OSNIVANJE VAKUFA I PRAVNE POSLJEDICE UVAKUFLJENJA

1. Nastanak vakufa

U početku islama za punovažnost uvakufljenja nije se tražila naročita forma i postupak.

Dovoljno je bilo da vakif izjavi svoju volju o uvakufljenju pred dva poslovno sposobna
svjedoka. Tada nije trebalo o tome sastavljati posebnu ispravu (vakufnamu), niti je potvrđivati
kod kadije.

Ovako jednostavan postupak pri osnivanju vakufa mogao je zadovoljiti za taj rani period. Tada
nije bilo mnogo vakufa, pa ni mnogo sporova oko njih.

Kasnije se stvar mijenja. Povećanjem broja vakufa i njihovim jačanjem, rastao je i broj sporova.
Teško je bilo samo na osnovu izjava svjedoka utvrditi pravo činjenično stanje. U cilju
otklanjanja pravne nesigurnosti, postepeno se uvodi u običaj da se izjava o uvakufljenju zapiše
i o tome sastavi isprava. Tako je u 2./8. st. usvojeno pravilo da se osnivanje vakufa ima izvršiti
pred kadijom koji o tome donosi odluku i sastavlja ispravu (vakufnamu). U smislu usvojenih
propisa, vakuf se može osnovati na dva načina.

1) Osnivanje vakufa izjavom volje pred kadijom i svjedocima (tesdžil). Za ovakvo osnivanje
vakufa, potrebno je da se ispune određeni uslovi:

• a) da vakif izjavi svoju volju o uvakufljenju slobodno i bez ograničenja;

• b) da tu volju izjavi pred svjedocima, kadijom i mutevelijom i

• c) da kadija odlukom potvrdi uvakufljenje i sastavi povelju/ispravu o uvakufljenju –

vakfiju ili vakufnamu.

U prvom redu traži se da vakif izjavi svoju volju o uvakufljenju, lično ili putem zastupnika
(vekil), pismenim ili usmenim putem.

Ta volja mora biti slobodna tj. da se podudara sa njegovom stvarnom voljom. Izjava učinjena
pod prisilom (ikrah) ne obavezuje.

Izjava volje ne smije biti ograničena ni rokom, niti uslovom. Naime, vakuf se osniva trajno pa
se ne može ograničiti na određeni period. Također se ne može usloviti nekim događajem.

Ono što se može mijenjati za života vakifa, to su njegove odredbe o upravi vakufa i načinu
korištenja njegovih prihoda.

1
Uvakufljenje tesdžilom vrši se u formi fingirane parnice pred kadijom. Naime, nakon što je
kadija sastavio zapisnik o onome što je vakif izjavio, vakif odustaje i opoziva uvakufljenje
tražeći povrat imovine od mutevelije – upravitelja vakufa. Mutevelija se tada tome protivi
izazivajući jednu vrstu prividnog spora.

Nakon rasprave u kojoj se “strane u sporu” (vakif i mutevelija) pozivaju na različite stavove
hanefijske uleme o mogućnosti opoziva vakufa, kadija izriče presudu u korist vakufa.

Ovom presudom kadija donosi tesdžil kojim odbija vakifov zahtjev za poništenje njegovog
uvakufljenja te na osnovu toga sastavlja hudždže šer’ijje ili vakufnamu.

Vakufnamu potpisuju kadija i prisutni svjedoci.

Time uvakufljenje postaje neopozivo (vakf lazim).

Vakufnama ili zadužbinska povelja ima slijedeće dijelove:

1) Izricanje zahvalnosti Bogu;

2) Obrazloženje uvakufljenja kao dobročinog i bogougodnog djela;

3) Označavanje imovine koja se uvakufljuje i navođenje odredaba i uslova po kojima će se

postupati;

4) Prizivanje prokletstva na one koji se ogriješe o vakuf;

5) Pečat i ovjera.

Vakifu se dozvoljava da vrši dopune svoje osnovne zadužbinske povelje (vakufname), npr. da
dodaje novu imovinu vakufu i određuje svrhu u koju će se ona trošiti. Ta dopuna treba biti
potvrđena pred kadijom.

