DG Jahrbuch, Vol. 21, 2014. str.

519-534
Milan Ivanović i Renata Trischler: Pomoć nevladinih organizacija Njemačke i Austrije...

Milan Ivanović UDK 061.2(497.5)

„PANON” - Institut za strateške studije
Osijek
Renata Trischler
Njemačka zajednica - Zemaljska udruga
Podunavskih Švaba u Hrvatskoj
Osijek

Pomoć nevladinih
organizacija Njemačke
i Austrije u razvoju civilnog
društva Slavonije i Baranje
u razdoblju 1992.-2001.
Udruge građana iz Njemačke i Austrije uključile
su se mirovne i humanitarne akcije u vrijeme ratne
agresije na Hrvatsku te u razdoblju od 1992. do
2001. godine značaj-no pomogle razvoju civilnog
društva u Hrvatskoj, posebno području regije
Slavonija i Baranja.

Ključne riječi: civilno društvo, udruge, mirovne

i humanitarne akcije

519
 DG Jahrbuch, Vol. 21, 2014. str. 519-534
Milan Ivanović i Renata Trischler: Pomoć nevladinih organizacija Njemačke i Austrije...

1. Civilno društvo u Hrvatskoj

Pojam civilno društvo razumijemo kao aktivnosti pojedinaca i grupa u društvu,
a koje su relativno nezavisne od države i ne teže legitimizaciji prema državi. Niz
autora slikovito definira civilno društvo kao treći sektor, kao društvene aktivnosti
ljudi koje su izvan područja (privredne) profitne djelatnosti (prvi sektor) i područja
zakonom strogo određenog djelovanja dr-žave (drugi sektor). To stoga što aktivnosti
civilnog društva nisu motivirane profitnim interesom niti su modelirane privrednom
logikom (s jedne strane), odnosno ne pokreću se pod zakon-skom prisilom države (s
druge strane). Civilno društvo označava dvije osnovne aktivnosti: (a) ono je mjesto
iskazivanja i razvijanja humanih vrijednosti - među kojima su ljudskih prava na
prvom mjestu, i (b) glavni je izvor neprestanog oživljavanja demokratičnosti državnih
institu-cija i njihove prilagodbe potrebama građana. Temeljni principi trećeg sektora
u djelovanju su javni interes i samoinicijativa građana te njihova dobrovoljnost. (12)

1.1. Civilno društvo u Hrvatskoj prije pada Berlinskog zida

U socijalističkim zemljama postojale su društvene organizacije i sindikati čija
se aktiv-nosti ne bi u potpunosti mogle smatrati djelovanjem civilnog društva,
jer su državni propisi i partijski paternalizam ograničavali slobodu udruživanja;
zapravo usmjeravali osnivanje druš-tvenih organizacija samo u određenim
oblastima. Partijski režimi su civilne aktivnosti i druš-tvene pokrete doživljavali
kao opasnost i kao opoziciju vodećoj ulozi partije i zbog toga su poduzimane
različite akcije uključujući i infiltriranje tajnih agenata u ove organizacije. Dakle o
tim se organizacijama ne može govoriti kao o autohtonom civilnom društvu. (13)
Poslije raskida sa Staljinovim SSSR-om (1948.) u Jugoslaviji još uvijek ima
obilježja totalitarnog društva (hapšenje i nasilna smrt Andrije Hebranga, zatvaranje političkih
neistomišljenike na Golom otoku, smjena Milovana Đilasa, represija na Kosovu) koja postupno
nestaju (Brionski plenum i smje-na Aleksandra Rankovića), ali snaži se autoritarni režim
koji početkom sedamdesetih godina na-silno prekida liberalni pokret u Srbiji te
tzv. masovni pokret u Hrvatskoj. Od sredine sedam-desetih godina XX. stoljeća
autoritarni režim u Jugoslaviji slabi i društvo više nije bilo strogo kontrolirano kao
u komunističkim društvima Istočne Europe; nije bilo totalitarnog kolektivizma
niti je društvo bilo atomizirano ni apatično. (13)
Ustavom SFRJ iz 1974.g. (čl. 166) “Jamči se sloboda misli i opredjeljenja.”;
“Jamči se sloboda štampe i drugih oblika informiranja i javnog izražavanja, sloboda
udruživanja, slo-boda govora i javnog istupanja, sloboda zbora i drugog javnog
okupljanja.” (čl. 167.) te ističe da je “Ispovijedanje vjere slobodno i privatna je stvar
čovjeka.” (čl. 174.). O ovim pitanjima Ustav SRH (1974.) sadrži istovjetne odredbe.
Međutim, u praksi je realizacija ovih sloboda bila pod strogim nadzorom partijskih
I državnih tijela što je ograničavalo provedbu ustavno-prav-nog temelja u praksi.
Neformalno udruživanje i djelovanje pravni i politički sustav SFRJ nije poznavao,

