SWIFT (Society for Worldwide Interbank Financial Telecommunication) – Udruženje za
međunarodne, međubankarske finansijske telekomunikacije, je međunarodna bankarska mreža i softver za razmjenu poruka, koji danas upotrebljava više od 10.500 finansijskih institucija, iz 215 zemalja. SWIFT omogućava razmenu standarizovanih poruka kod međunarodnih finansijskih institucija, a same poruke se odnose na plaćanja, trgovinu, hartije od vrijednosti i ostalo. Sjedište SWIFT-a je u Belgiji. Koncepcija SWIFT mreže se sastoji od različitih sistemskih cjelina, odnosno tehnoloških nivoa mreže, čija hijerarhija uslovljava hardver, softver, komunikacionu strukturu mreže i međusobne kontrole relacije i veze. Svaka od pojedinih sistematskih cjelina sprovodi određeni dio funkcija. Sistem zaštite se zasnivana kombinaciji hardverskih i softverskih rešenja. Standardna procedura podrazumijeva da kad se jedna banka uključi u sistem, dobija hardverski uređaj koji predstavlja komunikacioni kontrolor sa kompletnim sistemom sa kripto zaštitom. Uz ovaj uređaj ide i smart kartica koja služi za identifikaciju, a može da se koristi samo na tom uređuju. Svakog jutra, na početku radnog dana, operater pokreće proces razmene ključeva, koji se koriste samo tog dana. Sigurnost je obezbijeđena na komunikacionim kanalima, kriptografskim mehanizmima, i ostvaruje se kroz više nivoa kriptografije. Razmena ključeva je obavezna za sve razmene finansijskih poruka, ali na isti način razmenu određenih kategorija poruka ne obavezuje razmena ključeva. Proces razmene ključeva je podveden pod tehnologiju razmene ključeva (B.K.E i mehanizam/ RSA ALGORITAM), ali bankarski poslovni odnos između dva banke koje razmjenjuju finansijske poruke, definisan je u smislu davanja instrukcija za izvršenje doznake, vrstom modela iste, pri čemu je ta razmena podvedena pod stroge okvire standarda o razmeni finansijskih poruka. 21.Šta je TARGET? TARGET platni sistem Evropske monetarne unije ima za cilj da olakša jedinstvo monetarne politike i osigura siguran i efikasan mehanizam u plaćanjima, u okviru zemalja članica EU. TARGET je zasnovan na platnim sistemima RTGS zemalja članica EU i platnom sistemu Evropske centralne banke. Ovi platni sistemi se objedinjuju preko jedinstvene računarske i informatičke strukture, odnosno preko interlinking sistema. Najveći broj TARGET plaćanja obavlja se preko nacionalnih RTGS sistema u bilateralnoj razmjeni, dok manji dio plaćanja obavlja Evropska centralna banka. Osiguravanje dnevne likvidnosti predstavlja ključnu ulogu za funkcionisanje TARGET sistema. Ovaj zadatak na sebe preuzimaju nacionalne centralne banke, koje obezbjeđuju likvidnost svojim korisnicima na dva načina: cjelovito garantovanog dnevnog prekoračenja izvještaja i sporazuma o dnevnom ponovnom otkupu. 22. Šta je to ATM? Bankomati (Automated Taller Machines -ATM), ili samouslužni šalteri koji se koriste od strane banaka sa ciljem da povećaju kvalitet svojih usluga, orjentisanih prema klijentima, a koji se uglavnom odnose na rutinske bankarske operacije. Bankomati nude vlasnicima identifikacionih kartica sljedeće usluge: 1) podizanje gotovine (cash dispenser), 2) polaganje depozita, 3) transfer sredstava sa računa na račun, 4) uplate na račune, 5) naručivanje i pripremanje izvještaja, 6) korištenje kredita u granicama određenog limita. ATM posjeduje sef sa novcem, računar povezan sa bazom podataka banke, ekran i numeričku tastaturu, sa još par pridodati funkcijskih tastera. Pruža potpuni komfor i bezbjednost korisnicima pri podizanju gotovine i smanjuje vjerovatnoću čekanja u redovima radi podizanja novca. 23. Šta je POS uređaj? POS sistem sačinjavaju sljedeće komponente: 1.POS terminali mogu biti elektronske registar kase, koje mogu obavljati terminalsku funkciju i povezuju se sa koncentratorom. 2. Koncentratori objedinjavaju poruke dobijene preko POS terminala i vrše njihovu selekciju za dalji transfer. Njihova osnovna funkcija je povezivanje više terminala, prijem poruka, njihova selekcija i dalji transfer poruka brzim linijama do svič centra. Komunikaciona mreža obezbjeđuje transfer poruke između POS terminala, svič centra i kompjuterskog sistema banke. 3.Svič centar usmjerava transakcije od terminala, koncentratora i bankarskog računarskog sistema kupaca, i distribuira povratne informacije od bankarskog sistema kupaca, prema terminalu i bankarskom računskom sistemu prodavca. 4.Bankarski kompjuterski sistem ima zadatak da organizuje i raspolaže podacima o računima, kako bi se mogla obaviti identifikacija i transakcija sa karticama, kao i podacima o finansijskim transakcijama kupaca i prodavaca. 5.Drugi sistemi automatizacije, koriste se šire od usluga potrošačima, od strane lokalne banke, za koju funkciju su razvijeni. Šire korišćenje ovog sistema moguće je: pomoću nacionalnog sistema bankarskih kreditnih kartica i pomoću nacionalnog sistema čekovnih računa. 24. Da li ATM u svom sadašnjem obliku ima budućnost? 25. Da li gotovina ima budućnost? 26. Šta je elektronska trgovina, i koje su njene prednosti u odnosu na tradicionalni način trgovanja? Elektronska trgovina2 (Electronic Commerce ili e-Commerce) predstavlja segment elektronskog poslovanja i odnosi se na transakcije koje se obavljaju elektronskim putem, i to pre svega sa kupcima i dobavljačima. Elektronska trgovina podrazumeva razmenu roba i usluga putem interneta, kao i dokumenata koji su u vezi sa tom razmenom. Pojava elektronske trgovine se vezuje za nastanak sajta Amazon.com (1995. godine), kada je Džef Bezos (Jeff Bezos), nakon saznanja o naglom porastu upotrebe interneta, odlučio da ponudi kupovinu knjiga putem interneta. Ponuda je bila velika, broj naslova je dostizao i milion, kupovina se obavljala gotovo jednim klikom, sa mogućnošću praćenja isporuke robe. Amazon.com je bio u prednosti u odnosu na tradicionalne knjižare, jer je obavljao prodaju bez brojnih troškova, kao što su troškovi zakupa prostora, plaćanja zaposlenih i tome slično. Elektronska trgovina obuhvata dva značajna aspekta: komunikaciju (informacije o proizvodima, servis, isporuka) i trgovinu (kupovina i prodaja robe). 27. Koje su mane elektronske trgovine?
