VAKUF vjerska ustanova. Poznata je još od Ibrahima a.s.

, koji je svojim imetkom pomagao siromašne

i tako dao primjer drugima da čine dobra djela. Prvi vakuf koje je uvakufio za svoje dobro je vakuf h.
Omera. U vezi njegovog uvakufljenja Poslanik je kazao: IN ŠI'TE HABESTE ASLEHA VE
TESADDAKTE BIHA (uzapti i uhapsi samu stvar i odredi da se prihod dijeli kao milostinja). Ravije
prenose da je Poslanik a.s.,kazao: INNEHU LA JUBA'U ASLUHA VE LA JURESU MA DAMETI
SSEMAVATU VEL ERDU (uhapšena stvar se ne može ni prodati, ni naslijediti sve dok postoje zemlja
i nebesa). Ebu Talhi, nakon što objasnio nakanu da nešto uvakufi, Poslanik a.s. je kazao: ''to je dobro,
Ebu Talha, to je imanje koje će ti koristiti, čuo sam šta si rekao, a ja velim da raspložiš i uvakufiš to
imanje u korist svojih bližnjih''. Skoro svi ashabi su nešto uvakufljavali izdvajajući stvari zauvijek
uhapsi, a prihod od toga su nemjenjivali u dobrotvorne svrhe, potomstvu ili u neke druge svrhe. Vakuf
je sredstvo (vasila) približavanja Allahu dž.š., uz osnovni uvjet a to je namjera (kasd). Pored klanjanja
treba i milostinju davati:
‫ب َوالنَّبِ ِيينَ َوآت َى ْال َما َل َعلَ َٰى ُح ِب ِه‬
ِ ‫اّللِ َو ْاليَ ْو ِم ْاْل ِخ ِر َو ْال َم ََلئِ َك ِة َو ْال ِكت َا‬ َّ ِ‫ب َو َٰلَ ِك َّن ْال ِب َّر َم ْن آ َمنَ ب‬ ِ ‫ق َو ْال َم ْغ ِر‬
ِ ‫ْس ْالبِ َّر أ َ ْن ت ُ َولُّوا ُو ُجو َه ُك ْم قِ َب َل ْال َم ْش ِر‬َ ‫لَي‬
ۖ ‫الز َكاة َ َو ْال ُموفُونَ بِعَ ْه ِد ِه ْم إِذَا َعا َهدُوا‬ َّ ‫ص ََلة َ َوآت َى‬ َّ ‫ام ال‬ َ َ‫ب َوأ َق‬ ِ ‫الرقَا‬
ِ ‫ساكِينَ َوابْنَ ال َّسبِي ِل َوالسَّائِلِينَ َوفِي‬ َ ‫ذَ ِوي ْالقُ ْربَ َٰى َو ْال َيت َا َم َٰى َو ْال َم‬
َٰ ُ
َ‫صدَقُوا ۖ َوأولَئِكَ ُه ُم ا ْل ُمتَّقُون‬ َٰ ُ ْ َ ْ‫صا ِب ِرينَ فِي ْال َبأ‬
َ َ‫اء َو ِحينَ ْال َبأ ِس ۖ أو َلئِكَ الَّذِين‬ ِ ‫اء َوالض ََّّر‬ ِ ‫س‬ َّ ‫َوال‬
Nije čestitost u tome da okrećete lica svoja prema istoku i zapadu; čestiti su oni koji vjeruju u Allaha i
u onaj svijet, i u meleke, i u knjige, i u vjerovjesnike, i koji od imetka, iako im je drag, daju rođacima, i
siročadi, i siromasima, i putnicima, i prosjacima, i za otkup iz ropstva, i koji molitvu obavljaju i zekat
daju, i koji obavezu svoju, kada je preuzmu, ispunjavaju, naročito oni koji su izdržljivi u neimaštini, i u
bolesti, i u boju ljutom. Oni su iskreni vjernici, i oni se Allaha boje i ružnih postupaka klone. (El
Bekareh, 177).
َّ ‫ش ْيءٍ َفإ ِ َّن‬
‫ّللاَ ِب ِه َع ِليم‬ َ ‫لَ ْن تَنَالُوا ْال ِب َّر َحت َّ َٰى ت ُ ْن ِفقُوا ِم َّما ت ُ ِحبُّونَ ۖ َو َما ت ُ ْن ِفقُوا ِم ْن‬
Nećete zaslužiti nagradu sve dok ne udijelite dio od onoga što vam je najdraže; a bilo šta vi udijelili,
Allah će, sigurno, za to znati. (Ali Imran, 92).

H. Omer je svoj vakuf namijenio siromašnima, sirotinji i svojim bližima pa je njegov vakuf i srf i
evladijet vakuf. Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik a.s. rekao: IZA MATEL INSANU INQATA’A
ANHU AMELUHU ILLA MIN SELASETIN: ILLA MIN SADEKATIN DŽARIJETIN, EV ILMIN
JUNTEFE’U BIHI EV VELEDIN SALIHIN JED’U LEHU. (Kada čovjek umre onda prestane i svaka
njegova djelatnost osim u tri stvari: od trajne sadake, od znanja kojim se drugi koriste, od dobro
odgojenog potomstva koje mu dovu čini). Pitanju vakufa posvetili su sve halife u periodu poslije
Muhammeda a.s. Njihovi su hajrati neprocjenjive uspomene u historiji (džamije, medrese, knjižnice,
sirotišta, bolnice, kupatila, konačišta, imareti, česme, mostovi i dr). VAKUF znači uhapsiti neku stvar
iz običnog prometa za sva vremena da pređe iz vlasništva vakifa u vlasništvo vakufa, kao da je Božije
vlasništvo i odrediti njezine prihode za sirotinju ili neke druge pobožne, humane, dobrotvorne ili
kulturno-prosvjetne svrhe.
VAKIF –osoba koja vakufi, MEVKUF – stvar koju vakif uvakufi,
VAKFIJA- isprava, dokument o osnivanju vakufa i ostale odredbe,
MUSAKAFFAT- nekretnine koje imaju krov, objekti,
MUSTEGALAT- uvakufljeni AKARAT, kuća, bašča ili voćnjak,
GALAI VAKUF, RE’JI VAKUF- prihod od vakufa,
MEŠRUTUN LEH I MEVKUFUN ALEJH- osoba ili cilj kome je namijenjena korist od vakufa,
TESDŽIL- presuda kadije da je vakuf neopoziv,
VAKFI LAZIM-uvakufljenje koje se ne može pokvariti,
1
VAKFI GAJRI LAZIM- uvakufljenje koje se može opozvati,
MUTEVELIJA- osoba postavljena da upravlja vakufom,
NAZIRI VAKUF- nadzornik u radu muevelija,
DŽABI VAKUF- lice određeno da ubire vakufske prihode,
EVLADI SULBIJE- vakifova vlastita djeca,
NESUL I ZURIJJET- potomstvo koje se obuhvaća osim djece,
ISTIBDAL- zamjena vakufskog dobra za neki drugi mulk,
TEBERRU- dati imanje u vlasništvo bez odštete, iz humanosti,
TE’AMUL- upotreba od pamtivijeka,
EVKAFI MESBUTA-vakufi čija je namjena izgubila smisao,
EVKAFI GAJRI BESBUTA- samostalni vakufi kojima upravljaju mutevelije,
IDŽAREI VAHIDELEV VAKUF- vakuf koji se izdaje mjesečno ili godišnje pod idžaru (najam),
IDŽARETEJN VAKUF- dvije najamnine, jedna tokom vremena korištenja a druga svake godine,
MUKATA VAKUF- kada na vakufu sagradi mulk ili voćnjak , godišnje plaća najamninu,

U Šerijatu uvakufiti znači: Uhapsiti ili uzaptiti neko dobro, tj. staviti ga izvan prometa za sva vremena
tako da prijeđe iz vlasništva vakifa u vlasništvo vakufa kao pravnog lica (kao da je Božije vlasništvo), i
odrediti njegove prihode da se upotrebljavaju, makar i djelomično, u korist općeg dobra s tim da ono
dobro koje je predmet uvakufljenja služi za potpomaganje sirotinje ili za neke druge pobožne, humane,
dobrotvorne i kuturno-prosvjetne svrhe. Rekaba ili gola svojina uvakufljenog predmeta pripada vakufu
kao pravnom licu, a prihod pripada ljudima ili kakvoj privatnoj ili javnoj ustanovi. Ciljevi vakufa mogu
biti: vjerski u užem smislu, društveni, prosvjetni, privredni i milosrdni. Važno je napomenuti da
ekonomska funkcija vakufa mora biti takva da se koriste plodovi, a da se suština sačuva; drugim
riječima da se osigura trajna korist vakufa. Vakuf je u Šerijatu obuhvatan pojam i uklapa se u čitav
ekonomski sistem. Pojam vakufa i uvakufljenja vezan je za ime Božijeg poslanika Ibrahima, a.s. U
Palestini i danas postoji grad pod nazivom Halilur-Rahman sagrađen od zadužbina Ibrahima, a.s.
Daleko najveći njegov hajrat je Kaba u Mekki, koju je on sagradio po Božijoj odredbi. Dva su uzroka
uvakufljenja: Božije zadovoljstvo na ahiretu, dobro djelo svojim bližnjim. Ovim postupkom stiče
ljubav i popularnost među ljudima. Uslovi uvakufljenja su: slobodan, punodoban, pametan, da nije
pod skrbništvom radi rasipništva, da nije pod stečajem. Ako mutevelija vakufskom glavnicom kupi
nešto onda ta kupljena nekretnina postaje vakuf. Ne može se uvakufiti privremeno. Može se uvakufiti
pokretne stvari npr, novac ako se troši u namjene koje je vakif odredio. Uslovi uvakufljenja su:
rukjun (vakifove riječi o uvakufljenju) i hukjum (imatak koji se hapsi i korist koja je ljudima
namijenjena). Vakuf se može osnivati tesdžilom i vasijjetom.
1. Tesdžil je uvakufljenje pred sudijom gdje izjavljuje uvakufljenje, imenuje imetak, muteveliju,
određuje prihod. U ovom uvakufljenju mutevelija iscenira formalni spor. Spor počinje
zahtjevom vakifa da mu povrati imetak a ovaj to odlučno odbije. Šerijatski sudija će i formalno
presuditi u korist vakufa. Na osnovu ovog spora sud izdaje vakufnamu ili hudžeti šer’ijju
(vakfijja). Ako neko napaniše vakufnamu pa je za života ne pročita pred svjedocima onda taj
vakuf neće biti priznat.
2. Za uvakufljenje vasijetom potrebno je da vakif učini vasijjet pred svjedocima da iza njegove
smrti to njegovo imanje postane vakuf i da se prihod ima trošiti tu i tu pobožnu svrhu. Vasiijet
se može napisati pa se pred svjedocima pročita a sud ovjeri kao vakfijju. U slučaju da ima
nasljednika vakuf ne smije biti više od jedne trećine njegovog imetka.

Postoje dva slučaja kada vakuf postaje punovažan o bez tesdžila i vasijjeta.
2
1. Ako neko lice sagradi džamiju pa tu ljudi počnu dolaziti da džematile klanjaju onda ta džamija
postaje punovažan vakuf jer se džamije grade samo u ime Allaha dž.š.
2. Ako neko odredi svoj milć za groblje pa dozvoli da se tu i drugi pokopavaju onda je taj milć
punovažan vakuf.

Po pitanju da li je sahih vakuf i bez tesdžila saglasni su Imami Ebu Hanife, Imammi Muhammed i
Imami Jusuf. Po Imami Jusufu, vakif ne može svoju izjavu opozvati i ne može tim dobrom drukčije
raspolagati. On je svoje mišljenje bazirao na običaju ashaba koji su uvakufljavali bez odluke šeriatskog
sudije. Za Imami Muhammeda potrebno je da vakif preda imetak muteveliji na upravu. Po njemu je
uvakufaljavanje slično darivanju. Po Imami Ebu Hanifi uvakufljeno postaje vakuf ali ne i lazim. Vakif
u tom vakufu uživa dok o tome ne odluči sudija. Po njemu se vakuf smatra kao pozajmljena stvar. Po
Imami Ahmedu vakuf postaje lazim samom izjavom vakifa. Po njemu je to slično opraštanju roba.
Ulema postupa po mišljenju Imami Jusufa koji je bio kadija. Raspitivao se kako su nastajali vakufi u
vrijeme Poslanika a.s. i ashaba. Odredbe vakifa koje se ne kose sa šeriatom vrijede kao zakon.
Odredbe vakifa koje nisu u skladu sa šeriatom nisu valjane pa samim tim nisu izvršive. Za muteveliju
su uslovi: punoljetan, pametan, povjerljiv i vješt u upravljanju vakufa. Nije dozvoljeno da ista odoba
obavlja dva različita posla u vakufu (nazir i mutevelija), mutevelija može biti i ženska osoba. Kadija
može smijeniti muteveliju kada ustanovi da ovaj ne radi dobro. S obzirom na korist od vakufa on se
dijeli na: 1. Muessesati hajrijje (ustanove, džamije, medrese, mektebi, tekije, knjižnice, bolnice,
česme, groblja i dr.) od kojih se ima neposredna korist, 2.Musakkafati ve mustagallat (nerketnine
koje se daju u zakup pa se dobiveni novac troši u određene svrhe) od kojih se ima korist na posredan
način.

Vakufi koji se daju u zakup su: 1. Idžaretei vahideul vakuf je nekretnina od koje se zakupnina troši u
svrhe koje je vakif odredio. 2. Idžaretejn vakuf, nekretnina od koje se uzimaju dvije zakupnine, jedan
unaprijed a druga mjesečno ili godišnje. U ovom slučaju vlasnik je vakuf a pravo uživanja pripada
zakupcu onoliko godina koliko je uložio. Uživalac idžaretejna može prodati svoje pravo uživanja
drugome. 3. Mukatta vakuf su arse (milćevi) koje vakuf izdaje pod zakup da ovi sagrade objekte,
zasade, vinograde i sl. Dok traju objekti ili zasadi dotle on uživa vakuf s tim da redovno plaća mukatu.

