pravnim sporovima
između zadarske i šibenske komune koncem XIII.
i početkom XIV. stoljeća.13 Kako onda protuma-
čiti šutnju izvora o zemljištima na Murteru, usli-
jed koje nam zapravo nijedan murterski toponim,
osim samog imena otoka (Srimač) i imena jedne
uvale (Slanica), nije poznat sve do XV. stoljeća?
Držimo da podatke ključne za razrješenje ove ne-
doumice možemo naći upravo u dokumentima o
zadarsko-šibenskom sporu oko Murtera, Jarte i
Žirja. Godine 1285. Zadar je Šibeniku ustupio
spomenute otoke koji su do toga trenutka očito
bili u vlasništvu zadarske gradske općine.14 Pri-
lika je ovo da se zapitamo što i koliko znamo
o srednjovjekovnoj toponimiji otoka koji su bili
u vlasništvu zadarske komune. Indikativnim se u
tom smislu čini popis toponima na manjim zadar-
skim otocima što ih za XIV. i XV. stoljeće donosi
Hilje (1994, 74-75): mahom je tu riječ o imenima
otokâ (nesonimima), dok je toponimija tih otoka
u tom razdoblju zapravo posve nepoznata: izvori
donose dva toponima na Vrgadi (Garbe i Garme)
i jedan na Molatu (Graschina). No istu sudbi-
nu dijele i ne tako maleni otoci, kao što su Žut
i Kornat. Nasuprot tomu, na Ugljanu, Pašmanu,
Dugom Otoku, pa i na Ižu i Ravi, u srednjem
vijeku vlada složen koloplet privatnih interesa,
svjetovnih i crkvenih. Ti su pak interesi u osnovi
promjene vlasničkih ili posjedničkih odnosa, što
je dominantni, ako ne i jedini kontekst u kojem
se toponimi javljaju u izvorima. Pojednostavlje-
no rečeno, toponim se u dokumentu javlja ako je
ono što je njime imenovano predmetom promje-
ne vlasništva (prodajom ili oporukom), najma ili
kakva imovinskopravnog spora. Murter je, kao
i Kornat, Molat ili Silba, u vlasništvu zadarske
komune, a ona takve otoke izdaje u zakup po-
jedincima (fizičkim osobama) ili ih eksploatira
sama, ne pokazujući nikakva interesa da takve
otoke naseli (štoviše, čini se da bi takvo što bilo
protivno njenoj gospodarskoj politici).15 Ako
pak na otoku nema stanovnika, osim pokojega
pastira, onda nema ni potrebe za imenovanjem
kao ključnim postupkom u prostornoj orijenta-
ciji stanovništva. Kad je riječ o Murteru, Juran
(2003, 66-67) iznosi pretpostavku da je područje
današnjih naselja Murter (u prvo vrijeme Srimač
i Velo Selo − Villa magna) i Jezera naseljeno tek
krajem XIV. stoljeća, i to na inicijativu šibenske
komune, od trenutka kada je njeno vlasništvo nad
otokom postalo gotova stvar, a spor sa Zadrani-
ma okončan. Autor drži da su dotad na otoku
mogla postojati izdvojena selišta koja su jezgrom
današnjih naselja Murter i Jezera. Slično misli i
Kolanović (1995, 76). Ako su ovi autori u pravu,
a nema argumenata kojima bi se valjano osporile

10
U zagradama se donosi izvorna grafija prve potvrde. Detaljniji podatci o izvorima donose se u pregledu povijesne toponimije koja je dijelom
ovoga sveska.
11
Usp. SOKOL 1998.
12
VULETIĆ 2007, 356.
13
V. SKRAČIĆ 2004, 272-273 i SMILJANIĆ 2004.
14
V. KLAIĆ / PETRICIOLI 1976, 296, 320, 333 i SMILJANIĆ 2004, 129.
15
"Općina nije imala u rukama odnosno u vlasništvu ni jedan veliki otok kao što su Ugljan ili Dugi otok (Insula Magna) već samo male otočiće
počevši od Molata do Vergade. Sve su to manje više scopuli koji su u srednjem vijeku slabo ili nikako naseljeni i općina ih daje po svoj prilici
od ranoga srednjeg vijeka u zakup. [...] Zakupnici su, posve razumljivo, iznajmljivali otoke i otočiće zato da na njih dovedu svoju stoku." (KLAIĆ /
PETRICIOLI 1976, 419).

