Professional Documents
Culture Documents
Žitarice
Žitarice
razvijenih izboja u busu. No, među zelenim usjevima, na oranicama se ističu žuti usjevi ozimog ječma.
http://agronomija.rs/2014/psenica/
Pšenični hleb je veoma bogat vitaminima B kompleksa (B1, B2, PP i dr.), zatim sadrži za
čoveka važna jedinjenja kalcijuma, fosfora i gvožđa.
Pšenica ima veliki značaj u nizu industrija: mlinarskoj, pivskoj, farmaceutskoj, keksa, hleba i
kolača…
Pšenične mekinje koje predstavljaju sporedni proizvod pri složenoj meljavi od omotača, klice
i aleuronskog sloja, koriste se u stočarstvu kao cenjena koncentrovana hrana.
Ima veliki agrotehnički značaj, jer predstavlja odličan predusev za kukuruz i sve industrijske
kulture, ostavlja zemljište čisto od korova, na kome se u uslovima navodnjavanja mogu gajiti
postrni i usevi druge žetve.
Geografska Rasprostranjenost
Pšenice
Pšenica je euritopna biljka (ima veliki areal rasprostiranja). Euritopnost pšenice je jako
izražena zahvaljujući njenoj prirodi, a zatim njenom polimorfizmu: ona ima veliki broj vrsta,
varijeteta i sorti, koje se sve dele na dva osnovna tipa: ozime i jare. Zahvaljujući
polimorfizmu pšenica je rasprostranjena gotovo u celom svetu, ali se oblasti gajenja ozimih i
jarih formi pšenice ne poklapaju.
Ozima Pšenica
Za svoje uspevanje zahteva blage uslove, umerene zime. Zato se ona gaji u umerenom pojasu
i to između 30º i 50º g.š. Ovo je njen optimalni rejon kulture. Severno i južno od ove granice
nalazi se anektičan rejon za ozimu pšenicu. Isto tako su anektične i suve kontinentalne oblasti
između 30º i 50º s.g.š. U svojim anektičnim rejonima ozima pšenica u severnoj Evropi dopire
do 60º s.g.š. (Norveška). Od ove tačke ka istoku linija kulture pšenice se spušta i na granici
Evrope i Azije leži na 55 ° s.g.š. Južna granica kulture ozime pšenice na severnoj hemisferi
leži oko 16º s.g.š. Ozima pšenica u Evropi i kod nas se gaji do 1100 t nadmorske visine
(Sjenica).
Jara Pšenica
Je malo zastupljena u optimalnim rejonima gajenja ozime pšenice. Ona se gaji pretežno u
surovim ekološkim uslovima. Ovo dolazi otuda što jara pšenica ima kratak vegetacioni period
i što bolje podnosi sušu i visoke temperature od ozime pšenice. Usled toga ona se u mnogo
većoj meri gaji na severu zemljine kugle i u suvim kontinentalnim rejonima. Severna granica
jare pšenice je na 67º s.g.š. (Norveška). Odatle ka istoku njena granica se spušta na 65º s.g.š.
(Baltički zaliv) i još dalje na istok ide kroz Rusiju i pada na 60º s.g.š. Na južnoj hemisferi jara
pšenica se gaji do krajnjih granica Australije, Južne Amerike i Afrike. U pogledu nadmorske
visine jara pšenica dopire u Evropi do 1700 t, a u Aziji do 4000 t.
Porijeklo Pšenice
Praroditelj pšenice nije utvrđen. PoFlaksbergeru i Vavilovu postoje 4 centra u kojima su
postale pojedine vrste pšenice, i te centre suoni nazvali ishodnim centrima:
b) Etiopija (Abisinija), u kojem su postale: tvrda pšenica (Triticum durum) i poljska pše
polonicum).
c) Prednja Azija: Sirija, Palestina i Jermenija, odakle vode poreklo: divlji jednozrnac (T
monococcoides) i divlji dvozrnac (Triticum dicoccoides).
d) Mala Azija i južni Balkan u kojem su postali: divlji jednozrnac (Triticum monococcoid
jednozrnac (Triticum monococcum)
Sve ostale vrste pšenice smatraju se sekundarnim formama koje su postale od vrsta iz ranije
pomenuta 4 ishodna centra.
Celuloza se nalazi u omotaču ploda i semena oko 2-3%. Sadržaj celuloze je veći kod pšenice
koja je gajena u vlažnijim krajevima i kod sitnozrnih sorti.
Ugljeni hidrati ili bezazotne ekstraktne materije (čine 64-69%) su uglavnom smeštene u
endospermu i glavni deo čini skrob (oko 90% od ukupnih BEM), a ostale bezazotne materije:
trščani šećer, maltoza i dr. čine manji deo (oko 10%).
Belančevine. Sadržaj belančevina zavisi od mnogo faktora: vrste i sorte, klimatskih uslova,
tipa i hemijskih osobina zemljišta. Ozima pšenica sadrži manje belančevina od jare, meka
manje od tvrde, brašnava manje od staklave. Pšenica iste sorte gajena u suvom klimatu sadrži
više belančevina nego u vlažnom, u sušnim godinama više nego u vlažnim. Količina
belančevina u našim rejonima kreće se 15- 18%.
U zrnu pšenice uglavnom se nalaze i sledeće 4 vrste belančevina: albumin, globulin, glijadin i
glutenin. Albumin je rastvorljiv u vodi, a globulin u rastvoru kuhinjske soli, pa zato ove dve
belančevine i nemaju značaj. Velančevine koje se ne rastvaraju u vodi čine lepak i sastavljene
su od glijadina i glutenina. Glutenin poseduje osobine elastičnosti i rastegljivosti, glijadin se
slabo rasteže, a prilikom sušenja postaje tvrd i prozračan. Od njihovog odnosa zavisi kvalitet
lepka, a najbolji je odnos 1:1. Ako je lepak rastegljiv i elastičan, omogućava dobijanje dobrog
testa i poroznog hleba.
T. durum (tvrda)
T. polonicum T. vulgare (o
T. abysinicum T. compactu
Kulturne golozrne forme Nema
T. turgidum T.
(engleska pšenica) sphaerococu
T. persicum
T. T. dicoccum
T. spelta (kr
Kulturne plevičaste forme monococcum (kulturni (kulturni dvozrnac)
T. macha
jednozrnac) T. timophevi
T. aegilopoides T. dicoccoides
Divlje forme Nema
(divlji jednozrnac) (divlji dvozrnac)
T. chaldicum
(haldska pšenica) T. Vavilovi
T. urartu
Dopuna po Žukovskom T. carthilicum T. amplissifo
(divlja pšenica)
(umesto persicum) pšenica)
T. orientale
Oktoploidna
grupa 2n=56 T.
fungicidum
spelta
T. aes
(kulturni dvozrnac)
sa lomljivim vretenom klasa mach
T. timophevi
T. aes
Vavilo
T. aes
T. polonicum
vulga
T. durum (tvrda)
Kulturne golozrne forme T. aes
Nema T. turanicum
sa nelomljivim vretenom klasa comp
T. turgidum
T. aes
T. carthilicum
sphae
obična ili meka pšenica (T. vulgare) sa svoje 2 grupe: ozime i jare forme
tvrda pšenica (T. durum) koja uglavnom, a posebno za nas ima manji značaj
krupnici (T. spelta) koji su u nekim delovima sveta, pa i kod nas još zastupljeni u proiz
Najveći značaj ima obična ili meka pšenica (T. vulgare ili T. aestivum). Ova vrsta se karakteriše sled
obična ili meka pšenica (T. vulgare) sa svoje 2 grupe: ozime i jare forme
osobinama:
Kod pšenice se razlikuju dve vrste korenova – primarni i sekundarni. Primarni (klicini
korenčići) pojavljuju se u vreme klijanja i nicanja. Pšenica klije njačešće sa 3-5 primarnih
korenčića, a može biti i više. Kod jarih sorti broj primarnih korenčića je oko tri. Na krajevim
mnogobrojnih ogranaka primarnih i sekundarnih korenova nalaze se korenove dlačice, koje se
nalaze na dužini 0,1- 1,5 cm od kraja korena i pri rastu one prate vrh korena.
Na razviće korenovog sistema pšenice veliku ulogu ima prisustvo hranjivih elemenata u
zemljištu kao i odnos pojedinih elemenata ishrane. Ravnoteža između korena i nadzemnog
dela pšenice se pri tome ne sme poremetiti. Naime, velika količina azota uvećava rast
nadzemnog dela više nego rast korena. To je slučaj kada je nepravilan odnos između azota i
ostalih hranjivih elemenata, jer tada količina korenja opada.
Stabljika Pšenice
Je kao kod ostalih trava cilindrična, člankovita, sastavljena iz kolenaca (nodi) i 5-6 članaka
(indernodi). Na vršnom članku izbija cvast – klas. Stablo je zeleno. Donji članak je kraći od
susednog gornjeg, a srednji po dužini približno predstavlja aritmetičku sredinu susedna dva,
izuzev vršnog, koji je znatno duži od ostalih i čini čak 30-40% od dužine stabla.
Stablo je uglavnom šupljo, izuzev kod nekih vrsta čiji je vršni članak ispod klasa ispunjen
parenhimskim tkivom. Pšenica ima osobinu da se bokori (busa), odnosno da stvara nove
izdanke (stabla), te se razlikuje primarno i sekundarno ili bočno stablo. Oni izbijaju iz čvora
bokorenja (busanja). Sekundarna stabla imaju svoje korenove, te se bokor može izdeliti na
samostalne vlati (stabla). Stablo pšenice je relativno čvrsto zahvaljujući specifičnoj
anatomskoj građi.
List Pšenice
Sačinjavaju list rukavac (usmina) i liska (lamina). Lisni rukavac obuhvata stabljiku i
pričvršćen je za nju lisnim kolencem koje se nalaze na stablovom kolencu.
Na lisnom rukavcu se javljaju izrasline u obliku dva roščića (auriculae) i u vidu jazička
(ligulae). Po obliku ligule i auricule mogu se razlikovati vrste pšenice pa čak i sote. Kod
pšenice su roščići (auriculae) srednje razvijeni sa dlačicama i srednje razvijenim jezičkom.
Liska je duga, linearne građe, sa izraženim srednjim nervom. Broj listova na stablu odgovara
broju članaka. Kod pšenice su najrazvijeniji gornji i srednji listovi.
Cvijetovi
Su skupljeni u cvast-klas. Klas se sastoji iz vretena koje je člankovito (u cik-cak) i
vešecvetnih klasića, koji su smešteni na vrhu članka po jedan klasić. Klas po građi moţže biti
rastresit ili zbijen, što zavisi od vrste, odnosno sorte. Klasić se sastoji od dve pleve i nekoliko
cvetova (2-7). Cvetovi su postavljeni na vrlo kratkim i tankim vretencima. Svaki cvet se
sastoji od dve plevice (lemma i palea), i dve plevičice (lodiculae), tri prašnika i jednog tučka
sa dva perasta žiga. U osjatih formi na spoljnoj plevici izbija osje pri čemu su najduže kod
srednjih klasića. U formi bez osja (šišulje) nalaze se izraštaji u vidu zubaca. Plevice štite
prašnike i tučak, a kasnije zrno u formiranju od nepovoljnih uticaja spoljne sredine.
Plevice su nežnije građe od pleve, a po obliku se razlikuju jedna od druge – gornja plevica
(palea superior) ima dva nerva sa bočnim posvrnućem unutar i donja plevica (palea inferior) ,
koja se naginje prema plevi i u vidu je čunića.
Između pleva i plevica u sredini cveta nalazi se tučak. On se sastoji od plodnika i dvoperog
žiga. Pera žiga su do cvetanja priljubljena, a pri cvetanju se razdvajaju. Okruženi su sa 3
prašnika.
