Mišo Marić Mostarenje II Dio Opt

drugidioMARICxx.
qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 129
Namigivanje
zvijezdama
129
drugidioMARICxx.qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 130
Mi{o MARI] - Mostarenje
130
Namigivanje zvijezdama
Januara 1986. iz banje Junakovi}, gdje je na lije~enju, Mika Anti} mi tele-

fonom najavljuje, pa onda {alje »Besmrtnu pesmu«. Primjerak rukopisa stiè sa
Zup~eve adrese: Ravani~ka 10, Novi Sad, s posvetom: »Mome bratu Mi{i, preko
na{eg brata Pere, od njegovog brata Mike.«
U toj »Besmrtnoj« Mika obja{njava da nije odavde, odnekud je sa zvezdâ,
smrt je povratak kosmi~kom zavi~aju i, kad ponovo bude zvezda, moli:
»Namignite mi malo.«
Krajem juna 1986. i{ao sam u Novi Sad da ga ispratimo. Oti{ao je
dalekom suncu, uz stihove »Besmrtne« i melodiju ciganske tugovanke »Piro
man|a korkoro.«.
Septembra, Zubac je do{ao u Mostar. U Drap{inovoj 15, duboko u zlatnu
no}, listali smo sje}anja na Anti}a i »Besmrtnu«. Onda smo se naslonili na pro-
zor i }utke namigivali zvijezdama. Ne~iji odocnjeli koraci zaustavljaju se u tami
staze pod jablanovima, nad Radoboljom. Hrapav, mokar glas pozdravlja i pita:
- [ta pjesnici rade na prozoru u pozni sat?
- Namigujemo zvijezdama! - odgovaramo neznanoj sjenci.
Sutradan smo i{li na jutarnju kafu, na Rondo. Znân narod nas je poz-
dravljao ljubazno, a gledao sumnji~avo. ûjem {apat:
- Zubac i Mari} proradili. Po svuno} namiguju zvijezdama.
Prvih dana januara 2001. na adresu: 14. Widecombe Way, Exeter, Devon,
England, stiè mi Zup~eva novogodi{nja ~estitka s »Besmrtnom«. îtam, ne da
mi se usniti, pro{eta}u. Nebo ozvjezdano, mostarsko. Stanem na vrh brijega uz
glavnu ulicu, okrenem jugu, na|em najsvjetliju me|u zvijezdama, pa namigu-
jem. I pono} je oti{la na po~inak, pusto je i tiho. Ustavljaju se policijska kola.
Izlazi mlad policajac, u~tivo pozdravlja i pita:
- Je li sve u redu, gospodine?
- Hvala, sve je u redu.
131
- Lijepa no} za posmatranje zvijezda?

- Namigujem zvijezdama.
- Sigurni ste da vam ne treba pomo}, gospodine?
- O, ne, hvala lijepa, gospodine.
- Hladno je, a vi ste u ko{ulji, gospodine. Bilo bi dobro da idete na
po~inak.
Pozdravili smo se ljubazno. Dok ulazi u kola zbunjeno vrti glavom, a onda
kaè:
- Good night, sleep well, sir!
No} nije bila dobra, spavao sam lo{e. Sutradan sam po~eo pisati sje}anje
na svog brata, Icu Voljevicu. Nastavio, potom, o ljudima koji su mi ukrasili
ìvot. Ve}inom su ve} odavno zvijezde. Ili su daleko.
Na stranicama koje slijede ja njima namigujem.
132
Mostarac de Luks
» Mostar, Rondo, sa Icom Voljevicom,
Perom Zupcem i Mi{om Mari}em, 1968.
To {to {umori vetar, to {to
ùbore vode, to {to se osipa li{}e, to su boje mog
glasa rastvorene u stvarima. Na{e je ume}e u tome
{to uvek nekom drugom pomaèmo da ume«.
(Miroslav
Anti}: Sabrana djela,
Knjiga Peta,
»Oslobodjenje«, 1989.)
Prije tri godine, pri slu~ajnom susretu u Londonu, Knjigu Petu,

»Izdajstvo lirike«, pokloni mi ljubazan momak iz Tuzle, Zrinko Bakovi}. Veli:
- Tu ste i vi, s prijateljima.
Prelistavam i nai|em na gornji zapis. Pa mu obja{njavam kako je Rondo
mu~ki ubijen, kako su Ico i Mika oti{li zvijezdama, Pera mi se javlja iz daleka,
a ja sam tu`no umoran i druìm se sa sje}anjima.
I, odjednom mi se odvrti ta 1968. Anti} je, u vozu kroz no}nu Bosnu, dru-
govao s »Rubin« unu~i}ima. Bija{e veseo, Pera neispavan, Ico sino}nji, a po
bijelim stolovima Rondoa an|eoski be{umno osipalo se li{}e s platana. Rumena
i blaga mostarska jesen. Mika je rajsneglom od osmrtnica zaka~io sako za pla-
tan. Do~eku{a, pa krenusmo na teku}a pitanja, za odrasle. Odmah na po~etku
Mika se àlio kako nije u~estvovao u izboru rodnog grada, pa je ro|en uz
133
Dunavo, a ne kraj Neretve. I, da bi bar umreti voleo u Mostaru. Koji je, veli,
~udo. Vi{e pesma, nego grad. I da je njemu, Anti}u, najlep{i u prole}e. Zubac
se zalaè za jesen, s modrim ki{ama. Meni je Mostar, dodajem, uvijek lijep. Ico
dokraj~i lozu i temu:
- Meni je najljep{i kad sam u Sarajevu!
Za{to je Anti} ba{ tad zapisao to o umije}u, nikad nisam doku~io. Ali se
sje}am, negdje oko pola pi}a, prilazi Risto Janji}, voza~ u »Slobodi«. Neki mu
pravoslavni crkvenjak prodaje sat. Pa }e Icu, jer nema Emira Bali}a, stru~njaka
za satove, a urar Benco daleko, upitati vrijedi li. Ico pogleda, kaè:
- Kupi, odli~an!
Pogledam i ja, pa kaèm kako kasni dobrih 30 minuta, ne valja.
- Odli~an je sat - ustrajava Ico - sve }e on to do ve~eras nadoknaditi.
Taj osje}aj za situacionu dosjetku, sem u vrhunskoj literaturi, nisam sreo.

[to je uzgredan razlog ovog prisje}anja na prijatelja, drugara, slikara, kozera,
vjen~anog kuma...Na brata, Mustafu Icu Voljevicu, za kojim 26. januara ove
2001. punim 20 godina Nezaborava...
17. maja 1986. glasnogovornik generacije sjajnih umjetnika i ljudi,
Anti}, u pero biografu, Dra{ku Redèpu, vapi: »Ogromno mi nedostaje Ico
Voljevica!«
Oti{ao je za njim 26. juna 1986. A ja, evo, prièljkujem da u postojbini
dalekih galaksija zbilja ima ne{to. I da je i Rondo prognan tamo, s bijelim
stolovima, za kojima njih dvojica, sad, ispijaju male loze i druè se veselo.
S po~etka sedamdesetih, u Umjetni~kom paviljonu uz Titovu, u Sarajevu,

pomagah mu da postavi slike za samostalku. Tu su Ico, Vlado Dijak, Esad Veli},
tek otvorena, druga fla{a »Hepokovog« vinjaka, i ja. Ico }e do otvorenja da
malo odmori, pa pita Vladu dokle on i Eso misle ostati. Vlado se smje{ka i
pokazuje dno fla{e:
- Dovde!
Ico ode, ka~im legende ispod slika. Vr{e, }o{kovi Mostara, ciklus crnih
Neretvi od I do VI.
U to }e Mak Dizdar. Dugo, }utke razgleda slike, a onda veli:
- Otvaram ovu izlo`bu, a jo{ ne znam {ta re}i. Nikad mu nisam vidio ovo-
liko slika na jednom mjestu. Poneku tek, u ateljeu. Ozbiljan je slikar Voljevica,
svoj. Ali, {to su mu ove Neretve crne!?
134
Mostarac de Luks
Ico
Voljevica
- Sestra Icina, Zehra - kaèm - odlu~ila se za Neretvu. Nikad je nije pre-

bolio.
- Uh, bogati! - uzdahne Mak – Pa, ja to nisam znao!
Par sati kasnije, pred tim slikama i reprezentacijom kulturnog i sveko-
likog Sarajeva, Mak je izgovorio slovo stameno kao zapis sa ste}ka u Radimlji.
Po prvi put ~uh da ima jedna modra rijeka i kako svima nama valja preko rijeke.
A zavr{ili smo pored Titove, u restoranu kod »Amerikanca«. Izlo`ba je pobrala
sjajne kritike, platna otkupljena. - »Sve do ko{ulje«, rekao bi Maestro Sefi}.
On i Ico su se uvaàvali i voljeli. [to im nije smetalo da se {ale jedan na

ra~un drugog. I crnomanjasto, ali bez hile.
Kad po|emo iz redakcije s Rondoa »kod Bali}a«, tako je zvao kino
»Zvijezda«, redovno bismo i{~itavali taze osmrtnice na platanu kod Kluba
135
javnih i prosvjetnih radnika. Znao je svakog od pokojnika i rahmetlija, o

svakom izgovorio poneku rije~ sje}anja.
Jednom, pred tim osmrtnicama, pita:
- [ta }e pisati, Mi{el, kad ti skikne{?
Samac sam tada, deklamujem mu davno zapisano:
- »Umro je Mi{o Mari}.« A u potpisu: »Oàlo{}eni Mi{o Mari}.«
- [ta }e, Mujo, pisati na Maestrovoj?
Odgovara na prvu:
- Umro je Meha Sefi}. Dènaza }e se klanjati u hotelu »Neretva«.
Svratimo u »Neretvu«. Tamo, mada je jutro, Maestro igra simultanku za

pet-{est stolova. Na svakom konjak, {eta okolo, pa pijucne. Ispri~am mu malo-
prija{nju. On, po adetu, odmjau~e. Bila je to faza kad je crtao ma~ke i odazivao
se sa »Mjau!«. Velim mu da se javi u velja~i. Posla me u materinu.
- Jo{ }e od tebe, Mi{el, i biti ne{to - bodri me Ico preko Musale. - Ova ti
je maloprije prolazna za prvi razred Liske.
Na putu do Emira i matinea u 10, kad zaègaju Pulji}evi ilin{taci, svratili

bismo kod Muje, na bozu. Dok to~i, Ico provjerava :
- Je li ledena?
- Ja{ta je, ve} ledena! - odbrusi Mujo, a glavu ne okre}e.
- Ipak, pusti da malo ote~e - insistira Ico.
Mujo prolije naliveno, gurne pare nazad i izbaci nas na 40ºC...
Avgust je, podne je, u »Pozori{nu« banu \apo, znojan.

- Ja {to je pripeklo, skuva’ se! Ima preko ~etrdeset u hladu!
- A ko te tjera u hlad, Merinac? - do~eka ga Ico.
Sulu je zvao Merino ili Merinac, zbog kao runo bijele kose.
S Icom od Rondoa do pod Kujundìluk, s poglavljima: Redakcija, Dom

kulture, Galerija, Klub javnih i prosvjetnih radnika, Bristol, Neretva, ûle,
Majka Bojana Staj~i}, Oslobo|enje, Pozori{na, Evropa, Pe}ina, Ateljei Juse
Nik{i}a, Mladena Solde i Bobe Samardì}a, do pod ârdak, a kad je svugdje
fajront do Pobri}a, Buli}a, Smaje Kljake i Lire - rahmetli Evlija bi ispisao
putopis debeo i zanimljiv kao onaj od Stambola do Stare }uprije. U toj ~udesnoj
136
Mostarac de Luks
MO-karavani putovahu jo{ ~udesniji ljudi, od kojih svaki, na svoj na~in, bija{e
knjiga. Marljivi Asim Hadàjli}, koji otklju~ava ICM u pet ujutro i sjeda za
ma{inu; Himzo Polovina i Zaim Imamovi} na sceni velike sale Doma kulture;
Karletova, Kuja~i}eva, Gvozdenovi}eva, Maestrova, Pezina, Nik{i}eva,
Soldina, Ledi}eva, Pulji}eva, Mièkovi}eva, Boki}eva, Cucina, Dadina,
Pravi~ina i ko zna ~ija sve samostalka u foajeu i susjednoj Galeriji; s ograde
Pe{kine ku}e, preko puta Rondoa, fudbalski zanesenjak Zlatko-]ona Miladin
drì miting nakon utrakmice, a me|u pa`ljivim slu{aocima je i Muhamed
Muji}, fudbalski ~arobnjak; na Rondou sijed i }utljiv Skender Kulenovi}; pred-
sjednik SIV-a Dèmal Bijedi} u kratkim pantalonama; YU olimpijac Kruno
Radiljevi}, radnik Rudnika mrkog uglja; inènjer Sloba Mari}, sjetan; fotograf
Franjo Ani~i} usnuo; sinovi narodnog heroja Lea Bruka, Miro i Tvrtko, jedno
vrijeme podstanari u ulici s o~evim imenom; tihi profesor Nihad Beribak, autor
njema~kog rje~nika za drvnu industriju; darovit srednjo{kolac Gradimir Gojer,
s knjigama iz biblioteke i rukopisom za »Slobodu«; Jole Musa, od ~ijeg smije-
ha opada li{}e s platana, a kombinat koji vodi prvi je na listi deviznih izvozni-
ka u Republici; Drago Markoti}, prvi poratni majstor za opravku radio-aparata
u Mostaru i sin mu @eljko, tehni~ar Radio Mostara; Osman Pirija, agrarni refor-
mator koji, nakon hercegova~kog kr{a, pravi Misir i od libijske pustinje; dr
Zvonko Tolj s aktovkom krenuo na festival u Rio - ranoranioci i no}obdije na
jutarnjoj kafi i lozi pod platanima Rondoa, najljep{e vizitne sobe svih
Mostaraca, gdje su se do~ekivali i gostili prijatelji sa sve ~etiri strane svijeta;
»Bristol« s nasmijanim konobarom Matom Barotijem, narodnim herojem
Mehom Trbonjom i partizanskom desetinom pod sjedinom; s raspjevanim
Edom Pandurom; s Ismom Kresom, Kaòm Jel~i}em, Tvrtkom [ulenti}em-
[ulom;
»Neretva« s Maestrom i sobom 101 u kojoj je Crnjanski dopisivao
Komentare uz Itaku, Andri}a budila svijetlost, a ]opi} slju{tio gajbu «Vlahova«
za 3 dana;
Kafana kod Tome ûle (niko ga nije vidio nasmijanog, pa ga Ico zvao
Vedran), s Dragom Trojkom, rudarom, slikarom i Orkestrom, svira na svemu
{to dotakne, od ~e{lja do vrata; s Vukom Vrdoljakom, Mahom Kokanovi}em,
obojica Simfonijski; sa slikarom i {armerom Jusom Nik{i}em; s Vladom
Pulji}em, pobratimom {ipaka ljutunaca, glava{a i vinskih mu{ica; s doktorom
maksiofaciale Nedàdom Imamovi}em; s arhitektom Sulom \apom; sa oslijep-
jelim Romeom Tiberiem (pri ukrcavanju na brod u Zadru za Anconu, Ico ga pri-
137
javio kao »slijepog putnika«); s Tihomirom Staj~i}em Cucom, ~ija platna kupu-
ju Yul Bruner i Carlo Ponti, a tijesna mu planeta; s poetama Milivojem
Mrki}em, Radom Budali}em i Ivanom Kordi}em; s gostuju}im Adijem
Mulabegovi}em, Enkom Mehmedba{i}em, Vladom Dijakom; s redovnim
Zukom Dùmhurom, koji hodoljubi svijetom, a bivakuje u Mostaru i - nigdje
kraja doma}im, a dobrodo{li iz daleka svakodnevno su se mijenjali.
- Svi se oni mijenjaju, samo ti, sine, ostaje{ isti! - korila majka Mustafu.
Zasjeli u kafani kod ûle Ico, Vlado i Maha Kokanovi}. Gazda nikad ne
sjeda s gostima, stoji kraj stola. Ico veli:
- Upisao sam Adija u Muzi~ku, na trombon.
- I ja sam Denisa na klarinet i saksafon - dodaje Maha.
- Mora}u i ja Validana - kaè Vlado.
- Vala }u i ja onog svog, nek u~i ne{to - uklju~uje se ûle.
- Tvoj ne moè - kaè Ico.
- [to to va{i mogu, a moj ne moè!?
- Tvoj ne moè, jer nema odsjek za gangu - uzvra}a Ico.
Od jetinjstva se druìo s Dejanom ]upinom, koji nam je u radno vrijeme

direktor u Informativnom centru, a u neradno dru{tvo kod ûle. Dejana Ico
zove po francuski de Jean, a Dejan pije samo mlako crno vino, jedina boljka
koje se pla{i je promuklost. Kad se obra}a pravoslavcima i katolicima po~inje
sa: pokoja ti o~eva; kad se obra}a Muslimanima sa: rahmeta ti babina. Nikad ne
pobrka... Ina~e obrazovan, neobi~an ~ovjek, Dejan. Sjedimo, jednom, pri~a
kako mu je supruga oti{la u bolnicu, treba da se porodi.
- Taman fino - kaè Ico - ima{ sina, sad je red da dobije{ i k}er.
- Ne}u k}er - kaè Deàn - neka opet bude sin.
- A {to to fali k}eri? - pita Ico
- [ta }e mi k}er! Do|u sa {esnaest-sedamnaest godina pa mi vele: eno ti.
Dejane, malu nateù u parku!
- Bolje je da ti kaù: eno ti, malu nateù, nego: eno ti malog nateù u
parku! ozbiljan je Ico.
Slasne, dvori{ne ro{tiljijade kod milosne Cucine majke Bojane; pa

Oslobo|enje s Emininim unukom, gospodstvenim urednikom Mugdom Kara-
begom; s britkim, rasko{nim Gojkom Beri}em; s tihim, ljubaznim Zdravkom
138
Mostarac de Luks
Kokotovi}em; s raspjevanim i uvijek pomalo sjetnim Alijom Kebom; s radinim

Salkom Dizdari}em; s tek zasjalim, zanesenim Minjom Bojani}em; s dobro-
du{nim foto-reporterom Ifetom Kapidì}em - i tako sve do ârdaka i jo{ vi{e,
do neba, putovah sretan u toj karavani s Icom Voljevicom. Bez kojeg bi to puto-
vanje bilo dozlaboga zamorno i dosadno...
Sanjali smo danju, a ìvjeli no}u. Kad se proglase fajronti i pogase sva
svijetla od »Buli}a« do »Lire«, non-stop je radio podrum tamo gdje prestaje
Liska, a po~inje Bulevar, u ateljeu Icine ku}e. Tu se pilo mukte, Fika bi u 2
popono}a sluìla buredìke, \apo tanka sluha pjevao Himzi »Eminu« na uvo,
Cuco Velji Milo{evi}u i gostuju}im prijateljima poklanjao Icine slike…
Nikad ga nisam pitao je li ro|en u toj Avdagininoj i Zejninoj ku}i ili u

porodili{tu. Enko Mehmedba{i}, koji se razumije u mnogo {ta, a posebno u
humor, tvrdio je da Icina dosjetka kako je ro|en kao lijepa beba, ali su ga za-
mjenili u porodili{tu, moè u svjetsku antologiju humora. Anti} je od nje sa~inio
pjesmu, a ja sam uvijek govorio: da je s vana kao iznutra, Ico bi bio Rudolf
Valentino. Po{tena, meka du{a mostarska, koju je nerado otvarao. Ni drugari-
ma, a rijetko Fiki, ro|enima (sem onih pod bijelim Brijegom) osje}anja pri-
jateljstva i ljubavi nije ogla{avao. On je to, jednostavno, }utke, ~inio.
Dolazak djece, Lejle i Adija, proslavljen je sve~anije nego da su mu
»Vr{e« u{le u Luvr. Nisam ga vidio da gura kolica, vodi u nedjeljnu {etnju,
teto{i...Ali sam ga vidio neispavanog, zabrinutog, svaki put kad bi ih uhvatio
krzamak ili kakva druga, bezazlena dje~ija boljkica. A pri~ala mi Fika kako se
posva|ao s Adijem. Do{ao kasno, legao uz Adija. Ovaj ga u snu klepi nogom u
bradu. Bunovan, po~ne da galami. Fika se probudi i ospe po njemu. Pravda se,
veli:
- On je prvi zagrizn’o.
Adi je imao nepune tli.
Dolje, u ateljeu, gledao sam ga kako slika, a i pozirao za portret. Brzim,

gr~evitim potezom nabacivao je boju na platno, udarao {pahtlom, a milovao
kistom. Ustajao, odmicao se, mjerkao naslikano, onda ponovo vra}ao, napadao. I
~itavo vrijeme bolno grizao jezik u uglu usta. Ici se uvijek stra{no ùrilo. Sve {to
je radio, radio je strasno i brzo. I ìvot je ìvio tako svaki dan, i svaki sat u tome
danu, kao da sutra ne postoji. Pa smo i mi iz karavane nastojali da drìmo korak...
139
Posmatrah ga dok prelama »Slobodu«, pregleda slog po {tamparijama

Mostara, Sarajeva i Splita, ilustruje knjige, ~asopise, skicira scenografiju za
Narodno pozori{te, glumi u »Abra{evi}u«, a u Londonu, nedavno, kupim staru
»@ilavku«, na kojoj je preìvio njegov »Most«. Slu{ao sam ga u ba{ti na sta-
dionu »Veleà«, pod Mehinim golubarnikom, kako pred \emom i dvadesetak
raje pri~a:
- Po~nem raditi, fisnem nave~e s Benkom (Vu~kovi}) i Borisom
(Birjukov), a mati me, Zejna, budi. Govori: »Mustafa, sine, hajd’ na ra|u,
podne je. Eno i \ema ode.«
U vrijeme sje}anja Dèma bija{e predsjednik Sreza, u vrijeme pri~e je bio
predsjednik SIV-a. Vrti pal~eve, smije se grohotom, kaè:
- Furdo, {to si se mene dopovez’o!?
Dèmu je posebno volio i po{tivao, a nije propustio priliku da ga javno
potka~i.
Predsjednik Savezne vlade otvara novi pogon Fabrike duvana u Mostaru.
Prije sve~anog ~ina, s kratkim govorom i makazama, obilazi i razgleda u prat-
nji vode}ih ljudi Fabrike, Op{tine, Regije, Republike. Bljeskaju blicevi, radio
reporteri se tiskaju s mirkofonima, tv-ekipa prati svaki korak, biljeì se svaki
pokret, svaka rije~. I Ico je tu. Uzme cigaretu s pokretne trake, nudi Dèmu:
- Uzmi, predsjedni~e, ova je dàbe!
Dèma ga gleda preko oka, uzme cigaretu, stavi u ugao usta. Ico izvadi
upalja~, ho}e da mu pripali. Dèma odmi~e glavu:
- Zna{ da vi{e ne palim.
- I pali{ i àri{ od ~eterespete!
- Furdo, |e me na|e pred kamerama! - smije se Dèma...
Jutro je, u redakciji sam, zvoni telefon. Javlja se Zdravko Ostoji}, sekre-
tar OK SK :
- Mi{el, jel’ ti onaj Voljevica tu?
- Ostavio sam ga na Rondou, popravlja se.
- Slu{aj, daj ga dovedi dok se skroz ne popravi, imam mu ne{to re}i. Ako
si besposlen, do|i i ti s njim.
Odem na Rondo. Ve} je, vidim, pripalio no}a{nje. Te }emo kod Zdravka.
Sekretarica nas najavi, Zdravko primi. Nudi kafom.
- Ja bih jednu SK lozu, dobra je i dàbe je - kaè Ico.
Tu malo prokenj~ijamo, a onda Zdravko ustaje, odjednom je veoma
140
Mostarac de Luks
ozbiljan i sve~ano po~inje:

- Druè Ico, pripala mi je ~ast i radost da ti saop{tim da si, na prijedlog
drugova Branka Mikuli}a, Hamdije Pozderca i Raifa Dizdarevi}a, za izuzetan
doprinos umjetni~kim i kulturnim dostignu}ima Grada i Republike, na
sino}njoj sjednici Predsjedni{tva Op{tinskog komiteta jednoglasno primljen u
Savez komunista. Sretan sam da ti mogu prvi ~estitati.
Zdravko mu pruà ruku, on se ne diè sa stolice, osloni desni lakat na sto,
pokazuje Zdravku srednji prst i veli:
- A lova?
Zdravko je zabezeknut, gleda u njega, pa u mene, traì pomo}. Nemam
pojma o ~emu se radi, Ico ne spu{ta prst, Zdravko pita:
- Koja lova!?
- Za prelaz.
- Kakav prelaz?
- Iz Socijalisti~kog saveza u Partiju - ozbiljan je Ico.
Fri{kog ~lana, i mene s njim, sekretar sve~ano izbaci iz kancelarije...
Malo iza toga Ico prisustvuje prvom sastanku Osnovne organizacije SK

u Informativnom centru. Sastanak je hitan i vaàn. Na dnevnom redu samo
jedna ta~ka: problemi sa SSSR-om. Bre`njev je bio u posjeti da potvrdi dogo-
voreno s \okom Jovani}em oko prelijetanja sovjetskih aviona preko teritorije
SFRJ i kori{tenja Kotora za remont flote. Tito ga odbio. Jedan brod moè u
Kotor u slu~aju kvara, jedan avion moè koristiti vazdu{ni prostor ako prevozi
humanitarnu pomo} za gladne u Africi, drugi }emo ru{iti, saop{tio Bre`njevu.
\oko nema pravo da obe}ava ono {to ni on kao predsjednik dràve ne moè po
Ustavu, \oko ima da ide u penziju. \oko je kasnije oti{ao u penziju, Bre`njev
je odmah pobjesnio, prekinuo posjetu. I tako Asim ~ita tu strogo povjerljivu
informaciju Predsjedni{tva CK SKJ, sat vremena. Kad zavr{i obra}a se:
- Drugarice i drugovi, ima li ko {ta da pita?
Drugarice i drugovi }ute, samo Ico digao dva prsta.
- Izvoli, druè Ico!
Nikad ga niko u redakciji, niti bilo gdje, nije oslovio s »druè«. A drug
Ico, koji je na sastanak do{ao s Rondoa, lijepo namiren, ozbiljno pita:
- [ta je pisac s time {}eo re}i?
Bugojno, 2. april 1977. Desetak najeminentnijih bh. slikara portreti{e
141
Tita. Mario Mikuli}, Mersad Berber, Safet Zec... Od Mostaraca Maestro i Ico.
Maestro je elegantan, Ico je sino}nji. Branko ga predstavlja Titu:
- Druè Tito, ovo je onaj {to je traìo za prelaz.
Stari se smije, pruà ruku, veli:
- No, znam, bogati, Voljevica, Bosanac de Luks.
Branko se volio druìti s Icom. Dolazio je maksuz u Mostar, sijelili bi
kod Mladena u ateljeu il’ kod Ice u ku}i i tu bi pokupio taze mostarske, poseb-
no Icine. Prepri~avao ih je Titu. O~ito mu je prepri~ao i Enkin dijalog s Icom:
- [ta je Hercegovac?
- Hercegovac je Bosanac de Luks.
A ako bi mene sada pitali »[ta je to Mostarac?« odgovorio bih:
»Hercegovac de Luks. Iliti Mustafa Ico Voljevica! «
Spu{tamo se s Makljena u Gornji Vakuf. Pun autobus »Mostarskih ki{a«,

idemo na sve~anost 90-godi{njice Osnovne {kole. Branko me molio da
pozovem i Icu. Negdje kod Voljevca, sela pred Vakufom, pita voza~a, Vakuf-
ljanina ro|enjem, {ta i koga Branko ima u rodnom Vakufu. Ovaj veli da vi{e
nema ni{ta, sve je prodao, a od rodbine ima {logiranu, nepokretnu tetku i da je
pazi…
Zavr{i se program, ru~ak je. Puno je zna~ajnih gostiju. Sje}am se Nike
Mihaljevi}a, ô~eta Vujovi}a, narodnog heroja, komandanta Prve proleterske,
koja je prvi put oslobodila Vakuf. Sitan ~ovjek taj ô~e, ni nalik na Crnogorca,
heroja. Pri~a kako mu je otac Brankov, kasnije vije}nik ZAVNOBiH-a, doveo
sina i zamolio da ga povede sa sobom. Onda Ico pita Branka:
- Ima{ li ti jo{ {ta ovdje?
- Nemam. Sve sam prodao kad sam odlu~io da gradim u Bugojnu.
- Jel’ ostalo i{ta od nekretnina?
- Nije ni{ta.
- A tetka?
Nelagodna ti{ina, pa smijeh.
U ljeto 1980, na poziv likovnih umjetnika Finske, gostuje u Helsinkiju

mjesec dana. Vratio se s fasciklom pohvalnih kritika, neobi~nim utiscima i
fizi~ki prepolovljen. O bolesti nije govorio. Polovinom jula, s Fikom i s djecom
odlazi na more. Po~etkom avgusta s Cucom i slikama, po ko zna koji put, kre}e
za Italiju. Vra}aju se bez slika, sa »Zlatnim amforama«, najvi{im priznanjima s
142
Mostarac de Luks
tradicionalne me|unarodne likovne smotre u Gabicce Mare. Ico je iskopnio, o~i

upale, poùtio. Operisan je 2. septembra na Rebru, u Zagrebu. Stiè mi razgled-
nica iz bolnice: »Dragi Mi{el, operisana mi je ù~. Vra}am se uskoro. Pripremi
karte, otrijezni Merinca, pa }emo baciti partiju remija. Al’ nema vi{e ù~nih
diskusija. Tebe i Azru prijateljski pozdravljamo. Pozdravi svu raju, Ico i
[efika.«
Prije njega, u Mostar je stigao glas da je tamo, u Zagrebu, »otvoren i
zatvoren«. Vratio se krajem septembra. Pripremio sam karte, Sule se otrijeznio,
pa u stakleniku ku}e na Bulevaru remijamo. Tu partiju nikad nismo zavr{ili.
Stalno neko na vrata, zvone telefoni iz cijele Jugoslavije, obilaze ga Sarajlije,
Novosa|ani, âpljinci, Trebinjci, Bugojanci... Ne àli se, duh ga jo{ drì,
ku}om se razlijeè smijeh, a Fika u kuhinji priprema kafe, to~i pi}a, sokove i
pla~e.
24. januara, idem u redovnu posjetu. Jutro je, on leì na kau~u, upaljen tv.
êstitam mu Orden za rad, uru~en dan ranije.
- Jedan za jastu~eta… - kaè tiho, te{ko.
Zate~e me.
- Kakvog jastu~eta?
-Zna{, ono, kad umru borci, pa im nose odlikovanja na crvenom jastu~etu.
- Daj, bogati, Mujo, mani se budala{tina, kakvo jastu~e i kakvo umira-
nje! Pro}i }e.
Po prvi put skida o~i s tv-a, gleda me, pa kaè:
- Mene je, Mi{el, rakonja pojeo. Pripazi mi malu raju.
Zaustih, a on se okrenu tv-u, pa doda:
- Kad vidi{ Budali}a (Rade, glavni urednik TV SA), reci mu da su im
dje~iji programi najbolji. [teta {to ih prije nisam gledao.
Umro je dva dana kasnije, 26. januara 1981, drè}i Fiku za ruku... 28.
januara, na komemoraciji u sali Sindikata, opro{tajno slovo po~eh kako se
kami~ak sa Starog mosta zauvijek odronio u Neretvu. Kako je s njim oti{ao i
najljep{i dio nas i kako je i Mostara manje... I kako Ico nije umro od smrti, kao
{to se obi~no umire. Kako je umro od ìvota... Na [ari}a haremu, pod bijesnom
burom, ispratio ga je Mostar i gradovi koje je s daljina premjestio u mostarske
ulice i sokake...
Malu raju nije trebalo paziti, ili sam se ogrije{io. Sad su velika raja. Lejla
i Fika, prognanici u Holandiji. Adi, u podrumskom sobi~ku, u Mostaru. Ku}a
Voljevica na Bulevaru, oplja~kana, pa spaljena 16. maja 1993, zjapi prazna,
143
mrtva... Kao jedini melem stigo{e mi Fikine rije~i da Paja Omeragi}, s desetak
te{ko prikupljenih slika, priprema retrospektivu za 26. januar, da je Fiko
Novalija, kao i prije 20 godina, najavio spomen tv-emisiju i rije~i Alije Kebe,
kad mu ponudih da objavi sje}anje na Icu u »Mostu«:
- Imam na stolu 15 kilograma rukopisa, Mi{o, ali tekst o Ici mora i}i.
I evo me, na kraju djeli~ka sje}anja. Siguran da ni to malo nisam uspio

re}i kako èljeh. I jo{ sigurniji da, ma kako i ma koliko rekao, Mustafa Ico
Voljevica zasluùje vi{e i ljep{e.
Zato {to mi je bio brat.
I zato {to je bio Mostarac de Luks.
2001.
144
Primarijus prijateljstva
Bio sam pacijent, a i druìh se s mostarskim ljekarima. Ovo drugo ~e{}e

i ra|e. Bilo me strah boljki, bolnica, bolni~kih mirisa i ljekara. Kako sam sta-
riji, strah je sve ve}i, a sje}anja na mostarke ljekare sve draà i sve sjetnija. Jer,
uz rijetku iznimku, bijahu stru~ni, dragi i neobi~ni ljudi. I te iznimke, do epi-
demije nacionalizma, bilo je te{ko dijagnosticirati.
Danas se, dakako, sve zna. Kome je Mostar grad s jednom obalom. Ko je
od mostarskih ljekara u ratu izgubio glavu, ko obraz. Ko je objesio o klin i steto-
skop i Hipokrita, pa se {epurio bolnicama oki}en pi{tolj~inom k’o Doc Holiday
po OK Coralu. Ljekar u maskirnoj uniformi s coltom, taman kao [tela
Martinovi} u bijelom mantilu sa stetoskopom. A vi|ao sam i takve ljeta 1992.
na Bjelom brijegu, koji se crvenio od stida. S tom sortom ne bih se bavio ni u
sterilizovanim rukavicama.
Pi{e mi se o Milanu i Dani Pe}anac, Dragutinu Hlubni, Hami Dra~e,
Petru Rafaeliju, Muhamedu Mahi}u, Mehmedu Muji}u, Dragutinu Arasu, Ko~i
Mileti}u, Ti}u Marinkovi}u, Nusretu Veli}u, Stipi Ravli}u, Boèni Lu{ickoj,
Daroslavu Mr|anu, Rifi Pavlovi}u, Mirzi Vili, Ne|i Kosjerini, Anti Hercigu,
Dèvadu Halilhodì}u, Nijazu Topuzovi}u, Melihi i Ekremu Rizvanbegovi},
Draènu Rude{u, Ibri Dragni}u, Marku Ruì}u, Pinji [unji}u, Dèmilu Pezi,
]erimu Divanovi}u, Stjepanu Dragoju, Oliveri i Brani Ivanovi}, Salki Spahi}u
i Salki Terzi}u, Nijazu ôhadì}u, Omeru Karabegu, Neri i Faruku [abanagi},
Nadi i Ahmi ]uri}, Tusi i Almiri âmdì}, Sumi Kajtaz, Muliji Dùdì, Melihi
Imamovi}, Milosavi Rundo, Amri Pa}uka, Nuri Piriji, Elizabeti Ivankovi},
Snjeàni Savi}, Emici Potur, Zagi Bojani}, Vesni Oborina, Mirjani ^voro, Safi
âmpari, Heleni i Nadi [kobi}, Nadi Zulovi}, Savi Bjelogrli}u, Muhamedu
145
Obradovi}u, Snjeàni i Ivi ]uri}u, Vlatku Vladi}u, Anti Ivankovi}u, Izudinu

