Pričinjavahu se kao da skidaju tkaninu s razboja, rezahu velikim nožicama po zraku,

a šivahu iglom bez konca i konačno izjaviše: «Eto, odijelo je gotovo!» Car skinu sa
sebe ruho, a varalice se pretvarahu kao da mu komad po komad dodaju novo, koje
su tobože sašili; pa cara uzeše oko pasa, kao da mu pričvršćuju skute, a car se
okretao i vrtio pred ogledalom. Komornici koji su mu pridržavali skute pipahu rukama
po podu, kao da ih dižu, pa koračahu držeći ruke u zraku, jer se ne usuđivahu da
pokažu da ništa ne vide. (...)
Hans Kristijan Andersen

Pričinjavahu se kao da skidaju tkaninu s razboja, rezahu velikim nožicama po zraku,

a šivahu iglom bez konca i konačno izjaviše: «Eto, odijelo je gotovo!» Car skinu sa
sebe ruho, a varalice se pretvarahu kao da mu komad po komad dodaju novo, koje
su tobože sašili; pa cara uzeše oko pasa, kao da mu pričvršćuju skute, a car se
okretao i vrtio pred ogledalom. Komornici koji su mu pridržavali skute pipahu rukama
po podu, kao da ih dižu, pa koračahu držeći ruke u zraku, jer se ne usuđivahu da
pokažu da ništa ne vide. (...)
Hans Kristijan Andersen

Pričinjavahu se kao da skidaju tkaninu s razboja, rezahu velikim nožicama po zraku,

a šivahu iglom bez konca i konačno izjaviše: «Eto, odijelo je gotovo!» Car skinu sa
sebe ruho, a varalice se pretvarahu kao da mu komad po komad dodaju novo, koje
su tobože sašili; pa cara uzeše oko pasa, kao da mu pričvršćuju skute, a car se
okretao i vrtio pred ogledalom. Komornici koji su mu pridržavali skute pipahu rukama
po podu, kao da ih dižu, pa koračahu držeći ruke u zraku, jer se ne usuđivahu da
pokažu da ništa ne vide. (...)
Hans Kristijan Andersen

Pričinjavahu se kao da skidaju tkaninu s razboja, rezahu velikim nožicama po zraku,

a šivahu iglom bez konca i konačno izjaviše: «Eto, odijelo je gotovo!» Car skinu sa
sebe ruho, a varalice se pretvarahu kao da mu komad po komad dodaju novo, koje
su tobože sašili; pa cara uzeše oko pasa, kao da mu pričvršćuju skute, a car se
okretao i vrtio pred ogledalom. Komornici koji su mu pridržavali skute pipahu rukama
po podu, kao da ih dižu, pa koračahu držeći ruke u zraku, jer se ne usuđivahu da
pokažu da ništa ne vide. (...)
Hans Kristijan Andersen

Pričinjavahu se kao da skidaju tkaninu s razboja, rezahu velikim nožicama po zraku,

a šivahu iglom bez konca i konačno izjaviše: «Eto, odijelo je gotovo!» Car skinu sa
sebe ruho, a varalice se pretvarahu kao da mu komad po komad dodaju novo, koje
su tobože sašili; pa cara uzeše oko pasa, kao da mu pričvršćuju skute, a car se
okretao i vrtio pred ogledalom. Komornici koji su mu pridržavali skute pipahu rukama
po podu, kao da ih dižu, pa koračahu držeći ruke u zraku, jer se ne usuđivahu da
pokažu da ništa ne vide. (...)
Hans Kristijan Andersen

Pričinjavahu se kao da skidaju tkaninu s razboja, rezahu velikim nožicama po zraku,

a šivahu iglom bez konca i konačno izjaviše: «Eto, odijelo je gotovo!» Car skinu sa
sebe ruho, a varalice se pretvarahu kao da mu komad po komad dodaju novo, koje
su tobože sašili; pa cara uzeše oko pasa, kao da mu pričvršćuju skute, a car se
okretao i vrtio pred ogledalom. Komornici koji su mu pridržavali skute pipahu rukama
po podu, kao da ih dižu, pa koračahu držeći ruke u zraku, jer se ne usuđivahu da
pokažu da ništa ne vide. (...)
Hans Kristijan Andersen