PEDAGOŠKI FAKULTET U BIJELJINI

RAZREDNA NASTAVA

ISTRAŽIVAČKI RAD IZ PEDAGOGIJE

RELIGIJSKO VASPITANJE U OSNOVNOJ ŠKOLI

Mentor: Student:

Dr.Sanja Opsenica Dario Stevanović

Bijeljina, januar 2019.

 SADRŽAJ

UVOD……………………………………………………............................................….…1
TEORIJSKI PRISTUP ISTRAŽIVANJU…………………...............................................…2
Moralno vaspitanje…………………………….......................................…...............…... 2-3
Principi moralnog vaspitanja……………………………...........................................…... 3-4
Sadržaj moralnog vaspitanja……………………………….….......................................... 4-6
Moral i drugi oblici društvene svijesti……………………...............................................….6
Vrijednosti i moralno vaspitanje………………………..................................................…...7
Religija…………………………………………….................................................…...….7-8
Komponente religije………………......................................……………….......…………...9
Vrste religije……………………………………….....................................…........….…9-10
RELIGIJA I MORALNO VASPITANJE………………...............................................11-12
Shvatanje povezanosti religije i moralnog vaspitanja u svjetskoj pedagoškoj misli XX
vijeka……………………………………………………….…….................................. 12-14
METODOLOGIJA ISTRAŽIVANJA……........................................……….....………….15
Cilj, problem, predmet i zadaci istraživanja................................................................... 15-16
Hipoteze istraživanja....................................................................................................... 16-17
Varijable istraživanja...................................................................................................... 17-18
Istraživačke metode, tehnike i istrumenti....................................................................... 18-19
Statistički postupci u istraživanju................................................................................... 19-20
Populacija i uzorak istraživanja...................................................................................... 20-21
Organizacija i tok istraživanja....................................................................................... 21-22
Rezultati......................................................................................................................... 22-25
ZAKLJUČAK………………………………………………............................................ 26

LITERATURA………………………………………….....……....................................... 27
PRILOZI………………………………………….....……............................................ 28-32
 UVOD

Pedagogija je nauka koja izučava vaspitanje i obrazovanje. Ovo je definicija

pedagogije koju često čujemo, npr. ukoliko nekome postavimo pitanje: „Šta je
predagogija?“, najčešće dobijemo odgovor iz prve rečenice. No, da se pedagogija bavi
vaspitanjem i obrazovanjem moglo bi se reći samo ako bi se pod vaspitanjem
podrazumijevalo isključivo tzv. vaspitanje u užem smislu (pod vaspitanjem u užem smislu
podrazumijevamo one uticaje na razvoj ličnosti koji su usmjereni na razvijanje psiho-
fizičkih sposobnosti ličnosti i formiranje određenog pogleda na svijet). Termin vaspitanje
možemo definisati kao skup uticaja koji su usmjereni na razvoj ličnosti, pa reći da se
pedagogija bavi vaspitanjem i obrazovanjem je isto što i tvrditi da su predmet njenog
izučavanja svi uticaji koji su usmjereni na razvoj ličnosti, uključujući i one uticaje koji
imaju za cilj sticanje znanja i navika.

Takođe, ukoliko bi smo rekli da je pedagogija nauka o obrazovanju, vaspitanju i

nastavi ponovo bismo širili definiciju ove nauke, jer je nastava jedan od oblika vaspitanja.
Stoga, pri određivanju predmeta pedagogije dovoljno je spomenuti vaspitanje, odnosno da
obrazovanje i nastavu valja izostaviti, budući da ih pojam vaspitanja već sadrži u sebi.
(Kuka, 2010). Tema ovog rada je religijsko vaspitanje u osnovnoj školi pa, shodno gore
navedenom, pod religijskim vaspitanjem podrazumijevamo religijsko obrazovanje i
nastavu. Ovaj rad ima za cilj da objasni, približi i da podatke o religijskom vaspitanju u
osnovnim školama, kao i da istraži i objasni povezanost morala i moralnog vaspitanja sa
religijskim vaspitanjem.

1
 TEORIJSKI PRISTUP ISTRAŽIVANJU

U okviru teorijskog dijela istraživanja govorićemo o moralnom vaspitanju, pojmu

religije, kao i o njihovoj međusobnoj povezanosti kroz istoriju vaspitanja i pedagogije kao
nauke.

Moralno vaspitanje

Riječ moral potiče od latinske riječi mōrālis, što znači moralan, koji pripada moralu
i živi u skladu sa moralnim zahtjevima. Možemo reći da se pod pojmom moral
podrazumijeva skup normi i pravila ponašanja koji se odnose na postupke koji se mogu
smatrati dobrim ili lošim. Postoje 3 osnovne funkcije morala: regulativna, gnoseološka i
vaspitna. Regulativna funkcija ima za cilj da uskladi međuljudske odnose, kao i odnos
pojedinca sa društvom. Gnoseološka funkcija se manifestuje u karakteristikama odnosa
između ljudi koji imaju društveni značaj. Vaspitna funkcija morala je zasnovana na
organizovanom i usmjerenom radu da se kod onih koje vaspitavamo formiraju poželjni
moralni kvaliteti (Đorđević, 1996).

Pod moralnim vaspitanjem podrazumijeva se organizovan proces formiranja

moralne ličnosti tj. proces sistematskog izgrađivanja moralnih svojstava i odlika moralne
ličnosti. Nauka koja izučava moral zove se etika.

Osnovni cilj moralnog vaspitanja jeste da spoljašnji društveni moralni zahtjevi budu
subjektivne norme ponašanja ličnosti. Pri tom, bitno je napomenuti da samo postojanje
normi i njihovo poznavanje od strane pojedinca ne znači nužno da će se on prema tim
normama i ponašati.

2
 Proces moralnog vaspitanja proističe iz jedinstva objektivne i subjektivne strane
samog morala. Objektivnom stranom se izražavaju moralni zahtjevi društva, dok u
subjektivnoj do izražaja dolaze odnosi ličnosti prema društvu, kao i ovladavanje
društvenim zahtjevima i njihovo ostvarivanje.

Cilj moralnog vaspitanja se odnosi na formiranje pojedinca kao moralog subjekta

koji misli, osjeća i djeluje u skladu sa zahtjevima društvenog morala, vrijednosti, zahtjeva i
pravila. Radi se, u stvari, o moralnom profilu pojedinca, koji se u procesu moralnog
vaspitanja i razvoja javlja kao realnost u neposrednoj transformaciji - kao cilj koji u
vaspitanju nastojimo da ostvarimo (Đorđević, 1996).

Proces prilagođavanja moralnim zahtjevima duštva je veoma složen i protivrečan.

„Do protivurječnosti dolazi zato što nema usaglašenosti između moralnih normi i zahtjeva
društva sa različitim religioznim, etičkim, nacionalnim zajednicama“ (Đorđević, 1996, str.
78). Zadaci moralnog vaspitanja obuhvataju: usvajanje etičkih znanja, vrijednosti i pravila
opšteg društvenog morala, razvijanje moralne volje i slobode moralnog izbora, odgovorno
ponašanje i sl.