336
Jezična analiza / Problem stare romanske toponimije u murterskom...
njihove teze, onda valja uzeti da je otok Murter,
tada Srimač, bio praktički nenaseljen u najvećem
dijelu razdoblja od X/XI. do kraja XIV. stoljeća.
Vratimo li se sada našoj tezi o kasnom dolas-
ku hrvatskih imenodavaca, ona se više ne čini
toliko kontroverznom. U svjetlu ovih podatka,
teško je zamisliti da je na Murteru bilo kakve
sadržajne romansko-hrvatske simbioze, a u tom
slučaju ne treba očekivati ni neki impresivan broj
tragova takva suživota u toponimiji. Kako smo
vidjeli, nije bitno drukčije ni s ostalim manjim
otocima zadarskoga arhipelaga, uz napomenu
da su neki od njih (npr. Molat ili neki kornat-
ski otoci) bili poprištem žive ribarske aktivnosti,
što je privilegirani kontekst romansko-hrvatske
jezične razmjene, a Murter takvo što u prošlosti
nije bio. Nasuprot tomu, otoci poput Pašmana,
Ugljana, Dugog otoka, Paga ili Raba naseljena su
područja koja su, kako nam njihova toponimija
jasno svjedoči, bila poprištem dugotrajne roman-
sko-hrvatske simbioze. Kornati, iako nenaseljeni,
također su područje žive ribarske djelatnosti, ali i
strateških interesa Bizanta (Toreta u Tarcu), pa i u
njima susrećemo relativno brojne stare romanske
toponime. Sve ovo, naravno, ne znači da se prvi
Slaveni na ovome području nisu mogli susresti s
Romanima i od njih preuzeti pokoji toponim, već
da se toponimijski korpus otoka Murtera, ova-
kav kakvim nam se danas predstavlja, konstitu-
irao uglavnom počevši od kraja XIV. stoljeća.16
Uostalom, tragove romansko-slavenske simbio-
ze, i to u kvalitativnom smislu iznimno značajne,
kao što su Drmun i Makȉ
Makirina, nalazimo kako na
Maki
samom otoku, tako i u okolici Tisnoga, s kopne-
ne strane. Pregledom tih nekoliko toponima koji
su ili romanskog porijekla ili predrimskog pori-
jekla zaključit ćemo ovo poglavlje, uz opetovanu
napomenu da su predrimski toponimi Hrvatima
romanizmi, s obzirom na neposredni izvor preu-
zimanja (baš kao što je riječ jeans u hrvatskom
anglizam, iako se iza nje krije ništa drugo nego
starofrancusko ime za Genovu).
Butina f dio Hra
Bu Hramine, priobalnog dijela nase-
lja Murter. Vinja (JE I, 61, s. v. bôta) i Skračić
(1998, 229-231) suglasni su u tome da ovaj oblik
u konačnici valja izvoditi od lat. VŎ LVĔRE (REW
9443), što bi valjalo precizirati kao *VO
VOLTA (REW
9445). Vinja (id.) u ovom slučaju ističe betacizam
16
Skokovo objašnjenje da otok zbog blizine kopna nije mogao biti prikladnim utočištem od slavensko-avarske najezde pa je stoga ostao
pust, odraz je znanstvenih dostignuća njegova vremena i vladajućih stereotipa. Osim toga, SKOK (1950, 145) je držao da naselje Kolent, što ga
spominju Plinije i anonimni Ravenjanin, ne može biti današnji Murter,, dok je danas jasno da se naselje toga imena nalazilo upravo na otoku
Murteru, najvjerojatnije na području Gradine, kao i da se održalo do VII. stoljeća. ČAČE (2004, 105) zamiranje toga naselja promatra u kontekstu
razvoja novih ili obnove starih naselja u neposrednoj okolici Murtera (Biograd, Skradin, Šibenik), a ne neke slavensko-avarske najezde o kojoj,
barem kada je riječ o nama ovdje zanimljivom području, ne znamo ništa.
17
V. i ŠIMUNOVIĆ1986, 69, 221 i BROZOVIĆ RONČEVIĆ 1998, 4-5.
N. Vuletić
v → b i vokalizaciju ol > u kao značajke najsta-
rijeg sloja romanskih posuđenica u hrvatskom.