Prema svrsi vakufi se dijele na: 1. Srf vakufi ili hajri, čija je korist opća određena svrha koje je vakif
odredio, 2. Evladijet vakuf, u suštini kao i srf vakuf s tim što prihod (džihet) većim dijelom prima
vakifov evlad tj, njegovi nasljednici, kad ovi izumru postaje srf. Dakle, nema spora oko toga da ja
evladijet vakufska imovina. Kod evladijet vakufa vakif bi trebao napomenuti šta će biti s prihodom
ako nasljednici izumru.
Prema pravnoj naravi vakufi se dijele na: 1. Akarati mevkufe (mulk-predmeti), 2. Erazi mevkufe
(nekretnine, gola zemlja ili erazije).
Erazi mevkufa se dijela na: 1. Evkafi sahiha i 2. Evkafi gajri sahiha.
Evkafi sahiha je uvakufljenje vlasnika , pa je sahih jer se ne može više opozvati. Rekaba ili gola
svojina tada pripada vakufu. Kod evkafi gajri sahiha fale uvjeti posebno kad je u pitanju vlasništvo nad
zemljom (tahsisat).
- Lični (vakufski) rashodi su rashodi na lica koja imaju dužnosti pa na ime službe dobivaju vazifu
(platu) a to je vakif odredio (imami, muderisi, mujezini, mutevelije i dr.) i rashodi na lica koja
nemaju dužnosti a primaju hediju ili sadaku
- Materijalni (vakufski) rashodi imaju prednost u odnosu na lične. To su rashodi na opravke bez
obzira da li je to vakif predvidio ili ne jer se to određuje potrebnom. Ako mutevelija zanemari
3
 održavanje vakufa treba ga smijeniti. Ako napravi štetu mutevelija manipulišući kod upravljanja
vakufom namijerit će štetu bez obzira što nema konkretnih propisa o tome.
Svakoj službi u vakufskim ustanovama (imamet, hitabet, muderisluk, vaizluk, kaimluk) kaže se
džihet. Mogu je obavaljati samo osobe koje su za to osposobljenje.

VAKUFSKA ADMINISTRACIJA
To su mutevelija, nazir i kadija. Mutevelija je glavni upravitelj vakufa, brine se, izdaje pod najam i dr.
u njegove poslove dok ih obavalj uredno ne može se niko miješati. Nazir nadgleda rad mutevelije, ima
izvjesnu spremu i upućen je u te poslove. Kadija obavlja vrhovni nadzor nad vakufskim poslovima. U
svom poslu poštuje vakifovu volju koja je zakon. Svi njegovi postupci su vezani za korist vakufa.
Kajjima postavlja kadija muteveliji kada je ovaj maloljetan ili osumnjičen za sumnjive poslove. Kajjim
može biti pomoćnik muteveliji. Nije dozvoljeno da se prihod jednog vakufa troši u opravke drugog
vakufa. Bez kadijine dozvole nije moguće uzeti zajam za održavanje vakufa. Iz takvog zajma nije
dozvoljeno platiti službenike.
U Reddul-muhtaru kao šeriatsko-pravnom djelu kaže: Mutevellija vakufa položiće račun o prihodu i
rashodu za svaku godinu, za koju je primio prihod i učinio izdatak (i to pojedinačno). Mutevellija je to
dužan učiniti, jer je on postavljen da vakuf čuva i da po odredbama vakfije i po ahkami-evkafu upravlja
vakufom. Ako mutevellija savjesno i promišljeno po propisima i odredbama upravlja vakufom, onda se
uprava vakufa neće miješati u njegov posao. Ali ima pravo vazda i uvijek da kontroliše i nadgleda rad
mutevellije (Ahkami evkaf). Ako se pokažu znaci da jedan mutevellija slabo i nesavjesno upravlja
vakufom i da vakufu hijanetluk čini, uprava će odmah provesti izvide i zatražiti polaganje računa. Kad
god zatreba i uprava zatraži, da mutevellija račun položi, on se ne može sustegnuti od toga. Ako se
sustegne da račun položi, on će se prisiliti da položi račun. Ako se ustanovi i dokaže da je mutevellija
vakufu hijanetluk učinio, njega je vadžib svrgnuti sa dužnosti, pa makar da je taj mutevellija i sam
vakif toga vakufa.
Ako mutevellija naginje rasipanju i razvratnu životu, on zaslužuje da se riješi dužnosti. Takva
mutevelliju može uprava vakufa razriješiti dužnosti i ako još nije ni učinio hijanetluka. Jer ovakav
mutevellija najviše puta upropasti vakufski imetak.
Gotovo svi islamski pravnici služili su se pomocnim izvorom Šerijatskog prava »maslehatu-1-
amme« i u popunjavanju određenih pravnih praznina, u vecoj ili manjoj mjeri, bili su rukovođeni
načelom javnog interesa. Princip javnog interesa našao je svoju primjenu i u pitanju prodaje i zamjene
vakufa. Sasvim je izvjesno da nije u interesu kako korisnika tako i vakufa kao zakladne ustanove da se
dozvoli odumiranje bilo kog vakufa. Ako bi se spriječilo zamjenjivanje vakufa koji su pod bremenom
historijskih kretanja i društvenih promjena izgubili svoju prvobitnu namjenu i kao takvi bili u fazi
nestajanja i propadanja - to bi znacilo negiranje javnog interesa i vremensko ogranicavanje vakufa što
je suprotno osnovnim nacelima islamske legislacije. Razmatrajuci ovo pitanje, Ahmed bin Hanbel je
došao do zakljucka da se kuce i nepokretna dobra koja su isložena propadanju mogu prodati i dobijena
sredstva uložiti u iste takve nekretnine u onim mjestima gdje ce prihodi biti veci i trajniji. U ovom
smislu fetve su donosili i mnoge sudije širom islamskog svijeta.

4
VAKUFSKA DIREKCIJA ----Na osnovu člana 31. Ustavne odluke Islamske zajednice, Sabor
Islamske zajednice u BiH je 1996. godine donio Odluku o osnivanju Vakufske direkcije u Sarajevu,
koja je u svim pravima i obavezama pravni slijednik Vakufske direkcije koja je prestala sa radom 1958.
godine. Dana 28.06.1996. godine, Vakufska direkcija je upisana u sudski registar kod Višeg suda u
Sarajevu pod brojem: UF/I 2240/96 i od tada djeluje kao zasebna ustanova unutar Islamske zajednice u
BiH. Prema Ustavu Islamske zajednice iz 1998. godine, a na osnovu člana 32., vakufskom imovinom u
BiH upravlja Vakufska direkcija. Vakufska direkcija je tako titular vakufske imovine u BiH.

Osnovne aktivnosti Vakufske direkcije: a) preduzimanje aktivnosti na zaštiti vakufa na području

cijele Bosne i Hercegovine i dijaspore i afirmaciji vakufa kao trajnog dobra, b) iznalaženje novih
vakifa putem uvakufljenja nekretnina, pokretne imovine i novčanih sredstava, c) te izradi vakufnama
vakifima,
d) pružanje pravne pomoći medžlisima Islamske zajednice po pitanju vakufske imovine, e) pokretanje
niza sporova za zaštitu vakufa pred nadležnim domaćim sudovima i međunarodnim pravnim
institucijama, f) iznalaženje najpovoljnijih zakupaca i praćenje postupaka pri izdavanju vakufske
imovine u zakup, g) nadzor i praćenje legalnosti postupka u poslovima transformacije vakufa (zamjena
vakufskih nekretnina za druge nekretnine i prodaja vakufskih nekretnina radi kupovine drugih
nekretnina u korist vakufa i sl. ),
h) imenovanje mutevelija i nadziranje medžlisa u upravljanju vakufskom imovinom, i) praćenje
aktivnosti vlada i parlamenata u postupku utvrđivanja nacrta zakona o restituciji, i dr.

Fond Bošnjaci. U okviru Vakufske direkcije od 16. aprila 2001. godine djeluje i Fond Bošnjaci, čiji
osnivač je Vakufska direkcija. Programski ciljevi Fonda Bošnjaci su: - obrazovanje i stipendiranje
đaka, studenata i postdiplomaca i drugi programi iz oblasti obrazovanja, - izdavačka i štamparska
djelatnost,- kulturne i sportske aktivnosti,- ostali programi koji doprinose duhovnom i materijalnom
razvoju Bošnjaka.

VAKUF I REPRIVATIZACIJA---U toku procesa transformacije vlasnickih odnosa u jugoslovenskom

društvu, što je neophodni uslov za prelazak na tržišno privređivanje, aktuelizirano je pitanje
reprivatizacije odnosno vracanja ranijim vlasnicima prinudno oduzete imovine u poslijeratnom periodu.
U poslijeratnoj Jugoslaviji nasilno je promijenjena svojinska osnova društva oduzimanjem ili
ogranicavanjem privatnog vlasništva. Ideološko opravdanje tih mjera osigurala je marksisticka teza o
»eksproprijaciji eksproprijatora«. Imovina vjerskih zajednica bila je objekat oduzimanja iz dva razloga:
(1) zbog toga što su vjerske zajednice u predratnoj Jugoslaviji bile važan privatnopravni sopstvenik i
(2) zbog toga što su kvalifikovane kao opasan ideološki protivnik po proces izgradnje »vrlog, novog
svijeta«. U predratnoj Jugoslaviji imovina Islamske (vjerske) zajednice sa svojstvom vakufa
predstavljala je veliki ekonomski potencijal. Prinudno oduzimanje vakufske imovine izvršeno je putem
agrarne reforme,
nacionalizacije i eksproprijacije privatnog vlasništva. Putem agrarne reforme od dotadašnjih vlasnika
oduzeta su određena poljoprivredna dobra i prenijeta u društveno vlasništvo, odnosno dodijeljena
posebno određenim licima. Agrarnom reformom iz 1945. proglašeno je da u društvenu svojinu prelaze
i zemljišni posjedi svih vrsta zadužbina i pojedinih bogomolja ukljucujuci džamije, tekije, vakufe i sl.
(Zakon o agrarnoj reformi i kolonizaciji od 27. VII 1945). Prema podacima iz 1955, u prvoj
poslijeratnoj deceniji na razlicite nacine oduzeto je 3197 dunuma vakufskog zemljišta. Putem
5
nacionalizacije izvršene 1946, 1948. i 1958. ostvareno je dominantno državno odnosno društveno
vlasništvo u svim privrednim granama i u oblasti nekretnina. Naknada za nacionalizovana dobra davala
se u obveznicama koje su glasile na donosioca. Poseban udar na vakufsku imovinu izvršen je Zakonom
o raspolaganju stanovima i poslovnim prostorijama od 17. II 1945. i Zakonom o nacionalizaciji
najamnih zgrada i građevinskog zemljišta od 28. XII1958. s obzirom na okolnost da su ti objekti
predstavljali najveci dio vakufskog fonda u urbanim sredinama. Ovim zakonom Islamskoj (vjerskoj)
zajednici oduzete su sve stambene i poslovne zgrade osim onih koje služe usko definisanoj vjerskoj
djelatnosti (vjerski obredi, vjerski poslovi i stanovi vjerskih službenika). Za nacionalizovane zgrade sa
zemljištem na kome se nalaze određena je naknada ranijem vlasniku u iznosu od deset odsto stanarine
koja je placana za tu zgradu na dan stupanja na snagu Zakona i to za vrijeme od pedeset godina u
jednakim mjesecnim obrocima pocevši od 1. I 1959. Za neizgrađeno vakufsko zemljište naknada je
predviđena po tarifi za eksproprijaciju. Putem eksproprijacije, odnosno oduzimanja prava vlasništva od
njegovog titulara uz naknadu a na osnovu opšteg interesa, izuzeti su iz vlasništva Islamske (vjerske)
zajednice brojni objekti u gradovima. Radilo se najcešce o dotrajalim zgradama, neizgrađenom
zemljištu i grobljima a na njihovim mjestima građeni su privredni, stambeni, komunalni i zdravstveni
objekti. U strucnim krugovima iznosi se da je za proces reprivatizacije neophodno osigurati pravne
pretpostavke stavljanjem van snage zakona na osnovu kojih je izvršeno prinudno oduzimanje imovine i
promjenom ustavnih odredaba koje se ticu svojinsko-pravnih odnosa. U pogledu vjerskih zajednica
potrebno je promijeniti ustavne odredbe po kojima one mogu »u granicama određenim zakonom, imati
pravo svojine na nekretnine« (cl. 174 Ustava SFRJ, cl. 184 Ustava SR BiH itd). Vjerske zajednice se
moraju izjednaciti sa fizickim licima u pogledu prava svojine na nekretninama. Aktivnost Islamske
zajednice u pogledu povracaja prinudno oduzete vakufske imovine zapocela je uporedo sa najavom
procesa privredne, politicke i pravne reforme u Jugoslaviji. Najviši funkcioneri Zajednice postavili su
odgovarajuce zahtjeve politickim organima. Operacionalizacija tih zahtjeva uslijedila je odlukom
Vrhovnog sabora Islamske zajednice od 6. X 1990. kojom su zaduženi mešihati da do kraja ramazana
(aprila) 1991. sacine popis svih vakufskih nekretnina na svojim podrucjima, kako onih koje su oduzete
nakon 1945. tako i onih koje su i sada u posjedu Islamske zajednice. Vrhovni sabor ce uputiti saveznim
organima zahtjev za povracaj oduzete imovine a sabori u pojedinim republikama uputice zahtjev
nadležnim republickim vlastima. Postupajuci po ovoj odluci Mešihat u Sarajevu donio je 12. XI 1990.
zakljucak o tome da javno upozori sve one koji po bilo kom osnovu drže vakufsku imovinu da ce se
smatrati ništavim svi ugovori koji bi imali za predmet otuđivanje te imovine. Prije toga, Mešihat je 29.
V 1990. zatražio od svih odbora Islamske zajednice da izvrše saborski zakljucak o registraciji
vakufskih nekretnina. Posebnim uputstvom nabrojani su svi potrebni podaci i dokumenti neophodni za
uspostavljanje registra vakufskih nekretnina. Tražene podatke dostavilo je oko pedeset odbora.