Principi moralnog vaspitanja

Princip (načelo, osnov) označava načelo od kojeg se polazi i kojim se rukovodi

prilikom vršenja određenih djelatnosti, tj. pravilo koje se obično slijedi ili koje je poželjno
slijediti. Principi pomažu čovjeku kada on treba da donese neku odluku, takođe olakšavaju
da određene odluke čovjek prihvati kao povoljne, a druge odbaci kao nepovoljne.

Pod pojmom moralni princip podrazumijevamo osnovne zahtjeve moralnog

ponašanja. „Sistem moralnog vaspitanja čine kompleksni prilaz vaspitanju, aktivni karakter
moralnog vaspitanja, vaspitavanje u kolektivu, oslanjanje na pozitivno jedinstvo zahtjeva i
poštovanje ličnosti učenika, kao i poštovanje individualnih i uzrasnih osobenosti“

3
(Mikanović, Jevtić, 2015, str. 232). Kompleksni prilaz vaspitanju zahtijeva usklađivanje
vaspitnih ciljeva na ukupni razvoj ličnosti.

Aktivni karakter moralnog vaspitanja - najefikasniji put prihvatanja moralnih normi

je konkretna aktivnost u kojoj se vježba ponašanje, stvaraju se navike i pozitivne crte
karaktera. Vaspitanje u kolektivu - život u kolektivu utiče na to da učenici shvataju
dinamizam odnosa između ličnih želja, interesovanja i zahtjeva kolektiva, kao i
odgovornost prema kolektivu i njegovim članovima. Na taj način se stvaraju povoljni
uslovi za razvoj ličnosti (Đorđević, 1996).

Oslanjanje na pozitivno-pružanje velike pažnje negativnim aspektima i konstantno

insistiranje na njihovom otklanjanju dovodi do pojave još više negativnih pojava.
Uvažavanje individualnih i uzrasnih mogućnosti - svaki uzrast ima svoje individualne
karakteristike zbog čega metode koje su korisne za jedne učenike, mogu biti potpuno
beskorisne za druge. Jedinstvo zahtijeva i poštovanje ličnosti djeteta - uvažavanje ličnosti
ne znači odstupanje od utvrđenih normi i prelaženje preko ponašanja koja nisu u skladu sa
moralnim postupcima.

Sadržaj moralnog vaspitanja

Sadržaji moralnog vaspitanja pomažu ostvarivanju moralnih principa i zadataka koji

dovode do željenog ishoda. Najznačajnija područja moralnog vaspitanja su: vaspitanje
opštih vrijednosti, građansko vaspitanje, patriotsko vaspitanje, kao i idejno-političko
vaspitanje (Đorđević, 1996).

Vaspitanje opštih vrijednosti: „Ovo je vaspitanje u duhu običaja, vaspitanje koje

podrazumijeva poštovanje opštevažećih pravila. Pridržavanje ovih normi odnosi se na
ispunjavanje obaveza, poštovanje potreba i prava drugih, odnos prema slabima,

4
nemoćnima, nezaštićenima, uvažavanje tuđeg mišljenja, uvjerenja, dostojanstva“
(Mikanović, Jevtić, 2015, str. 127).

Građansko vaspitanje: Ovo vaspitanje se naziva građanskim zato što se njime

određuje opštedruštveni, principijalni položaj koji se ostvaruje u realnoj praksi društvenih
odnosa. Sadržaj opštegrađanskog vaspitanja uslovljen je njegovim funkcijama: socijalnom
(usmjerena je na stabilnost unutrašnjeg položaja pojedinca u društvu), kulturno
prosvjetnom (odnosi se na obrazovanje građana), vaspitnom (usmjerena je na formiranje
društvenog shvatanja koje od građana zahtjeva međusobno poštovanje), psihološkom
(usmjerena ka kritičkom procjenjivanju svoje ličnosti). Građansko vaspitanje obuhvata
vaspitanje pojedinca tako da se on pridržava svojih obaveza prema društvu, kao i da poštuje
te obaveze. To su: poštovanje principa pravde, tolerantnosti, društvena disciplina,
odgovoran odnos prema radu i sl.

Patriotsko vaspitanje je vaspitanje koje se odnosi na stav pojedinca prema narodu

kojem pripada. Ovo vaspitanje podrazumijeva razvijanje osjećanja pripadnosti zemlji i
narodu kod djece. „Patriotizam je veoma složeno moralno svojstvo ličnosti i obuhvata
mnoge druge strane, svojstva i odlike te ličnosti (saznanje, svijest, osjećanja, ponašanje)“
(Krneta, Potkonjak, 1988). Osnovu ovog vaspitanja čine: ljubav prema zemlji i narodu,
nezavisnost zemlje i naroda, vjera u budućnost i prosperitet zemlje i sl.

Idejno-političko vaspitanje određuje stavove pojedinca prema svijetu vrijednosti i

odnosi se na njegova uvjerenja. Idejnost je jedinstvo znanja, ubjeđenja i političkog
djelovanja. Zauzima veoma značajno mjesto u vrijednosnoj orijentaciji pojedinca, kao i u
formiranju njegovih životnih zahtjeva. U najvažnije idejne stavove mogu se ubrojiti:
humanizam, internacionalizam, poštovanje slobode, demokratizam i sl.

Političko vaspitanje, kao jedan od segmenata jedinstvenog moralnog vaspitanja,

odnosi se na angažovanje pojedinca u pojavama i procesima koji su povezani sa
događajima u okviru društva i drugih država, a javljaju se kao rezultat djelovanja nekih
društvenih grupa i institucija.

Moralno ponašanje ne može se visoko cijeniti ako čovjek bude ispunjavao moralne
zahtjeve samo zato „što mu se naređuje“, ili zato što mu se prijeti izvesnim neprijatnim

5
posljedicama u slučaju da se ogriješi o te zahtjeve. Ako je čovjek vaspitan tako, on će
izvršiti moralne norme i pravila samo kad se nad njim vrši kontrola. (Jesipov, Gončarov,
1947).

Moral i drugi oblici društvene svijesti

Na formiranje morala utiču određeni oblici društvene svijesti, sa kojima je moral

neposredno ili posredno povezan. To su: filozofija, pravo, nauka, umjetnost, kao i religija
koja, zajedno sa moralom, čini osnovnu temu ovog istraživačkog rada. Tradicionalna
shvatanja ukazuju da religija i moral proizilaze jedno iz drugoga, samim tim se može
zaključiti da moral svoju potvrdu nalazi u religiji.

Iz ovakvog tradicionalnog shvatanja mogu se izvesti 3 osnovna obilježja: shvatanje

morala kao nečeg što proizilazi iz religije i što je nerazdvojno povezano sa njom, bez
religije ne može biti efikasne moralnosti i moralni pad je logična posljedica religioznog
pada.Razvoj nauke i tehnike, naučni pogled na svijet koji preovladava u savremenoj kulturi
i civilizaciji, nova saznanja o prirodi čovjeka, funkciji univerzuma i sl. dovode do promjene
percepcije o religiji i prirodi. „Suprotno tradicionalnom shvatanju morala i moralnosti,
savremena shvatanja svjetovnog humanizma polaze od čovjeka i potreba ljudskog društva,
a ne od transcedetalnih obaveza, shodno tome i sam moral shvataju kao nešto primarno“
(Branković, Ilić, 2003, str. 18). Ovo svakako ne znači da religiozna načela i vrijednosti ne
mogu biti primjenjena u moralnom vaspitanju. Takođe, unošenje određenih religioznih
vrijednosti ne mora obavezno da sadrži i vjerovanje.