Skračić (id.) pak napominje da Butina "doslovno
leži na vodi" te navodi paralele iz hidronimije,
zbog kojih bi valjalo ustanoviti je li i kako *VO VOLTA
‘luk’ u nas preuzelo sadržaj ‘‘voda’ ili je u slučaju
bȗ ta ‘luk’ i bȗ ta ‘‘voda’ riječ o različitim polaznim
osnovama. Semantički pomak prema sadržaju
‘rupa’ u nekima od naših nastavljača lat. *VO VOLTA
koje donosi Vinja (id.) mogao bi biti u osnovi
spomenutoga razvoja.
Čerı̑gul m top otočić u nizu Totovı̏šnjā ci, Je-
zera. Finka i Šojat (1973-1974) bilježe Cerı̑ Cer kul i
Cerı̑ ̑ . Ovaj je nesonim očito romanskoga pori-
Cer gul
jekla, no teško je odrediti koji mu se oblik nalazi u
osnovi i je li taj mletački ili predmletački. Ako je u
pitanju mletački, s formalne se strane nameće chi-
erego (Boerio, 166) ‘svećenik’, što onda sa seman-
tičke strane nalazi paralele u nesonimu Žakan u
Kornatima. Ovo nagađanje izgleda manje neuvjer-
ljivo kada se zna da je lat. CLĒ RIC̆ A (REW 1985) u
većem broju romanskih jezika sačuvano u znače-
nju ‘tonzura’, ‘krijesta’, ‘potiljak’, a slika sadržaja
‘tonzura’, ‘glava svećenika’ u osnovi je toponima
kao što su Opȁ t (Kornat), Fruȃ tar (Kali) i Kàkma
(usp. ERHSJ II, 65, s. v. kȁ uka). Ostaje, među-
tim, problem oblika Cerı̑Cer kul koji izgleda stariji.
Unutar istog semantičkog polja (‘glava’) moglo
bi se pomišljati i na kakav refleks lat. CĔRNIC̆ ULUM
(REW 1933), što DEDI, 62, s. v. cernéli (furlanski
‘fronte’, ‘cervello’) ispravlja u cē rnı̆cŭ lu, no sve
ostaje u domeni nagađanja.
Drmun m vrh na Brošćici, otok Murter. Pišući o
Drmu
ovom toponimu (Drmȗ n, Drimȗ n, Drmunı̏na,
Drmunı̏ce, Drmunı̏ć itd.) na Krku i Rabu, Skok
(1950, 23, 57; ERHSJ I, 441) ga je jasno odre-
dio kao posuđenicu iz doba bizantskoga vlada-
nja dalmatinskom temom δρυμών, ističući i nje-
govu apelativnu vrijednost (‘šuma, šumica’) na
Krku.17 Kako ovaj lik ne susrećemo u detaljnim
korpusima suvremene i povijesne toponimije
zadarskog otočja, valja napomenuti da je vrijed-
nost murterskoga Drmuna iznimna. Ovime je
taj lik posvjedočen na dva udaljena i odvojena
areala: na kvarnerskom otočju i na južnom rubu
sjevernodalmatinskog otočja. Zasad nema do-
kaza da je drmun u Dalmaciji imao apelativnu
vrijednost. Što se same etimologije tiče, grčko
337
 Toponimija otoka Murtera
izvorište nije sporno, no vjerojatnije je da pri-
sutnost ovoga lika u našoj toponimiji dugujemo
dalmatskom (romanskom) posredstvu, nego
izravnom grčkom utjecaju.18
Hrı̏pe f pl brdo i zemlje na otoku Murteru. Eti-
mološki posve sigurno u istoj seriji kao i grı̏p̏ a
(ERHSJ I, 618-619, s. v. grı̏p̏ a) i frı̏p̏ a (JE II,
211, s. v. nafribȅlu) koje i Skok i Vinja određuju
kao dalmato-romanski leksički ostatak, preuzet
iz predrimskog jezičnog sloja. Paralele u našoj
otočnoj toponimiji iznimno su brojne (Hripa na
Ugljanu, Ižu, Molatu, Premudi, Silbi, Fripa, Gri-
pe i Hripe na Pašmanu, čime se popis ne iscrplju-
je).19 Zamjena f > h u prošlosti je bila prisutna u
mnogim našim govorima, a i danas je karakteris-
tična za murterski govor. Možda ovamo pripada
i ime otoka Frbo š ḁ̄ k, kako se govori u Jezerima,
Frbošnj
ili Hr
Hrbošnjak
š , kako se govori u Tisnomu.