NASTANAK VAKUFA U BOSNI I HERCEGOVINI

Osmanski krajišnici iz Skoplja su bili najistureniji sultanovi vojno-administrativni zastupnici prema
zapadu. Kao takvi skopski krajišnici su odigrali presudnu ulogu u potkopavanju i rušenju
srednjovjekovne Bosne. Bosna je neprekidno bila pod njihovim nadzorom i sve osmanske vojne i
političke akcije prema njoj polazile su iz Skoplja. U toku 1434.-35.g. Ishak-beg je više puta pod raznim
izgovorima sa pozivima ili bez poziva domaćih velmoža upadao u Bosnu. U periodu 1435. do 1448. g.
skopski krajišnici su napokon učvrstili osnovne pozicije u jugoistočnoj Bosni. Kao primjer je i prva
podignuta džamija u Ustikolini (Turhan Emin-begova džamija) tridesetih godina XV stoljeća, što je
sigurno znak da su na tom području živjeli muslimani. Konačno zauzimanje tvrđave Hodidjeda 1448.
g. predstavlja osnovicu turske vlasti u Bosni. Zaposjedanjem Hodidjeda sultan je konačno dobio
6
ključeve za konačno osvajanje Bosne. Na zaposjednutom dijelu Bosne Osmanlije su vjerovatno oko
1455. g osnovale Bosansko krajište kao svoju prvu vojnu jedinicu na bosanskom tlu. Na čelu krajišta je
bio Ishak-beg Ishaković. Dolaskom Osmanlija na područje zatečenih varoši ili na drugim mjestima
razvijaju se gradovi osmanskog tipa (kasabe). Jedna od institucija koja je najviše doprinijela razvitku
gradova je «vakuf». Osnivanje gradova u osvojenim dijelovima teritorije je bilo jedino rezultat državne
politike, dok se vakufi javljaju kao izvršioci te politike uvjetovani javnim potrebama, najviše
strategijskim i komunikacijskim. S obzirom da je u osmanskom periodu osnivanje kasaba započinjalo
obično izgradnjom džamija, a u nekim slučajevima derviških tekija, sa stanovišta ko je bio graditelj
najranijeg kulturnog objekta na određenom lokalitetu. Značajni doprinos u širenju islama u osmanskom
periodu dali su derviški redovi. Oni su išli u sastavu vojske i podizali svoje tekije (zavije). Tekije su
privremeno bile u funkciji prometa i svratišta. Derviši su svoje zavije osnivali po vlastitom nahođenju,
a kasnije su od sultana dobijali određenu zemlju za njihovo izdržavanje koju su zavještali za zavije i
osnivali tako svoje vakufe. Kao primjer da je derviška komponenta bila vidljiva i u našim krajevima
govore i činjenice. Iako značajna ova derviška komponenta je bila skromna, slabašna i kratkotrajna jer
tamo gdje je i postojala dolazila je ubrzo u sjenu službene islamske linije, jer kratko iza tekija su
podizani drugi znatno vredniji i značajniji vakufski objekti, džamije, mesdžidi i dr.
Druga varijanta u formiranju gradskih naselja a time i osnivanju prvobitnih vakufa sastojala se u
činjenici da su na raznim punktovima gdje su oformljivane kasabe kao prve značajne vakufske
građevine podizane tzv. "carske džamije", koje su faktički bile državne. Tako je od sedamdesetih
godina XV stoljeća do sedamdesetih godina šesnaestog stoljeća, tj. od vladavine Mehmeda II do kraja
vladavine Sulejmana II, bilo u Bosni podignuto 25 carskih džamija kojima su bili određeni temelji
slijedećih kasaba: Sarajevo i Zvornik prije 1481.g., Foča, Rogatica, Višegrad, Srebrenica, Travnik,
Prusac, Prozor i Nevesinje prije 1512.g., Knežina, Doboj, Stolac prije 1520.g., Jajce, Banja Luka,
Donja Tuzla, Bijeljina, Gradiška, Kamengrad, Obarci, Glamoč, Dobrun, Blagaj kod Mostara i Jezero
kod Jajca prije 1566.g. Kasnije je na rijeci Uni današnji Kulen-Vakuf osnovan podizanjem džamije
Ahmeta (1603.-1617.). U svim navedenim slučajevima radilo se o najranije podignutim džamijama,
koje su predstavljale početak urbanog formiranja spomenutih kasaba. Ima slučajeva gdje su u jednom
mjestu bile podignute i po dvije carske džamije. Da su navedene džamije bile faktički državne a ne
sultanske ima više dokaza. One nisu imale svoje vakufe iz kojih bi se izdržavale, već su građene
sultanskim naređenjima i službenici tih džamija su plaćani iz državnih para. Sve se to uklapalo u šire
interese osmanskog carstva jer su gradovi predstavljali osnovni oslonac tadašnje države. Tako kada se
u određenim uvjetima na određenim punktovima nije našao lokalni feudalac da iz svojih sredstava
osnivanjem vakufa pospješi razvoj kasaba, tu se miješala država i pospješivala razvoj tih područja.
Treću varijantu osnivanja kasaba odnosno vakufa u Bosni činili su lokalni feudalci. Osnivanje kasaba
na ovaj način uvjetovale su razne potrebe kao što su sigurnost puteva i saobraćaja i sl. koje je utvrđivao
nadležni kadija. U takvim slučajevima, vodeći se moralnim i ekonomskim razlozima, našli su se
pojedini lokalni funkcioneri koji su obično služili na sultanovom dvoru u Istanbulu gdje bi kao imućni
podizali ne samo džamije nego i čitave komplekse građevina u okviru svog vakufa, tako da su u veoma
kratkom vremenskom periodu nicale kasabe sa svim nužnim objektima samo jednog osnivača. Na ovaj
način je osnovan današnji Mrkonjić-Grad odnosno Varcar-Vakuf. Osnovao ga je hadži Mustafa-aga,
sin Mehmed bega, rodom iz istog kraja, koji je krajem XVI stoljeća bio na carskom dvoru kao upravnik
sultanovog harema. Na isti način je osnovana i kasaba Rudo na Limu, koju je osnovao Mustafa-beg
Sokolović oko 1555.g. Tako je također osnovana i kasaba Glasinac kod Sokoca. Osnovao ju je neki
lokalni funkcioner hadži Ibrahim-aga, 1589.g., koji je u okviru svog vakufa podigao: džamiju, karavan-
saraj, mekteb i izvjestan broj dućana.
7
Osnivanje vakufa je između ostalog imalo i značajnu ulogu u islamizaciji stanovništva, jer je vakuf
islamska institucija zasnovana na propisima Šerijata. Njihovim osnivanjem građeni su vjerski objekti
džamije, jedan od osnovnih simbola osmanlijske države. Analizirajući tok nastanka vakufa u BiH može
se uočiti da oni svoj pravi procvat doživljavaju u prvoj polovini XV i XVI stoljeća kada se pojavljuju i
najznamenitiji vakifi kao što su: Ishak-beg Ishaković, Gazi Husrev-beg, Rustem-paša Opuković,
Mehmed-paša Sokolović, Ferhad-beg Sokolović i dr. Uprkos svim nedaćama i presijama koje su vršene
na vakufskoj imovini, pojedini vakufi ovih najznamenitijih dobrotvora su i danas sačuvani i služe
svojoj svrsi.
NAJZNAMENITIJI VAKIFI BOSNE I HERCEGOVINE
Ishak-beg Ishaković. Na položaj krajišnika Skopskog krajišta, kome je i pripadalo Bosansko krajište
Ishak-bega je sultan imenovao 1439.g. Do tada je u tom zvanju bio njegov otac Isa-beg. Sa malim
prekidima on će to ostati do 1463.g. Godine 1463. sultan Mehmed II Fatih postavlja Isa-bega za drugog
sandžak-bega Bosne poslije prvog Mehmed-bega Minetovića. U ime Boga i u sultanovu čast on je
1457.g. u Sarajevu podigao džamiju, u narodu zvana Careva džamija. Osim toga on u blizini konaka
gradi dvor Begluk-saraj, Begluk ili Zabeglukom. Naziv Saraj-ovasi (polje oko dvora) javlja se prvi put
1455.g. To je ime današnjeg Sarajeva. Ishak-beg je između ostalog sagradio i tekiju na Bembaši, han
Kolobara na Baščaršiji, ćupriju preko Miljacke, hamam, izvjestan broj dućana i mlinove na Miljacki.
Podizanjem hana odnosno karavan-saraja sa mnogim dućanima, on je postavio osnove privrednog
centra, a gradnjom mosta omogućio povezivanje najstarijeg naselja oko Careve džamije sa novim
centrom na drugoj obali. Najvjerovatnije je ukopan u haremu Careve džamije. Ako je Ishak-beg
Ishaković bio začetnik grada Sarajeva polovinom 15. stoljeća, onda je Gazi Husrev-beg između
dvadesetih i četrdesetih godina 16. stoljeća njegov stvarni utemeljitelj.
Gazi Husrev-beg. U vrijeme sultana Sulejmana II (1520.-1566.) živi i djeluje najznamenitiji namjesnik
i najveći vakif što ga je Bosna imala Gazi Husrev-beg (1480.-1541.). Rođen je u Rumeliji. Njegov otac
Ferhad-beg koji je rođen u Bosni poginuo je 1486.g. kod Adane kao jedan od vojskovođa sultana
Bajazida II (1481.-1512.) u borbi protiv egipatskog sultana Katibeja. Njegova majka Seldžuka bila je
kćer sultana Bajazida rano je umrla još za očeva života. Nakon osvajanja Beograda 1521.g. u kome
učestvuje, Husrev-beg dobiva počasni naziv Gazi. Sam Beograd je bio ključ zauzimanja bogate
Ugarske i kapija Srednje Evrope. Nakon zauzimanja Beograda Gazi Husrev-bega je sultan fermanom
imenovao bosanskim sandžak-begom. Prvi njegov boravak u tom zvanju u Sarajevu bio je 1521. do
1525.g. To vrijeme je bilo ispunjeno ratovima po susjednim hrvatskim i mletačkim krajevima. Godine
1522. zauzima Knin i Skradin, a 1523. Ostrovicu. Naredne dvije godine (1524.-1525.) bezuspješno
opsjeda Jajce i zbog trenutnih neuspjeha biva nakratko premješten iz Bosne. Već u januaru 1526.g.
ponovo je na čelu Bosanskog sandžaka i na tom položaju ostaje osam godina do 1534.g. U ovom
periodu Gazi Husrev-begje učestvovao u Mohačkoj bici 1526.g., osvojio Obrovac 1527.g., a Jajce i još
dvanaest kasaba 1528.g. Sudjeluje sa vojskom i pri opsadi Beča i Kiseka. Godine 1538. Gazi Husrev-
beg zauzima Trogir, Nadin i Knin, a 1539.g. i Sinj. U ovom razdoblju on u Sarajevu podiže svoju
monumentalnu džamiju (1530.-1531.) i niz drugih objekata. Samo u Sarajevu je 1532.g. Gazi Husrev-
begov vakuf brojao 202 objekta. Treće Gazi Husrev-begovo namjesnikovanje u Bosni je započelo
1536.g. U tom periodu namjesnikovanja Gazi Husrev-beg je ratovao, ali i gradio hajrate u Sarajevu.
Godine 1537. završava čuvenu medresu Kuršumliju. U prvo vrijeme medresa se zvala Seldžukija, po
njegovoj majci, a kasnije dobiva naziv Kuršumlija po olovnom krovu. Begova medresa je u prvo
vrijeme bila viša šerijatska škola u koju su radi doškolovavanja dolazile i kadije. Osim predmeta iz
područja šerijatskog prava i više vjerske naobrazbe, u ovoj su višoj školi predavani retorika i ostalo što
8
iziskuje običaj i mjesto. Kasnije medresa postaje srednjoškolska vjerska škola. U proteklom periodu
postojanja Begove medrese se pokazalo da je to jedna od najznačajnijih ustanova bošnjačko-
muslimanskog naroda. Osim medrese i džamije Gazi Husrev-beg podiže i biblioteku, bezistan, imaret,
mekteb, više hanova, musafirhana, hanikah - žensku školu i banju. Svojim hajratima i velikim
objektima Gazi Husrev-beg se uz Ishak-bega Ishakovića svrstao u utemeljivače šeher Sarajeva. Gazi
Husrev-beg je ubijen l541.g. od strane jednog brđanina. Ukopan je u turbetu kojeg je za života sagradio
pored svoje džamije. Tu je i turbe njegovog prvog mutevelije Murat-bega Tardića. On je stanovao u
Ćurčića mahali, nije se ženio i nije imao potomstva.
Rustem-paša Opuković . U vrijeme Gazi Husrev-bega živi i veliki vezir Rustem-paša Opuković. Rođen
je u okolici Sarajeva. Kao malo dijete doveden je u Istanbul gdje je veoma brzo napredovao. Sultan
Sulejman II ga je smatrao razboritim, punim vrlina i veselog duha. Oženio se sultanovom kćerkom
Mihrimom i postao miljenik punice Hurem-sultanije-Rokselane. Već l544.g. je u zvanju valikog vezira.
Na taj položaj je ponovo doveden l555.g. U tom zvanju ostao je do smrti 1561.g. Iza Rustem-paše
ostalo je ogromno blago. U Istanbulu je podigao džamiju Mihrimah, medresu, karavan-saraj, hamam i
biblioteku. Sam Mimar Sinan, najpoznatiji osmanski arhitekt, podigao mu je 19 objekata. U rodnom
Sarajevu podigao je Brusabezistan, most preko Željeznice na Ilidži i pored mosta han. Rustem-pašin
brat, zvani Karađoz-beg, sagradio je niz objekata u Mostaru. Drugi Rustem-pašin brat podigao je
džamiju u Sarajevu gdje mu je živjela sestra.
Mehmed-paša Sokolović (1505.-1579.). Među najpoznatijim Bosancima u osmanskoj državi
nesumnjivo prvo mjesto zauzima Mehmed-paša Sokolović. On je bio najveći i najznačajniji veliki vezir
u osmanskoj državi za vrijeme tri sultana. Mehmed-paša je rodom iz sela Sokolovići blizu Rudog. Još
kao dijete doveden je u Edirnu, gdje je i školovan. Kao mladić učestvuje u Mohačkoj bici 1526.g. i
opsadi Beča 1529.g. Nakon toga je postao admiral. Uspješna karijera Mehmed-paše se nastavlja i on
1549.g. postaje rumelijski beglerbeg. U ratu protiv Habsburške monarhije Mehmed-paša je glavni
komandant cjelokupne osmanske vojske. Godine 1555. dobija zvanje trećeg vezira, zbog vojničkih
zasluga, a 1651.g. postaje drugi vezir. Godinu dana kasnije postaje zet sultana Selima II. Kao
šezdesetogodišnjak 1565.g. on dostiže svoj najveći uspjeh i postaje veliki vezir osmanske države. Na
tom položaju ostaje punih 14 godina. Godine 1566. zajedno sa sultanom Sulejmanom II, on opsjeda
tvrđavu Siget u jugozapadnoj Mađarskoj koju je branio Nikola Zrinjski. U toku te bitke sultan je umro,
a Sokolović je prikrio njegovu smrt kako vijest o tome ne bi negativno utjecala na njegovu vojsku. Tek
kada je novi sultan Selim II preuzeo vlast, Sokolović je obavijestio vojsku i narod o Sulejmanovoj
smrti. Za vrijeme sultana Selima II i Murata III on je bio stvarni upravljač osmanske države. Kao veliki
vezir 1568.g. prisiljava Habsburšku monarhiju na mir, a 1571.g. zauzima Jemen. Sokolović obnavlja i
osmansku flotu kojaje poražena i oslabljena kod Lepanta 1571.g. Mehmed-paša radi i na razvoju
školstva, umjetnosti i književnosti. Čak je planirao prokopavanje kanala Don-Volga kako bi kanalom
spojio Crno more sa Kaspijskim jezerom. Imao je u planu i prokopavanje Sueckog kanala. U njegovo
vrijeme, zahvaljujući njegovoj pomoći i razumijevanju, obnovljena je Pećka patrijaršija 1577.g. na čelu
sa njegovim rođakom Makarijem. U rodnom selu je sagradio džamiju. Najveće arhitektonsko djelo
jeste njegov most u Višegradu 1571.g., dug 180 m sa 11 lukova. Njegovom smrću započinje period
opadanja moći Osmanske carevine.
Ferhad-beg Sokolović . Bio je amidžić znamenitog Mehmed-paše Sokolovića. Prije nego što je postao
bosanski sandžakbeg obavljao je dužnost kliškog sandžakbega. Godine 1566., u ratu protiv Mlečana,
zauzima Zemunik, Brodin, Bijelu Stijenu, a 1570. i tvrđavu Vespoljac, kojoj daje ime Seddi islam-
Bedem islama. Sposobnost vojskovođe i ratnika Ferhad-beg iskazuje u Kiparskim ratovima (1571.-
9
1574.). On tada sa vojskom napada šibenski i zadarski kotar. Poslije zauzimanja Zemunika, Pločnika,
Skradina, Drniša, Obrovca, Pule, Vičeva, Ferhad-beg znatno proširuje teritorij Kliškog sandžaka. Da bi
spriječio veliki napad hrvatske vojske na Bosnu, Ferhad-beg je porazio zagrebačkog kanonika Franju
Filipovića i poslao ga u Istanbul gdje je kanonik prešao na islam dobivši ime Mehmed. Zbog velikih
ratnih zasluga Ferhad-beg je 1574.g. postavljen za bosanskog sandžakbega. Od tada počinje njegovo
ratovanje po Sloveniji i Hrvatskoj. Prvi put kao sandžakbeg Bosne poveo je vojni pohod prema Bihaću
sa 12 000 vojnika. Već 1575.g kod Budačkog postiže veliku pobjedu. Na ime zarobljenog sina grofa
Auerspega, dobio je 30 000 dukata. Od tog novca sagradio je džamiju nazvavši je po svom imenu
Ferhadija. Godine 1576. on zauzima Bužim i Cazin, a 1577. Mutnik, Veliku Kladušu, Šturlić, Pećigrad,
Podzvizda. Tako je on zauzeo sva mjesta oko Une izuzev Bihaća. Kada je 1580.g. osnovan Bosanski
ejalet, za njegovog prvog beglerbega imenovanje Ferhad-beg koji je dobio titulu paše. Na tom položaju
ostao je 8 godina. Godine 1588. imenovan je za budimskog beglerbega gdje je proveo dvije godine, a
1590. godine je ubijen. Ukopan je u svom turbetu pored džamije Ferhadije. U gradu na Vrbasu Ferhad-
beg je podigao 216 javnih objekata, od kojih je najznačajnija džamija. U neposrednoj blizini dao je da
se podigne 200 dućana, karavan-saraj, hamam, saraj-dvor te još neki objekti. S pravom se može reći da
ono što je Gazi Husrev-beg za Sarajevo, to je Ferhad-beg za Banju Luku. Ferhad-beg je isto kao i
Mehmed-paša Sokolović bio veoma sređen, pribran i odmjeren, brižljivo odgojen u islamu.
Hadži Mehmed-beg Karađoz . Hadži Mehmed-Karađoz je najveći legator Mostara i cijele Hercegovine.
Rođen je u Potocima u Bijelom polju, 12 km sjeverno od Mostara. U narodu je poznat pod imenom
Karađoz-beg, a taj nadimak je dobio zbog svoje naočitosti (karađoz-crnook). Iz njegove vakufname se
saznaje da je imao tri sina: Muhameda, ]usufa i Sulejmana, a iz natpisa na džamiji se razumije da je bio
brat velikog vezira Rustem-paše Opukovića. Karađoz je umro u Mostaru oko 1564.g., gdje je sigurno i
sahranjen u groblju pored svoje džamije. Karađoz-beg je 1557.g. u Mostaru sagradio džamiju pod
kupolom i uz nju mekteb, medresu, biblioteku, imaret i musafirhanu. Pored ovih zadužbina on je
podigao i mesdžid u Potocima, dva mekteba u Konjicu i Potocima, četiri mosta: u Konjicu, na Buni i
dva u Lištici i po jedan han u Mostaru, Konjicu, Čičevu i Potocima. Iz sredstava ovog vakufa sagrađen
je kasnije i jedan hamam u Blagaju, mali kameni mostić kod džamije u Potocima i česma i šadrvan
pored džamije u Mostaru. Za izdržavanje navedenih ustanova uvakufio je 42 trgovačka dućana u
mostarskoj čaršiji, 16 tabhana blizu imareta u kojima posluju kožari (tabaci), 6 mlinica i 2 stupe za
valjanje sukna u selu Knešpolje u nahiji Blato, osam mlinica i dvije stupe na izvoru Bune, nešto zemlje
u Mostaru i Knešpolju i 300 000 osmanlijskih dirhema u gotovom. Godine 1889.g. ovaj vakuf je imao
u svome posjedu 271 dućan, 10 magaza, 1 pekaru i pet grobalja. Ono što je Gazi Husrev beg bio za
Sarajevo, Ferhadbeg za Banja Luku, to je Karađoz-beg bio za Mostar.
Ali-paša Rizvanbegović. Ali-pašaje najveći vakif Stoca. On je 1836.g. uvakufio slijedeće: sve stupe u
kasabi Stocu čiji broj i lokacije susjedi znaju, pekaru i pet dućana u velikoj čaršiji, londžu kod bašče
koja je poznata u narodu pod imenom "mešćema", kafanu sa sobom na spratu koja se nalazi kod
brijačnice Salih-bega Jašarbegovića, tri dućana i magazu u mahali Podgrad i nekoliko mlinica i
vinograda u Stocu i okolini. Dalje je ostavio 3 000 groša. Ovaj vakuf je 1889.g. u svome posjedu imao
slijedeće: 11 dućana, 6 kuća, 4 mlinice, stupu, kafanu, 15 vinograda, 2 njive, 2 maslinjaka i 2 gradilišta.
Odredio je da se iz prihoda navedenih nekretnina izdržavaju njegove zadužbine u Stocu.

