3.4.

Rad s roditeljima

U ovoj fazi provedbe programa vrijeme je za drugi tematski roditeljski sastanak. On je još jedan korak dalje od klasiËnih
roditeljskih sastanaka prema radioniËkom naËinu rada. S jedne su strane roditelji aktivni, rade u malim grupama i
raspravljaju. S druge strane još uvijek nisu izravno pozvani da govore o sebi i svojoj djeci, dakle da dijele osobna iskustva.

Radionica je napravljena prema naËelima metoda interaktivnog uËenja (“»itanje i pisanje za kritiËko mišljenje”). U njoj je
razrednik samo “skretniËar” koji upravlja procesom. Od njega se ne oËekuje da sam nešto tumaËi i govori.
Prednosti ovakvog pristupa su:
- razrednik ne mora tumaËiti neko gradivo koje nije u podruËju njegove struËnosti
- roditelji sami prorauju sadržaj i donose mišljenja i zakljuËke, Ëime se poveÊava njihova vlastita aktivnost, a time i razina
prihvaÊanja sadržaja i integriranja sadržaja u njihovo životno iskustvo i svjetonazor
- izbjegava se pozicija razrednika koji pouËava i nameÊe, a time se izbjegava i stvaranje otpora roditelja.

Radionica se ne usredotoËuje iskljuËivo i izrijekom na vršnjaËko zlostavljanje, nego problematizira odgojne stilove. Time
je ona zanimljiva i relevantna svim roditeljima, a predstavlja dobru podlogu na koju se možemo pozvati kad pozovemo
roditelje uËenika koji zlostavljaju i onih koji trpe na individualne razgovore.

Ukoliko roditelji žele neku knjigu koja bi im pomogla u daljnjem promišljanju roditeljstva može se roditeljima pripremiti
popis od par knjiga primjerenih dobi djece. Svakako preporuËujemo knjige Jespera Juula: Vaše kompetentno dijete, Pelago,
Zagreb, 2006., Ovo sam ja. Tko si ti?, Pelago, Zagreb, 2006., te Znati reÊi NE mirne savjesti, Pelago, Zagreb, 2007.

Tako koncipirana radionica predstavlja dobar uvod i naËin privikavanja roditelja na drugaËije roditeljske sastanke, koji Êe
više od klasiËnih pozvati roditelje na suradnju s razrednikom i školom.

3.4.1. Drugi roditeljski sastanak - Odgojni stilovi

U pozivu za roditeljski sastanak dobro je najaviti da Êe trajati 90 minuta kako bi roditelji mogli planirati vrijeme.

Pribor:
- materijali umnoženi za svakog roditelja
- papir i olovka za svakog roditelja
- veliki plakat papiri (otprilike 6 komada)
- markeri razliËitih boja i pastele
- ljepljiva traka.

1. Razrednik pozdravlja roditelje i govori o ciljevima sastanka:

- NaËinom na koji Êemo danas raditi pokazati Êemo nove naËine interaktivnog uËenja koji se postepeno uvode u škole
- ovo Êe biti nešto drugaËiji sastanak u kome Êemo svi biti aktivni i raspravljati.
- Sadržajem Êemo se baviti roditeljskim stilovima i njihovim uËincima, imajuÊi u vidu našu ovogodišnju temu zlostavljanja u školi.

2. Uvod u temu odgoja:

Postoji uvjerenje da su roditelji danas popustljiviji prema svojoj djeci nego u prijašnjim generacijama. »esto kažemo: “Kad
sam ja bio mali nisu me tako mazili …” ili “… imao sam puno manje …”
Što vi mislite, je li to tako? Razmislite slažete li se s tom tvrdnjom ili ne i pronaite primjere iz svog života i života oko vas koji
dokazuju vaše mišljenje.

trajanje: 5’

3. Neka roditelji sjednu u trojke (ili dvojke) i popriËaju o svom mišljenju

trajanje: 10’