520
 DG Jahrbuch, Vol. 21, 2014. str. 519-534
Milan Ivanović i Renata Trischler: Pomoć nevladinih organizacija Njemačke i Austrije...

niti tolerirao. Iako je sloboda vjeroispovijesti utvrđena Ustavom, kako federalnim

tako i Ustavom SRH, i prakticiranje vjere nije zabranjivano, bliskost crkvi je ipak
predstav-ljala zapreku u obnašanju javnih dužnosti. (1)
Autoritarni poredak u SFRJ nije bio boljševički krut; radilo se o tzv. „mekom
boljševiz-mu“ koji je više ograničavao razvojne perspektive pojedinca/društva i
efikasnost privređiva-nja nego što je ograničavao elementarne građanske slobode.
Zato u zemlji i nije bilo diside-nata građanske provenijencije koji bi tražili veće
građanske slobode i demokraciju te tržišnu privredu. (13) Sredinom 80-tih godina
istraživanja javnog mnijenja pokazuju promjene u sta-vovima prema društvenim
kretanjima, no još uvijek se u većini radi o stanovništvu koje nema građanske
samoinicijative i građanske hrabrosti; prisutan je strah za vlastitu budućnost i bu-
dućnost društva i države. (8) (9)
Krajem 80-tih godina prošloga stoljeća počinju se osnivati, najprije u Sloveniji,
a potom i u Hrvatskoj, prve udruge građana. Mediji su, naročito „Omladinski
radio“ i omladinski list „Polet“ (oba iz Zagreba), davali značajne doprinose stvaranju
atmosfere za civilne inicijative - jer su pratili i u javnosti podržavali pojedine
akcije ili sudjelovali u njima. Nove građanske inicijative mladih okupljale su se
oko Saveza socijalističke omladine; u travnju 1986. g. prva neformalna inicijativa
mladih registrira se pri OK SSOH Trnje kao „Svarun“ - radna grupa za ekološke,
feminističke, mirovne i duhovne inicijative. Nekoliko članica ove skupine osniva i
Žensku grupu Trešnjevka. (5) (7) (13) Tek se u Ustavu RH iz 1990. g. jamče građanske
slo-bode glede udruživanja: „ Svakom se jamči pravo na slobodno udruživanje
radi zaštite njiho-vih probitaka ili zauzimanja za socijalna, gospodarska, politička,
nacionalna, kulturna ili druga uvjerenja i ciljeve. Radi toga svatko može slobodno
osnivati sindikate i druge udruge, uklju-čivati se u njih ili iz njih istupati u skladu sa
zakonom.“ (čl. 43.)
U proljeće 1991. godine politička kriza u
Jugoslaviji prerasta u oružane incidente, a potom i u
agresiju JNA na Republiku Hrvatsku. Ratna razaranja
počinju u lipnju napadima na Vukovar koji je okupiran
20 studenog, a gotovo svakodnevna granatiranja
Osijeka počinju od kraja kolovoza 1991. godine. U
tim uvjetima - ratnog košmara - nastaje Centar za
mir, nenasilje i ljudska prava Osijek.

2. Centar za mir, Osijek

Centar za mir, nenasilje i ljudska prava u Osijeku
– os-novan 1992. a registriran 1993. g. - bio je jedna
od prvih nevla-dinih organizacija na području regije Centar za mir, Osijek –
Godišnje izvješće za 1992. g.
Slavonije i Baranje.