10
NASLJEDNO PRAVO
U vezi pritužbi pojedinih žena koje su ostale bez imovine poslije smrti muža u bitci na Uhudu Allah
dž.š., je objavio ajet u kome se općenito određuje da muške i ženske osobe imaju pravo na nasljedstvo:
‫ضا‬ ً ‫َصيبًا َم ْف ُرو‬ ِ ‫ان َو ْاْل َ ْق َربُونَ ِم َّما قَ َّل ِم ْنهُ أ َ ْو َكث ُ َر ۖ ن‬ ِ َ‫َصيب ِم َّما ت ََركَ ْال َوا ِلد‬ ِ ‫اء ن‬ ِ ‫س‬َ ِ‫ان َو ْاْل َ ْق َربُونَ َو ِللن‬ ِ َ‫َصيب ِم َّما ت ََركَ ْال َوا ِلد‬ ِ ‫ِل ِلر َجا ِل ن‬
Muškarcima pripada dio onoga što ostave roditelji i rođaci, a i ženama dio onoga što ostave roditelji i
rođaci, bilo toga malo ili mnogo, određeni dio. (EnNisa, 7)
Ovim ajetom je započelo dokidanje predislamskog nasljeđivanja, postepeno. Naredna tri ajeta su
regulisali nasljedno pravo u potpunosti:
ۖ‫ف‬ ُ ‫ص‬ ْ ِ‫احدَة ً َفلَ َها الن‬
ِ ‫َت َو‬ ْ ‫سا ًء فَ ْوقَ اثْنَتَ ْي ِن َفلَ ُه َّن ثُلُث َا َما ت ََركَ ۖ َو ِإ ْن كَان‬ َ ِ‫ّللاُ فِي أ َ ْو ََل ِد ُك ْم ۖ ِللذَّك َِر ِمثْ ُل َح ِظ ْاْل ُ ْنث َ َيي ِْن ۖ فَإ ِ ْن ُك َّن ن‬ َّ ‫ُوصي ُك ُم‬ ِ ‫ي‬
ُ
‫ث ۖ فَإ ِ ْن َكانَ لَهُ ِإ ْخ َوة فَ ِِل ِم ِه‬ ُّ ُ َ
ُ ُ‫ُس ِم َّما ت ََركَ ِإ ْن َكانَ لَهُ َو َلد ۖ فَإ ِ ْن َل ْم يَ ُك ْن لَهُ َو َلد َو َو ِرثَهُ أبَ َواهُ فَ ِِل ِم ِه الثل‬ ُ ‫اح ٍد ِم ْن ُه َما ال ُّسد‬ ِ ‫َو ِْلَبَ َو ْي ِه ِل ُك ِل َو‬
‫ّللاَ كَانَ َع ِلي ًما‬ َّ ‫ّللاِ ۖ إِ َّن‬ َّ َ‫ضةً ِمن‬ َ ‫ب لَ ُك ْم نَ ْفعًا ۖ فَ ِري‬ ُ ‫ُوصي بِ َها أ َ ْو دَي ٍْن ۖ آبَاؤُ ُك ْم َوأ َ ْبنَاؤُ ُك ْم ََل تَد ُْرونَ أَيُّ ُه ْم أ َ ْق َر‬ ِ ‫صيَّ ٍة ي‬ ِ ‫ُس ۖ ِم ْن بَ ْع ِد َو‬ ُ ‫ال ُّسد‬
‫َح ِكي ًما‬
Allah vam naređuje da od djece vaše – muškom pripadne toliko koliko dvjema ženskima. A ako bude
više od dvije ženskih, njima – dvije trećine onoga što je ostavio, a ako je samo jedna, njoj – polovina.
A roditeljima, svakome posebno – šestina od onoga što je ostavio, ako bude imao dijete; a ako ne bude
imao djeteta, a nasljeđuju ga samo roditelji, onda njegovoj materi – trećina. A ako bude imao braće,
onda njegovoj materi – šestina, pošto se izvrši oporuka koju je ostavio, ili podmiri dug. Vi ne znate ko
vam je bliži, roditelji vaši ili sinovi vaši. To je Allahova zapovijed! – Allah, zaista, sve zna i mudar je.
(EnNisa, 11)
‫ُوصينَ ِب َها أَ ْو دَي ٍْن ۖ َولَ ُه َّن‬ ِ ‫صيَّ ٍة ي‬ ِ ‫الربُ ُع ِم َّما ت ََر ْكنَ ۖ ِم ْن َب ْع ِد َو‬ ُّ ‫ف َما ت ََركَ أ َ ْز َوا ُج ُك ْم ِإ ْن لَ ْم َي ُك ْن لَ ُه َّن َولَد ۖ فَإ ِ ْن َكانَ لَ ُه َّن َولَد فَلَ ُك ُم‬ ُ ‫ص‬ْ ‫َولَ ُك ْم ِن‬
‫صونَ ِب َها أ َ ْو دَي ٍْن ۖ َو ِإ ْن َكانَ َر ُجل‬ ُ ‫صيَّ ٍة تُو‬ ِ ‫الربُ ُع ِم َّما ت ََر ْكت ُ ْم ِإ ْن لَ ْم يَ ُك ْن لَ ُك ْم َولَد ۖ فَإ ِ ْن َكانَ لَ ُك ْم َولَد فَلَ ُه َّن الث ُّ ُمنُ ِم َّما ت َ َر ْكت ُ ْم ۖ ِم ْن بَ ْع ِد َو‬ ُّ
‫ص َٰى‬ َ ‫صيَّ ٍة يُو‬ ِ ‫ث ۖ ِم ْن بَ ْع ِد َو‬ ُ ُّ
ِ ‫ش َركَا ُء فِي الثل‬ َٰ َ
ُ ‫ُس ۖ فَإ ِ ْن َكانُوا أ ْكث َ َر ِم ْن ذَلِكَ فَ ُه ْم‬ ُ ‫اح ٍد ِم ْن ُه َما ال ُّسد‬ ُ َ َ َ
ِ ‫ث ك َََللَة أ ِو ْام َرأة َولَهُ أخ أ ْو أ ْخت فَ ِل ُك ِل َو‬ َ ً ُ ‫ُور‬ َ ‫ي‬
‫ّللاُ َع ِليم َح ِليم‬َّ ‫ّللاِ ۖ َو‬ َّ َ‫صيَّة ِمن‬ً ِ ‫ار ۖ َو‬ ٍ ‫ض‬ َ
َ ‫بِ َها أ ْو دَي ٍْن َغي َْر ُم‬
A vama pripada – polovina onoga što ostave žene vaše, ako ne budu imale djeteta, a ako budu imale
dijete, onda – četvrtina onoga što su ostavile, pošto se izvrši oporuka koju su ostavile, ili podmiri dug.
A njima – četvrtina onoga što vi ostavite, ako ne budete imali djeteta; a ako budete imali dijete, njima –
osmina onoga što ste ostavili, pošto se izvrši oporuka koju ste ostavili, ili podmiri dug. A ako muškarac
ili žena ne budu imali ni roditelja ni djeteta, a budu imali brata ili sestru, onda će svako od njih dvoje
dobiti – šestinu; a ako ih bude više, onda zajednički učestvuju u trećini, pošto se izvrši, ne oštećujući
nikoga, oporuka koja je ostavljena ili podmiri dug; to je Allahova zapovijed! – A Allah sve zna i blag
je.
(EnNisa, 12)
‫ف َما ت ََركَ ۖ َوه َُو يَ ِرث ُ َها ِإ ْن َل ْم يَ ُك ْن لَ َها َولَد ۖ فَإ ِ ْن كَانَت َا‬ ُ ‫ص‬ ْ ِ‫ْس لَهُ َولَد َولَهُ أ ُ ْخت فَلَ َها ن‬ َ ‫ّللاُ يُ ْفتِي ُك ْم فِي ْالك َََللَ ِة ۖ ِإ ِن ْام ُرؤ َهلَكَ لَي‬ َّ ‫يَ ْستَ ْفتُونَكَ قُ ِل‬
‫َيءٍ َع ِليم‬ ُ
ْ ‫ّللاُ بِك ِل ش‬ َّ ‫َضلوا ۖ َو‬ ُّ َ ُ
ِ ‫ّللاُ لك ْم أ ْن ت‬َ َ ْ ُ ْ ْ
َّ ُ‫سا ًء فَ ِللذك َِر ِمث ُل َح ِظ اْلنث َيي ِْن ۖ يُ َب ِين‬ َّ ً ْ
َ ِ‫ان ِم َّما ت ََركَ ۖ َوإِ ْن كَانُوا ِإخ َوة ً ِر َجاَل َون‬ ِ ‫اثْ َنتَي ِْن َفلَ ُه َما الثُّلُث‬
َ
Oni traže od tebe rješenje. Reci: "Allah će vam kazati propis o 'kelali'": ako neko umre, i ne bude imao
djeteta, a ima sestru, njoj – polovina njegove ostavštine, a on će naslijediti nju ako ona ne bude imala
11
dijete; a ako su dvije, njima – dvije trećine njegove ostavštine. A ako su oni braća i sestre, onda će
muškarcu pripasti dio jednak koliko dvjema ženama. To vam Allah objašnjava, da ne zalutate. A Allah
zna sve. (EnNisa, 176)
Nasljedno pravo je grana šerijatskog prava koja ulazi u opus građanskog prava i blisko je vezano za
porodično pravo. Za građansko pravo je vezano uvažavajući činjenicu da je povezano sa vlasništvom
(prenos imovine sa jednog lica na drugo), dok je veza sa porodičnim pravom očita jer je riječ o
nasljeđivanju bliskih srodnika. Nasljedna pravna nauka se razlikuje u objektivnom i subjektivnom
smilsu. U objektivnom podrazumijeva skup pravnih pravila koja regulišu i određuju prelaz imovine sa
umrlog na nasljednike. Nasljedno pravo u subjektivnom smislu podrazumijeva pravo lica da naslijedi
zaostavštinu ili nasljedni dio – riječ je o pravu na nasljeđivanje. Nasljeđivanje je prelaz imovine
izvijesnog lica koje je umrlo na neko drugo živo lice putem nasljedstva ili putem testamenta. U
islamsko-pravnoj literaturi nasljedno pravo u objektivnom smlislu naziva se 'ilmu-l-feraiz ili 'ilmu-l-
miras, a nasljedno pravo u subjektivnom smislu el-'irsu.
Nasljedstvo je regulisano i sunnetom (dijelovi za nene) i idžmaom (dijelovi za djeda i unuke). Propisi o
nasljedstvu su veoma detaljni što nije slučaj sa ostalim propisima. (‘’Bog vam je to razgovjetno
istumačio, da ne biste zabludili, Bog zna sve stvari’’). Poslanik je kao Zakonodavac (Šari’) posebno
skrenuo pažnju na feraiz o bodrio ashabe da se njome bave. Jedne je prilike rekao da je nasljedno
pravo polovica znanja: TUALLIMUL FERAIDA VE ALLEMUHE NNASU FEINNEHA NISFUL
ILMI. Feraidatun znači određeno, fiksirano, od Boga naredba ili zapovijed. Feraiz se dakle osniva na
tri glavna šeriatska izvora: Kur’an, Sunnet i idžmai ummeti.
Poslanik, a.s., je rekao: Izučavajte nasljedno pravo i druge njemu podučavajte, ja sam smrtnik, nauka
će išćeznuti, a sumnja će se pojaviti, tako da će se dvojica razići po pitanju nasljedstva i neće naći
nikoga ko će ga razriješiti. (Tirmizi, Ahmed, Hakim)
Kod predislamskih arapa bilježimo odsustvo nadplemenskog autoriteta, zakonodavne, sudske i izvršne
vlasti. Islam uvodi državu, sudstvo, zakonodavstvo. Prva karakteristika predislamskog prava jeste to
što je poznavalo privatnu svojinu. Druga karakteristika jeste struktura porodice: članovi bratstva i
rodovi vode porijeklo od zajedničkih predaka muškom vezom; žene su objekt prava, bračnog ugovora i
ne ubrajaju se u srodničku grupu; ženska lica, supruge, maloljetni sinovi i starci nisu nasljeđivali,
nasljeđivao je samo onaj ko konja jaše i sablju paše: udovice su smatrane dijelom ostavštine i prelaze u
ruke nasljednika, kćerke prestaju biti članom prirodne porodice udajom, a maloljetnici jer se nisu mogli
boriti.

