GAZI HUSREV-BEG, SARAJEVSKI VAKUF (1480. – 1541.

Drugi pravi osnivač Sarajeva

Bosanski sandžak-beg Gazi Husrev-beg došao je za bosanskog namjesnika 1521. u

Sarajevo i odmah su počeli njegovi veliki građevinski poduhvati. Po svojim
građevinama i vakufima koje je ostavio za izdržavanje svojih zadužbina, Gazi Husrev-
beg je najveći i najznačajniji legator u Bosni i Hercegovini
19.08.2012.

Gazi Husrev-beg (Serez, Grčka,1480

– Kući, Crna Gora, 1541) je bio
sposoban vojni strateg i smatra se
najznačajnijim namjesnikom
osmanske Bosne. Rođen je u Serezu
(Egejska Makedonija) gdje mu se
otac nalazio kao sandžak-beg,
namjesnik. Otac mu Ferhat-beg bio
je rodom iz Bosne, dok mu je majka
bila turska princeza Seldžuka,
kćerka sultana Bajazita II, pa je
Gazi Husrev-beg po ocu porijeklom
iz ovih krajeva, a po majci je vezan
za osmansku sultansku familiju.

Husrev-beg je još kao malo dijete ostao bez oca koji je poginuo 1486. godine u bici kod
Adene kao vojskovođa Bajazita II boreći se protiv egipatskog sultana Kaitbaja. Majka
mu je također rano umrla i pokopana je u zasebnom turbetu pokraj koga je kasnije
podignuto i turbe njenog oca sultana Bajazita II.

Graditelj Sarajeva

Gazi Husrev-beg je ratovao protiv Mlečana, Mađara i ostatka Bosanskog kraljevstva

koje se bunilo protiv Osmanlijskog carstva. Za manje od tri godine osvojio je Knin,
Skradin i Ostrovicu. Nakon ratnih uspjeha, Gazi Husrev-beg je odlukom carskog
divana imenovan bosanskim sandžak-begom. Pod njegovim vodstvom Osmanska
vojska je brzo napredovala. Gazi Husrev-beg je osvojio utvrđene gradove Greben,
Sokol, Jezero, Vinac, Vrbaški Grad, Livač, Karmatin, Bočac, Udbinu, Vranu, Modruč i

1
Požegu. Istaknuo se u mnogim važnim osvajanjima u Dalmaciji, Slavoniji, Hrvatskoj i
Ugarskoj.

Osim vojnih uspjeha, imao je ogroman uticaj na razvoj Bosne, naročito grada Sarajeva.
Upravo je on u Sarajevu sagradio najveće i najvažnije sakralne i profane objekte.
Obnovio je Carevu džamiju i izgradio čuvenu Gazi Husrev-begovu džamiju, biblioteku,
medresu, sahat-kulu, bolnicu, bezistan i mnoge druge poznate zgrade. Sarajevo je
transformisao iz kasabe u bogat grad s razvijenom trgovinom i zanatstvom. Gazi
Husrev-beg je izgubio život u bici u Crnoj Gori 1541. godine. Njegovo tijelo je
preneseno u Sarajevo i sahranjeno u haremu njegove džamije, a iznad vrata na
turbetu piše: “Neka svaki dan milost Božija i blagoslov na njeg pada”.

Gazi Husrevbeg, drugi pravi osnivač Sarajeva, došao je za bosanskog namjesnika

1521. godine i ostao, s malim prekidima, do smrti. U međuvremenu, od osvajanja
Vrhbosne od Turaka, pa do dolaska Gazi Husrevbegova, Vrhbosna je izrasla u kasabu
i u tom vremenu tu je nastalo sedamnaest mikroregiona (mahala) i isto toliko džamija.
Osim toga, podignuta je banja (hamam), karavansaraj. tri tekije i medresa
(Firuzbegova, 1508. godine). Obično uz svaku džamiju, zapravo u svakoj mahali, bio je
i po jedan mekteb.

Gazi Husrevbeg je odrastao i odgojen na carskom dvoru. Prije dolaska u Bosnu bio je
namjesnik Smederevskog sandžaka, a obavio je i nekoliko diplomatskih misija u ime
sultana na dvorovima nekih evropskih vladara. Kada je došao u Sarajevo, odmah su
počeli njegovi veliki građevinski poduhvati u ovome gradu, usprkos stalnom vojevanju
koje je vodio u susjednim državama. Po svojim građevinama, koje je podigao u
Sarajevu i nekim drugim mjestima Bosne, i vakufima koje je ostavio za izdržavanje
svojih zadužbina, Gazi Husrevbeg je najveći i najznačajniji legator u Bosni i
Hercegovini.

