U stilu stare pjesme "Gdje god nađeš zgodno mjesto, tu drvo posadi",

Dubrovčani danas užasnuto gledaju kako cijela betonska šuma raste na

svakoj iole iskoristivoj građevinskoj parceli.

Umjesto nekadašnjih skladnih ljetnikovaca i đardina spomenika hortikulturne

baštine, niču mastodonti bez imalo smisla za mjeru i građevinsko nasljeđe
Sredozemlja. Aktualno stanje većina građana uspoređuje s urbicidom, upirući
prstom u predimenzionirane tzv. stambeno-poslovne komplekse na Gimanu,
Ilijinoj Glavici, Montovjerni, Glavici i Babinu kuku.

Kap koja je prelila čašu aktualna je izgradnja triju sedmerokatnica usred

poslovnog središta Grada s ukupno 200 stanova i apartmana ispod
popularnog Bourbon streeta. Ispod tamošnje gusto naseljene četvrti
raskopano je cijelo brdo do te mjere da je asfalt iznad gradilišta na više mjesta
napukao i prijeti urušavanjem.

Zbog uznapredovale betonizacije prozvanim se osjetio i dubrovački

gradonačelnik Mato Franković koji se oglasio na svom Facebook profilu:

– Vrlo često dobivam kritike naših sugrađana koji me upozoravaju na

nevjerojatne situacije koje se događaju na gradilištima, kako niču zgrade na
čudnim mjestima te trajno uništavaju vizure grada Dubrovnika. Upravni odjeli
moraju izdavati dozvole i na tim mjestima samo stoga jer je to sve dozvoljeno
GUP-om. Tako danas imamo zgradu na Gimanu, gradi se u Lapadu i trajno
uništava vizura Uvale Lapad, investitor iza Grawea je potkopao cijelu cestu i
gradi veliku zgradu na tom području.

Sve to su dopustile posljednje izmjene GUP-a Grada Dubrovnika i iako

građani mene smatraju odgovornim za ovu novogradnju, s istom nemam
nikakve veze. Grad treba zaštititi i ograničiti ovakve sulude gradnje jer će
ovakav GUP sve uništiti. Stoga ćemo žurno pokrenuti izmjene i dopune GUP-
a, ne da bi osigurali nove zone građenja nego upravo suprotno: kako bismo
ograničili ono što su posljednje izmjene i dopune GUP-a Grada Dubrovnika
dozvolile i kako bi konačno rekli građevinskom lobiju DOSTA JE BILO! -
zagrmio je Franković.

Povod Frankovićevoj reakciji su zgrade koje su prema projektu Sarajlije,

arh. Dušana Jovanovića i ureda Argentar te Elabo i.n.d. ureda Dubrovčanina
arhitekta Dubravka Obuljena nazvane Gravosa Residences. Investitor su
tvrtke u vlasništvu tvrtke odvjetnika Olega Uskokovića i Josipa Pažina te
poduzetnika Petra Luburića, Mata Bračića, Tibora Mladinića i
braće Maria i Nina Slezaka. Oni su sinovi kontroverznog mostarskoga
građevinskog poduzetnika i vlasnika lanca kladionica Dinka Dike Slezaka.

Inovativno rješenje novogradnji koje su uzburkale duhove u Gradu je krov

zgrade koji će se radi 'uštede prostora' dobiti parkiralište i urbane đardine do
kojih će dolaziti izravno s ceste razine koja je 20 metara od razine temelja. Na
gradilištu je stjecajem okolnosti, opkoljena betonskim kolosima, ostala
prekrasna secesijska građevina s početka 20. stoljeća, poznata kao kuća
"Sandri". Istina, obitelj Lukšić i njihova tvrtka "Excelsa nekretnine" kao vlasnik
villu su zapustili, ali i obećali urediti je ove godine. Građani strahuju od
potkopavanja ulice iznad gradilišta i pitaju se tko je dopustio da teška
mehanizacija razreže brdo sve do ruba Bourbon streeta. Udruga "Sigurnost u
prometu" već je alarmirala javnost zbog početka odrona ubrzanog kišama.
Tvrde da je opasnost još veća i zbog brojne infrastrukture u trupu te ulice.