Pintulu, Ivanu Knezovi}u, Mehi Zubovi}u, Hasanu i Gagi ûstovi}, Asimu
Sadikovi}u, Koki Repovi}u, Radoslavu Lon~aru, Miri i Fejsi Vejzovi}, Zvonku
Tolju, Hasi [ehi}u, Mehi Memi}u, Nijazu Seferovi}u, Zlatku Cari}u, Din~etu
Ustamuji}u, Amili i Predragu Puzi}, Edi i Vildani Alikalfi}, Snjeàni i Draganu
Milavi}, Emiri i Zlatku Skiki}, Rami Omanovi}u, Todoru Panti}u, Zaimu
Sari}u, Braci Hajdarevi}u, Emiru Fazlibegovi}u, \ini Kajtazu, Mustafi
Hadìomerovi}u, Borisu Maslovu... O Zvonku So~i, Fahri Puzi}u, Refi
Eminagi}u, \okici Kuli{i}u, \aniju Salkovi}u... Profesorima Isidoru Papi i
Nedi Zecu, koji nisu lije~ili u Mostaru, a kojima je do kraja ìvota Neretva tekla
krvotokom i Mostar bio prestonica na kardialnoj karti svijeta.
A davno sam pisao, s du`nim po{tovanjem, o Isidoru, Nedi, Hlubni,
Mahi}u, Topuzovi}u, Lu{ickoj, ]uri}u... Pred rat, izgovorio dva tu`na slova na
Sutini, opra{taju}i se, u ime prijatelja, od Mehmeda Mehe Muji}a i Dènana
\anija Salkovi}a. Sve prije toga, bija{e ìvot.
Deùrah u Hitnoj sa staìstima-ljekarima, Zvonkom, Fahrom, Refom,

\okicom i \anijem. Slani i âvar su vozili, Ilija domario, Mustafa previjao i
udarao injekcije, a ja sam se druìo.
Za lijepa vremena, dok je Mostar boktao ìv i zdrav, hladovah na klupi
ispred, sa Sretom Srdanovi}em, Nedàdom Imamovi}em, Mirzom Alikalfi}em,
Tomom Topi}em, Hamdijom Palfijem Dedi}em; stomatolo{ko... Nagledao sam
se lomova, bubre`nih i sr~anih napada, pse}ih ujeda, posjekotina i otoka,
naslu{ao bola i zahvalnosti, a dosta toga iz prvih usta ~uo o operaciji dvice,
Tominim duhovitim prilozima u sljede}em broju »Svijetove Vrte{ke« i
Palfijevom li~nom herojskom doprinosu u pobjedi nad fa{izmom i doma}im
izdajnicima, ~ega su se u~esnici NOB-e te{ko mogli sjetiti.
Bili smo mladi, razdragani i sve je pucalo od zdravlja i veselja. Te smo
Hitnoj i svim odjelima Krankase tepali: »Dom zdravlja i veselja«. Dok nas
ìvot, po lo{em obi~aju, nije razjurio. Staìsti su oti{li na specijalizacije, Slani
na ahiret, ja kod Ahme i Mulije na vitaminske infuzije, da se trijeznim...Samo
je Mustafa ostao s generacijama mla|ih. Koji su nicali kao gljive. Godio im
onaj mrak...
Zvonko So~e je specijalizirao ginekologiju; Refo Eminagi} op{tu s pla-
ninarstvom, Ruji{tem i Prenjom; \okica Kuli{i} o~nu i {ah; Fahro Puzi} neu-
ropsihijatriju, ènsku kardiologiju i mali fudbal; \ani otorinolaringologiju ({to
146
Dènan
\ani
Salkovi}
je pote{ko i izgovoriti, a kamoli specijalizirati), dje~iju poeziju, gitaru, kom-

ponovanje, pjevanje i letenje. A druènje - svi zajedno, davno, u onom krugu
Krankase, gdje sam poha|ao Visoku {kolu drugarstva i liskaluka. U klasi s
\anijem Salkovi}em, primarijusom svestranih talenata i prijateljstva.
Dènan \ani Salkovi} bija{e od onih Mostaraca kojeg je svugdje bilo i

sve mu je i{lo za rukom. Violina u Niòj muzi~koj u Sarajevu i Mostaru, stara
Gimnazija, medicina u Beogradu, odakle se vratio s diplomom ljekara i kantau-
torskim singlom. Izme|u dvije operacije krajnika stizao je da pokupi i Mali i
Veliki {lager sezone i prvu nagradu Saveza kompozitora Jugoslavije za
»Jefimiju«. I Zmajevu nagradu za zbirku »C-ciklama«, prvu nakon ~ika-Jove
ljekovitu dje~iju knjigu poezije. Lirski recept za bezbri`no i sretno odrastanje.
Pa je i{ao dvaput u Libiju i Irak na duè, kao ljekar. Maja 1985, kao kompozi-
147
tor, solista, ljekar i tata Lejle, biserne kapljice »Mostarskih ki{a«, jo{ jednom u
Irak. Prevodio nam je u Babilonu pri~u o kamenom lavu i biljeìo fo-
to–uspomene na +50º Celziusa. Vodio kapljice u {oping po Zlatnom suku,
ujutro pripremao vitaminske koktele da averti Davora Popovi}a i osvjeì
Kemicu Montena. A ve} s jeseni druìli smo se s gastarbajterima po Njema~koj,
pod snjegovima, i jo{ ga ~ujem kako prebira gitaru i po~inje »[e{ir moj, {e{ir
moj, pod kosor«. Lalinske, be}arske, a posebno tu, pod {e{irom, neobi~no je
volio. Umio gospodski da donese. Kao {to je mnogo toga umio.
Bio je ku}ni ljekar svih svojih prijatelja, a bija{e to vakat kad je Mostar
bio Osnovna organizacija ljudi dobrih namjera i takvih du{a. Maltene, jedna
porodica. I{ao je u vizite mostarskim Kosovarima i ~asnim sestrama u Bijelo
Polje; sa Sankom [ehi}em i veselom bratijom na svirke u Li{ticu i Gradac; s
Goranom Matovi}em prire|ivao poetske praznike; u Narodnom pozori{tu
postavio »Slavujev poj«, prvi i jedini autorski mjuzikl u istoriji Mostara; ljutio
se, pjesmom, na Almu Sefi}, {to sa njim vi{e ne razgovara... Podizao s Jadrom
Lejlu, \anu i \anija. Djevoj~ice muzikalne, premile, umiljate, a \ani neuh-
vatljiv, buntovan. Uvrgnuo se na ujaka @eljka Markoti}a–Pin|u, koji sada peri
udice uz neki norve{ki fjord, pod {arafom na globusu, a du{a mu ostala u ~oka-
nju loze na Rondou… Polemisao je \ani s dobrim Dadom Miladinom o
Gvozdenovi}evom uticaju na njegove »Rondoe« u ulju.
U pono}a, nakon automobilske nesre}e u libijskoj pustinji, s nogom u
gipsu do kuka, dolazio da pogleda krajnike zavatrile Milene Mari}, a za njen
drugi ro|endan u mom rodnom Petrovcu, doletio s ]i}om, s tortom iz ABC-a i
dvije svije}ice...Zidao je, godinama, ku}icu u Malom Polju, pod ~ijim prozori-
ma, kao sevdalinka, te~e Buna. Ni vikendica, ~ak. î~a Tomina koliba s gitarom
na zidu dnevne i s ro{tiljem uz rijeku. Ni{ta nam vi{e nije ni trebalo od onakve
rijeke, onakva ro{tilja, onakve gitare i onakva \anija. Kojeg je neko od prijate-
lja od milja nazvao Fratelo, a mi redom prihvatili i orodili se. Dènan Salkovi}
je svakodnevno njedrio bar jedan razlog da mu se divi i da se voli.
Kad mu nije bilo do zemlje, odlazio je s Bazom i aero-drugarima u

Jasenicu i hvatao se neba. Gore, visoko nad Veleòm i Humom, od kumulusa i
plaveti izma{tao je svoju zemlju, a nebo spu{tao kraj Neretve i Radobolje. Pa
je bio vlasnik svoje zemlje na nebu i svoga neba na zemlji. Tre}e, mostarsko
nebo, nosio je unutra, pod ko{uljom i pod rebrima. Li~no stanarsko pravo dije-
lio s prijateljima. Svakom od nas okolo uru~io komplet klju~eva i mogli smo
148
svratiti kad nam se }efne, ili skloniti na sigurno ako nevolja natjera. Stra{ljiv od
visina, vje~iti pje{ak kakvog me bog dao, kao vjernik u bogomolju sklanjah se
u zemaljska dva, a u tre}e \anijevo nebo, sem u njegovim pri~ama i stihovima,
nisam nikad zavirio. Za to je trebalo imati krila. I kuraì. S kojom bijah kratak.
Uvjeravao me :
»Opasno je, opasno,

stavit’ sve na kec,
al’ je jo{ opasnije
ìvjet’ kao zec.«
U knjizi »Ljubavi i molitve«, ~ija mostarska promocija marta 1989. nije

mogla bez njega, odgovorih mu, s divljenjem i zavi{}u, pjesmom u kojoj stoje
i stihovi:
»Volio bih tako kako ti se moè,

Pustinje,
Gitare,
Klinci i
Oblaci...
Bilo bi mi lak{e ispod tvoje koè,
Od mojih su mek{i, lak{i tvoji lanci.«
A Dotore je letio, letio, letio...

- Mo`da je pevu{io, visoko u nebu i onda kada je odlazio, u trenu,
beskona~nom trenu. Mo`da je mislio o nama ovako toplo kako mi mislimo o
njemu. Vratio se u nebo, na{ Mali princ, isto ono nebo kojim je krstario otac
«Malog princa» Sent Egziperi, u nebo se vratio veliki leta~ i istraìva~ Dènan
Salkovi}. Leti, \ani, neka ti je {iroko i mirno nebo... - tje{io se Pero Zubac
onog pomra~enog jula 1989. Toga jula, kao i svake godine, u~io je odva`ne
klince na Glamo~kom polju kako ima jedna divna zemlja ti{ine, gore, me|u
oblacima. Gdje Sunce i Mjesec nikad ne zalaze. Gdje si rod ptici... Nevje{t
dje~ak povukao pogre{nu komandu. Pro{ao sa strahom i ogrebotinom; \ani
prevezen u Split.
Od 2. jula 1989. Mostar je u mislima presjedio uz njegov krevet u split-
skoj bolnici. âsne u Bijelom Polju govorile su molitve, po ljetnjim ba{tama i
149
kafi}ima isklju~eni mikrofoni i poga{ena muzika, a do dugo u no} telefon na

intenzivnoj, na Firulama, davao znak zauze}a. S Nihom Beribakom, suprugom
\anijeve setre Srebrenke, @eljkom Markoti}em, bratom \anijeve supruge Jad-
re, s Dadom i ]onom Miladin, Izudinom ]i}om [ahovi}em, Emirom Kosom,
@eljkom Samardì}em, Zlatkom Kljaklja{em Taslamanom i s Hamicom Lizde
ispijah }utke gorke kafe na Rondou. 20. jula 1989. pri slu~ajnom susretu na
Lenjinovom, Titovoj, Feji}evoj i utihlim sokacima Luke, Carine, Brankovca,
Balinovca, Donje Mahale - Mostarac je Mostarcu pruào ruku i izraàvao
sau~e{}e. A Zubac se pitao:
- Kako }e Mostar bez \anija Salkovi}a, kako }e kad \ani nije umeo bez
Mostara? ûvati uspomenu, kao na Hamzu, Karla, Icu, Mehu; mnoge koji su
oti{li. Kako }emo mi, koji se sve vi{e okruùjemo uspomenama?
Ta~no tako, moj Piero. Okruìti se i ~uvati uspomene. Kakvi bismo ljudi
bili bez toplih sehara po du{ama u kojima, kao u svetim urnama, ~uvamo svoje
drage. Nesretni {to ih nema, a sretni {to su bili. I {to smo izabrani da se u
beskraju vremena dogode ba{ tu, pored nas. Zato ovo sje}anje na Fratela,
\anija Salkovi}a. Kao spomenak nezaborava i prilog biografiji Grada.
Saputnicima podsjetnik kakvi smo bili, mladima kakvi bismo trebali biti.
Straàriti nam je strpljivo i ponosno nad uspomenama, da ne utrnu.
2001.
150
I Hanifa je majka Kneòpoljka
Dobih od Edina e-mailom tekst iz »Oslobodjenja« o pripremama za ovo-

godi{nje »Skenderove dane« u Bosanskom Petrovcu, iz pera biha}kog dopisni-
ka K. Coce.
Edin je moj prijatelj koji u Birminghamu radi s bjelosvjetskim izbjeglica-
ma, k’o {to sam i sâm. Edin je sin meni o~inski dragog Ahmeta Hromadì}a.
Ahmet je pisac i crta~ novih zemljopisnih mapa. Ahmet je sve od Bjelaja do
Petrovca i od mog djetinjstva, pa do danas, upisao kao Labudovu poljanu.
Ahmet boluje u Sarajevu, a ro|en je u Petrovcu. K’o {to sam i sâm. Oboje. I
bolan i Petrov~an.
K.Coco je – Kemal. Novinar, pjesnik, moj drugar iz banjalu~ke gimnazi-
je. I baraba. Novinar je od vremena kad smo ispod vrata »Mladog Kraji{nika«
gurali prve tekstove, pa bjeàli da nas ko ne vidi; pjesnik je po svim zbirkama i
po srcu mekom i blentavom. A samo mi je ta baraba, ukraj davnog ljeta, za
petrova~kog va{ara, na kojem je prodavao babine |in|uve, mogla oban|ijati
curicu, Esmu, s kojom sam ljubovao. Ne zlopamtim, a i kako bih. Pokúsao sam
vi{e kod njegove matere u bijeloj ku}i preko Vrbasa, nego u gazdarice Bala-
banke. A vodio me i u Gornji [eher, da se banjam.
Ovo ne}e biti pri~a o Edinu, Ahmetu i Kemalu, mada je, ponaosob, svaki
na divan na~in zasluùje. Ovo je pri~a o Skenderu, ~ije »Dane« Petrovac
priprema. I no}i. Jer za petrova~ke mjese~ine vele da su najljep{e na Balkanu.
Laù da je Mersad poharao zlato s ki}ane ergele Velaskezove. Ne bi to
Muhamedov sin i Petrov~an. Nego se po ormama kraji{kih konji}a, {to se
svakog ljeta utrkuju na Medenom polju, otrunilo zlato petrova~ke mjese~ine. S
posljednjeg, predratnog uranka na tom polju, Medenom, brat moj, Jovica,
151
sa~uvao fotos s kojeg se, u objektiv, smije{e dva zgrljena, lijepa momka.
Mersadov Muhamed i moj Uro{. Otac mi je oti{ao u jamu, ne znam gdje,
Berberi u muhadèrluk, u Banju Luku. Stanovali su u Gospodskoj. Komotno je
po njima mogla dobiti ime. Al’ ovo ne}e biti pri~a ni o Berberima, koja me grije
od kad znam za sebe, a ne vene k’o runolist s Osje~enice i Klekova~e. Ovo je
pri~a o Skenderu.
Mnogo je snjegova od mog djetinjstva popadalo i okopnilo po Osje~enici,
Klekova~i i Grme~u; zelenom ramu Petrovca, sva{ta je bilo - ne bilo ga, a na
zlatnom konju Berberovom, kroz stihove moga brata Pere Zupca i kroz tamnu
paprat kraji{kih {uma i mojih sje}anja, jezdi Skender.
Skendera sam upoznao u porodi~nim pri~ama, ~itanci i recitacijama s

pozornice petrova~kog Doma kulture. A sreo u Mostaru, s po~etka {ezdesetih.
Oba smo do{li iz Beograda. On iz razo~arenja, u potrazi za ribom i samo}om,
ja nakon prve godine prava za majkom i bratom. Bili smo jedini Petrov~ani u
Mostaru. U Petrovcu smo bili kom{iluk. Najljep{i zemljopisni toponimi na koji-
ma sam uzrastao zvali su se Alibegova i Salihbegova ku}a, Alibegov park i
Skenderbegovo brdo. Rat je stao, u Petrovcu se jo{ pu{ile ru{evine. Salihbegova
ku}a je zarastalala u korov, pred Alibegovom su rasli borovi. U parku, u kolici-
ma, sjedio bi Alibeg, bez noge. Izgubio u lovu. Ljubih mu ruku kojom bi me
pomilovao po glavi i davao kocku {e}era, suvu smokvu, cukricu...
Brdo i pjesnik su dobili ime po djedu Skenderovom, Skenderbegu.
Liguranje u zimu, pe~urke u prolje}e. Skender ih nije dugo brao. Oti{ao je u
gimnaziju u Sarajevo. Nakon godinu dana za porodicom u rodni Travnik majke
Hanife. Tamo su ocvale prve Skenderove primule...
Djed Skenderov je bio beg i dobro~inilac. Jovana Bijeli}a je poslao na
{kole, da slika Bosnu mrkih ku}eraka pod {indrom, gorostasnim planinama i
zvijezdama. Otac, Salih, Jovanov pobratim, osiroma{eni beg s najve}om bib-
liotekom u Krajini. U na{oj ku}i i u ~ar{iji se govorilo: »Taj je na~itan i
pametan kao Salihbeg.« U knjizi »Skenderova trajanja«, Vera Crven~anin -
Kulenovi}, Skenderova supruga, citira i moja sje}anja. Kako su k}eri
Skenderovog amidè Alibega, Namka i Adila, kad su mi 1941. odveli oca i
djeda, ojadili porodicu, do{le kod moje bake. »Poslao nas babo, Olga, da kravu
prevede{ kod nas, odve{}e ti je zlikovci.« S tom Smiljani}a kravom u
Kulenovi}a {tali, baka je preìvjela rat. Poslije kojeg sam tr~ao kod mojih teta,
Namke i Adile, da mi peku koku. O tome, o Srbima koje je spasio Alibeg i jo{
152
Skender
Kulenovi}
koje~emu, pri~ah Skenderu u Mostaru. Govorio je: »Pi{i, Mi{o, knjigu, bar felj-
ton o Petrovcu.« Gledao sam ga odozdola, bio je ljudina, svi su ga uzgor gledali,
i mislio: koji klinac neko ima ne{to pisati o Krajini nakon njega, Branka i
Ahmeta?
Skender je o Petrovcu rado slu{ao, a ni{ta govorio. Ne znam ko, ali neko
ga je morao povrijediti. Nagovarao sam ga da idemo zajedno, ne}kao se. Prvi
put je oti{ao 1965. Bijah u inostranstvu. Tad se vani i{lo dobrovoljno. Poslije
smo u Petrovcu bili skupa. I{li na Bent, na jezeru, pod àbokre~inom, gdje je
u~io plivati. Umalo se utopio...Sje}ao se sestre ]amke i bra}e Muhameda i
Muzafera. Sestra je tad ìvjela u Zagrebu, Muhamed poginuo bjeè}i iz
Kerestinca, Muzafer strijeljan na Banjici... [etali smo petrova~kim parkom »22
narodna heroja«, pod tu`nim vrbama. Znao ih je skoro sve prije nego su pre-
selili u bronzu. A sjedio je pred hotelom, preko puta, s ]opi}em, s komandan-
153
tom Hamdijom, s preìvjelim iz stroja. Tabire sje}anja. Pa }e Branko:

- Sje}a{ li se, Skendere, kako nismo smjeli strugnuti u ratu. Bruka ako
uteknu pisci, svi }e za nama. Nego ~ekamo da nas pri~epe sa svih strana, pa da
neko vikne: «Ute~e komandant!», a mi brè-bolje za njim!
Unjka Branko kroz nos, a komandant, general i heroj Omanovi}, poblije-
di, pa se zajapuri. Skender smiruje. Bogami, da ne bi Skendera, radio bi prijeki
ratni sud.
- Pusti, Branka, Mi{o, sve okrene na sprda~inu. Hamdija je bio hrabar
borac i dobar komandant - objasnio mi Skender, koji, za boravaka u Petrovcu,
bija{e sretan. Na svakom }o{ku, u zasjedi, ~ekao ga nesta{ni »Salihbegov mali«.
Tako su ga u djetinjstvu zvali. Pripovijedao je o svemu, s }eifom i natenane.
Dvoumih se ispri~ati sljede}u, nije poetska, ali je petrova~ka, a Skenderu mila.
Kako je bio neki Ale. Kri{om su ga zvali: Ale Govnar. Jer je »kidao« }enife.
- Ale je bio va`na i po{tovana li~nost. - prisje}ao se Skender. - Kad bi
do{ao vakat za »okidati«, tako se zvalo ~i{}enje, otac bi izlazio u ~ar{iju. Zna u
kojoj kafani Ale sjedi, pa }e tamo. Upita}e je l’ slobodno za sto i Ale }e odobri-
ti. Upita}e je l’ po volji kahva i {ta uz nju, Ale }e prihvatiti. Razgovara}e o
obi~nim stvarima sat-dva, a onda }e otac pomenuti »posao«. Ale }e zakazati
posjetu. Pa }e do}i, pa }emo ga do~ekati i ugostiti, pa }e opet pri~ati s ocem
sat–dva, dok ne odlu~i da »vidi posao«. Ode do }enife, zaviruje, razgleda i
zaklju~uje: »Puno, Salihbeè, puuuno! Do{’o vakat... Eto mene za heftu od
danas... Dinar ti je, Salihbeè, po ku}nom ~eljadetu. A musafire ti ne
ra~unam...« - I tako Ale - smije se Skender - iskazuje po{tovanje i ~asti oca.
U Mostaru je Skender prihvatio mjesto dramaturga u Narodnom

pozori{tu. Prijateljevao je veoma prisno sa Safetom ]i{i}em, direktorom.
Druìo se s glumcima, sa slikarima i ribarima. U »Neretvi» bi popio koju s
Omerom Mesihovi}em, zvanim Rampa. Rampa je bio nosa~, Skender aka-
demik. Sve je dijelio s ljudima, a {etao sam, u predve~erja, ispod platana, ravan
njima. Li~io je na ìv spomenik. Mostarci su ga pozdravljali s po{tovanjem. Bio
je »na{ Skender«. U grad su, sve ~e{}e, k njemu hodo~astili umni i znani ljudi.
Na ~a{icu loze, »ìlavke«, mudra razgovora. Il’ u ribu. I{ao sam na Bunu s njim
i s Ahmetom, navazdan. Ostavio sam ih na vodi kad je po~eo padavac. Vratili
su se praznih torbi. A ve} je kraj dolapa bio serviran sto. Na stolu se rumenila
vru}a pastrmka i zlatila ledena »ìlavka«. Neki mi bunski ribari, bolje sre}e,
poklonili. Za mene, koji, sem dva {pari}a, nikad ni{ta nisam upecao, govorio je:
154
»Moj Ahmete, ovaj na{ Mi{o je bolji ribar od obojice nas.« Legle mi te njegove,
kao da sam kita digao.
Skender je u Ahmetu na{ao mla|eg brata, Muzafera. Mlad Ahmet
Hromadì} u Skenderu uzor i u~itelja. Poku{avao je Skender i od mene ne{to
napraviti, ali nisam bio od Ahmetovog materijala. No, ipak sam pone{to nau~io.
Prvu lekciju o toleranciji i demokratiji. Pri~a:
- Osuli po meni {to sam u Beogradu, u »[umatovcu«, s \ilasom popio
kafu. Jer je on sad narodni neprijatelj. A ja \idu znam iz studentskih, ratnih i
poslijeratnih dana. Nikako im objasniti da to {to sam podijelio kafanski sto, ne
zna~i da dijelim i njegova politi~ka uvjerenja.
Satima je u dru{tvu mogao sjediti da ne progovori. A kad progovori: alim.
Svaka misao jasna, isklesana kao sonet o Kara|oz-begovoj dàmiji, kao ste-
}ak...Pozni septembar, vreo u Mostaru. Pod Kujundìlukom, na terasi nad
vodom, Skender, Nika Mili}evi}, Hamza Humo, Zuko Dùmhur, Mak i Hamid
Dizdar. I ja se pri{lepao, da mi je koju pametnu ~uti. Krenulo se u ak{am, s
lozom, a mezi {ipak, glava{. Pijuckaju i {ute. U neko doba }e neko reci: »Ja
lijepe li no}i!« I neko }e potvrditi, ili ne potvrditi. Zrno po zrno - ode {ipak,
~a{ica po ~a{ica - ode par litara loze, sat po sat - okruni se no}. Vra}am se sa
Skenderom preko Titovog mosta, pa }emo zastati nad no}nom Neretvom, iz
koje bije svjeìna. Pitam, kako mogu sjediti ~itavu no}, a tri re~enice razmije-
niti. Kaè:
- Mi se poznajemo i druìmo ~itav ìvot. Davno smo jedan drugom rekli
{to smo imali re}i. Pa sad lijepo {utimo.
Shvatih da i {utke prijateljuju prelijepo, al’ su od svega ljep{e govorili..
Skender je u Mostaru izgovorio »Sonete«. Ostavio u amanet »Tarih za Kara|oz-
begovu dàmiju«. Da nije ni{ta drugo, po tarihu je Mostarac.
- U Petrovcu se, Mi{o, lak{e di{e, a u Mostaru lak{e pi{e - govorio mi.
Mostar je Skenderu dao prvu nagradu imenom »Aleksa [anti}«. Niko je

od Skendera nije vi{e zasluìo. Da je ìv Aleksa, ove bi mu godine Petrovac tre-
bao uru~iti »Skenderovu«. Bolnijih i plemenitijih lirskih vapaja od »Ostajte
ovdje« i »Stojanke majke Kneòpoljke« u na{oj poetici nema. I ovom zlehudu
vremenu zaborava ljudskosti, potrebnijih.
U Petrovcu se spremaju za »Skenderove dane«, u Mostaru za »[anti}eve
ve~eri«. U Banjoj Luci je Ulica Skendera Kulenovi}a bila preimenovana u
»Stojanke majke Kneòpoljke«. Skender je i njen i Sr|anov i Mr|anov i
155
Mla|anov roditelj.
Bronzani Aleksa leì na dnu Neretve.
Skenderovi zemni ostaci u Beogradu.
Aleksu je na dno vode gurnuo izrod naroda kojem je pjevao: »ostajte
ovdje«. Al’ vi{e je Alekse u Aleku - Aliji Kebi i has-Mostarcima, no u ledenoj
bronzi na dnu Neretve.
Smrtni Skender je pod kamenom na Novom groblju, u biv{oj zajedni~koj
prestonici. Onaj {to se di~io: »Sve je moje iz Bosne« jo{ slu{a cvrkut {eve nad
Medenim poljem, u travni~kom }evapu miri{e travu s Vla{i}a, zabacuje u Bunu
i Bunicu i ìv je ìàk u krvlju poga{enim ognji{tima Potkozarja i Kozare.
- Poslije Kozare za mene nema poraza, nema smrti, nema podivljale
ìvotinje koja ru{i sve {to je ljudsko! - govorio je ]opi}u 1942.
Bilo je, naàlost, opet na Kozari, 50 godina kasnije. Samo {to Srbi, nakon
Alekse, nemaju svog Skendera da napi{e »Hanifu majku Kneòpoljku«. »Jedini
koji bi mogao, da ne kaèm i morao, to je Matija Be}kovic - razmi{ljao je Kiko
Sarajli} u Sarajevu, pod granatama. - Samo {to on ne}e. Osim talenta, za tako
ne{to je potrebna i Skenderova ljudska {irina.«
Mene je zaboljelo, pa sam poku{ao. Ali, nemu{t sam i smrtan sam, tako
kao Skender, ne umijem. Zato }e samo Skender Kulenovi}, dok je Osje~enice,
Klekova~e i Grme~a, jezditi na zlatnom konju Berberovom kroz mirisnu paprat
kraji{kih {uma.
I po{tenih sje}anja.
2002.
156
Drug \ema
Gledao sam ga na televiziji i uìv'o. S istom rado{}u.

Slu{ao sam ga s govornica i preko puta, za bijelim stolovima jutarnjeg
Rondoa, popodnevnih Konjusa i ve~ernje terase hotela »Neretva«, opet, s istom
rado{}u...
Prisustvovah kad je polagao kamen-temeljac tvornici kraj Gacka, neke
godine. Poslije je govorio:
- E, nek' sam i u Gacku ne{to uradio, da se oduìm ~oku. Jo{ da su mi
Bajram-aga i Adem ìvi, pa da vide ovo!
Bajram-aga je dedo, Adem otac, koji se sa suprugom Zarifom doselio iz
Gacka u Mostar 1914. Dèmal je ro|en 1917, a Adem preselio na ahiret godi-
nu i ne{to potom.
Gledao sam ga na televiziji kako predsjedniku USA, Geraldu Fordu,
uru~uje Mehin »Stari most« i ne{to ozbiljno razgovara s jo{ jednim, Niks-
onom... Sa premijerom SSSR-a Kosiginom, sa Indirom Gandi, Huari
Bumedijanom, Kenetom Kaundom... S predsjednicima dràva, sultanima, kra-
ljevima, {eicima u 42 zemlje svijeta. [ta je razgovarao - ne znam, sje}am se da
je imao obi~aj sklopiti prste i vrtiti pal~eve.
Traìm ga u Konjusima, jutro, nema ga.

- Sigurno je kod kom{e. - vele i pokaù ku}u s onu stranu ceste.
Odem tamo, ~ujem razgovor iz {tale. U {tali kom{o ~u~i, muze kravu,
predsjednik vlade jedne veoma ozbiljne i uvaàvane dràve sjedi na trono{cu,
~a{ica loze u ruci i pita ga koliko litara krava daje. Kad kom{o odgovori,
zaklju~uje: »Odli~an prilog za Zeleni plan!« Pa mu nazdravi.
157
Gledao sam ga s Titom u krugu »Sokola« u Mostaru, na smotri jedinice

Teritorijalne odbrane, dok rezervni kapetan Jole Musa predaje raport.
Deset dana kasnije, pred Belim dvorom, opet je s Titom, do~ekuje
u~esnike Samita nesvrstanih.
- Kad je Idi Amin stupio na crvenu stazu, Tito mi {ap}e: »No, bogati,
Dèmale, pogledaj ovog. Ovaj jednako krupan, al' gadniji od onog tvog
kapetana u Mostaru!« - pri~a pred Jolom i rajom, u Konjusima. Jole se nije lju-
tio, kasnije je i sam ~esto i rado prepri~avao zgodu. Bilo je nekog o~insko -
sinovljevskog odnosa izme|u ta dva po svemu velika Mostarca...
Gledao sam ga na Musali, davno minula pono}, prati na spavanje Avdu

Omba{i}a penzionisanog konobara, drugara iz djetinjstva, kojem su {e}er i loza
udarili u noge.
- Samo me ti, [ice, uhvati pod ruku i ni{ta ne brini. Smjesti}e tebe \emac
u krevet!
Gledao sam ga preko Titovog mosta, ide s predsjednikom Libije,

Gadafijem. Ki{a. On je gologlav, Gadafi u kabanici, pod kukoljom.
- Skinu mu, \ema, tu kukulju da ga vidimo! - dovikne neko sa strane.
Skine. Gadafi ga gleda za~u|eno, on {iri ruke, pokazuje na narod natiskan po
trotoaru, pa se smiju obojica...
Zamolih ga, pa mi ugovorio intervju s Gadafijem. Sjedimo u salonu vile
»Neretva«, ~ekam intervju. Ulazi Muharem, {ef op{tinskog protokola.
- Predsjedni~e, Pukovnik je izrazio èlju da ide klanjati u Kara|oz-
begovu dàmiju.
- Nek' ide, organizujte to. Al' gledaj, Muhareme, da ne u|e u praznu
dàmiju. Nek' bude naroda.
- Slabo }e ga biti, predsjedni~e. Mostarci se ne pretrgo{e klanjaju}i.
- Slu{aj, uzmi autobus i pravac Podvele`je. Napunite Mumina, svi znaju
klanjat'.
- U redu!
Muharem krenu, a on ga ustavlja na vratima:
- Stani de, malo, Muhareme. Kad ih dovezete u Mostar, prvo ih vodite u
banju, nek operu noge. Ne operu li, kad skinu opanke, utu{i}e ga…
Gledao sam ga na fotografiji: stavio unu~i}e na koljena, ko{ulja kratkih
158
Drug \ema
Dèmal
\ema
Bijedi}
rukava, nasmijan. Umio je da se smije i pamtim ga tako, a uz jedan 14. febru-

ar, Dan oslobo|enja Mostara, gledao sam i kako pla~e uz pjesmu »Mostarskih
ki{a« o tom danu, do kojeg mnogo njegove skojevske raje nije stiglo.
Gledao sam ga kako se vatri pod Bijelim brijegom, kako zdu{no aplaudi-
ra momcima u crvenom {to jure fudbalsku loptu.
Gledao sam ga na Petrovoj Gori, X smotra izvi|a~a Jugoslavije, desetine

hiljada momaka i djevojaka, od Vardara pa do Triglava, na poljani, sa zastava-
ma i u uniformama, kao cvjetovi. Po~asni predsjednik Smotre sjedi u prvom
redu, s vo|ama me|unarodnih delegacija, rukovodstvom Hrvatske i izvi|a~kim
starje{inama na drvenoj dasci poloènoj na dva panja. Do njega je Mostarac,
Radmilo Braca Andri}, predsjednik Saveza izvi|a~a Jugoslavije, a s druge
strane ruski heroj s tridesetak odlikovanja. Na pozornici sam, vodim program.
159
Malo-malo, diè palac, ohrabruje me. U jednom ~asu ona daska pukne, svi se
strovale na zemlju. Neugodna situacija, muk. Prokomentari{em u mikrofon:
- Pala nam je vlada, nadam se bez ve}ih posljedica.
Sjedi na zemlji, prijeti prstom, a smije se. U planinskoj ku}i, na prijemu,
zove me:
- Sve si kupio od onog ~ar{ijskog banalizatora, Voljevice. To je samo
njemu nalik. Slu{aj, haj'mo na terasu da popri~amo. Reci ovim mojim iz pro-
tokola da nam po{alju po {ljivu, dobra im {ljiva, i malo meze, a nek' kaù onim
poljskim harcovima da }u ih poslije primiti.
Na terasi pita {ta ima novo u Mostaru, kaè da »Ki{e« moraju imati ljep{e
kostime, a tjera me da jedem :
- Suv si, brate, k'o grana. Mora{ jesti. Gledaj u mene socijalizma! - tap{e
se po stomaku.
Gledao sam ga u vrh sve~anog stola, u ba{ti Doma JNA, na ru~ku s

dru{tveno-politi~kom i ekonomskom Hercegovinom, a na dnu stola smo Ico i
ja, kao neka kultura. Skida kravatu, otkop~ava ko{ulju, pripeklo. Prilazi mu
Mate Baroti, konobar u sve~anim gradskim prilikama, pita:
- Druè predsjedni~e, izvolite, {ta }ete popiti?
Ico ga preduhitri:
- Viski, {to mu je i rahmetli babo pio!
Neugodan muk. Kad se on po~e smijati, ostali prihvate.
- Furdo mostarska! - veli.
Nedjelja je, jutro je, ljeto je. Sjedimo na Rondou, prva jutarnja. Masa svi-
jeta, dosta mlada, prolazi Rondoom i okre}e prema Balinovcu. Pita gdje }e taj
svijet tako rano.
- Na misu. - kaèm
-Uvijek isto. Onih poratnih godina postave me za predsjednika Narodnog
odbora Sreza. Najavi mi se grupa Mostaraca, Muslimana. ûo sam ve}: ho}e
mejtef. Te se ba{ pripremim. Evo ih zorom, pet-{est njih, stariji ljudi, sve ih
znam. Kako na vrata, ustanem, pozdravljam: »Dobro jutro, drugovi, izvolite!«
Odzravljaju, recitatorski, uglas: »Sabahajrulos, \emaga!« Gdje me na|o{e,
}a}a ih njihov, nikad me niko nije zvao \emaga. Rukujem se sa svima,
ponudim da sjednu, pitam je li kafa po volji? Vele da su prvu ve} popili, ali
»moè jedna predsjednikova, na dràvni tro{ak.« E, sad }u i ja malo po njihovu,
160
Drug \ema
pa se pravim nevje{t, pitam: kojim hairom, drugovi? Kaù. Pa ja po~nem, o