6
 Vrijednosti i moralno vaspitanje

Norme i zahtjevi ponašanja su uvijek bili zasnovani na društvenim i moralnim

vrijednostima, pa je shodno tome vaspitanje podrazumijevalo realizovanje određenih
vrijednosti i formiranje ličnosti kod mladih. Proces interiorizacije (formiranja vrijednosnih
orijentacija) dovodi do međusobnog uticaja društvene sredine i ličnosti učenika putem
vaspitanja. Vrijednosna orijentacija pomaže pojedincu da se uklopi u društvenu sredinu. Da
bi proces interiorizacije bio uspješan neophodno je da sadrži potrebe i interese učenika i
njihovo iskustvo.

Vaspitanje vrijednosti svakako ne zavisi samo od moralnih sadržaja, već i od

intelektualnih mogućnosti pojedinca, od jačine njegove volje i sl. Poseban značaj u
vaspitanju imaju moralne vrijednosti - standardi na osnovu kojih sudimo da li su neki
postupci ispravni ili nisu.

Sistem vrijednosti održava ideologiju društva kojoj pojedinac pripada i unutrašnju

osnovu odnosa pojedinca prema različitim vrijednostima moralnog rada. „Usvojen sistem
vrijednosti je od velikog značaja i za duševno zdravlje pojedinca, jer ga oslobađa
anksioznosti i čini ga pouzdanijim“ (Đorđević, 1996, str. 117). Sam sistem vrijednosti ne
određuje ovakvo ili onakvo ponašanje, ali je sasvim izvjesno da kada su ostali uslovi slični,
onda su osobe sa čvršćim sistemom vrijednosti otpornije prema iskušenjima.

Religija

Veoma je teško odrediti jednu definiciju religije. Sam naziv ove društvene pojave
potiče iz latinskog jezika, od riječi religio - vjerovanje u jednog Boga, religare -
uspostavljanje zavjeta ili veze sa božanskim bićem, crkvom i ljudima, religere - odnošenje

7
prema nečemu sa poštovanjem. Sva etimološka poimanja termina religija su međusobno
slična, no postoji mnogo religija koje se međusobno razlikuju.

U filozofskoj ili teološkoj literaturi se uočava velika razlika u definicijama religije,

što svakako ukazuje na teškoće u pogledu njenog poimanja.

Možemo reći da je religija oblik društvene svijesti u kome se prirodne i društvene

sile prikazuju kao natprirodne, nezavisne od čovjeka, prirode i istorije. Svaka religija
podrazumijeva učenje koje se odnosi na svrhu i porijeklo postojanja svega, isto kao što i
podrazumijeva određene obrede, ritualne radnje koje se obavljaju na određenim mjestima
(crkve, džamije, sinagoge i sl.).

Religija je nastala na početku razvoja ljudskog roda. Prvobitno se učvrstila u svijest

ljudi, vremenom se razvijala i postala dio kulturnog potencijala naroda jedne zemlje (ili
više njih). Razvijajući svoj jedinstveni sistem, religija vremenom dobija veoma značajnu
socijalno-političku i kulturno-etičku funkciju.

Religija ima nekoliko funkcija, a najznačajnije su: kompenzaciona funkcija,

integrativna funkcija, regulaciono-kontrolna funkcija,

Kompenzaciona funkcija - čovjek je kroz istoriju pokušavao na nađe utjehu

(kompenzaciju) u religiji u nadi da će mu religija pomoći u odbrani od uvreda, nepravde i
sl. Integrativna funkcija - religije ima za cilj da ljudi steknu pogled na svijet koji ona
propovijeda, da prihvate poglede na svijet koje ona sankcioniše, kao i da prihvate sve
vrijednosti nastale pod njenim uticajem.

Regulaciono-kontrolna funkcija religije javila se kada je religija stvorila idejne

dogme i kada je pronašla metode pomoću kojih je uticala na ponašanje i mišljenje ljudi,
tada je ujedno svojim potrebama prilagodila norme etičkih vrijednosti. S obzirom da se
društvo sve više razvija, ovaj vid kontrole religije vremenom nestaje.

8
 Komponente religije

Postoji nekoliko komponenti religije, ovdje je navedeno pet:

Prva komponenta religije je nastala pod uticajem ljudskih misli i mašte, a čini je
sama mogućnost postojanja jednog, natprirodnog, višeg bića.

Drugu komponentu čine osjećanja prema tom višem biću. Psihloški gledano takva
osjećanja se podrazumijevaju, s obzirom da se više biće zamišlja kao svemoćno.

Treću komponentu čine obredi i rituali. S obzirom da se više biće zamišlja kao
svemoćno, prirodno je da će se osjećati neka vrsta zavisnosti od njega i u skladu sa tim
poduzimaju se određene radnje za koje se vjeruje da mogu uticati na volju svemoćnog bića.

Četvrtu komponentu čine simboli, tj. znakovi koje stvaraju ljudi kako bi preko njih
izrazili svoje ideje.

Posljednja, peta komponenta je etička. U razvijenim monoteističkim religijama

pojam Boga se javlja u vrijednosnim odredbama (Bog je oličenje dobra, a đavo zla).

Vrste religije

U ovom poglavlju prikazaćemo osnovna obilježja i moralna učenja priznatih

monoteističkih religija.

Hrišćanstvo je jedna od tri najveće monoteističke religije. Osnovu ovog učenja čine
Stari i Novi zavjet. Hrišćani vjeruju da je Isus Božji sin za koga su proroci najavili da će
doći na zemlju i spasiti čovječanstvo od smrti. Spada u otkrivene religije, i probitno je bio

9
pokret protiv stare zakonske religije (judaizma). Iz mojsijevog zakona preuzeto je 10
zapovijesti i insistiralo se na njihovom poštovanju. Hrišćanstvo je etička religija koja
propovijeda moral kod čovjeka.

Islam počiva na osnovnim dužnostima kojih ima pet i pretstavljaju pet stubova
islama. Ovdje se radi o molitvi koja treba da se izvodi pet puta dnevno, a pred samu
molitvu obavezno je izvršiti ritualno pranje. Još jedna od osnovnih dužnosti u islamu je
post, koji je obavezan za vrijeme mjeseca ramazana (ramadana). Takođe, bitna dužnost je
zekat - obavezno pokazivanje milosrđa. Peta dužnost je hađiluk - jednom u životu treba da
se posjete islamska svetilišta Ćabe u Meki (ona je obavezna samo za one koji su u
mogućnosti da to učine).

Budizam se označava kao učenje o neesencijalnosti svijeta i ljudskog života.

Budizam je okrenut oslobođenju ličnosti od patnje koje joj pripadaju zbog uključenosti u
proces svjetskog zbivanja. Putevi za spasenje od ovakvih patnji imaju individualni značaj
(meditacija, vježbe u ovladavanju željama i sl). Možemo zaključiti da je budistički moral
više individualan nego socijalan.

Judaizam - u Starom zavjetu možemo saznati mnogo o ovoj religiji, u tom dijelu
Biblije postoji niz knjiga. U prvoj knjizi (Postanije) govori se o nastanku svijeta. Druga
knjiga (Izlazak) govori o Mojsiju i njegovim zapovijestima, kao i o početku kulta Jahve.
Treća (Levitska) knjiga je zbornik religijskih dogmi i rituala.