Nasljedni red kod predislamskih arapa - neseb (krvno srodstvo), - sebeb (poseban razlog)
1. Nasljeđuju najbliži muški agnat, asaba, a to je lice vezano za ostavitelja jedino muškom
vezom (sin, sinov sin, sinova kći, otac, očev otac). Asaba je prvobitno značila oni koji zajedno idu u
boj i za koje se veže zajednička osveta.
2. Žene ili kognati su isključeni. Kognat je lice vezano za ostavitelja jedino ženskom vezom
(kćer od kćerke, sin od kćerke, majčin otac, otac majčinog oca).
3. Potomci, descendenti, imaju prednost nad precima, ascedenti, a preci imaju prednost u
odnosu na pobočne srodnike, kolaterale.
4. Kao poseban razlog za nasljeđivanje bila je adopcija, tebenna, ili usvajanje. Potpuno
usvajanje, kamil, predstavlja usvajanje djeteta u punom kapacitetu, gdje dijete prekida sve
administrativne veze sa pravom porodicom i uzima prezime i ime nove porodice. Relativno usvajanje

12
ili nepotpuno, nakis, predstavlja usvajanje kod kojeg dijete zadržava veze ali nove roditelje nasljeđuje u
njihovom kapacitetu nasljednika.
5. Ugovor o prijateljstvu i nasljeđivanju jeste ugovor dva lica da će jedan za drugoga plaćati
krvarinu, svjedočiti i nasljeđivati.

Nasljedno pravo je skup pravnih propisa koji uređuju prelaz zaostavštine umrlog lica na neko drugo
živo lice. Umrlo lice je ostavitelj. Nasljednik je osoba na koju prelazi zaostavština. Imovina koja se
nasljeđuje je zaostavština. Nasljeđivanje se osniva na tri načina: 1. Krvno srodstvo, 2. Valjana bračna
veza, 3. Zaštitništvo (patronat). Pretpostavke nasljeđivanja su: 1. Smrt ostavitelja, 2. Pravo na
nasljeđivanje (nije ugovor), 3. Postojanje nasljednika (živi nasljednik), 4. Sposobnost nasljeđivanja. Iz
zaostavštine se podmiruju troškovi liječenja i ukopa, dugovi ostavitelja, vasijjet ostavitelja, prelaz i
urudžbe čiste ostavine. Iz zaostavštine se podmiruju svi potrebni i uobičajeni troškovi ukopa, umjereni.
Ako nema zaostavštine troškove ukopa snosi onaj koji je bio dužan da umrlog izdržava. Ako je i on
siromašan onda će troškove snositi bejtul mal. Iz zaostavštine se moraju podmiriti svi priznati dugovi.
Iz ukupne zaostavštine mora se izdvojiti vasijje ili oporuka ostavitelja. Vasijet je naređenje ostavitelja
vezano za cijelu imovinu ako nema nasljednika ili za 1/3 ako ima ostavitelja. Vasijjet je korist
izvjesnim licima ili institucijama, poimenice se navesti trebaju osobe i predmeti. Za valjanost vasijjeta
potrebno je: da je oporučitelj sposoban da rasporedi svoju imovinu, da onaj kome je vasijet učinjen
bude sposobna preuzeti je, da ne bude iznos vasijeta od jedne trećine imovine ako ima ostavitelja, da
ostavitelj ne bude prezadužen, da vasijet ne bude zakonskom nasljedniku. Vasijjet važi u korist začetog
djeteta.

Imovinski izdaci
1. Troškovi liječenja i ukopa, koji trebaju biti umjereni, skladno životu kakav je vodila umrla
osoba. Ako umrli nije imao sredstava iz kojih bi se platili ovi izdaci dužnost pada na onoga ko je
dužan da izdržava tu osobu. Međutim, ako nema takve osobe ili je siromašan država plaća
troškove.
2. Dugovi ostavitelja – sve priznate i dokazane dugove onima koji budu tražili. Ako ne bude bilo
sredstava kao ni onoga ko će te dugove otplatiti, kao i u prvom slučaju, dužnost izmirenja
dugova pada na državu.
3. Oporuka ostavitelja – nakon što se izmire troškovi liječenja, ukopa i svi dugovi onda se prelazi
na realizaciju oporuke. Nekada je oporuka farz (kao u slučaju oporuke u kojoj se nalaže plaćanje
duga nekoj osobi).
4. Prelaz imovine na nasljednike ili dioba imovine – tek nakon izmirenja svih troškova liječenja,
ukopa, dugova i oporuke slijedi dioba imovine od onoga što preostane.

SPOSOBNOST NASLJEDNIKA
Devet je vrsta onih koji su sposobni da budu nasljednici:
1. Ashabi feraiz, su lica koja su u srodstvu po muškoj krvi sa ostaviteljem, čiji je alikvotni dio
određen Kur’anom, Sunnetom i idžmaom.
2. Asabai nesebijje (asaba) su srodnici po muškoj krvi sa ostaviteljem a nisu Kur’anom određeni
dijelovi zaostavštine. Oni nasljeđuju cijelu ostavinu ako su sami, a ako ima feraiza onda onaj dio
koji ostane nakon što se odbiju njihovi farzovi.
3. Asabai sebebije su lica koja oslobode svoga roba, ako oslobođeni nema nasljednika onda ga
nasljeđuje njegov osloboditelj. Oslobođeni ni u kom slučaju ne mogu naslijediti osloboditelja.

13
 4. Asabai mevlei itaka su lica u srodstvu po muškoj krvi sa osloboditeljem, i oni nasljeđuju ako
oslobođeni nema nasljednika kao i asabai nesebijja.
5. Ashabur reddi su lica od feraiza koji naslijede onaj dio nakon njihove ostavine koji preostane,
onda kada nema nikog od asaba, to su: brat po majci, vlastita kći, kći od sina, sestra po ocu i
majci, sestra po ocu, sestra po majci, majka i prava nena.
6. Zevil erham su lica po ženskoj krvi u rodu sa ostaviteljem, nasljeđuju cijelu imovinu u slučaju
da nema ni asaba ni feraiza (npr, unuk od kćerke).
7. Mevlei muvalat je lice koje je primilo muvalat (velija, patron) za života ostavitelja da će ga ovaj
naslijediti ako umre prije njega. Ovaj ugovor važi ako je zaštitnik slobodan (nije rob), da ne
bude oslobođeni, da nema nikog drugog od nasljednika po krvnom srodstvu, da država ne bude
mevla, da ne bude nekoga ranije uzeo za mevlai muvalata.
8. Mukarrun leh bin neseb je osoba koja je bila nepoznata ali je ostavitelj izjavio da je s njim u
krvnom srodstvu i pri tome ostao. To je dakle srodstvo po izjavi koje važi samo za osobu
spomenutu od ostavitelja. Ovo srodstvo se ne prenosi na njegove srodnike.
9. Musaleh bi džemi il mali je osoba kojoj je ostavitelj ostavio cijelu zaostavštinu jer nije imao
nikog od nasljednika.
10. Bejtul mali, ako ostavitelj ne ostavi nikome imetak a nema ni nasljednika onda se zaostavština
predaje u bejtul mal, kao sigurnoj vlasti koja će to trošiti u šeriatski propisane svrhe.

Prema učenju hanefijske pravne škole postoje tri grupe nasljednika:

1. ashabu-l-feraiz – lica koja nasljeđuju shodno kur'anskom određenju, oni koji imaju farz
dijelove određene Kur'anom;
2. asaba – srodnici po muškoj liniji (agnati);
3. zevi-l-erham – daleki, udaljeni srodnici.
Ako nema nasljednika kao nasljednika javlja se država (bejtu-l-mal) kao nasljednik.
Prema šijskom učenju nasljedne grupe su sljedeće:

1. zevu-l-furud – lica koja nasljeđuju shodno kur'anskom određenju, tj. ashabu-l-feraiz;

2. zevu-l-karabi – bliski srodnici povezani muškom (agnati) ili ženskom (kognati) linijom;
3. sebeb - osim krvnog srodstva (neseb), šijski nasljedni red govori o posebnom razlogu kao
osnovu nasljeđivanja; sebeb se dalje dijeli na: status supružnika (zevdžijje) i posebni pravni
odnošaj.

NESPOSOBNOST NASLJEDNIKA
Nesposobnost nasljednika je dvojaka: apsolutna i relativna. Apsolutna isključuje dotično lice iz
nasljedstva radi izvjesnih smetnji kao što su:
1. Vjerska raznolikost (nemusliman je nesposoban da naslijedi muslimana),
2. Ubistvo (nedostojan je da naslijedi ubica koji je svoga ostavitelja ubio iz predumišljaja , osim ako
nije malodoban ili slabouman),
3. Ropstvo (nesposobno da nasljeđuje je lice koje nije slobodno, jer bi njegovo nasljedstvo pripalo
njegovom gospodaru).

14
Relativna nesposobnost isključuje lice iz nasljedstva radi toga što postoji drugo lice, može biti potpuno
i djelimično. Šest je lica koje se ne mogu potpuno isključiti: otac, majka, sin, kći, suprug i supruga.
Kod djelimične nesposobnosti umanjuje se dio radi toga jer postoji neko drugo lice među
nasljednicima.

ALIKVOTNI DIJELOVI – FARZOVI

To su šest dijelova: polovina 1/2, četvrtina 1/4, osmina 1/8, dvije trećine 2/3, trećina 1/3, šestina 1/6

POLOVINA se kao farz spominje na tri mjesta za osobe: kćerka, muž i sestra.
- Za kćerku (ve in kanet vahideten felehennisfu-ako bude jedno žensko dijete pripada mu
polovina).
- Za muža (ve lekum nisfu ma tereke ezvadžukum inlem jekunlehunne veled-i muževima pripada
polovina od onog što ostave žene vaše ako ne budu imale djece)
- Za sestru (inimruun heleke lejse lehu veledun ve lehu uhtun feleha nisfu ma terek- ako umre
čovjek bez djece i ako ima sestru ona će imati polovinu imanja koje on ostavi).
ČETVRTINA se spominje na dva mjesta u Kur'anu i to za:
- Za muža (fe in kane lehunne veledun felekumurrubu'u mimma terekne min ba'di vesijjetin jusine
biha evdejn- ako budu imale koje dijete onda vama pripada jedna četvrtina od onoga što one
ostave pošto se izvrši vasijjet koji su one učinile i plati njihov dug).
- Za ženu (velehunnerrubu'u mimma terektum in lem jekun lekum veled- njima pripada četvrtina
od onog što vi ostavite ako ne budete imali nikakvo dijete).
OSMINA se spominje samo kod jedne osobe i to:
- Za ženu (fe in kane lekum veledun felehunnessumunu mimma terektum min ba'di vesijjetin
tusune biha evdejn- ako budete imali koje dijete onda njima pripada osmina od onoga što vi
ostavite ali pošto se izvrši vasijjet koji ste učinili i pošto se plati vaš dug).