novim vremenima, o obnovi i socijalisti~koj izgradnji, o prioritetu obdani{ta,
osnovnih i srednjih {kola, a nakon finih dvadesetak minuta poentiram s brat-
stvom i jedinstvom. [ute. Mislim: evo ih, legli. Na to }e najstariji: »Dina ti,
\emaga, jesi li ti i{ao u mejtef?« Opet me na|e. Zna da sam mu sa sinom i{ao,
te {ta }u, kaèm: jesam. Do~eka me na prvu: »Pa, {ta ti fali, eto bi dva dobra
Vlaha od tebe mogli napraviti !« Propade mi pri~a. Eto vas tamo, i vas i mejte-
fa, velim...Ne moè{ ti ni{ta narodu na silu nametnuti, a Mostarcima pogotovo!
Gledao sam ga kako se veseli s Mostarcima, privatno, u Crvenom salonu
hotela »Neretva«. Par iz umjetnosti, par iz novinarstva, par iz njegovih {kolskih
klupa; gradski svijet...Tabire se sje}anja, pri~aju vicevi, gemi{ta...U neko doba pita:
- Zna li iko gdje je ona Romina, Kari}, da ga zovemo i kompletiramo.
Telefonom s recepcije na|em Fadila u âpljini, u »Mogorjelu«. Taman
zavr{ili svirku, pakuju instrumente. Velim, tako i tako, \ema pita za tebe.
Obradova se. Nakon pola sata ~ujemo harmoniku niz stepenice, a onda se pojavlju-
je Fadil i po~inje: »A moj Aljo, crne o~i.« On ustaje, podiè ruke, ide prema Fadilu,
ljubi ga, pa pjeva sa njim, zagrljen... Ostalo se do pred zoru. Govorio je:
- Nema pjesme nad »A moj Aljo, crne o~i.«
Gledao sam na tv-u 17. janura 1977. krhotine aviona na snijegom

popr{anim padinama planine Inac, kod Kre{eva. Nije mu{ki - plakao sam.
Nisam zbog funkcije, ona je nadomjestiva. Plakao sam za finim ~ovjekom,
Dèmalom Bijedi}em, koji je bio jedan i jedinstven. Za Razom, za svih osam
nastradalih... Nad tugom onih koji su ih ~ekali, a ne}e im do}i...
Sutradan me odrede da vodim program Radio Mostara. Svi jugoslaven-
ski tv i radio centri, od republi~kih do lokalnih, emituju klasiku, posmrtne
mar{eve. Suva, deprimiraju}a pogrebna muzika, bez pjevanja. Red muzike, red
telegrama. Od Titovog iz Tripolija, do kamarata iz Rudnika mrkog uglja u
Mostaru...Onda zamolim \emu [unju, tonca, da pripremi »A moj Aljo, crne
o~i.« U najavi kaèm sje}anje na onu veselu no} u hotelu »Neretva«, pa krene
pjesma. Prvi se uspio javiti jedan drug, zvani~no. Da me pita jesam li poludio.
A onda je zvao obi~an narod. Njihova tuga nije bila oskrnavljena.
Jeste Dèmal Bijedi} bio Vlast. Ali jeste, uz Mujagu Komadinu,
najpo{tovaniji i najobljubljeniji narodni tribun kojeg je Mostar rodio. Jer su uvi-
jek, i prije svega, bili Mostarci...
161
Zato i danas, ako u Mostaru pomenete ime Mujaga il \ema, prva,

neizostavna asocijacija je: Gospodin gradona~elnik, Komadina i Drug predsjed-
nik, Bijedi}.
Ne dâ ih Mostar.
2002.
162
Posljednji bogumil
Ima jedna dekada i pride masovne pomame za bogumilima. Nekad su se

sudbinom tih nesretnika, patarena, bogu milih a vlasti nemilih, bavili pametni,
mudri i probrani. [to iz nau~ne è|i, {to iz merhameta. A onda su navalili poli-
ti~ari. Nisu bez neke. Mora da je silan {i}ar iza toga.
Istorija, magistra vitae, tvrdi da su se pojavili u Bugarskoj, polovinom IX
vijeka, kao jeres; otpadnici od pravoslavne crkve, na ~elu s popom Jeremiasom
- Jeremijom, zvanim Bogumil. U~ili su, vele, narod, da ne treba pla}ati porez,
i}i u vojsku, zidati crkve; kom’ je do boga nek’ se moli u dvori{tu; da se ne treba
klanjati ikonama, ni duhovnim, ni dràvnim, da se vjera ne name}e ro|enjem,
nego prihvata ili ne prihvata s punoljetstvom da su materijalna dobra prolazna...
Po{to je to u~enje, gledano i odavde, kombinacija nevjere, neposluha, maltene
»komunjarsko«, vlast kao vlast, namah ih je po~ela tamaniti. Pa su bjeàli u
Srbiju. Tu ih je car Du{an Stefan do~ekao doma}inski, zakonom:
»I ko se na|e kao jeretik ìve}i me|u hri{}anima, da se oèè po obrazu
i da se izagna, a ko ga bude tajio, i taj da se oèè.«
Ni UNHCR-a da se smiluje, ni SFOR-a da za{titi. Do Desanke
Maksimovi}, koja sa zaka{njenjem od finih 600 godina traì pomilovanje i
bosanskog bana Kulina, koji 1199. prigrli vjeru za li~nu i dràvnu, a Ninoslav
Humski nije mimo njega. Pravoslavlje s Istoka i katoli~anstvo sa Zapada preo-
bra}ali su bogu mile, po milosti boìjoj, krstom, krièm i ma~em...
@ivjeli su, vele, i zlopatili bogumili od Bugarske, preko Srbije, Bosne i
Hercegovine, do Dalmacije. Stigli su daleko, a misao im je jo{ dalje doprla. Do
Italije, Ju`ne Francuske, Bohemije i Flandrije, ~ak preko La Man{a, do
Engleske...
163
Umirali su, ~ini se, samo u Hercegovini. Od Duvanjskog polja do Kifina

sela kod Nevesinja i od Popova polja do Bora~kog jezera, nekropola je do
nekropole. A se leè, vijekovima, bogu mili kameni spava~i, pod te{kim ste}-
cima, s rozetama i prepla{enim jelenima... »A se leì Tvrtko Vukas, a si bileg
se~e unuk mu Ivanko i pisa«, kaè mramor, na Sikimu{i, kod Ljubinja.
Najznameniju i najo~uvaniju bogumilsku nekropolu Radimlju su klesali
i pisali kova~i i dijaci Semorad, Miogost i Gruba~ u XIV i XV vijeku, a
ovjekovje~io Mak u XX...
S po~etka {ezdesetih godina toga vijeka upoznah Maka Dizdara, pjeva~a

- pisara mrtvih i Lazara Drlja~u, slikara - kova~a, jedinog ìvog bogumila, koji
se tada tako pisa. Maka upoznah kao student. Poslao me profesor Safet Burina
da Maka i brata mu Hamida odvedem do ateljea maestra Mehe Sefi}a. Maestra
nismo na{li. Na vratima ateljea u Pothumu sa~ekala nas je poruka: »Ja sam
oti{ao da se napijem.«
Hodih na Bora~ko jezero, da mi je vidjet slikara Lazara Drlja~u, o kojem
se u Mostaru ~esto pri~alo, u anegdotama. Ni njega nisam na{ao. Nije oti{ao da
se napije, oti{ao je u ribu. Dok traìm ko }e mi pokazati put do Neretve,
nabasam na mlade i vesele Francuze, koji kampuju uz jezero. To jezero Bora~ko
~abar je ~ista, modra neba, stropo{talog u dolinu, me|u gudure Prenja. Idem s
Francuzima kao prevodilac u prve ku}e. Kupe jaja i mlijeka, a poklone mi {e{ir,
slamnat, provansalski. Zatim }e mi dokon {umski radnik od Zavidovi}a
pokazati put do mjesta gdje slikar peca. Dok hodimo svjeòm i tamnom
{umom, pripovijeda kako ga je »gospodin Lazo slik’o«. Pri{ao mu na gradili{tu
i rekao: »Ja }u tebe slikati.«
Pa ga je slikao, danima. Nije ni{ta govorio, samo ga je slikao. A onda mu
je tu sliku, »pljunuti ja«, poklonio. Odnio je ku}i, kod Zavidovi}a, uokvirio, pa
stavio na zid. A nakon pola godine banu slikar na gradili{te. Da mu vrati sliku.
Da ne{to na njoj nije dobro. Zapucao je, za vikend, u Zavidovi}e i donio.
»Gospodin Lazo« je dugo razgledao i sliku i njega. Onda mu je vratio
zaklju~iv{i: »Ni{ta ovoj slici ne fali.«
Jo{ mi pri~a vodi~ iz Bosne kako je »dobar, a prijek ~ojek, slikar.« Kako
su ga za rata pretukli ~etnici, jer im je jurio sna{e, dok su oni i{li ginuti za kralja
i otad`binu.
- Pri~a se - {ap}e mi usred one puste {ume -i druga je Tita zaharlais’o s
vrata ’43.
164
Posljednji bogumil
Lazar
Drlja~a
A kad ga ugledasmo, ~ovjek iz Bosne me ostavi. Sjednem na breùljak

iznad i posmatram ga nad zelenom i razgovorljivom vodom. Stoji tamo visok,
tanak i suv, kao osu{eno drvo. Okrene se, veli:
- [ta si se ti tu na~e~e~io?
- Posmatram kako pecate, ~ika Lazo.
Ne okre}e se, veli:
- Nisam ja za tebe ~ika Lazo. Ja sam za tebe gospodin Drlja~a.
- Mi smo kom{ije...- zaustim. Presje~e me:
- Nismo mi nikakve kom{ije.
- Jesmo. Vi ste iz Krupe, a ja iz Petrovca. Pa poteèm najja~i argumenat:
- S porodicom Jovana Bijeli}a po maj~inoj, Smiljani}a liniji, mi smo
kumovi.
Vadi prvu pastrm~icu, polako skida s udice, nati~e na prut kroz {krge.
165
Zabada prut u obalu, da je riba u vodi. Dok stavlja nov mamac, govori:
- Nikakav je ~ovjek i nikakav slikar taj tvoj kum Jovan.
[utimo, zvizdan je. U neko doba, ne mene, kao da rijeku pita:
- Ho}e{ mi prodati taj {e{ir?
- Dobio sam na poklon, pokloni}u vam.
- Ko si ti da meni poklanja{?
Vadi jo{ jednu pastrmku, a nikad nije pecao nakon druge; jednu }e ispri-
gati, drugu su{iti; stavlja na prut, prebacuje mlat preko ramena, pa kre}e. Idem
za njim }utke, na rastojanju. Negdje pred ku}om }e:
- Da}u ti ribu za {e{ir.
Trampili smo. Ribu sam poklonio Francuzima i oti{ao za Mostar...
U Mostaru, u Radni~kom univerzitetu, imao je samostalnu izlo`bu.

Motivi Prenja, poneki portret. Planinu kod nas tako silnu i tako silno, ni prije ni
poslije, niko nije slikao. Kameni vrhovi Prenja na njegovim platnima,
veli~anstveni, tajnoviti i sveti, li~e na ste}ke. Nisu slikani, isklesani su...
U Mostar, sem na tu izlo`bu, rijetko je silazio. Od ljudi je zazirao jo{ od
dolaska na Borke 1931. U tom pustom kraju, daleko od svijeta, ìvio je svoj
vijek isposni~ki, samotnja~ki. U Konjicu je imao prijatelje An|eli}e, u Mostaru
doktora Hlubnu, predsjednika sreza Franca Novaka, u~itelja u penziji Mirka
Bruka i majstora - bakropisca, Sulu êlebi}a. S Hlubnom je razgovarao, itali-
janski, francuski i njema~ki, Franca je natjerao da slika motive Prenja, kod Sule
uìvao u srnama sa ste}aka prepisanim u bakar, a Mirku Bruku je pisao dopis-
nice:
»Dragi Mirko,
Kupi mi masline i radio aparat. Masline kupi opuzenske , nipo{to barske,
a radio «RR Ni{», a ne «Rudi âjavec», jer ne hvata Keln. Barske masline i
banjalu~ki radio govneta ne valjaju.«
»Dragi Mirko,
Kad umrem, ostavite me na vrhu Prenja, da me orlovi cuckaju, ili me
sahranite na nekropoli, na Borcima. Natovarite veliki ste}ak na mene, da kauri
ne seru po meni. «
Sretnem ga kod majstora Sule ’65. U dugoj pelerini, s dugom sijedom ko-
som, bradom; {tap pored njega. Vi{e je li~io na Mojsija iz pustinje, nego slikara
s Boraka. ]utao je i razgledao neki bakar. Kao da me nije primijetio. Tek kad
Sule upita jesam li za kafu il’ limunadu, ne diù}i pogled s bakra, preduhitri me:
166
Posljednji bogumil
- Limunadu, {ta }e mu taj otrov.

Onda podiè glavu, veli:
- A umrije Jovan?
- Lani, - potvrdim.
- Znam - veli. - Bio je dobar ~ovjek i dobar slikar, Jovan. êstitog si kuma
izgubio.
Jula, 13. 1970. umro je u bolnici, u Konjicu i Lazar Drlja~a, ro|en 1882.
u zaseoku Blatno kod Bosanske Krupe. Sarajevski |ak, be~ki student, pari{ki
slikar, zato~enik na Sardiniji u Prvom svjetskom ratu, portretista italijanske
kraljice Jelene, dok ga je posje}ivala u bolnici i posljednji bogumil XX vijeka.
I{ao sam da ga ispratim. Pred [anti}a ku}om, u kojoj su ostali nedovr{eni
portreti \ordana Bruna, Kopernika il’ Galileja, dvojice od njih, nisam vi{e si-
guran kojih, ali njegovih miljenika op~injenih, kao i on, univerzumom – okupio
se neobi~an svijet. Narodna vlast iz Konjica, Mostara, Krupe i Sarajeva, prva
postava bh.likovnjaka, novinari, Sule, Franc, dr Hlubna, Mirko, An|eli}i, radni-
ci sa {umskog radili{ta i seljaci s Boraka u jedinim sve~anim bijelim ko{uljama
i suknenim hla~ama, od kojih zapahnjuje miris loja i bosioka. Prido{lice stoje
po grupicama, razgovaraju tiho, jedan seljak i onaj moj davni vodi~ udaraju
krampama po dnu grobnice iz koje pr{ti kamen i sijevne iskra. Seljaci ~u~e ili
stoje, a svi pu{e }utke il’ motaju {kiju. Njihova lica s koòm od hrastove kore
ni{ta ne govore, njihove {ake, ogromne i pune oìljaka, kazuju sve o tim potom-
cima Semorada, Miogosta i Gruba~a. Kasno je popodne, iznosi se kov~eg...
Plitka i kratka raka, ne moè stati. Visok je ~ovjek bio Lazar Drlja~a, a smrt ga
produìla. Poloè kov~eg pored rake, pa nastave dubiti ìvac - kamen, a nad
Borcima se sno}ava. Mrak ne pada sa zalaskom sunca. Modar je i leden, kao da
jezero narasta i potapa sve okolo. Samo vrhovi Prenja, gordi kao ste}ci, jo{ dugo
blje{te, osun~ani. U tom mraku na zemlji i svijetlu na planini spu{ten je u
kamen i vje~nost slikar Lazar Drlja~a. U ime ULUBIH-a, podru`nice za
Hercegovinu, opra{tao se dostojanstveno mlad kolega Jusa Nik{i}. U ~ijem
slikarstvu ima poetike, u ~ijem govoru ima slike. U jednom trenutku nadahnu-
to uzvikuje:
- O, i vi vuci planinski, si|ite s vrhova Prenja, da se oprostite!
U mrzloj ti{ini kraj groba, jedan }e seljak:
- Ne prizivlji, jebli te vuci, sve }e nam ovce poklat!
Na spomeniku slikara i isposnika pi{e: »LAZAR DRLJAÂ – BOGUMIL«.
167
Bogumili su u tami minulih vijekova bili prva bosanskohercegova~ka

dijaspora. Po sudbini, ova dana{nja, jedini je njihov istinski, punopravan
nasljednik.
[to nije tema ove, nego jedne druge, op{irnije, a jednako tu`ne pri~e.
2003.
168
Nije oko doratovo prkno
Malo – malo, Ameri usre}e Britance. Nedavno su im utrapili jedan rat »u

potrazi za oru`jem za masovno uni{tenje«. Oru`je jo{ nije na|eno, a nafta jeste.
Blair mora na}i odgovor pred Parlamentom: za{to je zemlju uveo u rat s la`nim
razlogom? U me|uvremenu, kako ih je bog dao uvijek dobronamjerne i {iroke
ruke, Blairovi prekoatlantski prijatelji nude novo dobro: GM food, tj. genetski
modificiranu hranu, kod koje ima jedna mala zaka~ka. Sjeme se ne ubire sa
ètvom. Za svako sijanje treba kupiti novo. Treba li re}i ko mu je vlasnik? GM
je glavna tema na BBC2. Stru~njaci vode}ih USA giganata za proizvodnju GM
hrane tvrde da je to zdrava i sita budu}nost ~ovje~anstva. Elita britanskih
eksperata uzvra}a da nisu 100% nau~no uvjereni u pun stomak u zdravom
tijelu, ali jesu u pomor malih farmera, koji se kod nas, prosta~ki, zovu seljaci.
Onda Ameri poteù argument GM »golden rise«, tj. genetski proizvedene
»zlatne riè«, koja pobolj{ava vid. Britanske kolege se u potpunosti slaù, s
napomenom: samo u slu~aju da se jede 6 kilograma »zlatne riè« dnevno.
Toliko, u prosjeku, pojede jedno gladno selo u Se~uanu. I njih, Ameri, namje-
ravaju usre}iti, jer imaju uvid u kineski jelovnik i broj konzumenata, koji je
poprili~an. Li{i}e ih gacanja po riìnim poljima, a u{tedje}e na cvikama...
Posmatram i slu{am tu tv debatu, ravnodu{no. A sje}am se, s drago{}u i
s neobi~nom toplinom, doktora Dragutina Hlubne koji je prije Amera i »golden
rise« zasluàn da su Mostar i Hercegovina bar 1% bolje vidjeli...
Sretnem, u zimu, ta~no prije 30 godina, Bracu Komadinu. Braco je moj

prijatelj, sin Salkin, a unuk Mujagin. Salko je bio stomatolog. Mujaga je bio
jedan. Salko se bavio zubima, Mujaga gradom, a Braco je zabrinut. Vodi majku
169
na operaciju. Treba joj probiti novi suzni kanal. Nimalo ugodna stvar. Pitam ga
gdje }e s majkom?
- Kako gdje }u, pa kod Hlubne! Nemam ja rezervnu mater!
- Ali Hlubna je u godinama. Zar jo{ operi{e?
- Napunio je 80. A naravno da operi{e!
Zovem Hlubnu u bolnicu. U sali je. Kad se ~ujemo, kaèm mu kako bih
volio porazgovarati za novine. Pita: »A za{to?« Objasnim. Misli da se tu nema
{ta posebno razgovarati, ali da razumije da je to moj posao. U bolnici nije zgod-
no. Tamo je zauzet. Ali, da se na|emo kod ku}e.
Pa smo razgovarali. Sje}ao se kako je medicinu po~eo studirati u Be~u.
Pa, onda, u Rimu jednu godinu. Onda je do{ao Prvi rat. Oti{ao je u Solun,
dobrovoljno. Pa u Albaniju, kao pilot. Imao je i spomenicu koja se zvala
Albanska. A iza rata odlu~io se za Bern. U Bernu je diplomirao 1923. Pa je i
doktorirao u Bernu. Tamo je upoznao Hedi. Pa su 1931. u Mostar do{li zajed-
no. On je brinuo o ljudskim o~ima. Hedi je brinula o njemu. A godi{nje su
provodili u Bernu. îtav mjesec. Voljeli su Bern.
- Sretnem se tamo sa svojim starim kolegama, ba{ se fino odmorimo u
Bernu - govorio je, smje{kaju}i se neobi~no plavim, toplim o~ima.
Gospo|a Hedi je govorila:
- Znate, kad do|emo u Bern, Dragi prvo jutro ode na kliniku. Tamo ga
do~ekaju prijatelji. Popiju kafu. Popri~aju o novostima u struci. Onda mu obuku
bijeli mantil, stave masku i daju skalpel. I tako on ~itav mjesec odlazi svako
jutro da vidi prijatelje i po cijeli dan operi{e. Kad se vratimo u Mostar, veli: »O,
ba{ smo se lijepo odmorili u Bernu!«
Sljede}eg dana, zorom, ve} je na biciklu. Bicikl je italijanski, marke
»[tirija«, s punjenim gumama iz 1924. Mostar je i{ao na posao kolima i pje{ke.
Ra|e kolima. Doktor Hlubna biciklom i stizao na O~no uvijek prvi, ta~no u 6.
Zove jednom gospo|a Hedi Radio Mostar, uspani~ena.
- Ne znam {ta da radim. Dragi je odlu~io da umre. Leì u sobi, okrenuo
se zidu, ne}e da jede, da razgovara.
Odem. G|a Hedi {ap}e da su mu ukrali bicikl. Onaj s punjenim guma-
ma... Kolega i prezimenjak moj, Drago, sa~ini i na radiju objavimo vijest.
Ujutro, sabah, zovu iz Stanice milicije: »Evo je neko no}as prislonio nekakvu
harabatiju uz zid Stanice. Bi}e da je doktorov bicikl.«
Na toj harabatiji nastavio je odlaziti na posao. Do penzije. Penzionisan je
kad su se stekle zakonske godine, kao {ef O~nog odjeljenja Medicinskog cen-
170
Dr Dragutin
Hlubna
tra »Dr. Safet Muji}«. Kolege su mu priredile ap{id, s poklonima. Kolege su ga

voljele. Bilo je dirljivo i trajalo je dugo u no}.
Sljede}eg jutra zatekli su ga u bijelom mantilu, na radnom mjestu.
Pozdravili: »Dobro jutro, [efe!« On je odzdravio. Pa su odràli uobi~ajeni sas-
tanak, uz kaficu. Pa je, uobi~ajeno, mada nepu{a~, svakoj kolegici pripalio ciga-
retu. Pa je svako krenuo ne~ijim o~ima...
I tako je, s 80, uradio novi suzni kanal majci mog prijatelja, Brace
Komadine. Uspje{no. Pitah ga, za{to je odbio primamljive ponude iz [vaj-
carske, Njema~ke, Italije, Austrije... Govorio je:
- Mene je uvijek vukla rodna gruda. Ja sam sretan {to sam radio u
Mostaru, jer sam ovdje ro|en. Sretan sam {to sam radio ono {to volim da radim.
Moj posao je vrlo lijep posao, to je filigranski posao. Svaki rez mora biti ta~an
i odmjeren. U milimetrima.
171
Pisah o tom poslu i dr. Hlubni te 1973. Ponedjeljka, kad je tekst objavljen,
idem na Rondo na ugovoreno kafendisanje sa Zukom. êka ve}. Suva je zima u
Mostaru, on sjedi preko puta pe}i, u uglu. Crna kovrdàva kosa, crna, uredna brada,
crna rolka, crne somotke, crni |ubretarac, crne ~arape i crne zepe. Zuko Dzumhur
je bio lijep ~ovjek. Zuko je li~io na mladog Omara [arifa. Zuko je ujutro pio kafu
iz fildàna, limunadu i ~itao novine. Prvo »Politiku«, u kojoj je primao platu za
nedeljnu karikaturu, onda »Oslobo|enje«. Sad je ~itao »Slobodu«.
- Naru~i kafu dok zavr{im, upravo ti ~itam ovo o Hlubni.
Ostavi}u nas sada tako dok sjedimo u toploj kafani Rondoa. On ~ita, ja
strepim {ta }e re}i kad sklopi novine.
Doktora Hlubnu sam susretao godinama kasnije, s mikrofonom, pred tv

kamerom, na redovnim godi{njim balovima mostarskih ljekara u »Bristolu«,
potom u »Ruì«, koje je otvarao sve~anim valcerom, na koncertima
Simfonijskog, na pozori{nim premijerama, na poetskim ve~erima, likovnim
izlo`bama, na sahranama, na sve~anostima Grada... Bio je gradski ~ovjek, od
{irokih interesovanja i svakog reda – svugdje ga je bilo...
Gledam ga kroz staklo operacione sale, pod maskom, sa skalpelom.
Nagnut je nad o~i tek ro|ene bebe. Kad ot{krinusmo vrata da ga kamerman TV
SA Emir Koso snimi, ~ujemo kako ispod one maske pjevu{i uspavanku. Poslije
smo pili kafu u njegovoj ordinaciji. Dok je prinosio fildàn ustima, ruka mu je
drhtala. Pitam mladog okulistu, dr. \or|a Kuli{i}a, kako moè operisati a ruke
mu se tresu. \okica se smije, veli:
- Ne brini za [efa. îm uzme skalpel, ruka mu je mirnija nego moja. I da
zna{: ne znamo {ta bismo bez njega. To {to nau~imo ne treba pominjati, mogao
je dràti katedru na bilo kojem univerzitetu u svijetu, a na|e nam se u svakoj
prilici. Kolege bi ljeti vikendom na more, zimi na planine, a obavezna deùra.
Ne brinemo: [ef }e uvijek deùrati umjesto nas. Takvu ljudsku dobrotu ni u
dje~ijim bajkama ne}e{ sresti.
Za jedne od deùra svratim. Zdrav je dan, nema pacijenata, sjedimo na
klupi u dvori{tu ispred O~nog. Sje}a se gimnazijskih dana, prijatelja... Fale mu
prijatelji, àli se. Njegova generacija je pomrla i mada se mladi trude da se ne
osje}a sâm, osamljen je.
- Boè, kako ovaj ìvot brzo pro|e! - re~e s uzdahom i sa smje{kom.
Imao je, tada, 80 i ohohoho.
Sestra do|e, hitan slu~aj, veli. Oti{ao je u operacionu salu.
172
Operisao je, a bliìo se 90-oj. îm je prestao, iskopnio je veoma brzo i veoma
tiho. Nije umro. Njegov vid se ugasio. Dr. Dragutin Hlubna je jednostavno sklopio
o~i i utonuo u tamu. Koju je poraàvao jedan dug ljudski i dva radna vijeka...
Pred rat, svratih na O~no. [ef je bio dr. ]ustovi}, jedan dostojan nasljed-
nik Hlubnin i jedan Mostarac od formata. Vodio me na tavan, da mi pokaè
[efovu bistu. Bistu je uradio Numan, maestralno. Bio je to dr. Hlubna kakvog
pamtim. âk su se i njegove o~i u tom bijelom hladnom kamenu ~inile ìvim,
neobi~no toplim i neobi~no plavim. Govorio mi je tada dr. ]ustovi} kako }e
bistu sve~ano postaviti u dvori{tu O~nog. Da je [ef vazda tu.
Onda je bio rat. Je li dr. Dragutin Hlubna si{ao s tavana u dvori{te, ne
znam. A nepravda bi bila dràti u mraku ~ovjeka zbog kojeg Mostar,
Hercegovina, dio Dalmacije, puno nekog svijeta u [vajcarskoj, a s ratom i dalje,
i danas bolje vidi.
Za kraj ovog kazivanja, evo }u se vratiti Zuki i sebi na Rondo, u onu suvu
zimu ’73. Zuko sklapa »Slobodu«, pa veli:
- Fina ti je, topla i ljudska pri~a o Hlubni. Taj je gospodin svaku ovu rije~
zasluìo.
Porastao sam na onoj stolici. Zukina mi je iznad svih uredni~kih. A on
~e{ka bradu, imao je taj obi~aj dok smi{lja pravu, pa dodaje:
- Samo ti naslov ne valja.
Ubi me. Ja na naslov posebno ponosan. U tom »Dobro jutro, doktore
Hlubna!« vidim izlazak iz mraka, radost rasko{ne svijetlosti koju je vra}ao
ljudima...Nesretan, pitam:
- A kako bi ti naslovio?
- Ja bih naslovio - govori polako i skroz ozbiljno – »Nije oko doratovo
prkno.«
Tri sam desetlje}a i za jednu beskrajnu, ìvu tugu daleko od prvog zapisa
o dr. Dragutinu Hlubni. Sad mi ga zlatna rià prizva u sje}anja, pa mostarih s
njim. I sa Zukom.
Nezaboravom na dr. Dragutina Hlubnu zabiljeìh sje}anje, a Zuki za
hator promijenih naslov.
2003.
173
174
Franjo s obje strane
Na uglu Cernice i Korza bio je prvi mostarski »Zdravljak». Burek, sirni-

ca, jogurt, kokta, napolitanke... Valjda je bilo jo{ pone{to, ~ega se vi{e ne
sje}am. Sad tu Zela drì kafi} u kojem se okupljaju Mostarci. Sabiram se s ge-
neracijom. Jutro je, bura je, lijepo }utimo. Vani projure pokoja kola i promakne
pokoji prolaznik. Posmatram kako se bura poigrava s plasti~nom kesom. Na-
duva kao balon, podigne, a onda tresne o zid Revije. Kesa splasne, sklizne na
trotoar, umiri... Prebaci je na sred ulice... Pregaze je to~kovi... Ona opet oìvi,
posko~i. Spetlja sa stranicom novina, pa se, zagrljeni, kao ljubavnici, zalijepe
za prozor kafi}a.
- Boga vam, zna li ko {ta bi s Franjom? - pitam.
- Kojim Franjom!? -
- Franjom Federmanom? -
- Ko ti je, pa, Franjo Federman!?
- Franjo s kolicima i s metlom. -
- A Franjo, ~ista~! – neko }e.
Odjednom se svi trznu{e. Svi ga se sje}aju, svako ima pone{to re}i i niko
ne zna sudbinu Franje Federmana. Je li se izgubio pred rat ili mnogo godina
prije? Sad se sje}aju da nikad nisu pro{li od Musale do HIT-a, il’ obrnuto, a da
ga nisu susreli. Ponekad protabirili koju, ponudili cigaretom... »Bio je fin
~ovjek, Franjo.«- govore. Govore sve lijepo, kao {to se govori o mrtvima. A kad
je i{~ezao s Korza i iz Mostara niko se, zapravo, ne sje}a.
Davne jeseni, pitome i aljkave, prznila je opalim li{}em, pozvah ga na

kafu, pred »Jagnjetom«. Parkirao je kolica s metlama uz Ribi}ev taxi, »Mer-
175
cedes«, skinuo oran` kapu s plavim {iljtom, odloìo na stol. Zamolih ga da mi

pri~a o sebi. ûdio se: »Za{to!?« Za novine, velim. Brani se da on nije za novi-
na, a da je na radnom mjestu. Pitam, ima li pauzu za ru~ak? Veli, ima. Ne kad
je gladan, ve} kad je besposlen. Pa je govorio:
- Ja sam ro|en u Gospo|ince, Vojvodina, srez @abalj, kod Novog Sada.
Tamo, u Gospo|ince, srez @abalj, nemam nikog, sve je davno pomrlo. Nemam
tamo nikog, ni brata, ni sestre, niti me {ta vu~e u Gospo|ince. Svejedno mi jesam
li ovde ili tamo, raditi moram svugde po{teno. Od svojih nikog ne pamtim, ni
majku, ni oca, samo staru babu pamtim. Stara baba je umrla ’44. u Gospo|ince.
Kada je bio rat ja sam bio u logoru, u mestu Aleksa [anti} i bavio se poljoprivre-
dom. Radio sam najvi{e kao ko~ija{, jer sam dobro znao oko konja. Vi{e sam bio
s konjima, nego s ljudima. Onda sam radio na berbi kukuruza i tada sam se oènio
od 14 godina. @ena mi je Vegar Stoja iz âpljine, selo Tasov~i}i. I Vegar Stoja je
tako|e bila na berbi, a ona je osam godina starija. Ja sam dvadesetosmo, pa vi
sra~unajte. Imam petoro dece, a u mestu Aleksa [anti} se rodilo ~etvoro, sve
ènske. Jedna se zove Anica, druga Kristina, tre}a Kata, a ~etvrta An|a. Sve su se
poudale. Tri u Nema~koj, a jedna ovde, za Uzeira Kapetanovi}a, koji radi na uto-
varu u »îsto}i«. Kristina mi se vratila iz Nema~ke, razvela se i do{la gola i bosa.
Ni u{te|evine, ni ni{ta. Jadan ja {njima, pa to ti je...
Pripali »Zetu«, povu~e dva dima i nastavi :
- A ja sam prvo do{ao raditi u âpljinu, kod Tasov~i}a. Onda ~ujem da u
Mostaru ima posao s konjima. Ja sam vazda bio ko~ija{ i tamo preko, u
Vojvodini, pa sam do{ao u Mostar, u »[pediciju«, kad je Remza Puzi} bio
direktor. [est godina i pet meseci sam bio ko~ija{, dok nisu prodali konje i
ukinuli radno mesto ko~ija{a. Tih {est godina i pet meseci, to je bio ìvot! A od
kad nisam ko~ija{, vazda sam u »îsto}i«. I sin mi Franjo radi u »îsto}i«. On
je jedini ro|en u Hercegovini. Kad sam njega dobio, nakon ~etiri k}eri, rekoh:
dosta sada. Tako nisam imao vi{e dece, samo petoro. Franjo je mogao u {kolu,
ali mu nije i{la. Nije mu i{la, {ta ja znam. Nije {}eo, ne{to mora da je bilo u toj
{koli kad nije {}eo. Sad ìvi s nama. Imam stan, Put za Opine, jednosoban. Tu
smo èna, ja, mala Kristina, ona {to se vratila iz Nema~ke. One druge dve male
su tamo, one se ne}e valjda, vra}ati. A i kuda bi? Posao mi je: ~ista~ ulica.
Korzo... Jel’ se zove Korzo?... Od Musale, pa do HIT-a, sve je moj rejon. S obe
strane Neretve i s obe strane ulice. Meni posao nije teàk, ja sam nau~io raditi,
~itav ìvot ni{ta ne radim, nego samo radim. Sad malo teè, jer sam oboleo. Ali,
to ne pije vode i radi se svakako. Dok mi doktori nisu rekli, nisam znao da sam
176
Franjo s obje strane
Franjo
Federman
oboleo. U bolnici vele: oslabilo ti srce, ima{ tlak. U dispanzeru vele: ima{ sjenu.
I{ao sam u Sarajevo, na vojnu komisiju, da me oslobode rezerve. Oslobodili me.
Vele: ima{ sjene s obe strane. [ta je to ta~no, taj tlak i sjene, ja ne znam. Slabo
se razumem u bolesti, ja se najbolje razumem oko konja, samo su ih ukinuli u
»[pediciji«, pa ih vi{e nema. To mi je ostalo ào, jer je ko~ija{ jedan dobar
posao, ako se ~ovek razume oko konja.
Zaka{lja se, ugasi cigaretu, opu{ak spusti u kolica.
- Ove godine me dobro po{lo, da mi ne na|o{e te bolesti. Bolje bi bilo da mi
ih nisu na{li, pa da i ne znam za njih. Ovako mi je teè kad znam. A kaèm vam,
dobro me po{lo. U preduze}u sam dobio sat za deset godina rada. Dobili su i drugi,
ali dobio sam i ja. Evo ovaj. Radi k’o sat. A za Dan ustanka, 27. juli: opet nagrada.
To vam je kad ~oveka dobro po|e. Dobio sam od Socijalisti~kog saveza nagradu
za najbolje odràvanje ~isto}e u Mostaru, 250 hiljada. Veliko je to kada meni, iz
177
Vojvodine, u Mostaru daju nagradu za najboji rad. Nisam dinara potro{io. @ena
potro{ila. @ene dobro znaju potro{iti. Milion da im dadne{, one bi potro{ile. âs
posla i para vi{e nema. Plata nije velika, sva{ta mi se nakupilo. Od Nove godine
nisam platio ~isto}u. To mi nije ào dati, jer je mome preduze}u. I mome zetu
Uzeiru, onom {to radi na utovaru...Ako bude sre}e, ovde }u i u penziju. Bogami,
ne znam koliko mi je do penzije. Ima to negde zapisano. Moje je da odràvam svoj
rejon, Ulica Korzo, s obe strane, a drugi sve u knjige pi{u... Svak svoj poso nek radi,
tako je najbolje...Po{teno da vam kaèm, meni je svejedno. Kadgod mi padne na
pamet, a kadgod ne padne, ona preko, Vojvodina. Nisam nikad i{ao, ne}u nikad ni
i}i. Nemam nikog i nemam ni{ta tamo. Dve su mi k}eri u Nema~koj, a sve ostalo
mi je u ovom Mostaru, ko da sam se ovde i rodio. Nemam ni velikih èlja, ali da
vam kaèm ne{to otvoreno. Rekli su mi da sam bolestan ~ovek, toliko su mi rekli
da se ~udim kako sam uop{te ìv. Pa me nervoza fata, deca ne}e da me slu{aju,
svako na svoju stranu, a malo mi je i èna bolesna. Mene je sramota iskat’ u pre-
duze}u, dali su mi stan i sat jo{. Na sat se ne mogu potuìti, na stan se ne mogu
potuìti. Jednosoban, a ne treba mi ve}i. Samo, ~etvrti sprat. Dok se popnem, du{a
mi na nos iza|e. Da mi je bliè zemlji, pa da je i manji, stisnu}emo se nekako... Ja
sam poslom zadovoljan i svojim rejonom, samo gra|ani malo vi{e bacaju svega i
sva~ega. Kad ih opomenem, uglavnom prestanu. Nekim ne sme{ re}i. A ti su, kao
i ja, do{li odnekud, iz preka. Ja njih, kao i vi mene, po govoru poznam. Njima
}utim. Kaèm li {ta, po{alju me, da prosti{, u neku stvar. Jo{ kaù: Ja te pla}am da
~isti{ i }uti{. Istinu govore, takvo mi je radno mesto. Al’ ja to njima ne govorim
samo zbog ~isto}e i zdravlja il {to mi je te{ko o~istiti, nego zbog ugleda grada. Ipak
je ovo centar Mostara, Korzo. Ko god odkud krene, mojim rejonom pro|e...Izvinite
me sada, dosta sam pri~o, ~eka me poso...
Puste li su godine otplovile Neretvom, nizvodno i nepovratno. Pusti li su