Četvrta knjiga (Brojevi) i peta (Zakoni ponovljeni) su posvećene istoriji Jevreja

poslije egipatskog ropstva. Ovaj dio Starog zavjeta tj. petoknjižnje (Tora) je bio najviše
poštovan. Kasnije je tumačenje Tore izazvalo pojavu Talmuda.

10
 RELIGIJA I MORALNO VASPITANJE

Kroz istoriju, religija je uvijek imala manji ili veći uticaj na vaspitanje. Religijska
vjerovanja ili rituali kod čovjeka nisu urođeni, čovjek samo u interakciji sa okolinom od
drugih prihvata religijska vjerovanja i navike. U suštini religija zavisi od vaspitanja, jer
čovjek ne može razviti religijsko ponašanje bez vaspitanja.

Hoće li između moralnog vaspitanja i religije postojati uska povezanost, stroga

odvojenost ili pak potpuna identifikacija zavisi od ideološke strukture društva. Istorija, s
jedne strane poznaje isključivo religijsko vaspitanje, dok s druge svakako svjedoči potpunoj
odvojenosti u određenim periodima.

Religija se uvijek opirala svjetovnom vaspitanju, pri tome nekada nije bila
zadovoljna kompletnim svjetovnim moralnim vaspitanjem, a nekada samo jednim
njegovim dijelom. Takođe, crkva se redovno opirala ukoliko bi svjetovna pedagogija
stvarala vaspitne norme i vrijednosti koje nisu u skladu sa religijom. Crkva se kroz istoriju
trudila da vaspitavanje mladih ljudi drži u svojim rukama u čemu je uspjevala. Pripadnici
crkve su bili naobrazovaniji stalež i imali su mnogobrojne povlastice koje su im
dozvoljavale svjetovne vlasti.

Svojom brigom za moralno vaspitanje i obrazovanje moralnih ljudi, religija je vršila

dvostruku misiju. Sa jedne strane je održavala i produžavala trajanje klasnim društvenim
sistemima, dok je s druge strane neprestano održavala svoju reprodukciju. To je ključ za
razumijevanje tijesne povezanosti i moralno-vaspitno-obrazovne djelatnosti u pojedinim
društvenim sistemima (Čop, 1980).

U savremenom svijetu uticaj crkve nije ni približno veliki i značajan kao što je to
bio u istoriji. No, bez obzira na tu činjenicu, ne može se zanemariti još jedna koja je od
velikog značaja, a to je da je religijsko vaspitanje i danas povezano sa moralnim
vaspitanjem, čemu će svjedočiti rezultati upitnika i skalera koji su korišteni u svrhe ovog
istraživanja, a koje ćemo predstaviti u drugom dijelu rada.

11
 Moralne norme se najefikasnije prihvataju kroz konkretne aktivnosti i pozitivno
djelovanje, a od izuzetnog značaja je i moralno vaspitanje u kolektivu. Pored ovoga, uzrast
je veoma bitna stavka. Religijsko-moralno vaspitanja prije svega ima za cilj razvoj
religijsko-moralnih osjećanja i pobuda da se tako živi, razvoj unutrašnjih sila i opšte
oblikovanje čovjekove čovječnosti. Temelj religijsko-moralnog vaspitanja se nalazi u
porodici. Na osnovu prirodnog odnosa između majke i djeteta, njene brige i ljubavi prema
njemu, rađaju se prva religijsko-moralna znanja. Zato prava religioznost nije rezultat učenja
i spoljašnjih uticaja, već posljedica razvoja djetetovog života. Djetetova ljubav prema
prirodi, životu i ljudima predstavlja suštinu religijskih i moralnih osjećanja. Ona treba da
čini prirodnu osnovu moralnog vaspitanja (Čop, 1980, str. 292).

Shvatanje povezanosti religije i moralnog vaspitanja u svjetskoj

pedagoškoj misli XX vijeka

U ovom periodu vaspitači i filozofi su insistirali na programu moralnog vaspitanja

koji se slobodan i nezavisan od crkve.

Ernst von Sallwurk je smatrao da religija i moral nemaju zajedničkih tačaka, svoj
stav je obrazlagao stavom da je moralnost prirodnog porijekla, a da je porijeklo religije
natprirodno. Wilhelm Foerster, teolog i pedagog. Moralno vaspitanje on je razrađivao sa
hrišćanskog stanovišta. Robert Hall, teolog i sociolog i John Davis pedagog i psiholog su
smatrali da se moralno vaspitanje treba vršiti bez moralnih pitanja. Oni su smatrali da je
bitno da se ljudi pridržavaju određenih moralnih principa, bez obzira na to da li su
religiozni ili nisu.

D.J.O. Connor, profesor fiziologije u svojoj knjizi „Uvod u filozofiju vaspitanja”

utvrdio je da ne postoji apsolutno nikakva logička veza između morala i religije. Herbart
Spencer se zalagao za pozitivistički smijer vaspitanja, tj. u svojim radovima se pozivao na

12
Boga, na njegov uticaj i djelovanje u svijetu. Konstantin Dimitrijevič Ušinski se
suprostavljao crkvi i njenim načelima obrazovanja i vaspitanja. Marks i Engles su veliku
pažnju pridavali moralnom vaspitanju. Kao i velika većina naučnika, psihologa, filozofa i
psihloga, i oni su smatrali da se čovjek oslobodi od uticaja religije i njenog vaspitanja.
Socijalisti utopisti su smatrali da su postojeće crkve iznevjerile etičke ideale prvobitnog
hrišćanstva. Ipak, nije bilo potpunog slaganja između svih socijalista utopista.

U prvobitnoj zajednici su postojali jednostavni oblici religijskog života. Religijski

fenomen se javio kao posljedica odnosa ljudi prema prirodi i međusobno. O vaspitanju
mladih, o moralnom i religijskom vaspitanju u prvobitnoj zajednici nema pisanih podataka.
O tome kakav je bio život, pa i vaspitanje možemo zaključiti na osnovu religije i vaspitanja
nekih primitivnih naroda koji su i do danas ostali na sličnom stupnju razvoja. Vaspitanje je
u ovom periodu bilo jednako za sve, i u početku su ulogu vaspitača i funkciju vaspitanja
obavljali svi članovi društva. Stariji članovi društva su svoja znanja i vještine prenosili na
mlađe članove društva, a razvojem društva došlo je do stvaranja posebnih ljudi koji su bili
zaduženi za vaspitavanje. U ovom periodu, kao i u svakom primitivnom društvu, religijsko
i vaspitno se potpuno poistovjećuju, a samo moralno vaspitanje se odvijalo u skladu sa
religijskim običajima gupe.

U Mesopotamiji i Egiptu religija je bila od veoma velikog značaja. Za povredu

religijskog kulta u Egiptu se izricala smrtna kazna, ali ne samo na učinioca djela nego na
cijelu njegovu porodicu. Ovaj podatak jasno stavlja do znanja značaj religije u Egiptu.
Ništa manje nije bila važna ni u Mesopotamiji. Uz pomoć religije vladari su imali svu moć
u svojim rukama, a svoju neograničenu vlast su opravdavali religijom. Potpunu kontrolu
nad vaspitanjem imali su svještenici, oni su osnivali škole u većim gradovima. Djeca i
mladi su učili iz Svetih knjiga od kojih je najvažnija knjiga mrtvih - u ovoj knjizi bilo je
objašnjeno tačno kako se čovjek mora ponašati da bi njegov duša poslije smrti doživjela
apsolutnu sreću.

