VILA ZAHUMKA

Vile Neretvanka i Zahumka, secesijske vile

židovskih poduzetnika Davida Fromera i
Franza Gausza na samom kraju Liska ulice
– odlikuju se arhitektonski i stilski posve
istovjetnim rješenjem, i predstavljaju u
Knežićevom dijelu opusa vezanom uz
Mostar, stilski najzrelije rješenje na
secesijskoj liniji. Od projektne su
dokumentacije, nažalost, sačuvani samo
tlocrti, a potpis arhitekta ispod njih je posve
izblijedio te ne možemo znati o kome je
riječ.

Obje su vile danas u prilično zapuštenom

stanju.

Asimetrično tlocrtno rješenje, izostanak

tripartidne podjele pročelja, lišenost
klasicizirajućih elemenata raščlambe; izuzev trougaonih i jednoga segmentnog natprozornog
zabata, mansardni krov čija je cjelina prekinuta polukružnom atikom s okulusom nad ulaznim
dijelom; stilski i oblikovno odudaraju od Knežićevih prepoznatljivih modela i razvojnih linija
njegovoga opusa pa se može pretpostaviti da su Fromer i Gausz odlučili angažovati nekoga
drugog arhitektu na realizaciji projekata za svoje kuće.

Neretvanka i Zahumka odlikuju se tlocrtno istovjetnom dispozicijom. Koncipirane su trodijelno

sa središnjim i dva bočna istaknuta trakta. Ne možemo sa sigurnošću znati kakva je izvorno bila
raspodjela stambenih funkcija u unutrašnjosti s obzirom na činjenicu da su i u ovom slučaju
projekti samo manjim dijelom očuvani, ali se ipak može
pretpostaviti da je ostala u najvećoj mjeri vjerna
tradicionalnoj raspodjeli. S druge strane, ukrasi fasada i
dvorišne ograde obiluju florealnim secesijskim motivima
od plošno apliciranoga pozlaćenog friza na središnjem
traktu iznad natpisa, preko dekoracije natprozornika lučno
zaključenih parova otvora na bočnim traktovima pa do
rješenja vaza na postamentima na ulazu u dvorišni prostor.
 Osnova Vila Zahumke

Na Vilu Zahumku su stavljeni aluminijski prozori čime je narušena njena historijska

autentičnost, i s obzirom da je objektu skinut i krov, na njoj bi se mogla raditi rekonstrukcija
samo u skladu sa konzervatorskim uvjetima tj.samo autentičnim materijalima.

Vila je jedan od
najznačajnijih
objekata
austrougarske
arhitekture u
Mostaru, iz
1905.godine. Dio je
ambijentalne cjeline
Rondo koja se nalazi
na listi peticija
Komisije za
očuvanje nacionalnih
spomenika BiH.
 KOLAKOVIĆA KUĆA

Tačan datum izgradnje Kolakovića kuće se razlikuje zavisno od izvora podataka. Današnji
vlasnik kuće navodi 1693. (1101) godinu kao godinu izgradnje i Seid Mehmed Kolakovića
(Kolagij), blagajskog kadiju kao graditelja; Gradski zavod za zaštitu kulturno-istorijskog i
prirodnog naslijeđa Mostar navodi 1736.; u svojoj doktorskoj disertaciji Amir Pašić spominje
period od 1800 do 1850; tarih iznad ulaznih vrata u kuću , po prevodu Mehmeda Mujezinovića,
glasi 1835. (1251); dok Džemal Čelič kao prevod tariha navodi 1738. (1151) i Ismail-efendiju
Kolakovića, blagajskog kadiju, kao graditelja. Kolakovića kuća je najvjerovatnije sagrađena u
17. vijeku, da bi u 19. bila proširena i obnovljena. No, bez obzira na datum nastanka, izvjesno je
da Kolakovića kuća, po svojim vrijednostima, spada među objekte koji mogu reprezentirati
stambenu kulturu Mostara. (A. Pašić, str. 171.)