DVIJE TREĆINE se kao farz spominju na dva mjesta i to za:

- Za kćerke (fein kunne nisaen fevkasnetejni felehunne sulusa ma terek- ako budu samo ženska i
to ih bude više od dvoje, onda im pripada dvije trećine od onoga što ostavi njihov roditelj),
- Za sestre (fe in kanetesnetejni felehummesulusani mimma terek- ako umrli ima više od dvije
sestre onda će one imati dvije trećine onog imanja kojeg umrli bude ostavio).
TREĆINA se spominje na dva mjesta i to:
- Za majku (fe inlem jekun lehu veledun veverisehu ebevahu feliumihisulusu- ako ne bude imao
nikako djeteta a naslijede ga roditelji onda njegovoj majci pripada jedna tećina)
- Za braću i sestre po majci (fein kanu eksere min zalike fehum šurekau fisulusi min ba'di
vesijjetin jusa biha evdejn- ako ih bude više, to oni zajedno imaju trećinu poslije vasijeta kojeg
je učinio i poslije isplate duga).
ŠESTINA se spominje na tri mjesta i to:
- Za oboje roditelja (veli ebevejhi likulli vahidin minhumesudusumimma tereke in kane lehu
veled- svakom od roditelja pripada po jedna šestina od onoga što umrli ostavi ako bude imao
makar samo jedno dijete),
- Za majku (fe in kane lehu ihvetun feliummihisudusu min ba'di vesijjetin jusa biha evdejn- ako
umrli bude imao braće onda njegovoj majci pripada jedna šestina pošto se izvrši vasijet koji je
umrli sačinio i pošto se plati dug),

15
 - Za brata ili za sestru po majci (ve in kane reždulun juresu kelaleten evimre'etun ve lehu ehun ev
uhtun felikulli vahidin minhumessudusu- ako muškarac ili ženska od kojih se nasljeđuje po
daljnjem srodstvu bude imao jednog brata il jednu sestru onda njima pripada jedna šestina).

MOGUĆNOSTI ASHABI FERAIZA

Prve kategorije nasljednika ima dvanaest lica, četiri muška i osam ženskih lica. Muška su: otac, očin
otac (djed), brat po majci i suprug. Ženska lica su: supruga, kći, kći od sina, rođena sestra, sestra po
ocu, sestra po majci, majka i nana (baba).

Mogućnosti OCA. Otac ima tri mogućnosti za nasljeđivanje zaostavštine:

- Ako umrli pored oca ostavi od nasljednika još samo sina, ili sina od sina (muške unuke) onda u
tom slučaju nasljeđuje samo određeni alikvotni dio i to jednu šestinu,
- Ako ostavitelj pored oca ostavi nasljednika još samo kćer i od sina kćer, u tom slučaju otac
nasljeđuje osim farza 1/6 još kao asaba o onaj dio zaostavštine koji preostane pošto se odbije
farz.
- Ako ostavitelj pored oca ne ostavi više nikog ko bi po zakonu mogao biti nasljednik, onda otac
kao asaba nasljeđuje cijelu zaostavštinu.
Mogućnosti DJEDA. Djed konkuriše sa ocem kad umrli ostavi očina oca on nasljeđuje kao i otac.
Mogućnosti BRATA i SESTRE (po majci). Imaju tri mogućnosti:
- Ako iza ostavitelja ostane samo jedno od ovih lica ili samo brat ili samo sestra po majci, ond ato
lice nasljeđuje farzom jednu šestinu 1/6.
- Ako umrli ostavi iza sebe više od jednog od ovih lica onda ovi skupa nasljeđuju farzom jednu
trećinu 1/3, koja se zatim dijeli na jednake dijelove među njima.
- Ako ostavitelj ostavi svoje vlastite djece ili djece od svog sina ili ako ostavi oca ili očina oca
onda ovi svi isključuju iz nasljedstva brata i sestru po majci. Ako umrli ostavi majku ili nanu
onda se o ni ne isključuju iz nasljeđivanja.
Mogućnosti MUŽA. Dvije su mogućnosti za muža kod nasljeđivanja:
- Ako umrla supruga ne ostavi iza sebe vlastite djece ili djece od sina onda muž nasljeđuje jednu
polovinu ½.
- Ako umrla supruga ostavi iza sebe svoje vlastite djece ili djece od sina onda muž nasljeđuje
jednu četvrtinu ¼.
Mogućnosti SUPRUGE. Supruga ima dvije mogućnosti.
- Ako umrli suprug ne ostavi iza sebe svoje vlastite djece ili djece od sina onda supruga nasljeđuje
četvrtinu 1/4. ,
- Ako umrli suprug ostavi iza sebe svoje vlastite djece onda ona nasljeđuje osminu 1/8.
Mogućnosti vlastite KĆERI: za kćer postoje tri mogućnosti.
- Ako umrli ostavi od svoje djece samo kćer ona nasljeđuje polovinu ½ bez obzira da li ima
drugih nasljednika ili ne,
- Ako umrli od svoje djece ostavi dvijekćerke ili od dvije više onda one zajedno nasljeđuju dvije
trećine 2/3,

16
 - Ako umrli ostavi i sinova i kćeri onda sin nasljeđuje kao dvije kćerke. Kćerke su u ovom slučaju
asaba bi gajrihi a ne ashabi feraiz.

Mogućnosti KĆERKE od sina. Kćer od sina ima šest mogućnosti.

- Ako ostavitelj ostavi samo jednu kćerku od sina ona nasljeđuje polovinu ½,
- Ako umrli ostavi dvije kćerke od sina ili više onda one sve zajedno nasljeđuju dvije trećine 2/3,
- Ak umrli ostavi i sinova i kćerki od sina onda muški unuk nasljeđuje kao dvije ženske unuke.
- Ako umrli ostavi samo jednu kćer a od sina jednu ili više njih onda kćerke od sina nasljeđuju
jednu šestinu 1/6 zaostavštine. Vlastita kćer nasljeđuje farz a to je jedna polovina ½ tako da sa
dijelom kćerki od sina čini dvije trećine.
- Ako ostavitelj ostavi dvije kćerke ili od dvije više a pored toga ostavi i kćerke od sina onda se
kćerkeod sina isključuju iz nasljedstva jer vlastite kćerke nasljeđuju farz a to je cijela
zaostavština.
- Ako ostavitelj ostavi vlastitog sina i kćerke od drugog sina opet se kćerke od sina isključuju iz
nasljeđivanja i sam sin nasljeđuje cijelu zaostavštinu.
Mogućnosti punokrvne SESTRE. Punokrvna sestra ima pet mogućnosti:
- Ako ostavitelj ostavi jednu sestru i po majci i po ocu ona nasljeđuje polovicu ½,
- Ako ostavi dvije sestre ili više njih onda svima zajedno pripadaju dvije trećine 2/3,
- Ako ostavi i punokrvnih braće i punokrvnih sestara onda brat dobije koliko dvije sestre,
- Ako ostavi sestara sa vlastitim kćerima ili sa kćerima od sina onda sestre nasljeđuju kao asaba
onaj dio zaostavštine koji preostane pošto se odbije farz kćerkama ili kćerkama od sina.
- Ako ostavi sina ili sina od sina i tako dalje ili ostavi oca ili djeda onda se punokrvne sestre
isključuju i ne nasljeđuju ništa.
Mogućnosti polukrvne SESTRE po ocu. Za nju postoji sedam mogućnosti.
- Ako ostavitelj ostavi samo polukrvnu sestru po ocu onda je ona kao i prava sestra,
- Ako ostavitelj ostavi sina, od sina sina i td., oca ili djeda ili brata ili sestru onda oni svi
isključuju polukrvnu sestru iz nasljeđivanja,
- Ako ostavi jednu sestru i jednu sestru po ocu onda polusestra dobija šestinu 1/6,
- Ako ostavi jednu polusestru i dvije sestre onda ove isključuju polusestru.

Mogućnosti MAJKE. Ona ima tri mogućnosti nasljeđivanja.

- Ako umrli ostavi majku i svoje djece ili djece od sina, braće, polubraće, sestara, polusestara itd,
ona nasljeđuje jednu šestinu 1/6,
- Ako ostavi majku a ne ostavi ni oca niti nadživi jedno od supruga onda majka nasljeđuje jednu
trećinu 1/3,
- Ako umrli ostavi majku i ako nadživi jedno od supruga, majka nasljeđuje jednu trećinu 1/3
zaostavštine koja preostane pošto se odbije farz dio supruga.
Mogućnosti NANE. Majka od oca ili od majke ostavitelja ima dvije mogućnosti.
- Ako umrli ostavi majku od oca ili majku od majke onda jednoj ili objema skupa pripada jedna
šestina 1/6,
- Ako ostavitelj ostavi svoju majku onda ova isključuje nanu koja ne nasljeđuje ništa.

17
ASABA (univerzalni nasljednici). Asaba nasljeđuju onaj dio ostavine nakon što se odbije farz dio od
ashabi feraiza. Ako nema feraiza onda asaba nasljeđuju cijelu zaostavštinu. Asaba ima dvije vrste:
asabai sebebijje i asabai nesebijje.

Nesebijje su lica koja su u krvnom srodstvu sa ostaviteljem po muškoj lozi, a to su:

- Asaba binefsihi, je svako muško koje je direktno u srodstvu po muškoj krvi sa ostaviteljem. Ima
ih četiri razreda: prvi razred su lica iz direktne silazne loze ostavitelja, kao sin, muški unuk i td.,
drugi razred su lica iz direktne uzlazne loze, otac, djed i dr., treći razred su lica iz pobočne
muške loze kao, brat, brat po ocu i njihovi sinovi, četvrti razred su članovi iz pobočne muške
loze oca ostavitelja kao amidža, njihovi sinovi i td.
- Asaba bi gajrihi, je svako žensko lice koje je postalo asaba uz muško lice koje je asaba bi
nefsihi. Kći, kćerka od sina, punokrvna sestra i polukrvna sestra po ocu postaju asaba svako sa
svojim bratom ili braćom. (jusi kumullahu fi evladikum lizzikri muslu hazzil insejejn- pri
dijeljenju vašeg imanja među vašom djecom Bog zapovijeda da muško dijete dobije dio koliko
dvoje ženske djece). Za polusestre (ve in kanu ihveten ridžalen ve nisaen feli zzekeri mislu
hazzil unsejejn- ako umrli ostavi braće i sestara, brat će imati dio, koliko dvije sestre). Ove
osobe su asaba jer ne nasljeđuju dio kao kad bi bile same nasljednici, radi braće one gube svoj
farz dio.
- Asaba mea gajrihi, je svako žensko lice koje postaje asaba uz drugo žensko lice: punokrvna
sestra i polukrvna sestra po ocu. Svaka od njih postaje asaba sa kćerkom ostavitelja ili sa
kćerkom od ostaviteljeva sina. Njihovo nasljeđivanje se temelji na hadisu: ''učinite da budu
sestre (od ostavitelja) asaba sa kćerkama (od ostavitelja).
Sebebije su lica koja nasljeđuju zaostavštinu svog roba iz razloga što ga je oslobodio. Osloboditelj
nasljeđuje svoga roba u slučaju da ovaj nema nasljednika po krvnom srodstvu.

ZEVIL ERHAM
Zevil erham je svako lice koje je u krvnom srodstvu sa ostaviteljem a nije ubrojano ni feraiz ni u asabu
(ve ulul erhami ba'duhum evla bi ba'din fi kitabillahi - po Božijoj knjizi ljudi, koji su među sobom
vezani krvnom vezom bliži jedni drugima nego ostali vjernici i muhadžiri). S obzirom na vezu sa
ostaviteljem (džihet) dijeli se u četiri razreda:
- Prvi razred su lica koja potiču od ostavitelja po ženskoj krvi u direktnoj silaznoj lozi (djeca od
ostaviteljeve kćerke i njihova djeca na dolje, djeca od sinove kćerke i njihovi potomci), ako se
neko od ovih lica nađe sam onda nasljeđuje cijelu ostavinu. Ako ih bude dvoje onda se gleda na
udaljenost od ostavitelja. Naslijedit će oni koji budu bliže pa makar za jedan stepen ostavitelju
po krvi. Ako budu na istom nivou od ashabi feraiza naslijedit će iste dijelove bez ako su istog
pola, a ako su različitog onda muške osobe nasljeđuju kao dvije ženske osobe.
- Drugi razred su lica od kojih ostavitelj potiče u izravnoj uzlaznoj lozi po ženskoj krvi (djedovi i
nane) koji nisu ni asaba ni feraiz. Ako neko od njih ostane sam onda nasljeđuje cijelu ostavinu.
Ako ih bude više ond ako je bliži ostavitelju bez obzira da li je ta bliskost po ocu ili po majci.
- Treći razred su lica koja potiču od ostaviteljeva roditelja u pobočnoj vezi (djeca od braće sestara
i njihova djeca) ako se nađe samo jedno onda ono nasljeđuje cijelu ostavinu. Ako ih bude više
onda se gleda stepen srodstva sa ostaviteljem, a preči je onaj koji je bliži sa ostaviteljem ili je u
krvnoj vezi.
- Četvrti razred su lica koja potiču od djeda ostavitelja i od oca njegova oca ili njegove majke, lica
koja potiču od nane ostavitelja i td. Ako neko od njih ostane sam nasljeđuje cijelu ostavinu. Ako
ih ima više onda se gled stepen blizine u rodu sa ostaviteljem.
18
MATEMATIČKI DIO----Temasul ili mumaselat znači jednakost između dva broja. Tedahul znači da
se manji broj sadržaje u većem nekoliko puta bez ostatka (djeljiv). Tevafuk ili muvafekat znači da su
dva nejednaka broja djeljiva bez ostatka sa jedni te istim trećim brojem. Taj treći broj se naziva
zajedničkom mjerom. Tebajun ili mubajenat znači da dva broja nisu djeljiva bez ostatka sa nekim
trećim brojem osim sami sa sobom.
DIJELJENJE ZAOSTAVŠTINE------Ako je nasljednika više onda oni dijele ostavinu na pripadajuće
dijelove. Farz dijelova ima šest izraženi u razlomcima: 1/2 , 2/3, 1/3, 1/4, 1/6, 1/8. Kada se svakom
pojedinom nasljedniku računa pripadajući dio kaže se mes'ela. U feraizu mes'ele se dijele na tri vrste:
1. Mes'elai adile su dijeljenja zaostavštine kod kojih je suma nasljednih dijelova cijela. Sva
zaostavština se iscrpljuje tako da ništa ne preostaje niti šta nedostaje. Mes'elei adile u nazivniku mogu
imati brojeve: 2, 3, 4, 6, 8, 12, 24, u zavisnosti kombinacije razlomaka kao pripadajućih dijelova, broja
i vrste nasljednika. 2. Mes'elei avlijje su dijeljenja kod kojih je zbir farz dijelova viši od jedinice tako
da se ne mogu podmijeriti njihovi dijelovi. Ovjde je potrebno da se dijelovi svih nasljednika
proporcionalno umanje. Njihovi dijelovi se umanje ako se uveća broj nazivnika. 3. Mes'elei reddijje su
dijeljenja kod kojih je suma farz dijelova manja od jedinice a nema asabe da pokupi ostatak
zaostavštine. Ovdje je potrebno da se dijelovi proporcionalno povećaju. Vrijednost razlomka kao
pripadajućeg dijela se poveća ako mu se smanji nazivnik. Ovo se u feraizu zove redd jer se ostatak
dijeli na proporcionalno jednake dijelove. Nekim nasljednicima nema redda, s obzirom na to postoje
četiri vrste redda:
- prva vrsta mes'elei reddija kod kojih su svi nasljednici iz jedne grupe a među njima nema muže ili
supruge kao nasljednika. U ovom slučaju se nazivnik ravna sa brojem nasljednika.
- druga vrsta mes'elei reddija kod kojih su nasljednici od dvije ili tri grupe a međi njima nema muža ni
supruge kao nasljednika. U ovom slučaju se broj nasljednih dijelova pretvori u nazivnik pa se nadje
najmanji zajednički sadržilac koji se piše umjesto nazivnika.
- treća vrsta mes'elei reddijja kod kojih se uz nasljednike iz jedne grupe nalazi muž ili supruga. Dijelovi
supružnika se proporcionalno ne uvećavaju ako dok se dijelovi ostalih nasljednika povećavaju. Ovdje
se prov odbije dio muža ili supruge, ostatak se dijeli sa mogućnošću povećanja s tim što se suma
njesljednih dijelova učini djeljivom proširivanjem i brojnika i nazivnika istim brojem.
- četvrta vrsta mes'elei reddijja kod kojih su nasljednici od dvije ili tri grupe uz koje se nalazi još muž
ili supruga. Prvo se odbije dio muža ili supruge a ostatak se prilagođava s hodno pripadajućim
dijelovima.