O predimenzioniranosti i rasporedu zgrada predsjednik Društva arhitekata

Dubrovnika Božo Benić kaže:

– Rekonstrukcije i transformacije su sastavni dio razvoja svakoga grada, ali se

istodobno s tim procesima postavlja pitanje tko upravlja urbanim razvojem.
Posebno se to vidi u rastućoj politizaciji urbanih pitanja, što se posljedično
mora očitovati i na stanje u prostoru koje razotkriva sustav vrijednosti. Štoviše,
ako je grad odraz društva, onda i stanje u njegovu prostoru govori o temeljnim
društvenim vrijednostima.

A kakve su one u Dubrovniku pokazuje izgradnja kojoj svjedočimo i koja je

najbolji dokaz tome zašto nam hitno treba novi GUP. Dubrovniku nedostaju
dugoročne vizije i strategije razvoja, te privatni kapital preuzima inicijativu.
Posebice se to vidi na danas napuštenim ili neiskorištenim gradskim
područjima. Sve se češće suočavamo s transformacijama koje brišu identitet,
koje u lokalno ugrađuju generičke elemente i unificirane strukture. Problem je
tim veći kada su u igri najvrjedniji prostori koji na tržištu postaju vrlo vrijedna
"roba", uglavnom najmoćnijim akterima.

Generalni je problem percepcija prostora isključivo kao resursa, a jednako

moramo voditi računa o rastućoj gentrifikaciji koja je velika prijetnja gubitku
kulturnog identiteta – kaže Benić i dodaje:

– Moj dragi profesor, akademik Dinko Kovačić mi je rekao: "Ne zaboravi,

kuća ti je argument, a ako pišeš, piši istinu!" Toga se osobno čvrsto držim.
Istina, investitore u pravilu zanima isključivo maksimalna bruto građevinska
površina i rijetki su koji će ti tek tako dati odriješene ruke.

To je dodatni ograničavajući faktor. Zato je vrlo važno sustavno raditi na

edukaciji, a ako u svojoj praksi s nekim baš nikako ne možeš pronaći
zajednički jezik, bolje je razići se nego pogaziti profesionalne i osobne
principe.

Kao odgovor na aktualno nezahvalno stanje, DAD je pokrenuo stručni časopis

Mjera kojem je prvi broj upravo u tisku. Nadaju se uspjehu i ukazuju na
potreba razmišljanja o kontaktnim zonama:- Prije toga moramo pokrenuti
izradu novoga GUP-a sa svim pripadajućim stručnim studijama i podlogama
koje trebaju spriječiti mogućnost proizvoljnih točkastih rješenja, te odrediti
dugoročnu viziju i strategiju razvoja.

Ni struka se ne slaže s prekomjernom gradnjom. Konzervatorica i

povjesničarka umjetnosti Maja Nodari o gradnji apartmana kraj vile "Sandri"
kaže:

– Strašan je prizor kopanja brda! Ako je tko ispitao teren, zna li da je tu bila
muljara, vadio se pijesak. Tlo je porozno – kaže Nodari te ističe da će nove
zgrade uništiti secesijsko zdanje.

– Što je bilo u skladu, sada je malo i neugledno, to će uništiti i nas i sklad, tako
se negira krajobrazni i ekološki sustav, potpuno nestaju atributi kulturnog
krajolika po kojem je Dubrovnik stoljećima poznat. Nepovratno su uništeni
prostori remize. U svijetu bi "ubili" za secesiju, a mi je uništavamo. Ne možemo
se oslanjati samo na loše prostorne planove – kada grube izrasline počnu biti
jako vidljive, znači da je već sve kasno jer nitko nikada nije razmišljao o
kapacitetu prostora i što on uopće može podnijeti.

U našem slučaju mjera se prevršila. Zapravo mjera je nestala a s njom i sklad.

Na kraju, valja znati da u bocu od litre stane samo jedna litra, ni dvije, ni pet.
Ovdje se mjera toliko prelila da ta nepotrebna dodatna i neskladna tekućina
stihijski popunjava svaki prazni prostor u gradu. A treba shvatiti da je potrošnja
prostora nepovratna stvar! Stoga na sve planove treba staviti moratorij, da se
spasi što se još može i načini analiza pa tek tada načiniti novi, pristojni GUP i
ostale planove nižeg reda – poručuje povjesničarka umjetnosti.

