2.

BIBLIJSKA SLIKA BOGA I ISKUSTVO BOGA

1. Bog u svjedočanstvu vjere Staroga Zavjeta? (SV str.45.-46.)

-Bog Saveza (…)
-Abrahamov plemenski Bog (…)
-Mojsijev Bog izabranog naroda (…)
-Proročki navještaj Boga Saveza (…)

2. Temeljne oznake starozavjetna slike o Bogu? (SV str.46.-47.)

SZ sliku o Bogu nudi po različitim iskazima iskustava ljudi s Bogom. Temeljno iskustvo i
obilježje SZ slike o Bogu posreduje Mojsije, kojemu je Bog otkrio svoje ime: Jahve. Prema
nekim predajama to je ime do Mojsija bilo nepoznato. To je ime Božji dar, a prevodi se kao: Ja
sam onaj koji je bio, koji jest i koji će biti, što govori da je Jahve iznadvremenski Bog.
Odgovarajući hrvatski izraz bi bio Prisutni. Premda je otkrio svoje ime, Jahve ostaje ljudima
nedohvatljiv. On jednostavno JEST, nema početka ni kraja. Gospodar je povijesti i prirode,
prisutan je svuda istovremeno. Svet je i nadilazi sva stvorenja, ali ne drži se daleko od svijeta i
čovjeka.

3. Što znači Isusova preegzistencija, što je ontološko, a što funkcionalno sinovstvo? Navedi
po jedan primjer iz Novoga zavjeta. (SV str.52.)
-preegzistencija (…)
-ontološko sinovstvo (…)
-funkcionalno sinovstvo (…)

4. Navedi i objasni tri stajališta o Isusu Kristu kao jedinom spasitelju? (SV str.53.)
-Ekskluzivističko (…)
-Inkluzivističko (…)
-Pluralističko (…)

5. Objava trojedinoga Boga? (SV str. 54.)

Isus je objavitelj trojedinoga Boga, a vjera u Presveto Trojstvo postupno se profilirala
nakon Isusova uskrsnuća i uzašašća kada je Crkvi poslan Duh Sveti. Isus otkriva da je ljubav
preduvjet primanja Duha Božjega. On uvodi vjernike u zajedništvo između Oca i Sina. To je Isus
izrazio u krsnom nalogu: Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca
i Sinja i Duha Svetoga. Ovime Isus otkriva da se slika o Bogu upotpunjuje tek u trinitarnom
smislu: Bog je zajedništvo Oca, Sina i Duha Svetoga.
Slijedeći Kristov nauk u Crkvi nastaju trinitarni obrasci vjere. Najstariji je Pavlov: Budući da ste
sinovi, Odasla Bog u srca vaša Duha Sina svoga koji kliče: Abba! Oče! (Gal 4,6). Trojstvenu
vjeru Crkva je službeno definirala Nicejsko-carigradskim vjerovanjem (325.-381.)

6. Putovi koji nas vode u zajedništvo s Bogom (SV str.57.-62.)

-riječ Božja (…) -molitva (…)
-sakramenti (…) -Crkva kao zajednica vjere (…)
-bližnji (…) -događaji iz vlastitog života (…)

7. Objasni značenje grčkih pojmova: hamartia i metanoia!(Bilježnica)

8. SZ o grijehu? (SV str.64.)
SZ opisuje odnos čovjeka prema Jahvi kao traženje, ali i udaljavanje od njega. Bog je
odabrao Izraela za dragu svojinu, izbavio ga iz ropstva, doveo u obećanu zemlju i hodio s njim.
No usprkos svim dokazima Božje ljubavi, on se vrlo brzo počeo povoditi za bogovima okolnih
naroda i udaljavati se od Jahve. Stoga se svaki grijeh vrednovao kao raskid Saveza, tj.
zakazivanje čitavog naroda, a ne neki privatni odnos s Bogom. U svrhu pokajanja postojao je
cijeli niz pokorničkih obreda: lijeganje u pepeo, molitve, postovi, žrtve. Unatoč nevjernosti, narod
je znao da je Bog inicijator obraćenja i da od naroda nikad ne odustaje.