U Asiriji i Vaivlonu su se plašili smrti. Nisu kao egipćani vjerovali u zagrobni život,
nego su se bazirali na zemaljski. Kao i u Egiptu, i ovdje su svještenici vaspitavali i odgajali
djecu. Vjerovali su da ih Bog nagrađuje za poslušnost.

13
 U Mesopotamiji i Egiptu moralno vaspitanje nije bilo samo religioznog karaktera,
kao što je to bilo u srednjem vijeku. Sveštenici nisu mlade učili samo o religiji, nego i o
nauci. Ipak, bez obzira na to sve je bilo potčinjeno religijskim potrebama - uključujući i
vaspitanje.

Sveštenstvo u Egiptu i mesopotamijskim zemljama je predstavljalo okosnicu

vladajućim klasama. Oni su držali sav kulturni i duhovni život društva. Cjelokupna naučna
meditacija, vaspitanje, kao i moralno vaspitanje je bilo u njihovim rukama (Čop, 1980).

Grčke i rimske religije nisu imale tako veliki značaj kao što su imale u Egiptu i sl.
religije su služile da plaše stanovništvo i da ga na taj način drže pokorenim. Ekonomski
prosperitet u Grčkoj i Rimu uticao je na razvoj vaspitno-obrazovnog rada. Krajem VII
vijeka p.n.e. filozofija se osamostaljuje i odvaja od religije. Filozofija je imala veoma veliki
značaj za razvoj pedagoških misli i vaspitno-moralnih sistema. Prema grčkim i rimskim
filozofima moral ima veoma veliki uticaj na razvoj čovjeka. Sofisti su veoma zaslužni za
razvoj vaspitne misli u Grčkoj. Oni su se zalagali za etički relativizam, za njih ne postoji
opšta istina nego je svako stvara sam u sebi. Veliki Sokrat se nije slagao sa njima, on je
smatrao da je istina samo jedna i objektivna. Po njemu spoznaja dobra i zla je najvažnija.
Aristotel je veoma značajan za moralno vaspitanje, smatrao je da čovjek moralno vaspitanje
ostvaruje praksom. Platon i Aristotel imaju najveće zasluge za grčku vaspitnu teoriju i
praksu.

14
 METODOLOGIJA ISTRAŽIVANJA

U ovom istraživačkom radu, u dijelu metodologija istraživanja, predstaviti ćemo cilj

i zadatke istraživanja, problem, predmet, glavnu i pomoćne hipoteze, varijable istraživanja,
istraživačke metode, tehnike i instrumente, kao i statističke postupke u istraživanju.

Cilj, problem, predmet i zadaci istraživanja

Cilj istraživanja: utvrditi povezanost religijskog vaspitanju u osnovnim školama sa

moralnim vaspitanjem kod djece.

Problem istraživanja: religijsko vaspitanje u osnovnoj školi.

Predmet istraživanja: ispitati međuzavisnost izmežu religijskog vaspitanja u

osnovnoj školi i morala kod učenika osnovne škole, kao i uticaj religijskog vaspitanja u
osnovnoj školi na razvoj morala kod učenika osnovne škole.

Zadaci istraživanja:

1. Utvrditi postoji li povezanost između stavova o religijskom vaspitanju

učenika u osnovnoj školi sa stavovima učenika o moralnom razvoju kod učenika u
osnovnoj školi.

2. Ispitati stavove učenika o tome kako utiče religijsko vaspitanje u

osnovnoj školi na moralni razvoj učenika osnovne skole s obzirom na njihov uspjeh
u učenju i ustanoviti postoji li statistički značajna razlika u odnosu na uspjeh
učenika u učenju i mišljenja o uticaju religijskog vaspitanja na moral.

15
 3. Ispitati mišljenje učenika o uticaju religijskog vaspitanja u osnovnoj školi
na moral učenika osnovne škole i postoji li statistički značajna razlika u mišljenju
učenika o uticaju religijskog vaspitanja na moral učenika.

4. Utvrditi mišljenje učenika o uticaju religijskog vaspitanja u osnovnoj

školi na moral s obzirom na pol učenika osnovne škole i ustanoviti postoji li
statistički značajna razlika u mišljenjima učenika u odnosu na pol.

5. Ustanoviti mišljenja učenika o uticaju religijskog vaspitanja u osnovnoj

skoli na moralni razvoj učenika osnovne škole s obzirom na njihov uzrast i utvrditi
postoji li statistički značajna razlika u odnosu na uzrast u učenika i njihovih
mišljenja o uticaju religijskog vaspitanja na moral.

Hipoteze istraživanja

Glavna hipoteza:

Pretpostavljamo da postoji povezanost religijskog vaspitanja u osnovnoj školi sa

moralnim razvojem učenika osnovne škole.

Pomoćne hipoteze:

1. Pretpostavljamo da postoji statistički značajna povezanost stavova između

religijskog vaspitanja u osnovnoj školi sa stavovima omoralnom razvoju učenika u
osnovnoj školi.

2. Očekujemo da postoji statistički značajna povezanost stavova učenika o

relativnom vaspitanju u osnovnoj školi sa stavovima učenika o moralnom razvoju učenika
osnovne škole s obzirom na razred.

16
 3. Očekujemo da postoji statistički značajna povezanost u mišljenju učenika o
uticaju relativnog vaspitanja u osnovnoj školi sa mišljenjem o moralnim osobinama učenika
osnovne škole.

4.. Predpostavljamo da postoji povezanost između mišljenja učenika o uticaju

relativnog vaspitanja u osnovnoj školi sa miščljennjem o moralu u odnosu na pol učenika u
osnovnoj školi.

5. Očekujemo da postoji statistički značajna povezanost mišljenja učenika po

uticaju relativnog vaspitanja u osnovnoj školi sa mišljenjem učenika o moralim osobinama
s obzirom na njihovu uzrast.

Varijable istraživanja

U okviru istraživanja obuhvatili smo zavisne i nezavisne varijable.

Nezavisne varijable su:

a) Pol učenika (muško-žensko)

b) Razred učenika (V, VII, IX)

Zavisne varijable su:

a) Stavovi učenika o religijskom vaspitanju u osnovnoj školi u odnosu

na pol
b) Stavovi učenika o religijskom vaspitanju u osnovnoj školi u odnosu
na razred
c) Mišljenja učenika o religijskom vaspitanju u osnovnoj školi u odnsu
na pol
d) Mišljenja učenika o religijskom vaspitanju u osnovnoj školi u odnsu
na razred
17
Sve ove varijable smo ispitali kod učenika u osnovnoj školi i povezali sa njihovim
odgovorima o religijskom vaspitanju, kako bi lakše mogli da dođemo do rezultata koje bi
povezali sa temom rada.

Istraživačke metode, tehnike i istrumenti

Tokom realizacije istraživanja korištene su deskriptivna (servej) metoda i metoda

teorijske analize i sinteze. Deskripcija podrazumijeva prikupljanje, obradu, prezentaciju i
interpretaciju dobijnih podataka, izvođenje zaključaka u raznim pravcima kao i ukazivanje
na načine kako bi se dobijeni podaci mogli upotrijebiti u unapređivanju vaspitno obrazovne
prakse.