Između spoljašne plevice i plodnika, neposredno uz plevicu, nalaze se dve male, tanke,
bezbojne opne sa dugim rescima po ivicama. To su plevičice (lodiculae). U vreme cvetanja
lodikule bubre pri čemu razdvajaju u stranu plevice i otkrivaju prašnike i tučak cveta. Kasnije
njihovo bubrenje slabi, razdvojene plevice se skupljaju a unutrašnji delovi cveta se ponovo
zatvaraju.
Sorte Pšenice
Sorti pšenice u svetu ima mnogo. Pored podele na ozime, jare i fakultativne, one se dele i na
drugi način: po ranostasnosti, poreklu i kvalitetnoj grupi.
Po dužini vegetacije dele se na rane, srednje i kasne.
U farinologiji se pšenica deli na kvalitetne klase: A1, A2, B1, B2, C1, C2.
Najkvalitetnija je pšenica klase A1.
Poboljšivači Hlebne Os
Sadržaj
12,5 11,5 10
belančevina (%)
Sedimentaciona
38 30 18
vrednost
Pobeda, Milica,
Fr
Danica, Renesansa, Kremna, Nevesiwka, Jugoslavija
Lir
Pesma
Do početka intenzifikacije proizvodnje 1957. godine, u našoj zemlji je gajen veliki broj sorti,
stranih, domaćih, domaćih selekcionisanih i domaćih autohtonih. Ove sorte su bile
nedovoljnog genetskog potencijala za rodnost u uslovima intenzivne proizvodnje, sklone
poleganju i morale su biti zamenjene italijanskim visokorodnim sortama. Hronologija
promene sortimenta kod nas:
Godina Sorte
Prve naše priznate sorte su Panonija, Bačka i Dunav koje se nisu dugo zadržale zbog slabosti
na sušu. Potom dolaze Sava i Zlatna dolina priznate 1970. godine sa visokim prinosom na
granici B2-C1. Drina je imala najveći potencijal rodnosti ali se nije raširila. Biserka je ozimo-
jara sorta za novembarsku setvu.
Fenofaze
Setva 18.10.
Nicanje 5.11.
Bokorenje 5.12.
Vlatanje 8.4.
Klasanje 13.5.
Žetva 2.7.
Klijanje I Nicanje
Optimalne temperature za klijanje su između 15- 20 °C, a najveća 35 °C. Proizvodni optimum
za klijanje je 6-12 °C. Da bi zrno klijalo treba da upije 50-65% vlage od svoje mase. Pri
optimalnim uslovima temperature i vlage zrno za 2-3 dana nabubri i spremno je za klijanje.
Brzina upijanja vode i količina upijanja vode u procesu bubrenja zrna pšenice zavisi i od faze
ontogenetskog razvića (zrelosti) zrna. Staklava zrna sporije upijaju vodu od brašnavih, a sitna
brže od krupnih. Pojačana koncentracija soli u zemljištu utiče na smanjenje klijavosti. U
nabubrelom semenu otpočinju složeni biohemijski procesi koji su povezani sa aktiviranjem
enzima što izaziva razlaganje skroba, belančevina i masti na prostije oblike, koje klica može
da usvaja pa počinje da raste. Prvo se pojavljuju klicini korenčići, a zatim klicino stabaoce.
Ozima pšenica klija sa 3 korenčića, a jara sa 5.
Klicino stabaoce počinje da raste odmah posle izbijanja klicinih korenčića. Ono je zaštićeno
klicinim listićem (koleoptilom) koji ima oblik klice. Kad se stablo pojavi na površini klicin
listić se otvara i iz njega izbija prvi pravi list što se naziva nicanje. Pri porastu ka površini
zemljišta klicino stabaoce stvara kolenca iz kojih će se kasnije razviti sekundarni korenovi.
Pri povoljnim uslovima, nicanje nastupa za 6-8 dana posle setve, pri srednjim dnevnim
temperaturama 15-17 °C. Ako srednje dnevne temperature padnu ispod 5 °C, nicanje nastupa
tek u proleće, jer je biološki minimum za nicanje 4-5 °C. Brzina nicanja pšenice zavisi od
temperature zemljišta, vlažnosti zemljišta, dubine setve i sorte. Ukoliko je srednja dnevna
temperatura veća, uz dovoljno pristupačne vlage i optimalnu dubinu setve, period od setve do
nicanja biće kraći i obrnuto.
gde je:
SDT= 15°C
n = 4 cm
Ukorjenjivanje
Predstavlja porast i razviće žila i žilica korenovog sistema. Posle nicanja, korenovi pšenice
brže rastu od nadzemnog dela. U fazi 3 lista klicini korenovi, pri optimalnoj vlažnosti dostižu
dubinu oko 60 cm. U fazi nicanja formira se primarni koren koji, isključivo u početku,
snabdeva mladu biljku vodom i hranom. U daljem razvoju biljke počinje razvoj sekundarnog
korena iz čvora bokorenja, koji se formira u fazi 3 stalna lista. Primarni korenovi više rastu u
dubinu (dostižu 150-200 cm) i u nepovoljnim uslovima za formiranje sekundarnog korena oni
jedino ostaju do kraja života biljke. Međutim i posle formiranja sekundarnog korena, primarni
korenovi se i dalje razvijaju i ostaju aktivni do kraja života biljke. Sekundarni korenovi koji se
nazivaju i koreni stabla razvijaju se iz čvora bokorenja. Produktivnost biljke je veća, ukoliko
je jače razvijen korenov sistem.
Najveći deo korenovog sistema (oko 70%) se formira u sloju zemljišta 0-40 cm. Razvoj
korena zavisi od agrotehnike, temperature i aeracije zemljišta. Koren raste na nižim
temperaturama brže od nadzemnog dela i obratno.
Bokorenje
Predstavlja specijalni način podzemnog grananja biljke iz čvora bokorenja. Čvor bokorenja se
razvija ispod površine zemlje i to na jednom kolencu koje je nabliže površini zemlje na dubini
2-3 cm, mada se može stvoriti i više čvorova bokorenja. U pazuhu listova na kolencu stabla
stvaraju se pupoljci iz kojih izbijaju nova stabla. Čvor bokorenja počinje da se formira posle
pojave prvog lista, a u fazi tri lista već je formiran i tada počinje bokorenje.
Pri povoljnoj vlažnosti i temperaturi vazduha od 15-17 °C, bokorenje nastupa 14- 15 dana
posle nicanja. Na nižim temperaturama bokorenje se usporava, a ispod 6 °C prestaje. Takođe,
bokorenje se prekida ako temperatura pređe 20 °C. Pri kasnoj setvi, period od nicanja do
bokorenja se produžava do proleća i može dostići i 120 dana. Suma srednjih dnevnih
temperatura od nicanja do bokorenja iznosi oko 22°C (kod dnevnih temperatura iznad 8°C) ili
15°C (kod temperatura nižih od 8°C).
Pored klimatskih uslova, brzina i jačina bokorenja zavisi od kvaliteta semena (krupnije seme
daje jaču primarnu stabljiku i jači bokor), vremena i dubine setve, veličine hranljivog
prostora, aeracije zemljišta i mineralne ishrane.
Na dubinu čvora bokorenja utiče temperatura zemljišta. Ako je ona niža, čvor bokorenja
ostaje nešto dublje i obrnuto.
Dubina setve utiče na dubinu čvora bokorenja, ali se on kod dublje setve iznosi prema
površini.
Nedostatak hranljivih materija u zemljištu usporava bokorenje.
Svetlost ima veliki uticaj na dubinu čvora bokorenja. Pri nedostatku svetlosti, čvor bokorenja
ostaje plići. Kod dovoljnog prisustva svetlosti, čvor bokorenja se formira na optimalnoj
dubini. Zbog toga su biljke u pregustim usevima mnogo više zasenčene, pa se čvor bokorenja
formira pliće, dok je kod ređih useva prisustvo svetlosti veće, pa je i čvor bokorenja dublji.
Čvor bokorenja je najvažniji deo biljke do vlatanja. U njemu su smešteni začeci budućih
stabala i listova na njima. U slučaju izmrzavanja nadzemnih delova biljke (bokora), iz čvora
bokorenja će se ponovo razviti svi nadzemni delovi i biljke će, uz izvesne štete, nastaviti
normalan rast i razviće.
Na dubinu čvora bokorenja utiče i tip zemljišta. Na lakim, toplijim zemljištima čvor
bokorenja se formira pliće, a na težim i hladnijim dublje. Kod plitke, a naročito površinske
setve, sekundarni korenovi se i ne formiraju, ali su slabo razvijeni i klicini korenovi na kojima
se biljka jedva drži. U toku zime takve biljke stradaju od niskih temperatura, a tokom proleća
i leta one se osuše i uginu zbog nedostatka vode. Kod optimalnih rokova setve, uz dovoljno
prisustvo vode i hranljivih materija, bokorenje je veoma intenzivno u jesenjem periodu, tako
da se po svakoj biljci može formirati 3-5 normalnih izdanaka. U uslovima kasne setve,
bokorenje se isključivo obavlja u proleće, ali je ono znatno slabije i daje manji broj izdanaka.
Zakasnelo bokorenje u proleće uzrokuje kasnije vlatanje. Bokorenje odgovara II i prvoj
polovini III etape organogeneze.
U pšenice se razlikuje opšte i produktivno bokorenje. Broj stabala iz jedne biljke može biti
vrlo veliki (do 200), ali broj produktivnih stabala iznosi 2-3, što zavisi od sorte i uslova
bokorenja, a naročito od dubine setve i gustine biljaka. Produktivna stabla razvijaju se samo iz
izdanaka koji u vreme vlatanja imaju formirana najmanje 2-3 lista i koji su formirali svoj
sopstveni koren.
Stablo sa kratkim člancima formira se još u periodu bokorenja. Članci su u to vreme vrlo
mali, njihova dužina ne prelazi prečnik stabla. Pojava prvog kolenca na stablu naziva se
vlatanjem ili kolenčenjem. Za normalan prolaz ove faze potrebni su povoljna vlažnost,
optimalna mineralna ishrana i temperatura od najmanje 15 °C. Ovoj fenološkoj fazi prethode
unutrašnje promene vezane za formiranje generativnih organa, a to su stadijumi jarovizacije i
svetlosni stadijum. Stadijum jarovizacije u ozime pšenice prolazi na temperaturama 0-10 °C, a
svetlosni stadijum pri uslovima od 14 i više časova osvetljenosti u toku dana. Prolaz pšenice
kroz stadijum jarovizacije i svetlosni stadijum omogućavaju joj da pređe iz vegetativne u
generativnu fazu.
Pšenica obično ima stablo sa 5 članaka. Dužina prvog članka iznosi 3-4 st, ali pri povoljnoj
vlažnosti, povećanoj temperaturi i zasenčenosti može da iznosi i 10 st. Svaki sledeći članak je
duži od donjeg i kraći od gornjeg. Stablo pšenice produžava da se izdužuje i posle klasanja,
što se uglavnom odnosi na izduživanje poslednjeg članka. Dužina tog članka je najveća i
iznosi oko 30% od ukupne dužine stabla. U periodu vlatanja nadzemni deo naglo uvećava
svoju masu, a naročito se povećava lisna masa za 5 i više puta u odnosu na površinu u punom
bokorenju. Istovremeno se narušava odnos između površine lista i aktivne površine korena u
korist površine lista (sa 1:75 u bokorenju na 1:35 u vlatanju). Zato se ova faza smatra
kritičnom u pogledu potrebe biljke za vodom. Vlatanje obično počinje krajem marta –
početkom aprila.