Jandrina
Ja ndrina Punta
Pu (Tisno) ili Ja
Jandrinica (Betina) f rt.
Usprkos formalnom naslanjaju na antroponim
Jándre (Andrija), u ovom toponimu treba vidjeti
osnovu jadr- koja u našoj toponimiji uvijek ozna-
čava neki tip vode (usp. Filipi 1984, 145, Skračić
1998, 227), a jamačno je predrimskoga porije-
kla (usp. i Šimunović 1986, 40). Uostalom, uva-
la koju ovaj rt zatvara sa sjeverozapadne strane
zove se Stude
Studenac (MUN 12), a ispitanik navodi
da su u njoj bili "nȅki bunā rı̏ koji su se izgubı̏li,
presl ̑ ni su bı̑li". Usp. Jadrine20 na Pašmanu i
presla
Jȃ drina21 na Ugljanu.
Jarta f Ve
Ja Velika i Mḁ
Mala, otoci u murterskom akvato-
Ma
riju. Jedan od njih, vjerojatno onaj veći, spomenut
je u Kozmografiji anonimnog Ravenjanina kao Ar-
tion, zajedno s nekim susjednim i pouzdano iden-
tificiranim otocima (Celentum = Murter, Rubrica-
tas = Vrgada, v. Čače 2009, 64). Skok (1950, 147)
dopušta mogućnost da "murterska Arta nema
nikakve veze s nazivom rt" i bit će da je tako: s
obzirom na starost potvrde, riječ je očito o pre-
dhrvatskom toponimu. Valja primijetiti odsutnost
metateze ar > ra, pri čemu je određenu ulogu mo-
glo odigrati i naslanjanje na arat ‘rt’, iznimno čest
element u našoj otočnoj i obalnoj toponimiji.22
18
Suglasni smo s Vinjom oko toga da su naši stari grecizmi, uz rijetke iznimke, u hrvatski sustav ušli posredstvom dalmatskog (v. VINJA 1967, 206).
19
V. abecedna kazala toponima u SKRAČIĆ 1996, SKRAČIĆ (ur.) 2006 i SKRAČIĆ (ur.) 2007.
20
SKRAČIĆ (ur.) 2006, 185, PAH 55.
21
SKRAČIĆ (ur.) 2007, 179, UGB 31.
22
Samo u Kazalu toponima u SKRAČIĆ 1996 nalazi se dvadeset takvih slučajeva ((Arat, Artac, Artić, Artina), nasuprot samo osam primjera za Rat.
23
Za mocira v. i TEKAVČIĆ 1976, 40-41, 44-45.
24
Državni arhiv u Zadru (DAZd), Šibenski notarski arhiv (ŠNA), Ivan Krstitelj Lukačić, kutija 14, sv. 14, 84r.
25
Usp. SKOK 1950, 145. U mletačkom, naime, sufiks -ARIUM redovito daje -er (usp. FERGUSON 2003, 459, 460).
338
Makı̏rina f uvala i brdo između Pirovca i Ivinja
(Tisno). Skok (1930, 509) za ovaj toponim kaže
"wahrscheinlich nicht slav., sondern romanisch",
dok ga Vinja (JE II, 165) odlučno određuje kao
"pravi dalmatski prežitak", smatrajući ga s pra-
vom refleksom lat. MACĒ RIA (REW 5204), kao i
apelativ mocȉ
mocira.23 Dok u apelativu mocȉ
moci mocira pro-
moci
toničko /a/
/a daje /o/, a /k/ uslijed druge palatali-
zacije prelazi u /ts/ (c), u Makı̏rina je protoničko
/a/ sačuvano, kao i velar /k/. Holzer (2007, 55,
/a
113) izrijekom navodi toponim Makȉ Makirina među
Maki
romanizmima za koje smatra da su ušli u slaven-
ski jezični sustav tek nakon prestanka djelovanja
druge palalatalizacije, što znači da je Romana
na ovom području u VII. stoljeću još uvijek bilo.
Usp. i vrh Màkirina (JE II, 165, s. v. Makı̏rina)
nadomak Dubrave u Poljicima.