ljudi otplovili s njima... Sad posmatram kako vjetar bezdu{no vitla plasti~nu
kesu. Podigne u vis, tresne o zid Revije...Kao da i mene vitla, mrcvari sa njom,
odjekne pod rebrima. Takav, nikakav, sr~em ohla|en espresso i sje}am se kako
je govorio Franjo Federman. A ne sje}am se koje. Znam samo da je bila Godina
Kad Ga Je Dobro Po{lo...Kad je jedan Franjo bio na Korzu, s obe strane. I jedan
Mostar u Mostaru.
S obje strane.
2003.
178
Molitva za baku Penavu{u
Po~etkom 80-ih upoznam slikara Zvonimira Perka. Bio je bole}iv od dje-

tinjstva, a slikao je ~udesno. Majka Zvonkina mi pri~ala kako je u njihove
Dobrkovi}e neko od gastarbajtera donio trubu, pa trubio u predve~erje, u dalji-
ni. A njen Zvonko rekao:
- Majko, neko svira crveno.
On je zvuke ~uo u boji, na platnima slikao skulpture, uklesavao sonete.
Profesor njegov, Alija Ku~ukali}, }e zapisati da talentovanijeg u~enika od Perke
nikad nije imao. Ni Hercegovina posna kr{a likovnog hroni~ara, dodao sam tih
godina, kad je silazio u Mostar s mapama crteà i pokojim uljem. Prodavao u
bescijenje, il’ poklanjao. Stidljiv i tih, o slikarstvu je govorio kao o jedinoj
ljubavi. Bolest ga je vratila sa studija iz Sarajeva, ìvio je s majkom, ubogo.
Slikao je kad bi mu bra}a, privremeno vani, poslali za materijal, pje{a~io 7 kilo-
metara do Li{tice, kad je imao za kafu.
- Najvi{e me mati i baba razumiju - govorio je.
Baba nije bila njegova. Bila je Sofija Naletili}-Penavi}, kra}e i znameni-
je: baka Penavu{a. Odveo me da je upoznam, u ljeto. Uz put za Dobrkovi}e, u
Oklajima kod Li{tice, pod bijelom kamenom ku}om, garaà. Nasred, u hladovi-
ni, na trono{cu, diljala je puna~ka starica u crnini, duvanskom dimu i s
nao~arima ispod ~ijih debelih stakala motre uve}ane, blage o~i, a sa èljeznih
stalaà, il’ udobno posjeo po podu, neobi~an svijet. Ptice doma}e i grabljive,
vukovi i jaganjci, zmije s kr{a i amazonske, lavovi, tigrovi i majmuni - sve je
baka pripitomila pod budne o~i Mojsijeve, koji na jednoj skulpturi »~uva
pun~eve ovce«. U }o{ku brkat Mijat Tomi}, do njega jo{ jedan, isto brkat,
Crnogorac, nekolike Gospe @alosne i desetak raspetih Isusa, ispod ~ijih ~avala
179
kaplje krv, a s dna oka, kao kod El Grekovog Sv. Tome u tole|anskoj katedrali,
otkida suza. Svijet Biblije, Brema, Grimovovih bajki, La Fontenovih basni i
»Vesele sveske«. Svijet bake Penavu{e, ~ije iskustvo upu}uje na blagost i
ljubav. U~i pomirenju i pra{tanju. U~i ~ovje~nosti, na primjeru zvjerinja. Bazao
sam od Uficija, Luvra, Prada, Ermitraà i Tejta - do ne znam koje sve riznice
evropske likovnosti i kiparstva, divio se priznatijoj umjetnosti, ali nigdje takvu
milosnu i svetu dobrotu nisam na{ao.Te njene figure, u bojenom drvetu, nisu
li~ile na Mikelan|elove, Rodenove, Murove... Li~ile su na molitve. Od ljeta ’81.
godinama dragocjene sate provedoh u toj garaì. A kad god se sjetim bake, uvi-
jek je to prvi susret. Poklonila mi je »Ticu ov~aricu«.
- Zvonko je lipo pripovido o tebi, a Zvonka treba pomo}, jako je dobar
Zvonko.
Bila je ve} slavna, imala izlo`be i kataloge, a Josip Depolo, najugledniji
hrvatski kriti~ar, nakon prve samostalne u Zagrebu, zapisao:
»îtavom svojom natprosje~nom darovito{}u i osjetljivo{}u Penavu{a
pripada najvi{im kiparskim dostignu}ima novijeg razdoblja hrvatske, a time i
jugoslavenske skulpture.«
Bilo joj tada 69 godina.
Za odlazaka u Oklaje, zaticao sam je u garaì: dilja i pu{i.

- Ovdi me ni{ta ne boli. Kad sam gori, u ku}i, zaboli me {togod.
Od onog {to mi je pri~ala o sebi pamtim: ro|ena 6. sije~nja 1913. u
Mokrom. Djetinjstvo: zlehudo. [kole: nikakve. Pismenost: samouka, u desetoj.
[kiju nau~ila motat’ sa {est, pu{iti u osmoj. Rodila {estoro, ìvo i zdravo troje.
Sin Vitomir umro ’77.Te godine unuku Draganu iz likovnog zadali doma}u:
drvena koko{. Padala ki{a, stra’ je da se unuk ne pre’ladi, pa na{la drvo i izdilja-
la. Ocjena: vrlodobar. Draganov razred navalio da im dilja. Tako joj se omililo.
Broj samostalnih i kolektivnih izlo`bi: ne zna. Gdje je izlagala: ne zna. Na
otvorenje: nije i{la. Kritike: ne ~ita. Kad je pitah zna li da su joj u Zagrebu »dali
sobu« - zaseban prostor u Muzeju umjetnosti - veli:
- Ja je nisam vidila, a govori se da jè.
Pripovjedat’ o sebi nije voljela. O onom {to izdilja, jeste. Skulpture je zvala
imenom, »komad« ili »drvo« Kad }utanje potraje, na~eo bih pri~u od neke.
- Lijep ovaj nov lav, bako, isti kao prvi.
- Nije isti. Prvi grabi, a drugi se smije, zar ne vidi{?
Zagledam se, zbilja se nov lav smije. Pitam:
180
Sofija
Naletili} - Penavi}
- [to se, bako, lav smije?

-[to se smije!? Pa, vidi kako onaj prvi grabi, pa mu smi{no.
Onda tiho dodaje:
- Ne volim vri|at’ ljude, al’ ljudi danas puno laù, pa se zato lav smije.
Ne}emo dalje.
Nastavi diljat’, pa se sama zasmije. Voljela se smijati, a smijala se
rumeno, prelazno.
Izdiljala psa i zeca. Jedno tijelo, glave na suprotnim stranama.
- [ta je ovo, bako?
- Ovo se zove: »Ne mogu se sti}i«. Jer, ovako cuko nikad ne moè sti}i
zeku.
Pokloni mi sovu.
- Budi mudar k’o sova. - veli.
181
Milenoj za polazak u {kolu pokloni veliku kornja~u.

- Da ima na {to sjest’ kad obuva cipele. A kornja~a je dugovje~nost. Nek
ti k}er dugo i sretno ìvi.
Do|em jednom, lakira »komad«. Ma~ka i mi{, zagrljeni. Ina~e bi izdilja-
la, obojila temperom, ostavila da se osu{i, pa lakirala.
- Ljube li se ovo mi{ i maca, bako?
- Ljube se, jà! Ovo sam nazvala »Bratstvo i Jedinstvo«. Sve {to do|e na
ovaj svit, moj sinko, treba da se voli.
Pitah, {ta najvi{e voli izdiljat’?
- Od svega najvi{e volim Isusa, vidi{ kol’ko je tamo raspéla, a jo{ ih je
vi{e oti{lo u svit. On je svakom oprostijo, tako i mi treba da oprostimo. Zato
njega volim najvi{e. I Gospu @alosnu isto volim. Napravila sam je da zamoli
sina Isusa da se smiluje i da bude mir me|u ljudima.
Priznah joj da sam nevjernik. ûdila se. Pravdah se kako boìji pred-
stavnici nisu ~emu, kako svako moli svoga Boga, kako bih mogao vjerovati da
je Jedan, a ispada da ih je vi{e. Pomenuh slu~aj kolektivnog rukovodstva na
zemlji, pa ako je na nebu ista stvar, kako vjerovati? Nije me poku{ala u~initi
vjernikom.
- Bog je jedan i pravedan - zaklju~ila je.
Vremenom smo se sprijateljili. Ako ne odem, nazovem, ili sin njen, Niko,
zove:
- Zove te baba (tako je zvali svi u ku}i) da u nedjelju s Azrom i malom
do|e{ na ru~ak. Ja bih si{ao po vas.
Odlazili smo porodi~no nedjeljom, obavezno za Boì}, Uskrs il’ onako.
Trpeza je bila mirisna i ukusna, a obitelj bakina hercegova~ki gostoljubiva,
vesela i prisna. Hodo~astio sam do bake i s prijateljima: [ibom, Zupcem, Perom
Radovi}em... Svakom je pone{to poklonila. Radovi}u, zbog porijekla, izdiljala
»Crnogorca«. Postavio sam bakinu i Perkinu izlo`bu u hotelu »Neum« uz dane
JRT ’87, a njenu samostalnu uz otvorenja Vara`dinske banke u Li{tici. Govorila
su dva predsjednika gradova i direktor banke. I ja sam govorio. Prva je bila:
- Novinari i pjesnici u pravilu ne otvaraju banke, sem u krajnjoj nu`di.
Niko joj prepri~ao, dopalo joj se.
- Belaj si ti! - smijala se.
Svijet bake Penavu{e prostirao se od Mokrog do Oklaja i od garaè do
{krto obrasla kamenjara, po kojem je »usicala drvo« dok je mogla, i do crkve.
182
A voljela je slu{ati o putovanjima, stranim zemljama, galerijama i muzejima.

Najvi{e o »svetoj umjetnosti«. S istom pa`njom i po{tovanjem pratila je
povr{na sje}anja na baziliku Sv. Petra u Rimu, hram Vasilija Blagorodnoga u
Moskvi i Zlatnu dàmiju u Bagdadu, koja joj kazivah po povratku... Od tog {to
je »izdiljala« najdraè »komade« sklanjala je u ku}u. Raspe}e, Gospa @alosna,
Golub mira, Sv. Franjo kako besjedi pticama. Njima se naj~e{}e vra}ala, a
nikad ponavljala. Pripovjedah joj kako sam, hodaju}i Italijom, instiktom vinske
mu{ice za vinima toskanskim i umbrijskim, nimalo svetim povodom, zabasao u
Asizi. Gdje je ro|en i po~iva Sante Francesco - Poverello. Znala je da se oènio
udovicom Kristovom, Sirotinjom, besjedio pticama i ribama, bratimio s
Mjesecom i zvijezdama, vuka zvao bratom. Traìla da joj u detalje opi{em ma-
nastir i donju baziliku, sazidanu na njegovom grobu. Sje}ao sam se tro{nih fres-
ki îmabueovih i u~enika mu, \ota. \otov Sv. Francesco je crn, plav i ljubi~ast.
înilo mi se, govorih baki, da na tim freskama Sv. Franjo slu{a ptice, a ne one
njega. I kako je na njenoj skulpturi obrnuto. I jo{ joj govorih da mi se njene
Gospe ~ine àlosnijim od Boti}elievih, u Ufi}i, u Firenci. Ljutila se, bogohulim,
kako me nije sramota lagat’ staru babu. Nju nisam mogao lagati. Jedna moja
baka je ubijena u zbijegu ’42, druga umrla u Petrovcu ’53, a da se njihovih
milo{ti nisam nauìvao, tre}u, majku Emira Bali}a, zvao sam majkom. Tako mi
je od baka samo ona ostala, o ~emu joj nikad nisam govorio. Mo`da i bih, ali su
me preduhitrila zla vremena i zli ljudi.
Sami smo u garaì, s kraja 80-ih, a ona {ap}e:

- Sinko, bi}e rata!
Tje{im da ne}e. Il’ }emo se sami, il’ }e nas neko dozvati pameti.
- Puno su se politi~ari, fratri, popovi i hodè zajedno usprometali po tele-
viziji, slu{aj ti staru babu: bi}e rata.
Jesen po~ela, bakrena i zlatna, ’91. Do|em, zavr{ava bojenje »komada«.
Brko neki, li~i na jednog od ranijih »Crnogoraca«, podupire drvo sa zubatom
pticom na vrhu. Ispod ptice pi{e: »Ne idi dalje«.
Mjesec kasnije bombardovan je Dubrovnik. Jo{ sam par puta navratio u

Oklaje. Baka je diljala Gospe. Nije se vi{e smijala. Njene velike, blage o~i ispod
te{kih dioptrija bile su pune tuge, kao prazne kolijevke. Izgledala je umorno, a Gospe
àlosnije nego ikad prije. Shvatih da ne dilja Gospe @alosne. Diljala je autoportrete.
Mostar je bombardovan po~etkom aprila ’92. no}u. U podrumu smo,
183
zvoni telefon. Javlja se Niko:

- Mi{o, baba ti poru~uje da odmah spakuje{ Azru i Milenu, eto me po vas.
Dirnut sam, zahvalim se, a velim kako sam obavezan gradu i televiziji, ne
mogu. Sutradan je neki lete}i lu|ak istresao bombu na Oklaje. Zvah, bili su
dobro. A objavih na tv da je poginulo troje. Me|u njima djevojka prezimenom
Gali}, studentkinja.
Baka je prvi put u ìvotu oti{la u svijet. Koji se zvao izbjegli{tvo. Ni mene
nije zaobi{lo. Po iskrcavanju na Ostrvo, poku{ah par puta zvati, linije nisu
radile.
Po humanitarcu, Davidu Furneaux, punica mi spremila bakinu »Sovu«.
Nju jedino spasila od desetak bakinih skulptura i stotinjak ulja, crteà, grafika...
Skupljao k}eri.
U Exeteru, prije par godina, upoznam Neboj{u Batu Toma{evi}a, jednog

od najuvaènijih znalaca naivne umjetnosti u svijetu. Kad prvi put do|e u pos-
jetu, s vrata veli:
- Otkud ti Penavu{a!?
Bio je predsjednik ìrija u Bartislavi ’94. koji je Sofiji Naletili} - Penavi}
dodijelio Grand Prix - najve}e priznanje na smotri svjetskog naivnog slikarstva
i skulpture. Baka Penavu{a, po obi~aju, nije bila prisutna.
Ubrzo nakon povratka iz izbjegli{tva prestala je silaziti u garaù gdje je

ni{ta nije boljelo. Kad je prestala silazit’ i diljat’, prestala je ìvjeti. Oti{la je
svome Isusu, Gospi @alosnoj i Sv. Franji 22. lipnja ’94. Tamo, ako sam kao
ateista u krivu, a volio bih da jesam, razgovara s pticama. Od te ’94. svratim u
exetersku katedralu, zapalim joj svije}u.
A ovo zapisah kao molitvu za pokoj du{i Svete Bake Penavu{e.
2004.
184
Kako je zborio [iba
Jula ’89, na povratku iz Trebinja, svratim u Ston na kamenice. Pred

Kapetanovom ku}om zateknem Borisa Dvornika, Miljenka Smoje i Tita
Kirigina, dugogodi{njeg predsjednika »Hajduka«. Pred njima brdo praznih
kamenica, gemi{taju. Boris me s nogu pita:
- Di mi je pape, kako je?
Kaèm da je u Semizovcu, u E{refinoj vikendici, rashla|uje se kraj vode.
Smoje mu~i, kad objeduje il’ pije taj ne progovara, a Kirigin se interesuje:
- Koga to Boris zove pape?
- [ibu Krvavca.
- As ti Gospe, on ni ro|enog }a}u ne zove pape! - ~udi se Kirigin.
- Vi{e mi je od }a}e - veli Boris.
Smazali smo jo{ par duzina kamenica, zalili, oni za Split, ja u Mostar.
Uve~e, [iba zove iz Trebinja. Mimoi{li se, u »Leotaru« je, tek se raspakovao.
- Mari}u, klin~e lipovi, zovi E{refu, zaboravio sam ko{ulje.
Organizujem, proslijedim. Nosio je samo svijetle ko{ulje, zimi dvaput, a
ljeti i po nekoliko puta tu{irao se i mijenjao ih. Bio je neobi~an ~istunac i
pedantan ~ovjek, [iba...
Vra}amo se iz mog Petrovca, porodi~no, ru~a}emo. Zaustavimo se u

Jezeru. Razgleda restoran, veli:
-Ne}emo ovdje, }enifa blizu kuhinje,
Iza Jajca:
- Ne valja scenografija.
U Donjem Vakufu:
185
- Kockasti stolnjaci.
Ve~erali smo u Mostaru, u Drap{inovoj 15, a poslije okrenuli po doma}oj
»ìlavki«. Nakon svake druge ~a{e obavezno je govorio:
- Azra, sunce moje, osvjeì mi ovu ~a{u.
Svijet Hajrudina Krvavca, od ko{ulje, preko ~a{e, do filmskog scenarija,
morao je biti blistavo ~ist i sve na svom mjestu. Prvi dokumenarac smo uradili
zajedno ’78, a svake godine do rata jo{ poneki. On bi s Draganom Reisnerom i
ekipom snimio, montirao, prebacio na beta-kasetu i onda bi vrtjeli, pa slagali
tekst. Zaka~i se za jednu rije~.
- Ima bolja, klin~e lipovi, al’ se ne mogu sjetiti.
Sat vremena se ne moèmo sjetiti. Le|a mi pucaju pred onom »Betom«,
ne ide, pobudalim.
- Nema - kaèm, prekinemo...
Nakon dva dana zove, pono}:
- Zna{, na vrh mi je jezika ona rije~.
Nije odustajao dok ne na|emo.
A pri~ao mi Refik Be{irevi} kako je, kao mlad organizator, do{ao u

ekpipu »Valtera« :
- Jedno ve~e pravimo dispoziciju za sutra, [iba nervozno lupka prstom po
stolu i veli: »Refi~e, Refi~e, ubijte ga s le|a.« Zate~e me, nemam pojma koga
treba ubijati. - »Acu Mi~i}a, koknite ga s le|a i }ao |aci«!
Aco je dva dana kasnio na snimanje, [iletu je to bilo nezamislivo, izbezu-
mio se i mada je Aco imao duù ulogu sutradan smo ga u prvom kadru koknuli
s le|a i tako je iza{ao iz filma.
[ibu sam upoznao s kraja 60-ih. Pred mostarsku premijeru »Valtera« ’72.
bilo je rije~i da }e reìrati »Mostarski bataljon« po Skenderovom scenariju.
Jutro nakon premijere, sa~ekam ga na recepciji »Bristola«. Mostarci su
»Valtera« prihvatili nezapam}eno dugim aplauzom, ali njega interesuje reakci-
ja boraca. Kaèm da su ve} u restoranu, sabiraju se Meha Trbonja, Vasa Maslo,
Tofa Sefi}; desetak njih. Kako se pojavimo, zovu za sto. Svi su bili na premi-
jeri, ali pri~aju o utakmici popodne. Ko igra, ko ne}e a trebao bi, glavni sudija
je lopov, ni pomo}ni nisu bolji, koliko }e »Ro|eni« zavaliti gostima... Tek
nakon pola sata, kao uzgred, neko }e:
- Odli~an ti je ovaj Valter, Krvavac. Al’, jebi ga, mi smo u Mostaru imali
186
Kako je zborio [iba
Hajrudin
[iba
Krvavac
~eteres Valtera.
- Mari}u, nikad ne}u reìrati film o Mostaru. - veli ~im smo iza{li.
Film o Mostarskom bataljonu nije snimljen, ’92. smo imali rat bez parti-
zana. Kokali su nas s brda, a ni oni iznutra nisu teto{ili. 11. jula, bolnije od
granate, strefila me vijest s Radio Sarajeva: umro [iba. Uz pomo} radio-ama-
tera probio sam se u program da E{refi, rodbini i Sarajlijama izrazim sau~e{}e.
Od tada do danas Hajrudin [iba Krvavac je moj najve}i neprebol u ratu. Stotinu
puta sam se nakanjivao da zapi{em bar poneka sje}anja na njega. Nisam. O
majci svojoj, Desi, kojoj je rat pokupio dva muà i ostavio dva sina i o [ibi
Krvavcu nisam se usudio pisati. Uvijek isti strah: ne}e li~iti na ono kako ih
osje}am, kakvi su bili. Godinu po Mileninom ro|enju, ’82. kupio sam kameru
«osmicu» da sa~uvam kako nam raste. Tu kameru i petnaestak filmova spasio
187
mi je prijatelj s Li{tice, Milan Ivankovi}. Na svakom filmu k}er je ve}a,

»Mostarske ki{e« raspjevanije, a [iba umorniji i tu`niji. Snimano u Drap{inovoj
prizemno, u Mostaru, na VIII spratu u Vojvode Putnika u Sarajevu, u
Semizovcu, na O{trelju, u Tu~epima... Ide juli, ju~e sam vrtio trake, skinuo
pone{to. Jutros sam obukao jedinu bijelu ko{ulju, istu{irao se, obrijao i sjeo za
PC. Le|a mi za{tekala, ve} je sedmica, kljukam se tabletama, ali moram vam
prenijeti bar dio onog {ta je i kako je zborio [iba.
O djetinjstvu :
- Sje}a{ li se one slasti~arne na Pilama u Dubrovniku? Mali prhki kola~i,

~ajni. Ba{ su bili dobri kola~i. Ti su se kola~i u svoje vrijeme mogli kupiti u
Sarajevu, u »Du{eku«. A mi djeca nemamo para, pa kupimo za dinar kore, zna{
ono {to se odbacuje? Te su kore najljep{i kola~i moje mladosti. A sad, kad je
pun sto, ja ne smijem. [e}er. Jeb’o sve kola~e kad ima{ {e}er!
O nadimku:
- Bio sam mr{av k’o prut i zato su me nazvali [iba.
O ratnoj mladosti:
- Ja sam ~etiri puta izlazio iz okupiranog Sarajeva u partizane, po speci-

jalnom zadatku. Slao me i Valter Peri}. Onda sam oti{ao u zatvor i jeb’o im
majku fa{iti~ku. To zna cijelo Sarajevo. Bili smo zanesenjaci. Najvi{e izginulo.
Da se sad podignu, rekli bi: ponovo nas zakopajte da ne gledamo u {to se izvr-
gava ona ideja u koju smo vjerovali i za koju smo ginuli.
O Golom otoku:
- Kako ne zna{ za{to me na{ prijatelj Ismet Kreso zove dvomotorac!?

Dvomotorci su ibeovci. Mene je rezolucija zatekla u Beogradu, bio sam student prve
generacije Vi{e diplomatsko-novinarske {kole. Okupe nas u amfiteatru, do|e \ido.
Optuè mi cimera da je za Staljina. Svi }ute, ja ga branim; sto odsto sam ubije|en:
nije kriv. Sutra pokupe i njega i mene i na Goli otok. Dràli nas tamo {est mjeseci,
puste. Vratimo se u Beograd, on se isto ve~e ispari. Nakon tri dana javlja se na Radio
188
Kako je zborio [iba
Budimpe{ti: pljuje po Jugoslaviji i Titu. I mene popljuje...
O filmskom po~etku:
- Kad sam se vratio iz Beograda, tumaram po Sarajevu. Jednog dana

sretne me Finci, bio je ministar za kulturu, pita: »Bi li ti, Krvavac, radio na
filmu?« »O filmu znam ono {to sam vidio na platnu, ne bih.« - rekoh mu.
»Mlad si, nau~i}e{!« - veli i tako sam po~eo na filmu.
O Titu:
- Stari je na{ volio cugnuti. Svi pravi dèkovi su volili cugnuti.
O ku}noj pomo}nici:
- Ja ti kaèm, nije oprala ove bidone, ostao je deterdènt, sve }e se vino

pokvariti. Ostarila je, ni{ta vi{e ne radi, snaha nekad pospremi. Ali ona jo{ uvi-
jek ima klju~eve, ostavim joj pare svakih petnaest dana... Kako }u je otpustiti
kad sam je od rahmetli matere, Mejre, naslijedio?
O muzici:
- Najvi{e volim {argiju. [argija ima dvije ìce. Jedna se zove zujalica,
druga basiralica, je si li to znao, Mari}u, klin~e lipovi? Na toj zujalici i basirali-
ci sve svoje sanje, sve svoje ljubavi, sve svoje skrivene èlje za ènom, sve svoje
tuge ispjevali su bosanski ~obani ljep{e nego svi ovi sada{nji koji komponuju
gledaju}i kroz dinar. Prijatelj si im, nemoj im ovo slu~ajno re}i, oni su glavna
ideologija zemlje i mo}niji su od CeKa... A i violinu volim. Samo su {trajh vio-
line i jecaj {argije muzika.
O poeziji:
- Krleù sam volio: »Vidio sam daljine maglene i kalne...« I Pu{kina sam
volio i jo{ sam volio pjesnika koji nikad nije napisao pjesmu, Turgenjeva. I
Vitmana sam volio. I Izeta Sarajli}a: »Bilo ih je 28... Bilo ih je vi{e nego {to je
ikad u jednoj pjesmi bilo ljubavi...« Ja znam kad je ta pjesma nastala. Tada smo
189
se Kiko i ja druìli svaki dan i sad smo prijatelji... I Skendera, velikog Skendera
od primula do soneta. I tvoje petrova~ko rodoljublje volim, jer ne nosi divi-
dende u dolarima i {oka Zupca, koji je isto moj brat i pravi dèk. I tebe, E{refa,
volim. Ti nisi pjesnikinja, ti si meni ono {to je Danteu bila Beatri~e Portinari...
O kameri:
- Zuma{, Mari}u, jel’ de ? Do~epao se Kraji{nik kamere, boli ga plajvaz.

Vidim ti po tom so~ivu kako se otvara i zatvara taj zum. Gledaj kako pulsira ta
kamera! Svaka je kamera, ustvari, srce koje pulsira. A moje srce pulsira stotinu
otkucaja u minutu. Kad ti bolni~ari izmjere takav puls, onda te stave na drvenu
klupu i vele: lezi i miruj, bog te jeb’o!
O infarktu:
- Letim za Moskvu na premijeru »Valtera«. Slije}emo na [eremjetevo,

osjetim bol u grudima. Sjetim se kako kod Andri}a umire Alihodà, sve u bobu
isto. Pomislim: zdravo diko!
O najdraòj sceni i Kini:
-Najdraà scena mi je ona u sajdìnici iz »Valtera«, s Radom Marko-

vi}em. Sve sam satove po Sarajevu pokupio...Onda volim onu iz »Mosta« s
Borisom i pjesmom »Bela, }ao.« Kad smo sletili u Peking na reviju mojih fil-
mova, na aerodromu nas je do~ekao hor od nekoliko hiljada Kineza s »Bela,
}ao.« Vele: svi|a nam se ova jugoslavenska partizanska pjesma. A kad nas je
ministar kulture pozvao na prijem, insistirali smo da bude prisutan i glumac koji
je sinhronizovao Valtera. Leào je u zatvoru od kulturne revolucije, ali su ga
doveli.
O Partiji:
- Ne}u vi{e niukakvu partiju. U koju god po|em oti{la je u materinu.
190
Kako je zborio [iba
O dvije ovce:
- Gasi tu igra~ku, ~eka nas Dàvid (Husi}) u Klubu, a moramo jo{ svrati-
ti do mesara da platim ovce...Ma, za kurban, klin~e lipovi. Ide kurbanski
bajram, nek’ istranìra dvije, pa po{alje... Rahmetli Dervi{, stari moj, slao nekoj
sirotinji; i nisu vi{e sirotinja, ali ja nastavio...
O ku}i u Trebinju:
- Napravio sam tu ku}u kraj vode; boè moj, {to je lijepa Trebi{njica!
Prvo ve~e zano}im, ne da mi se zaspati. Razmi{ljam: stalno }e{, [iba, morati u
isti krevet. Obu~em se, pa u »Leotar«. Uzmem sobu, a ujutro sam oti{ao u
Op{tinu i prodao im ku}u. Nisam se cjenjkao. Koliko rekli, prihvatio. Pla}ali su
u mjese~nim ratama. Nekad je to ne{to vrijedilo, a kako je sad ova inflacija
dobijem za kutiju cigara i {ibicu. A davno sam prestao pu{iti.
O doma}im izdajnicima (sav zajapuren, otresa rukama od sebe):
- Nemoj mi, nemoj mi pominjati taj olo{! Usta{e i ~etnici nisu klasni
neprijatelji, to su {uftovi... [to ih nema u mojim filmovima? Zar tu najve}u
bruku u na{oj istoriji da pokazujem svijetu? Fuj!
O buròaziji:
- Uni{tili smo jednu buròaziju, a sad se stvara nova, govnarska!
U pola pjesme »Zapjevala sojka ptica«:
- Bebo, Azra, E{refa, prestanite pjevati, treba plakati. Tri sata pla~a svaki
dan. Prvu investiciju koju bih napravio u Jugoslaviji bilo bi 8 zidova pla~a, da
budu najunosnije investicije za sljede}ih 50 godina. Druga investicija bi bila:
sve po{kopiti. Da ni{ta ne rade, nego samo da rade. Tre}a: uzeo bih zajam od
20 milijardi dolara i napravio konkurs da svako pravi svoj film. To bi bilo bolje,
nego za ove lopove koji su potro{ili sve. Bar bismo imali filmsku industriju,
ovako imamo klinac.
191
O penziji:
- îm se do~epaju vlasti, ovi Alijini }e mi uzeti penziju, jer sam pravio
film o skidanju zara i feredè. Ovo {to mi je dala socijalisti~ka vlast pojela
inflacija, pa kad mi ovi uzmu ne}u imati za ~im àliti.
O smrti:
- Sva mi je u{te|evina 14.000 dolara na trebinjskoj banci. Kad pan-

drknem, nek’ uzmu koliko treba za skroman pogreb. Ne èlim nikakvih oficijel-
nih govora, neka me sahrane po muslimanskom obi~aju. I kada oni zadnji ~u~nu
i kaù: »Ho}emo li mu halaliti – halalolsum«, pa svi odu, a ostanu hodè da se
mole, da tada grune »Internacionala«. Ponovo da se svi vrate i oproste se sa
mnom po komunist~kom obi~aju. A pod zelenim pokrovom u tabutu bi}e lutka
koju }e poloìti u mezar. Kad se ta komedija zavr{i, da moji snimatelji i prijatelji
uzmu moj stvarni prah, pospu po Hutovu blatu i zdravo diko!
Telefonom:
- Sad sam provjerio, jo{ sutra ide autobus iz Mostara, pakuj Azru i
Milenu i {alji ovamo. Ako ti mora{ ostati, ostani i ~uvaj tu glavu, sve je poludi-
lo. Ja ne}u iz Sarajeva. Zvao me Bato (@ivojinovi}) iz Beograda, Murat
(Kusturica) iz Herceg Novog, da mogu lak{e do Kamenice i Radovanovi}a, ovo
me srce zajebava. Odlu~io sam: ne}u nigdje! Nisam dezertirao pred fa{istima u
onom, ne}u ni u ovom ratu. E{refa je namirila torbu lijekova, {ta bude s osta-
lima, bi}e i sa mnom.
U predsmrtnom intervjuu na Radio Sarajevu:
- Nedavno sam govorio sa prijateljima ovdje, da prièljkujem da se, kao

iz magnovenja, javi neki pokret obnove Sarajeva i Bosne i Hercegovine, jer nje-
govi ljudi su uvijek znali da naprave ~uda. I ne sumnjam ni jednog trenutka da
se ~uda napraviti ne}e i da }e se sve rane Sarajeva na najljep{i na~in zalije~iti i
da }e Sarajevo, po onom svom starom istorijskom obi~aju, uvijek iza}i novije
i ljep{e.
192
Kako je zborio [iba
Novo i ljep{e Sarajevo nije do~ekao. Dok su mu ugra|ivali pejsmejker 11.

jula ’92. srce nije izdràlo. Ve} dugo se utrkivao sa ìvotom, znao je da je privre-
men, a nikad nije prestao biti sarajevski skojevac. Antifa{izam je za njega bio
religija. Obra~un s fa{izmom nastavio je u filmovima. [esti igrani, »Konvoj za
El [at« nije snimio, a vjerovao je da }e biti najbolji. O kolegama, i ljudima
ina~e, sem fa{ista, nacionalista i kriminalaca, za preko 30 godina nisam ~uo da
je izgovorio ru`nu rije~.
Dva sam ~ovjeka sreo u ìvotu koji su od mana napravili vrline: Miku
Anti}a i [ibu. Mika je tako lijepo, zarazno mucao, [iba psovao. Njegove psovke
su bile nevine. Posljednjih godina ostalo mu je jo{ samo to ~ulo nevinosti, potre-
ba da voli ljude i mu~nina pred dolaze}om ne~ovje~no{}u.
Das ist [iba.
2004.
193
194
Maestro
Van Gogh je i{ao u Arles, Dürer u Veneciju, u potragu za suncem.

