Zdravstveni Aspekti Bazena Za Kupanje

You might also like

Download as pdf or txt
Download as pdf or txt
You are on page 1of 81

Zdravstveni aspekti

bazena za kupanje
dr.sc. Sandra Šikić, dipl.ing.kem.
Sadržaj
• Uvod
– Povijesni pregled
– Vrste bazena
– Tehnologija obrade vode
• filtriranje
• dezinfekcija

• Zakonska regulativa
• Zdravstveni rizici
Uvod
• Plivanje, kupanje, rekreacija i relaksacija u bazenima imaju pozitivan učinak na
ljudsko zdravlje
• Tijelo u vodi je lakše i do 80% - olakšano kretanje, sloboda pokreta: učvršćivanje
mišića, stabilizacija krvnog tlaka, povećanje kapaciteta pluća, podizanje vitalnosti
organizma...
• Rizik po zdravlje ljudi:
– fizikalni (utapanje i ozljede)
– mikrobiološki (infekcije)
– kemijski (izlaganje djelovanju kemikalija)
Uvod- povijesni pregled
• Dolina Inda
– 3000 g.pr.n.e. kupališta za ''čišćenje'' i ceremoniju uranjanja
– 2500 g.pr.n.e. Mohenjo Daro - veliko kupalište napravljeno od Mohenjo Daro

pečene gline s bitumenom kao vezivom, okruženo popločenom


stazom i 8 manjih kupališta
– 1500 g.pr.n.e. Knosos i Faistos - kupališni sistemi u palačama
– 1400 g.pr.n.e. Tel-el-Amarna - lokacija svetog jezera za kupanje

• Europa
– 1500 g. pr.n.e. Peloponez, grad Argos, kupaonica s ostacima kade
Mikena ostaci kada od neglazirane gline Knosos

– 8. st. pr.n.e. Atena i Korint javna kupališta za siromašne


Delfi ostaci malog plitkog okruglog bazena
Olimpija bazen 32,5 x 16,3 x 1,6 m

– 5. st.pr.n.e. Olimpija bazeni i parne kupelji

Olimpija
Uvod - povijesni pregled
• Grčka kupališta - dio gimnazija (Gymnásion - Palestrae)
• Rimska kupališta - terme - gymnasion je dio termi
• 2. st. pr.n.e. prva javna kupališta u starom Rimu
– Pompeji stabijske terme - otvoreni bazen (natatio), grijane Pompei terme
prostorije sa svlačionicama (apodyterium), topla kupelj
(caldarium), hladna kupelj (frigidarium), mlaka kupelj
(tepidarium), parna kupelj (sudatorium)

• 33. g.pr.n.e. Agripa - besplatna javna kupališta

• 64. n.e. Neronove terme - preteće velikih carskih termi

• 109. n.e. Trajanove terme - kapacitet oko 600 ljudi

• 206-216. Karakaline terme - kompleks 66 prostorija za kupanje, 4 Rim, Agrippa, Neptunova bazilika
velika bazena s mlakom vodom, veliki plivački bazen površine cca
1300 m2

• 298-306. Dioklecijanove terme – najveće-površina od 12,5 ha, 3200


kupača, 3000 alabasternih kada, dnevni utrošak vode cca 13.000 m3
Karakaline terme
Uvod - povijesni pregled
• SREDNJI VIJEK
- propast zap. Rimskog carstva, utvrđivanje gradova, ograničavanje
rasta...
- Crkva smatra kupanje bludnim činom: vrlo ograničena kultura
kupanja: samostan St. Gallen 820. g. skromne kupaonice
- križarski ratovi (1207.-1231.g), utjecaj Orijenta, turske kupelji,
kultura kupanja ponovo oživljava u Europi
- topli izvori vode 15.st. rehabilitacija i odmor, Wildbad, Karlsbad,
BadenBaden, Aachen, aque Sulis (Bath)
• PROSVJETITELJSTVO - povratak prirodi
– ljekovita kupališta, kult kupanja Aquae Sulis
– ustave za plivače na rijekama (na Rajni kod Mannheima 1777.
na Dunavu kod Beča 1781., na Seni kod Pariza 1760.)
• VIKTORIJANSKO DOBA
19. st. prioritet higijene - izgradnja vodovoda i javnih kupališta
– toplice, lječilišta - Bath, Baden Baden, Montecatini, Marienbad
– sportsko plivanje – natkriveni bazeni, Liverpool, Beč, London…

Montecatini terme
Vrste bazena
• prema namjeni:
– rekreacijski, rehabilitacijski, sportski, praćakališta (dječji)
• prema lokaciji:
– otvoreni (vanjski), zatvoreni (unutarnji)
• vrsti materijala: Zatvoreni rekreacijski bazen
– montažni, betonski, stiropool, polipropilenski
• tehnologiji rada:
– s preljevnim kanalom, skimerom
• vrsti vode koju rabe:
– vodovodna, morska
• pripravi vode:
– grijani, negrijani
• profilu vodene površine i dubini
• načinu i vrsti dezinfekcije itd. Otvoreni sportski bazen
Vrste bazena prema namjeni i lokaciji
• Namjena:
• školska plivališta (manja, za potreba škola, spec. dubine
vode)
• sportska plivališta (za natjecanja i treninge)
• rekreacijska plivališta (javna, za zabavu, toplija voda)
• zabavna plivališta (isključivo rekreativne potrebe)
• Lokacija Krapinske toplice, Aquae vivae

– Vanjski bazeni (otvoreni)


• koriste se većinom tijekom ljeta, a sezona kupanja može
se produžiti upotrebom bazenskih kupola ili
dogrijavanjem vode uz kombinaciju sa termopokrivačem

– Unutarnji bazeni (zatvoreni)


• koriste se tijekom cijele godine

Tuheljske toplice
Vrste bazena prema načinu izgradnje/ugradnje i vrsti materijala
• Montažni bazeni
– većinom su sastavljeni iz limene konstrukcije i unutarnje obloge od PVC
folije
– većina montažnih bazena je slobodnostojeća, no mogu biti i djelomično ili
u potpunosti ukopani
• Liner bazeni
– može biti izgrađen iz betona, betonskih blokova ili može biti sastavljen iz
ojačanih pločastih elemenata
– stjenka bazena može biti iz bilo kakvog materijala, bitno je da bude Liner bazen
dovoljno snažna da podnese pritisak vode, u posljednje se vrijeme sve
više koriste stiroporni blokovi
– hidroizolacija bazena se provodi s posebnom PVC folijom

• Poliesterski bazeni
– većinom se ukopavaju u tlo (ili min. 3/4)
– lijepih su oblika i glatkih zaokruženih rubova,
– najčešće se postavljaju u kombinaciji sa montažnom strojarnicom
Poliesterski bazen
• uglavnom nisu za javnu uporabu
Vrste bazena prema načinu izgradnje/ugradnje i vrsti materijala

• Betonski bazeni
– mogu biti različitih oblika
– obično su obloženi keramičkim pločicama ili mozaikom, ili
premazani posebnom bojom za bazene

• Inox bazeni
Betonski bazen
– najnoviji način gradnje bazena je izrada bazena iz plemenitog
čelika.
– glavna prednost ovih bazena je u izuzetno izdržljivom
materijalu i mogućnosti izrade prema narudžbi.
– manji bazeni mogu biti izrađeni u jednom komadu ili se na
noseću konstrukciju bazena iz betonskih blokova ili betona
polažu inox ploče

Inox bazen
Vrste bazena prema načinu filtriranja vode
Svaki bazen za plivanje ima uređaj za
filtriranja koji omogućuje bistru vodu.
Najčešće je to pješčani filter koji se nalazi u
strojarnici bazena.
Kruženje vode u bazenu teče na način da se
voda iz bazena dovodi na filter, te se
pročišćena vraća u bazen.
Vodu iz bazena može se dovesti do filtera
preko skimera ili se voda
preko preljevnog kanala prelije u
kompenzacijski bazen.