PRAVILA ZA DJELJIVOST U FERAISKIM MES'ELAMA-----Mes'elu učiniti tashih znači učiniti je

djeljivom bez ostatka. Svaka mes'ela sadrži u sebi broj nasljednika (brojnik) i broj nasljednih dijelova
(nazivnik).
1. Prvi skup pravila se odnose na nasljednike iz jedne grupe. Ovdje imamo tri pravila: a) kada su
dijelovi djeljivi sa brojem nasljednika, b) kada dijelovi nasljednika nisu djeljivi a postoji djeljivost ako
se proširi nekim brojem brojnik i nazivnik, c) kada nasljedni dijelovi nisu djeljivi a između njih ne
postoji djeljivost, onda će se brojnik pomnožiti sa nazivnikom pa će se tako postići djeljivost.
2. Drugi skup pravila se odnose na nasljednike iz više grupa. Tih pravila ima četiri: a) kada su
nasljednici iz više grupa čiji dijelovi nisu djeljivi ali između njih postoji zajednički sadržilac, b) kada
ima više grupa nasljednika čiji dijelovi nisu djeljivi a između njih postoji tedahul tj,. broj nasljednika iz
jedne grupe koja ima najviše nasljednika ima najveći broj koji se pomnoži i brojnik i nazivnik tim
19
brojem čime se postiže djeljivost, c) kada su nasljednici iz više grupa čiji nasljedni dijelovi nisu jednaki
ali između grupa postoji djeljivost. Tada se broj grupa pomnoži sa brojem dijelova da bi se dobila
djeljivost, d) kada bude nasljednika iz više grupa čiji nasljedni dijelovi nisu djeljivi a među brojem
nasljednika postoji djeljivost onda će se umnožak svih nasljednika pomnožiti sa brojem dijelova da bi
se dobila djeljivost.

DIJELJENJE ZAOSTAVŠTINE U SLUČAJU NAGODBE JEDNOG NASLJEDNIKA----Ako neki od

nasljednika učini pogodbu sa ostalim nasljednicima onda se njegov dio računa u mes'elu a onda se
izdvoji dio koji je pogodbom učinio bez ostatka koji bi mu pripadao. Ostatak se podijeli ostalim
nasljednicima proporcionalno.

PRENOŠENJE ZAOSTAVŠTINE (MUNASEHA) ---Ako se desi da umre više lica koji su jedni
drugima nasljednici ali se dioba zaostavštine nije desila onda se ovo zove munaseha. Kod ovakvog
dijeljenja mora se paziti na pravo umrlog osim ako se ne radi o jedinom nasljedniku.

SPECIJALNI SLUČAJEVI

1. NASLJEĐIVANJE ZAČETOG DJETETA

Začeto je dijete koje je na putu da se rodi, ono konkuriše u nasljedstvu svojim nasljednim dijelom ili
cijelom imovinom. Ima da mu se čuva imovina ako se dijeli prije nego se rodilo. Potrebno je ustanoviti
koliki dio pripada djetetu ako bi bilo muško a koliki ako bi bilo žensko, uzima se veći nasljedni dio
koje bi dijete dobilo, a) veći dio će biti ako se rodi muško ako je začeto od ostavitelja, b) veći dio će
dobiti ako se rodi žensko ako je začeto od ostaviteljeva oca, npr., rođena sestra će se roditi od
ostaviteljice (polovica) ako bi bio brat bio bi asaba nakon što se odbije farz muža i majke (šestina), c)
nasljedni dio bit će jednak ako se rodi muško ili žensko tj., ako je dijete začeto od očuha ostaviteljice sa
majkom ostaviteljice (brat ili sestra po majci), d) ako se rodi žensko djete bit će nasljednik, ako se rodi
muško neće ništa naslijediti i obratno (trudna maćeha), ako rodi muško bit će asaba ostaviteljici i neće
ništa naslijediti, ako se rodi žensko bila bi ostaviteljici sestra po ocu. Dijete će biti nasljednikom ako se
rodi živo ili veći dio tijela izađe živuće iz materice. Ako pri porođaju dade glasa pa umre, naslijedit će i
klanjat će mu se dženaza.

2. NASLJEĐIVANJE NEZAKONITOG DJETETA

Dijete rođeno nezakonito nasljeđuje samo svoju majku i rodbinu s materine strane. Isto tako njega
nasljeđuje samo majka i obratno. Kod nezakonitog djeteta se uzima kao de nema oca pa nema ni
rodbine sa očine strane.

3. NASLJEĐIVANJE NESTALOG

20
Nestalo je lice koje nije ni živo ni mrtvo. Ako je to lice jedini nasljednik on će biti u takvoj situaciji da
isključuje ostale iz nasljedstva ili im umanjuje dijelove. Ako ih isključuje iz nasljedstva onda njegov
dio ima da se čuva sve dok se ne utvrdi smrt ili život nestalog. Ako se njegovim nestankom umanjuju
dijelovi ostalih nasljednika onda njegov dio ima da se čuva koji je preostao. Da bi lice bilo mrtvo mora
se utvrditi datum smrti kako bi se evidentirala imovina koja mu je pripadala kao nasljedniku u tom
trenutku ili uručila nasljednicima koji su bili u tom trenutku. Onaj dio bi naslijedio nakon svoje smrti
ima da se proslijedi njegovim nasljednicima. Sud može neko izgubljeno lice na zahtjev interesanata
proglasiti mrtvim sa datumom sudske odluke radi njegove imovine koju je posjedovalo prije smrti.

4. NASLJEĐIVANJE IZA LICA KOJA ISTUPE IZ ISLAMA

Nema prisiljavanja u vjeru islam. Ali ako je neko u islamu onda mu se ne dozvoljava da vjeru napusti.
Kada neko istupi iz islama kaže se da je murted ili murteda izjavom ili djelom sasim je svejdno iz kojeg
razloga. Imetak murteda se ne dijeli bez kadijine odluke kao i imetak nestalog. Smatra se mrtvo lice
koje napusti islam i nastani se u neislamskoj državi. Smarta se tada da su mu sva prava u pogledu
islama prestala. Imami Azam smatra da imetak koji je stekao kao musliman pripada njegovim
nasljednicima, a imetak koji je stekao kao murted pripada bejtul malu i ima se podijeliti kao sadaka.
Imami Jusuf i Imami Muhammed smatraju da se murtedova imovina ima odijeliti sva nasljednicima
bez obzira je li je stekao prije ili poslije ostavljanja islama. Po njima se murted ima silom vratiti u
islam pa će se odrediti da ga njegovi nasljednici naslijede u cijelom imetku, da se podmire njegovi
dugovi i dr. Po Imami Šafiji imovina murteda se ima položiti sva u bejtul mal, kao plijen od
neprijatelja. Svi se imami slažu da je imovina koju murted zaradi kao pripadnik neislamske države ima
smatrati kao plijen jer musliman ne može od nemuslimana naslijediti. Što se tiče žene murtede njenu
imovinu će muslimani naslijediti i to u cijelom izosu bez obzira da li je tu imovinu stekla prije ili
poslije irtidada, ali svakako prije nego postane pripadnica neke druge države. Sve što je njeno pripada
nasljednicima osim muža, jer muž od svoje žene murtede ne nasljeđuje ništa jer je u času istupa iz
islama postala razvedena. Murted ni od koga ne može naslijediti.

5. NASLJEĐIVANJE UTOPLJENIH I POGINULIH

Može se dogoditi d u nekom nesretnom slučaju pomru ili poginu više lica u krvnom srodstvu. Bez
obzira ko je prije a ko kasnije izdahnuo uzet će se da su zajedno umrli u isto vrijeme. Oni međusobno
jedan od drugoga neće ništa naslijediti. Zaostavštinu će naslijediti njihovi živi nasljednici.

6. NASLJEĐIVANJE ŽENE POSLIJE RAZVODA BRAKA

U nekim slučajevima žena može naslijediti svoga muža i poslije razvoda braka u zavisnoti od toga da li
je došlo do obljube ili nije. Ako do obljube nije došlo onda ta žena nakon razvoda ne može ništa
naslijediti. Ako je došlo do obljube onda se gleda da li je muž umro za vrijeme ženinog ideta. Umre li
poslije ideta neće mu biti nasljednica. Ako umre za vrijeme talaki redži'jja onda će mu biti nasljednica.
Ako ju je muž pustio uz njezinu privolu kod talaki baina takođe neće mu biti nasljednica.

TESTAMENT U ISLAMSKOM PRAVU

21
Kur'an je odredio zakonski nasljedni red i predvidio mogucnost da ostavitelj raspolaze dijelom svoje
imovine putem testamenta. Testament ili oporuka je izjava posljednje volje, kojom testator poklanja
dio svog imetka za slucaj smrti. U serijatsko- pravnoj terminologiji testament se oznacava pojmom el-
wasijjeh, Osnovna forma ovog jednostranog pravnog posla jeste pismena oporuka. Ona je validna i bez
svjedoka, ako se na njoj prepoznaje testatorov rukopis i svojerucni potpis. Ovo je stav pravnih
teoreticara malikijske i hanbelijske pravne skole. Testament moze biti iskazan i usmenim putem, uz
prisustvo dvojice svjedoka.? Testamentom se moze oporuciti imovina pojedincu ili grupi ljudi, kao i
ustanovama, npr. vjerskim, kulturnim, dobrotvornim, naucnim i dr. Smisao testamenta je da se osoba
priblizi Allahu, dž.s.,na kraju svog zivota, pomazuci dijelom svoje imovine one kojima je pomoc
potrebna. Ukoliko ostavitelj testamentom namijeni sredstva za neku stvar od koje muslimani imaju
trajnu korist, on time osigurava sebi sevape i nakon smrti. Testament se realizira nakon smrti testatora,
i to poste se podmire troskovi ukopa i izmire njegova eventualna dugovanja. Ukoliko je testamentom
oporucena poimenice odredena stvar, nekretnina ili suma novaca, on se realizira prije podjele
ostavstine. Ali, ako je testamentom oporucen jedan idealni dio nasljedstva, npr. 1/3 ili 1/4, on se
realizira uporedo sa podjelom nasljedstva zakonitim nasljednicima. Ako se ostavstina poveca do
urucenja onima kojima je namijenjena, legatar (onaj kome je testament ucinjen) ima pravo na uvecani
dio iz imovine ostavitelja, kao i nasljednici. Testament se temelji na ajetu:
َ‫وف ۖ َحقًّا َعلَى ْال ُمتَّقِين‬ ِ ‫صيَّةُ ِل ْل َوا ِلدَي ِْن َو ْاْل َ ْق َر ِبينَ ِب ْال َم ْع ُر‬
ِ ‫ض َر أ َ َحدَ ُك ُم ْال َم ْوتُ ِإ ْن ت ََركَ َخي ًْرا ْال َو‬
َ ‫ب َعلَ ْي ُك ْم ِإذَا َح‬ َ ِ‫ُكت‬
Kada neko od vas bude na samrti, ako ostavlja imetak, propisuje vam se, kao obaveza za one koji se
Allaha boje, da pravedno učini oporuku roditeljima i bližnjima. (El Bekareh, 180)
ۖ‫ف‬ ُ ‫ص‬ ْ ِ‫احدَة ً َفلَ َها الن‬
ِ ‫َت َو‬ ْ ‫سا ًء فَ ْوقَ اثْنَتَ ْي ِن َفلَ ُه َّن ثُلُث َا َما ت ََركَ ۖ َو ِإ ْن كَان‬ َ ِ‫ّللاُ فِي أ َ ْو ََل ِد ُك ْم ۖ ِللذَّك َِر ِمثْ ُل َح ِظ ْاْل ُ ْنث َ َيي ِْن ۖ فَإ ِ ْن ُك َّن ن‬
َّ ‫ُوصي ُك ُم‬ ِ ‫ي‬
ُ
‫ث ۖ فَإ ِ ْن َكانَ لَهُ إِ ْخ َوة فَ ِِل ِم ِه‬ ُ ُّ ُ َ
ُ ‫ُس ِم َّما ت ََركَ إِ ْن َكانَ لَهُ َو َلد ۖ فَإ ِ ْن َل ْم يَ ُك ْن لَهُ َو َلد َو َو ِرثَهُ أبَ َواهُ فَ ِِل ِم ِه الثل‬ ُ ‫اح ٍد ِم ْن ُه َما ال ُّسد‬ ِ ‫َو ِْلَبَ َو ْي ِه ِل ُك ِل َو‬
‫ّللاَ كَانَ َع ِلي ًما‬ َّ َ‫ضةً ِمن‬
َّ ‫ّللاِ ۖ إِ َّن‬ َ ‫ب لَ ُك ْم نَ ْفعًا ۖ فَ ِري‬ ُ ‫ُوصي بِ َها أ َ ْو دَي ٍْن ۖ آبَاؤُ ُك ْم َوأ َ ْبنَاؤُ ُك ْم ََل تَد ُْرونَ أَيُّ ُه ْم أ َ ْق َر‬ ِ ‫صيَّ ٍة ي‬ ِ ‫ُس ۖ ِم ْن بَ ْع ِد َو‬ ُ ‫ال ُّسد‬
‫َح ِكي ًما‬

Allah vam naređuje da od djece vaše – muškom pripadne toliko koliko dvjema ženskima. A ako bude
više od dvije ženskih, njima – dvije trećine onoga što je ostavio, a ako je samo jedna, njoj – polovina.
A roditeljima, svakome posebno – šestina od onoga što je ostavio, ako bude imao dijete; a ako ne bude
imao djeteta, a nasljeđuju ga samo roditelji, onda njegovoj materi – trećina. A ako bude imao braće,
onda njegovoj materi – šestina, pošto se izvrši oporuka koju je ostavio, ili podmiri dug. Vi ne znate ko
vam je bliži, roditelji vaši ili sinovi vaši. To je Allahova zapovijed! – Allah, zaista, sve zna i mudar je.
(EnNisa, 11) Allahov Poslanik, a.s., rekao je: "Duznost je svakog muslimana koji ima nesto da oporuci
da ne prenoci ni dvije noci, a da njegova oporuka ne bude kod njega napisana." "Covjek moze ciniti
dobra djela sedamdeset godina, ali ako postupi nepravedno kada ostavlja svoj testament, ruznoca
njegovog postupka ce konacno odluciti o njemu i on ce uti u Dzehennem. Covjek moze postupati ruzno
sedamdeset godina, ali biti pravedan u svom testamentu, tako da ce dobrota njegovog postupka odluciti
o njemu i on ce uću u Dzennet."?