9. NZ o grijehu? (SV str.64.-65.)

Za Isusa je grijeh odlazak od Oca, a obraćenje povratak Ocu. Isus je ljude poticao na obraćenje.
Imajući u vidu ljudsku slabost on naviješta milosrdno Božje djelovanje koje potiče i omogućuje
promjenu. Grijeh se ne zaboravlja, ali Bog prihvaća grešnika onakva kakav on jest. U
prispodobama o milosrđu ističe se da Bog prvi dolazi čovjeku u susret. Bog je Otac koji uvijek
oprašta, prima sina povratnika prije nego je on izgovorio riječi pokajanja i oprašta dužniku bez
pravog razloga. U Isusovim susretima s grešnicima očituje se Božja ljubav. Za Isusa nema života
koji se ne bi mogao promijeniti na bolje i nema grijeha koji ne bi mogao biti oprošten.
(Lk 15,11-32)

10. Ustanovljenje sakramenta pomirenja? (SV str.65.)

Na dan uskrsnuća Isus nalaže apostolima da nastave njegovo poslanje: Kao što mene
posla Otac i ja šaljem vas… Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se;
kojima zadržite, zadržani su im (Iv 20,21-23). Tim je riječima Isus ustanovio sakrament
pomirenja.

11. Nazivi sakramenta pomirenja i njihovi bitni dijelovi? (SV str.69.-70.)

Različiti nazivi sakramenta vežu se uz elemente bitne za valjanost sakramenta, a to su:
-sakrament obraćenja (…) -sakrament ispovijedi (…)
-sakrament oproštenja (…) -sakrament pokore (…)
-sakrament pomirenja (…)

12. Načini sakramenta pomirenja?

Redoviti načini pomirenja pokornika s Bogom i Crkvom su: pomirenje pojedinih
pokornika i pomirenje više pokornika s pojedinačnom ispovijedi i odrješenjem. U
posebnim okolnostima: pomirenje pokornika s općom ispovijedi i skupnim odrješenjem.

13. Koji su crkveni sabori i koje odluke donijeli o sakramentu pomirenja?

IV. lateranski sabor (1215.) je naložio da se svi vjernici barem jedanput godišnje moraju
ispovjediti, a Trident (1560.) određuje da se teški grijesi trebaju ispovjediti po vrsti, broju
i okolnostima.

14. Tri stupnja svetosti?

Sluga Božji: umro je na glasu svetosti, ali nije uzdignut na čast oltara;
Blaženik: uzdignut je na čast oltara i štuje se, ali samo u mjesnoj Crkvi (beatifikacija);
Svetac: uzdignut je na čast oltara i štuje se u sveopćoj Crkvi (kanonizacija).

15. Što su sveci, blaženici i sluge Božje za svakoga od nas?

Uzori – privlače nas dobrotom da im budemo slični;
Heroji – dali su sve za Boga, i vlastiti život;
Putokazi – prateći njihovu svetost dolazimo k Bogu.
16. Osoba koju si imao/la za domaći rad?

a) Sveti Augustin, crkveni naučitelj? (SV str.72.-74.)

b) Sveti Franjo Asiški? (SV str.74.-75.)

c) Josip Stadler (Svjedoci Radosne vijesti u hrvatskom narodu, str. 98.)

d) Ante Antić (Svjedoci Radosne vijesti u hrvatskom narodu, str. 100.)

e) Klara Žižić (Svjedoci Radosne vijesti u hrvatskom narodu, str. 103.)

NAPOMENA:
U zadacima: 1., 3., 4., 6. i 10. uz pomoć udžbenika nadopuniti mjesta
označena (…). Ukoliko odgovor bude obuhvaćao samo gore navedeno bit će
vrednovan ocjenom DOVOLJAN. Svakog će učenika zapasti jedno od tih
pitanja.