Nodari: Nestale maslinate i stare rute

Maja Nodari kao građanka je, kaže, ogorčena i žalosna a kao stručnjakinja

promjene u prostoru gleda sa zgraženjem:

– Prostorni planovi su zakon ponašanja u prostoru. Ako su sveobuhvatni,

propisuju način gradnje i poboljšanja i nastoje poboljšati stanje u prostoru.
Očito su nam planovi u nesuglasju sa stvarnošću. Ne razumiju ili ne žele
razumjeti prostor kojem su nedorasli.

U stvarnosti se događaju strašne stvari koje sve ne mogu ni pobrojiti: uništenje

gruškog akvatorija s marinom, Glavice na Gimanu koja monstruoznom
gradnjom nadvisuje brdo koje je Bog stvorio, mislim i na uvalu Lapad gdje se
sijeku brda da bi se stekao brzi i kratkovidni profit u kojem Grad i građani
uvijek gube!

Lapadski gaj, danas nakaradno zvan Lapad beach uništio je divnu šumu i hlad
kojeg su ljudi izbetonirali. Nikad mi neće biti jasno kako se nije moglo pomiriti i
šumu i kupalište, kao što je uvijek bilo? Ne znam ni broja sasječenih stabala u
Lapadu!

Tu su i Lapadski dvori, nestali su cijela maslinata i zelenilo. Narušena je vizura

Gorice sv. Vlaha, uništen hodočasnički krug kojim se išlo sv.Vlahu na Goricu,
od početnog dvojnog objekta nastalo je cijelo naselje, beton otkida komade
zavičaja.

U neposrednoj blizini je narasla betonska depandansa hotela "Rixos" koja je

potpuno unizila crkvu Gospe od Milosrđa, munjevito se mijenjaju proporcije
prostora, njegova mjera i sklad su potpuno narušeni! – zgrožena je Nodari.

Šuica šuti o 'svom' GUP-u

Na mnoge grijehe u današnjem prostoru građani optužuju još aktualni

Generalni urbanistički plan Dubrovnika usvojen 2005., za mandata bivše
gradonačelnice, a današnje HDZ-ove europarlamentarke Dubravke Šuice. Za
komentar smo u bruxelleskom uredu potražili Šuicu, no ona nije željela ništa
reći na temu sporne prostorne dokumentacije koja nikako da dočeka reviziju.

Investitor Petar Luburić: Za objekt u Gružu imamo sve papire

Zemljište na kojemu se gradi ispod dubrovačkog Bourbona u vlasništvu je

tvrtke Oštrice d.o.o., sa sjedištem u Dubrovniku, u vlasništvu tvrtke Projekt
Gruž d.o.o. i varaždinskog odvjetnika Olega Uskokovića. Članovi uprave su
Dubrovčani Petar Luburić i Mato Bračić.

– Radovi na poslovno-stambenom objektu u Gružu ni na koji način ne

ugrožavaju prometovanje ulicom Bana Josipa Jelačića, a izvode se sukladno
izdanoj pravovaljanoj građevinskoj dozvoli. Trenutačno se radi na osiguranju
iskopa, sukladno svim propisima i pod svakodnevnim nadzorom struke -
odgovorio nam je Petar Luburić, direktor Oštrice d.o.o.

- Svi radovi se izvode i uz suradnju i konzultacije s Prometnim odjelom Grada,

a investitor će učiniti sve potrebno da se očuva i poboljša prohodnost i
sigurnost na tom dijelu prometnice - naglasio je Luburić.

Na upit o postojanju geomehaničkog elaborata za stabilizaciju pokosa, direktor

Oštrice odmah je odgovorio:

- Imamo projekt zaštite građevinske jame i pokosa, kao i njihovu reviziju od

ovlaštenog revidenta, a što je sastavni dio dokumentacije na temelju koje je i
ishođena građevinska dozvola - istaknuo je ulagač. DUBE MARJANOVIĆ
LADAŠIĆ