Vakufname svojim oblikom i sadržajem podsjećaju na vizantijske zadužbinske povelje. S

obzirom da su muslimani osvojili mnoge provincije koje su ranije bile pod vizantijskom
upravom, postoji mogućnost da je vizantijska praksa u ovom domenu utjecala na šerijatsku
praksu koja se ustalila tek u 2./8. st.

Osmanlije su usvojili šerijatsku praksu o načinu zasnivanja vakufa i sastavljanju vakufnama.

One su do 16. st. pisane na arapskom, a kasnije se uvodi običaj da se pišu i na turskom jeziku.
U nekim slučajevima pisane su na perzijskom jeziku.

2
Vakufname koje su sačuvane u našim krajevima iz perioda osmanske uprave pisane su na
arapskom ili turskom jeziku i sastavljene su na način propisan Šerijatom.

2) Osnivanje vakufa oporukom (vasijjetom).

Vakuf se može zasnovati i oporukom (vasijjetom). Kod ovog načina uvakufljenja, potrebno je
da vakif pred svjedocima izjavi da on oporuku čini i određuje da poslije njegove smrti njegovo
imanje ima biti vakuf i da se prihodi tog vakufa imaju trošiti u dobrotvorne svrhe. Vakif svoju
oporuku može pročitati pred svjedocima i potpisati je ili pred sudom ovjeriti.

Ako od svoje oporuke vakif ne odustane do kraja svog života, ona poslije njegove smrti
postaje punovažan vakuf (vakf lazim).

Kod testamentarnog uvakufljenja izostavljeno je fingiranje parnice.

Testamentarno vakif može da raspolaže samo do 1/3 svog imetka, pa prema tome i uvakufiti
može samo taj dio imovine.

Forma za uvakufljenje putem testamenta jednostavnija je i sastoji se u tome što kadija kod
otvaranja testamenta utvrdi prvo valjanost testamenta uopće, a zatim i valjanost uvakufljenja.
Potom on sastavlja vakufnamu na osnovu proglašenja testamenta.

Pravilo da se vakuf zasniva tesdžilom ili vasijjetom ima dva izuzetka. Koji su to izuzeci?

a) Ako neko lice sagradi džamiju i oglasi njeno uvakufljenje, pa poslije toga dopusti
džematlijama da u njoj klanjaju, a džematlije to prihvate i počnu koristiti kao džamiju.

Za vrijeme austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini za punovažnost uvakufljenja trebalo

je odobrenje Vakufskog odbora i Zemaljske vlade (čl. 6 Štatuta za autonomnu upravu vjerskih
i vakufsko-me’arifskih poslova).

Za vrijeme Kraljevine Jugoslavije trebalo je samo odobrenje Vakufsko-me’arifskog vijeća, dok

saglasnost države nije bila neophodna.

Nakon ukidanja šerijatskih sudova 1946. godine, odobravanje uvakufljenja prešlo je u

nadležnost Islamske zajednice.

Ustavom IVZ u BiH od 13. 7. 1959. propisano je da odluku o osnivanju vakufa u smislu čl. 25,
st. 9, donosi Starješinstvo ove Zajednice, i to na prijedlog nadležnog džematskog odbora, te
izdaje vakufnamu na bosanskom jeziku.

3
 2. Pravna priroda (et-tekjif el-fikhi) vakufa

Sa stanovišta prava, vakufi su dio građanskog (el-mu’amelat), odn. obligacionog prava.

S obzirom na prirodu ili karakter radnje, vakufi i fondacije su pozitivne, trajne, lične i nedjeljive
obligacije.

Mustafa ez-Zerka’ smatra da je vakuf po svojoj pravnoj prirodi jednostrani pravni posao (et-
tesarruf el-kavli) koji nastaje izjavom volje jedne strane.

U početku islama vakuf je bio neformalni posao jer je za njegovo zasnivanje bila dovoljna
izjava vakifa. Od 2. st. po H. vakuf postaje formalni pravni posao čija je forma propisana
zakonom.

Vakuf je realan ugovor jer su ugovorne strane postigle saglasnost o bitnim elementima ugovora
(erkan) i zbog toga što je jedna ugovorna strana predala (teslim) drugoj strani stvar koja je
predmet ugovora.

3. Pravne posljedice vakufa

Svaki pravni posao proizvodi određene posljedice koje traju u vremenu i prostoru. Kada je
riječ o uvakufljenju, može se govoriti samo o početku toka pravnih posljedica, jer se vakuf ne
može vremenski ograničiti.