Klasanje I Cvatnja
Klasanje je fenološka faza u kojoj klas izlazi iz lisnog rukavca. Međutim, formiranje klasa
počinje vrlo rano, u početku bokorenja. Kod ozime pšenice formiranje elemenata klasa
(vreteno, klasci i cvetovi) počinje rano u proleće kada se završi stadijum jarovizacije.
Veoma su važni uslovi spoljne sredine u vreme formiranja elemenata klasa, jer od njih zavisi
veličina klasa, broj klasaka i broj cvetova u klascima. U klasu se mogu formirati 22-24 klaska
(VI etapa organogeneze) od kojih samo 14-18 mogu biti razvijena ako u to vreme uslovi
sredine ne budu potpuno povoljni. Takođe se u klascima može formirati 4-5 cvetova (V etapa
organogeneze), ali će ostati samo 2-3 ukoliko ne budu povoljni uslovi.
Cvetanje nastupa odmah posle klasanja, a manifestuje se rasprskavanjem antera i
oprašivanjem, posle čega prašnici izlaze izvan cveta. Ovakav način cvetanja obezbeđuje
samooplodnju, zato je pšenica samooplodna biljka. Do stranooplodnje dolazi najčešće u
nepovoljnim uslovima. Za vreme klasanja, cvetanja i oprašivanja treba da je umereno toplo
vreme i umerena vlažnost vazduha. Niske temperature ometaju cvetanje i oprašivanje, a jako
niske (oko i ispod 0 °C) prouzrokuju propadanje cvetova. Pšenici u doba cvetanja najbolje
odgovaraju noćne temperature od 11 °C, a dnevne do 25 °C, najviše do 30 °C. Pšenica
najintenzivnije cveta ujutro od 9 do 11 sati. Cvetanje počinje od sredine klasa. U jednom
klasu cvetanje traje 3-5 dana, a u celom polju 6-7 dana.
Nalijevanje Zrna
Počinje od početka mlečnog stanja i traje do početka voštane zrelosti. Ova etapa ima dve faze
razvića:
Mlečno stanje koje počinje pri 65%, a završava se sa 50% vode u zrnu. Zrno je spolja z
konzistencija žitko-mlečna, a klica primetna. Biljke su još zelene, mada donji listovi po
odumiru. Dužina ove faze je 10-12 dana.
Testasto stanje zrna počinje pri 50%, a završava se sa 40-38% vode u zrnu i traje 6-10
krupno, sjajno, sa leđne strane žućkasto, konzistencija mu je testasta ili sirasta. Pritisk
sadržaj mu se istiskuje. Biljke su žute, mada u povoljnim godinama zelenu boju još ima
članci stabla i pleve. Nalivanje zrna se još produžava, ali usporeno.
Za vreme ove faze razvića vrši se najintenzivnije nakupljanje suve materije, pa zbog to
vreme ne dolazi u obzir, jer bi dovela do niskih prinosa.
Sazrijevanje Zrna
Počinje od početka voštane i traje do pune zrelosti. Zbog toga ono obuhvata 2 faze razvića:
voštanu i punu zrelost.
VOŠTANA ZRELOST
Traje 6-8 dana i počinje sa 40-38% vode u zrnu, a završava se sa 20%. Pošto je ovo veliki
raspon u sadržaju vode, ova faza se deli na 3 perioda:
a) Početak voštane zrelosti u kojoj zrno nema zelene boje, krupno je i sjajno, lako se reže
noktom, endosperm se ne istiskuje i lako se valja u lopticu. Sadržaj vode u zrnu se kreće 40-
36%.
b) Sredina voštane zrelosti se karakteriše belim endospermom, brašnavim ili staklastim
presekom. Endosperm se ne valja u kuglice i još uvek se može rezati noktom. Sadržaj vode u
zrnu se kreće od 36-25%.
c) Kraj voštane zrelosti se karakteriše normalnom veličinom i bojom zrna koje se više ne
može rezati noktom, ali trag nokta ostaje na omotaču zrna. Biljke su žute, listovi i zumiru,
stabla su elastična, a zrna još ne ispadaju iz klasa.
Ukupna dužina voštane zrelosti zavisi od vremenski uslova, tako u sušnim i toplim periodima
može da se skrati na 3-4 dana, a u vlažnim da se produži i do 20 dana.
PUNA ZRELOST
Obuhvata period od 20-13% vode u zrnu. Zrna su tvrda i na njima ne ostaje trag nokta. Puna
zrelost obuhvata 2 podperioda:
a) Početak pune zrelosti – sadržaj vode opada sa 20 na 18%,
Biljke su slamnožute, a zrna u klasu se slabije drže. Ukoliko se do tog vremena ne obavi
žetva, zrna se brzo suše pri čemu vlaga često iznosi ispod 10%, klas se lomi, zrna lako
ispadaju iz klasa, u žetvi dolazi do velikog loma zrna, a to je faza prezrelosti pšenice. Dužina
perioda od klasanja do sazrevanja pšenice zavisi od temperature, vlažnosti zemljišta i vazduha
i vetra.
Visoke temperature preko 25-30 °C i više, u vreme formiranja i nalivanja zrna, skraćuju
period od klasanja do sazrevanja na 25-28 umesto 45 i više dana. Relativno niska temperatura
ispod 20 °C, produžava period nakupljanja suve materije na preko 45-50 dana, što se veoma
povoljno odražava na visinu i kvalitet prinosa.
U pogledu dinamike nakupljanja suve materije po etapama formiranja i nalivanja zrna, ona
ima sledeću sliku: u toku formiranja zrna nakupi se oko 20-25% ukupne mase suve materije
zrna; u mlečnom stanju koje zajedno sa testastim stanjem nazivamo nalivanje zrna, nakupi se
uglavnom ostatak suve materije, ali usled osobine neujednačenog sazrevanja, nakupljanje
suve materije se produžava najčešće do sredine voštane zrelosti.
Ako su uslovi u toku formiranja, nalivanja i sazrevanja zrna povoljni onda se dobija zrno
dobro ispunjeno i dobrog kvaliteta. Ukoliko dođe do nepovoljnih uslova (suša i ekstremno
visoke temperature) zrno prekida normalan tok nalivanja i dolazi do ‘prinudnog sazrevanja’,
jer se pojedine faze skrađuju, a to uslovljava opadanje prinosa.
Pored navedenih faza zrelosti razlikuje se i fiziološka zrelost. U ovoj zrelosti zrno dobija
sposobnost normalne reprodukcije. Fiziološko dozrevanje je različito kod različitih sorti i
nastupa od mlečnog stanja do pune zrelosti. Neke sorte zahtevaju naknadno odležavanje posle
žetve, da bi postigle punu fiziološku zrelost, pa to nazivamo posležetveno dozrevanje. Neke
sorte dostižu punu fiziološku zrelost još u klasu, usled čega u određenim uslovima dolazi do
klijanja semena u klasu.
Stadijumi Razvoja
Postoji pet stadijuma razvoja:
Stadijum Jarovizacije
Odvija se u vegetativnom periodu razvoja. Potrebno je da pšenica prikupi dovoljno niskih
temperatura da bi u proleće mogla klasati. Nekoliko faktora je neophodno za jarovizaciju,
kao što je kiseonik, tempertura (donja granica je od -4 °C do -6 °C , optimum od 2-5 °C ),
svetlost. Trajanje jarovizacije je sortno svojstvo, a za većinu evropskih sorti iznosi 30-50
dana. U ovom stadijumu teku I i II etapa organogeneze.
Spektro Stadijum
Protiče u reproduktivnom razvoju biljke. Biljka ima velike zahteve za kvalitetom svetlosti.
Ako dominira crveni spektar, ubrzava se razvoj. U ovom stadijumu protiču V i VI etapa
organogeneze.
Etape Organogeneze
Po Kupermanovoj postoji 12 etapa formiranja plodonosnih organa.
I. Nediferencirani konus rasta – konus rasta ili vegetativni vrh ima oblik kupole,
nediferenciran konus rasta.
II. Difrenciranje konusa rasta na začetke članaka i kolenaca stabljike kao i začetke listova –
ova etapa se odlikuje diferencijacijom konusa rasta na broj članaka i kolenaca buduće
stabljike te začetke listova. Uslovi su: intenzivno osvetljenje, optimalna temperatura, dostatna
snabdevanja vodom, dugi dan, dovoljno hraniva, a naročito N-azota.
III. Izduživanje konusa rasta i stvaranje začetaka članaka klasnog vretena – konus rasta se
izdužuje, a na njegovom donjem delu dolazi do diferenciranja segmenata, koji se razvijaju u
članke klasnog vretena. Svaki segment može u kasnijim etapama stvoriti začetke klaska.
Ukoliko ova etapa traje duže, utoliko se stvori više začetaka članaka klasnog vretena, što
znači da postoji osnova da se dobije veći klas (jače diferenciran na veći broj članaka klasnog
vretena, što znači veći broj klasaka, a to znači veći broj cvetova i na kraju veći broj zrna).
IV. Početak formiranja klasaka u klasu – stvaraju se začeci klasaka. Prvo se formiraju kvržice
klasaka iz kojih nastaju klasići. Faktori koji najjače utiču: temperatura (što je viša, brže je
diferenciranje kvržica), dužina dana, intenzitet svetlosti, vlaga, dovoljno azota . Na kraju ove
etape moguće je odrediti konačan broj klasaka.
V. Početakčetak formiranja cvetova u klasku– počinje diferencijacija odnosno javljaju se
začeci cvetova. U uslovima obilne ishrane i opskrbljenosti vodom razvijaju se normalno ne
samo dva, već tri, četiri i više cvetova u klasku. Unošenjem đubriva u pristupačnom obliku za
biljke moguće je povećati broj cvjetova u klasku navodnjavanjem.
VI. Formiranje generativnih organa – formiraju se prašnici sa sporogenim tkivom u polenu
(mikrosporogeneza) i tučak s jajnom stanicom (makrosporogeneza). Ovi procesi traju 10-15 h.
Faktori koji najviše utiču su: dugi dan, visok intenzitet svetlosti, dobra snabdevanje vodom,
nešto niže temperature (povoljne za formiranje polena). Nepovoljne su visoke temperature i
niska relativna vlažnost vazduha, jer mogu izazvati sterilnost polena. U ovoj etapi je vrlo
važan fosfor.
VII. Ubrzan rast svih organa klasa – dolazi do izduživanja klasnog vretena, pleva, plevica i
osja, kao i prašničkih niti. Završeno je formiranje plodnosnih organa. Povoljni uslovi su:
difuzna svetlost, zasenjenost, kraći dan, nešto veća temperatura, visoka vlažnoost zemljišta,
dovoljno azota. Direktna sunčeva svetlost prekida rast klasnog vretena, što znači da kad on
izbije iz rukavca vršnog lista, prestaje rasti.
VIII. Klasanje – Završeno formiranje cvati – klas izbija napolje i prestaje rasti.
IX. Cvetanje – Oplodnja i stvaranje zigota – dolazi do oplodnje jajne stanice polenom i stvara
se zigot.
X. Formiranje zrna i mlečno zrenje – dolazi do formiranja zrna, koje potom prolazi fazu
mlečne zrelosti.
XI. Voštana zrelost– formiranje klice i endosperma.
XII. Puna zrelost– zrno je potpuno zrelo.
Period rasta i
razvoja Stadijum razvoja Fenološka faza Etapa o
Klijanje,Nicanje I
Vegetativni Jarovizacija
Tri lista,Bokorenje II
III
Vegetativni Svetlosni stadijum Početak vlatanja
IV
V
Reproduktivni Spektar-stadijum Vlatanje
VI
VIII
Cvetanje IX
Formiranje zrna X
Stadijum intenzivne mineralne
Generativni
ishrane Nalivaje zrna XI
Voštana i puna
XII
zrelost
Početne etape organogeneze (I, II i III) vezane su za prve stadijume razvića tj. za stadijum
jarovizacije i svetlosni stadijum. Do završetka stadijuma jarovizacije pšenica formira samo
vegetativnu masu. U stadijumu jarovizacije protiču fenofaze: klijanje, nicanje, ukorenjavanje i
bokorenje.