Kruženje vode u bazenu, dobro filtriranje


vode u bazenu su, pored dezinfekcije,
osnovni uvjeti za čistu i besprijekornu
vodu.
Vrste bazena prema načinu filtriranja vode
• Bazenski sustavi sa skimerom
– u zidove bazena, prije betoniranja bazenske školjke,
postavljaju se mlaznice kojima se čista voda upumpava u
bazen
– na suprotnom zidu bazena ugrađuju se skimeri koji
prihvaćaju površinsku vodu sa nečistoćama
– horizontalno cirkuliranje vode u bazenu
– cijevnim razvodom, prihvaćena voda dovodi se do
strojarskog postrojenja gdje se na filteru vrši grubo, a
zatim i fino pročišćavanje vode
– u strojarskom postrojenju provodi se pročišćavanje,
zagrijavanje i kloriranje vode, a zatim se zagrijana i
kemijski ispravna voda cijevnim razvodom dovodi od
mlaznica, čime je sustav zatvoren
– prednost: ekonomičan sustav koji zadovoljava zahtjeve za
kvalitetom vode
– nedostaci:
• ispust vode je lociran na nekoliko mjesta, a ne duž cijele
stranice, tako da je kruženje i pročišćavanje vode manje
• nivo vode ne seže do vrha bazena pa se na stranicama
bazena pojavljuju tragovi masnoća i nečistoće

Skimer
Vrste bazena prema načinu filtriranja vode
• Preljevni tip bazena
– radi na sistemu mlaznica koje upumpavaju čistu vodu u bazen
te se prije betoniranja postavljaju u pod bazena zajedno sa
cijevnim razvodom.
– po rubu bazena, tijekom izvođenja građevinskih radova,
izrađuje se preljevni kanal
– čista voda se putem mlaznica postavljenih u podu bazena
dovodi u bazen, a zatim se vertikalnom cirkulacijom prelijeva u
prelivni kanal
– za funkcioniranje ovog bazena potrebno je izgraditi zamjenski
rezervoar u kojem je smještena rezervna količina vode kojom se
održava nivo vode u bazenu
– iz zamjenskog bazena, voda se cijevnim razvodom dovodi do
strojarnice gdje se provodi pročišćavanje
– čista, zagrijana i kemijski ispravna voda se cijevnim razvodom
dovodi do podnih mlaznica i vraća natrag u bazen
– preljevni se kanal može ugraditi na jednoj ili na svim stranicama
bazena
– prednosti:
• gotovo idealan sustav,
• voda u bazenu stalno kruži i čisti se
• automatska kontrola nivoa vode u bazenu pomoću
kompenzacijskog rezervoara jamči maksimalnu higijenu
– nedostaci:
• skuplja izvedba
Uređaj za pročišćavanje
• Klasični uređaji za pročišćavanje
uz veće bazene postavljaju se u
poseban prostor – strojarnicu.
• Strojarnica je prostor u kojemu se
nalazi uređaj za pročišćavanje i
ostali uređaji koji su potrebni za
rad dodatne opreme u bazenu:
– crpke i puhala za različite uređaje
za masažu,
– sistem za zagrijavanje vode,
– crpke za uređaje za plivanje
protiv vodene struje (plivanje ne
mjestu),
– grijači,
– uređaji za automatsku
dezinfekciju
Primjer filtera za
pročišćavanje vode
Uređaj za pročišćavanje vode
• sastoje se od gustog sita koje zadržava grube suspendirane čestice
• ponekad se dodaje aluminij sulfat koji koagulira i taloži organske tvari
• voda se filtrira pomoću pješčanih filtera koji uklanja sitne suspenzije
• neophodno je pravilno rukovanje i redovito čišćenje
• automatski filteri: u određenim vremenskim razmacima automatski se peru

1. Pješčani filter
2. Ventil
3. Odvod
4. Bazenska protočna crpka s predfilterom
5. Mrežasti grubi filter u crpki
6. Usmjerivači vode (povratak vode iz
uređaja za pročišćavanje )
7. Usisni priključak
8. Podni odvod
9. Skimer
Oprema za čišćenje bazena
• vodeni usisivači
– nužno potreban za čišćenje bazenskog dna jer uređaj za
pročišćavanje povuče u skimmer i svu nečistoću koja pluta
na vodi dok na dnu bazena ostaju nečistoće koje možemo
ukloniti samo pomoću vodenog usisavača
– vodeni usisavač čine usisna četka, cijev za usisavanje koja
može biti priključena na usisni priključak u bazenu ili
izravno u skimmer bazena te teleskopska palica pomoću
koje vodimo usisnu četku po dnu bazena
– za rad vodenog usisavača koristimo snagu bazenske crpke
i stoga nije potrebno postavljanje posebne crpke za
usisavanje

• ručni bazenski usisivači


• automatski bazenski usisivači
Vodeni usisavač za čišćenje dna
bazena
Opskrba bazena vodom
• Bez obzira radi li se o otvorenom ili zatvorenom bazenu, prije prvog punjenja bazena
potrebno je temeljito očistiti sam bazen
• vrsta vode:
– morska voda
– vodovodna voda
– termalna voda

• izmjena vode:
– metoda punjenja i pražnjenja bazena
– metoda neprekinutog protoka vode
– metoda trajne recirkulacije vode
Opskrba bazena vodom
• metoda punjenja i pražnjenja bazena:
– punjenje bazena vodom i korištenje te iste vode dok se ne onečisti, nakon čega se provodi
kompletno pražnjenje bazena i ponovno punjenje
– nepraktična i neekonomična metoda

• metoda neprekinutog protoka:


– s jednog kraja bazen se neprekidno puni svježom vodom, a na drugom kraju odvodi se stara
voda
– potrebna je velika količina vode i mnogo energije za neprestano zagrijavanje

• metoda trajne recirkulacije:


– tijekom upotrebe voda se preko pumpi prepumpava u uređaje za pročišćavanje vode, nakon
čega se klorira, zagrijava i ponovno ubacuje u bazen
– na takav način i voda se izmjeni 2-3 puta u toku 24 sata
– svakodnevno se dodaje 5-10% čiste, «nove» vode
– ekonomična i higijenski zadovoljavajuća metoda
– gubi se samo ona količina vode koja se preko žlijebova prelijeva u kanalizaciju
Dezinfekcija vode
• Postupak uništavanja mikroorganizma prisutnih u vodi i osiguravanje bakteriološki ispravne vode
pogodne za kupanje.
• Povišena temperatura vode i zraka te prisutnost većeg broja kupača u bazenu propocionalno
povećava broj mikroorganizama u vodi, koji se u takvim uvjetima razmnožavaju eksponencijalno.
• Upravo zbog tako brzog razmnožavanja mikroorganizama, dezinfekcija bazenske vode je od
presudne važnosti za sigurnost kupača.
• Načini dezinfekcije:
– klor (najčešće)
– UV
– ozon
– gama zrake i ultrazvuk
– brom
– jod
– bakar/srebro
– vodikov peroksid
Dezinfekcija klorom
• Vrlo učinkovita dezinfekcija, ima prednost pred
dezinfekcijom ozonom ili aktivnim kisikom zbog stvaranja
rezdua, odnosno nakon početnog dezinfekcijskog
djelovanja u vodi ostaje određena količina slobodnog klora
koji nije izreagirao i koji omogućuje dezinfekciju još neko
vrijeme, do nestanka. Pogon za kloriranje vode
tabletama kalcijevog hipoklorita
• Prednost dezinfekcije klornim sredstvima je i u tome što je
klor oksidans te osim djelovanja na mikroorganizme
djeluje i na suspendirane organske tvari koje nije moguće
izdvojiti filtriranjem.
• različiti oblici i spojevi:
– natrij-hipoklorit (otopina)
– kalcij-hipoklorit (granulat ili tablete)
– kloramin (granulat ili tablete)