Metodu teorijske analize i sinteze koristili smo jer u literaturi postoji pdrežen obim
saznanja o definisanju problema.

Metodu teorijske analize i sinteze koristili smo kako bi se upoznali sa pojmom

religijskog vaspitanja u osnovnoj školi, tj.koliko učenici koriste religijsko vaspitanje i
koliko su podučeni religijom.

Metodu teorijske analize smo koristili kada hoćemo da proučimo teoriju koja se
bavi određenim problemom. Na osnovu ove metode dolazi se do novih naučnih spoznaja
koje su takođe korisne za unapređivanje vaspitno obrazovne prakse. U ovom radu korištene
su tehnike anketiranja i skaliranja.

Anketa ili upitnik je tehnika prikupljanja podataka i obavještenja koji se primjenjuju

u društvenim naukama.. Anketiranje je posebna metoda prikupljanja podataka pomoću
kojih dolazimo do podataka o stavovima i mišljenjima anketiranih osoba, odnosno
ispitanika.Anketiranje se koristi u naučna, poslovna i opšta društvena istraživanja.
Informacije koje se dobiju anketiranjem su: prošlo ponašanje, planirano buduće ponašanje,
stavovi i mišljenja.
18
 Skaliranje je istraživačka tehnika pomoću koje se prikupljaju (procjene) stavovi
ispitanika o osobinama i postupcima određenih osoba, stvari i pojava.Ako se putem
istraživanja želi utvrditi stepen prisutnosti ili ispoljenosti nekog svojstva primijeniti će se
skaliranje kao istraživačka tehnika. Tehnikom skaliranja su ispitani stavovi učenika o
religijskom vaspitanju u osnovnoj školi.

U istraživnju je korištena skala Likertovog tipa sa pet stepeni slaganja i procjene.

Instrument ovog istraživanja čine anketni upitnik od 10 pitanja i skaler sastavljen od 45
tvrdnji.

Prije dalje statističke obrade procjenjena je pouzdanost istraživačkih instrumenata

(upitnika i skalera). Izračunali smo Kronbahov koeficijent α (alfa), koji za upitnik iznosi
0.916, a za skaler čak 0.983 (zaokružiti na dvije decimale sa zarezom npr. 9,98), što su
izrazito visoke vrijednosti i govore u prilog velike pouzdanosti dobijenih podataka.-

Statistički postupci u istraživanju

Podaci su obrađeni pomoću softvera SPSS 21.0 for Windows. S obzirom da se radi o
kategorijskim podacima nije bilo neophodna provjera ravnomjernosti distribucije podataka.
Utvrđeno je postoji li statistička značajnost između grupa pomoću Hi-kvadrat testa, kako za
pojedinačna pitanja, tako i ukupno za pol i razred koji učenici pohađaju. Navedeni su
parametri vrijednosti testa, stepeni slobode i nivo statističke značajnosti.

Pri čemu smo izračunali:

1. Broj ispitanika – N

2. Aritmetička sredina – M

3. Standardna devijacija – SD

4. koeficijent - F

19
 5. Vrsta statičkog testa koji je korišten - Hi2

6. Stepeni slobode - Df

7. Nivo značajnosti - Sig

8. Studentov t-test - T

Populacija i uzorak istraživanja

Populacija na kojoj je izvršeno istraživanje je realizovano na uzorku od 130

ispitanih učenika (68.učenika i 62. učenice) u osnovnoj školi“Jovan Dučić“ u Bijeljini u
školskoj 2018/2019. Istraživanje je obavljeno u decembru 2018.godine. Ispitivanje je
vršeno pomoću upitnka i skalera.

Tabela br. 1 Struktura uzorka učenika prema polu

Pol učenika N %

Muški 68 58,14%

Ženski 62 41,86%

Ukupno 130 100,0

U tabeli broj 1 možemo uočiti strukturu uzorka prema polu učenika. Vidimo da jeu
istraživanju učestvovalo ukupno 130 učenika, od toga pripadnka muškog pola 68, odnosno
8,14% , kao i pripadnica ženkog pola 62, odnosno 41.86%. Primjećujemo da su oba pola
različitog broja učenika.

20
 Tabela br. 2 Struktura uzorka učenika s obzirom na razred

Razred N %

Peti 43 33,08%

Sedmi 45 34,62%

Deveti 42 32,31%

Ukupno 130 100,0

U tabeli br. 2 vidimo da je u istraživanju učestvovalo 43 učenika petog razreda, 45 učenika

sedmog razreda i 42 učenika devetog razreda. Ako gledamo u postotcima imamo sljedeću
vrijednost: 33,08% učenika petog razreda, 34,62% učenika sedmog razreda i 32,31%
učenika devetog razreda. Primjećujemo da su različiti brojevi učenika po razredima.

Organizacija i tok istraživanja

Prije samog toka istraživanja bilo je neophodno uspostaviti kontakt sa izabranom

školom odnosno direktorom, pedagogom kao i nastavnicima koji rade u školi.

U saradnji sa direktorom i pedagogom istraživanje je sprovedeno u decembru

2018.godine u Osnovnoj Školi“Jovan Dučić“ u Bijeljini u školskoj 2018/2019, na uzorku
130 učenika, pri čemu 43 učenika pohađa peti razred, 42 učenika pohađa sedmi razred i 42
učenika pohađa deveti razred. Takođe imamo 68 učenika muškog pola i 62 učenika
ženskog pola.

Istraživanje je urađeno na časovima religijskog vaspitanja. Vremenski tok

ispunjavanja instrumenta bio je 10-1 minuta. Prilikom ovog istraživanja korišten je
samostalno kreiran instrument (vidi prilog).

Istraživanje je sprovedeno tako što je istraživač učenicima podijelio instrument koji

su učenici popunili na sljedeći način: skalep su popunjavali tako što su zaokruživali pod a

21
ili b. Prilikom istraživanja istraživač je pratio rad ispitanika i sugerisao im nejasnoće u nadi
da dobije što pouzdanije podatke.

Posebnu zahvalnost dugujem direktoru koji je dozvolio da sprovedem istraživanje,

kao i nastavnicima na čijim časovima sam izvršio istraživanje, kao i pedagogu na
pronalaženju časova i i zlasku u susret.

Analiza i interpretacija rezultata

U skladu sa konkretizovanim zadacima analizirati ćemo rezultate empirijskog

istraživanja sa sljedećim naslovima:

Stavovi učenika osnovne škole o religijskom vaspitanju u odnosu na pol

Tabela br. 3 Mišljenja učenika o religijskom vaspitanju u osnovnoj školi u odnosu

na pol

Da li mislite da Direktno Utiče Nikako Nisam Hi2 Df. Sig.

religijsko vaspitanje utiče ali ne u ne utiče ispitan/a
u osnovnoj školi velikoj
direktno utiče na mjeri
moral i moralno
vaspitanje učenika

Pol Ženski 33 24 8 3

Muški 31 21 7 3

Ukupno 64 45 15 6 0.092 3 0.997

22
 U tabeli br. 3 imamo prikaz mišljenja učenika o religijskom vaspitanju i kako utiče
na moral i moralno vaspitanje. Možemo vidjeti da u istraživanju utiču učenici muškog i
ženskog pola. Rezultati istraživanju upučuju da su ukupno 64 učenika iskazala da direktno
utiče, njih 45 je dalo mišljenje da utiče ali ne u velikoj mjeri, 15 učenika je zaključilo da
nikako ne utiče a 6 učenika nije ispitano/a. U tabeli je prikazana i razlika između razreda i
pola a koja iznosi 0.092.