U svetlosnom stadijumu nastupa generativna faza: diferenciranje konusa rasta na segmente tj.
začetke članaka klasa. Dalji razvoj i formiranje klasaka nastupa tek po prelazu svetlosnog
stadijuma.
Na dužinu trajanja pojedinih etapa organogeneze generativnih organa utiče veliki broj
činilaca, kao što su rokovi setve, voda, mineralna ishrana, osvetljenost, sorta…
Kod optimalnih rokova setve (sredina oktobra) znatno duže traje II (85 dana) od I etape
organogeneze (58 dana), dok je u kasnijim rokovima setve (sredina novembra) obrnuto (II
traje 17, a I 113 dana).
Kod ozimijih sorti duže traje IV etapa organogeneze nego kod manje ozimih. Period od
klasanja (VIII etapa) do sazrevanja (XII etapa) znatno je duži kod ranijih rokova setve.
Takođe, on je duži kod rodnijih i sorti kraće vegetacije, nego kod manje rodnih sorti sa dužom
vegetacijom.
Meseci Padavine u mm
IX–XI 50-200
XII–II 20-60
III–15.V 40-100
15.V–VI 15-90
Prema Aciju za uslove Italije, pšenica može davati dobre prinose u onim rejonima u kojima,
prema fazama razvoja padaju sledeće količine taloga:
Odnos i potrebe pšenice prema vodi u toku vegetacije je u tesnoj vezi sa vlažnošću i
temperaturom vazduha, često sa intenzitetom osvetljenja, uzrastom i stanjem samih biljaka.
U toku svog ontogenetskog razvoja pšenica zahteva određenu količinu vode u zemljištu.
Klijanje zrna se zadržava i skoro prekida kada je sadržaj vode u zemljištu ispod 30% od
punog vodnog kapaciteta. Ako je nedostatak vlage u zemljištu na kraju bokorenja, kada se
završava formiranje klasaka, to će se ispoljiti u umerenoj dužini klasa i broju plodnih klasaka.
Ako posle toga bude optimalna vlažnost prinos zrna se neće znatno smanjiti.
Ako je nedostatak vlage u prvih deset dana, posle početka vlatanja, onda će ostati normalna
dužina klasa, normalan broj klasaka, samo će se smanjiti broj oplođenih cvetova i broj zrna u
klasu, a kao rezultat toga je smanjenje prinosa zrna.
Nedostatak vlage u vlatanju je kritičan ne samo usled znatnije potrošnje vode od strane
biljaka, što se može smatrati apsolutnim ili stvarnim nedostatkom, već i zbog toga što se u
ovoj fazi remeti odnos između lisne površine i aktivne površine korena. Usled brzog razvoja
lisne površine u fazi vlatanja, odnos površine lista prema aktivnoj površini korena se
smanjuje, pa je to jedan od razloga što je faza vlatanja kritična u pogledu potreba pšenice za
vodom.
Nedostatak vode u zemljištu u vreme klasanja i cvetanja još više uvećava broj neplodnih
klasaka (a ponekad neplodnost može biti i 100%). Prema tome kritični periodi pšenice za
vlagom su:
u vlatanju
Nedostatak vlage je daleko manje štetan ako nastupi u fazi bokorenja ili u fazi početka
voštane zrelosti. Koeficijent korelacije za padavine i prinos pšenice od vlatanja do klasanja
iznosi 0,75, a od klasanja do zrenja 0,45. Najveće smanjenje prinosa usled suše nastupa u
vlatanju i klasanju, zatim u formiranju zrna, pa bokorenju, a najmanje u mlečnom stanju.
Ako se potrebe u vodi određuju na bazi transpiracionog koeficijenta koji je dosta promenljiv
pokazatelj, videćemo da on zavisi od sorte, uslova sredine i faze rasta i razvića. Pri manjim
razlikama u istim uslovima ishrane transpiracioni koeficijent je obično veći u suvom, a manji
u vlažnom klimatu usled veće vlažnosti vazduha. Ukoliko je veća plodnost zemljišta, utoliko
je manji transpiracioni koeficijent, tako da se na plodnom i đubrenom zemljištu smanjuje za
25-30%. Najveći utrošak vode je u periodu vlatanje-klasanje-nalivanje zrna.
Optimalna vlažnost zemljišta za pšenicu je 70-80% PVK. Po pojedinim fazama: bokorenje
65-70%, vlatanje i klasanje 80-85%, u nalivanju zrna 65-70% i to bez vazdušne suše.
Odnos pšenice prema suši vezan je sa filogenetskim razvojem pojedinih formi pšenice u
sušnim rejonima. Uslovi suše u našem sušnom rejonu su uglavnom u drugom delu vegetacije.
Borba biljaka pšenice sa sušom ima dvojak karakter: pomoću ranostasnosti i pomoću
intenzivnog razvoja korenovog sistema.
Zemljišna suša je tesno vezana sa vazdušnom sušom i često jedna drugu prati. Najveće
sniženje prinosa zapaženo je u slučajevima zemljišne suše u fazi vlatanja i intenzivnog
porasta, a nešto manje u fazi klasanja. Pri zemljišnoj suši u fazi klasanja prinos se smanjuje za
50%. U fazi mlečnog stanja biljke lakše podnose sušu nego u klasanju. Nedostatak vode posle
oplodnje dovodi do manje mase zrna, a to utiče na prinos.
Zahtevi Pšenice Prema Toploti
za klijanje 15-20 °C
Optimalne temperature:
Veoma visoke temperature su najčešće vezane sa niskom vlažnošću vazduha, što ima isti
negativan uticaj, naročito u fazi cvetanja i oplodnje, usled čega cvetovi u velikom procentu
ostaju neoplođeni. Veoma visoke temperature vazduha pri duvanju suvog vetra u fazi
formiranja i nalivanja zrna negativno utiču na njegovu ispunjenost, pa se dobija šturo zrno.
Optimalne temperature u fazi nalivanja zrna kreću se 20-25 °C.
Odnos pšenice prema niskim temperaturama. Ozima pšenica u normalnim rokovima setve i
pri dovoljnoj količini vlage klija, niče i razvija se sve do bokorenja pri pozitivnim
temperaturama. Posle toga ozima pšenica potpuno je izložena dejstvu niskih temperatura.
Kada se govori o dejstvu niskih temperatura na biljku pšenice u prirodnim uslovima, uvek se
misli na temperaturu vazduha iznad površine zemljišta. Međutim, temperatura zemljišta na
dubini ležanja čvora bokorenja je viša nego temperatura vazduha iznad površine zemljišta.
Zato je nepravilno govoriti da je otpornost pšenice veća ili manja u zavisnosti od debljine
snežnog pokrivača i dubine ležanja čvora bokorenja, pošto pšenica nije, u tom slučaju,
izdržala temperaturu iznad snega, već ispod snega – u zemljištu.
Sve sorte koje se gaje kod nas imaju zadovoljavajuću otpornost na niske temperature. U našim
uslovima usled golomrazice najčešće dolazi do redukcije lisne površine, ali to nema
značajnijeg uticaja na prinos. Pored redukcije lisne površine redovno u toku zime i ranog
proleća uginjava izvestan broj biljaka usled različitih uzroka. To je pojava kod svih gajenih
sorti kod nas, pa se može reći da je prosečno smanjenje broja biljaka u toku zime u odnosu na
broj poniklih 10-25%. Međutim, i pored toga najčešće se dobija optimalni broj klasova usled
pojačanog produktivnog bokorenja.
Otpornost na zimu je kompleksna pojava i zavisi od niza činilaca:Od razvijenosti korena,
sortnih osobina, vremena setve, fizičkih osobina zemljišta, mineralne ishrane, a posebno od
kaljenja biljaka.
– Od razvijenosti korena. Korenov sistem pšenice prodirući duboko u zemljište, ispoljava
pozitivan uticaj na vodni bilans čvora bokorenja, čija životna sposobnost određuje otpornost
pšenice prema niskim temperaturama.
– Fizičke osobine kao i vlažnost zemljišta u vreme prezimljavanja jako utiču na otpornost
ozime pšenice prema niskim temperaturama.
– Vreme setve ozime pšenice igra veliku ulogu u njenoj otpornosti prema mrazu. Veoma rana,
kao i veoma kasna setva nisu dobre i često su biljke oštećene od mraza. Ovo se objašnjava
time što su biljke kod veoma ranih rokova setve stadijno razvijene (ulaze u svetlosni stadijum)
usled čega nastaje smanjenje otpornosti na niske temperature. Najbolje prezimljavaju biljke
onih rokova setve koji im omogućavaju kaljenje i takav razvoj da u stadijumu jarovizacije
prođu zimu.
– Pravilna mineralna ishrana omogućava veći sadržaj organskih materija u ćelijskom soku
(naročito ugljenih hidrata), a manji sadržaj slobodne vode, što dovodi do veće koncentracije
ćelijskog soka, a time i veće otpornosti na zimu. Obilna ishrana azotom u jesen dovodi do
povećanog sadržaja belančevina u organskoj materiji pšenice i do smanjenja rastvorljivih
ugljenih hidrata, što utiče na smanjenje otpornosti na zimu. Optimalne količine fosfora utiču
na povećanje sadržaja belančevina i ugljenih hidrata u biljnom tkivu pa se zato povećava i
otpornost prema mrazu. Kalijum povećava sadržaj šećera u svim organima pšenice, a time se
povećava i koncentracija ćelijskog soka.
Otpornost prema mrazu i kaljenje biljaka. Kaljenje predstavlja pripremu biljaka za zimske
uslove života. Ono se sastoji iz 2 faze. Priprema biljaka da bi preživele niske temperature
počinje još u jesen na 15-10-0 °C, kada se u noćnim časovima postepeno snižava temperatura
vazduha. Proces kaljenja u tom periodu odlikuje se znatnim povećanjem sadržaja šećera u
listovima, a naročito u čvoru bokorenja ozime pšenice.
Mehanizam ove pojave sastoji se u tome što u toku jeseni u vreme sunčanih dana pšenica pri
pozitivnim temperaturama može relativno intenzivno da vrši proces fotosinteze, dok u
večernjim, noćnim i jutarnjim časovima, pri niskim temperaturama, u biljkama se usporavaju
procesi disanja i rasta, što dovodi do nakupljanja šećera.
U zimskom periodu pod snežnim pokrivačem biljke koriste šećer, ne samo kao zaštitnu
materiju radi snižavanja tačke mržnjenja ćelijskog soka, već i kao energetski materijal koji je
potreban za disanje. U ozime pšenice nakupljaju se prvenstveno disaharidi (saharoza) i
monosaharidi (glukoza). U procesu kaljenja protiče hidroliza disaharida, što omogućava
povećanje osmotskog pritiska ćelije i otpornosti prema mrazu. Posle završetka procesa
nakupljanja rezervnih materija pri prelazu na temperature ispod 0 °C, koje određuju stepen
prve faze kaljenja biljaka, pšenica lako izdržava temperaturu od -10 do -12 °C.
