Hopfov svežanj u fizici

Marin Spaić
19. rujna, 2018.
PMF Zagreb, Fizički odsjek
Motivacija?

• Veza vektora stanja i fizikalnih stanja qubit-a?

• Vektori stanja |ψi = α |0i + β |1i ∈ C2 i λ |ψi ∈ C2 fizikalno
ekvivalentni ⇒ prostor fizikalnih stanja je C2 / ∼, odnosno
CP 1 ∼
= S 2.
• Kako projiciramo vektore stanja na fizikalna stanja?
• Ograničimo se na normalizirane vektore:
hψ|ψi = 1 ⇒ |α|2 + |β|2 = 1 ⇒ |ψi ∈ S 3 ⊂ R4
• Preostaje nam fazna sloboda |ψi → e iφ |ψi. Takav skup
ekvivalentnih vektora sačinjava kružnicu S 1 ⊂ S 3 .
• Fazne slobode se rješavamo reprezentirajući stanja pomoću operatora
gustoće ρ = |ψi hψ|.

1
 • Operator gustoće možemo u nekoj bazi prikazati kao matricu. Svaku
2x2 hermitsku matricu možemo razviti u bazi (I , ~σ ):
1
ρ= (I + ~a · ~σ ) (1)
2
• ρ2 = ρ and Tr (ρ) = 1 ⇒ |~a| = 1 ⇒ ~a ∈ S 2 .

• Naša projekcija
|ψi ∈ S 3 7→ ρ 7→ ~a ∈ S 2 uzima
kružnice S 1 ⊂ S 3 koje se
sastoje od ekvivalentnih vektora
koji se razlikuju do na fazu
e iφ ∈ U(1) i ”projicira” ih na
točku u S 2 .

• Totalni prostor S 3 , bazni prostor S 2 i vlakno S 1 ⇒ Hopfov svežanj

S 1 ,→ S 3 → S 2 !
2
Ukratko o (vlaknastim) svežnjevima

• Od čega se sastoji svežanj F ,→ E → B?

1. 3 mnogostrukosti: totalni prostor E, bazna mnogostrukost B i
”tipično” vlakno F
2. Neprekidna surjekcija π : E → B (tzv. projekcija) takva da
∀b ∈ B π −1 (b) ∼ = F ⇒ Totalni prostor sastavljen od vlakana.
3. Otvoren pokrivač {Oα }α bazne mnogostrukosti i lokalne
trivijalizacije ψβ : π −1 (Ob ) → Ob × F (vrijedi (π1 ◦ ψβ )(x) = π(x))
⇒ Totalni prostor lokalno ”izgleda” kao kartezijev produkt (analogija
s mnogostrukostima) !
• Kartezijev produkt B × F ⇒ trivijalni svežanj
• ∀b ∈ Oα ∩ Oβ restrikcija ψβ ◦ ψα−1 |b : F → F je homeomorfizam
vlakna. Pripada strukturnoj grupi G (nije jedinstveno definirana).
G sadrži ”upute za sastavljanje” svežnja.

3
• Kako ”sastavljamo” svežanj iz trivijalnih dijelova Oα × F ?
1. Ključan element je strukturna grupa. Neka je
g (b) = ψα ◦ ψβ−1 |b ∈ G (prešutno smo poistovjetili apstraktnu grupu
i njeno ”djelovanje” na vlakno).
S
2. Definiramo jednostavnu uniju trivijalnih dijelova Ẽ = α Oα × F .
3. Koristeći homeomorfizme g (b) definirane na preklopima otvorenog
pokrivača {Oα }α baze možemo zalijepiti lokalno trivijalne dijelove
preko sljedeće relacije ekvivalencije: (b, f ) ∼ (b 0 , f 0 ) ⇔ b = b 0 &
f 0 = g (b)(f ).
4. Naš totalni prostor je sada jednostavno definiran kao kvocijentna
mnogostrukost E = Ẽ / ∼ .
5. Projekcija π dana s [(b, f )] 7→ b ∈ B, a inverzi lokalnih trivijalizacija
−1
ψα s (b, f ) 7→ [(b, f )].
• Glavni svežanj, prerez ...