Kolakovića kuća u Blagaju ilustruje razvoj »osmansko-bosanske» kuće. Prvobitno jednostavna

kuća, sa unutrašnjim holom, iz 17. vijeka (A. Pašić) značajnim povećavanjem u kasnijem
periodu postaje kuća centralnog tipa, sa središnjom pozicijom hajata. Prvo je sagrađen sjeverni
trakt: velika odaja – predprostorija (tavan) – mala odaja, a kasnije je, dodavanjem velikog i
malog ćoška naspram odaja, objekat proširen prema Buni. Zbog specifične organizacije prostora
i postavke objekta na terenu tavan je proširen između bočnih prostorija tako da je u obliku križa.
U udubljenju između soba,
velikog ćoška i velike odaje
je postavljeno stepenište,
dok je u udubljenju
nasuprot smještena hudžera
(ostava). Tavan je sužen na
hodnik, a njegovo
proširenje na jugozapadnoj
strani se pretvara u jazluk
(kamariju). Glavni prostori
za život i prijem su na
spratu.

Tlocrt prizemlja

Tlocrt sprata
Potkrovlje se ne koristi. Viševodni krov, sa četiri visoka dimnjaka, je pokriven kamenim
pločama.

Sistem krovnih doksata

Vanjski otvori sprata ne slijede otvore prizemlja. Prozori prizemlja su manji sa ravnim nadvojem
prema vani. Prozori hajata, na južnoj fasadi, širine 68 cm, imaju rasteretnu nišu i kosi parapetni
završetak s unutrašnje strane. S vanjske strane prozor je zatvoren s pet kamenih ploča visine 35
cm i širine 5 cm. Ostali prozori prizemlja, dva prozora na sobi (južna fasada), dva na izbi i jedan
u hajatu (zapadna fasada) imaju samo rasteretnu nišu s unutrašnje strane, dok su sa vanjske
zatvoreni željznim rešetkama – demirima, izuzev prozora na hajatu koji je zatvoren sa četiri
kamene ploče. Spratna fasada je razigrana.
 Konstrukcija otvora u prizemlju

Sva južna fasada na spratu je u drvetu, sa velikim prozorima lučnih nadvoja velikog i
malog ćoška. Jazluk je u potpunosti otvoren.
Na zapadnoj fasadi su tri prozora velike odaje, prvougaonog oblika. Na sjevernoj fasadi su dva
prozora male odaje, sa rasteretnom nišom i kosim parapetnim završetakom s unutrašnje strane.
Svi prozori sprata su od drveta i sastoje se od okvira i čerćiva (elemenata koji nose staklo).
Otvaraju se na posmik-surmu, tako da je donje krilo pomično i diže se preko gornjeg. Svi
prozori, sem onih na velikom i malom ćošku, imaju demire sa vanjske strane. Prozori velikog i
malog ćoška imaju spiralne, dijagonalno postavljene armature-držače stakla, i drvene dvokrilne
kapke sa vanjske strane.

Prema sačuvanim elemetima zaključuje se da se u Kolakovića kući izuzetno mnogo polagalo na

dekoraciju. Među najljepšim sačuvanim primjerima drvorezbe u BiH se nalazi i Kolakovića kuća
u Blagaju na Buni. Drvorezbarene elemente u Kolakovića kući nalazimo na skoro svim drvenim
arhitektonskim elementima. Tordirani stup u hajatu, vrata velikog ćoška, strop velikog i malog
ćoška, gornji dijelovi prozora velikog ćoška, dolafi, te čak sedam natpisa, pet na dovratnicima i
dva na dolafima, su samo reprezentativni elementi drvorezbe u kući.

Osim dekoracija u drvetu, u Kolakovića kući nalazimo i dekoracije u kamenu. Najznačajnije su

dekoracija iznad ulaznih vrata i dekoracija nad kaminom u velikom ćošku.
Tordirani stub Ćošak