Murter m otok i naselje na sjeverozapadnoj stra-
Murte
ni otoka Murtera. Čini se da je oblik s dočetkom
-er prvi put zabilježen 1480. g. (in insula vocata
Morter districtus Sibenici, 1480)24, iako mu pret-
hode latinizirane forme insula Mortarii iz kojih
ne možemo pouzdano utvrditi stoji li iza njih
oblik Murtar ili Murter. Skok (1950: 145) oblik
Murter izvodi iz lat. MŎ RTĀ RIUM ‘mužar’ (REW
5693) te drži da smo ga preuzeli mletačkim po-
sredstvom, s čime se slaže i Vajs (1987, 167).25
Sâm je Skok zabilježio da na otoku postoji i to-
ponim sa "starijim sufiksom -ar", misleći očito
na Murtãr, no to ga nije pokolebalo u odlučnom
stavu da na otoku nema toponima dalmatskoga
porijekla. Skračić (2004, 280) nas pak upozorava
na starost toponima Murtãr, što je ime poluotoka
i uvale na jugozapadnoj strani otoka, i ističe da se
ono ne može izvoditi iz Murter. U prilog Skrači-
ćevoj argumentaciji, osim formalnih argumenata
(predmletački sufiks -ar), ide i starost potvrde u
izvorima (Mortar na Vescontijevim kartama iz
1318. i 1320-1321.). Samo ime uvale Skračić
(2004, 282) dovodi u vezu s lokalnim apelati-
vom murtã
murt r ‘okrugla, velika kamenica za ulje’,
i to zbog oblika uvale. Formalnih i semantičkih
paralela u našoj toponimiji ne nedostaje: uvalica
Murtā rı̏ na Dugom otoku, teren sedlasta oblika
Mortâr/Murtâr na Sestrunju te otočić Murtar
Jezična analiza / Problem stare romanske toponimije u murterskom...
kraj Lošinja.26 Kako je Murtãr važan porat, lako
bi moglo biti da je toponim Murter tek veneci-
janizirani oblik starijega Murtãr.27 Bez odgovora
pritom ostaje pitanje jesu li Hrvati od Romana
preuzeli ime uvale ili su joj sami nadjenuli ime,
koristeći se metaforom uporabni predmet → uva-
la. U prvom slučaju bila bi riječ o pravom dalma-
tizmu u toponimijskom sustavu otoka. U drugom
pak slučaju toponim Murtãr ne bi bio dalmati-
zam unutar toponimijskog sustava otoka jer bi
mu neposredni izvor bio leksem posve integriran
u hrvatski govor otoka, iako u krajnjoj instanci
romanskoga porijekla. Riječ murtar obilno je po-
tvrđena u zadarskim inventarima XIV. stoljeća,
no u značenju ‘mužar’, na koje smjera i Skokova
etimologija: murtaria IIo de ligno (1346), murta-
rium... cum maça sua (1346), murtar I de ligno
(1355), murtare (1356), murtarium I de brunzo
(1382) (v. MCZ, 69, 137, 169, 172, 333). Mur-
tersko murtãr ‘okrugla, velika kamenica za ulje’
ne treba zbunjivati: pomak u značenju s jedne po-
sude na drugu razumljiva je stvar.
Putı̏ne f zemlje u uvali Makı̏rina. Ovaj je topo-
nim na prvi pogled proziran i naoko svediv na
hrv. put, no, baš kao i PutȉPutine na Pašmanu, na-
Puti
lazi se okružen drugim toponimima koji ukazuju
na vodom bogato i kvalitetno zemljište. U slu-
čaju pašmanskoga toponima to su: Plı̏ Pl vare (PAE
81), Stude
Studenac (PAE 96), Ja dra/Jȁ dro28 (PAE 99),
J ̏ dra/J
Podvrtline (PAE 97), Vruta
Podvrtli
Podvrtlȉ Vrut ̏ k (PAE 107), Pla Pl ̄ sȅ
(PAE 113) i Podvȏ rnice (PAE 114). 29 U ovom slu-
čaju to su Stude
Studenḁ̄ c (MUO 19), Bȗ Bubanj30 (MUO
Bu
21), Vrtla
Vrtl ̏ čine (MUO 30), Podvo
Podvornice (MUO 32),
Lokve/Lokve (MUO 34), Blata
Lo Blat ̥  (MUO 58) i Pla Pl ́ ̥ se
(MUO 59). Teško je vjerovati da bi ovakve para-
lele mogle biti slučajne, tim više što ni u jednom
ni u drugom slučaju nije riječ o zemljama polože-
nima ni na kakvom putu. S obzirom na hidronim-
sko okruženje oba toponima, skloni smo u Putȉ Putine
Puti
vidjeti refleks lat. PŬ TEUS (REW 6877). Odsutnost
palatalizacije (u ranom romanskom moralo bi biti
*potsu, što se vidi iz našega pȕ č, usp. ERHSJ III,
65-66, s. v. pȕ č i Holzer 2007, 127) nije zapreka
ovakvom zaključivanju: u našoj su toponimiji po-
tvrđeni refleksi lat. PŬ TEUS u kojima nema traga
palatalizaciji: Pȕ tevac (Zadar), Pùtičanječ (v. Skra-
čić 1998, 225) i PuPutalj (Kaštel-Sućurac).