Pogon za kloriranje vode


otopinom natrijevog hipoklorita
Dezinfekcija klorom

PREPARAT KEMIJSKA SADRŽAJ AKTIVNOG


FORMULA KLORA
ELEMENTARNI KLOR Cl2 100%
KALCIJ HIPOKLORIT Ca(OCl)2 70%

Kaporit, hiperit
NATRIJDIKLORO – Cl2Na (NCO) 60%
IZOCIJANURAT izosan
KLOR DIOKSID ClO2 50%

KALCIJ KLORID HIPOKLORIT CaCl(OCl) 25-35%

Klorno vapno
NATRIJ HIPOKLORIT NaOCl 10-12%

ANORGANSKI KLORAMIN ClNH2 25%


Dezinfekcija klorom
• Kemizam kloriranja vode
– Klor i hipokloriti otapaju se u vodi pri čemu nastaje hipoklorasta kiselina:
Cl2 + HOH → HOCI + HCI
NaOCl + HOH → HOCl + NaOH

– Najjače baktericidno i virucidno djelovanje imaju nedisocirana hipoklorasta kiselina, a


znatno slabije hipoklorasti ion :
HOCl → H+ + OCl –
• Disocijacija hipokloraste kiseline najmanja je uz pH 5 i tu je dezinfekcijsko djelovanje najjače.
• Povećanjem pH vode raste disocijacija hipokloraste kiseline i smanjuje se dezinfekcijsko
djelovanje preparata do pH 9, gdje je praktično sva HOCl u obliku OCl- .
• Moć dezinfekcije pada i sniženjem temperature vode.
• Baktericidni i virucidni učinak klornog preparata ovisi o pH i o temperaturi vode
KLORIRANJE VODE

0,6

Rezidualni klor
0,5 IV. faza

0,4
III. faza

0,3
II. faza

0,2

0,1 I. faza
Rezidualni vezani Cl
0
0 0,1 0,2 0,3 0,4 0,5 0,6 0,7 0,8 0,9 1 1,1
Doza klora

• I.faza - faza oksidacije - dio hipoklorita reagira sa lako oksidabilnom tvari u vodi
hipoklori se reducirao i izgubio za dezinfekciju
klorna potrebom vode - u svakoj je vodi drugačija, a veća je što je u vodi
više oksidabilnog materijala.
KLORIRANJE VODE

0,6

Rezidualni klor
0,5 IV. faza

0,4
III. faza

0,3
II. faza

0,2

0,1 I. faza
Rezidualni vezani Cl
0
0 0,1 0,2 0,3 0,4 0,5 0,6 0,7 0,8 0,9 1 1,1
Doza klora

• II. faza – dodatak većih koncentracija hipoklorita i pojava rezidualnog vezanog klora
- rezidualni vezani klor nastaje kemijskim reakcijama adicije i supstitucije između
hipoklorita i amonija i organskih tvari u vodi
- nastaje kloramin i niz organoklorovih spojeva - neki imaju intenzivni miris, pa
izazivaju organoleptičke smetnje
KLORIRANJE VODE

0,6

Rezidualni klor
0,5 IV. faza

0,4
III. faza

0,3
II. faza

0,2

0,1 I. faza
Točka
Rezidualni vezani Cl
prijeloma
0
0 0,1 0,2 0,3 0,4 0,5 0,6 0,7 0,8 0,9 1 1,1
Doza klora

• III. faza – na početku sadržaj rezidualnog klora je na maksimumu


- daljnjim povećanjem doze klora dolazi do oksidacije spojeva iz faze II. i zbog toga
dolazi do novog gubitka klornog preparata
- krivulja vezanog rezidualnog klora pada i dosiže minimum
- u toj točki dolazi do potpune oksidacije kloramina i ta se točka naziva točka
prijeloma (break point)
KLORIRANJE VODE

0,6

Rezidualni klor
0,5 IV. faza

0,4
III. faza

0,3
II. faza

0,2

0,1 I. faza
Rezidualni vezani Cl
0
0 0,1 0,2 0,3 0,4 0,5 0,6 0,7 0,8 0,9 1 1,1
Doza klora

• IV. faza – faza stvaranja slobodnog rezidualnog klora (SRK)


- svako povećanje doze klora izaziva povećanje koncentracije SRK
- završena oksidacija spojeva iz faza I., II. i III.
- nakon završene reakcije uspostavlja se kemijska ravnoteža,
- u vodi ostati određena količina slobodnog rezidualnog klora
Dezinfekcija klorom
• Rezidualni klor je vrijednost klora izražena u mg/l, koja je ostala neutrošena kao višak
nakon reakcije klora sa organskim, anorganskim tvarima i mikroorganizmima.
• Rezidualni klor javlja se u 2 oblika:
Slobodni aktivni rezidualni klor
Vezani aktivni rezidualni klor
Ukupni rezidualni klor je suma obiju vrijednosti (slobodni i vezani)
• Slobodni rezidualni klor i vezani rezidualni klor se razlikuju po dezinfekcijskom
djelovanju.
• Slobodni rezidualni klor djeluje na bakterije i viruse u vodi brzo i u malim
koncentracijama.
• Vezani rezidualni klor djeluje na bakterije i viruse u vodi slabo i sporo i uz povećane
koncentracije.
Dezinfekcija klorom

• Prednosti:
– dobra učinkovitost
– klor je jeftin i dostupan
• Nedostaci:
– stvaranje nusprodukata – trihalometana
– rezidualno djelovanje kod za vrućih ljetnih dana
Dezinfekcija ozonom
• Mehanizam stvaranja ozona uključuje prolazak kisika
kroz električno polje.
• Topljivost ozona je oko 50 puta veća nego topljivost
kisika.
• Najjače je poznato oksidacijsko sredstvo: oksidira sve
metale osim zlata, platine i iridija.
• Ubija bakterije, uništava gljivice, plijesan i većinu
neugodnih mirisa.
• U vodi ozon ima 150 x jače i 3000 x brže djelovanje nego
klor.
Dezinfekcija ozonom
• Prednosti ozonizacije:
– aktivnije uništava viruse i bakterije, npr. E. coli ubije u roku 5 sekundi, a klor u 15 000 sekundi
– smanjuje troškove kemikalija za 30 – 80%
– ubija i bakterije koje su razvile rezistenciju na klor
– štiti kupače uništavajući, osim bakterija i virusa, i alge
– ne ostavlja neugodan okus ili miris
– oksidirajući organsku tvar popravlja boju vode