Procesi kaljenja se produžavaju posle prve faze (posle prolaska temperature od 0 °C) i nastupa
druga faza kaljenja, pri temperaturi od -2 do -7 °C. Pri ovom protiču složeni fizičko-hemijski
procesi vezani sa znatnim obezvodnjavanjem ćelija. U vreme druge faze kaljenja otpornost na
mraz se znatno povećava. Neke sorte ozime pšenice su pri tome sposobne da izdrže, bez
uginjavanja, temperaturu od -15 do -20 °C. U procesu proticanja druge faze kaljenja znatno se
smanjuje sadržaj vode u listovima i čvoru bokorenja ozime pšenice, a istovremeno se
povećava sadržaj suve materije. Biljni organi pšenice često imaju različit stepen otpornosti
prema mrazu. Najotporniji organ je čvor bokorenja, u to vreme najvažniji deo biljke.
Savremena teorija otpornosti prema mrazu može se formulisati na sledeći način: izdržljivost
biljaka prema hladnoći rezultat je istorijskog (filogenetskog) i individualnog (ontogenetskog)
razvića biljaka u određenim uslovima spoljne sredine.
Jedan od uslova koji utiču na usvajanje hranljivih materija od strane pšenice predstavlja
koncentracija zemljišnog rastvora. Posle izvesne granice koncentracije zemljišnog rastvora
usvajanje hranljivih materija se usporava i kao rezultat toga ukupni prinos zrna se smanjuje.
Povećana koncentracija zemljišnog rastvora negativno se odražava na klijavost semena.
Na rast i razviće pšenice znatan uticaj ima i reakcija zemljišta. Najveći prinos zrna je pri
pH oko 7, mada je pšenica tolerantna i na manja odstupanja pH vrednosti.
Usled nedostatka azota list pšenice žuti, a zatim propada, stabljike su tanke, bokorenje slabo,
list je uzak. Biljke koje u izvesnoj meri gladuju u azotu daju sitnije i slabije razvijene klasove
od normalno hranjenih biljaka. Pri jakom ili potpunom nedostatku azota, izumiranje listova
ide tako što su listovi u celosti zahvaćeni žutilom i propadanjem, za razliku od propadanja
izazvanog nedostatkom kalijuma, gde sušenje ide od vrhova i ivica listova.
Prekomerna količina azota utiče na bujniji porast nadzemnog dela, a slabiji razvoj korenovog
sistema. Usled toga dolazi do intenzivnog bokorenja, slabijeg korišćenja svetlosti, većeg
izduživanja i etioliranja prizemnih internodija, a sve to skupa dovodi do lakšeg i većeg
poleganja pšenice. Slabije razvijen koren u nedostatku vlage, nije u stanju da snabdeva
nadzemni deo sa dovoljnim količinama mineralnih materija. Usled veće količine azota, datog
jednostrano ili u nepravilnom odnosu prema fosforu i kalijumu dolazi do izmena u građi
stabljike, jer se smanjuje količina sklerenhima, što omogućava lakšu povredu od strane
stabljične rđe.
Dovoljna količina azota u doba diferencijacije klasaka, cvetova i polnih ćelija kod pšenice,
obezbeđuje duži klas, veći broj klasaka, veći broj cvetova u klascima i bolju oplodnju.
U kiseloj sredini azot se više usvaja u vidu nitrata, a u neutralnoj u amonijačnom obliku.
Biljke pšenice veoma intenzivno usvajaju fosfor u jesen (I i II etapa organogeneze) i u proleće
(III i IV etapa organogeneze) u toku vlatanja. Postoje pojedini periodi u životu pšenice, kada
se fosfor akumulira u pojedinim organima, odakle se kasnije aktivira i podmiruje potrebe
biljaka do kraja aktivne vegetacije. To se naročito odnosi na I etapu organogeneze.
Fosfor je pokretan elemenat u biljkama. Lako se uključuje i isključuje iz pojedinih organskih
jedinjenja. Zbog toga se pojava nedostatka fosfora u biljkama teže zapaža.
Kalijum povećava otpornost biljke prema suši. Najviše ga ima u mladim tkivima. Biljke ga
usvajaju skoro do kraja vegetacije, ali se najviše usvaja od nicanja do početka klasanja. U
procesu sazrevanja sadržaj kalijuma se nešto smanjuje u vegetativnim delovima i zrnu, jer se
jedan deo preko korena vraća u zemljišni rastvor. Kalijum pomaže pretvaranje složenih
ugljenih hidrata u prostije, kao i njihovo premeštanje iz vegetativnih organa u zrno.
Blagovremeno i kvalitetno izvođenje pojedinih agrotehničkih mera ima veliki uticaj na visinu
prinosa pšenice. U protivnom, nikakvim dodatnim merama ili povećanim materijalnim
ulaganjima, ne možemo u potpunosti nadoknaditi prinos koji je izgubljen neblagovremenim i
nekvalitetno izvedenim agrotehničkim merama.
Pšenica je usev jesenje setve, kada često vladaju nepovoljni uslovi spoljne sredine koji
ometaju blagovremeno i kvalitetno izvođenje osnovne obrade, predsetvene pripreme i setve
pšenice. Najveće teškoće nastaju usled nedostatka vlage u zemljištu, što onemogućava
kvalitetno oranje i zaoravanje žetvenih ostataka, kvalitetnu predsetvenu pripremu i setvu.
Ukoliko su u jesen svi radovi oko pšenice obavljeni kvalitetno i na vreme, ako je pšenica
ujednačeno i gusto nikla, pokrila zemljište, zatvorila redove i dovoljno se izbokorila, onda
možemo biti sigurni da neće doći do velikog smanjenja prinosa, izuzev ekstremno niskih
temperatura u toku zime i visokih temperatura, praćenih sušom u vreme nalivanja zrna.
U jesen je vrlo teško, a često i nemoguće sve uraditi kvalitetno i blagovremeno. Poznato je da
su jesenji radovi najbrojniji (sređivanje šećerne repe, kukuruza, oranje za prolećne kulture i
pšenicu). U takvim uslovima se oseća veliki nedostatak ljudi i mašina, što zahteva uvođenje
rada u smenama.
Kod izbora sorte treba voditi računa o biološkim, ekonomskim i organizacionim činiocima.
To treba da budu visokorodne sorte različite dužine vegetacije i različitih kvalitetnih osobina.
Prvo sejemo sorte duže, a zatim kraće vegetacije. U žetvi prvo žanjemo sorte kraće, pa onda
duže vegetacije. To proširuje optimalne rokove setve i žetve i smanjuje broj potrebnih mašina
za obavljanje poslova u optimalnim rokovima.
Pri tome treba birati sorte visokog genetskog i proizvodnog potencijala, otporne ili tolerantne
prema bolestima, toplotnim ekstremima, različite dužine vegetacije, otporne prema poleganju
i osipanju. Zbog svega toga, na jednom gazdinstvu treba gajiti nekoliko sorti različitih osobina
i kvaliteta kao što su:
– Ozime visokokvalitetne sorte koje služe kao poboljšivači brašna i hleba manje kvalitetnih
sorti.
– Ozime kvalitetne – hlebne, visokoprinosne sorte koje su same sebi dovoljne (bez
poboljšivača) za proizvodnju kvalitetnog hleba. Ova grupa treba da obuhvati najveće
površine.
Predusjev Za Pšenicu
Pšenica veoma teško podnosi gajenje u monokulturi. Zbog toga za pšenicu treba birati one
useve koji se blagovremeno beru, žanju i uklanjaju sa parcele, tako da ostane dovoljno
vremena za blagovremenu i kvalitetnu obradu i setvu pšenice.
Najbolji predusevi za pšenicu i za sva strna žita su: zrnene mahunarke, mak, ozima uljana
repica, rani krompir i konoplja za vlakno.
Dobri predusevi su: duvan, jare smeše za zrno, lucerka posle drugog otkosa i konoplja za
seme.
Loši predusevi su: sirak, muhar, kasni kukuruz i kasne sorte šećerne repe. Zato za pšenicu
najbolje odgovaraju rani predusevi: grašak, grahorica, pasulj, rani ili srednje rani krompir,
srednje rano povrće…
Srednje rani predusevi: silažni kukuruz, konoplja, suncokret, rane sorte šećerne repe i soje,
lucerka, rani i srednje rani hibridi kukuruza (grupe zrenja 300- 500).
Za uspešnu setvu mogu poslužiti i srednje kasni predusevi koji oslobađaju zemljište
najkasnije do 20. oktobra, kako bi setvu mogli obaviti najkasnije do 1. novembra.
Svi navedeni predusevi mogu biti od odličnih do vrlo slabih, a da pri tome nisu krivi
predusevi, nego čovek. Suncokret je po vremenu žetve odličan predusev, jer ostaje dovoljno
vremena za kvalitetnu osnovnu obradu i predsetvenu pripremu. Međutim, suncokret je veliki
potrošač vode, pa ukoliko je leto suvo, a žetvene ostatke suncokreta posle žetve ostavimo
nepotanjirane neko vreme, ovo zemljište će se veoma teško pripremiti za setvu pšenice, pa je
u ovom slučaju suncokret loš predusev. Obrnuto, ako žetvene ostatke suncokreta potanjiramo
kvalitetno teškim tanjiračama, istog dana posle žetve i odmah pristupimo osnovnoj obradi i
predsetvenoj pripremi, suncokret može biti jedan od najboljih preduseva za pšenicu.
U pojedinim slučajevima pšenica se ipak gaji u ponovljenoj setvi, ali ne dolazi do smanjenja
prinosa, već prinosi mogu biti čak veći nego u dvopolju. Razlozi su sledeći:
blagovremeno ljuštenje strništa
blagovremena i kvalitetna osnovna obrada, pri čemu poorano zemljište ne sme ostati u
brazdi
Ukoliko se pšenica seje u monokulturi nikada se ne seje ista sorta. Ipak monokulturu treba
izbegavati kad god je to moguće. I druge strnine su potpuno nepoželjne kao predusev pšenici.
kvalitet setve
prihranjivanje
zaštita useva
čak i prinos
Potrebu za kvalitetnom obradom je uslovilo sitno seme i slaba usisna moć korena. Vreme
obrade zavisi od preduseva, pa što je ranije tim je bolje jer se nakupi veća količina vode, veća
je ugarnost i bolja je mogućnost borbe protiv korova. Prema vremenu obrada može da bude:
1. letnje – jesenja, u julu i avgustu nakon graška, pasulja, povrća, lucerke, strnina (20%
2. rana jesenja obrada, u septembru, iza ranih sorti i hibrida kukurza, soje, suncokreta
3. jesenja obrada u oktobru i novembru iza srednje kasnih i kasnih sorti i hibrida kukur
soje i šećerne repe (10 – 20%)
zahteva kulture – duboka obrada ide za šećernu repu, lucerku i sl., a plitka obrada za
Za naše uslove, najadekvatniji sistem obrade bi bio sistem zasnivanja i obnavljanja ornice,
gde bi se produbljivanje vršilo pod šećernu repu i lucerku, a u međuvremenu bi se ostale
kulture mogle gajiti uz pliću obradu. Na normalnim zemljištima može se uvesti sistem
obnavljanja ornice svakih 4-5 godina. U sistemu obrade na principu zasnivanja i obnavljanja
ornice obrada za pšenicu može biti plića, a dubina će zavisiti od preduseva, stanja zemljišta i
količine žetvenih ostataka, koje treba kvalitetno zaorati.
U Vojvodini pšenica u plodosmeni dolazi nakon kultura gde je ranije zasnovana ornica.
Ornica se zasniva jednom u 4 – 5 godina i to najčešće za kukuruz, repu, lucerku, a posle
pšenica. Za pšenicu se redovno obrađuje na dubini manjoj od zasnivanja ornice. Ide se do 25
cm, a optimum je 20 cm. Tehnika obrade danas se svodi na 50% klasične obrade, 50%
redukovane obrade (tanjirača, razrivači, podrivači, freze, specijalni agregati). Preduslov za
kvalitetnu obradu su i žetveni ostaci. tj. činjenica da li se odnose, sitne ili pale.