521
 DG Jahrbuch, Vol. 21, 2014. str. 519-534
Milan Ivanović i Renata Trischler: Pomoć nevladinih organizacija Njemačke i Austrije...

„Centar za mir je nastao 1992. g. udruživanjem malog broja žena i muškaraca

(petoro), a kao reakcija na ono što se dogodilo i događalo – na rat. Vid najavljivanja
ratne opasnosti i njenog sprječavanja je izostao, štoviše, bili smo svjesni da ne možemo
bitno utjecati ni na tijek rata. Ipak, javno demonstrirajući svoj odabir za prestanak rata
i dogovorno rješavanje sukoba, protiv ideje etnički čiste države i prakse etničkog čišćenja
i dru-gih povreda ljudskih prava, dali smo skroman doprinos čuvanju vrijednosti
ključnih za izgradnju demokratskog društva i održivog mira. Antiratna kampanja
Hrvatske Zagreb, posebice Vesna Teršelič, bili su nam pomoć i podrška - počeli smo kao
ogranak, a kasnije članica, ARK-a. Traude Rebmann, Adam Curle, Herbert Froelich,
Dirk Heinrichs, Christof Ziemer, Herb Walters i Margareta Ingelstam neki su od onih
koji su došli k nama među prvima, ohrabrivali nas, učili, osnaživali, pomagali.“ (2; 1993.)
Aktivnosti Centra za mir započete su projektima
psiho-socijalne podrške progna-nicima (ženama,
nastavnicima i djeci). Od jeseni 1992. g. organizirana je
nenasilna zaštita građanima Osijeka u slučajevima
prijetnji i istjerivanja iz stanova, započela su
javna istupanja protiv kršenja ljudskih prava, te je
uspostavljena besplatna pravna pomoć. Ni-zom
realiziranih projekata u Osijeku i na području cijele
istočne Hrvatske Centar za mir je izrastao u značajan
društveni subjekt u regiji Slavonije i Baranje. Centar
je podržavao i sudjelovao u mi-rovnom procesu
u istočnoj Hrvatskoj „kada je malo tko vjerovao u
„Kultura mira“ časopis
dovršetak rata bez ponovne vojne akcije“. (17) (18)
Centra za mir (2000.-2007.) Djelovanje i utjecaj Centra za mir Osijek
prepoznati su i podržani od niza nevladinih
organizacija i građanskih fondacija u Zapadnoj Europi te je Centar dobio niz
međunarodnih priznanja te značajnu financijsku pomoć. (2;1999.-2001.)
Nagrade Centra za mir Osijek:
- 1993. Charta Rabuziana - Društvo za unapređenje života, Zagreb
- 1995. Nagrada za nenasilje - International Fellowship of Reconciliation
- 1997. Europski krug: dr. Katarini Kruhonja - Europski pokret Hrvatska
- 1998. Right Livelihood Award (Alternativna Nobelova nagradu za mir) - Katarina
Kruhonja i Centar za mir Osijek i Vesna Teršelič i ARK, Zagreb
- 1999. Pečat Grada Osijeka: dr. Katarini Kruhonja - Gradsko vijeće Grada Osijeka
- 2000. Križ od čavala - Zajednica za pomirenje, Velika Britanija.
U razdoblju 1992. - 2007. preko 70 građanskih organizacija i fondacija podržalo
je rad Centra za mir u čijim je aktivnostima obuhvaćeno više od 65.000 građana -
direktnih korisnika. Ovdje se daje pregled donatora samo iz Austrije i Njemačke.

522
 DG Jahrbuch, Vol. 21, 2014. str. 519-534
Milan Ivanović i Renata Trischler: Pomoć nevladinih organizacija Njemačke i Austrije...

Donatori Centra za mir Osijek: 1993. - 2001.