Pravne posljedice uvakufljenja počinju da teku od časa legalizacije vakufname, čime vakif
prestaje biti vlasnik te imovine koja prelazi u svojinu Božiju, odn. svojinu vakufa kao pravnog
lica.

Promjenom vlasništva uvakufljena imovina postaje stvar van prometa (res extra commercium),
vakif i njegovi nasljednici više ne mogu raspolagati uvakufljenom imovinom.

3.1. Neopozivost vakufa (luzumu-l-vakf).

Načelo neopozivosti vakufa spada u osnovna načela u ovoj oblasti. Vakif ne može opozvati
vakuf čak ni ako je prilikom uvakufljenja postavio uslov za zadržava to pravo. Takav uslov je
protivan Šerijatu i ne obavezuje.

Imovina se neće vratiti vakifu, niti njegovim nasljednicima čak ni u slučaju kada se, uslijed
nastalih prilika, ne bi mogla ispuniti svrha koja je naznačena u vakufnami. I tada vakuf ostaje
na snazi, a njegovi prihodi će se koristiti za slične svrhe.

4
Islamski pravnici se slažu da se vakuf zasnovan tesdžilom ili testamentom ne može opozvati.
Oni se slažu u tome da je uvakufljenje valjano (sahih) i bez tesdžila, ali se razilaze oko toga da
li se sam čin ucakufljenja može opozvati prije tesdžila odn. legalizacije na sudu.

Hanefijski mezheb

1) Ebu Hanife smatra da sama izjava vakifa vakuf čini valjanim (sahih), ali ne i neopozivim
(lazim), tako da vakif ima pravo uživanja i raspolaganja imovinom (tesarruf), sve dok o
njegovoj neopozivosti (luzum) ne odluči sud.

Vakifu je dozvoljeno da odustane od uvakufljenja ili da izmijeni uslove (šurut) ili namjenu
(masrif) vakufa.

Za dokazivanje svog mišljenja Ebu Hanife se pozvao na analogiju (kijas) između uvakufljenja
i posuđivanja (‘arije) jer lice koje posuđuje time ne prestaje biti vlasnikom posuđene stvari.

Prema Ebu Hanifi, sahih vakuf postaje lazim u slijedećim slučajevima:

a) Sudskom presudom putem fingiranr parnice (tesdžil),

b) Kada vakif uvjetuje putem oporuke vakuf i kaže npr. “Kada umrem, moja kuća postaje
vakuf za te i te namjene”

C) Kada uvakufi džamiju i dopusti da se u njoj namaz obavlja.

2) Imam Muhammed smatra da uvakufljenje nekog dobra postaje neopozivo (lazim) na kada
vakif poslije izjave o uvakuljenju preda (teslim) imovinu muteveliji na upravljanje. Na osnovu
čega je zauzeo ovaj stav?

Za dokazivanje svog mišljenja Imam Muhammed se koristio analogijom uvakufljenja sa

darivanjem (hibe) kod kojeg je za neopozivost (luzum) potrebna primopredaja.

3) Imam Ebu Jusuf smatra da onog momenta kada vakuf postane valjan (sahih), isti postaje i
neopoziv (lazim), te automatski prelazi iz vlasništva vakifa u vlasništvo Božije. Ovo pravno
mišljenje je prihvaćeno kao pretežno (el-kavlu-r-radžih) u hanefijskom mezhebu i na osnovu
njega je izdavana fetva (mufta bihi kavl).

5
VRSTE VAKUFA

1. Društveni status vakifa

Društveni status vakifa veoma jeraznolik, budući da islam pruža mogućnost svakome da se
nadmeće u činjenju dobra.

Svako vrijeme imalo je svoje vakife koji su nastojali odgovoriti stvarnim i praktičnim
zahtjevima i potrebama ljudi tog vremena.

Većina uvakufljene imovine u periodu ashaba pripadala je najbogatijima među njima. Ova
praksa uvakufljavanja od strane najbogatijih muslimana nastavljena je kroz stoljeća.

Za vrijeme abbasijske države islamski vladari često uvakufljavaju zemljišta za potrebe škola.
Međutim, većina tih zemljišta u osnovi su predstavljala javno dobro, odn. državno vlasništvo a
ne privatnu svojinu samog vladara.