1. zaštitnu obradu – čini je pripremna obrada tj. čišćenje zemljišta. Izvodi se posle svih
pšenicu, ako ima vremena. Predstavlja operaciju broj 1, a izvodi se istovremeno sa ub
predhodnog useva. Izvodi se tanjiračama, gruberima, strnjikašima. Obrađuje se plići sl
Zaoravanje žetvenih
Bolje Slabije
ostataka
Diskontinuitet Kontinuitet
Pšenica se može sa uspehom gajiti uz velike prinose po sistemu redukovane obrade tj.
smanjene dubine obrade. Na ovaj načine pšenica se može gajiti posle svih preduseva za koje
je obrađivano na dubini većoj od 25 cm. Za redukovanu obradu obično se koriste teške
tanjirače (radna dubina 15-18 cm). Na težim zemljištima i na zemljištima gde postoji
neprobojni B horizont sa visokim nivoom podzemne vode, uspešno se primenjuju razrivači.
Tanjiranje je faza klasične obrade, ali je u redukovanoj obradi osnova. Velike tanjirače i
diskosni plugovi moraju biti oštri, moraju imati umereno zakošenje, ako se prednje baterije
znatno ukose dobija se efekat diskosnog pluga. Zadnja baterija se ne mora ukositi, može biti
skoro ravna, ali ne sme biti potpuno ravna. Najbolje je da se ide unakrsno jer je tada manje
oplazina, a može i dijagonalno. Ide se na više tanjiranja da bi se smanjio udeo oplazina.
Sledeći momenat, koji osigurava veći uspeh u proizvodnji pšenice kada je u pitanju obrada,
jeste primena sistema kontinuirane obrade po principu (kada se radi o kukuruzu kao
predusevu) ’beri, seckaj ili iznosi žetvene ostatke, rasturaj mineralna đubriva, ori, pripremaj i
sej’. Ovo pravilo je obavezno i za srednjekasne useve. Za ranije preduseve važi pravilo ’ori i
pripremaj za setvu, a sej u najoptimalnijem roku (5.-20. X).
Ovakav sistem je danas moguć, s obzirom na nova oruđa za predsetvenu pripremu koja se
upotrebljavaju sa plugom (paker valjak) i kombinovana oruđa za predsetvenu pripremu
(setvospremač). Ukoliko ne postoje drobilice – mrvilice ili paker valjci koji se agregatiraju sa
plugom i koji u momentu otvaranja i prevrtanja brazde istu drobe, seku i mrve, a rotokrimleri
dalje nastavljaju sitnjenje zemljišta koje se može koristiti za setvu bez nove predsetvene
pripreme, onda se mogu koristiti odgovarajući setvospremači ili tanjirače.
I ovde treba istaći princip da poorano zemljište ne sme ostati u otvorenoj brazdi ni jedan sat,
već ga sa nekim pogodnim oruđem (tanjiračom) treba odmah, seći, drobiti, sitniti i pripremiti
za setvu. U konačnom efektu zemljište ne sme imati ’vazdušnih džepova’ između loše
složenih i nerazbijenih brazdi. Zemljište mora biti dobro usitnjeno i ne sme imati veće grudve
od kokošijeg jajeta.
Ako je jesen sušna, onda moramo valjati radi boljeg klijanja i nicanja. Valjanje treba uvek
vršiti posle setve kada je vlažnost zemljišta ispod optimuma.
Predsetvena Priprema
Ima cilj da stvori plići sloj zemljišta gde se seje pšenica. To je sloj 3-4 cm. Podrazumeva
stvaranje tvrde posteljice i mekog pokrivača. Bitno je i vreme izvođenja pa se u suvim
uslovima izvodi zajedno ili odmah nakon obrade jer se grudve brzo suše pa je sitnjenje
nemoguće, a u vlažnim uslovima se mora sačekati da se zemljište prosuši.
3. laki setvospremač Konskilde
4. multitiler
5. rotodrljača
7. drljača
8. valjci
1. srednje lake tanjirače
Pšenica ima naglašeniju potrebu za zbijenijim zemljištem nego kukuruz. Ona biološki reaguje
na veću zbijenost zemljišta. U jesen zbog kratkoće vremena, zemljište se ne može dovoljno
slegnuti pod uticajem sopstvene težine. Zbog, toga u toku osnovne obrade i predsetvene
pripreme zemljišta, treba koristiti takva oruđa koja će pored kvalitetne obrade, uticati na
dovoljno sleganje zemljišta.
Đubrenje Pšenice
Đubrenje sa P, K, Ca i Mg nije određeno zahtevima kulturnih biljaka. Odlučujući faktor je
obezbeđenost zemljišta ovim elementima. Preporuke za đubrenje dobijaju se na osnovu
bilansa hraniva, sadržaja ovih elemenata u zemljištu, iznošenja prinosom i đubrenja
organskim i mineralnim đubrivima.
Preporuke za đubrenje azotom se ne mogu davati na bazi bilansa hraniva u zemljištu. Najveće
količine azota nalaze se u organskoj materiji, pa je teško predvideti količinu mineralizovanog
azota za ishranu biljaka.
Pri utvrđivanju optimalnih količina azota za pšenicu potrebno je uzeti u obzir: tip zemljišta,
uslove zime u prethodnoj godini, predusev i njegovo đubrenje, otpornost pšenice na
poleganje, sadržaj humusa, nivo podzemne vode.
preduseva i produžnog dejstva mineralnih đubriva unetih pod predusev i stanja azotofi
tipa zemljišta i njegove obezbeđenosti azotom.
Prosečne količine za đubrenje su: 20-30 kg N, 12-18 kg P2O5 i 18-30 kg K2O. Odnos između
NPK treba da bude 1 : 0,6-0,8 : 0,4-0,6.
Usvajanje N kod pšenice:
NAČIN PRIMENE
drugo prihranjivanje je korektivno, vrši se pred vlatanje, a može i da izostane, pri čemu
60 kg dele na dva dela.
treće prihranjivanje u klasanju, ima manji efekat na prinos, ali koriguje kvalitet pa se p
zapadu.
Različite sorte različito koriste N tako da se prema korišćenju N sve sorte mogu podeliti na tri
grupe u odnosu na vreme setve:
U jesen se unosi N od ukupne
Vreme setve doze Broj prihranjivanja
Ako je potrebno interventno prihranjivanje unosi se KAN ili urea (imaju isti efekat, ali je urea
u prednosti na zemljištu veće pH vrednosti). Za folijarno prihranjivanje se koristi rastvor uree
(80 I N20 + 26 kg uree). Urea se teško rastvara, jer smanjuje temperaturu vode i lako
kristališe. Folijarno prihranjivanje se primenjuje u popodnevnim časovima, kada će brzo doći
do pojave rose ili u toku dana kada je odgovarajuća vlažnost vazduha.
Treba reći da ranija primena azota, pod osnovnu obradu i prvo prihranjivanje rano u proleće
utiče pre svega na bujniji razvoj nadzemne vegetativne mase. Zato se vrlo često dešava da
pšenica u klasanju i cvetanju izgleda dobro i obećava visoke prinose, ali u završnim fazama
nalivanja zrna nema dovoljno azota, pa prinosi podbace. Zato ima opravdanja folijarno
prihranjivanje, naročito u slučajevima kada se kombinuje zajedno sa primenom pesticida.
N-3 kg;
P2O5-1,5 kg;
1. Potrebne količine za 100 kg zrna i odgovarajuću količinu slame: K2O- 2,5 kg.
N-240 kg/ha;
2. Za prinos od 8 t/ha potrebno je: P2O5-120 kg/
K2O-200 kg/h
N-75 kg/ha;
3. Potencijalna plodnost – černozem bez đubrenja daje 2,5 t/ha
P2O5 -37,5 kg
pšenice:
K2O-62,5 kg/h
N: 240 – (30 +
P2O5: 120 – (
Đubrenje preduseva sa 30 t/ha stajnjaka i 340 kg/ha NPK ima
67,5 kg/ha
naknadno delovanje za daljnjih 10 mtc/ha zrna pšenice:
K2O: 200 – (2
112,5 kg/ha.
N se daje koliko je izračunato ukoliko je sorta otporna napolijeganje N: 192,8 kg/ha;
Ukupno: 440,3 kg/ha NPK; uz odnos N:P:K = 1,0 : 0,7 : 0,58 ili sličan.
Uz korekciju:
Setva Pšenice
ORGANIZACIJA SETVE I PRIPREMA AGREGATA
Sejalice i setvene agregate treba besprekorno pripremiti za setvu još pre početka setve
pšenice. Sejalice moraju biti u ispravnom stanju i kompletne. Ulagači semena treba da budu
ispravni, treba proveriti ispravnost uređaja za doziranje semena.
Kod diskosnih ulagača svi diskovi se moraju normalno okretati, jer ako su blokirani, oni
guraju zemlju i biljne ostatke, pa se tako zagušuju, a seme ostaje na površini zemljišta.
Uvratine bi trebalo sa 2-3 prohoda prethodno posejati, a onda setvu obavljati do posejanih
uvratina. U protivnom, uvratine su uvek posejane sa duplom količinom semena, što izaziva
pregust sklop, tanke i slabe biljke, koje najčešće poležu.
VREME SJETVE
Vremenom setve reguliše se razvoj biljaka do zime. Ne sme se dozvoliti da pšenica uđe u
zimu u svetlosnom stadijumu, jer onda potpuno izgubi otpornost prema mrazu. Vremenom
setve i nicanjem težimo da biljke u zimu uđu dovoljno kaljene u fazu bokorenja tj. u
stadijumu jarovizacije (II etapa organogeneze). Ne valja ni kasna setva jer su biljke slabije
razvijene, pa dolazi do propadanja usled zime. U proleće takve biljke brže prolaze stadijume
razvića i etape organogeneze, usled čega ne uspevaju da u dovoljnoj meri formiraju elemente
prinosa.
Optimalni rok setve je 5.-20. oktobar, a tolerantni 1.10-1.11. Za sorte sa kraćom vegetacijom i
intenzivnijim bokorenjem setva se može obaviti do 5. novembra. Za severnu Vojvodinu
optimalni rok je pomeren ka septembru, a za južnu Vojvodinu se pomera ka polovini oktobra.
Na većim visinama optimalni rok je duži i traje do polovine novembra. Tako da je za Srbiju
optimalni rok od 1. septembra do 15. novembra.
godina 20 – 42 – 62%
rok setve 1 – 4 – 9%
Sorte imaju različite zahteve prema vremenu setve tako da postoje sorte koje zahtevaju ranu, a
druge zahtevaju kasnu setvu, pri čemu između te dve grupe postoje i sorte tolerantne na vreme
setve.
Količina semena karakteriše sortu. Kod nas bi trebalo da bude 500-700 klijavih zrna po m² pri
čemu najmanje 80% treba da ostane i da prinos.
Količina semena raste se zakašnjenjem setve – 1 dan – 1%. U našim uslovima pregust usev
teško podnosi ekstremne temperature i padavine, dok ređi usev to bolje podnosi.
Za setvu intenzivnih, visokorodnih sorti, otpornih prema poleganju, koje se slabije bokore,
upotrebljava se veća količina semena. Za sorte koje se jače bokore i koje su manje otporne
prema poleganju, upotrebljava se manja količina semena.
Ks = N × T x 100 / Pvr
Ks = koli;ina semena u kg/ha,
N = broj klijavih zrna po 1 ha,
T = masa 1000 vazdušno suvih zrna (g),
Pvr = poljoprivredna vrednost (čistoća × klijavost).