• Nedostaci ozonizacije:
– ne ostavlja rezidualno djelovanje pa se koristi u kombinaciji s klorom ili bromom s kojima tvori
toksične trihalometane
– stvaranje štetnih produkata oksidacije organskog materijala (formaldehidi i ketoni)
– ozon se mora ukloniti iz vode ako ga ostane
Dezinfekcija UV zrakama
• ultraljubičasto zračenje ili UV zračenje – valne duljine od
100 do 400 nm (najbolji učinak kod 254 nm)
• princip metode je vrtložni prolazak vode kroz teflonske
cijevi koje su propusne za UV zrake
• kontrola UV dezinfekcije obavlja se kompjutrski prema
brzini protoka vode
• Prednosti:
– brzo, direktno, pouzdano uništavanje
mikroorganizama
– ne šteti okolišu jer se ne koriste kemikalije
– ne stvara organoleptičke smetnje
– kemijski sastav vode se ne mijenja
• Nedostaci:
– ovisnost o električnoj energiji
– slabo dubinsko prodiranje
– mutnoća vode i prisustvo željeznih iona smetaju pri
dezinfekciji
– nije dokazan virucid
– skupoća uređaja
Korekcija pH vrijednosti
• pH vrijednost bazenske vode jedna je od najznačajnijih
vrijednosti jer utječe na mnogo faktora presudnih za kvalitetu
vode u bazenu.
Izvor:

• optimalno područje pH vrijednosti bazenske vode je od 7,2 do https://static1.squarespace.com/static/55157b8be4b0ac69ef62aaff/t/55161


666e4b0d9aaa8bef88b/1427510886559/?format=500w

7,6
• pH vrijednost < 7 - kiseli karakter - korozivno djelovanje,
nagriza bakrene fitinge i grijače te dolazi do taloženja oksida
metala na površinama bazena, što se može vidjeti u obliku
mrlja.
• pH vrijednost >8 - lužnati karakter, pospješuje taloženje
vodenog kamenca na površinama bazena, zamućenje vode,
filter se brže puni nečistoćama i dolazi do taloženja načistoća
na površinama bazena i bazenskoj opremi. Izvor
https://www.google.hr/url?sa=i&rct=j&q=&esrc=s&source=images&cd=&cad=rja&uact=8
&ved=0ahUKEwif0J7YnebXAhWRCOwKHdfMCCkQjRwIBw&url=https%3A%2F%2Fsen
• pH vrijednosti iznad 7.6 - rapidno smanjenje efikasnosti sorex.com%2Fblog%2F2016%2F12%2F16%2Fchlorine-wastewater-
treatment%2F&psig=AOvVaw0Kpdoxy1RHvWBFacABRH4l&ust=1512128997359313
dezinfekcijskog sredstva
Bistrenje vode – flokulacija
• Postupak uklanjanja sitnih čestica prljavštine koje filter ne može zadržati,
«probijaju» kroz kvarcni pijesak i ponovno se vraćaju u bazen gdje
uzrokuju već povišenu mutnoću vode.
• Dodavanje flokulanta (najčešće FeSO4 i Al2(SO4)3 ) koji sitne čestice veže u
flokule (pahulje) koje se tada zadržavaju u filteru ili se talože na dnu
bazena.
• Povišenu mutnoću i promjenu boje vode te pojavu neugodnog mirisa
vode mogu uzrokovati i alge, najjednostavniji biljni organizmi koji se
razmnožavaju uz pomoć fotosinteze.
– Spore algi stalno dospjevaju u bazensku vodu uz pomoć vjetra i kiše,
na kupačima i sl.
– Kod povoljnih uvjeta (povišena temperatura, neizbalansiranost vode,
nedovoljna količina dezinficijensa, sunčeva svjetlost, prisustvo nitrata i
ugljičnog dioksida) rezultiraju naglim bujanjem čitavih kolonija algi.
– Nedovoljna filtracija i slaba cirkulacija vode također pogoduju
nastanku algi.
Nakupine crnih algi
– Nisu izvor infekcije, no stvaraju idealno stanište za razvoj drugih
mikroorganizama.
– Problem uništavanja algi u bazenima je njihova otpornost na klor.
– Uklanjanje algi se provodi dodatkom različitih algocida
• Zdravstveno ispravna bazenska voda za kupanje zahtjeva punu funkcionalnost i
pouzdanost u radu svih sustava strojarskog pogona, svih sustava elektro pogona i
svih sustava mjerno regulacionog pogona.
• Za korisnike bazena mora se osigurati korištenje tuševa i nogopera.
• Sva ugrađena oprema mora odražavati pogodna fizikalna, kemijska i
mikrobiološka svojstva bazenske vode za kupanje.
• Kontinuirano se moraju provoditi mjerenja temperature, slobodnog klora, redoks
potencijala i pH vrijednosti bazenske vode, a automatskim uređajima za
doziranje ili ručno mora se vršiti kontinuirana korekcija svih vrijednosti unutar
zadanih parametara
Zakonska regulativa
• Pravilnik o sanitarno-tehničkim i higijenskim uvjetima bazenskih kupališta te o
zdravstvenoj ispravnosti bazenskih voda (NN 107/2012)
• Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o sanitarno-tehničkim i
higijenskim uvjetima bazenskih kupališta te o zdravstvenoj ispravnosti bazenskih
voda (NN 88/2014)
Sanitarno - tehnički uvjeti
• Bazensko kupalište sastoji se od: bazena, površine oko bazena te prostora gdje su
smještene prostorije garderobe, sanitarni čvorovi itd. i ostali uređaji.
• Za održavanje bazenskog kupališta i higijenskih uvjeta bazenske vode te
osiguravanje neometanog rada uređaja za pripremu vode, uprava bazenskog
kupališta, vlasnik ili korisnik, imenuje odgovornu osobu za rad bazenskog
kupališta (najmanje SSS zdravstvenog ili tehničkog usmjerenja).
Sanitarno - tehnički uvjeti
• Bazensko kupalište dijeli se na čisti i nečisti dio.
– Čisti dio bazenskog kupališta čini bazen s površinom oko bazena.
– Nečisti dio bazenskog kupališta čini prostor gdje su smještene
prostorije garderobe, sanitarni čvorovi itd. i ostali uređaji.
– Površina oko bazena mora biti uređena na način da voda s nje ne
otječe u bazen ili u sustav za kruženje bazenske vode.

• Prije ulaza na čisti dio bazenskog kupališta korisnici se obvezno


moraju istuširati i proći kroz predbazen (dezbarijera) za pranje
nogu.
• Voda u predbazenima (dezbarijerama) mora biti hiperklorirana ili
obvezno sadržavati dezinfekcijsko sredstvo.
Sanitarno - tehnički uvjeti
• Materijali od kojih je izveden bazen i oni koji dolaze u kontakt s bazenskom
vodom, ne smiju utjecati na fizikalna, kemijska ili mikrobiološka svojstva vode.
Moraju biti lakoperivi i otporni na kemikalije, a podovi moraju biti protuklizni.
• Sva oprema bazena i bazenskog prostora mora biti napravljena od materijala koji
su otporni na utjecaj korozije.
• U čistom dijelu bazenskog kupališta zabranjena je uporaba podnih obloga (od
svih vrsta tekstilnih materijala, gumenih i dr.).
Sanitarno - tehnički uvjeti
• Bazenska kupališta moraju biti opremljena uređajima za kontinuirano mjerenje
pokazatelja:
– temperature, slobodnog klora i pH vrijednosti bazenske vode
– automatskim uređajima za doziranje dezinfekcijskih sredstava i sredstava za korekciju
pH vrijednosti