4
Hopfovi svežnjevi

• Općenito, svi (netrivijalni) svežnjevi kojima su vlakno, totalni prostor

i baza sfere S n raznih dimenzija zovu se Hopfovi svežnjevi.
• Adamsov teorem (algebarska topologija) garantira da postoje samo
četiri takva svežnja (u korespondenciji s poljima R i C i prstenovima
H (kvaternioni) i O (oktonioni)).
1. S0 ,→ S 1 → RP 1 ∼
= S1
1 ∼ 2
2. S1 3
,→ S → CP = S
3. S3 ,→ S 7 → HP 1 ∼
= S4
4. S7 ,→ S 15 → OP 1 ∼
= S8
• Nas zanima prvenstveno drugi slučaj (ujedno i povijesno prvi
otkriven od strane Heinza Hopfa 1931. godine).
• Iz didaktičkih razloga, ipak ćemo se ukratko pozabaviti
najjednostavnijim slučajem S 0 ,→ S 1 → RP 1 ∼ = S 1.

5
Svežanj S 0 ,→ S 1 → RP 1 ∼
= S1

• Totalni prostor E = S 1 = {(x, y )|x 2 + y 2 = 1}

• Projekcija na baznu mnogostrukost π : S 1 → RP 1 je dana s:
π((x, y )) = [(x, y )]
• Vlakno dobivamo pomoću praslike projekcije:
F = π −1 ([(x, y )]) = {(x, y ), (−x, −y )} ∼
= {−1, 1} = S 0
• Da bi definirali lokalne trivijalizacije, biti će nam zgodno uvesti atlas
na RP 1 :
y
1. O1 = {[(x, y )] ∈ RP 1 |x =
6 0} φ1 ([(x, y )]) = x
2. O2 = {[(x, y )] ∈ RP 1 |y =6 0} φ2 ([(x, y )]) = x
y

• Lokalne trivijalizacije ψi : π −1 (Oi ) → R × F sada

 se mogu
 zapisati
y x


kao: ψ1 ((x, y )) = x , sgn(x) i ψ2 ((x, y )) = y , sgn(y )

6
• Kompozicija lokalnih
trivijalizacija:
ψ1 ◦ ψ2−1 (u, v ) = u1 , sgn(u)v

daje nam sljedeće djelovanje na

vlakno S 0 = {−1, 1}:
v 7→ sgn(u) · v
• Strukturna grupa je očito
Z2 = ({−1, 1}, ·) i u ovom je
slučaju jednaka vlaknu ⇒
S 0 ,→ S 1 → RP 1 ∼= S 1 ima
strukturu glavnog svežnja
P(S 1 , Z2 )!
• S 0 ,→ S 1 → RP 1 ∼= S1
netrivijalan!

7
Svežanj S 1 ,→ S 3 → CP 1 ∼
= S2

• Sada se vraćamo na Hopfov svežanj S 1 ,→ S 3 → CP 1 ∼

= S 2 , kojeg
ćemo koristiti u ostatku izlaganja.
• Totalni prostor je 3-dimenzionalna sfera :
S 3 = {(z, w ) ∈ C2 ||z|2 + |w |2 = 1} (zbog kasnije pogodnosti
definirana kao podskup C2 ).
• CP 1 = C2 / ∼ gdje je (z, w ) ∼ (z‘, w ‘) ⇔ (z‘, w ‘) = λ(z, w )
• Projekcija svežnja π : S 3 → CP 1 je zadana kao projekcija na klasu
ekvivalencije π((z, w )) = [(z, w )].
• Vlakno standardno tražimo kao prasliku elementa baze s obzirom na
projekciju: F = π −1 ([(z, w )]) ⇒ skup svih ekvivalentnih elemenata
S 3 : (z‘, w ‘) = λ(z, w )
• (z, w ), (z 0 , w 0 ) ∈ S 3 ⇒ |λ|2 = 1 ⇒ λ ∈ U(1) ∼
= S1 ⇒ F = S1 !

8
Strukturna grupa

• Atlas na CP 1 zadajemo analogno slučaju RP 1 . Koristeći se njime

možemo zapisati lokalne trivijalizacije:
   
w z z w
ψ1 ((z, w )) = , ψ2 ((z, w )) = , (2)
z |z| w |w |

• Nakon kratkog računa dobijemo prijelaznu funkciju:

 
1 r
ψ1 ◦ ψ2−1 (r , s) = , s (3)
r |r |

• Djelovanje na vlakno je dano množenjem kompleksnom fazom:

s → e iφ s ⇒ Strukturna grupa je U(1) ∼ = S1 = F .
• S 1 ,→ S 3 → CP 1 ∼
= S 2 je opet glavni svežanj P(S 2 , U(1) ∼
= S 1 ).