Međuredni razmak je kod nas 10 – 14 cm, ogledima je dokazano da nema razlike u prinosu
ako razmak varira 6 – 20 cm, pa je na sejalicama najčešći razmak 12,5 cm. U vlažnim
regionima je pogodniji veći međuredni razmak.
Sve više je zastupljena setva sa stalnim tragovima za prolaz drugih mašina, a prema rastojanju
zavisno od mašina kojima raspolažemo (prskalice, rasipači mineralnih đubriva). Gubitak
prinosa zbog stalnih tragova biljka kompenzuje rubnim efektom.
DUBINA SJETVE
Zavisi od tipa i vlažnosti zemljišta. Na lakšim i suvim zemljištima pšenicu treba sejati nešto
dublje, a na težim i vlažnim pliće. U kasnijim rokovima preporučuje se plića setva, kako bi
pšenica što pre nikla. Dubina setve utiče na brzinu nicanja, ukorenjavanja, bokorenja,
otpornosti na sušu i niske temperature…
Pri optimalnoj vlažnosti zemljišta, za svaki cm dubine setve, potrebno je 15- 18 °C Σ srednjih
dnevnih temperatura. Ukoliko je setva dublja, utoliko će biti duži period od setve do nicanja.
Kod plitke setve ukorenjavanje i bokorenje su slabi. Preduboka setva je nepoželjna zbog
velikog broja propalih semenki i veoma retkog sklopa.
JESENJA NJEGA
Valjanje nakon setve je obavezno, ukoliko su oranje i predsetvena priprema obavljeni kasno i
zemljište se nije dovoljno sleglo. Dobro je uraditi sa rebrastim valjcima. Ne valja se ako je
zemljište dovoljno vlažno i ako nakon setve padne kiša 5-10 mm. Moguće je primeniti i
zaštitu od korova i navodnjavanje pri deficitu vlage sa 30-60 mm pre oranja ili posle setve.
Ukoliko se posle setve pojavi jača pokorica, treba je uništiti rotacionom motikom ili drljačom.
ZIMSKA NJEGA
Tokom zime ne bi trebalo da bude razloga za ulazak u njivu, ali na nagnutim terenima može
doći do formiranja vodoleža pa se ta voda mora odvesti (prokopavanjem kanala). Obično se
krajem zime obilazi parcela da se utvrde oštećenja od žitnog bauljara i miševa.
PROLJETNA NJEGA
Žetva
Od blagovremene i kvalitetno izvedene žetve, zavisi količina i kvalitet prinosa zrna pšenice.
Gubici nastali prilikom žetve često su veći od prinosa koji se postižu primenom pojedinih
agrotehničkih mera. Zakašnjenje sa žetvom pšenice, posle njenog sazrevanja, dovodi ne samo
do smanjenja prinosa zrna, već i do smanjenja njegovog kvaliteta.
Žetvu treba početi na kraju voštane zrelosti, kada je sadržaj vlage u zrnu manji od 25% (21-
24%). U tom momentu će se žetva normalno odvijati, učinak će biti veliki, kvalitet najbolji, a
gubici u žetvi najmanji.
Vlaga do 15% je optimalna za lagerovanje, u suprotnom je potrebno sušenje. Semenska
pšenica se suši na temperaturi do 40 °C, a merkantilna do 60 °C.
U avgustu
koristimo čizel
plug za obradu
zemljišta koje
rahli, podiže i
prevrće, zemljište,
ali za sobom
ostavlja značajnu
količinu strnjike
koja štiti zemljište
od erozije. Na slici
se vidi grubo
zemljište na kome
se vidi dosta
grubih grudvica.
Datum Opis Slika
Sledeća operacija
je kultiviranje. Ona
dodatno
poboljšava
strukturu
zemljišta.
Datum Opis Slika
Imamo problema
ovde. To su
ogromne grudvice.
U ovakvim
uslovima nećemo
moći izvršiti setvu.
Da li znate zašto
imamo ove
grudvica ? Polje je
obrađivano
čizelom u julu u
vreme posle jake
kiše kada je
zemljište bilo jako
vlažno. Zemlja se
podizala u vidu
ploča i … eto
grudvi. Sada
moramo da ih
ponovo obradimo
tj. usitnimo što ć e
zahtevati malo
kiše i više
terenskih
operacija u
buduć nosti . Hajde
da uporedimo
kako je polje
izgledalo pre i
posle kultiviranja.
Datum Opis Slika
Ukoliko
pogledamo bliže
videćemo koliko je
u stvari zemljište
grubo i suvo.
Ukoliko bude kiše
moraćemo
minimalno još
jednom upotrebiti
kultivator kako bi
spremili zemljište
za setvu. Ali kao
što sam naveo
malopre čekaćemo
prvo kišu.
Datum Opis Slika
Nešto je ovde
počelo da raste.
Kakve su to sad
biljčice? Hajde da
promislimo malo.
Koji je to usev koji
je bio prošlog
leta? Pa, da,
pšenica. Ovo su
iznikle biljke useva
pšenice od prošle
godine. Kada je
bila žetva neka
semena su ostala
razbacana po
polju i nisu nicala
sve do nedavnih
kiša. Nije ništa
neobično da se
deo zrna tokom
kombajniranja
izgubi na polju i
počne nicati u toku
leta ili jeseni.
Moraćemo
zemljište
osloboditi
prisustva ovih
biljaka.
Datum Opis Slika
12 Naše polje se
oktobar osušilo dovoljno
tako da možemo
voziti traktor bez
bojazni da ćemo
se zaglaviti.
Datum Opis Slika
Još uvek na
parceli imamo
ostataka, grudvi, i
iznikle pšenice.
Ovih stvari se
moramo otarasiti
pre setve kako bi
ona bila uspešna.
Datum Opis Slika
Pšenica dobro
raste ali ne ona
koju mi želimo jer
je nismo ni
posejali pa ovu
koja je iznikla
moramo uništiti.
Pšenicu koju
želimo posejati
treba da bude
istog sortimenta i
istog nicanja.
Prošlogodišnja
pšenica može
sadržati bolesti
koje mogu preći
na našu pšenicu.
To je razlog zbog
kog ćemo prvo
uništiti izniklu
pšenicu pre setve
naše pšenice.
Datum Opis Slika
16 Konačno smo
oktobar počeli setvu.
Setva će biti sa
mnog manje
semena u sejalici
jer je u pitanju
semenska
proizvodnja.
Datum Opis Slika
Gumeni točkovi
guraju zemlju na
seme pokrivajući
ga.
Datum Opis Slika
Idući po parceli
našao sam neka
semena koja nisu
pokrivena. Setva
je urađena na
dubinu 1.5 inča ili
3,8 cm. Dublja
setva bi rezultirala
sporije nicanje i
razviće a za kasnu
setvu to ne bibilo
dobro jer bi biljke
nespremne ušle u
zimski period.
Datum Opis Slika
19 Eo naše polje 3
oktobar dana nakon
sadnje. Na njemu
još uvek nema
ponika. Hjde da
zavirimo ispod
zemlje da li se
nešto pojavilo.
Datum Opis Slika
Seme je počelo da
klija. Mogu se
videti klicini
korenčići i beli
izdanak koleoptil.
Šuplja struktura
koja treba da
probije površinu
zemlje i iz koje će
se pojaviti prvi
pravi list.
Datum Opis Slika
26 Nedelju dana od
oktobar naše poslednje
posete pojavile su
se biljke i parcela
se sada zeleni.
Datum Opis Slika
Ukoliko se
približimo bliže
možemo primetiti
redove.
Datum Opis Slika
Evo nekoliko
ponika koji imaju
zeleni list.
Datum Opis Slika
Ukoliko pažljivo
pogledamo
možemo primetiti i
drugi list kako
izlazi. Postoje
različiti sistemi
indentifikacije
rasta i razvića
pšenice. Autor
ovog teksta je
izabrao onu koja
je karakteristična
za podneblje u
kojem se gaji a
priložiću uporednu
skalu radi lakšeg
orjentisanja.Biljke
se sada nalaze u
Feeks 1 fazi ili u
fazi nicanja.
Povukao sam
najstariji list i
možete videti
klicu. Ovaj mali
zaperak se zove
bokor (tiller) iz
koga će se razviti i
rasti posebni
listovi. Tiler je još
jedna stabljika
koja će proizvesti
zrno. Broj
sekundarnih
stabljika zavisi od
uslova.
Datum Opis Slika
2 Biljke u polju
novemba nastavljaju sa
r rastom ali me
zabrinjava njihova
veličina.
Datum Opis Slika
Kada se
pregledaju redovi
vide se biljke koje
imaju razvijena
dva lista. Treći se
pojavljuje.
Datum Opis Slika
Razredio sam
površinu u redu
kako bi mogli
posmatrati biljku.
Ona će verovatno
bolje rasti nego
biljke sa
predhodne slike.
Biljka se nalazi u
Feekes 2 fazi jer
je pokrenuto
formiranje bočnih
stabala.
Generalno,kada
vidite pšenicu u
fazi tri lista u
pazuhu prvog
počinje formiranje
sekundarnog
stabla. (prvi list se
mora povući da bi
se uočio bočni).
Datum Opis Slika
Naše biljke ne
rastu više tako
brzo jer su
temperature niže.
Izgleda da imaju
po tri lista. Hajde
da pogledamo
bliže.
Datum Opis Slika
16 Ponovo
novebmb pregledamo naše
ar polje. Za sada i iz
daljine ne vidim
neku razliku.
Pogledajmo bliže.
Datum Opis Slika
Vidimo da naše
biljke nisu
napredovale od
prošlog puta.
POgledaćemo
pojedinačno biljke.
Datum Opis Slika
Sa biljkama je sve
u redu.
Datum Opis Slika
Biljka nastavlja
sporo razvijanje.
Datum Opis Slika
1 Vide se zelene
decemba biljke ali usev ne
r izgleda onako
dobro.
Datum Opis Slika
Ukoliko se
približimo biljkama
na vrhu lista se
može uočiti braon
boja. Nemojte
paničiti to je od
hladnoće i
karakteristično je
za ovo doba
godine.
Datum Opis Slika
15 Naše polje je
decemba prekriveno tankim
r slojem snega.
Sneg je dobar
izolator i štiti biljku
od hladnoće i
izmrzavanja.
Pruža potrebnu
vlagu.
Datum Opis Slika
hladno
Datum Opis Slika
20 Naše polje je i
decemba dalje prekriveno
r snegom bez nekog
vidljivog
dešavanja na
njemu.
Pogledajmo
izbliza.
Datum Opis Slika
Biljke u redu
izgledaju prilično
loše. Žive su ali
izgleda da većina
biljaka ima listove
sa braon bojom.
Datum Opis Slika
Na moje
iznenađenje biljke
u redu izgledaju
prilično dobro.
Iako su ivice i
dalje braon boje
baza lista pri dnu
je zelena. Mislim
da će preživeti.
Datum Opis Slika
Izgleda da će
biljke u redu ipak
preživeti.
Datum Opis Slika
Ponovo pšenica u
redu izgleda
potpuno isto.
Datum Opis Slika
Biljke u redu
izgledaju dobro.
Sneg im služi kao
pokrivač i deluje
kao izolator štiteći
ih od hladnog
vremena.
Datum Opis Slika
Naša pšenica u
redu je još uvek
zaštićena trakom
snega. Na
ispupčenjima
nema snega.
Verovatno jer je
tamo temperatura
viša ili je vetar
produvao sneg.
Sneg se zadržao
samo u redovima
jer je zaštićen
prostor.
Datum Opis Slika
Biljka koju
izolovano
posmatramo je
prekrivena ledom
a zemlja oko nje je
gnjecava.
Ponekad kada su
biljke prekrivene
ledom duži
vremenski period
mogu uginuti.
Moramo sačekati
narednu nedelju
da vidimo šta će
biti.