26
SKRAČIĆ 1996, 113, DOG 1.1.4. i 237, SEB 1.3.2. Na takve paralele upozorava i SKOK (1950, 145).
27
Da je odista riječ o važnom portu, svjedoči i dokument iz 1509. u kojem se baš uvala Murtar naziva Porto de Morter/Porto de Murter.
28
Nedvojbeno hidronim predromanskoga porijekla, usp. SKRAČIĆ 1998, 227.
29
V. SKRAČIĆ (ur.) 2006, 161-162 i kartu sektora PAE na str. 196.
30
Hidronim zabilježen i na zadarskom području, v. SKRAČIĆ 1998, 224.
31
V. pregled u SKRAČIĆ 2006, 272-275, VAJS 1987, 165-166.
32
SKOK (1950, 146) se tek pita je li riječ o pridjevu tvorenom pomoću sufiksa -in, kao što je slučaj s Dazlinom i Ivinjem.
N. Vuletić
Sȍ line f zemlje u uvali Makȉ
Makirina. Ovaj je oblik
Maki
vrlo raširen u našoj otočnoj i obalnoj toponimiji,
a o njemu je već dovoljno pisano (v. npr. ERHSJ
III, 303). Riječ je o još jednom u nizu od nasta-
vljača lat. SALINAE (SALIN
̄ A, REW 7535) u našoj to-
ponimiji, pri čemu prijelaz protoničkog /a/ /a u /o/
jasno svjedoči o starosti preuzimanja toponima.
Iako je i s formalne strane već sve jasno, može se
navesti i jedan argument semantičke prirode: u
uvali Makȉ
Makirina i danas postoje ostatci solana.
Maki
Srimač m. Starije ime otoka Murtera, potvr-
đeno kao Srimaz u značajnom broju isprava iz
XIV. stoljeća, a kao Srimač u velikom broju gla-
goljskih isprava iz XVII. stoljeća.31 Skok (1950,
146) isprva pokušava povezati ime otoka s na-
zivom goveda srimonja, no u ERHSJ (III, 320,
s. v. Srȉȉijem), pišući o toponimu Srȉȉijem (ekavski
Srȅm, ikavski Srı̑ Sr m) < *Sermı̄ < *Sı̆rmı̆ı̄ (lokativ
od SIRMIUM), izrijekom navodi: "Čini se da se
može uspoređivati i Srı̏ma, poluotok kod Šibe-
nika, odatle Srimač, č gen. Srimča
č , naš stari naziv
za (tal.) Murter". Ovo bi trebalo uzeti kao zadnje
Skokovo mišljenje. Vajs (1987, 166-167) drži da
usporedba sa Srijemom "ne baca novo svjetlo na
postanje koje je nedvojbeno predrimsko" i upu-
ćuje na grč. Στρυμών, iz indoeuropskoga korijena
*sreu- ‘teći’, odakle i hr. struja, navodeći da je
kod poluotoka Srime, kao i kod grčkoga Strymo-
na, jako strujanje morske vode. Ipak se čini se da
je Skokova usporedba sa Srijemom na mjestu, a
njoj bi trebalo dodati i cresko Srem, ime naselja
koje se nalazi u unutrašnjosti otoka pa se moti-
vacija morskom strujom ne može uzeti u obzir.
Usp. i brdo Srim (286 m) kod Srednjeg Lipovca u
Slavoniji. Ako je Srimač predrimskoga porijekla,
Hrvati su ga morali u svoj sustav primiti roman-
skim posredstvom. Ne treba isključiti mogućnost
prenošenja imena s kopnene Srime (Vajs 1987,
166), no uz napomenu da Srima nije nasuprot
Murteru, kako se navodi, nego nasuprot Prviću.