9
Stereografska projekcija

• S obzirom da ne možemo direktno vizualizirati sferu S 3 , da bi vidjeli

vlakna i njihove uzajamne odnose služimo se stereografskom
projekcijom.

• U svrhu vizualizacije S 3 poistovjećujemo s kompaktficiranim

euklidskim prostorom R3 {∞}, a sferu S 2 sa kompaktificiranom
S
S
kompleksnom ravninom C {∞}.

10
• Da bismo vizualizirali vlakna, projekciju π treba komponirati sa
stereografskim projekcijama kao na prethodnoj slici da bismo dobili
preslikavanje: φ = αN ◦ γ ◦ π ◦ κ−1
N :R →C
3

−1
• αN : C → S2
−1
αN (x + iy ) = (2σx, 2σy , σ(x 2 + y 2 − 1)) (4)

• κ−1 3 3
N :R →S ⊂R
4

|~x |2 − 1
 
2~x
κ−1
N (~
x) = , (5)
|~x |2 + 1 |~x |2 + 1

2(x1 + ix2 )
⇒ φ(~x ) = (6)
2x3 + i(|~x |2 − 1)

11
 • Prikaz vlakana koji se
”projiciraju” u točke
• Bilo koja dva vlaka zajedno razmještene duž ”paralela”
tvore Hopfovu kariku bazne sfere S 2 .

• Karika → više povezanih

čvorova
• čvor → glatko smještenje S 1 u
R3
• broj ulančavanja

• Treba imati na umu da su sva vlakna u S 3 jednake veličine. Na

slikama su vlakna različite veličine zbog stereografske projekcije!
12
• Vlakna se formiraju u toruse koji popunjavaju čitav R3 {∞} ∼
= S 3.
S

• Vlakna se ne sijeku i uzajamno su jednostruko ulančana → čine

Hopfovu kariku
• Stereografska projekcija → dva specijalna vlakna:
1. jedinična kružnica (beskonačno tanki torus) → sjeverni pol S 2
2. ravna linija duž z-osi (kružnica beskonačnog radijusa) → južni pol S 2

13
Topološki elektromagnetizam

• Ideja: preslikavanja S 3 7→ S 2 −→ radijacijska rješenja Maxwellovih

~ ·B
jednadžbi (E ~ = 0) .
• Uzmimo kompleksno skalarno polje φ : R3 → C sa dobro
definiranom vrijednošću za r → ∞.
• Nakon kompaktifikacije: R3 {∞} ∼ = S 3 i C {∞} ∼ = S 2 naše
S S

skalarno polje možemo poistovjetiti s preslikavanjem φ : S 3 → S 2 .

• Praslike φ−1 (a) i φ−1 (b) → zatvorene krivulje (slika)

• broj ulančavanja ne ovisi o izboru a, b ∈ S 2 → preslikavanja

S 3 7→ S 2 možemo klasificirati prema broju ulančavanja → Hopfov
indeks γ = 0, ±1, ±2, ..!
14
• Kako konstruiramo polja? Pomoću dva preslikavanja φ, θ : S 3 → S 2
1 dz∧d z̄
povlačimo volumnu formu sa sfere S 2 →  = 2πi (1+z̄z)2
• Povlačenjem i dodavanjem vremena dobivamo dvije 2-forme čije
komponente su:

1 ∂µ φ̄∂ν φ − ∂ν φ̄∂µ φ
Φµν = (7)
2πi (1 + φ̄φ)2

1 ∂µ θ̄∂ν θ − ∂ν θ̄∂µ θ
Θµν = (8)
2πi (1 + θ̄θ)2
• Namećemo uvjet dualnosti: Φµν = 12 µνρσ Θρσ Θµν = 12 µνρσ Φρσ
• ⇒ funkcije φ, θ nisu neovisne (imaju ortogonalne nivo-krivulje)!
• ⇒ Maxwellove jednadžbe automatski zadovoljene!