• Vrijednosti temperature, slobodnog klora i pH vrijednosti bazenske vode,


potrebno je jednom dnevno izmjeriti i ručno.
• Ako bazensko kupalište nije opremljeno uređajima za automatsko mjerenje,
odgovorna osoba mora osigurati ručno mjerenje temperature, slobodnog klora i
pH vrijednosti i korekciju njihovih vrijednosti šest puta dnevno u jednakim
vremenskim razmacima od vremena otvaranja bazenskog kupališta.
Sanitarno - tehnički uvjeti
• Odgovorna osoba mora osigurati unos svih pokazatelja u evidenciju rada
bazenskog kupališta.
• Odgovorna osoba, sukladno uputama proizvođača uređaja mora osigurati
umjeravanje mjerača za ručno mjerenje (najmanje 1x godišnje), imati plan
umjeravanja evidenciju o provedbi umjeravanja.
• Bazenska kupališta moraju imati dokument režima dodavanja vode za punjenje.
Dnevno je potrebno promijeniti najmanje 1% ukupnog sadržaja bazenske vode s
vodom za punjenje, što se provjerava s mjeračem količine dodane vode i upisuje u
evidenciju rada bazenskog kupališta.
Sanitarno - tehnički uvjeti
• Najmanje jednom godišnje ili tijekom sezone kupanja potrebno je cijeli protočni sustav, uključujući i
bazene, potpuno isprazniti, očistiti, isprati, napuniti i hiperklorirati u trajanju od 2 sata.
• Filtar bazenskih kupališta potrebno je isprati najmanje jednom tjedno ili češće, sukladno naputku
proizvođača a provedeni postupci moraju biti evidentirani.
• Bazenska kupališta moraju imati izrađen plan čišćenja čistog i nečistog dijela bazenskog kupališta koji
mora sadržavati najmanje sljedeće podatke: što čistiti, kako čistiti, čime čistiti, kada čistiti i tko čisti.
• Bazensko kupalište treba čistiti dnevno. Za čišćenje čistog dijela bazenskog kupališta obavezna je
uporaba mehaničkih i kemijskih sredstava za čišćenje, te po potrebi i sredstava za dezinfekciju.
• Dno bazena treba čistiti dnevno podvodnim čistačima, a stjenke bazena i preljevne kanale najmanje
jednom tjedno.
• Čišćenje čistih i nečistih dijelova bazenskih kupališta obavlja se na kraju rada, a po potrebi i za vrijeme
rada.
• O čišćenju se vodi dnevni evidencijski list čišćenja, iz kojega je vidljivo što, kada i tko je obavio
čišćenje.
Sanitarno - tehnički uvjeti
• Odgovorna osoba mora voditi evidenciju rada bazenskog kupališta odnosno
očevidnik koji mora biti uvijek na raspolaganju nadležnom sanitarnom
inspektoru tijekom inspekcijskog nadzora.
• Odgovorna osoba mora voditi evidenciju o provedenim postupcima za uklanjanje
nedostataka, koja je sastavni dio očevidnika.
• Na vođenje očevidnika o uporabi dodanih tvari (dezinfekcijskih sredstava,
sredstava za pripremu vode (flokulanata, koagulanata), sredstava za korekciju
pH vrijednosti i ostalih tvari), na odgovarajući način primjenjuju se odredbe
posebnih propisa kojima je uređeno postupanje s kemikalijama i biocidnim
pripravcima.
• Očevidnik
Zdravstveni rizici
• Rizik po zdravlje ljudi:
– fizikalni
– mikrobiološki
– kemijski
Fizikalni rizici
• Utapanje
• Fizičke ozljede (prijelomi, udarci, porezotine)
• Ozljede i poremećaji uzrokovani hladnoćom i toplinom
• Sunčevo zračenje
Utapanje
• Smrt zbog zatajivanja respiratorne funkcije koje je uzrokovano uranjanjem u tekućinu.
• Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije utapanje je treći vodeći uzrok
nenamjernih ozljeda u svijetu s udjelom od 7 % u skupini ozljeda.
• U svijetu godišnje od utapanja umre oko 372 000 osoba.
• Najviše je stradalih, njih 90 %, u gospodarski slabo i srednje razvijenim državama svijeta.
• Utapanje je među deset vodećih uzroka smrti u djece i mladih.
• Mala djeca i muške odrasle osobe su izloženi najvećem riziku.
• Utapanje je, s oko sto umrlih osoba godišnje, u zadnjem petogodišnjem razdoblju u
Hrvatskoj četvrti uzrok smrtnosti od nenamjernih ozljeda iza padova, prometnih nesreća i
otrovanja.
• Do 75% utapanja je u prirodnim vodama.
Utapanje
• Smrt nije jedini ishod utapanja, te se sada ishodi utapanja klasificiraju u tri
skupine:
– "smrt",
– "bez morbiditeta"
– "morbiditet" (koji se kategorizira dalje po težini).

• Prognoza ishoda ovisi više o učinkovitosti inicijalnog postupka pružanja


kardiopulmonalne resuscitacije (reanimacije) nego o kvaliteti kasnije skrbi.
Utapanje
• Povećanom riziku od utapanja izložene su sljedeće skupine:

• mala djeca
• neplivači
• osobe koje boluju od određenih kroničnih bolesti
• osobe koje su konzumirale alkohol
• osobe koje se kupaju u rijekama i jezerima
Utapanje

• Rizični čimbenici za utapanje su muški spol, što je generalno povezano uz veću


izloženost vodama (što kroz profesionalna zanimanja, što kroz rekreaciju), veću
konzumaciju alkohola i njihovu višu sklonost rizičnim ponašanjima.
• Konzumacija alkohola je jedan od najčešće zabilježenih rizičnih čimbenika za utapanje
osobito među adolescentima i odraslima.
• Za malu djecu, najčešći čimbenik je manjak nadgledanja.
• Pokušaji spašavanja predstavljaju velik rizik od utapanja za spasitelja.
• Prisutnost postojeće bolesti također pridonosi većem riziku za utapanje i viša stopa smrti
od utapanja je zabilježena kod ljudi sa epilepsijom.
• Procjenjuje se da se 80% smrti od utapanja može spriječiti.
• Potrebno podići razinu obaviještenosti profesionalaca i rekreativaca da bi se rizični
čimbenici uklonili ili smanjili na najmanju moguću razinu.
Utapanje
• PREPORUKE ZA POVEĆANJE SIGURNOSTI DJECE U VODI

• Stalan nadzor djece u vodi

• Djeca trebaju biti pod stalnim nadzorom, čak i pri kupanju u kadi i malim, plastičnim
bazenima. Mala se djeca mogu utopiti u vrlo maloj količini vode (u svega nekoliko
centimetara visine) u kratkom vremenskom razdoblju. Stalan nadzor roditelja ili drugih
odraslih osoba jedno je od osnovnih pravila sigurnosti i prevencije utapanja.

• Zaštita prilaza bazenima i kontejnerima za vodu

• Djeci je potrebno onemogućiti slobodan pristup bazenima, kontejnerima s vodom i drugim