2. Upotreba prihoda vakufa

1) Samostalni (srf) vakufi

2) Porodični (evladijjet) vakufi

3) Mješoviti (mušterek) vakufi

Porodični (evladijjet) vakuf nastao je još u generaciji ashaba.

Predaja od ‘Abdullaha ibn Omera (r. a.) koji je izrazio želju da raspolaže zemljištem u
Hajberu “Semg”

Poslanik (a. s.) mu je rekao: In ši’te habbeste ve tesaddekte biha – Ako hoćeš uzapti samo
dobro, a odredi da se prihod dijeli kao sadaka.

Innehu la juba’u asluha ve la juresu ma dameti-s-semavatu ve-l-erd – Uzapćeno dobro ne može

se prodati niti naslijediti dok je nebesa i Zemlje.

Prihodi od Omerovog vakufa u Hajberu korišteni su za pomoć: siromasima, njegovoj bližoj

rodbini, robovima koji su ostali dužni za otkup i putnicima na Allahovom putu koji su ostali
bez opskrbe.

Predaja od Enesa (r. a.) govori o tome da je Ebu Talha (r. a.) došao Allahovom Poslaniku (a. s.)
i rekao da posjeduje jednu bašču u Bajrahi koju voli više od cijelog svog imetka i da je želi

6
predati Allahu da bi postigao Njegovo zadovoljstvo. Poslanik (a. s.) mu je savjetovao da je
uvakufi u korist najbližih rođaka što je on i učinio.

Druge predaje govore o tome da su još neki ashabi namijenili prihode svojih vakufa potomcima
(npr. Osman sinovima, Zejd ibn Sabit djeci i unučadima, Zubejr ibn ‘Avvam djeci, unučadima
i razvedenim kćerkama itd.)

Iz ovih postupaka ashaba vidi se da se evladijjet vakuf u suštini ne razlikuje od srf vakufa – u
oba slučaja privatna imovina se trajno transformiše u Božiju svojinu s ciljem postizanja
približavanja Bogu.

U prilog tome da je riječ o pohvalnom djelu govori hadis: Es-Sadekatu ‘ale-l-miskini sadekatun
ve hije ‘ala zi-r-rahmi sintani: sadekatun ve siletun.

U nekim razdobljima naše povijesti dolazilo je do pogrešnog razumijevanja ustanove

evladijjet vakufa pa su mnogi od njih u zemljišnim knjigama upisani kao vlasništvo potomaka
vakifa ili mutevellija vakufa.

Mehmed Ali-ef. Ćerimović, “Evladijjet vakuf”, Kalendar Gajreta, 1939.

Član 24 Gruntovnog zakona (st. 2): “Ako je doprinešena zakladnica (vakfija), koja uređuje
red nasljedstva, valja kod imena za vlasnika upisanog posjeda ubilježiti dodatak: ‘i njegovi
nasljednici glasom zakladnice nalaziće se u zbirki isprava”.

Žalba Vakufsko-me’arifskog sabora Zemaljskoj vladi u Sarajevu koja je 24. 12. 1917. uputila
raspis svim kotarskim civilnim i šerijatskim sudovima

3. Pravna priroda vakufa

Pravi (sahih) i nepravi (tahsisat) vakufi

Shodno Ramazanskom zakonu (Zakonu o zemljišnom posjedu) iz 1858. u privatna zemljišta

spadaju: kućišta i dvorišta, bašče u gradu, državno zemljište koje je nekome dodijeljeno u
privatno vlasništvo, zemljište na koje se plaća ušur i zemljište na koje se plaća harač.

Nepravih (tahsisat) vakufa bilo je tri vrste:

a) zemljišta koja i dalje ostaju u vlasništvu i posjedu države, a vakufu pripada pravo da na njih
ubire ušur i druge takse;

b) zemljišta čiji posjed i prihodi pripadaju vakufu, a državi pravo da na njih ubire ušur i ostale
takse;

7
c) zemljišta kod kojih posjed i prihodi pripadaju vakufu, bez obaveze plaćanja ušura i drugih
taksi državi koja zadržava samo golu svojinu (rekaba).

4. Vakufi prema cilju/svrsi uvakufljenja

Cilj/svrhu vakufa određuje sam vakif svojom vakfijom koja nakon verifikacije nadležnog
organa postaje zakon za treća lica.