Datum Opis Slika
Biljka je preživela
onaj led i za sada
je sasvim dobro.
Novi list i dalje
ima ljubičastu
boju. Primećene
su pukotine u
zemlji. Hladno
vreme je isušilo
zemlju.
Datum Opis Slika
Biljke u redu
izgledaju više-
manje isto. Malo
su možda porasle.
Datum Opis Slika
16 mart Konačno
primećujemo da
naše polje zeleni.
Bilo je i vreme.
Datum Opis Slika
Biljke počinju da
razvijaju svoje
listove.
Datum Opis Slika
Biljka se ponovo
razvija. Ljubičasta
boja lista je
nestala i većina
pukotina u zemlji.
Biljka je u fazi 3
Feekes stage 3,
faza bokorenja (u
pitanju kasna
setva).
Datum Opis Slika
Pšenica u redu
lepo napreduje ali
bez dodatnih
sekundarnih
izdanaka.
Datum Opis Slika
Naša izolovan
biljka daje izdanke
za sada četiri.
Datum Opis Slika
Biljke u redu se
poboljšavaju i
počinju da se
pojavljuju i kod
njih izdanci.
Datum Opis Slika
Biljke u redu
pokazuju uspravan
rast stabla i
njegovo
napredovanje.
Primećuje se
dosta varijacija u
razvoju biljaka.
Dok jedne lepo
napreduju druge
napreduju slabo.
Datum Opis Slika
Hteo sam da
proverim da li je
koren napredovao
u odnosu na
prošlu nedelju. I
gledajući ovu
biljku koju sam
iščupao deluje
mnogo bolje. Ako
ste primetili stablo
sadaprimetno
raste a to je
upravo ono što
treba da se desi u
ovo doba godine.
Datum Opis Slika
Naša biljkajoš
uvek proizvodi
bočne izdanke a
neki od starijih se
uspravljaju(kao
one biljke iza nje
na slici).
Datum Opis Slika
Naše biljke se
uspravljaju i
napreduju i sada
su u fazi Feekes 5
skale.
Datum Opis Slika
Mislim da smo
našli (stabljika sa
desne strane).
Članak je vidljiv
kao neka izbočina,
otekla oblast na
stablu. Biljka se
nalazi u Feekes 6
fazi skale.
Datum Opis Slika
Uzećemo još
jednu biljku na
pregled pošto na
parceli imamo
biljke različitog
razvojnog
stadijuma. Prošle
nedelje nam se
polje pod
pšenicom rapidno
razvilo. Prošli smo
kroz dve faze za
manje od nedelju
dana. Ova biljka je
u fazi Feekes 9
skale. Propustili
smo 8 stepen ali
ću nakratko reći o
njemu. Gornji list
je zastavičar i u 8
fazi on se
pojavljuje ali u 9-oj
izlazi. Da li vidite
prvi list ispod
zastavičara i kako
je stablo otečeno?
Zašto pitate se?
To je mesto gde je
klas pšenice.
Verovatno će izaći
i biti vidljivo
sledeće nedelje.
Datum Opis Slika
Biljke u redu su
visoke otprilike ok
50 cm.
Pogledaćemo bliže
da vidimo da li se
pojavljuje klas.
Datum Opis Slika
Datum Opis Slika
Klas je izašao
50% iz lisnog
rukavca.
Datum Opis Slika
List zastavičar,
koji upravo sada
držim je trenutno
najvažniji deo na
biljci. Oko 75%
materije (ugljeni
hidrati) koji idu u
seme potiču iz
njega. Dakle,
veoma je važno da
ovaj list ostane
zelen i zdrav
ukoliko hoćemo
stabilna i dobar
prinos. Kao što se
vidi lepo je
razvijen.
Datum Opis Slika
Na svim biljkama
su izašli klasovi
tako da je klasanje
završeno.
Odnosno, prošli
smo tu fazu i sada
kreće cvetanje.
Datum Opis Slika
Kada bolje
pogledamo
klasove možemo
primetiti antere u
kojima se nalazi
polen. Kada
antere vidite van
cveta zanjte da je
polen prosut i da
je došlo do
oprašivanja. Ako
primećujete
cvetanje je
sprovedeno sve do
baze klasa št
znači da je biljka u
Feekes fazi 10.5.3
(cvetanje završeno
do baze klasa).
Dugačke i vitke
strukture koje
izbijaju iz klasa je
osje. Osje sadrži
hlorofil i nosilac j e
fotosinteze baš
kao i list. Oni su
važni za sušna
područja jer ne
gube tako vodu
kao listovi.
Datum Opis Slika
Biljke izgledaju
prilično zdravo…
Primetio sam one
zelene listove. U
ovo doba godine
se ne viđaju tako
dobri, zdravi,
zeleni listovi. Ali,
kao što sam ranije
rekao ne očekujem
nešto veliki prinos.
Datum Opis Slika
Kada sam
pogledao klasove
biljaka primetio
sam da su neke
antere (prašnici)
nedavno izašle.
Hajde da
pogledamo koliko
su zrna porasla.
Datum Opis Slika
Zrno je baš
poraslo u odnosu
na on koje smo
gledali pre neki
dan. Rekao bih da
je staro 8-9 dana i
da je skoro
dostiglo punu
veličinu.
Datum Opis Slika
Baš je vetrovito.
Oči vas ne varaju.
Klasovi su malo
povijeni od vetra.
Sve je u redu tako
da ćem pogledati
zrno.
Datum Opis Slika
Zrno je sada
punije od onoga
što smo gledali
pre neki dan. Ovo
zrno ima 11 ili 12
dana.
Datum Opis Slika
Biljke u redu
izgledaju dobro.
Visoke su oko 70
cm. Listovi su još
uvek zeleni i
zdravi.
Datum Opis Slika
Biljke u redu su i
dalje zdrave.
Zapanjen sam što
je zastavičar još
uvek zelen. Sada
možete videti zbog
čega sam sumnjao
da će naš rod biti
dobar. Primećujete
li koliko malo
stabljika imamo u
ovom redu. To nije
dobro.
Datum Opis Slika
Klas izgleda
dobro. Primećuje
se kako su se
klasići uveličali i
sada klas izgleda
četvrtasto.To
znači da se zrna
dobro pune i biće
veći ove godine.
Takođe, ukoliko
pogledate
pažljivije
primetićete tri zrna
u klasiću.
Datum Opis Slika
Usev u redu je
zdrav. Po slici
možete videti da
vetar duva jer su
klasovi nagnuti u
stranu pravca
vetra. Misli da
treba da
pregledamo
nekoliko
zastavičara da
vidimo da li je sve
u redu.
Datum Opis Slika
Problem. Imamo
neke narandžaste
tačke na njemu
(list zastavičar).
To je lisna rđa
koju nikako ne
želimo u našem
usevu. Srećom po
nas pšenica se
dobro razvila tako
da rđa neće
napraviti štetu i
ako bude biće
zanemarljiva. U
slučaju da se lisna
rđa pojavila ranije
(nedelju-dve)
prinos bi bio
umanjen.
Predviđam da će u
toku nekoliko dana
većina zastavičara
nestati.
Datum Opis Slika
Proverićemo sada
naše klasove.
Pogledajte samo
koliko zrna ima u
klasiću. Postoji
nekoliko klasića sa
četiri zrna u njima.
Ukoliko niste
primetili
pogledajte one
klasiće na sredini
klasa.
Datum Opis Slika
Sa vremenom koje
je bilo hladnije
nego obično imali
smo malo usporen
rast. Ovo zrno je
staro oko 22-23
dana i još uvek je
u testastoj fazi.
Mislio sam da će
do sada zrno već
početi da menja
boju. Prošle
godine u ovo
vreme zrno je
imalo boju zrelog
zrna.
Datum Opis Slika
Biljke u našem
redu su dobro a
donji listovi
poprimaju braon
boju. Šta mislite
kada ćemo moći
da krenemo u
žetvu? Misilm da
ćemo najranije za
dve nedelje.
Datum Opis Slika
I dalje sam
impresioniram
brojem zrna u
klasiću. Kao što se
vidi i dalje imamo
nekoliko klasića sa
četiri zrna. Sa
manjim sklopom
biljaka po jedinici
površine kako smo
napravili biljke
kompenzuju
proizvodnjom
većeg broja i težih
zrna po klasiću.
Datum Opis Slika
Zrno je staro 28
dana i još uvek se
nalazi u testastoj
fazi ali ono što se
primećuje je da
gubi polako svoju
zelenu boju.
Ukoliko vreme
bude toplo kao što
se prognozira
naše zrno će za
nedelju dana
izgubiti gotovo svu
zelenu boju.
Zapanjen sam što
je zrno toliko dugo
testastoj fazi i
mislim da sam
napravio grešku u
stadijumu kada
sam prognozirao
polje. Izgleda da
je mlečna faza
duže trajala nego
što sam ja mislio.
Ali sa hladnim
vremenom koje
smo tamo imali
pšenica je sporije
prolazila kroz
razvojne faze i
upravo je iz tog
razloga zrno teže
što je na kraju
krajeva i pozitivna
stvar.
Datum Opis Slika
Kada pogledate
biljke u redu
primećuje se da
više nema zelenih
listova i stabala jer
su svi poprimili
slamenu boju.
Datum Opis Slika
Ovaj klas je
promenio boju ali
nije spreman za
žetvu. U pozadini
se mogu videti
pojedine biljke
koje imaju zelenu
boju. Sa ovom
vrelinom kakva je
sada biljke će brzo
završiti.
Datum Opis Slika
19 jun U odnosu na
prošlu nedelju kao
da se mnogo toga
nije dogodilo, ali
nasuprot ima
dosta toga. Šta
mislite šta je to?
Da, verovatno je
usev spreman za
žetvu ali ima još
nešto. Hajde da
pogledamo bliže.
Datum Opis Slika
Pogledajte sva ta
zrna na zemlji.
Otkud ona tamo?
Ukoliko ste
pomislili da ima
neke veze sa
gradom koji je 16-
og juna padao na
dobrom ste putu.
Jeste. Grad je
udarao u klasove i
na taj način izbio
zrno iz njih.
Pretrpeli smo
gubitke.
Pogledajmo bliže.
Datum Opis Slika
Iz ove slike
možete videti kako
su zrna izbijena iz
pojedinih klasića.
Nisu svi izbijeni ali
nažalost nema ih
baš puno koji su
ostali.
Datum Opis Slika
Sledeće je da
bacimo klas i
oduvamo plevu tj
odvojimo je od
zrna.
Datum Opis Slika
Konačno, nakon
oduvanja pleve sa
dlana ostaje na
samo zrno. Sada,
ukoliko zagrizemo
zrno i ono se slomi
onda je spremno
za žetvu. Ova zrna
se lome kada sam
ih zagrizao što
znači da su
spremna za žetvu.
Ostaje samo da
klas otpusti višak
vlage i možemo
početi. Ono što
nas muči je
prognoza koja je
najavila kišu.
Datum Opis Slika
Konačno smo
krenuli u žetvu.
Prošlo je oko 250
dana od kada smo
posejali našu
pšenicu u oktobru.
Sada ubiramo
plodove našeg
rada.
Datum Opis Slika
Ova pšenica će se
koristiti za setvu u
oktobru.
Datum Opis Slika
Žetva je završena
i sada ćemo da
bacimo pogled
kako naše polje
sada izgleda.
Dakle, vreme je da
kažemo zbogom
našoj parceli. Ali,
ovde se naša
avantura ne
završava sa
žetvom. Zapravo,
ovo je početak
nove avanture.
Datum Opis Slika
Odmah nakon
žetve ljuštimo
strnište sa
čizelom. Dakle,
pripremamo se za
setvu pšenice ove
godine ponovo.