izvorima vode. Bazeni trebaju imati dovoljno visoke zaštitne ograde. Sigurnosni poklopci
na kontejnerima s vodom, bunarima i drugim sličnim mjestima trebaju biti zaključani i
osigurani od pristupa djece. U dvorištima u blizini kuća ne smiju se ostavljati kontejneri ili
veće posude koje se mogu napuniti vodom.
Utapanje
• Svladavanje vještine plivanja
• Svladavanje plivanja je temeljna mjera prevencije utapanja. Plivanje povoljno utječe na
srčano-žilni i dišni sustav, omogućuje ravnomjerno oblikovanje mišića te jača
samopouzdanje. Naučeno plivanje smanjuje rizik utapanja kod male djece za 88 %. Djecu
koja su završila obuku plivanja potrebno je i dalje stalno nadzirati i pomagati u
svladavanju i usavršavanju plivanja. Osim škola i tečajeva plivanja za djecu organiziraju se
i tečajevi plivanja za odrasle. Odrasle osobe koje nisu dobri plivači trebaju se kupati pod
nadzorom drugih odraslih osoba, te plivati blizu obale, najdalje do „dubine stajanja u
vodi“.
• Nošenje sigurnosnog prsluka
• Djeca koja ne znaju plivati trebaju pod stalnim nadzorom odraslih osoba nositi sigurnosni
prsluk primjeren njihovoj dobi, visini i težini. Djeca mogu koristiti i sigurnosne pojaseve ili
rukavice, no prilikom njihove upotrebe potreban je dodatan oprez jer ne pružaju visok
stupanj sigurnosti kao prsluk. Sigurnosni se prsluk preporučuje prilikom vožnje na
čamcima ili drugim plovilima kod sve djece i odraslih osoba. I najbolji se plivači mogu
utopiti prilikom pada u vodu u nepovoljnim vremenskim uvjetima (veliki valovi, hladna
voda).
Utapanje
• Kupanje u rijekama i jezerima pod posebnim oprezom
• Djeca i odrasli trebaju izbjegavati kupanje u rijekama i jezerima ili se kupati pod
povećanim oprezom zbog mutne vode, često neravnog dna i iznenadnih prijelaza u
dubinu, te hladnih struja i virova.
• Poznavanje mjera sigurnog ponašanja u vodi
• Mjere sigurnog ponašanja u vodi – ulaziti postupno u vodu, plivati u društvu, ne skakati u
vodu, posebno ne skokom na glavu i ne zadržavati dugo dah pod vodom. Preporuka je ne
ulaziti u vodu odmah nakon obroka, već najmanje dva sata nakon jela.
• Oprezno ronjenje
• Prilikom ronjenja na dah ne smije se predugo zadržavati dah niti hiperventilirati prije
uranjanja (ubrzano forsirano disati). Potrebno je poznavati i primjenjivati osnovna pravila
sigurnog ronjenja. Preporuka je uvijek roniti u paru.
Utapanje
• Plivanje pod posebnim oprezom za osobe koje boluju od kroničnih bolesti
• Osobe koje boluju od kroničnih, posebno srčanih bolesti te dijabetesa i epilepsije
trebaju se pridržavati uputa liječnika o ponašanju za vrijeme ljetnih vrućina i
uzimati preporučenu terapiju, no treba znati i da neki lijekovi mogu dovesti do
nuspojava koje mogu povećati rizik od utapanja. Osobe koje boluju od epilepsije
trebaju se u pravilu kupati u društvu drugih osoba pod posebnim oprezom.
• Izbjegavanje konzumacije alkohola
• Alkohol povećava rizik od utapanja zbog velikog broja negativnih utjecaja
uključujući poremećaj svijesti, smanjenje kontrole rasuđivanja, smetnje u
motoričkoj koordinaciji te brojne druge promjene u organizmu.
Utapanje
• Poznavanje osnovnih mjera spašavanja i oživljavanja
• Osoba koja se utapa može potopiti i tako ugroziti i drugu osobu, uključujući i
najbolje plivače, stoga se preporučuje da se spašavanje, ukoliko za to postoje
uvjeti, prepusti osobama koje su uvježbane za spašavanje u vodi. Ukoliko takvih
osoba nema u blizini, osobi koja se utapa treba pristupiti s oprezom. Dobro je
prilikom spašavanja koristiti pomoćna sredstva poput pojasa za spašavanje i
slično. U slučaju potrebe, treba što prije započeti s osnovnim mjerama
oživljavanja.
Utapanje

• Mjere smanjenja rizika su:


• pridžavanje sigurnosnih mjera prilikom kupanja,
• zabrana kupanja u alkoholiziranom stanju,
• edukacija o KPR (CPR) vještinama,
• "Spasilačka služba“ .

• Slučajevi utapanja
Ozljede
• procjenjuje se da je oko 10% ozljeda kralježnice povezano sa skokovima u vodu
• uglavnom populacija mlađa od 25 godina
• potresi mozga, ozljede mozga, ozljede glave i vrata su također česte kao
posljedica skokova u plitku vodu
• razne frakture i dislokacije zglobova su moguće kao posljedice posklizavanja,
zapinjanja i padova
• porezotine, ubodi i ostale kožne lezije najčešće su uzrokovane otpadom
(razbijenim bocama i limenkama)
Ozljede i poremećaji uzrokovani hladnoćom
• Hladna voda snižava tjelesnu temperaturu 25 puta brže nego hladan zrak.

• Trenutni učinak uranjanja u hladnu vodu može biti i opasni refleksni odgovor koje traje
par minuta, a zove se hladni šok.

• Hladan šok može putem poremećaja respiratornog i kardiovaskularnog sustava dovesti do


smrti.

• Respiratorni učinak uključuje brzi nastup nekontroliranog brzog disanja, koje


onemogućava zadržavanje daha i pospješuje aspiraciju tekućine, što može rezultirati
utapanjem.

• Kardiovaskularni odgovor označava trenutnu konstrikciju svih krvnih žila blizu površine
kože što dovodi do naglog porasta krvnog tlaka i porasta srčane frekvencije što može
dovesti do srčanog ili moždanog udara, koji također onda mogu završiti utapanjem.

• Hladnoća uzrokuje otežano plivanje zbog drhtanja koje je posljedica postepenim padom
tjelesne temperature, koje onda također može završiti utapanjem.
Ozljede i poremećaji uzrokovani toplinom

• Toplinski udar nastaje zbog (često naglog) prekomjernog povišenja tjelesne


temperature i nemogućnosti organizma da temperaturu održi u normalnim
granicama.
• Obično se javlja kada je vlaga u zraku visoka, za vrijeme ljetnih sparina jer je u
takvim uvjetima otežano znojenje i prirodno hlađenje organizma.
• Prije toplinskog udara, mogu se pojaviti simptomi toplotne malaksalosti i grčeva,
vrtoglavica, žeđ i slabost i malaksalost.
• Toplinski udar nastupa naglo i bez najave – iznenadnim kolapsom i padom
krvnog tlaka.
• Koža unesrećenog je topla (vidljivo povišene tjelesne temperature), suha i crvena,
a bilo slabo i jako ubrzano. Mogu se javiti grčevi, a zjenice su u početku sužene, a
kasnije proširene.
Ozljede i poremećaji uzrokovani toplinom
• U najtežim slučajevima toplinski udar može uzrokovati komu i smrt te je neophodna
intervencija liječnika.

• U slučaju toplinskog udara, kao i kod sunčanice, do dolaska liječnika, unesrećenom će se


pomoći rashlađivanjem tijela, treba ga postaviti u hladovinu i obilno rashlađivati hladnom
vodom i oblozima na glavi i vratu.

• Onesviještenog postaviti u bočni položaj i provjeravati bilo i disanje - u najtežim


slučajevima može biti potrebno i reanimirati bolesnika umjetnim disanjem i masažom srca.

• Za vrijeme toplinskog udara tijelo je izgubilo sposobnost regulacije tjelesne temperature,


pa se može pregrijati ili u nekim slučajevima i pothladit i zbog toga je u težim slučajevima
potrebno stalno provjeravati tjelesnu temperaturu - pa prema čemu unesrećenog treba
hladiti ili zagrijavati.

• Ako je unesrećeni pri svijesti i ako ne povraća, daju mu se hladni napitci.