Stavovi učenika osnovne škole o religijskom vaspitanju u odnosu na razred

Tabela br.4 Mišljenja učenika o religijskom vaspitanju u osnovnoj školi u odnosu na

razred

Da li na Razred X2 Df. Sig

časovima
religijskog
vaspitanja učite
šta je moral

Peti razred Osmi razred Deveti razred

a) Učimo 35 30 33

b) Ne učimo 8 15 9

Ukupno 43 45 42 2.910 2 0.223

U tabeli broj 4 vidimo postavljeno pitanje da li se na časovima religijskog

vaspitanja uči šta je moral. Ispitani su učenici petog, osmog i devetog razreda, odnosno broj
učenika petog koji uče je 35 a koji ne uče 8 a sve ukupno 43, učenika osmog razreda je 30
odnosno 1 a učenika devetog razreda je 33 odnosno 9. U tabeli je prikazana razlika između
pola i razreda a koja iznosi 2.910. Iz tabele možemo uočiti da vrijednost na nivou sloboda
iznosi df= 2 i Sig=0.023.

23
 Mišljenja učenika osnovne škole o religijskom vaspitanju u odnosu na pol

Tabela br. 5 Stavovi učenika osnovne škole o religijskom vaspitanju u odnosu na

pol

Pol učenik N M SD t- vrijednost Df. Sig

Muški 68 190.85 24.40

Ženski 62 192.50 26.25

Ukupno 130 -0.37 128 0.71

Na osnovu tabele broj 5 konstatujemo da djevojčice i dječaci različito vrednuju

stavove u osnovnoj školi. Analizom rezultata uočavamo da učenice N=62 pozitivnije
vrednuju pojam religijskog vaspitanja u odnosu na učrnike muškog pola Dakle, vidimo iz
aritmetičke sredine koja za učenike ženskog pola iznosi M= 192.50, a za učenike muškog
pola iznosi M= 190.50, dok t- vrijednosti iznosi -0.37 na nivou sloboda df=128 Sig= 0.71.

Mišljenja učenika osnovne škole o religijskom vaspitanju u odnosu na razred

Tabela br. 6 Stavovi učenika osnovne škole o religijskom vaspitanju u odnosu na

razred

Razred N M SD F Df Sig

Peti 43 191.53 24.45

Osmi 45 189.33 25.97

Deveti 42 194.21 25.55

24
 Ukupno 130 191.54 25.22 0.404 2 0.669

U tabeli broj 6 sam ukazao na stavove učenika o religijskom vaspitanju u osnovnoj

školi sa obzirom na razred. Kada govorimo o ovim stavovima konstatujemo da ne postoji
statički značajna razlika. Ovdje možemo primjetiti da učenici devetog razreda imaju nešto
veću aritmetičku sredinu M=194.21 od učenika petog razreda čija je aritmetička vrijednost
M= 191.53 a za učenike sedmog razreda iznosi M= 189.33. Na osnovu ovih indikatora
zaključujemo o saznanju o religijskom vaspitanju u osnovnoj školi postoji kod mlađih i
starijih učenika osnovno školskog uzrasta, bez neke veće razlike.

25
ZAKLJUČAK

Mnogi psihilozi, filozofi i pedagozi ispitivali su pitanje povezanosti i uticaja

religijskog vaspitanja na moral i moralno vaspitanje. Naš cilj je bio da odgovore na ovo
pitanje dobijemo od mladih ljudi koji još uvijek pohađaju osnovnu školu, kao i časove
religijskog vaspitanja.

U odnosu na njihov spol i razred, nije bilo prevelike razlike u njihovim odgovorima.
Većina učenika smatra da religijsko vaspitanje utiče na moral. Kao što smo vidjeli, bilo je
onih koji tvrde da svoje ponašanje mijenjaju na bolje upravo zbog pohađanja časova i
religijskog vaspitanja, no bilo je i onih koji kažu da ovi časovi nemaju nikakav uticaj na
njihovo ponašanje.

Zanimljivi su odgovori gdje je najveći broj učenika rekao da je religijsko

obrazovanje važno i obavezno zbog važnosti učenja o svojoj religiji, puno manje njih je
odgovorilo da je to zbog razvoja i učenja o moralu. Sve u svemu, naši učenici su se
uglavnom usaglašavali u svojim odgovorima i rekli nam da religijsko obrazovanje utiče na
moral i njegove vrijednosti.

26
 LITERATURA

1. B.P.Jesipov; Dr. N.K. Gončarov (1947.): Pedagogija, Prosveta-Beograd

2. Branković, D., MIlić M.(2003).: Osnovi pedagogije, Comesgrfika, Banja Luka

3. Branković, D. (2008). Pedagoške teorije. Banja Luka: Univerzitet u Banja Luci

4. Đorđević J. (1996.): Moralno vaspitanje-teorija i praksa ,Savez pedagoških društava

Vojvodine, Novi Sad

5. Kuka M., (2005.): Opšta pedagogija i pedagoška psihologija, Autorskoizdanje,

Beograd

6. Krneta Lj., Potkonjak N., Potkonjak M. (1988): Pedagogija, Zavod za izdavanje

udžbenika Srbije-Beograd

7. Mikanović B., Jevtić B. (2015): Pedagogija-Osnovna znanja o vaspitanju,

Grafomark, Banja Luka

8. Mikanović B.(2016): Naučni razvoj pedagogije I područja vaspitanja, Grafomark,

Bannja Luka

9. Mužić, V. (1986). Metodologija pedagoških istraživanja, Svjetlost, Zavod za

udžbenike i nastavna sredstva, Sarajevo

10. Posavec K., Sablić M. (2012): Pedagogija I lkultura,Hrvatsko pedagogijsko društvo,

Zagreb

11. Suzić, N. (2005). Pedagogija za XXI vijek. Banja Luka: TT-Centar

12. Suzić N.(2007): Primijnjena pedagoška metodologija, Banja Luka

13. Suzić, N. (2008). Osnove sociologije obrazovanja. Banja Luka: XBS

27
 PRILOZI

Prilog 1.

UPITNIK

Poštovani,

Ispred Vas se nalazi 10.pitanja..Zaokružite jedan od ponuđenih odgovora, na neka pitanja

odgovorite na linijama. Upitnik je anoniman pa Vas molimo da budete iskreni.

Hvala na saradnji !