4. Razrednik govori uvodni tekst:

Psiholozi su se bavili pitanjem kakav je odgojni stil roditelja najbolji za odgoj djece. Vrlo temeljita istraživanja su raena tako
da su djecu pratili od ranog djetinjstva do srednjoškolske dobi kako bi ustanovili uËinke razliËitih stilova na djecu. Ustanovili
su da se roditeljski stilovi zapravo razlikuju prema dvijema dimenzijama. Jedna je toplina (brižnost/suosjeÊajnost), a
druga zahtjevnost. Brižljivost/suosjeÊajnost ukljuËuje toplinu i bliskost. Na drugom kraju te dimenzije je ravnodušnost, kao
prepuštanje djeci da skrbe o svojim stvarima, te odnos u kome se ne govori o osjeÊajima i ne pokazuju osjeÊaji. Zahtjevnost
ukljuËuje postavljanje pravila i visokih oËekivanja i standarda, te nadgledanje aktivnosti djece. Na drugom kraju ove dimenzije
nalazi se popustljivost prema djeci.

»ini se da sve naËine na koje roditelji odgajaju svoju djecu možemo svrstati u Ëetiri roditeljska stila koji proizlaze
iz ovih dviju dimenzija:
Topli (brižni/suosjeÊajni) i zahtjevni roditelji,
Topli (brižni/suosjeÊajni) i popustljivi roditelji,
Hladni (ravnodušni) i zahtjevni roditelji i
Hladni (ravnodušni) i popustljivi roditelji.

Tekst koji Êu vam dati govori o ova Ëetiri roditeljska stila.

trajanje: 5’

5. Neka roditelji sjednu sada u 4 grupe jednakog broja. Razrednik podijeli svakoj grupi jedan od 4 dijela teksta, tako da svaki
roditelj dobije svoj primjerak tog teksta.
Roditelji imaju zadatak
1. proËitati ovaj tekst sami za sebe
2. podcrtati 5 kljuËnih misli, rijeËi (ako pitaju mora li baš biti 5, valja odgovoriti da može biti i 4 i 6).
3. usporediti s drugim roditeljima u grupi što su izabrali kao kljuËne rijeËi i raspraviti zbog Ëega im se one Ëine kljuËnima
4. pronaÊi primjere za ovaj roditeljski stil
5. usuglasiti zajedniËkih 5 kljuËnih misli i jedan do dva primjera i napisati ih na papir koji su dobili (svatko mora ovo zapisati
kako bi mogao prenijeti kljuËna znanja drugim roditeljima, jer oni sada nakon rasprave postaju eksperti za ovaj roditeljski stil).

Dok oni to rade, razrednik podijeli svakom roditelju papiriÊ na kome piše HZ(hladni -zahtjevni)1, HZ2, HZ3…(toliko brojeva
koliko roditelja u toj grupi ima) ili TP (topli -popustljivi)1, TP2…. ili HP (hladni-popustljivi)1, HP2… ili TZ (topli-zahtjevni)1,
TZ2… (Broj roditelja podijeliti s 4. Ako broj nije djeljiv s 4, onda ostatak roditelja rasporediti u postojeÊe grupe.)

trajanje: 20’
6. Sada roditelji moraju sjesti u grupe tako da svi koji imaju 1 sjednu zajedno, svi koji imaju 2 sjednu zajedno i tako dalje.

Razrednik naglasi da su sada svi eksperti za roditeljski stil koji su prouËavali te Êe sada jedni drugima ispriËati i
rastumaËiti u Ëemu se sastoji svaki stil i kakve rezultate daje. Potom roditelji:
1. ispriËaju sve o stilovima koje su prouËili jedni drugima
2. rasprave primjere koji dobro opisuju svaki od stilova
3. nacrtaju i napišu plakat na kojem Êe prikazati ove stilove nekim simbolima, metaforama, stripovima, tekstom - kako
god žele. Taj plakat zalijepe na ploËu.

trajanje: 30’

7. Sve roditelje pozovemo da se prošeÊu i razgledaju kako su druge grupe prikazale roditeljske stilove, da razgledaju
izložbu. (Neki razrednici su uobiËajili ponuditi roditelje kavom i sokovima ili Cedevitom na roditeljskim sastancima. Ako
se razrednicima ovo Ëini zgodnom praksom, ovo je dobar trenutak da roditelji uzmu kavu i sok i prošeÊu “izložbom” i
prokomentiraju meusobno plakate.)

trajanje: 5’

8. Zamoliti roditelje da se vrate u one poËetne trojke ili parove i da popriËaju o tome koliko je ovo Ëime smo se bavili
danas promijenilo njihovo mišljenje i vienje roditeljstva danas.

trajanje: 10’

ukupno trajanje: 85’

Roditeljski stilovi

prevedeno i prireeno iz knjige John Dacey and Maureen Kenny: Adolescent development, Brown & Benchmark,
Wisconsin - Iowa, 1994.