Pravni teoreticari hanefijske pravne skole smatraju da testament moze biti: obavezan (vadzib),
preporucen (mendub), pokuden (mekruh) i dopusten (mubah). Testament je vadzib ako putem njega
testator vraca stvari koje mu je neko povjerio na cuvanje (vedi'ah, pl. vedai') ili dugove. Mendub je ako
se njime oporucuju sredstva za ispunjenje dugova prema Allahu, dz.s.,kao sto su otkupi za odredene
prekrsaje (kefareti), zekat, otkup za propustene dane posta (fidja) i sl. Neki hanefijski teoreticari drze
da je testament i u ovom slucaju vadzib. Testament je mekruh, ako je namijenjen grjesniku, a mubah
ako je namijenjen bogatim ljudima. Pravni teoreticari safijske pravne skole, kada je u pitanju testament
koji je vadzib ili mubah, imaju isto stanoviste kao i hanefije. Medutim, oni smatraju da je preporuceno
22
(mendub) oporuciti dio imovine za siromahe, a pokudeno (mekruh) oporuciti vise od jedne trecine
imovine ili oporuciti imovinu nasljedniku. Oni smatraju da testament moze biti i zabranjen (haram), a
to je onaj testament koji je namijenjen osobi koja čini nered,? Pravni teoreticari malikijske pravne skole
drze da je testament vadzib ako se njime vracaju stvari date na cuvanje ili dugovi, mendub ako se njime
ispunjavaju obaveze koje su bliske vadzibu, a haram ako se njime oporucuju stvari koje su zabranjene
(haram). Oporuku je pokudeno saciniti osobi koja ima malo imetka, a ima nasljednika. Mubah je ako se
njome oporucuju stvari koje su dopustene muslimanu.'? Pravni teoreticari hanbelijske pravne skole
slazu se sa teoretičarima ostalih pravnih skola u pitanju kada je obaveza saciniti testament. Pozeljno je
oporuciti 1/5 imovine siromasnom rodaku, koji nije zakonski nasljednik.
Čovjeku koji ima nasljednika zabranjeno je oporuciti vise od 1/3 imovine, osim ako mu je jedini
nasljednik supruga. Tada moze oporuciti polovinu svog imetka. Pokudeno je da oporuku sacini osoba
koja ostavlja iza sebe malo imovine,a ima nasljednika kome je ta imovina potrebna. Testament je
mubah, ako ne spada ni u jednu od navedenih kategorija."

Testator (EI-Musi)
Da bi neko mogao biti testator, potrebno je da ispuni nekoliko uvjeta:
1. da je poslovno sposoban,
2. da je vlasnik imovine koju oporucuje,
3. da nije prezaduzen.
Testator ne smije biti pod bilo kakvom prisilom u sacinjavanju oporuke i mora biti svjestan posljedica
te oporuke. On moze opozvati svoj testament na nacin da sacini novi testament, koji je sadrzajno
suprotan prethodnom ili da dadne izjavu kojom svoj testament cini nistavnim. Testator je u islamskom
pravu ogranicen u sacinjavanju oporuke u dva segmenta:
1. Ne moze oporuciti vise od 1/3 imovine. Izuzetak su slucajevi kada nema zakonskih
nasljednika i kada nasljednici pristanu da testator oporuci vise od 1/3 imetka. Ako je jedini
oporuciteljev nasljednik supruga, dopusteno mu je oporuciti polovinu imovine. Osoba koja je pod
starateljstvom ne moze biti testator. Od toga se izuzimaju dva slucaja: a) da dijete skolskog uzrasta
oporuci sredstva za njegovo opremanje i ukop u slucaju smrti, b) da osoba koja je pod starateljstvom
zbog tupavosti (sefh) oporuci sredstva za neki hajr, kao sto je izgradnja dzamije ili bolnice. Takva se
oporuka realizira iz cijele ostavstine spomenute osobe, ako nema nasljednika ili se nasljednici sloze s
tim, a iz trecine ostavstine, ako ima nasljednika. To je stav hanefijske pravne skole.
2. Ne moze uciniti testament zakonskom nasljedniku. Neke islamske zemlje ipak dopustaju
oporuku zakonskom nasljedniku, ako ona ne prelazi vrijednost od 1/3imovine. Ebu Davud i Tirmizi
navode da je Ebu Umame izjavio: "čuo sam Allahovog Poslanika, a.s., kako kaze: 'Allah je dao svakom
njegovo pravo i za nasljednika nema oporuke.'" Darekutni, medutim, navodi rijeci Allahovog
Poslanika, a.s., izrecene na Mini: ''Allah je svakom covjeku dodijelio sto mu pripada, a oporuciti u
korist nasljednika nije dopusteno vise od jedne trecine ostavstine."

Legatar (EI-Musa lehu)

Uvjeti koji se postavljaju za legatara su:
1. da nije nasljednik testatora (ako se ostali nasljednici sloze sa oporukom nasljedniku, ona je validna);
23
2. da je ziv ili barem zacet u vrijeme kada se sastavlja oporuka,
3. da nije ubica testatora (Buduci da je Poslanik, a.s., rekao da ubica ne nasljeduje).
Ebu Jusuf primjenom analogije dolazi do zakljucka da i legatar nema pravo na nasljedstvo. Onaj ko
preuranjeno nastoji ostvariti svoje pravo kaznjava se oduzimanjem tog prava. Ebu Hanife i Muhammed
smatraju da je testament u ovom slucaju ipak validan). Prihvatanje ili odbijanje testamenta od strane
legatara validno je samo nakon testatorove smrti. Ako legatar umre, a da se ne izjasni o pitanju
testamenta, oporucena imovina postaje dio njegove ostavstine, prema hanefijskoj pravnoj skoli, jer se
neodbijanje tretira kao prihvatanje. Ostale tri pravne skole drze da pravo prihvatanja ili odbijanja
testamenta prelazi na nasljednike legatara. Ako legatar umre prije testatora, testament nije validan zato
sto moze biti prihvacen samo nakon smrti testatora. Ako je legatar nestao, testament, takoder, nije
validan, jer legatar mora biti ziv u vrijeme smrti testatora. Konacno, ako testator i legatar umru
zajedno, kao npr. U avionskoj nesreci, testament nije validan prema hanefijskoj, safijskoj i malikijskoj
pravnoj skoli. Hanbelijska, pak, smatra da testament prelazi na legatareve nasljednike koji ga mogu
prihvatiti ili odbiti. Da lije ajet o oporuci roditeljima i rodacima derogiran? Ucenjaci koji dopustaju
mogucnost derogacije nekih kur'anskih propisa putem sunneta kazu da je ajet koji propisuje testament
roditeljima i rodacima derogiran hadisom kojim se zabranjuje testament nasljedniku. Sunijske pravne
skole zabranjuju testament u korist jednog od nasljednika, ako nema saglasnosti ostalih nasljednika.
Medutim, dza'ferije (najveca si'itska grupacija) dopustaju testament\i nasljedniku, ako ne prelazi 1/3
ostavstine. Ucenjaci koji poricu mogucnost da neki kur'anski propisi budu derogirani sunnetom tvrde
da ajet o oporuci roditeljima i rodacima nije derogiran hadisom, vec drugim ajetom koji propisuje
nasljedne dijelove roditelja i drugih nasljednika. Ebu Muslim el-Isfahani smatra da ajet u kome se
spominje oporuka nije derogiran, vec objasnjen ajetom o nasljednim dijelovima i on zapravo znaci:
(Propisuje vam se ono sto vamAllah oporucuje (nareduje), onome ko ostavlja roditelje i bližnje kao
nasljednike ...) jer Allah, dz.s., kaze: (Allah vam oporucuje (nareduje) da od vase djece muskarcu
pripadne koliko dvjema ženskim ...). Primjenjujuci princip tevafuka (uskladivanja dva naizgled
proturjecna teksta uz eliminisanje derogacije), pojedini ucenjaci dolaze do zakljucka da se ajet koji
propisuje testament roditeljima i bliznjima odnosi na srodnike razlicitih vjeroispovijesti.
Naime, razlicita vjerska pripadnost, npr. roditelja i djece se smatra trajnom preprekom nasljedivanju,
dok je testament moguce namijeniti i nemuslimanu. Takoje na osnovu ovog ajeta osoba koja prede na
islam obavezna ostaviti dio imovine svojim roditeljima koji nisu muslimani, buduci da je oni ne mogu
naslijediti. Ajeti koji propisuju nasljedne dijelove i hadisi koji zabranjuju testament nasljednicima
regulisu nasljedne odnose izmedu muslimana. Nacin odredivanja oporucene trecine imovine vecina
ucenjaka smatra da, ako je vrijednost oporuke trecina imovine, ona se racuna iz cijele imovine koju
ostavi iza sebe testator. Malik, medutim, smatra da se ta trecina odreduje iz one imovine koja je bila
poznata testatoru, a ne one za koju on eventualno nije znao. On se izdvaja od ostalih utemeljivaca
mezheba i po tome sto drzi da se spomenuta trecina racuna iz imovine koja je postojala u vrijeme
sacinjavanja testamenta, dok oni smatraju da se trecina izdvaja iz one imovine koja je zaostala nakon
testatorove smrti.

Oporuka iznad trecine imovine

Ako testator ima nasljednika, nije mu dopusteno da sacini oporuku koja bi prelazila vrijednost od 1/3
njegovog imetka. To moze jedino u slucaju ako se sa tim saglase zakonski nasljednici. Da bi saglasnost
bila pravno valjana, oni koji je daju moraju imati punu poslovnu sposobnost, sto znaci da ne smiju biti
pod tutorstvom druge osobe. Takoder, saglasnost mora biti data nakon testatorove smrti, jer ako bi bila
data za njegovog zivota, postojala bi mogucnost da je osoba koja je dala opozove. Hanefije smatraju

24
da, ako testator nema nasljednika, moze saciniti oporuku čija vrijednost prelazi 1/3imovine. Malik,
Safija i Ahmed i u ovom slucaju ogranicavaju oporuku na 1/3 imovine, a ostale 2/3 pripadaju drzavi.

Izvrsilac testamenta (El-vasi el-muhtar)

Izvrsilac testamenta je upravitelj ostavstine, od strane testatora. On mora izvrsiti testatorove zelje,
vodeci racuna o propisima serijata, interesima nasljednika i samoj imovini. Pravni teoreticari hanefijske
i malikijske pravne skole zahtijevaju da izvrsilac oporuke bude pouzdan, a safijske da bude pravedan.
Izvrsilac oporuke moze biti i nemusliman, prema hanefijskoj skoli. Testator moze odrediti i vise
izvrsilaca oporuke. Ukoliko testator nije imenovao izvrsioca testamenta, tu ulogu preuzima zakonski
izvrsitelj (njegov otac, djed ili blizi muski srodnik), a ako njega nema onda je sudski organ obavezan da
provede testament. Testamentom se ne moze iskljuciti iz nasljedstva. Testament u islamskom pravu
nije sredstvo za imenovanje nasljednika, buduci da je nasljedni red vec ustanovljen Kur'anom i
sunnetom. Testament je raspolaganje dijelom imovine koje proizvodi svoje dejstvo poslije smrti
(mortis causa). Upravo zbog toga, testator u islamskom pravu ne moze iskljuciti nekog od srodnika iz
naslijeda (tzv. razbastinjenje i eksheredaeija), kao sto je slucaj sa sekularnim pravima, niti ima potrebe
za sudskim odredivanjem tzv. nuznih nasljednih dijelova, buduci da je svako raspolaganje iznad 1/3
imovine, kada postoje nasljedniei, pravno nistavno. Za islamsko pravo ne vazi ni nacelo koje potice iz
rimskog prava da je testament jaci osnov nasljedivanja od zakona. Naprotiv, na osnovu zakona se
nasljeduje veci dio imovine, nego na osnovu testamenta.

Oporuke sa nekim specificnim sadržajima

Pravni teoreticari hanefijske pravne skole smatraju da je oporuka kojom testator ostavlja novac da mu
se uci Kur'an na kaburu ili kod kuce pravno nistavna (batil), te se nece realizirati. Medutim, ako testator
precizira u oporuči osobu koja ce uciti Kur'an, oporuka je valjana, i to ako se novac uzima kao poklon,
a ne kao naplata za ucenje Kur'ana. Oporuka kojom testator oporucuje sredstva za ispunjavanje dugova
prema Allahu, dž.s., kao sto je, npr. obavljanje hadza je pozeljna (mustehab), a prema nekim
teoreticarima obavezna (vadzib). Ako testator oporuci sredstva da mu se iznad kabura napravi kupola,
ukrasi ili nesto slicno tome, oporuka se nece realizirati. Ako oporuci sredstva za dzamiju, oporuka ce se
realizovati, a sredstva ce se trositi za odrzavanje zgrade dzamije, nuznu opremu i tome slicno, oporuka
kojom testator ostavlja odredeni novac za hranu koja ce se sluziti ljudima koji dodu na njegovu
dzenazu je valjana, pod uvjetom da se taj novac upotrijebi za hranu koja ce biti posluzena putnicima, tj.
onima koji dođu izdaleka.

Zakljucak
Islamsko pravo uvazava interese nasljednika sjedne strane, propisujuci zakonske nasljedne dijelove
koji se moraju uvazavati, ali i volju ostavitelja s druge strane, ostavljajuci mu mogucnost da dio svoje
imovine namijeni iskljucivo po vlastitoj volji. Buduci da se nalazimo u zemlji gdje se primjenjuje
sekularno pravo, treba razmisliti i mogucnosti iskoristavanja oporuke kao instrumenta za podjelu
imovine u skladu sa propisima islamskog nasljednog prava, jer nase zakonodavstvo poznaje
nasljedivanje na osnovu testamenta. U svakom slucaju, testament je nasa neiskoristena mogucnost.

25