- Fondacije iz Austrije: Österreichisches Kulturforum, Wien; Österreichische
Studienzentrum für Frieden und Konfliktlösung, Stadt-schlaining; i VSG
Sozialprojekt, Linz.
- Fondacije iz Njemačke: Diakonisches Werk, Berlin; Dienste In Übersee,
Stuttgart; Die Schwelle, Bremen; Evangelische Frauenarbeit, Hannover; Forum
Ziviler Friedensdienst, Köln; Komitee Für Grundrechte Und Demokratie, Köln;
Ohne Ruestung Leben, Stuttgart; i Towae Stiftung, Heidelberg.

2.1. Projekti Centra za mir Osijek u razdoblju 1991.- 2001.

koje su pomagali udruge iz Njemačke i Austrije
PROZORI ZA OSIJEK
Osijek, 1992 .-1993.
Tijekom ratne agresije na Hrvatsku
grad Osijek je svakodnevno bio izložen
grana-tiranju; samo u razdoblju od
2.5.1991. do 1.3.1992. poginulo je 294
i ranjeno 1003. građana Osijeka te
načinjena je velika materijalna šteta. (10)
Novoutemeljenoj udruzi građana Otvaranje izložbe
Centar za mir, nenasilje i ljudska prava „Prozori za Osijek“ (1997.g.)
Osijek u jesen 1992. g. pridružuje se Christof Ziemer, superintendant crkve u
Drezdenu, koji je u Osijek došao kao lektor za njemački jezik na Sveučilištu u
Osijeku. Njegovo iskustvo u radu s ljudima u Istočnoj Njemačkoj bilo je vrlo
korisno za uspostavu kontakata i aktivnosti s prognanici-ma. Rješavajući
konkretne probleme u ratnim uv-jetima Ziemer je opremio malu radionicu,
nabavio novčanu pomoć (10.000 DEM) te pokrenuo projekt popravljanja prozora
(razbijenih granatiranjem grada) na kućama i stanovima siromašnijih građana Osijeka.
Nažalost – fotografija o ovom projekta nema, no, u okviru godišnje manifestacije
„Tjedan kulture mira“ 1997. g. postavljena je iz-ložba fotografija o radu Centra za
mir koja je naz-vana po ovoj akciji - „Prozori za Osijek“. (2;1998.)

TEČAJ ŠIVANJA ZA PROGNANICE

1993. - 1995.
Naselje prijateljstva - Čepin
Naselje prijateljstva (montažni objekti) sagra-đeno je kraj mjesta Čepin (u blizini
Osijeka) 1993. g. kao pomoć njemačke vlade Hrvatskoj i u njemu je bilo smješteno
više od 1.100 prognanika iz oku-piranih sela istočne Slavonije. Te godine Centar
za mir je pokrenuo projekt “Tečaj šivanja i kroje-nja za prognane i izbjegle žene”.

523
 DG Jahrbuch, Vol. 21, 2014. str. 519-534
Milan Ivanović i Renata Trischler: Pomoć nevladinih organizacija Njemačke i Austrije...

„Osnovna je na-mjera bila je pomoći ženama

da se otrgnu iz sva-kodnevice života bez
svoga doma i da osjećajući korisnima te
pokrenu svoju kreativnost i iskonsku žensku
snagu u prevladavanju ratnih trauma.
Uz tečaj šivanja - kao psihološka
potpora realizirani su i alternativni
oblici komunikacije i edukacije te izleti,
posjet kazalištu, drugim grupama žena, Dr. Dirk Heinrichs („Die Shwele“)
druženja uz čaj“. Projekt je organiziran uz na jednom od tečaja za prognanice
financijsku, metodološku i organizacijsku u Naselju prijateljstva Čepin (1994.)
pomoć zaklade „Die Schwelle“; koordinatorica projekta bila je Jelena Maras, a
Petar Gazibara je vodio tečaj. (2;1997.) (2; 1998.) (15) (16)