Hladno-zahtjevni roditelji su kombinacija ravnodušnih i zahtjevnih roditelja. Oni postavljaju mnoga pravila i zahtjeve
djeci. Koriste nagrade i kazne kako bi pridobili djecu da slijede ta pravila i zahtjeve. Daju naredbe koje nisu skloni
obrazlagati. Ovi roditelji su zahtjevni, ali ne i topli. Oni daju djeci malo slobode da sami odluËe što Êe i kako raditi, te da
Ëine vlastite izbore.

Nisko samopouzdanje i manjak odgovornosti pronaen je kod mladih Ëiji su roditelji odbijali objašnjavati se s njima i
obrazlagati svoje zahtjeve i pravila. Oni se ne nauËe oslanjati na sebe, nego slušaju druge. Teško prave vlastite dobre
izbore i kad pogriješe krive druge za to: vršnjake, odrasle koji imaju nerealne zahtjeve i sl.
Teško preuzimaju odgovornost za ono što rade i odluËuju.

Ukoliko su roditelji skloni jako kažnjavati pogreške (vikanjem ili fiziËkim kaznama) djeca su sklona ili biti jako tiha i
poslušna ili se prikloniti neprijateljskom ponašanju prema drugoj djeci, Ëesto slabijoj od sebe.
Topli-popustljivi roditelji su kombinacija brižnih, toplih, suosjeÊajnih i popustljivih roditelja. Oni vjeruju da djeca moraju
imati mnogo slobode (Ëesto i zato što je oni nisu imali) i da ne smiju biti kontrolirana od strane odraslih. Imaju malo ili
nimalo kontrole nad djecom i posjeduju malo naËina discipliniranja. Popustljivi roditelji obiËno daju djeci previše slobode,
a time i previše odgovornosti jer djeca ne znaju Ëesto dobro procijeniti što je dobro napraviti u nekoj situaciji ili kako
postupiti. Oni jesu brižljivi i suosjeÊajni, ali nisu zahtjevni.

Takva djeca Ëesto imaju pozitivnu sliku o sebi, dobro mišljenje o sebi, Ëak i bolje nego što bi njihovi uËitelji ili vršnjaci o
njima rekli. Mogu biti lošiji uËenici jer se ne znaju sami disciplinirati i ponašati odgovorno prema uËenju, a Ëesto imaju i
problema zbog lošeg i odviše slobodnog ponašanja u školi. OËekuju da ih svi prihvaÊaju i vole bez obzira na to kako se
ponašaju.

Hladno-popustljivi roditelji su kombinacija hladnih, manje suosjeÊajnih roditelja koji su u isti mah popustljivi. Oni
su Ëesto takvi jer su previše umorni ili okupirani drugim stvarima da bi se bavili pravilima i nadgledanjem njihovog
izvršavanja. Te roditelje nekad nazivamo i zapostavljaËi. Oni nisu niti brižljivo suosjeÊajni niti zahtjevni.
Takva djeca mogu imati sve što im treba u materijalnom smislu, ali nekako rastu ostavljeni samima sebi.

Ona postižu najniže samopoštovanje (jedino djeca koju zlostavljaju kod kuÊe imaju niže samopoštovanje) jer imaju
osjeÊaj da nisu posebno vrijedna i zanimljiva svojim roditeljima, a stoga ni drugima. Takoer razviju hladan odnos
prema drugima i nemaju dobre socijalne vještine. »esto su problematiËnog ponašanja prema drugima ili prema njihovoj
imovini. Kako bi osigurali osjeÊaj vlastite vrijednosti i važnosti skloni su manipulirati drugima i uspostaviti kontrolu nad
njima.

Topli-zahtjevni roditelji su podržavajuÊi, oni glasno iskazuju svoje standarde i kriterije, cijene samokontrolu i pružaju
djeci objašnjenja za postojeÊa pravila. Vjeruju da i djeca i roditelji imaju prava, ali roditelj ima posljednju rijeË u
donošenju odluka. Ovi su roditelji brižni, suosjeÊajni i zahtjevni.