Mostarski slikari nisu trebali nigdje i}i, njima je sunce dolazilo na noge.
Podru`nica ULUBiH okupljala je petnaestak akademskih slikara, a samo je
Meha Sefi} bio - Maestro. U gimnazijskim klupama naslutio ga je profesor
Antun Motika, zaljubljenik u behar i ba{te, a u Beogradu odnjegovao Petar Dobro-
vi}, vjernik u renesansu, Cesanne-a i masoneriju...
- Kad je Motika preporu}io mom starom, Aliji, da upi{em Likovnu
akademiju, stari me sjeo pred sebe i kaè: «Ni govora, Meho! Tamo se {koluju
boemi i p'janci!»
Nije ga poslu{ao. U Beogradu do '41, a u zagreba~kom «Ritzu» i baru
«Gril» od '41. uspje{no je u{ao u tajne slikarstva i bábinih slu}enih strahova...
Po dolasku u Mostar, s po~etka 60-ih, svra}ah kod majke da mi dâ novac

za Tepe. Moja je Desa bila pomo}nik direktora PBS – filijala Mostar, preko puta
Narodnog pozori{ta. Jednog jutra zateknem u kancelariji, za tada{nje mostarske
prilike neobi~no otmjenog gosta. [e{ir na stolu, prekrstio nogu preko noge, pu{i
na dugu, pozla}enu mu{tiklu, fildàn kafe polako prinosi ustima i otpija polako,
s }eifom. Svaki pokret odmjeren, elegantan. Kao da je si{ao s Moneovog,
Maneovog ili Renoarovog platna mondenskog Pariza iz druge polovine XVIII
vijeka. Kao da je u »Moulene Rouge«, a ne u kancelariji filijale PBS-a.
Majka nas upozna. Pita {ta radim, kaèm kako sam za majkom i bratom
do{ao iz Beograda nakon prve godine prava. Zainteresova se: studirao je u
Beogradu. Prekinu nas slu`benica. Nosi novac, broji i spu{ta na stol.
Najkrupnije nov~anice – visina maj~ine mjese~ne plate. Ne obra}a pa`nju na
195
slu`benicu, razgovara sa mnom, onda non{alatno pokupi; hvala lijepa, ne}e

kontrolisati, smota i gurnu u stra`nji dèp od pantalona. Zahvaljuje majci i
slu`benici {to nije morao u red pred {alterom. Ne voli, veli, da mu Mostar pu{e
za vrat i zaviruje preko ramena koliko napla}uje, a mene zove da svratim u
»Pozori{nu kafanu«, na nastavak razgovora o Beogradu i na limunadu. Rukuje
se s majkom i slu`benicom s blagim naklonom glave, jo{ se jednom, dublje,
nakloni na vratima. Kad je iza{ao, majka mi veli da je to ~uveni mostarski slikar,
Meha Sefi}. I jo{ mi veli da ni za ìvu glavu ne svra}am u »Pozori{nu«.
- Tamo se, sine, okupljaju mostarski boemi i pijanice.
Nisam je poslu{ao. I nisam se pokajao. Maestro me ~astio »Courvasie-
om«, ja njega pri~om o Skadarliji, gdje sam jednom i{ao s ujakom. Interesovao
se kako je uve~e na Terazijama i Kali{u? Znam li ko pjeva kod »Tri {e{ira«, ko
sjedi u »Maderi« i »Maèstiku«? Pojma nisam imao, pri~ah mu o igrankama u
»Bra}i Stamenkovi}«, na Kalemegdanu i na Karaburmi, gdje je subotom pjevao
prvi roker Beograda, Mile Lojpur.
- Drekavci - veli. - Nema pjesme nad {ansonom, romansom i {lagerom...
Samo je Nada Kneèvi} dama, Du{an Jak{i} gospodin, a Cicvari} muzika...
Ho}emo li jo{ po jedan?
Ne mogu odbiti ~ast, a i volim popiti, pa smo jo{ po nekoliko. Onda su
po~eli dolaziti glumci s probe. (Mostarsko Narodno je imalo probran ansambl.
»Idem u Lov« po Fejdou prva je pozori{na predstava u Jugoslaviji koja je stigla
na male ekrane). Kako ko od glumaca na vrata, tako uo~i Maestra. Milo{
Tripkovi}, Uro{ Kravlja~a, Dragan [akovi}, Pero Lasta, Selimir Simi}, Bogdan
Devi}, Ante Vican, Vaso Zorki}, Jozo Lepeti}... Prilaze stolu da ga pozdrave.
Nudi ih stolicom i pi}em. Kaju Grganovi}, Danu Kurbaliju, Sa{u Seleni}, Sonju
Pov{i}, Franku Ba~i}, Mekremu Vukoti} – glumice - pozdravlja podiù}i se sa
stolice, rukoljubom. Mekremin rukoljub je poduì. Mekrema je bila
najrasko{nije ènsko jugoslavenskog glumi{ta. Gina Lolobrigida. Pred njenim
vratima u [anti}evoj, na stepeni{tu, pri~ao je Vican, kojem se moglo i nije
moralo vjerovati, Jozo se vra}a nakon {to je uru~io buket, a sre}e Skendera koji
donosi ruè... Maestro je sanjao da portreti{e Mekremu. Ne znam je li, ali je
tada poslao konobara da njoj i ènskom dijelu ansambla ponudi pi}e... I kono-
bara je ~astio – ~itava je »Pozori{na« pila na njegov ra~un.
Tako sam upoznao i po~eo se druìti s Maestrom. Isposlovao mi je
~lanske karte za »Pozori{nu« i »Klub javnih i prosvjetnih radnika«– jedina dva
ugostiteljska objekta u Mostaru gdje je pristup bio selektivan, a ~lanska vrijed-
196
Maestro
Meha
Sefi}
nija od li~ne. »Pozori{na« i »Klub« su bili rezidencijalni objekti za okupljanje

doma}e i jugoslovenske umjetni~ke i boemske elite. Skender je bio dramaturg
od ’57, a kad je i Zuko do{ao za gostuju}eg scenografa, nakon ve~ernjih proba
i predstava, u »Pozori{noj« se osvitalo. Upravnik kafane s du{om pjesnika
Milan Kandi}–[o zaklju~avao je vrata, priklju~ivao dru{tvu. Milovan Ala~ uzi-
mao gitaru i basom monaha iz Zagorska po~injao na ruskom »âpajevo mrtvo
tijelo Volga je odnijela«. Kad je Milovan oti{ao u Split, zamijenio ga je mlad i
talentovan Safa Mehi}. Gdje god je bio orkestar, Maestra su molili da zapjeva.
Rijetko, za dru{tvo koje mu je bilo po volji, prihvatao se mikrofona. A kad pri-
hvati, obavezno je bila »Sesibon«.
U »Bristolu« mu prilazi Edo Pandur, jedan od rasnih izdanaka muzi~kog

Mostara, koji svira u Simfonijskom, komponuje, aranìra, pjeva i simpati~no
197
zamuckuje. Moli:
- Mm-maestro, ho-ho}emo li ba-baciti je-jednu u du-duetu?
- Haj' ti, mali Pandur, po}ni, sti}i }u te na drugoj kitici.
Maestrov humor je ~esto bio »crnomanjast«. A vrije|ao se lako i pamtio
kratko. Hvatam mu{tuluk Ici da je Maestro dobio nacionalnu penziju.
- Koja mu je budala dala nacionalnu, dana radnog staà u ìvotu nema!?
- A ratni?
- Kakav ratni? Sklonio guzicu u \a~ku ~etu u Zagrebu, pjevao u »Ritzu«
visokim oficirima Wermahta na uvo.
- A diverzije?
- Kakve jebene diverzije!? Ta nije Ilija Gromovnik!
- Fal{ im pjevao.
Deset minuta kasnije zateknemo ga u »Bristolu«. Ico mu prepri~a.
- Mali Mari}u, ne znam ko te doveo u Mostar, al' ja }u te udariti nogom
u guzicu i vratiti pod Grme}!
Jedno vrijeme me ignorisao. Kad nismo bili u dobrim odnosima bio sam
»Mali Mari}«. Kad je bio dobre volje, bio sam »Maestro«.
Zvoni uve~e, kasno:
- Jesi li }uo da je Ivo Andri} dobio Nobelovu nagradu?
- Dabome da sam ~uo.
- Zna{ li ko }e ga prvi portretisati nakon uru}enja?
- Znam.
- Ko?
- A ko bi to drugi mogao, osim tebe?
- Uvijek sam, Maestro, govorio raji kako si plaho nadaren i pametan.
Nakon sljede}eg intervjua u »Slobodi«, iz kojeg sam u naslov izvukao
»Slikar iliti vinska mu{ica«, kako se sâm u razgovoru nazvao, pokloni mi
»Montblan« olovku.
Maestro je dragocjen likovni hroni~ar Mostara, u kojem je proslikao i

proliskao vijek. Maestrov Mostar se prostirao od Podhuma do Rondoa i od
Rondoa do Starog mosta. Jednom je bio u staroj, dvaput na Bijelom brijegu, u
novoj bolnici. Dvaput se vra}ao ku}i, tre}i put na gradsko groblje, Sutinu.
Po~etkom 70-ih krenem u redakciju. Po~elo ljeto. Na stepeni{tu pred sta-
rom bolnicom, sretnem doktora Dra~u, iza{ao da zapali. Razmijenimo dobro-
198
Maestro
jutro, a on veli:
- Mari}u, no}as smo ti primili prijatelja, nije dobro.
- Koga?
- Maestra.
- [ta mu je?
- Prokrvario, gore je na intenzivnoj, ~ekamo nalaze da vidimo ho}emo li
ga otvoriti. Ne bi me ~udilo da mu je jetra eksplodirala.
S recepcije zovem redakciju da javim Ici, vele iza{ao na Rondo. Zovem
Rondo, popio par loza, oti{ao niz Lenjinovo. Zovem ûlu, niko se ne javlja.
Pretr~im do ûle, sjedi s \apom i Cucom, ve} pripalili. Kaèm za Maestra,
potrpamo se u \apin »Spa~ek«, u bolnicu. Dra~e kaè da moèmo samo po
minut, jedan po jedan, s praga baciti pogled.
Prvi }u. Dra~e polako otvori vrata. Maestro leì go do pasa, sklopljene
o~i, podignut na uzglavlje i prikop~an na infuzije. Pod prigu{enim, bledunja-
vim svijetlom i s mirisom medikamenata - slika smrti. Oàlo{}en sam i prepad-
nut, }utim. On otvori o~i i pro{apta:
- Mjau!
Ico se progura pored mene, zakora~i u sobu. Maestro jo{ jednom mjauknu.
- Go-to-vo je, go-to-vo! - skandira Ico, kao da je na tribinama pod
Bijelim brijegom. Maestro {ap}e:
- Gdje su prtokale hasti? (Protokale – mandarine, naran~e - prim. aut.).
- Nema prtokala, donio sam ti konjaka! - kaè Ico.
Dra~e zatvori vrata, posjeta je zavr{ena. Prati nas do izlaza i kori Icu.
- Nije mu ni{ta, presaugovao - dijagnosticira Voljevica.
Drugi put je leào u Novoj bolnici. Posjete je mogao odobriti samo dok-
tor Mahi}. Kad god je odobrio, i{ao sam da ga posjetim. Ili sâm ili s Icom. Idem
jednog popodneva, posjeti}u njega i Skendera Kulenovi}a, koji je u predinfark-
tnom stanju. Skendera zateknem kako sjedi u hodniku. Pitam: kako je?
- Odli~no. Osje}am se kao u »Pozori{noj kafani«. Ma{o Topi} i [ice leè
u susjednoj sobi, svratim do Mehe da zapalimo, svaki dan mi daju par ~a{ica
konjaka. Dobar je za krvne sudove, zato se ovaj »Zve~evo« i zove medicinal.
(Ma{o Topi} je glumac, Avdo Omba{i} - [ice upravnik »Pozori{ne
kafane«, a obojici ~a{ica bila neobi~no draga).
Maestro je leào na spratu, u ju`nom krilu, sama~ka soba na dnu hodni-
ka, desno. Prvih nekoliko dana zaticah ga u krevetu: bolesni~ka pidàma, plas-
199
ti~ne papu~e. Poslije je bio u ku}nom haljetku, s monogramom, i ko`nim

papu~ama, ku}nim. Prvo bi mi ispri~ao ko ga je sve posjetio. Profesor Papo mu,
veli, dolazio. Zuko Dùmhur... Na stoli}u buket ruà, korpa s vo}em, sok od
nara, a pored sloène novine i telegrami sa èljama za brz oporavak - od Dème
Bijedi}a, Branka ]opi}a, Me{e Selimovi}a, Cvijetina Mijatovi}a, Enke
Mehmedba{i}a, Vlade Dijaka, Affana Rami}a, Udruènja likovnih umjetnika
BiH, redakcije »Oslobodjenja«, »Ve~ernjih novina«... Pokazuje mi telegrame i
pri~a kako je svakoj bolni~arki uru~io buket cvije}a.
- Ostanem li mjesec, traì}u od Pirije postotak. Vi{e je HEPOK cvije}a
prodao otkad sam ja ovdje, nego za Osmi mart.
@ali se kako mu je Hami} (doktor Mahi} po mostarski) udario reìm.
- Ne smijem mokrom glavom mrdnuti. Ne smijem na hodnik, ne smijem
zapaliti, uvalio me u samicu, k'o da sam u zatvoru, u ]elovini, nemam s kim
prdokla}iti. »[ta ti fali, slikar, soba ti okrenuta jugu, more ti zapljuskuje pod pro-
zore, uspavljuje te {um talasa«, zajebava me. Ju}e u|e, za}epi nos. »[ta ovo smrdi
na duvan, slikar? Ovo je bolnica, a nije restoran »Neretve« iza pono}i. To ti
pu{i{?« Pravdam se da ne pu{im. Otvori prozor, opet za}epi nos.»A odakle ovi
opu{ci ispod?«, pita. »Treba}e zovnuti »Parkove« da se po}isti, a tebi }emo
ispostaviti ra}un.« E, tu sam ga }ekao. »Ne trebaju «Parkovi», doktore, plima }e
ve}eras, sve }e more odnijeti!«, velim mu. »Nalet te bilo!«, kaè, pa preko vrata.
Maestro je promijenio je tri stana - ateljea, vi{e dama, »Neretvu« za

»Bristol«, »Ruù« za »[iraza«. Nije mijenjao prijatelje, bijelu boju, motive
grada i ma~aka, ljubav prema poeziji, bijelim odijelima, {e{irima, svilenim kra-
vatama i {alovima, italijanskim mokasinkama, »Duppon« i »Cartie« zlatnim
upalja~ima, »Courvoasieu« i Privrednoj banci Sarajevo – filijala Mostar.
Mostarci su uvaàvali slikare. Posje}ivali izlo`be, naru~ivali slike, dari-
vali ljekarima, sretnicima koji idu u novi stan, brak il' penziju. Mostarci su vo-
ljeli }o{kove grada, ba{te, a nadasve Stari most useliti u dnevne boravke i
spava}e sobe. »Ima Mehu i Karleta«, govorilo se s puno po{tovanja i ne{to za-
visti. Umjetni~ka vrijednost eksponata i autora isticala se re~enicom: »On ìvi
da bi slikao.« Budala{tina! Mostarski slikari su slikali da bi ìvjeli. Radili po
{kolama, kojekuda, a slikali u dokone sate. Samo su Maestrovi sati, odreda, bili
dokoni. Raspore|ivao ih je izme|u {tafelaja i kafanskog stola. »Slikam kad
imam inspiraciju«, govorio je. »Slika{ kad nema{ love«, zagrizao je Ico.
Maestrovo likovno interesovanje kretalo se od Starog mosta do kula Po~itelja,
200
Maestro
od portreta ljudi koje je po{tivao, do maca. Njegovi pejsaì su ode gradu i suncu.
S njih grije bjelina i svijetli rafinirana, sentimentalna jednostavnost... Portretisao
je austrijskog glumca Hansa Mozera, italijansku glumicu Silvu Ko{}inu,
portretisao (i ljubio) beogradsku glumicu Irenu, Avdu Humu, Blaù Jovanovi}a,
Lazu Drlja~u, Dèmala Bijedi}a, Ivu Andri}a, Tita... I mene je portretisao. Zuko
i on u tehnici crte` na po~etnoj strani prve zbirke, Maestro samostalno u tehni-
ci »Polaroid«. Bio je zadovoljan: »Niko ti vjerniji potrtet nije uradio!«, uvjera-
vao me. Najra|e je portretisao mace. Stotine crteà u stanu. Na no}nom stoli}u,
na friìderu, po podu – gdje god se okrene - maca. Njegove mace nisu ku}ne
mezimice i mi{olovke. Njegove mace su iz Davi~ove pjesme {to u ènskom
struku predu i drijemaju. One su note, dale bi se odsvirati. Maestrovo slikarst-
vo pjeva. Ono je vjera da je svrha ìvota uìtak i slast. Maestrove izlo`be su
otvarali Hamza Humo i Me{a Selimovi}, biljeìli ih najugledniji likovni
kriti~ari Jugoslavije. Kritike su bile pozitivne, a kad mu ih pominjah, kao u pov-
jerenju je govorio:
- Maestro, slikarstvo je veliki blef.
Najavi mi se bu~ni beogradski poeta, Brana Petrovi}. Niska rasta, krupne

glave, govori basom [aljapina, a salijeva è|u ruskih muìka na svadbi. Onaj
{to pjeva: »Ja sam u Banatu svoju ludu glavu na{ao u blatu.« Pi{e tada duple-
ricu u »Expres politici« o zna~ajnim Yu li~nostima.
- Burazere, eto me dole. Moè{ li mi ugovoriti intervju s tim ~udom od
~oveka, s tom ìvom legendom Mostara, Mehom Sefi}em?
Ugovorim. Branu sretnem ujutro, u »Neretvi«. Agregatno stanje normal-
no; ~itavu no} je prepio u vozu i uspje{no nastavio. Razmijenimo koju zbrda-
zdola, ulazi Maestro. Sav je u bijelom kao katoli~ka djevoj~ica na krizmanju.
Bijeli {e{ir, odijelo, {al, bijele cipele. Vidim: i Maestro je sino}nji, a sigurno je
u »Bristolu«, usput, »odigrao simultanku«. Predstavljam ih. Brana ustaje, {iri
ruke, ljubi Maestra triput i veli:
- Je li mogu}e, legendo, da ste to Vi, li~no!?
- Mjau! ]ast mi je da vas upoznam, }itao sam va{e pjesme i reportaè,
genijalno! - uzvra}a Maestro.
Zasjedne se. Brana je pri »Rubin« vinjaku, Maestro pri »Curvoasieu«.
Intervju se ne pominje, jedan drugom dijele komplimente, pri~aju viceve. Odem
u redakciju, vratim iza ru~ka. Za istim su stolom, sa istim pi}em. Maestro se
raskomotio. Skinuo sako i {al, raskop~ao ko{ulju. Raspituje se o Ireni, koja se
201
iz Mostara vratila u Beograd. Brana pojma nema ko je Irena... Opet ih ostavim

i vratim nave~e. Bogini su. Nakon fajronta odlu~ni su da Brana pogleda slike i
prave intervju. Pljusak je, taxiem }emo do stana iza Suda, u Cernici. S vrata u
papu~e, takav adet. Maestro se presvu~e: ku}ni haljetak sa zlatnim mono-
gramom »M.S.« na dèpu. Ponavljaju pi}e i komplimente. Kad dokraj~e start-
no, pre|u na »bife za pi}ke«. Tako Maestro zove polupune fla{e »Vermuta«,
»Aer konjaka«, »Mentola« i »Kru{kovca«. Prazne ih. Ta kombinacija je prete~a
goriva za Space-shutle... Uveliko pro{la pono}, vilena ki{a lupa u okna, Maestro
}e Brani sve~ano pokazati slike koje sprema za beogradsku izlo`bu. U dilemi je
ko }e otvoriti: Rodoljub ôlakovi}, Cvijetin Mijatovi} ili Branko ]opi}.
U|emo u atelje. Par »Starih mostova« na zidu, jedan na {tafelaju, tek na~et,
nekoliko bijelih motiva Mostara i Po~itelja prislonjeno uz zidove. Brana tetura,
razgleda, pa me veoma ozbiljno pita:
- Burazere, ko je poslikao sve ove jogurte?
Maestro pobijeli:
- Mali Mari}u, pi}ka ti materina, koga si mi ovo doveo? Izvolite napustiti stan!
Pravdam Branu: pijan je, izruìm ga. Izvine se pokorno. Maestro gentl-
menski prihvati izvinjenje. Vratimo se u dnevni boravak. Likeri su kraju, oni
opet pri komplimentima. Onda kunjaju. U neko doba Brana se prene:
- Burazere, ja ipak mislim da su sve ono jogurti.
I Meha se prene, ~uo. Izbaci nas iz stana. Dva je popono}a, ki{a jo{
plju{ti, jedva dovu~em Branu do »Neretve«...
Ujutro }u tamo, da provjerim je li ìv. Za ju~era{njim je stolom, pri

»Rubinu«, popravlja se. Taman naru~im kafu - eto Maestra. Isto izdanje, u
bijelom. Prilazi sa smije{kom. Ne reaguju jedan na drugog. Skontam, pa izbi-
flam ju~era{nje predstavljanje. Brana ustaje, {iri ruke, ljubi Maestra triput i veli:
- Je li mogu}e, legendo, da ste to Vi, li~no!?
- Mjau! ]ast mi je da vas upoznam. ]itao sam va{e pjesme i reportaè,
genijalno! - uzvra}a Maestro.
Ostavim ih. Nakon tri dana Brana zove da provjerim je li platio ra~une.
Nakon sedam zove Meha da uzmem »Expres politiku«. Ima genijalna reportaà
o njemu na dvije strane, veli. Bio je u pravu. Maestra portreta niko nije tako
vjerno i s po{tovanjem portretisao, kao Brana.
Maestro je bio krhke konstrukcije. [etao je, milio gradom kao bonik,
prozra~an i elegantan. Prijatelje je pozdravljao s »Mjau«, sugra|ane ljubazno,
202
Maestro
sa smije{kom, a Mostarke dodiruju}i obod {e{ira s blagim reveransom. Imao je

be~ke manire, a umio je biti ters, po mostarski. Volio je re}i da je najbolji pjeva~
me|u slikarima i najbolji slikar me|u pjeva~ima. Da je snimio prvi fonetski
zapis na Radio Zagrebu '45. Bio je jednako ponosan kad se pojavio u enciklo-
pediji Yu slikarstva i intervjuu Ive Robi}a. Ivo je bio prvi YU pjeva~ koji je na
Zapadu prodao milion singlica »Morgen«, a potom izjavio da ga je pjevati u~io
- Meha Sefi}. Kad mu je Dubravka Zubovi} uz pratnju Simfonijskog izvela
kompoziciju »Mostar se smije{i« bio je ve} bolan, ali razdragan kao da je prire-
dio samostalku. Bolovao je dugo, rijetko se pojavljivao. »Samo s onom
mahalu{om, Emirom Bali}em, iza|em u {etnju, oko lifta!«, govorio je.
S Emirom, kojeg je volio, trgovao i druìo se, dopratih ga na otvorenje
Zukine izlo`be slika i crteà, krajem aprila '87. Bio je slaba{an, nije mogao da
stoji, sjedili smo sa strane. Kako je ko ulazio u Galeriju, prilazio je da ga poz-
dravi. Pozdravi su li~ili na opro{taje. Nakon {to je Affan Rami} izgovorio
sve~ano slovo otvorenja, Zuko se obratio prepunoj Galeriji:
- Nije adet da autori govore na otvorenju izlo`bi, ali ja èlim da posebno
pozdravim Maestra Mehu Sefi}a, koji me je uzeo za ruku, odveo kod Petra
Dobrovi}a i upisao na Likovnu akademiju u Beogradu.
U Zukinom glasu je titrala neobi~na toplina, publika je bila dirnuta, a u
toj ti{ini, dugoj kao minuta }utanja, oglasi se Maestro:
- [to sam se zajeb'o!
To je bilo posljednje Maestrovo pojavljivanje u javnosti. Dvaput sam ga

te zime posjetio s Azrom, ~uli bismo se telefonom, radio sam na pripremi seri-
je i filma o [anti}u, malo me bilo u Mostaru. Po~etkom maja dolaze mi Emir i
Alica Jakirovi}, koji uokviruje i slika. Nose upakovano, poslao mi Maestro.
Raspakujem. S crteà na kartonu posmatraju ugasle o~i, sve ostalo brada. Pitam
Emira koga je to Maestro portretisao, Emir odgovara:
- Nije portret, poslao ti je autoportet i poru~io da je jo{ ìv.
Jo{ mi ispri~a Emir da je donedavno mogao na noge i kako je prijatelja,
doktora Mahi}a, do~ekao na vratima:
- Ne pú{i, doktore, u mene.
- Nisam prehla|en, nemam virus.
- Nije zato, no da ne pa'nem.
Pojede me stid, zaboli. Isto ve~e idem da ga posjetim. Sestra, Fija, otvori vrata.
On je na francuskom krevetu, pod baldahinom, fizioterapeut, Zovko, ga razgibava.
203
- Ako vam dokundi{e, Maestro, samo vi recite - govori, a on {ap}e:

- Meni je dokundisalo ima ve} pet godina!, a kad me primijeti, pozdravlja:
- Mjau, Maestro!
Znao je da je putnik, al nije bio prepla{en. Sje}ao se »Bristola«,
»Neretve« i prijatelja. Ljubavi nije pominjao. Krivo su ga tuma~ili, àlio se, nje-
gova bijela boja nije anemi~nost, nego svjetlost Mostara, koju je nastojao
ovjekovje~iti. Onda je traìo da mu iz dvotomne hemeroteke, {to je ukori~io i
poklonio mu Petrov~anin, Fikret - Fi}o Ibrahimpa{i}, ~itam zapise i intervjue
koje sa~inih s njim.
- U pravu si, Maestro, ja sam u du{i pjesnik i bio sam tuàn }ovjek - go-
vorio je o sebi u pro{lom vremenu.
Pro{la davno pono}, Fija hekla, opominje da je vrijeme za po~inak.
Sklapam hemeroteke, a on veli:
- Ti }e{ mi i onaj zadnji sknaditi.
Okre}em na {alu: vi|a}emo se jo{ na {alteru PBS-a, kad svrne po lovu.
Kao pla~nim glasom insistira:
- Molim te, sknadi ga ti, uvijek si lijepo pisao o meni. Nemoj da mi ga
sknade Lala (Mastilovi}) i Veno (Dìdi}), pa da me na kraju zajebu.
Maestro je umro 2. juna '88. dan nakon 69. ro|endana. Do|e Dado Miladin,
direktor Galerije i predsjednik Podru`nice ULUBiH, zapjenio. Odvede me na
Rondo. Tamo na svakom platanu bijela osmrtnica s velikom crvenom petokrakom
na vrhu, kao da je umro narodni heroj Meha Trbonja, a ne najve}i likovni lirik
Mostara, Meha Sefi}. A Lala i Veno mu sknadili. Bili su fini ljudi, a zvani~ni grad-
ski ceremonijal–majstori u raznim, pa i posmrtnim prilikama. U ime SO,
dru{tveno–politi~kih organizacija i gra|ana pi{u ga: »sestri} lijepe Emine« (nije
sestri}, nego brati}, ako je uop{te va`no kome je odlaze}i sestri} ili brati}), te:
»1941. iz Beograda prelazi u Zagreb, gdje uz mikrofon zabavlja ljubitelje {ansoni
i romansi« i sve u tom smislu. Odem s Dadom u Galeriju i tamo u ime likovne
Podru`nice ispisah opro{taj s jedinim Maestrom u istoriji mostarske likovnosti,
koji je od lijepih razloga {to sam zauvijek ostao zarobljenikom grada.
Maestro je imao jedan ìvot i dvije smrti. Ljeta '92. pogo|en je gelerom, na
autoportretu, na zidu moje sobe. Ovo sje}anje je skroman doprinos èljama neraz-
mostarenih Mostaraca da ga sa~uvaju tre}e i najstra{nije od svih smrti – zaborava.
2005.
204
Lice s marke i razglednice
S putnim nalogom sultana Sulejmana Veli~anstvenog, a s poetskom vizijom

o okamenjenoj dúgi nad vodom, mimar Hajrudin je do{ao u Mostar 1557. Izvje{taj
o devetogodi{njem boravku ostavio je na lijevoj nozi mosta. Njegovo je da zi|e,
a ne da zapisuje, pa je bio slu`beno kratak: »Gradnja mosta je dovr{ena 947.«
(Datum je, shodno vaktu, pisan po Hid`ri, a odgovara A.D. 1566).
Hajrudin je oti{ao da se nikad ne vrati. Onda je u }elopek-ljeto 1664.
do{ao Evlija. Volio je da se zove Evlija Muhamed Zilli, sin Dervi{ev, sejjahi
alem – svjetski putnik. Njegovo nije bilo da zi|e, nego zapisuje, pa je bio
op{irniji:
»Eto nek’ se zna da sam ja, bijedni i jadni rob boìji, Evlija, do sada vidio
i pro{ao {esnaest carevina, ali tako visokog mosta nisam vidio. On je preba~en
s jedne na drugu stijenu, koje se diù do neba... Ovaj most je sagra|en potpuno
kao luk dúge. Ima li mu sli~na u svijetu, boè moj!?«
Kasniji putopisci su mu odgovorili da sli~nog u svijetu nema, a jo{ je
sva{ta lijepog i pa`nje vrijednog prvi od njih, Evlija, pribiljeìo u putni tefter.
Kako grad ima vrlo mnogo u~enjaka, {ejhova, imama, pisaca, pjesnika i
golotrbe djece. Nije smatrao potrebnim obja{njavati {ta rade u~enjaci, {ejhovi,
imami, pisci i pjesnici; zna im se opis posla, ali je utefterio kako preplanula,
golotrba djeca ska~u s pe}ina u Neretvu tranguze, a s lûka mosta na glavu i na
noge. Vremenom su skokovi dobili opisna imena: riblji, }upica, {tanga, prevoj
i lasta, a putopis Evlije êlebije valjanost dokumenta da je Mostar prvi
Disneyland na svijetu. Kad je uz Radobolju i Neretvu, pe}ine uz potonju, a rasp-
jevane ba{~e uz obje, uz poljan~ad za klisa i obronke Veleà i Huma za fa{e,
bakatine i {tigli}e grad dobio i skakaonicu - zaokruèn je pra-projekat zabavnog
205
parka za mla|ariju iz veselih mahala i sokaka. Ispucalim, bosonogim tabanima

mostarske sirotinjske djece vi{e je radosti ~inila izgla~ana tenelija mosta, no
njegovani travnjaci i meki tepisi nasljednicima evropskih kraljevskih kruna u
cipelama sa zlatnim kop~ama. Ti dje~aci, i poneka djevoj~ica, {to su se kroz
stolje}a otiskivali s lûka, i umjetnici koji su ga pjevali i slikali, dozidali su most.
Udahnuli mu du{u i u~inili ga ~ovjekolikim. Bez njih bi bio samo lijepa kame-
na pre~ica s jedne obale na drugu. Da se ne tabana naokolo i pre|e suvih ga}a...
Pod Veleòm i Humom ìvot je i{ao svojim tokom. Neretva je, po navici,
hitala moru, mladost Neretvi, vijekovi beskraju, a most, podmla|ivan ljubavlju
mostarske djece - besmrtnosti. Nije uvijek kako ljubav èli, nego mr`nja presudi.
Oni {to nisu imali petlje da zakora~e na brvno nad zavi~ajnim potokom, zamanta
im se od visine, zla novembra 1993. sorgali su starca na dno Neretve. Mostarcima
se kraj mosta ~inio kraj svijeta. Svijetu se kraj mosta ~inio kraj Mostara.
Onda sam na televiziji ~uo Emira Bali}a kako lamentira nad uto-
pljenikovim mezarom. Govorio je pobo`no kao da moli i glasno kao da doziva.
Rije~i su mu se slagale izme|u ranjenih kula Tare i Halebije, svijetle kao nada
i meke kao tenelija. Dok je zborio nad posmrtnom prazninom gdje je bio, ~inilo
se da se Stari odaziva. U Emiru most nije bio sru{en. Ima nade za taj most,
zaklju~io sam. Ima nade dok ima Emira i mostarskih dje~aka s talentom i
èljom da budu ptica.
Kako god je u izboru mimara Hajrudina Mostar zasluìo takav most, tako
je most zasluìo svoje Emire. Nisu djeca iz niskih mahalskih ku}a, s krovovima
od kamenih plo~a, prkosnih pred burama, i iz dvori{ta poplo~anih oblucima s
Neretve, po kojima nanule sevdi{u kao daire, birala most. Most je birao njih.
Emir Bali}, sin Abdulaha i Safije iz Donje Mahale, mudro{}u mosta i milo{}u
provi|enja, jedan je od odabranih. Da je na ikog od Bali}a most bacio oko, sti-
gao bi na razglednicu i po{tansku marku. Kriteriji mosta bili su jednostavni:
hrabrost i san. Hrabrost je vrlina po{tenih, san je vrlina povla{tenih i zanesenih.
Ima jedna peticija gra|ana Mostara Visokom Ministarstvu Austro-Ugar-

ske monarhije u Sarajevu od 12. marta 1906. Zalaù se »za slobodu {tampe,
zbora i dogovora«. Me|u uglednim potpisnicima su poglavari sve tri konfesije
i trgovac Abdulah Bali}, koji je djecu odgajao da rastu u po{tene ljude. Da se ne
{unjaju kroz ìvot. Ko{talo ih ìvota. Kad je ’41. ala fa{izma zarila o~njake u
meku utrobu grada, Bali}i su se svrstali na ljudsku stranu. Ta se strana zvala
206
Emir
Bali}
KPJ i SKOJ. Skojevke Mirzija i Silva su ilegalisale rat u Mostaru, koji je ’43,
nakon Sutjeske, u okupirana njedra skrio svoj ranjen Bataljon. Te godine brat
Husnija je, preko zatvora Gestapoa, deportovan u Srbiju. S prisilnog rada iz
Trep~e pobjegao partizanima. Vijest da je ìv stigla je u Donju Mahalu ’46.
Vijest o Mustafi i Mirzi stigla je iz Jasenovca ranije. Iz Jasenovca nisu stizale
vijesti o ìvima. Iskusili su Luburi}evu kasapnicu Belediju u Sarajevu; zatu~eni
tupim predmetom u Staroj Gradi{ci. Otplavila ih Sava moru koje se po Bali}ima
opravdano zove Crno. Ni da ih ponese Neretva {to im je milo ùborila pod rod-
nim pendèrima, nije im se posre}ilo. U ba{ti za bijelim zidom mati Safija je
zalijevala cvije}e Neretvom i neprebolom, a najmla|i sin, Emir, dorastao do
ograde mosta. Poletio je prvi put sa 16. Za 3-4 sekunde do vode, poloìo je
veliku maturu, upisao u odrasle.
Mimar Hajrudin je mostom posestrimio obale. Emir Bali} je oko mosta
okupljao i bratimio ljude. Dogodilo se tako da je Mostar dvaput imao Stari most
i jednom Emira. S prvog mosta Emir je bio lasta preko 1.000 puta, 13 pobjed-
ni~kih. Pobjednika odlu~uje let {to sli~niji ptici i {to ti{i otpor vode pri doskoku.
Ljutnju rijeke {to je uznemiruju, Mostarci zovu: {trap. Pred Emirom se otvarala
u zagrljaj. On i nije letio dolje. Neretva je bila njegovo nebo. Letio je ka zvijez-
dama. Nije letio ni da pobijedi. Takmi~io se sa sobom. Let je bio radostan
207
praznik izazova. Potvrda da Ikar nije uludo sanjao. Otud, valjda, u njegovoj
slavi nije bilo triumfa, ni oholosti. Kad u tijesnu vitrinu trofeja odloì pehar,
vra}ao se me|u raju kao ~ovjek koji je obavio zadati posao. Pa odlazio u kino
»Partizan« i »Zvijezdu« da kida karte na ulazu. Ako bi koja karta ostala nepro-
data kokuzi su ulazili dàbice, a on i{ao za projektor. »Pu{tao« je filmove
»Mama Huanita«, »Valter brani Sarajevo«, a kao ùrnal »Dje~ak i Most«. Raja
u dvorani je avazile plakala s meksi~kom mamom Huanitom za sinom – revolu-
cionarom, kojeg je strijeljao okupator, navijala za Valtera, a prepoznavala
dje~ake uz most.
Emiru su sve tri filmske pri~e bile bliè od potko{ulje. Njegova je Safija
plakala za Valterovom bra}om po ideji, koji su ga ninali u bé{i, a u storiji o
dje~aku i mostu objektiv prvonagra|ene kamere na Svjetskom festivalu doku-
mentarnog filma u Londonu ’70. pamtio i njega. Sem Emira Bali}a ne znam
niti jednog jedinog kinooperatera koji je »pu{tao« svjetski priznat film o sebi.
Ni poslije te projekcije nije bilo triumfa i oholosti. ôvjek je radio svoj posao.
304 godine poslije Evlije sudbina je ovog zapisiva~a, puno manjeg, bijed-
nijeg i jadnijeg roba boìjeg, po~astila Mostarom, a grad suncem, mirisom, pri-
jateljima, {kolom, novinarskim poslom, pisa}om masinom »Biser« i magneto-
fonom »Uher«. Most je ve} bio za{ao u godine, grad u {irinu i visinu. [ejhova i
imama je bilo manje no u Evlijin vakat, a u~enjaka, pisaca, pjesnika, slikara,
muzi~ara, dobrih ljudi i golotrbe, preplanule djece vi{e no ikad prije. Svako se
bavio svojim poslom il’ ljubavlju, a djeca svojom rado{}u. Ve}e od leta s pe}ina
i s mosta nije bilo. Djeca Evlijinog Mostara su htjela biti ptice. Djeca mog
Mostara su htjela biti Emir Bali}, kojeg, sretan, pi{em prijateljem. Pratio sam ga
olovkom, mikrofonom i tv kamerom. Druìli smo se na mostu i oko mosta; po
starom i novom gradu. Na Rondou, terasama »Neretve«, »Bristola«, »Ruè«,
»Labirinta« i poslasti~arni Muje Kahrimanovi}a, kojeg su zvali Trova~, sabirali
i liskali s Icom, Mehom, Zukom, Skenderom, bra}om Goranom i Acom Fink,
Dedom Pa{i}em, Dadom Miladinom, Anti}em, Zupcem, Montenom, Davorom,
Vajtom... i kako nas je k’o iz bijela svijeta obradovao. I{li smo kod zdravog i
bonog Maestra, da mu pohvalimo slike, kod doktora Tolja po plo~e s filmskom
muzikom, koje mu je donosio s dalekih putovanja. Uve~e smo se susretali na
vratima kina, ujutro je dolazio da isprati k}er Snjeànu na gostovanja
»Mostarskih ki{a«. Snjeà je bila bar{unast alt, a nosila je na put ud`benike, da
ne dangubi, i najukusnije peksimete na svijetu, koje joj je nena pekla, da ne
ogladni. Prolje}a ’92, dok su VBR-ovi skidali krovove, a grad drhtao u podrumi-
208
ma i skloni{tima, evo ga nosi {est peksmieta. »Stara ti poslala«, veli. Za tih {est
peksimeta {esnaest puta je mogao zijaniti glavu od Mahale do Rondoa. Onda
nas je rat prvi put na duè razdruìo. Prepla{en zimom bezlju|a sklonio sam se
na jug, on je neselica, ostao je. U ljeto smo se sreli u pjesmi. Pitao me Dino
Merlin: »Gdje mi je Emir, taj stari nemir?« Odgovorih stihom, kako, zahvalju-
ju}i Emiru i Vahi, nisam sâm na svijetu.
Sljede}eg prolje}a, dok je i{la ista bri`na pjesma s radija, straàr logora{a na
Heliodromu, jedan od onih kojim se zamanta od visine na brvnu zavi~ajnog poto-
ka, odgovorio je Dini prozom: »Evo ga, tovari vre}e pijeska, pi~ka ti materina!«
Sje}anja na Heliodrom i ìvi zid pripovijeda kao anegdote, s humorom.
Zlo otruje ljude, u~ini ~ovjekomrscima. Njega nije. Njihovo je bilo da ga pla{e,
njegovo da nema straha... Zla budu i pro|u. Za prvog poratnog dolaska u Mostar
ponovo smo sijelili u ba{ti Bali}a ku}e. Zid je bio izre{etan gelerima, a pust cvi-
jet opijao mirisom kao lijepo sje}anje. Supruga Emirova, Dènana, pita ho}e li
pristaviti kafu, da se saberemo kao nekad. Majka Emirova, s bremenom od 90
godina i tri rata, koja su je orezilila da ne moè bolnije, veli:
- Ne moè{ ti Mi{i praviti kahvu, ja }u.
Kahva je bila vanj tak’a i rasplakala me mati vanj tako.
Za drugog dolaska u Mostar na ko{}eli uz Roznamedìjinu dàmiju
vidim osmrtnicu s petkorakom. Husnija oti{ao za strojem. Uz opro{taj, poèlio
da ga isprate pod zvijezdom pod kojom je ìvio.
Za tre}eg dolaska u Mostar Dènana je pristavila kafu. I majka Safija
oti{la za svojim. Nedavno zovnuh Emira telefonom. Odziva se s harema.
Sre|uje mezare Bali}a uz ramazan. Podigao im bijele ni{ane. S mostoljupcima
Mostara i svijeta podigao je i Starom mostu. I most je njegov najbliì rod...
Sje}anja me, po~esto, mame Mostaru. Pri svakoj pomisli na grad

neizostavno mi se javlja Emir Bali}. Vlasnik kolekcije najvi{ih doma}ih i svjet-
skih priznanja za doprinos sportu i ~ovje~nosti. Od »Plakete« i »14.februarske
nagrade« Skup{tine op{tine Mostar, do »Zlatnih krugova na postolju«
Medjunarodnog Olimpijskog komiteta... Vlasnik neobi~ne dobrote i vedrine...
Vlasnik talenta da bude ptica... I vrline koja ga krasi iznad svega:
Ni u skoku, ni u ìvotu Emir Bali} nije za sobom ostavio ruàn {trap.
2005.
209
210
Fakir s jednom cokulom
Hodim Sarajevom. Vodi~ mi je Augustin Tin Ujevi} u zbirci »Most na