Prema cilju/svrsi uvakufljenja vakufe dijelimo na slijedeće kategorije:

a) Vakufi sa sakralnim ili vjerskim ciljem.

b) Vakufi sa naučno-obrazovnim i kulturnim ciljevima.
c) Vakufi sa dobrotvornim i općesocijalnim ciljevima
215. ajet sure El-Bekare: Pitaju te kome će udjeljivati. Reci: ‘Imetak koji udjeljujete
neka pripadne roditeljima, i rođacima, i siročadi, i siromasima, i putnicima, a za dobro
koje učinite Allah sigurno zna.
60. ajet sure Et-Tevba: Zekat pripada samo siromasima, i nevoljnicima, i onima koji ga
sakupljaju, i onima čija srca treba pridobiti, i za otkup iz ropstva, i prezaduženima, i u
svrhe na Allahovom putu, i putniku. Allah je tako odredio!

BITNI ELEMENTI I USLOVI VALJANOSTI VAKUFA

Broj bitnih elemenata vakufa

Hanefijski •Forma uvakufljenja (ṣīga)

pravnici

Većina islamskih •Dobrotvor (vakif)

•Predmet vakufa (el-mevkuf)
•Korisnik vakufa (el-mevkufu ‘alejhi)
pravnika •Forma uvakufljenja (sigatu-l-vakf)

1. Dobrotvor (vakif)

a) Da je zakoniti vlasnik (malik) imovine koju želi uvakufiti, i to u momentu njenog

uvakufljenja

Prezaduženo lice

Rasipnik

8
b) Da je u momentu uvakufljenja duševno zdrav (‘akil) i pri punoj svijesti

Duševno bolesno lice (medžnun)

Senilno lice (ma’tuh)

c) Da je vakif fizički punoljetna (balig), ali i socijalno zrela osoba (rašid)

Maloljetno lice (sagir)

Lice u smrtnoj bolesti (meredu-l-mevt)

2. Predmet vakufa (el-mevkuf)

Predmet ugovora (mehallu-l-’akd) u obligacionom pravu definira se kao “ono o čemu je

ugovor”

a) Da uvakufljena imovina ima svoju tržišnu vrijednost (muteqawwim) i da je muslimanima

dozvoljeno (šer’an) prometovati njome

Beskorisna stvar ili stvar koja nema vrijednost na tržištu

Stvar kojom je muslimanima zabranjeno prometovati

Uvakufljenje prihoda (menfe’a) bez prethodnog uvakufljenja glavnice (‘ajn)

b) Da je uvakufljena imovina poznata (ma’lum). Nedefinirani vakuf (maglul) nije validan jer
vodi u nesporazume i sukobe.

Npr. ne bi bilo ispravno da neko uvakufi dio svog zemljišta a da ne precizira o kojoj parceli je
riječ.

c) Da je uvakufljena imovina u vlasništvu (milk) vakifa u momentu uvakufljenja.

“Pravi” (sahih) vakufi i “nepravi” (tahsisat) vakufi u Osmanskoj carevini

a) da se vakufu prizna pravo posjedovanja i korištenja određenog državnog zemljišta (erazi

miri) pod uslovom da državi plaća neke poreze;

b) da se vakufu da pravo da ubire poreze nad određenim državnim zemljištem (erazi miri)

Stvar koja je predmet vakufa založena ili iznajmljena

Stvar koja se želi uvakufiti je u suvlasništvu

Ustanova podijeljene svojine u šerijatskom pravu

9
d) Da je imovina koja se uvakufljuje stečena na dozvoljen (halal) način

Npr. nije valjano uvakufljenje imovine koja je stečena prevarom u poslovanju, nasiljem ili
kockom.

3. Korisnik vakufa (el-mevkufu ‘alejhi)

Vakuf je valjan (sahih) ako ga je vakif

(a) namijenio osobama koje poznaje (mu’ajjen), kao što su npr. njegova djeca, rodbina
ili određeno lice ili

(b) u opće dobrotvorne svrhe (npr. za potrebe siromaha, džamija, škola, ukopa umrlih
itd.).