28. Opišite svoja iskustva sa elektronskom trgovinom?
29. Šta je to E-uprava?
U današnje vreme sve je češći slučaj da se i komunikacija sa vladinim ustanovama odvija putem interneta. S obzirom na to da sve veći broj ljudi koristi mogućnost poslovanja putem interneta, i same uprave izlaze u susret ovom delu populacije. Ovakvim poslovanjem umnogome se štedi vreme zaposlenih i smanjuju se troškovi. Smanjuje se potreba za administrativnim radnicima i samim tim se smanjuju troškovi njihovog angažovanja. Također, da bi se izbeglo stalno zapošljavanje činovnika, vlade sve češće u svoje poslovanje uvode elektronski način obavljanja transakcija. G2B – Government to Business podrazumeva saradnju vlade sa poslovnim subjektima i drugim pravnim licima. Dobar primer ovakvog sajta predstavlja sajt vlade Britanije Na ovom sajtu vlada daje savete iz oblasti poslovanja. B2G – Business to Government – ova forma omogućava komunikaciju javne uprave sa poslovnim partnerima – povezivanje i udruživanje državnih institucija i preduzeća sa ciljem razmene potrebnih informacija. B2G omogućava korišćenje interneta radi popunjavanja različitih obrazaca koji se tiču poslovanja kompanije. Cilj vlade je da procesi koji se odvijaju u kompanijama postanu sve lakši. G2C – Government to Citizens jeste elektronska forma koja omogućava saradnju vlade i građana. Na primer, u poslednje vreme razvijena je mogućnost takozvanog „virtuelnog matičara“, koji omogućava da se putem interneta naruče izvodi iz matičnih knjiga rođenih, venčanih i umrlih, kao i uverenja iz knjige državljana. C2G – Citizens to Government – forma koja na primer pruža mogućnost naplate poreza. Ova forma poslovanja odnosi se, pre svega, na zamenu brojnih papirnih formulara/obrazaca digitalnim formama, kojima se znatno skraćuje komplikovan proces prikupljanja i arhiviranja svih potrebnih dokumenata (na primer, ukoliko želite da podnesete zahtev za legalizaciju). Takođe, na ovaj način izbegnuto je dugo čekanje u redu, kao i korupcija šalterskih službenika. Takođe, servis je korisnicima dostupan 24 časa dnevno. G2G – Government to Government pruža mogućnost državnim organima (na primer, ministarstvima) da koriste internet zarad međusobne saradnje, omogućava saradnju između republičke vlade i lokalnih organa samouprave. G2E – Government to Employee pruža mogućnost korišćenja informacija i saradnje zaposlenih u vladinim organima. Dakle, da rezimiramo, ulaganje u servise e-uprave kroz kratak period rezultira smanjenjem troškova i utiče na: ojačavanje državne uprave kroz razmenu informacija; povećanje efektivnosti nabavki za potrebe državnih organa; transparentnost; optimizaciju troškova države; pojednostavljivanje procedura (izrada dokumenata); depolitizaciju državne administracije; zadovoljstvo građana (prestaju redovi, nerviranja...). 30. Koncept jedinstvenog šaltera? Nemam pojma na šta se odnosi 31. Šta vi mislite o e-upravi, da li bi njeno uvođenje imalo pozitivne efekte na građane? 32. Šta su kriptovalute? Kriptovaluta je vrsta digitalnog novca. Djeluje na osnovi kriptografskih algoritama. Ima sve osobine prave valute, osim šta iza njih ne stoji autoritet države i postoje samo u elektronskom obliku.[1] Korijeni digitalnih valuta sežu u 1990-te. Prva povijesna kriptovaluta je bitcoin. Za kriptovalute je bitna adresa, privatni ključ, blok-lanac, sporedni lanac, rudarenje, a kriptografija je asimetrična. Poslije su se pojavile i druge koje su preuzele rješenja iz bitcoina. Od važnijih su još uz bitcoin, litecoin, dogecoin, ripple i peercoin
33. Kakvo je vaše mišljenje o kripto valutama, da li imaju budućnost?
34. Da li bi Vi pokrenuli posao koristeći isključivo e-poslovanje?
35. Elektronska ili klasična prodavnica?
36. Šta su to sistemi zasnovani na znanju?
Ne znam
37. Kako možemo povećati znanje poslovnog sistema?