Miljacki«. Kad sam ve} s Tinom, bolje da on predstavi prijatelja. Kako ga je
upoznao sa Sarajlijama na otvorenju samostalne izlo`be 1931. Skinuo {e{ir i
mantil, iz {tovanja, i po~eo ovako:
»âst mi je predstaviti gospodina Mirka Kuja~i}a specimen ~lana boem-
skog nara{taja i slikarskog podmlatka. On je u Parizu, na Monparnasu, pored
kavanskog ìvota, studirao i slikarstvo, a lutao je sa sanjarskom i pomalo pus-
tolovnom du{om ~ak i do druge hemisfere. Prijatelj divljih elemenata, mora i
hridina, do danas je ostao, u su{tini, gotovo i neprijatelj civilizacije, pa ipak je
svojim kistom ilustrovao takve duhovne krize i rascjepe, koji grani~e sa razu-
lareno{}u vizija Van Goga, ili da uzmem bliì termin, s bole}ivom osje}ajno{}u
Ignjata Joba... Samo {to ga nikad nije napu{tala èlja za promjenom, pustolo-
vinama, a isto tako ni za ~a{om vina, ugodnim razgovorom, lakom pjesmom i
obrokom ribe koju je obi~no sam lovio. U skromnosti svojega ìvota znao je da
se snalazi najjednostavnije, skoro ko kakav indijski fakir...«
Posje}ivah Mirka, godinama, u Mostaru. Stanovao je na Mazoljicama, u
monta`noj ku}i. Ispod ku}e - tunel. Kad nai|u vozovi ku}a je teturala.
»Poslije otvorenja izlo`be u Sarajevu«, sje}ao se, »i{li smo sa Sarajlijama
piti vino.«
Ocu Mirkovom, Jovanu, ovo s vinom ne bi se dopalo. Jovan je od prvih
crnogorskih ljekara. Studirao je u Moskvi. Dopisivao se i posje}ivao Tolstoja.
Vodio dnevnik. Mirko je dnevnik, s Tolstojevim pismima, ~uvao u trezoru.
Ostalo bogatstvo drào je u vitrinama za knjige, oka~eno na zidovima. Listali
smo dnevnik. Bio je literaran i zdravstven. Doktor Jovan je osnovao prvo
211
Drustvo trezvenjaka na ju`noslavenskim prostorima. Sina Mirka i sinovog pri-

jatelja Tina, ni Gospod bog ne bi utjerao u ~lanstvo...
Kad je Mostar odlu~io da podigne spomenik Aleksi [anti}u, bilo je pita-
nje gdje postaviti bronzanog pjesnika. U »Slobodi« otvorih rubriku na temu
lokacije. Molih ugledne Mostarce za mi{ljenje. Na Novom Beogradu posjetih
Ranka Lozu, prvog spoljnopoliti~kog komentatora TV Beograd. Ragovarasmo
o Aleksinom povratku, o Mostaru... Pri~ao je s ljubavlju i sjetom. Po povratku
u Mostar, svratim do Mirka. Ljeto je, noge tonu u asfalt kao da se po puteru
hodi. Nudi me Mirko ~a{om vina. Ima doma}u »Blatinu«, »Vranac« i
»@ilavku«.
- »@ilavka« je kao nektar, iz podruma Stanka Vasilja. - veli. - Na ovoj èzi
meni je prejaka; bevanda il' gemi{t ugase è| i osvjeè.
Sjetim se jedne od Rankovih pri~a.
- Ne}u gemi{t – velim - cijelu }u »@ilavku«.
Pa mu ispri~am {ta mi je Ranko pripovjedio.
Otac Rankov, Bogoljub, drào je u Mostaru ~uvenu kafanu s podrumom,
pripita imena, »Kod Loze«. Imao je svoje vinograde, mo{tio »@ilavku«. Nikad
dobar ~ovjek u Hercegovini nije izmo{tio lo{e, nit' lo{ ~ovjek dobro vino. Vina
su, u Hercegovini, obraz doma}ina. Otac Rankov je bio dobar ~ovjek i dobar
doma}in. K tome na~itan, ugla|en gradski ~ovjek, dobrotvor »Gusala«, prijatelj
Aleksin, pa pjesnik ugledne goste dovodi kod njega. Do|e sa Stevanom
Sremcem. Bogoljub zna ko je Sremac, ~itao ga, obradovan je. Do~eka ih ljubaz-
no i, iz po{tovanja, li~no }e ih posluìti. Aleksa je bolan, ne}e alkohol. Sremac
kaè:
- Ja bih jedan {pricer!
- [ta rekoste, gospodine Sremac? - kao nije ga dobro ~uo Bogoljub.
- [pricer! - ponovi Sremac.
Gazda se vra}a sa {erbetom za Aleksu, a pred Sremca stavlja politru
»@ilavke« i sifon sode. Naspe ledeno vino u ~a{u, sifon stavlja pored:
- Izvolite, gospodine Sremac, vi se serite u ovo vino, ja nemam du{e.
Kad ispri~am Mirku, smije se.
- Ovo mora{ negdje zapisati! - govori.
Nad ovom mostarskom pri~icom preko tri desetlje}a se roje vinske
mu{ice, nisam je dosad pribiljeìo... A o spomeniku mi Mirko govorio:
- Aleksu treba postaviti tamo gdje }e biti najbliì sebi i Mostarcima...Onaj
prostor kod ]orovi}a ku}e, u kojoj je umro, treba urediti i tu bi se najljep{e osje}ao.
212
Mirko
Kuja~i}
Mirko se rodio 1901. u Kola{inu. Zavi~aj je pominjao kao Nudol, a

biografiju po~injao od gimnazije u Beogradu. Poha|ao je Gluma~ku {kolu,
apsolvirao filozofiju, oti{ao na tehniku, pa u atelje Tome Rosandi}a, da studira
vajarstvo. Nidje se skrasiti. ]eralo ga ne{to.
- Sje}am se da sam 11. januara '25. bio u cinema »Pigalle«. Po tome
zaklju~ujem da sam u Pariz do{ao krajem '24. Pariz je bio centar svijeta. Te
godine je glavna tema bio prvi od tri Bretonova surrealisti~ka manifesta. Puno
je Jugoslovena bilo u Parizu. Ko god je htio ne{to napraviti u umjetnosti,
dolazio je u Pariz. Bosanci i Hercegovci, Hrvati, Crnogorci, Srbi... Pri~ali su mi
kako je par godina ranije, na Jesenjem salonu, a to je bila najzna~ajnija likovna
smotra na svijetu, izlagao skulptor De{kovi}. Izlagao je Kraljevi}a Marka na
[arcu. Nije dobro pro{ao. U »Vogue« su donijeli fotos skulpture: »êhoslova~-
ki narodni junak od ruskog skulptora«. De{kovi} je zavr{io u ludnici... Dok sam
213
imao para hodao sam po kafanama i Louvru. Najvi{e su me privla~ili Rodin i

Delacroix. Kad sam se istro{io, André Lhote me primio u atelje. Da ~istim,
loìm vatru, nabavljam modele... U dokolici, naslikam ne{to. Pogleda:
»Talentovani ste, treba da slikate.« Slikao sam pod Maestrovim okom. Tek '28.
sam se vratio u Beograd, morao sam u vojsku... îm sam skinuo oprta~e, ukr-
cah se na teretni brod. Nisam znao gdje }e, a plovio je za Canare... Da zna{ da
sam pisao lijepe zapise s Canara... U Beogradu '29. sam priredio prvu samostal-
nu izlo`bu. [tampa nije zabiljeìla bogzna kako. Sljede}e godine sam izlagao u
Sarajevu i Beogradu.
Citirah ve} Tinovo slovo na sarajevskoj. Poslije koje su i{li piti vino.
Beogradska, aukcijska, trajala je jednu no}. Aukciju je vodio Gustav Krklec.
Kupac je dobijao sliku i djevoja~ki poljubac. Tin i Raka Drainac su dobili po
sliku, a poljupce nisu brojali. Ne zna se {ta je bolje i{lo. Ostali su goli panoi i
sladak okus na usnama... A poslije su, opet, i{li piti vino.
Onda je do{la ~uvena izlo`ba '32. Kojom se, 25. aprila na 7. strani, bavi
»Politika«. Na dnu, uokvireno nekoliko redova pod naslovom: »Lindbergovo
dete u rukama Al Kaponove bande.« Ostatak prostora zauzeo osvrt: »Na sredi-
ni belog platna – prika~ena cokula.« Osvrt je Rastka Petrovi}a, cokula Mirkova,
a Lindbergh je Charles Augustus. Prije no na stranici »Politike« Lindbergh i
Mirko su se u Parizu na{li istovremeno. Nakon 33,5 sata na nebu Lindbergh se
prizemljio u Pariz 21. maja '27. Mirko je ve} bio pari{ki slikar, a Lindbnergh
odvaàn ~ovjek. Prvog pilota u istoriji koji je preletio Atlantik do~ekalo je dese-
tine hiljada Pariàna. Bili su razdragani i bezbri`ni. USA tad nije imala B-52 –
lete}e tvr|ave s napalmom, bombama do 1000 kilograma, ~udima...
- Nakon beogradske izlo`be i »Manifesta« koji sam objavio, proglasili su
me ljevi~arem. Muvao sam se neko vrijeme po na{im prostorima, a '37. se pono-
vo vratim u Pariz. Pariz je bio ìvlji nego prije. Nije bilo neobi~no da za stol
mladih slikara il' pjesnika na Monmartru i Monparnasu sjednu Cocteau,
Marlaux, Breton... Prva izlo`ba na koju sam oti{ao bila je Picassova. Lijep dan,
sun~an, sav je Pariz tu. Dolazi Pablo s ki{obranom preko ruke. Kaèm: »Od Da-
lija me ne bi ~udilo, ali vi!?«. Smije se. Do|e i Dali, pompezan, sa {tapom i ufi-
tiljenim, tankim br~i}ima kao lûk mladog mjeseca. Dali je oboàvao Picassa...
Moram ti ispri~ati i ovo. Moj dragi prijatelj Tin je proveo u Parizu od
devetstodvanaeste do devetnaeste. Tamo je napisao »Lelek srebra« i »Kolajnu«,
bio zaljubljen u Lucille. Kad su raskinuli, doìvio slom ìvaca i vratio se. Nikad
214
je nije prebolio. Tragao sam za Lucille, da vidim kakva je ta èna koja je odredi-
la Tinovu sudbinu. Nisam je na{ao... Slikao sam, boemisao, i{ao na mitinge La
Pasionarie, htio u [paniju da se borim protiv fa{izma. Sva je inteligencija
pari{ka bila lijevo orijentisana. '39 uklju~im se u rad »Maison de la culture«. Od
na{ih su bili Boro Baruh i Ivan Rajh, a vodili su Romain Rolland i Jean Perrin,
dobitnik Nobelove nagrade za fiziku. Smatrali su nas komunistima. Pred
dolazak Nijemaca smo se razi{li. Perrin je oti{ao u Ameriku, svako negdje, ja
u Crnu Goru. Nakon okupacije, radio sam na pripremi ustanka. Talijani me
uhapse i strpaju u logor. Kraj rata sam do~ekao u Ljubljani, pa odem u Postojnu.
Do|u tamo Hercegova~ke jedinice. Upoznam mladog partizana, Mostarca,
Radmila Bracu Andri}a. Pametan, srda~an. Pita bih li do{ao u Mostar, stradao
je grad, treba}e im ljudi kao ja... Nisam odmah...
U monografiji »Dva milenija svjetskog slikarsta«, po objavljivanju,

na|em samo tri na{a imena: Vladimir Veli~kovi}, Ljuba Popovi} i Dado \uri}.
Pi{u ih kao francuske slikare jugoslavenskog porijekla. Veli~kovi} je
Beogra|anin, Popovi} Tuzlak, koji se sad pi{e, ili ga pi{u, Srbijancem, a Dado
Crnogorac. Prije dvije godine naletim na intervju s Dadom. Smatraju ga bun-
tovnim, prijekim. Veli:
» Meni je sve to, izgleda, po ujaku Mirku Kuja~i}u, pripanulo, jer su ~esto
neki biv{i udvara~i, neki koji se s njim nisu slagali, stalno govorili: »A {to li~i
ovaj na ujaka!« Kako je Mirko bio u nemilosti, nije se slagao sa rukovodioci-
ma u Beogradu i Titogradu, pobegao je kod Muslimana u Mostar. Muslimani su
ga lepo do~ekali, svaka im ~ast, i dan-danas sam im za to zahvalan. Da nije bilo
Muslimana iz Mostara, Mirko Kuja~i} bi bio izdajnik. On je vi{e decenija radio
u Mostaru i restaurirao je onaj most {to su ga sru{ili. I po{to je bio proteran, ja
sam dobijao "komplimente" zbog njega. Tako su mi u Beogradu govorili: "Isti
ujak"; a ja se nikad lepo nisam slagao sa Mirkom, zna~i, nismo bili isti. Ali,
takva je ~ar{ija, pjaca...«
Mirko je u Mostaru po~eo '51. kao scenograf u Narodnom pozori{tu. Bio
suosniva~, a potom i upravnik Zavoda za za{titu spomenika kulture. Vidao
urbane ratne rane, osmislio i vodio restauratorsko – konzervatorske radove na
obnovi stare gradske jezgre. Fasade Kujundìluka i danas do~ekuju veselim
bojama Kuja~i}evim. [ta je sve radio kao slikar, ribar, prijatelj, gra|anin - zahti-
jeva posebnu pri~u.
U Mostaru je ostao udovac. Supruga, Marica, umrla '56. Mirko je ìvio
215
s Gospo|om Micikom, a podigao k}er Veru i sina Stojana. Stojan je volio

slikarstvo i Francusku. Vera je voljela Francuza. Stojan je oti{ao u Francusku da
slika. Vera se udala za pisca, Jerare Azola. Pokazao mi Mirko prvi zetov roman.
Na po~etku pi{e: »Dédié à Vera Kuja~i}.« Posve}eno Veri Kuja~i}.
Iz Mostara je, na duè, izbivao samo jednom. I{ao kod Lhotea, u Pariz,
'60. Bio je posljednji Yu slikar koji je slikao u Maestrovom ateljeu. Lhote je
umro '62. Mirko se vratio sa ciklusom slika.
Posljednju Mirkovu retrospektivnu izlo`bu s monografijom, u ime
ULUBiH-a i grada, pripremio je @elimir Dado Miladin, direktor Umjetni~ke
galerije. Dado je bio rijetko fini slikar i drag ~ovjek. Po{tivao je Mirka i druìli
su se prisno, unato~ bezdnu godina. Na izlo`bu sam u{ao sa Zukom Dùm-
hurom. Tamo silan svijet i ~udesne slike po panoima. »Crnogorac« u prirodnoj
veli~ini, »Dobri Radivoj«, »Plesa~ica«, platna iz ciklusa »Hercegovina ple-
menita«, motivi Po~itelja, Bune, Mostara... Slike plamte divlje i neobuzdano,
robustne i dramati~ne, po fazama, od kubisti~ke do ekspresionisti~ke. Svaka
ìvi, pulsira. U vrhu galerije, na fotelji, posjeli Mirka. Bio je lijep ~ovjek gors-
ta~ke, stamene gra|e, krupne glave pod mekom, sijedom i valovitom kosom.
Kao da je s ikone si{ao. A sad sjedi, {logiran. Ruka pala preko ruba fotelje,
mrtva. Jedno oko crveno, uko~eno. Curi mu iz nosa... Zuko gleda slike, pa dok
prilazimo da ga pozdravimo, s tugom veli:
- ârli, nikad u ovoj galeriji ljep{eg ~ovjekovog, a ru`nijeg djela prirode.
Malo potom, 8. avgusta ’87. Mirko je umro. Sahranjen je u Nudolu, u

porodi~noj grobnici. Uz djeda Stojana, sve{tenika, i oca Jovana, trezvenjaka.
Mostar ga je ispratio s dostojanstvenom tugom i zahvalno{}u. Tri i po deceni-
je od grada je pravio umjetni~ko djelo. Onda ga prenosio na platno. U Mostaru
}e ostati upam}en kao sugra|anin zlatnih ruku i svilene du{e. U slikarstvu kao
jedan od prvih ju`noslavenskih angaòvanih slikara... Buntovnik s kistom.
Po Tinu i Rastku – fakir s jednom cokulom.
2005.
216
Srce na dlanu
Godina 1968. veoma mi je zna~ajna. Skinuo sam uniformu obi~nog

vojnika i upoznao neobi~nog generala, Isidora Papu. I njemu je, ta godina, bila
zna~ajna.
Avgusta, iz Uì~ke Poège, kao radista II topovske baterije, truckao sam,

u koloni, na vje`bu, na Homoljske planine. Kapetanu Martinu Dreven{eku sam
smrdio na rakiju, izbacio me iz dìpa, pa sam se utrpao pod ceradu, na karose-
riju »Dèmsa«. Padala je ki{a, vukao sam “RUP” radio stanicu, 17.5 kg., ùljala
me pu{ka, }u{nuh je ispod klupe. Pod Homoljem se zaustavimo – pu{ke nema.
Sviraju zbor, postroje ~itav uì~ko-poè{ki garnizon. Plju{ti, eto majora Savi}a,
vu~e pu{ku, blatnjava. Pro~ita broj: 92 105. Istupim. Major Savi} je prvoborac.
Odrì govor kako su oni ’41. krenuli goloruki, pa oteli jednu pu{ku. S njom
drugu. S dvije 4, s 4 mitraljez... I tako dogura do tenkova, artiljerije, avijacije,
mornarice... Govor poentira u smislu da je prva, najzaslu`nija pu{ka kojom je
dobijena NOB-a, i rasla JNA od decembarskog Rudog ’41. do avgustovskog
Homolja ’68, upravo ta moja, ~iji broj, do danas, nisam zaboravio. Da bi se
situacija kompletirala, u{icaju me kako je perem pod ~esmom. Zatekne se na
vje`bi general Vlado Baji}, Petrov~an, dalek smo rod, ljeto prije sina Vavu mu
podu~avah za popravni i - ne zavr{im na vojnom sudu.
U Mostar sam se vratio oktobra ’68. sa rekordom: za 11,5 mjeseci
odsluènja narodu i domovini - 30 dana sam proveo na nagradnim odsustvima,
pravio priredbe. 48 dana sam proveo u zatvoru, pravio magare{tine...
Generala Isidora Papu prvi put sam sreo u Mostaru, u re~enici: »Ako ti
217
Papo ne pomogne, ni bog ti ne moè pomo}i.« Te ’68. objavio je knjigu »Ratna

hirurgija«. Prevedena je u svijetu. Novembra je dobio nagradu AVNOJ-a.
Fotografija u svim novinama, portreti na TV. Decembra svratim u podrumski
atelje Ice Voljevice. Tamo on i jo{ jedan, razgleda slike. O slikama govori
jezikom znalca. Poznat mi odnekud, prebiram po likovima likovnih kriti~ara,
nikako odgonetnuti.
- Generale, ovo je moj prijatelj Mi{o. - predstavi me Ico.
»Isidor Papo!«, sinu mi, stanem mirno, zamal’ salutiram. U civilu je,
pogleda me za~u|eno. Velim da sam nedavno iz vojske, jo{ me zorom bude
trube iz Sjevernog logora. Smije se.
Tako sam generala upoznao u podrumu na Bulevaru Narodne revolucije,
kroz koju je pro{ao kao partizan i ljekar. Potom ga vi|ah, povremeno, uz
sve~anosti grada. U »Bristolu« ga vi|ah, gdje je na jutarnju smotru dolazila
nepuna udarna desetina Mostarskog bataljona: Meha Trbonja - narodni heroj,
Mustafa Temim – Turko, Remza Duranovi}, Gojko Uljarevi} – Kulje, Vasa
Maslo, Tofa Sefi}... Svi su bili prvoborci, samo je Tofa, s Milijem Samardì}em,
iza{ao na Dubrave, kasnije. »Do|e dvoje djece, petnaest-{esnaestgodi{njaci« -
sje}ala se Mehina supruga Razija. - »Te{ke su borbe, oni na{i ih zaharlai{u: {to
ste vi do{li, ovdje se svaki dan gine, mar{ ku}i! Tofa zakuka: »Ne smijem ku}i,
ubi}e me majka.«...
Vi|ah Papu sa Alom Kresom, legendom iz istog stroja, koji zbog bolesti
i povrije|enosti nije dolazio na jutarnje smotre u »Bristol«. Pred zavr{nu
operaciju za oslobo|enje Sarajeva, 6. aprila ’45, molio je Envera ]emalovi}a,
komesara Bataljona, da naredi 19-godi{njem Radi{i Vukovi}u, da ne kre}e u
napad. Otac Radi{in, Gojko, osniva~ mostarskog radni~kog pokreta, K.P. i
»Veleà«, poginuo prije rata. Ostala samohrana mati Zlatka sa ~etvoro djece.
Nju i sina Slobodana usta{e strijeljale na Ovojcima ’41. Mladen poginuo u
Romanijskom partizanskom odredu ’42. Radojka zavr{ila u Jasenovcu ’44. Pa
Ala molio da se posljednji od Vukovi}a »sa~uva za sjemena«. Prijatelj Papin,
general – pukovnik Enver ]emalovi}, mi pri~ao: »Molio sam Radu, narediti mu
nisam mogao, niti ja niti iko od drugova, da ne ide, obe}ao je, a kad smo krenuli,
nije izdrào. Prvi metak ga prona{ao. Oplakah ga kao mog Ekrema. Od tada je
Ala ljut na nas.« (18.godisnji brat Enverov, Skojevac, obje{en kod Krankase 19.
novembra ’43. s Mujom Selimhodì}em, Boòm Sko~aji}em, Darinkom
Bitanga i Antom Ajdukom. Vje{ano je bratstvo i jedinstvo grada).
Na Papu, Ala nije bio ljut, sabirali su se zajedno...
218
Srce na dlanu
Prof.dr
Isidor
Papo
Papu vi|ah i na izlo`bama, po slikarskim ateljeima... I na TV. Govorio

je: »Ja sam Mostarac.« Mostarci su govorili {to su i govorili: »Ako ti Papo ne
pomogne, ni bog ti ne moè pomo}i.«
Prve nedjelje u februaru ’74, jutro, traìm ga na po{tanskim sandu~i}ima

u holu Rige od Fere 20, u Beogradu. Ambasada Republike Koreje, Jak{a Petri},
@eljka Vlahovi} i, sitno, Isidor Papo. Vu~em se uz stepenice, jo{ mi u glavi klo-
poraju to~kovi voza. Mimoi|e me ~ovjek s glavicom kiselog kupusa na tacni.
Na vrh stepeni{ta zastane, okrene se. Tek kad podignem pogled uz crvene {irite
na pantalonama i ku}ni haljetak vidim da tu glavicu kupusa nosi general -
pukovnik prof. dr Isidor Papo, na~elnik VMA, kardiovaskularni hirurg iz naju-
glednijih medicinskih enciklopedija, redovni doma}i, dopisni i po~asni ~lan
tuceta stranih Akademija nauka...
219
- Znate {ta – veli - ja sam umoran, a od vas novinara ~ovjek ni nedjeljom

nema mira. Pored toga, Mostarci su me jo{ u {est jutros probudili. Ali, po{to je
Mostar u pitanju, nemam kud. Samo izvolite!
Na vratima je ~ekala generalova supruga, Asja. Nje`na, krhka èna,
smije{ila se gostoprimljivo. Iza, na zidu, blje{tao je Stari most. Ponajbolji iz se-
rije »Hajrudin« Pe|e Milosavljevi}a. Onda smo pili kafu, on s konjakom, a pris-
je}ao se prepoznatljivim mostarskim govorom:
- Maturirao sam u Mostaru ’32. Kao svr{eni gimnazijalac èlio sam da
budem hirurg. Meni je u to vrijeme jako imponirao pokojni dr Luka~, èlio sam
da budem hirurg kao on, pa sam oti{ao u Zagreb, gdje sam upisao Medicinski
fakultet i zavr{io ’37. Poslije toga se nisam vra}ao u Mostar sve do ’41, kad
sam od usta{kog terora pobjegao iz Sarajeva. Jedno vrijeme sam radio u
mostarskoj bolnici, a zatim oti{ao u partizane. Oti{ao sam preko Malog i
Velikog kuka do Dobr~a, odatle na Bora~ko jezero. Tamo sam radio kao ljekar
sve dok nas nisu napali ~etnici, mislim 13.juna ’42. Odatle smo oti{li na Prenj,
bili na Tisovici izvjesno vrijeme, da bi, kad su se proleterske brigade probile na
prugu Sarajevo - Ostroàc i zauzele Ostroàc, do{li u Duge. Tu sam se, veoma
àlostan, rastao s Mostarcima, jer sam ih jako volio, kao {to ih volim i danas.
No, morao sam oti}i za {efa hirur{ke ekipe Vrhovnog {taba, ali kad su formi-
rane divizije postao sam {ef hirur{ke ekipe Tre}e divizije, u ~ijem se sastavu
nalazila Deseta hercegova~ka i u njoj i Mostarski bataljon. Tako sam ponovo
na{ao svoje Mostarce i ostao s njima kroz ~itav rat, sve do oslobo|enja...
Pu{io je, a oporavljao od infarkta.
- Ljekari pacijentima zabranuju pu{enje! - primijetim.
- Ja nisam pacijent, ja sam doktor! - smijao se, pa uozbiljio. - Nema
stra{nijeg smrada na svijetu nego kad se otvori grudni ko{, jo{ gore, lobanja
pu{a~a! Ali, doktor Papo nema du{e da pacijentu Papi zabrani ovaj porok!
Za}uta, pa pokazuje dlanove. - E, da znate ~ije je sve srce bilo u ovim rukama.
êsto mi se doga|alo da ne znam koga sam operisao. Posebno vani. Sa~ekaju
me kola pred VMA. U kolima i avionu prostudiram istorijat bolesti, nalaze.
Sletimo, opet kola, pravo u operacionu salu. Pacijent na stolu, tim pored...
Otvore, operi{em i, nazad... Hirurg sam, skoro }e ~etrdeset godina, vele,
uspje{an. Znate {ta je uspjeh u ovom poslu? Posvetiti ~ovjeku: ljubav, brigu i
njegu. Da bih to uspio, odricao sam se pojedina~nih ìvotnih zadovoljstava...
Stalno odricao...
Opet je malo }utao, pa vratio Mostaru:
220
Srce na dlanu
- Istina, ja sam se rodio u Ljubu{kom, ali sam kao dijete do{ao u Mostar.
U Mostaru sam i{ao u {kolu, odgojio se, stekao prijatelje, stekao mostarske
navike, ìvio tamo, radio jedno vrijeme i ja se osje}am – sav Mostarac. Ja,
uop{te, volim Hercegovinu, ali posebno volim Mostar i Mostarce. Kad do|em
u Mostar ja sam razdragan, veseo, sretan. Ne bude nikad da ne posjetim Stari
most, Kujundìluk i sva ona mjesta gdje sam kao mladi} s dru{tvom {etao.
Osim toga, ja u Mostaru imam toliko prijatelja i ratnih i poratnih i sve ih volim
i svi oni vole mene. Ne pro|e dan da neki Mostarac i Hercegovac ne do|e do
mene. Za njih uvijek na|em vremena, nikad mi nije te{ko. Pomognem svakom
~ovjeku, ali prema Mostarcima sam bole}iv i njima pomognem prije nego {to
bih nekom drugom. Da se bolje izrazim: na|em mogu}nosti i kad ih nema. A
da je sre}e, ne bi morali dolaziti u Beograd. Ja sve mostarske ljekare cijenim i
Mostar, zbilja, ima odli~ne hirurge, Rafaelija i ne samo njega. Ima odli~nog
internistu, Mahi}a i da ne navodim imena svih vrsnih mostarskih ljekara.
Moram pomenuti doktora Hlubnu. Nije moja generacija, stariji je sigurno
dvadeset godina, ja sam bio dijete kad je on bio doktor, ali on sa svojim bicik-
lom jo{ uvijek {parta Mostarom, operi{e. On je jedna izuzetna li~nost, koja
meni vazda imponira i vazda me je impresionirao... Oni ovamo po{alju samo
ono {to im tehni~ke mogu}nosti ne dozvoljavaju da zavr{e dolje. Jedina stvar
koju ja zamjeram, i stalno govorim Mostarcima, je {to do dana{njeg dana nisu
napravili pristojnu bolnicu. Da imaju bolnicu kakve ljekare imaju, mi u
Beogradu, ili bilo gdje, rijetko bi im, ili nikako trebali...
Dok razgovaramo, kre{tav duet doziva: »Papo, Papo!« Uklju~en je mikro-
fon, razgovor }u emitovati na Radiju, nervira me, obazirem se. Veli:
- Da vam ne{to pokaèm.
U kuhinji, na prozoru, kafez. U njemu dvije crne ptice, sa ùtim obrubom
oko kljuna.
- Ovo su mi poklonili u Delhiju, indijski gavran. Dok je mlad, mali ope-
rativni zahvat ispod jezika i mogu govoriti kao papige, i bolje... A primijetio
sam da posmatrate slike. Slikarstvo je moja slaba strana, sakupio sam pristojnu
kolekciju jugoslavenskih slikara, ali su mi najdraì motivi Mostara.
Ne brojih kolikosoban bi stan, ali svaki zid je krasio bar jedan Stari most.
Pe|in, Kuja~i}ev, Gvozdenovi}ev; Maestrovi »Platani«, Icin i Pezin »Kujun-
dìluk«, a iznad kreveta u spava}oj sobi izvirala je Soldina »Buna«, iz kamena,
u Blagaju... Dok obilazimo slike govori:
- Me|u ovim slikama, u Mostaru sam, s Mostarcima. Tretiram ih kao pri-
221
jatelje, kao ro|ake i ja sam prema njima bolestan. I ovdje se druìm s

Mostarcima. S Esom Grebom, profesorom @ivkom Kosti}em, jednim od najlu-
cidnijih umova iz na{e generacije, Radom Mandi}em, Borom Kora}em, svima.
Bolujemo kad izgubi »Vele`«, kad smo duè vremena sprije~eni da odemo
dolje. Svake godine do|em za Dan oslobo|enja, radovao sam se ovom 14. feb-
ruaru kao dijete, a ne mogu do}i, ne}u biti u Jugoslaviji. Te vas molim, sve mi
u Mostaru pozdravite i recite im, u moje ime, da u meni uvijek imaju sigurnog
Mostarca, koji }e im, dok je ìv, dok god mi krv u ìlama te~e, pomo}i koliko
zna i koliko moè.
Kad isklju~im mikrofon, Asja nas sluì slatkom od smokava.
»Mostarske«, veli, a on pita kad se vra}am, da ostanem na ru~ku. Velim da
ùrim, vra}am se prvim vozom.
- Odbaci}u vas do stanice.
Poku{ah odbiti, nije uvaìo. U onom haljetku i generalskim pantalonama,
odvezao me “Opel rekordom” na stanicu. Dok se vozimo veli:
- Jeste li vidjeli kakvo je ono slatko od smokava. To na svijetu nema. Oni
moji znaju da volim vo}e, po{alju prve tre{nje, kajsije, breskve, a snabdiju me
slatkom za zimu. A nad tenicom iz Jasenice, nema smokve.
Bijah zahvalan i sre}an. Ne de{ava se jako lo{em vojniku, da ga vozi
jako dobar general.
Sljede}e godine prisustvovao je sve~anoj sjednici uz Dan oslobo|enja