∂µ Φµν = 0 ∂µ Θµν = 0 (9)

µνρσ ∂ν Φρσ = 0 µνρσ ∂ν Θρσ = 0 (10)

15
• Jednadžbe gibanja za φ, θ dobivamo sljedećim lagranžijanom
(variramo uz ograničenje dualnosti) :
1
L = − (Φµν Φµν + Θµν Θµν ) (11)
8
• ⇒ jednadžbe gibanja na nivou φ i θ jako nelinearne!
• Zbog formalne sličnosti s klasičnom elektrodinamikom uvodimo
korespondencije Φ → F i Θ → ∗F (do na dimenzionalnu konstantu
√
a)!
• Pomoću kontrakcije s četverovektorom opažača ”vadimo” polja:
E = −iu Φ B = iu Θ (12)
1
u µ = (1, 0, 0, 0) ⇒ Ei = −Φ0i Bi = Θ0i = ijk Φjk (13)
2
~ iE
• Polja B ~ su tangencijalna na nivo-krivulje φ i θ, respektivno.
~ = −g (φ, φ̄)∇φ̄ × ∇φ
B (14)
~ = −g (θ, θ̄)∇θ̄ × ∇θ
E (15)
• Nivo-krivlje su silnice!
16
Rezime

• Za svaki par (dualnih) funkcija θ, φ : S 3 → S 2 postoji radijacijsko

~ ·B
polje (E ~ = 0) čije su silnice nivo-krivulje funkcija φ, θ!
• Preslikavanja S 3 7→ S 2 mogu se klasificirati pomoću Hopfovog
indeksa γ = 0, ±1, ±2, ... ⇒ klasifikacija elektromagnetskih polja
pomoću γ (slučaj γ = 0 nije dopušten jer takvo polje ima
iščezavajuću gustoću energije) ⇒ polje s γ = n ima silnice ulančane
n puta!
• Ovako dobivena polja samo su podskup radijacijskih rješenja
Maxwellovih jednadžbi, ali može se pokazati da su sva radijacijska
polja lokalno jednaka našim ”topološkim” rješenjima.
• Pozadinske jednadžbe gibanja nelinearne, ali su egzaktno
linearizirane (nema aproksimacije) uvodenjem elektromagnetskog
tenzora!
• Mogućnost topološkog elektromagnetizma?

17
Hopf-Ranadino rješenje

• γ = 1 rješenje → koristimo projekciju π u Hopfovom svežnju

S 1 ,→ S 3 → S 2 (vlakna su jednostruko ulančana)
• Rješenje dobivamo povlačenjem volumne forme
p
 = |g | dx 1 ∧ .... ∧ dx m sa sfere. U sfernim polarnim
koordinatama, normalizirana volumna forma je dana s:
1
˜ = sin θdθ ∧ dφ (16)
4π
• Da bismo mogli iskoristiti našu ”projiciranu” projekciju
φ = αN ◦ γ ◦ π ◦ κ−1 3
N : R → C treba prvo volumnu formu sa sfere
povući na C pomoću inverza stereografske projekcije:
−1 ∗
 = (αN ) ˜ ∈ Ω2 (C) (17)

• Rezultat toga je:

1 dz ∧ d z̄
= ∈ Ω2 (C) (18)
2πi (1 + |z|2 )2
18
• Sada koristimo našu projekciju φ : R3
S S
{∞} → C {∞}
2(x1 + ix2 )
φ(~x ) = (19)
2x3 + i(|~x |2 − 1)
da povučemo volumnu formu sa C {∞} u fizikalni prostor R3 :
S
√
√ ∗ a d(z ◦ φ) ∧ d(z̄ ◦ φ)
F = − aφ  = − (20)
2πi (1 + |z ◦ φ|2 )2
√
a dφ ∧ d φ̄
⇒F =− (21)
2πi (1 + |φ|2 )2
• Dualno preslikavanja (sa ortogonalnim nivo-krivuljama) je dano
cikličkom permutacijom koordinata:
2(x2 + ix3 )
θ(~x ) = (22)
2x1 + i(|~x |2 − 1)
što nam daje dual elektromagnetskog tenzora:
√
√ ∗ a dθ ∧ d θ̄
⇒ ∗F = aθ  = (23)
2πi (1 + |θ|2 )2

19
• Maxwellove jednadžbe su automatski zadovoljene:
√ √
dF = d(− aφ∗ ) = − aφ∗ (d) = 0 (24)
√ √
d ∗ F = d( aθ∗ ) = − aθ∗ (d) = 0 (25)
(koristimo komutativnost povlačenja i vanjske derivacije i činjenicu
da n+1-forma na n-dim prostoru iščezava zbog antisimetrije)
√
• Uvodeći pokratu g (φ, φ̄) = − 2πia (1+|φ|
1
2 )2 i koristeći dφ = ∂µ φdx
µ
i
(α ∧ β)µν = αµ βν − αν βµ možemo zapisati komponente
elektromagnetske 2-forme:

Fµν = g (φ, φ̄)(∂µ φ∂ν φ̄ − ∂ν φ∂µ φ̄) (26)

20
• Uobičajenom procedurom vadimo polja E ~ i B:
~
1 1
Bi = ijk F jk Ei = − ijk (∗F )jk (27)
2 2
• Koristeći definiciju vektorskog produkta (~a × ~b)i = ikl ak b l polja
možemo zapisati kao:
~ = −g (φ, φ̄)∇φ̄ × ∇φ
B (28)
~ = −g (θ, θ̄)∇θ̄ × ∇φ
E (29)
• U bezdimenzionalnim prostornovremenskim koordinatama
(T , X , Y , Z ) = λ(t, x, y , z) eksplicitan izraz za polja glasi:
√ 2
~ r , 0) = 4 aλ
B(~ [2(Y − XZ )êx −
π(1 + |~r |2 )3
− 2(X + YZ )êy + (X 2 + Y 2 − Z 2 − 1)êz ] (30)
√
~ (~r , 0) = 4 aλ2
E [(1 + X 2 − Y 2 − Z 2 )êx +
π(1 + |~r |2 )3
+ 2(XY − Z )êy + 2(Y + XZ )êz ] (31)
• Ova polja tretiramo kao početne vrijednosti Cauchyevog problema. 21
Vremenska evolucija

• U trenutku t=0 silnice

električnog i magnetskog polja
su vlakna Hopfoog svežnja.
• Specijalna ravna vlakna
postavljena su duž x i y osi.
Njihov vektorski produkt
definira smjer propagacije.
• Prikazane su silnice u trenucima
t=0.5 i t=1. Konfiguracija se
deformira i rotira oko z osi.
• Silnice el. i mag. polja ostaju
okomite za sva vremena!

22
Očuvane struje

• Na slici desno dana je evolucija

~2 +B
gustoće energije 12 (E ~ 2 ).
• U početnom trenutku je sferno
simetrična, a potom propagira
duž z-osi i otvara se ”poput
kišobrana”.
• Kada se re-skaliraju pomoću
gustoće energije, gustoća
impulsa E ~ ×B ~ i gustoća kutne
količine gibanja ~r × (E~ × B)
~
mogu se izraziti kao:
~ = 0, 0, 1 ~L = 0, 0, 1



P 2 2

23
Helicitet

• Topološki očuvana veličina.

• Nema direktne veze s helicitetom u fizici elementarnih čestica.
• Helicitet = Hopfov indeks izražen kao integral preko fizikalnih polja
• d(φ∗ ) = 0 → φ∗  zatvorena forma.
• Kohomologija S 3 → φ∗  egzaktna → ∃g φ∗  = dg
• Whiteheadov teorem → Hopfov indeks preslikavanja φ : S 3 → S 2
može se izraziti kao sljedeći integral:
Z
γ(φ) = g ∧ φ∗  (32)
S3

24
• Ako izrazimo našu 2-formu u stereografskim koordinatama:
1 ∗
φ∗  = (φ )ij dx i ∧ dx j (33)
2
~
I prisjetimo se kako smo definirali magnetsko polje B:
1√
Bi = aijk (φ∗ )jk (34)
2
Nakon malo algebre, gornji integral možemo zapisati kao:
Z
γ(φ)a = d 3 r (A ~ · B)
~ (35)

~ vektorski potencijal definiran preko relacije B

gdje je A ~ = ∇ × A.
~

25
• Električni i magnetski heliciteti:
Z
hm = d 3 r A ~ ·B
~ = γ(φ)a (36)
Z
he = ~ ·E
d 3r C ~ = γ(θ)a (37)

• Očuvani i kvantizirani!
• Ime dolazi iz dinamike fluida → mjeri projekciju vrtložnosti ∇ × ~v na
brzinu ~v
• Hopf-Ranadino rješenje ima oba heliciteta 1 (×a) → rješenja
proizvoljnog (cijelobrojnog) heliciteta mogu se dobiti potenciranjem
funkcija φ, θ

26
Kraj!

Hvala na pažnji!

27