• Toplinski udar, kao i sunčanica, mogu se spriječiti odijevanjem lagane i prozračne odjeće
primjerene klimatskim uvjetima, a glavu treba zaštititi prozračnom kapom ili šeširom.
Sunčevo zračenje
• Ultraljubičasto zračenje i toplina zaslužuju posebnu pozornost jer s obzirom na globalno
zatopljenje i depleciju ozona predstavljaju sve veću prijetnju zdravlju
• Emisija sa sunca uključuje infracrveni spektar (toplina), vidljivo svjetlo i UV zračenje.
Spektar UV zračenja pokriva valne duljine u rasponu od 100-400 nm i dijeli se na tri dijela:

• UV-A (315-400 nm)


• UVB (280-315 nm)
• UV-C (100-280 nm).
• Prolaskom kroz atmosferu, svo UV-C i 90% UV-B zračenja se apsorbira pomoću ozona,
vodene pare, kisika i ugljičnog dioksida.
• Atmosferski čimbenici jako malo utječu na apsorpciju UV-A i većina UV zračenja koje
dopre do zemljine površine je UV-A zračenje s malim udjelom UV-B zračenja.
• Količina UV zračenja na zemljinoj površini uvjetovana je visinom sunca, geografskom
širinom, oblacima, nadmorskom visinom te refleksijom od površina
Sunčevo zračenje
• Kako ozonski omotač postaje sve tanji, zaštitni filter koji
pruža atmosfera propušta sve veću količinu UV
zračenja.
• Unutar UV spektra, UV-B zračenje ima najveći štetni
utjecaj na ljudsko zdravlje.
• Kronični štetni učinci UV zračenja:
– karcinomi kože
• ne-melanomski tumori kože:
– bazocelularni: najčešći, no ima i najbolju
prognozu
– planocelulani karcinom: ima svojstvo
metastaziranja, ozbiljniji zdravstveni problem
• melanom: manje prevalencije, ali vodeći je uzrok
mortaliteta od kožnih tumora
– katarakte
• Prema procjeni WHO, na svijetu se godišnje javlja
između 2 i 3 milijuna karcinoma pločastih stanica i oko
200 000 melanoma.
Sunčevo zračenje
• Najočitiji akutni efekt prekomjerne izloženosti UV zračenju je kožni eritem - sunčane
opekline.

• Kronična izloženost UV zračenju uzrokuje brojne degenerativne promjene na stanicama,


vezivnom tkivu i krvnim žilama te koži (pjege, madeže i difuzne smeđe pigmentacije).

• UV zračenje ubrzava starenje kože i postepeni gubitak elastičnosti što uzrokuje pojavu
bora i grube kože.

• Akutni učinci UV zračenja na oči su fotokeratitis i fotokonjuktivitis - upalne reakcije.

• Izloženost UV-B zračenju predstavlja značajan faktor u razvitku katarakte, iako je dob ipak
najbitniji rizični čimbenik.

• Najbolja prevencija je izbjegavanje izlaganja jakom dnevnom suncu, nošenje zaštitne


odjeće i korištenje zaštitne kreme
Mikrobiološki rizici
• Različite vrste mikroorganizama koje direktnim ili indirektnim putem mogu dospjeti
u vodu ili različite dijelove bazenskog kompleksa, gdje se zbog povoljnih uvjeta
(temperatura, vlaga, …) razmnože do kritične točke, mogu izazvati infekcije kože,
respiratorne, probavne ili oboljenja neke druge prirode.
• Sami kupači mogu kontaminirati vodu putem sekreta (iz usta, nosa, grla, putem
urina, fecesa, ili putem kontaminirane opreme i odjeće) ili putem kože.
• Mikrobiološki rizici vezani su uz:
– fekalnu kontaminaciju vode (potencijalni izvori patogenih mikroorganizama)
– ne-fekalne izvore (ljudske izlučevine: sluz i slina)
– razvoj mikroorganizama u uređajima za filtriranje vode, zagrijavanje, ventilaciju ili
klimatizaciju, te na ostalim vlažnim površinama u unutrašnjosti takvih uređaja.
Mikrobiološki rizici
Fekalno onečišćenje bazenske vode
• Fekalno onečišćenje može sadržavati patogene mikroorganizme koji mogu uzrokovati
gastrointestinalne infekcije ili infekcije gornjeg dišnog sustava, uha, očiju, nosne šupljine
i kože.
• Do neželjenih hidričnih oboljenja može doći na tri načina: gutanjem vode, preko kože ili
udisanjem aerosola.
• Najčešća bolest vezana uz kupanje u vodama s fekalnom kontaminacijom je samo-
ograničavajući gastroenteritis, koji često bude kratkotrajan i stoga ne bude zabilježen u
epidemiološkim bazama podataka.
• Uz onečišćenje vode fekalnim streptokokima može se povezati akutna febrilna
respiratorna bolest (AFRI).
• Vjerojatna je povezanost između fekalnog zagađenja voda i infekcija uha ipak, problemi
sa uhom su općenito viši kod kupača naspram ne-kupača.
• Uzevši u obzir prijenos gastroenteritisa putem vode za kupanje, koji je uglavnom virusne
etiologije, prijenos hepatitisa (A i E tipova) i poliomijelitisa je biološki uvjerljiv.
Fekalno onečišćenje bazenske vode
• Koliformne bakterije su gram-negativne, nesporogene štapićaste bakterije, aerobne ili
fakultativno anerobne.
• Prisustvo koliforma (rodovi Escherichia, Citrobacter, Klebsiela i Enterobacter) u vodi je
pokazatelj svježeg fekalnog onečišćenja.
• Fekalni koliformi pokazuju visoku korelaciju sa stupnjem fekalnog zagađenja i zato su
dobri pokazatelji sanitarne kakvoće vode.
• Escherichia coli je najzastupljenija vrsta te skupine - od 75% do 95% od ukupnog broja
fekalnih koliforma.
• Voda nije povoljan hranjivi medij pa je prisutnost fekalnih koliforma pokazatelj
nedavnog svježeg fekalnog zagađenja vode.
• Fekalni streptokok u vodi je dokaz fekalnog onečišćenja, a preživljava duže od fekalnih
koliforma pa su stoga indikatori nešto starijeg onečišćenja.
Ne - fekalno onečišćenje bazenske vode
• Pseudomonas aeruginosa
– aerobna, nesporulirajuća, pokretljiva, Gram-negativana, štapićasta bakterija
– vrlo je otporan je na dezinficijense i širok raspon antibiotika
– toplo, vlažno okruženje oko bazena idealno za rast Pseudomonasa
– stvara biofilm
– može izazvati upalne procese kože i sluznica
• Staphyloccoccus aureus
– nepokretljiva, nesporulirajuća i nekapsulirana, Gram-pozitivna bakterija okruglog
oblika, rastu aerobno i anaerobno
– raznose je kupači za vrijeme vodenih aktivnosti i može se naći u biofilmovima na
površini bazenske vode
– može izazvati osip, infekcije rana, infekcije mokraćnog sustava, infekcije oka, i dr.
– odgovarajuća inaktivacija potencijalnih patogenih S.aureus u bazenima može se
provesti održavanjem slobodnog rezidualnog klora na razini većoj od 1 mg/L.
Ne - fekalno onečišćenje bazenske vode

• Legionella spp.
– gram-negativni, nesporulirajući aerobni bacili
– heterotrofne su bakterije koje se mogu nalaziti u prirodnim termalnim
izvorima i slabo održavanim sustavima, razmnožavaju se na temperaturama
iznad 25 ° C
– mogu uzrokovati legionelozu - oblik pneumonije (L. pneumophila).
– preventivne mjere uključuju dobro održavanje i čišćenje sustava uključujući
povezane cijevi i klimatizacijske jedinice te kontinuiranu i dostatnu
dezinfekciju vode
Kemijski rizici
• mogu potjecati iz više izvora:
– voda za punjenje
– namjerni dodatak kemikalija kao što su dezinficijensi
– korisnici bazena