Ovakav stil, kažu istraživanja, ima najviše izgleda proizvesti zrelo dijete i adolescenta. Roditeljska brižnost/suosjeÊajnost
prema svemu sudeÊi razvija socijalne vještine i snažnu sliku sebe. Ona poruËuje djetetu da nam je važno kako se osjeÊa
i što misli. Zahtjevnost pomaže djeci razviti samokontrolu i suradljivost prema drugima. Rezultati istraživanja pokazuju da
su djeca roditelja koji su bili zahtjevni imali manje problema u ponašanju i nisu bili skloni uzimanju droga. Kad su roditelji
upotrebljavali objašnjenja kako bi utjecali na ponašanje djece i kad su nadgledali njihov životni stil, zdravlje, prijateljstva
i školski život, djeca su odrasla u kompetentnije mlade ljude i imali više samopoštovanja nego ona Ëiji su roditelji koristili
autoritarni stil kontrole ponašanja. Razgovor, objašnjavanje i obrazlaganje pravila je, oËito, vrlo važno pri odgajanju.

U odjelima u kojima ima mnogo roditelja koji nisu viËni olovci i papiru ili su nepismeni razrednik može opisati sva 4 odgojna stila
i dati pojedinoj grupi roditelja da raspravi o jednom stilu i pronae primjere takva ponašanja. Ostatak radionice može se izvesti
kao što je predvieno.

Ako razrednik procjeni da su odnosi meu roditeljima otvoreni i podržavajuÊi i ako je veÊ otprije s njima radio
radioniËkim naËinom, može u 6. koraku izostaviti izradu plakata te pozvati roditelje da ispune upitnik na sljedeÊi naËin:
Pažljivo proËitajte sljedeÊe tvrdnje i iskreno procijenite svoj stil odgajanja Radni list:
djeteta zaokruživanjem jednog broja na skali od pet stupnjeva. MOJ ODGOJNI STIL

1. Mislim da sam brižan roditelj koji svom djetetu daje puno topline.

nikada 1 rijetko 2 ponekad 3 Ëesto 4 gotovo uvijek 5

2. Mislim da sam roditelj koji djeci ne pokazuje svoje osjeÊaje i koji prepušta djeci da sami brinu o svojim stvarima.

nikada 1 rijetko 2 ponekad 3 Ëesto 4 gotovo uvijek 5

3. Mislim da sam zahtjevan roditelj koji kontrolira djecu, postavlja jasna pravila i oËekuje od djece da ih poštuju.

nikada 1 rijetko 2 ponekad 3 Ëesto 4 gotovo uvijek 5

4. Mislim da sam popustljiv roditelj koji ne kontrolira djecu i daje djeci mnogo slobode.

nikada 1 rijetko 2 ponekad 3 Ëesto 4 gotovo uvijek 5

6. Razrednik naglasi da su sada svi struËnjaci za roditeljski stil koji su prouËavali, te da Êe sada jedni drugima ispriËati i
rastumaËiti u Ëemu se sastoji svaki stil i kakve rezultate daje.
Dakle, roditelji:
a) prepriËaju jedni drugima o stilovima koje su prouËili i b) rasprave o primjerima koji dobro opisuju svaki od stilova.

7. Svaki roditelj dobiva radni list “Moj odgojni stil” u kojemu Êe procijeniti svoje odgojne postupke u svim Ëetirima
dimenzijama. Dvije najizraženije dimenzije u kombinaciji daju njegov dominantni odgojni stil. S druge strane radnog lista
mogu prepisati posljedice koje takav odgojni stil ostavlja na djecu.

INTERPRETACIJA REZULTATA :
Dvije tvrdnje s najviše zaokruženih odgovora daju kombinaciju dominantnoga roditeljskog stila.
1. tvrdnja mjeri brižljivost-skrb-toplinu
2. tvrdnja mjeri ravnodušnost-hladnoÊu
3. tvrdnja mjeri zahtjevnost
4. tvrdnja mjeri popustljivost

8. Na kraju, roditelji u paru diskutiraju o svojem odgojnome stilu:

- Kakav sam ja roditelj (brižan - ravnodušan; popustljiv - zahtjevan)?
- Koliko sam zadovoljan svojim odgojnim stilom?
- Trebam li što mijenjati? Jesam li na ovoj radionici
uoËio nešto na Ëemu bih trebao poraditi?