Konačno, više zbog interesa javnosti, nego
zbog toga što bismo bili na tragu kakvu prihva-
tljivu etimološkom rješenju, reći ćemo nekoliko
riječi i o toponimu Be
Betina. Ovaj toponim nije
osobito zaokupio Skokovu pažnju32. Dva su
toponima u naselju Betina koja mogu posluži-
339
 Toponimija otoka Murtera

ti kao smjernice onome tko se odluči okušati u
etimologiji ovoga ojkonima. Prvi je povijesno
ime brdašca monticello Betim (1450.)33 koje ne
nalazimo u suvremenom korpusu. Ako je ono
istovjetno uzvisini na kojoj se smjestilo nase-
lje Betina (središte Betine naziva se Vr
Vrhh Sela!),
Se
nestanak horonima u prilog ojkonimu bio bi
očekivan ishod. Drugi je Betine (MUF 77) koji
označava zemlje u sklopu Pȍ ja (MUF 89).34 U
svakom slučaju, formalnih paralela u toponimi-
ji Hrvatske i Hercegovine ima napretek: gorski
predio Betina nedaleko od Golubića (Knin);
izvor Betina u Biokovskom selu; gorje Betine uz
obale Buškoga jezera u Hercegovini; gorski pre-
dio Betine podno Senjskoga bila; brdski predio
Betine nedaleko od Humca u Hercegovini. Na
osnovi ovih paralela mogli bismo zaključiti da je
murterska Betina izvorno ili horonim (ime uzvi-
sine) ili hidronim. S obzirom na povijesnu pot-
vrdu monticello Betim priklonili bismo se prvoj
mogućnosti, no time pitanje etimologije našega
toponima i dalje ostaje neriješeno.

Literatura:
Boerio. Boerio, Giuseppe (1856): Dizionario del dialetto veneziano. Venezia: Giovanni Cecchini Editore [Ristampa
anastatica Giunti Martello, Firenze, 1983].
Brozović Rončević, Dunja (1998): Romansko-hrvatski dodiri u toponimiji Istre i kvarnerskih otoka. Folia
onomastica Croatica 7, 1-21.
Brozović Rončević, Dunja (1999): Nazivi za blatišta i njihovi toponimijski odrazi u hrvatskome jeziku. Folia
onomastica Croatica 8, 1-44.
Čače, Slobodan (2004): Colentum. Murterski godišnjak
š 2. Murter: Ogranak Matice hrvatske Murter, 101-106.
Čače, Slobodan (2009): Najstarija naseljenost otoka Vrgade i prvi spomen njegova imena. U Skračić, Vladimir
(ur.) 2009, 61-68.
DEDI. Cortelazzo, Manlio / Marcato, Carla (1992): Dizionario etimologico dei dialetti italiani, Torino: UTET.
ERHSJ. Skok, Petar (1971-1974): Etimologijski rječnik
č hrvatskog ili srpskog jezika. Uredili akademici Mirko
Deanović i Ljudevit Jonke, Surađivao u predradnjama i priredio za tisak Valentin Putanec. I. A-J, 1971; II. K – poni,
1972; III. poni – Z, 1973; IV. Kazala, 1974 . Zagreb: JAZU.
Ferguson, Ronnie (2003): The Formation of the Dialect of Venice. Forum for Modern Language Studies 39, 4,
450-464.
Filipi, Amos Rube (1984): Hidronimija zadarskih otoka. Onomastica jugoslavica 11, 111-154.
Finka, Božidar / Šojat, Antun (1973-74): Obalna toponimija zadarsko-šibenskog kopna i šibenskog otočja.
Onomastica Jugoslavica 3-4, 37-65 + šest karata.
Hilje, Emil (1994): Prilog povijesnoj topografiji zadarskog otočja. Folia onomastica Croatica 3, 49-76.
Hilje, Emil (2004): Murter i Murterini u spisima šibenskog bilježnika Antonia Campolonga. Murterski godišnjak
š
2. Murter: Ogranak Matice hrvatske Murter, 137-147.
Holzer, Georg (2007): Historische Grammatik des Kroatischen. Einleitung und Lautgeschichte der
Standardsprache. Frankfurt am Main et al.: Peter Lang.