Husrev-beg je svoje prvo zaduženje dobio kao diplomata. Dodijeljen je kao pratnja
svome daidži careviću Mehmedu koji je 1503. godine postavljen za krimskog
namjesnika sa sjedištem u gradu Kefi. Kao izaslanik carevića Mehmeda išao je na
ruski dvor gdje je sa ruskim knezom, kako u svojoj povijesti Bosne navodi Salih-ef
Muvekit “sjedio za istom sofrom”. Kako već 1504. umire carević Mehmed, Husrev-beg
je iz Kefe premješten za beglerbega u pokrajinu Skenderiju sa sjedištem u Skadru.
Vitešku titulu gazija, odnosno heroj, koja se davala istaknutim osmanskim ratnicima i
junacima zbog vojničkih uspjeha i hrabrosti, stekao je 1521. godine prije dolaska u
Bosnu, zbog zasluga u osvajanju Beograda.

Uvakufljenje

2
Uvakufljenjem se čovjek svojom voljom odriče svoga imetka i zavještava ga za opću
dobrobit i za sva vremena. Uvakufljenjem se imetak stavlja van svakog prometa koji
ga može skrnaviti. Tako je Gazi Husrev-beg za izdržavanje svojih hajrata uvakufio
silan imetak u Bosni i Rumeliji. To nam svjedoče njegove tri vakufname pisane
novembra 1531., januara 1537. i novembra 1537. godine. Imetak u Bosni stekao je sam
Husrev-beg, a onaj u Rumeliji je naslijedio od oca Ferhat-bega. Potvrđujući ovaj
islamski princip preporučen od Muhammeda a. s., da je imetak najbolje zavještati tako
da formira trajno dobro, Gazi Husrev-beg je, u svojoj vakufnami iz 1531. godine
između ostalog napisao:

“Svakog umnog i razboritog čovjeka će se dojmiti da je ovaj svijet prolazan i zavičaj

dosade i nesreća. Nije svijet ni kuća ni stan on je tek prolaz, kroz koji se ulazi u kuću
spasenja ili pakao, a za to je pametan onaj, koji se na ovome svijetu ne prevari, koji
mu ne vjeruje, koji ga ne gleda ljubavnim očima, te mu se ne prilagodi. Sretan je onaj
čovjek koji na sebi priliku uzima te današnji dan na jučerašnji primjeni i koji, čekajući
vrijeme smrti, u svome radu ne pogriješi. Dobra djela gone zlo, a najuzvišenije od
dobrih djela je milodar, najuzvišeniji milodar je onaj koji ostaje zauvijek, a od
dobrotvornih djela opet je najljepše ono koje jest, odnosno koje će se trajno ponavljati.
Jasno je, da je od trajnih dobrotvornih djela najdulje zajamčeno dobročinstvo vakuf.
Dok je svijeta i vijeka korist vakufa ne prestaje niti se njegovo djelovanje do Sudnjega
dana završava.” (Prva vakufnama, novembra 1531. godine). Prva Gazi Husrev-begova
vakufnama je pisana za džamiju, imare i hanikah.

Druga vakufnama iz 1537. godine pisana je za Kuršumliju medresu. Od ostatka

novčanih sredstava nakon izgradnje medrese nabavljene su tada najpoznatije knjige i
osnovana biblioteka, a trećom vakufnamom iz 1537. godine je uvakufljena dodatna
imovina za izdržavanje džamije. Ove tri vakufname predstavljaju dokumente koji čine
pravni osnov formiranja Gazi Husrev-begovog vakufa kao jedne do u detalje
organizovane složene institucije. Ove vakufname također predstavljaju, gledajući iz
ugla savremenih propisa, sve neophodne pravilnike potrebne za funkcionisanje bilo
koje savremene organizacije. Zbog ovoga je Gazi Husrev-begov vakuf specifičan kao
institucija kod koje su pri njenom formiranju opisana sva radna mjesta. Opisane su
sve djelatnosti koje treba da se izvršavaju u vakufu kao i objekti u kojima su
uspostavljene pojedine djelatnosti. Džamija i funkcije vezane za džamiju, Medresa i
funkcije medrese u oblasti obrazovanja, Hanikah (škola za derviše) i ibadeti koji se
obavljaju u hanikahu, Imare i musafirhana (humanitarna kuhinja i prenoćište) sa
obavezama i načinom rada.

Begova džamija

3
Gazi Husrev-begova džamija ili samo Begova džamija u Sarajevu je zbog svoje veličine
i privlačnosti jedan od najznačajnijih spomenika sakralne islamske arhitekture na
Balkanu. Izgrađena je 1530 (937. po hidžri). Projektovao je Ajem Esir Ali iz Tibrisa,
jedan od najvećih istanbulskih arhitekata, a gradili su je dubrovački majstori. Džamija
je kvadratnog oblika, sa kupolom prečnika 13 i visinom od 16 metara. Na nju se
nadovezuju manje kupole i polukupole. Interijer džamije zrači nesvakidašnjom
umjetničkom atmosferom. Uz džamiju se nalazi šadrvan, čija voda služi za ritualno
umivanje prije molitve. Današnji oblik s kupolom datira iz 1893. godine. Od 1530. je
na istom mjestu stajao bunar. U sjeni džamije i stoljetnih lipa su dva turbeta, u kojima
je 1541. ukopan Gazi Husrev-beg i njegov zatočenik i kasnije prijatelj, dalmatinac
Murad-beg Tardić, gazijin vojvoda, a kasnije sandžak-beg i prvi upravitelj Gazi
Husrev-begovog vakufa.