Još jedna moguÊa varijacija ovog sastanka može se uËiniti i tako da na sastanku završimo radionicu prema prvoj inaËici
s crtanjem plakata i “izložbom”, a roditelji dobiju zadatak tijekom sljedeÊih dana promatrati u svome domu stil odgoja
i pristupa djeci te potom ispuniti upitnik i porazgovarati sa supružnikom ili nekom drugom osobom od povjerenja o
uvidima koje su imali u ovoj radionici.

3.4.2. Ideje za daljnje roditeljske sastanke

Za razrednike i roditelje koji hoÊe više može se poslije nekoliko tjedana ili mjeseci održati i sastanak na kojemu se
pojašnjava ideja odgoja putem nadoknade štete koristeÊi materijale koje su razrednici dobili od mentora u radionicama
u kojima su vježbali discipliniranje putem nadoknade štete. Takoer se na jednom sastanku može obraditi tema
odgovornosti za ponašanje iz programa obrade 6 tema na SRO iz teme 4.: “Odgovornost za ponašanje”, aktivnost
“Tko je odgovoran za ponašanje?” o Ivanu i Petru koji su u sukobu. Ukoliko razrednici procjenjuju da roditelji ne znaju
razgovarati s djecom o situacijama koje su djeci teške, predstavljaju problem ili su u njima pogriješili i prekršili pravila,
mogu sa svim roditeljima na nekom od sljedeÊih sastanaka porazgovarati o tome kako razgovaraju, što im se iz njihovog
iskustva Ëini da potiËe razgovor, a što ga umrtvi i stvara otpor, zatim mogu pokazati kljuËna pitanja s listiÊa koji se
nalazi u okviru, demonstrirati ovakav naËin voenja razgovora s jednim roditeljem koji Êe odglumiti dijete, te im onda
dati priliku da i oni po predlošku vode razgovor u parovima ili u trojkama, tako da treÊi Ëlan uzme ulogu opažaËa koji
prati proces i kasnije daje povratnu informaciju paru. (Ovu aktivnost možete provesti i u sklopu individualnog rada s
roditeljima djece koja zlostavljaju ili trpe - vidi u poglavlju 6. ovog priruËnika.)
3.4.3. Aktivnost: uËiti na pogreškama

Vježba “Požalite se” izvodi se u paru.

Zadatak:
Jedan se roditelj žali na neku temu po svom izboru, a drugi sluša pritužbu i pronalazi pitanja pomoÊu kojih mu
pomože da “ne želim” postane “želim” i tako doe do rješenja problema. Pitanja koja roditelj - slušaË postavlja
slijede ova Ëetiri podruËja tim redoslijedom:

U kasnijoj fazi provedbe programa mogu uËenici prirediti prikaz tema i pitanja koja su njima bila
najupeËatljivija ili koje bi željeli podijeliti s roditeljima, kao i prikaz odjelnih aktivnosti na temu vršnjaËkog
zlostavljanja i izvesti ga na roditeljskom sastanku pa zatim otvoriti zajedniËku raspravu o prikazanome.

Radni list:
Pitanja: U»ITI NA POGREŠKAMA

1. ŠTO ŽELIŠ?
Što si zapravo želio? Što si mislio?
Što si osjeÊao? Što je tvoj cilj?
Koje izbore imaš? Da imaš Ëarobni štapiÊ, što bi promijenio?

2. ŠTO »INIŠ?
Što si uËinio? Kako si to uËinio?
Što si rekao? Koje si korake uËinio?
Ja vidim to što Ëiniš tako … Koliko si Ëesto pokušavao?

3. JESI LI USPIO?
Pomaže li ti to što Ëiniš? Želiš li nešto promijeniti?
Jesi li zadovoljan? Kakav je bio rezultat?
Je li se nešto popravilo? Trebaš li nešto promijeniti?

4. KAKO TO MOŽEŠ PROMIJENITI?

Što želiš uËiniti? Kako bi to mogao uËiniti?
Što bi ti pomoglo? Gdje?
Kada Êeš to provjeriti? Kako još možeš gledati na to?
Što ti treba? Želiš li se samo žaliti?