– najčešće izlaganje kemijskim opasnostima je putem kože i sluznica, no značajan unos


može biti i ingestija i inhalacija
Kemijski rizici
Dezinficijensi i nus produkti dezinfekcije
• Kloriranje je najčešće korištena metoda dezinfekcije bazenske vode, obično u
obliku plinovitog klora, ili otopine hipoklorita
• Dopuštena koncentracija slobodnog rezidualnog klora iznosi 1 mg/L
• Povišene koncentracije klora izazivaju iritaciju kože i sluznice
• U elementarnom stanju klor je otrovan plin i nagrizajuća tvar
• Primjeri incidenata
Nusprodukti dezinfekcije
Dezinfekcijsko sredstvo Nus - produkti
Klor/hipoklorit Trihalometani (kloroform)
Haloacetatne kiseline
Haloacetonitrili
Haloketoni
Klorovodik
Kloropikrin
Cijanogen klorid
Klorat
Kloramini
Ozon Bromat
Aldehidi
Ketoni
Ketokiseline
Karboksilne kiseline
Bromoform
Klordioksid Klorit
Klorat
Brom/ hipobromit Trihalometani (bromoform)
Bromovodik
Bromat
Bromamini
Trihalometani THM
• spojevi u kojima su tri vodikova atoma zamijenjena halogenim
atomima
• opća formula (CHX3)
• halogeni su označeni s X i mogu biti fluor, klor, brom i jod ili njihove
kombinacije
– Kloroform CHCl3
– Bromoform CHBr3
– Diklobrommetan CHCl2Br
– Dibromklormetan CHClBr2
• toksični su i potencijalni karcinogeni, mogu štetno utjecati na srce,
pluća, bubrege, CNS i reproduktivne organe
• MDK za sumu THM iznosi 100 μg/L
Zakonska regulativa
• Pravilnik o sanitarno-tehničkim i higijenskim uvjetima bazenskih kupališta te o
zdravstvenoj ispravnosti bazenskih voda (NN 107/2012)
• Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o sanitarno-tehničkim i
higijenskim uvjetima bazenskih kupališta te o zdravstvenoj ispravnosti bazenskih
voda (NN 88/2014)
UVJETI ZA Broj Pokazatelj Jedinica Vrijednost
BAZENSKU VODU Bazenska
voda

min. max.

1 Mikrobiološki

1.1 Pseudomonas aeruginosa cfu/100 ml - <1


1.2 Escherichia coli cfu/100 ml - <1
1.3 Legionella pneumophila cfu/100 ml - <1*
1.4 Staphylococcus aureus cfu/100 ml - 100**
1.5 Ukupan br. aer. bakterija pri 37˚C/48 h cfu/ml - 200

2 Fizikalno – kemijski *U bazenima s miješanjem vode i/ili u


bazenima kod kojih se može stvarati aerosol,
2.1 Boja – metoda SM2120C mg/l Pt/Co skale - 20
ako je temperatura vode u bazenu ≥ 23 °C.
2.2 Mutnoća NTU - 4,0
** U bazenima s morskom vodom. Pokazatelj
2.3 pH vrijednost se ne određuje u bazenima sa slatkom
a) slatka voda - 6,5 9,0
vodom.
1: Preporuča se odgovornoj osobi ručno
b) morska voda - 6,5 9,0 mjerenje vezanog klora
2: Iznimno su za ograničeno vrijeme radi
c) prirodna mineralna voda - 6,5 9,0
ispunjavanja sukladnosti s propisanim
2.4 Električna vodljivost μS/cm - - mikrobiološkim pokazateljima zdravstveni
2.5 Oksidativnost kao O2 mg/l - 5,0 zahtjev za bazenske vode dozvoljene više
2.6 Slobodni klor3 mg/l - 1,02
koncentracije, ali koncentracija slobodnog
klora ne smije biti iznad 1,2 mg/l.
2.7 Trihalometani (ukupni) μg/l - 100
3: Samo kod odgovarajuće tehnološke
2.8 Klor dioksid4 mg/l 0,2 0,3 pripreme vode.«
Opseg ispitivanja uzoraka bazenske vode
Voda za Bazenska
Pokazatelj punjenje voda
Pseudomonas aeruginosa X1 X
Escherichia coli X1 X
Legionella pneumophila X4
Staphylococcus aureus X
Ukupan broj aerobnih
X1 X
bakterija pri 37 oC
1 U vodi za punjenje treba ispitati
Boja X mikrobiološke pokazatelje kada voda
nije iz javnog vodoopskrbnog sustava te
Mutnoća X ako je ulazna temperatura niža od 55°C.
2 Mjerenja se izvode na terenu.
pH-vrijednost 2 X
3 Ako se upotrebljava kod pripreme
Električna vodljivost X X vode.
4 Pokazatelj se provjerava jednom
Oksidativnost X X godišnje. Kod bazena koji rade sezonski
pokazatelj se provjerava na početku
Slobodan klor 2 X sezone kupanja.
Trihalometani X5 5 Pokazatelj se provjerava jedan put
mjesečno.
Klor dioksid 3 X
Uvjeti za ispravnost vode
• Uzorkovanje, laboratorijske analize uzetih uzoraka i ocjenu zdravstvene ispravnosti
ispitanih uzoraka bazenske vode obavljaju laboratoriji Zavoda za javno zdravstvo
županija, odnosno Grada Zagreba te Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo.
• Analize uzoraka se obavljaju prema metodama navedenim u Prilogu 2. Pravilnika.
• Uzorkovanje bazenske vode provodi e dva puta mjesečno, a vode za punjenje jednom
godišnje. odnosno u sezoni kupanja.
• U slučaju da bazenska voda ne odgovara odredbama Priloga 1. ovoga Pravilnika, Zavodi
za javno zdravstvo županija, odnosno Grada Zagreba te Hrvatski zavod za javno
zdravstvo obvezni su odmah po dobivanju rezultata obavijestiti odgovornu osobu i
nadležnu sanitarnu inspekciju.
• Odgovorna osoba obvezna je poduzeti mjere osiguranja zdravstvene ispravnosti bazenske
vode, a ukoliko to tehnički nije moguće izvesti, potrebno je zatvoriti kupalište. O
poduzetim mjerama vodi se evidencija u očevidnik.
• Nadzor nad provođenjem mjera provodi nadležna sanitarna inspekcija.
• Obavlja se dodatno uzorkovanje kako bi se potvrdio prestanak onečišćenja, a ukoliko
rezultati analiza i dalje ne odgovaraju, nadležna sanitarna inspekcija zabraniti će rad
bazenskog kupališta.
Uvjeti za ispravnost vode

• U slučaju epidemioloških indikacija, odgovorna osoba mora osigurati uzimanje i


analizu uzoraka prema mišljenju nadležnog zavoda za javno zdravstvo.
• Bazenska kupališta moraju imati javno istaknute (na informacijskom mjestu)
objavljene zadnje rezultate laboratorijskih analiza bazenske vode za svaki bazen.
• Zavodi za javno zdravstvo županija, odnosno Grada Zagreba obvezni su
Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo, kao voditelju registra bazenskih voda,
dostaviti izvještaj o stanju zdravstvene ispravnosti bazenskih voda bazenskih
kupališta na području županije odnosno Grada Zagreba do 31. siječnja za
proteklu godinu.
• Hrvatski zavod za javno zdravstvo izrađuje godišnji izvještaj o stanju zdravstvene
ispravnosti bazenskih voda bazenskih kupališta u Republici Hrvatskoj najkasnije
do 20. ožujka za proteklu godinu te isti dostavlja nadležnoj sanitarnoj inspekciji.
Rezultati ispitivanja bazenske vode, Grad Zagreb
• Ukupni broj uzoraka, broj nesukladnih uzoraka

You might also like