Mostara. U prvom je redu s Dèmalom Bijedi}em, drugovima iz stroja. Vodih
program s »Mostarskim ki{ama«. Po zavr{enom programu ~estita, zahvaljuje
djeci, a veli:
- Pro~itao sam onaj intervju lani. Sve je u redu, samo sam se previ{e
raspilavio, kao ve~eras. Jesam li sve govorio onako, ili ste dotjerivali?
- Nisam ni{ta dotjerivao, ~ak sam na radiju pustio snimak s va{im gavra-
nima. Morao slu{aocima objasniti ko vas doziva.
Ma{e glavom:
- Uvijek isto, je li tema Mostar, ja se raspilavim!...
I februara potom do{ao je u Mostar da odrì Veliki februarski ~as ma-
turantima. Opet s »Ki{ama« priredih program. Sjedim na kraj prvog reda, da
bih Kapljice izveo na vrijeme, a on sa scene, pored ostalog, pri~a: »Pred za-
sjedanje AVNOJ-a novembra ’43. zateknem se u Jajcu. Improvizujemo opera-
cionu salu u ~ekaonici èljezni~ke stanice. Predah je, jutro, nema ranjenih,
222
Srce na dlanu
operisa}u jednom Dalmatincu kilu, mirnodopska stvar. Vukao je minobaca~,

te{ko je to, a `goljav i nikakav, ovako ne{to kao na{ Mi{o Mari}.« Mladost u
sali se smije, aplaudira, on me pogleda, slegnu ramenima pa nastavi: »Otvorim
ga, dere se k’o da ga koljem. Niko se na svijetu ne boji skalpela k’o Dalmo{i, a
u borbi su ~udo od hrabrosti, risovi. Odjednom ~ujem avione, po~e bombar-
dovanje. Zgrada se trese iz temelja. U pola sam operacije, po~e{e donositi ran-
jenike, borce i civile. Otvoreni stomaci, grudni ko{evi, otkinute ruke, noge,
poneko mrtav... Kaèm onom Dalmatincu: strpi se malo, ovo su pre~i slu~ajevi.
Vri{ti. Slu{aj, Dalmo{, kaèm mu, ako bude{ dobar namjesti}u ti jaja da budu
k’o nova novcata, a bude{ li se derao, ostavi}u te tako. U}uta, prihvatim se
posla... Nemamo anestetika, sije~emo i {ijemo na ìvo. U to u|e Tito s grupom
~lanova Vrhovnog {taba, obilazi ranjenike, tje{i i hrabri, a onda stoji i gleda,
potresen... Onog sam Dalmatinca zavr{io kasno u no}, pod lampom, a sutradan
mi je Tito dodao jo{ jednu zvijezdicu na epoletama.«
Poslije programa pri|e, stavi mi ruku na rame:
- Opet sam se raspilavio, gdje me na|oste s »Ratnim tangom«? êtiri
godine ta pjesma je bila himna Bataljona, a nisam je ~uo od rata!?... Ne ljuti{ se
na mene zbog onog pore|enja?
Prvi put ne persira, milo mi.
- Ne ljutim se – kaèm - i mati mi isto govori, ne}e kilogram na mene.
Doktor Marinkovi} mi na{ao ulcus bulbi duodenum i jo{ rekao: ~estitam.
- Dobro ti je Ti} rekao! - veli. - Savjesni dobiju ~ir na stomaku, dangalaci
na guzici. A bolje je da je na dvanaestrecu, nego na èlucu, ne prelazi u rak.
Pitam: ima li lijeka?
- Dva. Ili do|i pod no`, da ti isje~em, ili se pomiri da ga ima{!
Opredijelio sam se za drugu varijantu. Pomoglo je.
U proljece ’76. majci mi je dijagnosticiran rak. Ubijen, sjetih se mos-
tarske o bogu, Papi i pomo}i. Obratih se onom ~iji sam broj telefona znao.
Produìo joj je vijek 12 godina.
Maja ’77. vodih ansambl »Ki{a« u Beograd, na sve~anu priredbu

povodom Titovog 85. ro|endana i 40 godina na ~elu KPJ – SKJ. Na kraju pro-
grama u Domu sindikata hor i Adnan Pintul su otpjevali [tafetu«. Potom je bio
skroman prijem u holu. S predstavnicima izvo|a~a iz republika i pokrajina,
pozovu me u prostoriju sa strane. Tamo se Tito zahvali svima, i doda: »A va{a
djeca iz Mostara mene rasplakala. Pozdravite ih, vidimo se u Bugojnu.« ... [ane
223
Petrovi}, predsjednik Sindikata SFRJ i {ef parade, pita moèmo li {ta svirati i
zapjevati!? Sli{ko, Emir i Tana prihvate gitare, djeca pjevaju, onaj svijet po~e
plesati. Stojim sa crnogorskim kompozitorom Borom Tamindì}em i prvim
omladincem Mostara, Slobom Andri}em. Prilazi Papo, u uniformi:
- E, da zna{ da mi je poseban merak vidjeti kako jugoslovenski politi~ki
vrh i diplomatski kor igra po taktu mostarske djece!
Pri|e i reìser priredbe, Miroslav Belovi}. êstita.
- Molim te, decu mi kasnije okupi da im se zahvalim. Za vreme njihove
pesme Predsednik je zaplakao. Po prvi put u istoriji pustili su na televiziji druga
Tita kako pla~e.
Kad Belovi} ode, Papo veli:
- I u moje ime im ~estitaj. Volim kad me Mostarci u~ine ponosnim {to
sam Mostarac.
Mostarac Papo, na~elnik Vojno-medicinske Akademije u Beogradu, ve}

je bio kardiovaskularni hirurg svjetskog glasa. Njegov zahvat na srcu zovu
»Papin rez«. ûvena su dva »Papina prstena«. Onaj vatikanskog pape, koji se
ljubi i instrument koji je izmislio mostarski, za ~i{}enje kardialnih aorti.
Planetarna medicinska literatura biljeì da je prvo hirur{ko odstranjenje ehi-
nokokusa na sr~anom mi{i}u ura|eno na VMA, u Jugoslaviji. Pominje podatak
od 2400 raznih operativnih zahvata na srcu koje je uradio profesor Isidor Papo
s timom kolega. Ugra|ivao zaliske, premo{}avao, ispravljao ono {to je priroda
omanula: bebama krpio »rupe« na srcu... Iskustvo izlaè na stranicama naju-
glednijih medicinskih ~asopisa u svijetu, uvaèn je gost na stru~nim simpoziji-
ma, za katedrama najuglednijih univerziteta, demonstrira na vrhunskim klinika-
ma. Dodjeljuju mu po~asne doktorate, nagrade, priznanja... S Titom odlazi na
duà putovanja, kad se vrati i do|e u Mostar, prvo se pohrve s Mehom
Trbonjom. Meha je jo{ jak, Papo mu i{~a{i, pa namjesti mali prst. Kad Mehina
Reska vidi nate~en prst, kaè: »To je Papo do{’o!«... Bavio se tu|im srcem, a
mu~ilo ga sopstveno. Po{to samo sebe nije mogao »pod no`«, operisao ga je
kolega i prijatelj, jedan od vode}ih svjetskih hirurga, Majkl Debejki. Mostar je,
sa strepnjom, pratio zdravstvene biltene iz Hjustona. Po~eo se oporavljati, onda
je doìvio stoma~ni infarkt. Nakon druge operacije bio je u kriti~nom stanju. U
Mostar je poslao poruku: »Po{aljite mi nekako tenica iz Jasenice, da mi je pro-
prditi, rodio bih se!« Korpica smokvi je otpremljena u kabini Mostarca, pilota,
\eme Numankadi}a, koji je redovno letio za USA.
224
Srce na dlanu
Pred vilom »Neretva«, nakon oporavka, ~eka ga ona nepotpuna udarna

desetina iz Bataljona, prijatelji. Kako iza|e iz kola, Meha ga pozdravlja:
- [ta je, Papo, do{la maca po svoje!?
- Smije{ li se ti, Heroj, pohrvati?
Pa se, na travnjaku, hrvu.
Kao i u svim velikim ljubavima, i u lijepoj izme|u njega i Mostara, obje

strane su bile preosjetljive. Po Mostaru se pri~alo: »Ljut Papo, ne dolazi.« U to
vrijeme ve} uveliko krenula akcija za izgradnju nove bolnice na Bijelom bri-
jegu. Doktor Meho Muji} me uklju~io, Papo inspirisao za slogan: »Poslu{ajte
svoje srce!« Na povratku iz Moskve s Festivala omladine i studenata svijeta,
avgusta ’85, u avionu, dogovorim s Bregom, Bajagom, Davorom, Miladinom
[obi}em, rukovodiocima skopskog »Taneca«, s Fejatom Sejdi}em, prvom
trubom Draga~evaca, s ro|enim Mostarcem Zoranom Milenkovi}em, ocem
violiniste Stefana – s najboljim {to je Jugoslavija u to vrijeme imala - da pro-
gram prenesemo u Mostar, na stadion »Veleà«, a da prihod ide za izgradnju
bolnice. Predsjednica SFRJ omladine, Silvija @ugi} Rijavec, prihvati da otvori.
Priklju~i}e nam se i Kemica Monteno, jo{ poneko od ljubavi za grad. @elim da
Papo izgovori zavr{no slovo. Ljut je, vele, ne poku{avaj. Zovem nekoliko puta,
ni da ~uje! Kad mu kaèm ko sve i odakle dolazi, da je 25.000 ulaznica planu-
lo, plus sponzori, i podsjetim {ta mi je o potrebi jedne savremene bolnice go-
vorio ’74. - pristane. Priredba pro|e sjajno. Kad se on pojavi, stadion ustane na
noge, dugo, dugo skandira: »Papo, Papo!« Nave~e, u »Ruì«, na prijemu za
u~esnike, veli:
- Nisam mogao iza}i iz hatora ovoj mladosti Jugoslavije i nisam mogao
protiv ovog svog razdrndanog srca koje je godinama kucalo za tu bolnicu, a da
zna{ da ne bih. Ja sam uvijek govorio kako bi penzija za mene bila smrt, kako
bih volio umrijeti u operacionoj sali. A ako me ne posluì ta sre}a, onda bih
volio provesti negdje u blizini Bune ili Neretve, neka one ùbore blizu mene,
pod moje stare dane. Ja Neretvu neobi~no volim, ~udno je volim. Neko je to sve
okrenuo naopa~ke. ûo sam, pri~a se po Mostaru, kao se grade neke luksuzne
rezidencije pored Radobolje, ~etverosobne - petosobne, jedna za Papu. Niti mi
je ko {ta nudio, niti bih ja prihvatio. [ta }e meni pet soba u Mostaru, ja uvijek
imam kod koga kona~iti, a mogu sebi priu{titi ku}icu uz vodu. Ta me pri~a
pogodila teè nego moji infarkti, i zato sam bio uvrije|en i ljut!
225
Sreo sam ga u Mostaru jo{ jednom. Nekolika puta na tv. »Ja sam Mos-
tarac«, govorio je. Onda je bio rat. Vijesti o Mostarcima u Beogradu dobijah u
pismima Radmila Brace Andri}a, plemenitog ~ovjeka i ~estitog Mostarca.
Pisma ~uvam. U pismu od 7. 11. ’95. pi{e: »...Sa Papom se ~esto ~ujem, a
svakog ~etvrtka odem na kafu. Dobro se drì, iako mu sve to {to se doga|alo, a
posebno nama u Mostaru, uàsno te{ko pada. Nekad, kad pri~amo o Mostaru i
njegovim ljudima, skotrlja mu se koja suza. Prenio sam mu pozdrave, bi mu
drago i zamoli me da uzvratim njegove pozdrave i tople èlje...«
Kasnije, Braca mi ispri~ao:
- Po~etkom oktobra ’96., pred polazak za Mostar, svratim kod njega.
Napakovao je tuce paketi}a, uglavnom lijekovi, neke koverte, pretpostavljam
novac, da mu ponesem prijateljima. Predloìm da bi i on trebao oti}i. »Ne}u ja
vi{e nikad vidjeti Mostara!« - govori mi. Pominjem da je mir, Dejton je pot-
pisan, pri~a se da }e i avion letiti, {to ne bi? »Koga ti, Braca, zajebava{?« - kaè.
»Valjda sam ja doktor, znam kad mi je vrijeme putovati. A ovaj put, to nije u
Mostar.«
Sedam dana po Bracinom odlasku, 13. oktobra ’96, utihnulo mu srce. A

u Mostaru, ili daleko, jo{ u ne~ijim grudima kuca ~udesna urica koja je po~ivala
na Papinom dlanu. I jo{ }e kucati, zahvaljuju}i njegovom ru~nom radu.
Pomagao je Profesor, Doktor, Akademik, Partizanski General i Mostarac,
Isidor Papo onima za koje ni Bog nije na{ao vremena.
2006.
226
Princ Vesele Sirotinje
Mostar su zvali i Grad Vesele Sirotinje. Sirotinje je bilo kako kad, a vese-
lja vazda taman. Od tri najve}a mostarska veselja riba i {tigli}i su otkad je
Neretve, Radobolje, prigradskih poljana i pristranaka; nema pisanih tragova o
po~ecima, a tre}e se zvani~no biljeì od ljeta 1922. To najmla|e i najve}e
mostarsko veselje je okruglo. Zove se fudbal ili nogomet, po volji. Istina, od
Mostara do Sarajeva, Banja Luke i Tuzle, pa sve do Rija, Tokija i Johanesburga,
stvari ne stoje druga~ije. Sem {to se ni na jednoj fudbalskoj mapi svijeta grad
nije orodio s klubom, kao Mostar s »Veleòm«, i {to niti jedna sirotinja, bar na
na{im zavi~ajnim prostorima, gdje je nije falilo, nikad nikog nije okrunila. Sem
mostarske. Pjevali su: »Svaki grad uz na{e more ima svoga Lera, a Mostarci
Bajevi}a Du{ka, fudbalera«, a zvali ga Princ. Koji je, umjesto dresa na fudbal-
skim terenima, s istom, uro|enom elegancijom mogao nositi Armanieve i
Bosove modne novitete bjelosvjetskim pistama. Koji je imao pitomu du{u
Aleksinu, i ne{to vedro, dostojanstveno i razigrano od vje~ne vode, na ~ijim je
obalama rastao. Kojeg nema u Ginisovoj knjizi rekorda, a ne pamti se da je ikad
igdje fubaler intervenisao kod sudije da mu poni{ti pogodak. Du{an Bajevi}
jeste. Zato je Princ s Neretve. Koji nije abdicirao, a kojem Mostarci nisu skinu-
li krunu...
Dèvad Ta{i} i Branko Tomi}, urednici »Bosanske po{te«, lista dijaspore

u Skandinaviji, mole me da napravim razgovor s Du{anom. Skandinavija je od
’93. sjeverna tribina, na koju su se natiskali »Ro|eni«.
Zovem Du{ka i za po~etak molim statistiku. Ne zna. Upu}uje me na
suprugu, Begu. Enciklopedija je, veli.
227
Bega veli:
- E, moj Mi{o, imali smo sobu u Mostaru, u kojoj sam ja to sve skupljala.
Muzej. Ku}a je poharana i na{ privatni arhiv i muzej s njom. Da ne bi Ismeta
Dervi{evi}a, ne samo Du{anove, nego i sve »Veleòve« godine odnio bi rat. A
on je sa~uvao, pohranio u knjigu, na ~emu smo mu trajno, ljudski zahvalni.
Ismet pi{e da je Du{an za »Vele`« odigrao 578 utakmica. Postigao 479 golova.
Za Yu reprezentaciju 37 utakmica i 29 golova. Ta~an broj u karijeri - ne znam.
U Ateni je, na terenu, osvojio dva prvenstva i jedan Kup. Nakon ~etiri godine
povukao se na trenersku klupu.
Du{ko misli da je statistika neophodno dosadna stvar. A kad insistiram da
izdvoji najdraè, kaè:
- Najzna~ajniji trenerski uspjeh je ulazak me|u osam najboljih u Ligi
{ampiona s»Olimpiakosom«. A najdraì moj trofej i najve}a moja radost je u
dresu »Veleà«, sezona 69/70, kad sam sa Santra~em dijelio titulu najboljeg
strijelca u prvenstvu i »Kup Mar{ala Tita« ’86. Sve sam velike radosti
odradovao u »Veleòvom« dresu.
- Moralo je biti i neuspjeha, tugâ?
- Naravno da je bilo. Mojoj generaciji u »Veleù« uskra}ena je zasluèna
titula prvaka. Ne znam koliko je bilo utakmica koje smo mi na terenu dobili, a
sudija nam odzvi`dao poraz. A {to se ti~e tuge, najve}u i kao Veleòvac i kao
Mostarac i kao ~ovjek doìvio sam ovdje, prije 10 godina. Kad sam na terenu
na{eg stadiona pod Bijelim brijegom, na ekranu, vidio onu stra{nu sliku: hiljade
mojih sugra|ana, ljudi koji su nas s tribina bodrili, putovali s nama do Ljubljane
i Skoplja, mojih kom{ija, {kolskih drugova, prijatelja istjerano tamo gdje sam
doìvio najve}e radosti u ìvotu. Svi smo u ku}i bili {okirani, uplakani... Ni
sje}ati se toga ne volim...
- Radosti?
- Ti zna{ pjesmu o prvoj ljubavi koja zaborava nema. Samo godine u
»Veleù« - to je ~ista ljubav. Sve ostalo je profesionalno odra|en posao.
- Mostar?
- Puno me pita{. I puno bih mogao re}i. Ja sam se u Mostaru rodio, sve je
moje bilo u Mostaru i ostalo tamo. Ja se Mostaru stalno vra}am. Ne mislim to
{to sam i{ao u posjete. Mislim na sje}anja. Kad god me svakodnevnica pritisne
sivilom, kad mi se sve skupi na du{i, e, onda se vra}am u Mostar. Mostar mog
djetinjstva, mladosti... Moje majke, Begin, Milenkin, Tomin; na{e porodice,
mojih prijatelja, bezbri`nosti. Taj mi Mostar uvijek do|e kao melem na ranu,
228
Du{an
Bajevi}
razgali me. Pa sam sretan {to mi to niko ne moè uzeti, osporiti da je moje.
- Evo te slu{am, Du{ane, i ~ini mi se govori{ o dva Mostara. Jednom u
sje}anju i drugom...?
- Isti je to grad. Moj Kara{ebe{ je tamo gdje je bio, Donja Mahala, Bare,
Hum i Vele` i sve ispod oko Neretve i Radobolje. Mnogo mojih prijatelja s koji-
ma sam rastao, jo{ su tamo. Godine su u~inile svoje, rat svoje. [to se vra}am
Mostaru kakvog ga ~uvam u sje}anjima to je zato {to svakodnevnicu grada ja
sad znam povr{no, a onaj iz svog vremena znam sa svakim detaljem. Ja Mostar
volim na svoj na~in, to nikad ne bih mogao ispri~ati u jednom razgovoru. Budi
drug, nemoj insistirati na tome.
- Mostarci?
- [ta misli{ pod tim Mostarci?
- Mislim, jesi li u kontaktima?
229
- Svakodnevno. I s onima u Mostaru i s onima koje je rat rasijao. Nemoj

traìti da ti nabrajam imena, jer bi mi bilo ào da ikog zaboravim pomenuti. Ali,
sa mnogima, sa mnogima. Sa nekima redovno, sa nekima povremeno.
- Od raje iz »Veleà« s kim se ~uje{?
- Tu ti mogu pomenuti nekoliko imena. S Marom se ~ujem, dolazio je
ovdje. S Kanom ôli}em. Kad je po~eo rat, pozvao sam ga kod mene, pa smo
radili zajedno. Sad je u Holandiji, a volio bih da se vrati... S Avdom
Kalajdì}em, s Draganom Okukom, s Kajtazom se ~uh i danas... Opet }u nekog
zaboraviti, ko pro~ita, neka oprosti... A ~ujemo se posebno u prilikama kad
imamo jedan drugom ne{to dobro re}i... Opet, koliko stignem, pratim generaci-
ju koju sam trenirao. Baku, Tucu, Juri}a, Milog Hadìabdi}a, Sko~aji}a,
Tanovi}a, [i{i}a, Barbari}a, \urasovi}a, Matijevi}a, Prskala, Petranovi}a...
Neki nisu vi{e u fudbalu, ali ih pratim. Radio si u {koli, uvijek }e te interesovati
i ne}e ti biti svejedno {ta je s tvojim |acima.
- Prati{ li doga|anja u »Veleù«, reprezentaciji BiH?
- Dijelom sam ti odgovorio govore}i o Mostaru. Ja sam od jutra do sutra
na stadionu, na putovanjima. Ovo nije lak posao. Ljudi vide dvaput po 45 mi-
nuta na terenu, {to je, recimo, neka vrsta finalnog proizvoda u poslu. A ono iza
toga, ~ega je stoput vi{e, to niko ne vidi. A to mi uzima vrijeme. Nekad do|em
ku}i, izgubilo se, ni{ta mi se ne dâ. Ni novine pro~itati, ni televiziju gledati.
Dakle, pratim kad i koliko stignem. I, naravno, svaki me uspjeh obraduje.
- Kaè{ da si umoran?
- Nisam od fudbala. Umoran sam od onoga {to ide s njim. Nekad je to bila
zabava, ljepota, igra. Fudbal je danas biznis. U tome se ja ne snalazim najbolje.
Nije nas Sula tome u~io. Ti zna{ Sulu. Mostarska raja, boem. Sjajan trener i dru-
gar. Ponekad mu je bilo va`nije jesmo li nadigrali protivnika, napravili fe{tu za
navija~e, nego rezultat. A ni navija~i nisu mislili ni{ta druga~ije nego on.
Izgubimo utakmicu, oni nam aplaudiraju. Igra je bila najva`nija. Nije moje da
kaèm, ali drugi su govorili da je taj na{ fudbal bio ~arolija. Imao je ne{to od
mostarskog duha. I ti si, ~ini mi se, pisao nakon one utakmice kad smo
»Hajduka« dobili 5:0, da je to bila kombinacija fudbala, poezije i liskanluka.
- Prije par godina gostovao si u Norve{koj. Poslije mi otud javljaju kako
si sazvao »samit« Mostaraca, doveo Harisa Dìnovi}a, kako ste se druìli?
- Gdje god ima Mostaraca, gledam ih susresti. Kad sam s Mostarcima, ja
sam u Mostaru.
Za to gostovanje u Norve{koj, zvao me Du{ko da do|em. Bijah ne{to
230
glotan, nisam. Ali, prvo putovanje iz izbjegli{tva uprili~ih kod Du{ka Bajevi}a,
u Atenu. Prijateljima se javih razglednicima: evo me u Mostaru.
19. oktobra ’73. letim s »Veleòm« iz Beograda za Moskvu. Kao dopis-

nik »Sporta« i prevodilac. Nad Karpatima po~esmo propadati. Propadamo po
200 metara, utroba mi se zaglavila u grlu, gu{i i strah. Gledam se s ostalima
ugurat u rep. Iskustvo Vesne Vulovi}, stjuardese. Jedina je preìvjela nesre}u u
êhoslova~koj zatekav{i se u repu. Zgu`van u tom repu, gledam kako u praznu
avionu blaèno hr~e tuce pijanih ba}u{ki, a Sula Du{ku ne{to pokazuje kroz
prozor...
Utakmicu protiv »Spartaka« glat gubimo 3:0. Onda je Du{ko spasio
obraz i zavr{ena je 3:1. Taman dovoljno da u uzvratnoj »Ro|eni« pro|u
dalje.»Spartakovo« rukovodstvo o{urilo fudbalere jo{ u svla~ionici, potom u
holu »Bristola«, pa naredili: u sobe, do leta sutra! Oni momci }ute, pokunjeni,
ni{ta od Mostara vidjeli nisu. Kad, evo Du{ka. »Mi{el – veli - voli te ovo rusko
rukovodstvo, recituje{ im Jesenjina, hajde zamoli da puste igra~e, izveo bih ih
negdje, ào mi ih!«. Odem kod predsjednika, smuvam ga. Naru~io je taxije, pa
smo u »Buli}a«. Orkestar, fe{ta... Oti{li su u zoru da se spakuju, pa na avion,
Du{an je platio ra~un, a ja sam iz Moskve primio pismo s toplim spasibom i
tavari{~eskijem privjetom za »tsara Du{ana«. Potpisani su bili i rezervni igra~i...
»Veleòv« sam gost na utakmici protiv »@elje«. Polazak je u subotu u

15.00 h. To je ono slavno vrijeme BMV-a, a u»Mercedes« autobusu, pet minu-
ta prije polaska, sva je ekipa na sjedi{tima, samo je ~uvena trojka »Ro|enih«
kratka za »V«. Pa }e 15.00 - Vladi}a nema; pa }e 15.10 - pa ga sve vi{e nema...
Oko 15.30 utr~ava na kapiju. Sula, kako ga je bog dao onako rasnog,
zaglavio na vratima, mjeri ga od glave do pete i kre}e dijalog:
- Gdje si ti dosad, Kuje? (Sula nije uobi~avao da izgovara Kulje).
- Druè treneru, Ruìca mi bolesna, vodio sam je u bolnicu.
- Koju bolnicu? Jutros u {est si istjerao »Audija« na Rudnik, postavio fa{e
i fatao {tigli}e... Hajd, ulazi!
Ulazi }utke. Sjeda do Mare, a ja sjedim s Du{kom, s druge strane. Pali se
motor. Sula se podiè s kondukterskog sjedi{ta, obra}a Ferhatu, ôrbinom ocu,
voza~u, a finom ~ovjeku:
- Ugasi malo taj motor, Hadìabdi}u.
Onda se okre}e Kulji:
231
- Slu{aj, Kuje, evo da ti pred svima kaèm: ovo ti je sto hiljada.

Tajac. Krenemo. Du{ko kori Kulju:
- E, {ta ti je ovo trebalo? Pa, ju~e si ka`njen zbog ka{njenja na trening.
Kulje gleda u Sulina le|a, a {ap}e Du{ku:
- Jebe se meni, kakvog sam lugarina uvatio, vrijedi brat bratu hiljadarku!
Du{ko je Kulju kasnije odveo u Atenu. Pomogao mu da nastavi. 1993. u
mostarskoj tiskovini »HUM«, koju mi je neko doturio u izbjegli{tvo, a koja je
bljuvala mr`njom i nepismeno{}u, ~itam intervju s Kuljom. Izme|u ostalog
komentarise BMV: »(B)ajevi} i (M)ari} su pisani prije mene, jer sam ja kao
Hrvat bio nacionalno zapostavljen.«
Du{ko zove tih dana, prepri~am mu. Veli:
- Otkud Kulje u tome, nije to Kulje! To mu je neko podvalio. I meni pod-
valjuju.
Podvalio mu je, u traljavo sklepanom i egzamplarno nepismenom tekstu,
izvjesni, nikad ~uo, Mate Brbor. Kulje je autor te izjave taman koliko svraka
umilnog ver{anja lugarina s Rudnika.
Usijan atenski juli, blizanac mostarskog. U parku, u hladovini stoljetnih

~empresa, pred vilom Bajevi}a, povukli smo se na partiju {aha. Dok redamo fi-
gure govori:
- Ne znam kad sam posljednji put s kim odigrao. A igrali smo u »Veleù«
stalno. I ti si ~esto dolazio. Igra{ li u Engleskoj?
- Ne igram. Nemam s kim. Ja sam tamo izbjeglica.
- Jel’ ti misli{ da ja nisam? I jo{ duè od tebe?
- Kako si ti, Du{ane, izbjeglica? Evo, hodam Atenom s tobom, nema ìva
roba da te ne ustavlja, pozdravlja, traì autogram. Otvorim novine, pune su tvo-
jih fotografija. Uklju~im tv, okrugli sto na prvom programu; novinari, profesori
univerziteta, sportski i ini uglednici, tema: Du{an Bajevi}, ljubav i ljubomora
navija~a. I to traje dva sata. Gledam s Begom snimke s utakmica: 70 hiljada
ljudi ne skandira ime kluba, fudbalera - devedeset minuta se ori: Du - {an,
Du - {an! Prvi si ìvi bog kod Grka, poslije Zevsa... A onda slu{am ove popce
kako striù, }elopek je kao u Mostaru, ova ti vila ljep{a od mostarske.
- E, moj drug, sve je to fino, a ni{ta nije kao u Mostaru. Jer, ja nigdje
nisam ja, kao u Mostaru.
Odigrali smo i nekoliko partija {aha. Kao u Mostaru. I rezultat je bio kao
u Mostaru. Ne}u re}i ko je pobijedio. Da mi se drugar ne naljuti.
232
Nedavno, pred pono}, zvoni telefon. Prvo mi se javlja Ne|o Andri}, pa

Du{an. Cijeli su dan, veli, teferi~ili na Buni, a sad ak{amlu~e kod [kore, uz
Radobolju, u restoranu koji zovu »Mala Jugoslavija«. Restoran je pod mojim
prozorima, gdje me vi{e nema. Govori mi Du{an da im falim. Ne pitam ko je
sve tamo. Siguran sam za Tomu Bajevi}a i Maestra, Miru [efi}a. Garant je od
Juse pozajmio gitaru, pa, kao nekad na terasi hotela »Mostar«, pod vrijeòm,
prebire sjetno, a vazda je fino ters. Ta je gitara zadu`bina drugara iz svih
Du{anovih predratnih sjedeljki, Arifa Pa{ali}a. Znam, fali im Arif, a i ja ne}u
do}i. Dockan je ve}, daleko je i umoran sam jako.
Dan kasnije, opet zovu. U »Konobi« su, kod Seje. Du{ko veli kako pravi
ap{id. Ide ujutro. Tuàn je, veli. Pa za}uti. Onda se javlja Mara. BM. Kulje
nema. Vjerovatno je u {tigli}ima. A uz orkestar, ~ujem Daidù - Nusru êrki}a.
Ver{a, a uvijek je znao kao najtalentovaniji bulbul iz ba{ta kraj voda...
Kako god okrene{ sve je to, zauvijek, Prva liga.
Dopisujem sje}anja nakon dvije godine. Krajem maja s »Olimpiakosom«

osvaja kup, par dana kasnije nacionalno prvenstvo. Ukupno: 8 {ampionskih ti-
tula, 4 kupa, 4 super-kupa, 8 u~e{}a u Ligi {ampiona, od kojih je plasman
»Olimpiakosa« u polufinale najve}i uspjeh gr~kog klupskog fudbala u istoriji.
Nakon osvajanja Kupa zovem da ~estitam:
- Hvala, drug. Upravo sam zavr{io konferenciju za {tampu. Sva{ta pitaju.
Izme|u ostalog: koji mi je trofej najdraì? Kup Mar{ala Tita s »Veleòm« ’86.-
odgovorim. Znam: nikom nije pravo. Iz AEK-a su o~ekivali da pomenem njih,
isti slu~aj s »Olimpiakosom« i PAOK-om, ali ne mogu lagati. Meni je sve s
»Veleòm« drago, a Kup s Titovim imenom – trebam li ti obja{njavati?
êtiri dana kasnije, 25. maja, u Solunu je osvojio i prvenstvo.
- Ljep{i poklon sebi za Titov ro|endan i Dan mladosti nisam mogao
priu{titi. A, umoran sam, drug moj, jedva ~ekam kad }u u Mostar, da se nadi{em
one na{e have - govori iz Soluna.
- Do}i }e kasno, a ja sam za televizorom. Tridesetak hiljada
»Olimpiakosovih« navija~a mar{ira Solunom, a ovdje Pirei gore - govori Bega
iz Atene.
30. maja opet su Pirei gorjeli. Zvani~no proslavljena dvostruka kruna.
1. juna - dao otkaz! Vijest sam na{ao na BBC teletekstu. Nazivaju ga Sir
Alex Ferghuson Gr~ke, a odluku o otkazu, nakon dvostruke krune, cijene neza-
pam}eno dostojanstvenim ~inom u istoriji najmasovnijeg planetarnog sporta.
233
Sva se ostrvska {tampa usaglasila i svi napominju da je Du{an Bajevi} prvi

gr~ki trener u istoriji koji je slavio pobjedu nad jednim engleskim klubom i to
»Liverpulom« (Ubrzo potom »Liverpul« je prvak Evrope).
Zvao sam ga da mu i otkaz ~estitam i da utana~imo susret u Mostaru, gdje
sam, po~etkom sedmadesetih, za »Slobodu« i »Sport« pravio reportaù »Dje~ak
s periferije«. Sadràj sam zaboravio, ali pamtim fotos uz reportaù. Mio mi je,
neobi~no, pa }u ga prepri~ati.
Mlada, lijepa èna u bijeloj bluzi kratkih rukava, u dugoj suknji i cipela-
ma koje se ne vide od visoke, suve trave. @ena je po~e{ljana uredno, frizura je
iz vremena Vranduka. Crte njenog lica su pravilne, ozbiljne i pomalo umorne,
kao kod onih èna kojima ìvot nije bio posebno naklonjen. @ena je nje`no
spustila ruku na ramena dje~aka u marinerskoj bluzi, kratkim pantalonicama s
dva bijela dugmi}a sa strane. Dje~ak ima bijele soknice u plitkim cipelama, koje
nisu utonule u travu, pa bljeskaju, ola{tene. To je jedan sasvim zgodan dje~ak
od 3-4 godine, mr{uljav i plavokos, koji ba{ ne izgleda zadovoljan
fotografisanjem; stisnuo je {ake u male pesnice. U drugom planu fotosa u kadar
je u{la bijela koza. Gleda u objektiv ljubopitljivo. Ona odre|uje vrijeme foto-
grafisanja. ûdan zakon odnio je njen rod pedeset i neke. Fotografija je sa~inje-
na na Kara{ebe{u, gdje prestaje grad, po~inju vinogradi, a bure u zimu skidaju
krovove s niskih ku}a vesele sirotinje. Ta je èna s fotografije, ~ak iz Zagreba,
donijela sin~i}u usne muzike, tako se to zvalo, i gumenu loptu. Po{to usne
muzike nije mogao podijeliti s rajom s Kara{ebe{a, zgrabio je loptu i istr~ao na
poljan~e, gdje su dotad gonjali krpenja~u. O svemu {to je slijedilo sa~injene su
desetine i desetine hiljada novinskih tekstova, radio i tv zapisa, pripovjedano je
i pripovjeda se; pisane su knjige...
Za boravka u Ateni sjedih s dje~akom s fotografije, u vili pod stoljetnjim

~empresima, u najotmjenijem atenskom naselju, Dionisos. I sa suprugom
Begom, koja je, kaè Du{an, prva, najve}a i posljednja ljubav. I enciklopedija.
Da nam {ta ne zafali, brinula je majka Danica. Ona s poùtjelog fotosa, {to je s
Velesajma u Zagrebu, kad je i{la s preduze}em, donijela sin~i}u Du{anu dvije
milo{te. Usne muzike i gumenu loptu.
Koja je rodila i podigla jedinog Princa u istoriji Grada Vesele Sirotinje.
2005.
234
Muhamed u zemlji ~udesa
Maja ’92. nagrnulo prolje}e iz ba{ta i granate s brda. Sve probeharalo,

grad mirom miri{e jasminom, zumbulom i jorgovanom, a tukne barutom i
ne~ovje{tvom. U jedan tako obi~an dan, u pauzi razvla~enja pameti, dotr~a{e
u Dje~iji konzulat Hamica i \emo zvani \em. Zadihani i uniformisani. Hamica
ima maskirni prsluk, \emo pantale. Ostalo civilno. Hamica zaprtio tandàru,
tako je zvao ruski automat na dobo{, \emo oka~io revolver s niklovanom
dr{kom. Pozdravljaju po vojni~ki:
- Tata - kao reportira \em - poslao nas komadant Arif Pa{ali} da ti
pomognemo i da te pripazimo. Ni{ta ne brini! - kucka se po dr{ci livora - samo
Gadafi i ja imamo vaki. Dok smo mi kraj tebe ne}e ti ni dlaka s glave faliti!
\emu Pervana znam s Kantarevca. Ri|e li{~e mostarsko, drago, a ~udo u
malom fudbalu. Hamicu znam oduvijek. A oca Mustafu - Muju od dolaska
u Mostar. Radio je u Klubu javnih i prosvjetnih radnika kao konobar. Tih i ulju-
dan, a uvijek skockan, s leptir kravatom. Zuki je bio neobi~no drag. Kad je
Mujo skinuo leptirku, preselio u narodnu no{nju i pod Kujundìluk, i mi smo za
njim. Fotografiju: Mujo u narodnoj no{nji, Zuko je uvrstio u monografiju
Mostara. Muju sam ispratio na harem [oinovac ’70, Zuku na konji~ki, dvade-
setak godina kasnije, a s Hamicom ostao na Rondou.
- Devet kafa i jednu za Mi{u! - naru~ivao je za {ankom, a u predahu smo
zajedno }eifili, drugovali. A znali se i namiriti s rajom. I to s kakvom.... Hamica
je stekao diplomu Ugostiteljske {kole, pa posao, pa }ustu suprugu, Aliju, pa
podstanarstvo, pa razdrndana »Stojadina«, od ~ijeg se auspuha pô ~ar{ije izbi-
huzuri, pa sina Mustafu ’80. Kao ~lan najmasovnije mostarske partije »Ro|eni«
dva sata po ro|enju u~lanio je sina u »Vele`«, dva dana kasnije i{ao prijaviti u
235
Mati~ni ured. A mene nagovarao:

- Daj, druè moj, napi{i nam himnu. Svaka {ù{a ima, {to ne bi i mi!?
Da mu ne iza|em iz hatora, prepi{em to iz njega i raje, Kemo Monteno
komponuje, Indexi odsviraju, @elja Samardì} otpjeva... Kao da sam mu Rondo
poklonio, s kojeg, dok je u smjeni, tre{ti : »Crveni, crveni, Vele` ìvi u meni...«
A onda su se pisme pomi{ale. Rondoom su po~ele kruìti kolone automo-

bila s nacionalnim zastavama. Ga|ao ih je pivskim fla{ama. Pa se i par redovnih
dàbi}a nacionalno osvijestilo. Iz inata, pozdravljah Hamicu:
- Ejvala, Muhamede, s oba mehka m.
Uzvra}ao je:
-Smrt fa{izmu! - druè i brate, Mi{o!
U to }e i ono prolje}e s po~etka kazivanja. Pomaù Hamo i \emo, rasto-
varaju, utovaraju, raznose pakete od skloni{ta do skloni{ta, od podruma do
podruma, ~esto pod granatama, a i ~uvaju me. Spavam u negdanjoj garderobi
»Mostarskih ki{a«, oni pred vratima, u hodniku, naoruàni. Ruku na srce, bio
sam siguran da je Hamicina tandàra zadnji put opalila u Berlinu, maja ’45, a
ispostavilo se kasnije da \emo nema municije za livor. Ali su ~uvali moral
Dje~ijeg konzulata.
U Huminoj ba{ti \emo na{ao tek o{tenjene ku~i}e, mati im ostala u zidu
pod cestom. Granata potrefila ta~no iznad rupe gdje se okotila, oni izmiljeli -
Jesenjinova pri~a. Kuva im \em mlijeko u prahu, hrani na dudu, tepa... Nekad
ih i Hamica posluì. ûva ih \em u kartonskoj kutiji, iza debelih, betonskih
zidova Humina stepeni{ta. Neko ih pokupi. Gledao sam \emu Pervana kako
pla~e.
Istovaramo 60.000 ribljih konzervi, 600 paketa s ruke na ruku, mrakan u
hodniku. Iz kojeg \emo ronca :
- \e se vi{e mrijeste, jebem im mater!
Od \eme smo dobijali vi{e informacija o zbivanjima u gradu i na
»boji{nici«, nego s oba radija, s desne i s lijeve obale. U sve je bio upu}en.
Pitam ga {ta su i ko su diverzantske grupe o ~ijim herojskim podvizima redovno
»izvje{}uje radio postaja« s desne.
- To ti je, tata, dva prazna kombija i svirena ro|eni, ro|eni.
- Kakva svirena ro|eni, ro|eni !?
- Kako ne zna{! To je ona vatrogasna, {to su Ne|a Babovi} i raja nosili na
236
Muhamed
Lizde
utakmice, pa navijali uz nju.