1. Spol:
a) muško
b) žensko

2. Razred:
a) V
b) VII
c) IX

3. Da li mislite da religijsko vaspitanje u osnovnoj školi direktno utiče na moral I

moralne vrijednosti čovjeka?
a) Direktno utiče na razvoj morala kod djece
b) Utiče, ali ne u velikoj mjeri
c) Nikako ne utiče na moral
d) Nisam siguran/na

4. Da li na časovima religijskog vaspitanja učite o tome šta je moral?

a) Učimo
b) Ne učimo

5. Ako znate šta je moral, da li ste to naučili na časovima religijskog vaspitanja ili
negdje drugo (npr. kod kuće)?

28
 a) Na časovima religijskog vaspitanja
b) Negdje drugo

6. Religijsko vaspitanje u osnovnoj školi je obavezno zato što?

a) Razvija moral kod djece
b) Bitno je da djeca uče o svojoj religiji
c) Nešto drugo
Šta?
___________________________________________________________________
___________________________________________________________________
___________________________________________________________________
___________________________________________________________________

7. Da li mislite da čovjek mora da bude religiozan da bi bio moralan?

a) Apsolutno se slažem
b) Nikako se ne slažem
c) Nisam siguran/na

8. Mislite li da zbog slušanja predmeta religijskog vaspitanja mijenjate svoje

ponašanje na bolje?
a) Časovi religijskog vaspitanja nemaju nikakav uticaj na moje ponašanje
b) Apsolutno se slažem
c) Nisam siguran/na

9. Mislite li da obavezno kroz cijelo školovanje, uključujući i srednju školu?

a) Treba da bude zastupljeno I obavezno kroz osnovno i srednje obrazovanje
b) Treba da bude obavezno samo u osnovnoj školi
c) Ne treba uopšte da bude obavezno
d) Nisam siguran/na

10. Da li mislite da moralno ponašanje pojedinca može pozitivno uticati na ljude koji se
ponašaju nemoralno?
a) Apsolutno se slažem
b) Može, ali ne uvijek
c) Nikako ne utiče
d) Nisam siguran/na

29
Prilog 2.

SKALER

Poštovani,

Ispred Vas je nalazi skaler od 45. tvrdnji. Pažljivo pročitajte svaku od njih, a zatim zaokružite
jedan od brojeva koji se nalaze pored svake tvrdnje.Brojeve zaokružite u zavisnosti od toga koliko
se slažete sa navedenom tvrdnjom.Pri tome imajte u vidu značenje svakog od brojeva.Skaler je
anoniman, te Vas molimo da budete iskreni.

Hvala na saradnji !

Značenje brojeva: 1-Nimalo ne odobravam

2-Ne odobravam
3-Neodlučan/na sam
4-Odobravam
5-Potpuno odobravam

Pol: m/ž Razred: V VII IX

(zaokružite) (zaokružite)

30
 RELIGIJSKO VASPITANJE U OSNOVNOJ ŠKOLI
1. Religijsko vaspitanje u osnovnoj školi treba da bude obavezno. 1 2 3 4 5
2. Na časovima religijskog vaspitanja učimo o moralu. 1 2 3 4 5
3. Na časovima religijskog vaspitanja razgovaramo o moralnim i nemoralnim ljudima.
1 2 3 4 5

4. Časovi religijskog vaspitanja mi pomažu da shvatim kako se ponaša moralan, a

kako nemoralan čovjek. 1 2 3 4 5

5. Na časovima religijskog vaspitanja sam naučio kako se ponaša nemoralan čovjek.

1 2 3 4 5

6. Religijsko vaspitanje je od velike važnosti za razvoj morala. 1 2 3 4 5

7. Posjedovanje moralnih vrijednosti je od velike važnosti za čovjeka. 1 2 3 4 5

8. Moje ponašanje je postalo bolje zbog slušanja predmeta religijskog vaspitanja. 1 2 3 4 5

9. U svojoj okolini primjećujem ljude koji se ponašaju moralno. 1 2 3 4 5

10. U svojoj okolini primjećujem ljude koji se ponašaju nemoralno. 1 2 3 4 5

11. Ukoliko primjetim čovjeka koji se ponaša nemoralno, uvijek mu skrenem pažnju na 1 2 3 4 5
njegovo ponašanje.
12. Religijsko vaspitanje u osnovnoj školi pomaže da se djeca razviju u moralne ljude. 1 2 3 4 5

13. Sa drugarima razgovaram o moralu i o temama koje učimo na časovima religijskog 1 2 3 4 5

vaspitanja.
14. Časovi religijskog vaspitanja mojim drugarima pomažu da budu moralni. 1 2 3 4 5

15. Kada sa drugarima razgovaram o učenjima sa religijskog vaspitanja i moralu naša 1 2 3 4 5

mišljenja se slažu.
16. Moralnim ponašanjem činimo svijet boljim mjestom za život. 1 2 3 4 5

17. Moralno ponašanje pojedinca može u velikoj mjeri pozitivno uticati na one ljude 1 2 3 4 5
koji se ponašaju nemoralno.
18. Religija i moral su veoma blisko povezani. 1 2 3 4 5

19. Religijsko vaspitanje je isto što i moralno vaspitanje. 1 2 3 4 5

20. Religijsko vaspitanje ne utiče na moral kod čovjeka. 1 2 3 4 5

21. Čovjek može da bude moralan i ukoliko ne sluša predmet religijskog vaspitanja. 1 2 3 4 5

22. Svako ima pravo sam da odluči da li će slušati ili ne predmet religijsko vaspitanje. 1 2 3 4 5

23. Religiozni ljudi su moralni. 1 2 3 4 5

31
24. Volim odlaziti na časove religijskog vaspitanja jer učim o moralnim vrijednostima. 1 2 3 4 5

25. Mogu biti moralan i ukoliko nisam religiozan. 1 2 3 4 5

26. Veoma je bitno da djeca u osnovnim školama imaju predmet religijskog 1 2 3 4 5

obrazovanja.
27. Religijsko vaspitanje pomaže djeci da izrastu u moralne ljude. 1 2 3 4 5

28. Poznajem ljude koji su religiozni, a ponašaju se nemoralno. 1 2 3 4 5

29. Poznajem ljude koji nisu religiozni, a ponašaju se moralno. 1 2 3 4 5

30. Religijsko vaspitanje u osnovnim školama treba ukinuti. 1 2 3 4 5

31. Svaka religija zapravo podučava o moralu. 1 2 3 4 5

32. Bez obzira na religiju kojoj pripada čovjek može da bude moralan. 1 2 3 4 5

33. Religijsko vaspitanje treba da se uvede u srednje škole. 1 2 3 4 5

34. Mislim da sam moralan/na. 1 2 3 4 5

35. Mislim da na moj osjećaj za moralno ponašanje veoma utiču časovi religijskog 1 2 3 4 5
vaspitanja.
36. Na časovima religijskog vaspitanja govorimo o svojim moralnim i nemoralnim 1 2 3 4 5
postupcima.
37. Svaki čovjek svojim izborom odlučuje hoće li biti moralan ili nemoralan. 1 2 3 4 5

38. Na čovjekovu odluku o svom ponašanju može da utiče religijsko vaspitanje. 1 2 3 4 5

39. Na časovima religijskog vaspitanja učimo o religijskim obredima. 1 2 3 4 5

40. Religijski obredi čovjeku mogu pomoći da se moralno ponaša. 1 2 3 4 5

41. O moralu i moralnim vrijednostima učim i van predavanja iz religijskog vaspitanja. 1 2 3 4 5

42. Mislim da je religijsko vaspitanje bitnije od drugih predmeta u školi. 1 2 3 4 5

43. Najveća životna vrijednost je posjedovanje morala i moralnog ponašanja. 1 2 3 4 5

44. Mnoge vrlo bitne spoznaje sam naučio na časovima religijskog vaspitanja. 1 2 3 4 5

45. Religijsko i moralno vaspitanje nisu isto. 1 2 3 4 5

32