JE. Vinja, Vojmir (1998-2004): Jadranske etimologije. Jadranske dopune Skokovu etimologijskom rječniku
č , I. A
– H, 1998; II. I – Pa, 2003; III. Pe – Ž, 2004. Zagreb: HAZU / Školska knjiga.
Juran, Kristijan (2003): Povijesne okolnosti nastanka i širenja murterskog zemljišnog posjeda. Murterski godišnjak
š
1, Murter: Ogranak Matice hrvatske Murter, 63-88.
Klaić Nada / Petricioli, Ivo (1976): Zadar u srednjem vijeku do 1409. godine. Zadar: Filozofski fakultet Zadar.
MCZ. Inventari fonda Veličajne
č općine zadarske Državnog arhiva u Zadru godine 1325. – 1385. Svezak I. Prepisao
i priredio Robert Leljak. Zadar: Državni arhiv u Zadru, 2006.
Olivieri, Dante (1961): Toponomastica veneta. Seconda edizione, riveduta e aggiornata dall’Autore.Venezia /
Roma: Istituto per la collaborazione culturale.

33
Državni arhiv u Zadru (DAZd), Šibenski notarski arhiv (ŠNA), Ivan Krstitelj Lukačić, kutija 14, sv. 14, 84r.
34
Betine su vjerojatno isto što i Betinschiçe iz spomenute potvrde (1450.). U njoj se, naime, Betinschiçe spominju uz Tristeniçe, identificirane kao
Be
suvremene Strtenı ̏ce (MUF 74), a u suvremenom korpusu zemlje zvane Strtenı ̏ce nalaze se u neposrednoj blizini Be
Betin.

340
REW. Meyer-Lübke, Wilhelm (1935): Romanisches etymologisches W
REW Wörterbuch. 3 Auflage. Heidelberg: Winters
Universitätsbuchhandlung, Heidelberg.
Skok, Petar (1930): Zum Balkanlatein III. Zeitschrift ffür romanische Philologie 50, 484-532.
Skok, Petar (1950): Slavenstvo i romanstvo na jadranskim otocima. Zagreb: Jadranski institut JAZU.
Skračić, Vladimir (1996): Toponimija vanjskog i srednjeg niza zadarskih otoka. Split: Književni krug / Matica
hrvatska – Ogranak Zadar.
Skračić, Vladimir (1998): Hidronimi na zadarskim otocima i zadarskom kopnu u XVI. i XV. stoljeću. Folia
onomastica Croatica 7, 221-235.
Skračić, Vladimir (2004): Colentum, Srimač, Murter. Murterski godišnjak
š 2, Murter: Ogranak Matice hrvatske
Murter, 269-287.
Skračić, Vladimir (ur.) (2006): Toponimija otoka Pašmana
š . Zadar: Sveučilište u Zadru.
Skračić, Vladimir (ur.) (2007): Toponimija otoka Ugljana. Zadar: Sveučilište u Zadru.
Skračić, Vladimir (ur.) (2009): Toponimija otoka Vrgade. Zadar: Sveučilište u Zadru.
Smiljanić, Franjo (2004): Mjesto otoka Srimča i Arte u razgraničenju zadarskog i šibenskog distrikta. Murterski
godišnjak
š 2. Murter: Ogranak Matice hrvatske Murter, 129-135.
Sokol, Vladimir (1998): Starohrvatsko groblje na lokalitetu Gradina kod Murtera. Izdanja HAD-a 19, 227-234.
Šimunović, Petar (1986): Istočnojadranska
č toponimija. Split: Logos.
Tekavčić, Pavao (1976): O kriterijima strafikacije i regionalne diferencijacije jugoslavenskog romanstva u svjetlu
toponomastike. Onomastica Jugoslavica 6, 35-56.
Vajs, Nada (1987): O zaboravljenim hrvatskim imenima jadranskih otoka. Rasprave Zavoda za jezik 13, 163-173.
Vajs, Nada (1994): Iz jadranske fitonimije. Folia onomastica Croatica 3, 123-132.
Vinja, Vojmir (1967): Le Grec et le Dalmate. Zeitschrift ffür Balkanologie V, 2, 203-223.
Vuletić, Nikola (2007): Toponimi romanskog postanja na Ugljanu i Pašmanu. U Skračić, Vladimir (ur.) 2007,
345-360.

341