- Kakve veze ima sirena s diverzantskom grupom?
- Stani da ti zavr{im. Ustave se dva kombija pred stanbenom zgradom.
Istr~e sa svirenom i rashorcaju: Uuuu, uuuu, a diverzanti arlau~u: avioni, avioni!
Stanari dolje - diverzanti gore. Za tri minuta sve gotovo. Uzbuna pro{la, stanovi
prazni. Sve {to je valjalo - opuhano.
Evo ih jednog dana s dozvolama koje samo gradona~elnik moè izdati.
Ta dozvola ìvota vrijedi. Pi{e :
»Za gospodu Dèmala Pervana i Muhameda Lizde. Mjesto putovanja :
Dalmacija. Svrha: nabavka rezervnih dijelova za HVO. Potpis: Jadran Topi},
gradona~elnik.«
Ibretimo se, a on obja{njava:
- Ma ko {i{a ]elu. Desno krilo, do~ep’o se centra. Idemo Hamica i ja tri
237
dana posjetiti porodice. Ni{ta, tata, ne brini, eto nas na vrijeme nazad.
Namirimo im pakete, izljubimo se, nikad nismo sigurni ho}e li izma~iti
preko one okuke iznad Cima, prema Gorancima. Tamo je doktor Puzi} pogi-
nuo, neka su nam dva autobusa na povratku iz Gradca rasturili. Ide se oko 2
popono}a, tad je kao najsigurnije. Sa~ekamo dvadesetak minuta, ako ni{ta ne
rokne na krivini, zna~i: pro{li su. Udarimo se ko{arka{ki dlanom o dlan, pa se
povaljamo po podu, ne bi li se koji sat trenulo, garant }e po~eti bubati oko 6 -7.
I tako Hamica i \em odu. Pro|u tri dana – nema ih. Pro|e sedam – nema ih.
Pri~a mi voza~ Konzulata Goran Bakovi} kako je vidio \emu u Omi{u. Sjedi u
ba{ti pred nekim restoranom, okupili se Dalmatinci. \em im pri~a koliko je
~etnika smaknuo, a oni zovu turu za turom; gajbama se piva donosi...
Pro|e deset dana - nema ih. Kaèm onim svojim, {to svake no}i voze
djecu za Split, ako ih ko vidi nek’ im poru~i da mi se ne pojavljuju na o~i. Onda
~ujem da su se vratili, u Mostarskom su bataljonu, s ljiljanima. Rade kao logis-
tika u biv{oj piceriji »Horoskop«, 100 metara dalje, u Kalemovoj. Znaju da sam
ljut, ne svra}aju. Jednog dana stigo{e dva UNICEF-ova {lepera. Treba istovari-
ti, a narod mi se rasuo, ne mlave s brda, valjda im vrijeme ru~ku, pa i mi isko-
ristili da doturimo pakete do podrumâ i skloni{tâ. Samo Maksi i jedan od
voza~a, Brkovi}, u Konzulatu. Tek se vratio iz Splita, istovarao i utovarao cijelu
no} u luci, umoran, jedva gleda. Ali }e oti}i do logistike u Kalemovoj, da ih
zamoli za pomo}. Vra}a se:
- Samo Hamica tamo.
- [ta radi?
- Leì u dvori{tu na lige{tulu i pu{i.
- Leì i pu{i!?
- Leì i pu{i.
- Jesi li ga zvao?
-Jesam.
- Ho}e li do}i?
- Ne}e. Veli: kakvo istovaranje mlijeka u prahu i pomada za dje~ije guze.
Ko }e gonjati ~etnike, ako ja istovaram {lepere?
Eto ga uve~e.
- Izvini, druè moj, nisam mogao do}i, sâm sam bio tamo, deùrni... Ima{
li koju cigaru?
- Nemam. ûo sam da su rezervisti opelju{ili Fabriku duvana, pa po{to ih
238
ti gonja{, kad kojeg {~epa{ uzmi koje paklo i za mene.

Smije se, grli me, izvinjava, pa veli :
- E, vala sam poj’o govno.
Od tada pa do danas drugara Hamicu nisam vidio. A imao sam onda dvije
kutije »Drine«. Dok sam ìv ne}u preàliti {to mu ne dadoh jednu.
Opet prolje}e, izbjegli~ko, ’95. U nevakat sat zvoni telefon. Hamica.

Pla~e. Nisam znao {ta mi je s Hamicom, dirnut sam, otpla~emo u duetu.
Telefon je tad bio luksuz, obojica smo bili kokuzi, pa smo prvo po~eli razmje-
njivati pisma. Onda su do{la bolja vremena, sad smo na telefonu il’ za PC-em.
Sljede}im redoslijedom saznavah:
\emo zvani \em platio onu ]elinu dozvolu, u Podhumu, '93. @ivotom
platio. Hamica s porodicom dospio do Amerike, koja, kao ni Engleska, jo{ nije
zemlja proleterska. »Samo su im banane iste k’o kod nas«, veli.
Adresa: Louisville, Kentucky, USA. Sjetim se ~uvenih pili}a. A Hamica me
podsje}a da je Louisville rodni grad njegovog imenjaka, boksera Alija.
- Hvala ti, druè moj, {to si mi poslao rahmetli bábu iz monografije.
Zna{ li gdje bih tu monografiju mogao naru~uti?
Odgovorim da ne znam, nema vi{e onog grada, a kamoli monografije, a
on pri~a da djeca idu u {kolu, supruga ne{to radi, a on u fabrici auspuha.
- [u}ur, moj Hamice, do~epa se i ti auspuha da valja - obradovan sam.
- Valja auspuh, a sve je drugo pismilet. Nije ovo Amerika, ovo je êmeri-
ka. Radim k’o konj. Ako ode{ do Londona svrati Marksu na grob, poloì karan-
fil u moje ime. Kako je on ovo opis’o, mila je majka! - jada se u slu{alicu kra-
jem pro{log stolje}a. Po~etkom ovog, pri~a:
- Zelemba}a nikad dote}i. Pa ti, druè moj, nakon osam sati u fabrici,
idem na aerodrom. Utovaram i istovaram avione. Do|em tamo mrtav umoran,
spava mi se. Prije neko ve~e utovarah avion za Melburn. Nikad utovariti, k’o
»Razvitak« s krilima. Te se spustim na nakve vre}e i prevari me san. Koliko sam
spav’o, ne znam. Probudi me buka. Kren’o avion. Ska~imam se od straha: kud
}e{ u Australiju, Muhamede, kukala ti majka?! Gledam okolo, vidim nakve ste-
penice, te }u uz njih. Gore vrata. Podignem, i gdje sam iza{ao ne znam, ali ta~no
do ènskih nogu. Dobre noge. Pogledam navi{e: vidim uniformisana ènska,
stjuardesa, k’o upis. Kako me vidje, onako bunovnog – u vrisak. Dotr~a{e neki
mu{ki. Ja razumijem da pitaju ko sam, al’ ni{ta ti vi{e ne znam re}i nego »I am
Muhamed.« Kako rekoh Muhamed, tako me poklopi{e. Navalio se onaj jedan
239
nesvrstani, sto kila u njemu, jeb’o se s materom, dahnut ne mogu. Da je bar ona
stjuardesa, lak{e bi mi bilo, a ovaj }e me udu{iti, bog ga jeb’o! Ufalca{e me
nakvim trakama, malim prstom ti ne mogu mrdnuti. Povalili me potrbu{ke,
vidim samo cipele onog nesvrstanog, ima broj 50, nikad ve}e cipele nisam
vidio, k’o dje~iji mezari. I tako ja leìm, oni ne{to nasiru, a onda osjetim da se
avion spu{ta. Kako se spusti, ~ujem dernjavu, trku. Neko mi kle~e na le|a, rebra
pucaju, ali otfalcava mi one trake. Haj, ra~unam, kutarisao. Kad {kljocnu{e
lisice. Podigo{e me, imam {ta viditi. Marsovci, moj druè. Pancirni prsluci,
kacige, automati, FBI… Ima ih, Sarajevo su mogli osloboditi. Ni{ta ne govore,
nego me utrpa{e u mariolu. Zavijaju sirene, ja sjedim u èljeznom kafezu, ko
{tigli}. Pravo u prdekanu. I da ti ne duljim, tu sam ti ostao do jutra. Do{la djeca,
spikaju odli~no engleski, objasne {ta je i kako je, te me pusti{e. »Ne spavaj na
poslu«. - vele. Nije bilo prilike da spavam, dobijem otkaz na aerodromu.
Prije ~etiri godine bio u Mostaru. Vratio se s tugom i sedam litara {ljive,
a javio kad je stjerao na frtalj:
- Druè moj, brata sam izgubio. Sve je predevrio, a strefio ga grom...
Nema mog Ibre, a nema ni onog na{eg Mostara. Rondoa nema, ìva mi je rana
na srcu. Sretoh malo na{e stare raje. Elfu, Tonu Knezovi}a, par jo{, sve se rasu-
lo. Vidio sam i nekoliko {uftova, njima ni dobardan, ni merhaba nisam htio re}i.
A ovdje, da ti ne pri~am. @ena i ja samo rintamo. Ima dosta Mostaraca, a ja se
druìm s Bubom Hadrovi}em, bra}om Jusufovi} i Esom iz Fo~e, prava raja!
Onda je bio 11. septembar. Dva dana i dvije no}i buljih u tv, a tre}e
zovnuh Hamicu da ~ujem kako je u USA odjeknulo.
- Da ti ne pri~am, druè moj, sve je pomahnitalo. Ju~e odem na ra|u, gdje
sam napredov’o do glavnog kontrolora auspuha. Kad ga ja omuhuram, tad ide
iz fabrike. Jezik sam pristojno savlad’o, raja s kojom radim voli me, jer
kenj~ijam s njima, {ef mi se uvijek javlja s osmijehom. Ali, ju~e obu~em radno
odijelo, stavim bed` s imenom i prezimenom; to svak’ mora nositi na dèpu od
bluze, te }u na svoje mjesto. Uto, eto {efa. Ni dobrojtro, nego s pika:
- Kako ti je ime?
Zate~e me, zna mi ime, hiljadu puta me imenom nazvao.
- Muhamed, evo pi{e na bedù.
- A, MUHAMED ti ime!? OK, OK. Odakle si ti, MUHAMEDE? - k’o
sumnji~avo nagla{ava svako slovo.
240
- Iz Bosne i Hercegovine.
- Je li to blizu Afganistana?
- Kakvog Afganistana, Bosna i Hercegovina je u Evropi.
- Jesi li ti siguran da je u Evropi?
- Siguran sam. Valjda znam gdje sam se rodio?
- A ime ti je MUHAMED?
- Muhamed.
- OK, OK! - veli, sloì ruke na prkno i ode.
Do{lo mi da mu sve po spisku, a {ta }u, }utim. Sutradan do|em na ra|u,
pola radnih sati mi skresano. [ta }u, opet }utim, a u meni vrije ko u pretis loncu.
[ut se s rogatim ne bode. Eto, to ti je êmerika, druè moj.
ûjem se tako s mojim drugom Muhamedom s oba mehka «m» svakih

petnaestak dana. Pri~a mi kako je kupio ku}u na kredu, jeftinije mu nego pla}ati
kiriju, kako djeca lijepo rastu, dobro u~e i igraju fudbal. Kako Alija i on rintaju
k’o {to su rintali, kako je dolar pao, kako je karta za dolje poskupila.
14. februara ove godine, skoro }e pono}, zove.
- Sretan ti praznik oslobo|enja na{eg Mostara, druè moj!
Uzvratim, pa velim kako cijeli dan raja zove, ~estita. Emir Bali}, Ale
Behram i Zlatko Serdarevi} iz Mostara. Ale mi pri~a kako se na nekoj televiziji
pojavio prijedlog da se 14. proglasi “Danom zlo~ina”. Autora prijedloga slu{ah
i sam pro{log februara u Mostaru, tipi~an psihijatrijski slu~aj.
- [uftina fa{isti~ka! Nije ni~ija do zore gorila, ne}e ni njegova. Nego te
molim, pozdravi svu na{u raju na Crvenoj no}i u Oslu. Prenesi im moju poruku:
»Vele`« do groba! I jo{ im reci da }u tu no} biti s vama, namiri}u se k’o stoka.
Nema tih para na svijetu koje ne bih dao da mogu do}i. Al’ ne daju ovi minut s
ra|e. Ne}u ti, druè moj, ni dolje, ove godine. Gledamo jo{ ne{to za{njirati.
Djeca su se osovila na noge, mogu sami, a Alija i ja }emo u Mostar za godinu
- dvije. Ima}e se dotad za kakva ~etiri zida, ne{to }e se i penzije ste}i, s kojom
bi ovdje mogli pokrepati, ali dolje }e se dati preìvjeti. Kosti u ovoj zemlji ne}u
ostaviti, nema teorije. Kad mi do|e krepavat’, da bar zavr{im tamo gdje sam se
rodio.
2006.
241
242
Praunuka jedne pjesme
Sve se na Ostrvu ve} jednom dogodilo, al’ se ne pamti da je zvijezda tje-

rala Mjeseca, pa ga za goru zatjerala. Na jugu Engleske nema gore – »grob je
najvi{a planina«. Nit’ je ikad Mujo kovao konja po Mjesecu, majka ga klela na
akademskom engleskom, a Suljagina Fata i{la u {oping i molila: »Hey, Mujo,
give me a kilo of gold.« Biva: »Hej, bolan Mujo, daj mi kilo zlata«.
[ta je bilo u sljede}oj, neispjevanoj kitici iza zamandaljenih vrata ostav-
ljeno je ma{ti; a usred gala koncerta u Domu kulture, na Rondou, Ico Voljevica
dobacio Himzi Polovini, 70-ih. S tom pjesmom, koja se na jeziku Williama
Shakespeara zove »Mostar’s shoops are so beautiful«, sa scene Bridport Arts
Centre, jug Engleske, lani je na turneju krenula, ove godine nastavila, prva
»Sevdah Opera« otkad je sevdaha i otkad je opere. Muzi~ki autori ovog jedin-
stvenog djela su Nigel Osborne, diplomanirani kompozitor sa Univerziteta u
Oxfordu i neznane bosanskohercegova~ke sevdalije {to su diplomirale uz stado
ili kako ih je gdje spopao sevdah. Autor libreta i novih songova je Goran Simi},
sarajevski pjesnik sa stalnim boravkom u Torontu, a autori starih stihova nez-
nani bosanskohercegova~ki pjeva~i i Aleksa [anti}, sa vje~nim mjestom borav-
ka u narodnoj tradiciji.
»Sevdah Opera« je predstava s pjevanjem i igranjem. Prvi, 70-minutni ~in
je satkan od novokomponovanih arija klasi~nog operskog prizvuka inspirisanih
sevdahom. Drugi ~in Englezi bi nazvali happening, a po na{ki je teferi~ s pro-
branim draguljima iz riznice narodnog pjevanja, s kratkim, duhovitim najava-
ma, slobodnim prijevodima pjesama s izvornog na engleski jezik, a sve uz
~a{icu vina il’ kriglu piva, bez kojih Englezi ne mogu zamisliti happening, a mi
teferi~ – nije ni na{ narod mimo svijeta.
243
Autorski i izvo|a~ki ansambl prve »Sevdah Opere« u istoriji, porijeklom

i vaè}im dràvljanstvima, li~i na mini - samit Ujedinjenih naroda. Sevdah je,
ina~e, imao tu lijepu naviku da kroz minule vijekove ujedinjuje i na{e. U Operi
nastupa Alma Ferovi}. Nastupala je ve} sa Johnom Eltonom na Wembleyu, u
Royal Albert Hallu, gostovala u Canadi, Australiji, Indiji, Singapuru, Kini...
Marta 2006. je angaòvana u Sarajevu, potom opet London, Canada, Kuvajt...
U »Sevdah operi« je sevdah – primadona. Interpretacijom »Emine« odu{evlja-
va publiku. Okre}e im bururet u glavi. Posmatraju}i Engleskinje i Engleze kako
uzdi{u i sevdi{u, sva je prilika da }e Bosnu i Hercegovinu u Evropu prije uvesti
Emina, Alma, sevdalije i sevdah, nego demokratski izabrani predstavnici bh
naroda.
Oni, definitivno, nemaju sluha.
Po onoj: slon im, da prosti{, u uvo.
S pranenom sam razgovarao, i jo{ razgovaram. U stihovima. Znam je

napamet. I na srce.
S nenom nisam nikad i nikako. @ao mi.
S unukom, nekoliko puta telefonom, a razmijenili smo drage rije~i
po{tovanja u sarajevskom Kamernom teatru i u novinama.
Praunuku prvi put susretoh s onu stranu mobitela, a potom licem u lice i
o~i u o~i na Sve~anosti kulture bh dijaspore u britanskoj prijestonici. Njeno lice
je lijepo. Njene o~i su lijepe, mile i pametne. Njen smijeh je vedar; pjesma je u
smijehu.
Njena pranena, Emina, je u pjesmi.
Njena majka, Selma, ~itav je ìvot s pjesmom i s muzikom. Doktor
muzike, dekan i profesor na sarajevskoj Muzi~koj akademiji i profesor na
Pedago{koj.
Praunuka, Alma Ferovi}, je od 2004. sve ~e{}e u Londonu nakon post-
diplomskog na Royal Academy of Music, odsjek: Musical Theatre Department.
Na Kraljevsku akademiju je uvela pranena, Emina Sefi} – Koluder. Koju je
otpjevala na prijemnom. Niko od uvaènih profesora rije~ nije razumio. A svi
su sve osjetili. Vje~ne pjesme su notirane kardialnim esperantom. ôvje~anst-
vo bi bilo sretnije kad bi ova blentava planeta komunicirala pjevaju}i. Pa da mu
se Alma Ferovi} obrati sa CD-a, video zapisom - najbolje sa scene, uìvo.
- Kao djevoj~ica slu{ala sam pri~e o praneni. Zvu~ale su mi kao najljep{a
244
Alma
Ferovi}
bajka na svijetu. Od trenutka kad sam shvatila da je Emina iz pjesme dio mene
i moje porodice, s ponosom o njoj pri~am, jer me inspiri{e. Posebno sam sret-
na kad mi neko uputi kompliment da li~im na nju. A kad god razmi{ljam o njoj,
ào mi {to je nisam upoznala. Prva pjesma koju sam nau~ila i zapjevala, bila je
o njoj. Danas je pjevam na koncertima {irom svijeta i svaki put je zami{ljam i
svaki put pjevam samo njoj. O sebi, {ta re}i? Ro|ena sam ’78. u Sarajevu.
Uporedo zavr{ila osnovnu i Niù muzi~ku, pa gimnaziju i Srednju muzi~ku. U
dvadeset prvoj sam diplomirala na Teoretsko-pedago{kom odsjeku Muzi~ke
akademije. Tokom {kolovanja deset godina se bavila manekenstvom, obrazo-
vala za novinarstvo, pjevala u horovima, solo nastupala po festivalima, a nepo-
sredno pred dolazak u London zavr{ila dvogodi{nji ugovor pri Evropskoj
Komisiji za strane investicije. Po zavr{enom postiplomskom, jo{ sam tu. Lon-
245
don je centar svijeta za muzi~ku profesiju. Koju sam odabrala pod pramaj-
kinim i maminim uticajem. Uticale su i na mog bracu, Jasmina. I on je zavr{io
Muzi~ku akademiju. Jedino tata nije u muzici. Porijeklom je iz Plava, kao
mom~i} do{ao u Sarajevo. Iako nije muzi~ar, nego diplomirani ekonomista,
veoma se razumije u muziku i podràva nas. Obi~ava re}i: matematika i muzi-
ka imaju mnogo veza. Veoma mi nedostaju. Ja sam najsretnija kad sam u krugu
familije, kad se svi iskupimo i pjevamo iz srca. A voljela bih, vi{e od svega, da
se jednom okupe svi potomci moje pramajke, Emine i pradede, Avdage
Koludera. Za neke znam gdje su, za neke, naàlost, ne znam.
(Da se prapomstvo ne pogubi brine unuk Eminin, Mugdim Karabeg. Veli
kako direktnih potomaka vi{e nema. K}er [erifa i sin Besim umrli u ratu. @ivi
8 unuka, 20 praunuka i 16 prapraunuka u BiH, Srbiji, USA, Turskoj, Engleskoj
i Norve{koj).
- Sarajevo je moj grad i gdje god da sam, moja du{a }e uvijek tamo pri-
padati. Ne samo zbog porodice i prijatelja, ve} zbog svega {to sam u tom gradu
pro{la, pa ~ak i one ~etiri godine rata. Bez djeli}a toga mozaika u ìvotnom
iskustvu, danas ne bih bila ono {to jesam. A i Mostar je moj grad, dakako. Lijep
dio djetinjstva sam provela u Alajbegovi}a sokaku, kod majke, tako sam uvijek
zvala maminu mamu, istog imena, Emina. Ona je od ]i{i}a i bila je udata za
Aliju Koludera, najstarijeg sina lijepe Emine. Satima bismo sjedili u njenoj
mirisnoj avliji, pri~ala mi je o Mostaru, o Emini... Vodila me na Tepu, na Stari
most, u HIT i »Razvitak«, kupovala ~okoladne mrvice koje i sad stra{no volim.
Mostar je u mom srcu pored Sarajeva i osje}am ga svojim. Posljednji put sam
bila u Mostaru, porodi~no, prilikom otvorenja Mosta, uz televizor. Bili smo
tu`ni, jer nam se aran`man »Emine« u~inio neprikladan, bilo je muzi~kih
gre{aka u izvo|enju. Znam, nema vi{e Himze, kojeg je i ona najvi{e voljela, ali
bi bilo ljep{e da je to Ibrica Jusi} sam izveo, uz gitaru, ili neki mostarski hor koji
tu pjesmu osje}a svojom.
U zavi~aju, i pjesmu i praunuku pjesme znaju i vole. Pranenu njenu, s

po~etka XX stolje}a, vra}ajuci se iz topla hamama, zapjevao je Aleksa. Neznan,
praunukinom ljepotom nadahnut pjesnik, s po~etka XXI, javio se pjesmom
»Alma« u sarajevskoj reviji. Vra}aju}i se “iz topla kafi}a”, zapjevao je:
246
»Ja joj nazvah selam

pun ruìna cvijeta,
stid je ne bi bilo
da je Miss Svijeta.«
Tako to biva s ljepotom i pjesnicima. Jedno davno, prelijepo mostarsko

djevoj~e u{etalo je u pjesmu, s ibrikom u ruci, 1903. Stolje}e i godinu kasnije,
iz te pjesme, s istom ljepotom, njena praunuka je i{etala s Royal Academy of
Music u Londonu s najpresti`nijom diplomom, koja se u ~udesnom svijetu
oro|enih nota i stihova, moè ste}i.
K’o u dobroj bajci sanak se ostvari.
Sve ostalo je bilo, jeste i bi}e pjesma. U kojoj du{a di{e lako i lijepo, kao
u mostarskoj, prolje}noj ba{ti, u hladu jasmina.
2006.
247
248
Umjesto pogovora
Bor sa Grme~a
Sve {to se moglo lijepo napisati kanda je napisano o gradu na Neretvi. I
pri~e. I pjesme. I zapisi. Divili su mu se êlebija, [anti}, Du~i}, Crnjanski,
Andri}, Kulenovi}, Anti}, Rai~kovi}... Imao je svoje pjeva~e, svoje zanatlije.
Imao je svoje mostove. I onaj naj~uveniji, {to se kao srebrni srp nadvijao nad
rijekom. Most neimara Hajrudina. Star kao sje}anje. I vitak kao mostarske
djevojke.
Netrajni su mostovi. Ali je vje~na sjenka koju su ~inili nad vodom.
Poznavao sam pjesnika koji je mnoge stihove o Mostu napisao. Bili smo
prijatelji.
Poznavao sam i generala vojske koja je sru{ila Most. Bili smo prijatelji.
Mnoge su godine {utnje me|u nama. I jedan cio rat.
Ali, ovo nije pri~a o Gradu. O njemu je skoro sve napisano. I u knjigama
postoji. Na filmovima, fotografijama, slikama. I u ljudima rasijanim svijetom.
Ovo je kazivanje o boru. Bori}u, bolje re~eno. Svetom boru.
Pjesnik koji je ~inio taj Grad, sa tim umjetnicima, du{a Grada, pred onaj
rat je ro|en u Bosanskom Petrovcu. Kao dje~ak do{ao u Grad i tu ostao.
Mnogo godina kasnije, pred zgradom u najljep{em dijelu grada, ponad
Radobolje, gdje je imao stan, na travnjaku pod terasom, pjesnik je zasadio bor.
Donio ga je iz grme~kih {uma, ~uvao ga i pazio kao dijete, poku{ao da presadi
dio zavi~aja i djetinjstva u predio koji mu je ~inio ìvot.
Dolazio sam neke godine vi{e puta u Grad, sa ~uvenim pjesnicima make-
donskim i crnogorskim, sa hrvatskim vi|enim glumcima, sa muzi~arima sara-
jevskim, sa prijateljima. Sa svojom ljubavlju. Sa ùdnjom za ti{inom..
Zorom, kad vozovi sa sjevera stiù u Grad, odlazili smo kod pjesnika i
prvo zalivali bor vodom koju smo donosili iz daleka, tvrdom, novosadskom i
249
mehkom sarajevskom; bor se borio sa suncem i ègom, maèn i pothranjivan,

cijelo ljeto i cijelu jednu jesen.
U Gradu su blage zime. Grad je rijetko snijega i vi|ao. Bor pjesnikov
postao je, na neki poseban na~in, na{a op{ta briga. Naj~uveniji bosanski film-
ski reìser, sada ve} na drugoj obali, na groblju kod Kamenog lava, svaku mu
je iglicu zelenu rukom dotaknuo. Valjda vjeruju}i da se energija izme|u bilja i
ljudi preta~e.
Bor je ùtio, ali se odupirao venjenju.
Dolazili su znalci biljaka, travari i nau~nici, pili kafu i lozu na travnjaku
pred ku}om, pri~ali o umjetnosti i netrajnosti ljudskoj, pjevali su pjesme u
ve~eri, uz gitaru, najbolji pjeva~i, a bor nije rastao. Kadkad nam se ~inilo da
raste, da ja~a, sami smo sebe ubje|ivali da je prije par mjeseci bio manji.
Slatke, male zablude, namjerno, da du{i lakne.
Svenuo je, javljeno mi je telefonom, u martu, jedne godine, negdje pred
prolje}e, kada je Grad sav u beharu, kada zrijevaju rane tre{nje.
Nije se primio.
Za mjesec dana, potom, ve} je po~eo rat.
Pjesnik se otimao tome ratu i izbjegao u Englesku. U jedan grad koji se
u romanu »Rebeka« pominje samo jednom, kada se Maksim vra}a u Menderli.
Nema Menderlija, nema Maksa de Vintera, nema bora; nema onih koji su ~inili
Grad koji sam volio.
Knez Rjepin negdje pla~e na ulici koja se ne vidi sa mog prozora.
9. novembar 1997.
Pero Zubac
250
Bilje{ka o autoru
Milenko Mi{o Mari}.

Novinar i pesnik.
Poslednji romantik na svetu.
Miroslav Anti}
26. jula 1973.
251
252
253

Mišo Marić Mostarenje II Dio Opt

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Mišo Marić Mostarenje II Dio Opt

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

drugidioMARICxx.

qxd 4/10/2006 9:31 AM Page 129

Mi{o MARI] - Mostarenje

Januara 1986. iz banje Junakovi}, gdje je na lije~enju, Mika Anti} mi tele-

Mi{o MARI] - Mostarenje

- Lijepa no} za posmatranje zvijezda?

Prije tri godine, pri slu~ajnom susretu u Londonu, Knjigu Petu,

Mi{o MARI] - Mostarenje

Taj osje}aj za situacionu dosjetku, sem u vrhunskoj literaturi, nisam sreo.

S po~etka sedamdesetih, u Umjetni~kom paviljonu uz Titovu, u Sarajevu,

- Sestra Icina, Zehra - ka`em - odlu~ila se za Neretvu. Nikad je nije pre-

On i Ico su se uva`avali i voljeli. [to im nije smetalo da se {ale jedan na

Mi{o MARI] - Mostarenje

javnih i prosvjetnih radnika. Znao je svakog od pokojnika i rahmetlija, o

Svratimo u »Neretvu«. Tamo, mada je jutro, Maestro igra simultanku za

Na putu do Emira i matinea u 10, kad za`egaju Pulji}evi ilin{taci, svratili

Avgust je, podne je, u »Pozori{nu« banu \apo, znojan.

S Icom od Rondoa do pod Kujund`iluk, s poglavljima: Redakcija, Dom

Mi{o MARI] - Mostarenje

Od jetinjstva se dru`io s Dejanom ]upinom, koji nam je u radno vrijeme

Slasne, dvori{ne ro{tiljijade kod milosne Cucine majke Bojane; pa

Kokotovi}em; s raspjevanim i uvijek pomalo sjetnim Alijom Kebom; s radinim

Nikad ga nisam pitao je li ro|en u toj Avdagininoj i Zejninoj ku}i ili u

Dolje, u ateljeu, gledao sam ga kako slika, a i pozirao za portret. Brzim,

Mi{o MARI] - Mostarenje

Posmatrah ga dok prelama »Slobodu«, pregleda slog po {tamparijama

ozbiljan i sve~ano po~inje:

Malo iza toga Ico prisustvuje prvom sastanku Osnovne organizacije SK

Bugojno, 2. april 1977. Desetak najeminentnijih bh. slikara portreti{e

Mi{o MARI] - Mostarenje

Spu{tamo se s Makljena u Gornji Vakuf. Pun autobus »Mostarskih ki{a«,

U ljeto 1980, na poziv likovnih umjetnika Finske, gostuje u Helsinkiju

tradicionalne me|unarodne likovne smotre u Gabicce Mare. Ico je iskopnio, o~i

Mi{o MARI] - Mostarenje

I evo me, na kraju djeli~ka sje}anja. Siguran da ni to malo nisam uspio

Bio sam pacijent, a i dru`ih se s mostarskim ljekarima. Ovo drugo ~e{}e

Mi{o MARI] - Mostarenje

Obradovi}u, Snje`ani i Ivi ]uri}u, Vlatku Vladi}u, Anti Ivankovi}u, Izudinu

De`urah u Hitnoj sa sta`istima-ljekarima, Zvonkom, Fahrom, Refom,

je pote{ko i izgovoriti, a kamoli specijalizirati), dje~iju poeziju, gitaru, kom-

D`enan \ani Salkovi} bija{e od onih Mostaraca kojeg je svugdje bilo i

Mi{o MARI] - Mostarenje

Kad mu nije bilo do zemlje, odlazio je s Bazom i aero-drugarima u

»Opasno je, opasno,

U knjizi »Ljubavi i molitve«, ~ija mostarska promocija marta 1989. nije

»Volio bih tako kako ti se mo`e,

A Dotore je letio, letio, letio...

Mi{o MARI] - Mostarenje

kafi}ima isklju~eni mikrofoni i poga{ena muzika, a do dugo u no} telefon na

I Hanifa je majka Kne`opoljka

Dobih od Edina e-mailom tekst iz »Oslobodjenja« o pripremama za ovo-

Mi{o MARI] - Mostarenje

Skendera sam upoznao u porodi~nim pri~ama, ~itanci i recitacijama s

I Hanifa je majka Kne`opoljka

Mi{o MARI] - Mostarenje

tom Hamdijom, s pre`ivjelim iz stroja. Tabire sje}anja. Pa }e Branko:

U Mostaru je Skender prihvatio mjesto dramaturga u Narodnom

I Hanifa je majka Kne`opoljka

Mostar je Skenderu dao prvu nagradu imenom »Aleksa [anti}«. Niko je

Mi{o MARI] - Mostarenje

Gledao sam ga na televiziji i u`iv'o. S istom rado{}u.

Tra`im ga u Konjusima, jutro, nema ga.

Mi{o MARI] - Mostarenje

Gledao sam ga s Titom u krugu »Sokola« u Mostaru, na smotri jedinice