Može li nemusliman biti vakif?

a) Hanefije i malikije smatraju da svrha uvakufljenja od strane nemuslimana mora biti Bogu
milo djelo, kako prema vjerovanju nemuslimana, tako i prema islamskom učenju (primjeri:
vakuf u korist siromaha; vakuf za džamiju)

b) Šafije i hanbelije smatraju da svrha uvakufljenja mora biti Bogu milo djelo prema
islamskom učenju, bez obzira da li je ono takvo prema vjerovanju nemuslimana (npr. vakuf za
džamiju)

Egipatski zakon o vakufu (član 7) usvaja prvi stav.

4. Forma uvakufljenja (sigatu-l-vakf

Svako osnivanje vakufa mora se izvršiti prema nekoj od utvrđenih formi. Za valjanost forme
islamski pravnici postavljaju nekoliko uslova:

a) Vremenska neograničenost uvakufljenja (te’bid).

Većina islamskih pravnika (vakuf = sadekatun džarijetun)

Malikijski pravnici

Egipatski zakon o vakufu br. 48 (član 5) iz 1946. dijeli vakufe, s obzirom na vremensku
ograničenost, na tri kategorije:

i) Vakuf koji je valjan samo ako je vremenski neograničen (uvakufljenje džamije i imovine
koja joj pripada).

10
ii) Vakuf koji može biti vremenski ograničen (uvakufljenje bolnica, škola, azilantskih centara
itd.)

iii) Vakuf koji mora biti vremenski ograničen (porodični vakuf ne može trajati duže od 60
godina ili dvije generacije, naime vakifovi sinovi i unučad). Vremenska ograničenost
uspostavljena je radi zaštite opće koristi (masleha).

b) Izvršnost (tendžiz). Vakuf mora biti izvršan u času uvakufljenja u smislu da je moguće
odmah izvršiti prijenos vlasništva. Poput kupoprodaje ili poklona nije valjan ako je nečim
uslovljen.

c) Neopozivost (luzum). Vakuf je prema većini uleme (izuzev malikija) neopoziv ugovor, što
znači da ga vlasnik ne može vratiti u svoje vlasništvo.

d) Neuslovljen ništavnim (batil) uslovom.

Hanefijski pravnici dijele uslove (šurut) ma tri kategorije:

i) Apsolutno ništavni (batil) uslovi

ii) Relativno ništavni (fasid) uslovi

iii) Važeći (sahih) uslovi

VAKUFSKA ADMINISTRACIJA

Efikasnost vakufā uveliko zavisi od njihovog administrativnog uređenja.

Protokom vremena, sa promjenama društvenih i političkih okolnosti na lokalnom i globalnom

planu, te općenito razvojem ljudske zajednice, dolazilo je do promjena i unaprijeđenja modela
administriranja vakufskim dobrima.

U šerijatskopravnim djelima opširno se raspravlja o vakufskoj administraciji (upravi) i

potanko se izlažu pravila koja se odnose na nju.

Razlog je taj što se nastoje izbjeći situacije u kojima se ne bi znalo kako postupiti, što bi moglo
proizvesti štetne posljedice po vakufske interese.

Princip ‫الوالية علي الوقف الزم‬

Modeli vakufske administracije:

a) tradicionalno upravljanje vakufima

11
b) savremeno upravljanje vakufima.

Tradicionalna administracija

Vakufska
administracija

Mutevelija Nazir Kadija

(upravnik) (nadglednik) (sudija)

Mutevelija

Ko određuje muteveliju vakufa?

1. Vakif u svojoj vakufnami (tevlijet)

2. Kadija

Koje su to obaveze mutevelije vakufa?

Mutevelija je dužan savjesno i brižljivo upravljati vakufskom imovinom. Uprava obuhvata

slijedeće radnje: a) čuvanje, b) iskorištavanje, c) prikupljanje prihoda, d) trošenje prihoda u
propisane svrhe i e) zastupanje.

Vakuf koji sam po sebi služi konačnoj svrsi uvakufljenja

Vakuf kojim se finansiraju ustanove koje služe konačnoj svrsi uvakufljenja

Pravo je mutevelije da upravlja vakufom bez miješanja trećih lica, uključujući i sudiju, ali pod
uslovom da se pridržava odredbi vakufname.

Pravo je mutevelije da za svoj rad dobije platu, fiksno ili procentualno u odnosu na ostvareni
prihod vakufa.

12