Nedaleko od džamije je sahat-kula i medresa. U 16. vijeku kada je izgrađena, Begova

džamija je predstavljala objekat od izuzetne važnosti za urbani razvoj Sarajeva i jedan
je od najznačajnijih objekata iz bogate ostavštine Gazi Husrev-bega. To je prva
džamija u svijetu koja je dobila električno osvjetljenje 1898. godine.

Godinu poslije džamije sagrađen je mekteb u haremu, a preko puta Hanikah. Godine
1537. napisana je vakufnama za medresu, za čije je podizanje Husrevbeg uvakufio
sedam stotina hiljada dirhema. Svoju medresu, koja je za vrijeme turske vladavine
bila najznačajnija prosvjetna ustanova u Bosni i Hercegovini, Husrevbeg je namijenio
na ime svoje majke Seldžuke, po kojoj se medresa i zvala Seldžukija, a po olovnom
krovu, Kuršumlija.

Medresa je, s malim prekidima, radila od svog osnivanja do dana današnjeg.

Husrevbegovu vakufu pripada sahat-kula, za koju se ne zna je li podignuta za njegova
života ili kasnije, zatim muvekithana, u dvorištu džamije, koja je podignuta 1859.
godine. Iz sredstava Husrevbegova vakufa otvorena je u Sarajevu 1866. godine i
vakufska bolnica, koja je radila sve do izgradnje Državne bolnice u Sarajevu 1882.
godine.

Za izdržavanje ovih objekata Husrevbeg je uvakufio oko dvije stotine dućana u

sarajevskoj čaršiji, velike komplekse zemlje u okolini Jajca i šume u Tešnju. Isto tako,
ostavio je vakufe u Serezu kao i gotova novca koji se je izdavao na rebah (priplod). I
prihodi od bezistana, hamama i hanova trošili su se za izdržavanje ovih objekata.
Vakufnamom o svojoj medresi Husrevbeg je predvidio da: “Što preteče od troškova za
gradnju, neka se za to kupi dobrih knjiga, koje će se upotrebljavati u spomenutoj

4
medresi, da se njima koristi ko bude čitao i da iz njih prepisuju oni koji se bave
naukom.”

Gazihusrevbegova biblioteka

Gazi Husrevbegova biblioteka u Sarajevu prva je biblioteka za koju pouzdano znamo

kada je osnovana (1537.). Međutim, nije se mogla zamisliti ni jedna medresa bez svoje
biblioteke, jer ako ništa drugo, učenici su morali sebi prepisivati potrebne udžbenike, a
to su mogli raditi prvenstveno iz knjiga, koje je škola posjedovala. Prema tome, starija
biblioteka u Sarajevu bila bi ona koja se nalazila u Firuzbegovoj medresi. Prije je
spomenuto da je i po džamijama i mektebima moralo biti knjiga kojima su se
zainteresirani služili. Sve do 1863, koliko se do danas zna, Biblioteka je ostala u
sklopu Kuršumlije medrese. Te je godine, na poticaj Topal Osman-paše, guvernera
Bosne, uprava Gazi Husrev-begova vakufa dogradila jednu veću prostoriju uz Begovu
džamiju ispod munare. Tu je Biblioteka preseljena iz Medrese i ostala do godine 1935,
kada je smještena u prizemne prostorije zgrade sarajevskog muftijstva pred Carevom
džamijom. To je urađeno jer su dotadašnje prostorije postale tijesne s obzirom da se
knjižni fond Biblioteke iz dana u dan množio, a i broj posjetilaca je bivao sve veći.
Nekoliko godina poslije oslobođenja, Biblioteka se proširila i na katu same zgrade.
Kasnije se ukazala potreba ponovnog proširenja prostorija Biblioteke, pa su njene
upravne i poslovne prostorije smještene u zgradi bivšeg Ulema medžlisa, također pred
Carevom džamijom, a cijela zgrada bivšeg muftijstva je upotrijebljena za smještaj
knjižnog fonda. S obzirom na porijeklo rukopisa ove Biblioteke, odnosno gdje su sve
oni nastali – pisani i prepisivani, možemo utvrditi da ih ima iz raznih krajeva
islamskog svijeta, a osobito iz pojedinih velikih i značajnih centara kao iz Meke,
Medine, Kaira, Bagdada, a naročito Istanbula. Ovi rukopisi, ponekad i unikati ili
rariteti, dospijevali su u naše krajeve na razne načine: trgovinom, odlaskom na hadž
naših ljudi, a osobito su ih donosili oni koji su u tim centrima bili na naukovanju, pa
tako imamo i djela naših ljudi pisana i prepisivana u spomenutim i drugim mjestima.
Najstariji rukopis u Gazi Husrev-begovoj biblioteci je djelo Ihjau ulumud-din, od Ebu
Hamid Muhameda el-Gazalije, umro 1111. godine, teološko-mističko djelo, prepisano
1131. godine.

Za Oslobođenje,

PIŠE: Merima BABIĆ