KUĆA SUSRETA
1994. – 1997.
Mohač, Mađarska
U suradnji s mirovnim aktivistima
iz Švicarske, Nizozemske, Njemačke i
Srbije po-krenut je projekt „Most mira“
(„Peace Bridge“) u ok-viru kojeg je 1994. g.
uspostavljena „Kuća susre-ta“ u Mohaču
Susreti pred „Kućom susreta“
(Mađarska). U toj kući – nakon pri-premnih
Mohač (1994.), Mađarska
radionica - organizirani su susreti ratom
razdvojene rodbine ili ljudi koji su prije rata bili su-sjedi ili radili zajedno u istoj
školi, poduzeću. Na o-vaj način tijekom tri godine projekta organizirani su susreti
preko 1200 osoba (rodbine, susjeda, kolega s posla) koji su u to vrijeme bili razdvojeni
linijom ratnih sukoba. I u ovom projektu bila je važno is-kustvo mirovnih aktivista
zaklade „Die Shwelle“ kao i njihova financijska potpora. (2;1997.) (2; 1998.) (15) (16)

POVRATAK I OBNOVA POVJERENJA – PAKRAC

1997.-1998.
Pakrac
Voditeljica: Spasenija Moro, prof.
Suradnici u Osijeku: Elvira Lončar, Amalija Krstanović, Ranka Jindra, Jelena
Maras, Nada Kačar, Milan Ivano- vić; Suradnici u Pakracu: Duško Vujanić, Petar
Končar, Božica Mandić.
Aktivnosti na obnovi povjerenja i povratku u Pakrac otpočele su 1996. godine
i intenzivno su provođene do kraja 1998. g. Pakrac je prvo is-kustvo Centra za mir

524
 DG Jahrbuch, Vol. 21, 2014. str. 519-534
Milan Ivanović i Renata Trischler: Pomoć nevladinih organizacija Njemačke i Austrije...

u radu na obnovi povjerenja i povratku

u jednoj maloj sredini, a vezivalo se
na protekli rad volonterskog projekta
ARK-a, Koordi-nacije organizacija za
zaštitu ljudskih prava i dru-gih lokalnih i
međunarodnih organizacija. (4) (15)
Aktivnosti ovog projekta bile su
usmjerene na otvaranje komunikacije i Radionica „Povratak u Pakrac“ (1997.):
dijaloga s lo-kalnim stanovništvom i sa Ruth i Dirk Heinrichs s voditeljicom projekta
strukturama lokalne vlasti o problemima Spasenijom Moro (u sredini)
vezanim za povratak sta-novništva i obnovu materijalnih dobara i društvene
zajednice. Aktivnosti u 1997. su bile: rad s pojedincima (intervjuiranje), organiziranje
radionica i susreta za povratnike, mještane i raseljene osobe, pružanje pravne
pomoći, podjela humanitarne pomoći za obnovu manje oštećenih domova te
poticanje solidarne pomoći u razvoju obrta ili malog gospodarstva. Tijekom
projekta u radionice je bilo uključeno 206 osoba (stanovnici Pakraca, stanovnici iz okolnih
mjesta srp-ske narodnosti, mladi, roditelji, vjernici i vjerski vođe); organizirani su susreti za
preko 35 osoba; prav-na pomoć za 33 osoba; 38 djece i 2 nastavnika uključeno
je u program ljetovanja. Materijalna pomoć za manje popravke podijeljena je u
vrijednosti od 30 000 DEM, kao i alat, motorna pila i tri plastenika. Izdana su
dva broja biltena “Povratak i obnova povjerenja Pakrac” i tiskana su tri priručnika
za mirovni odgoj. Donatori koji su podržavali projekt (“Die Schwelle” i HEKS)
intenzivno su surađivali na obnovi gospodarstva, koje bi potaknulo povratak i
zadržalo stanovništvo u tom kraju. (2;1997.)
U 1998. g. aktivnosti su bile
- psihosocijalna potpora stanovništvu: kroz
radionice s djecom, nastavnicima i ženama;
- ekonomska podrška povratku kroz: a)
socijalni program na bazi solidarnosti i
suradnje
- uzgoj i širenje pasmine Safolk ovaca
(26 obitelji); b) radionicu šivanja (8 šivaćih
strojeva iz Naselja prijateljstva) i raspodjelu
humanitarne pomoći; c) kupnju alata
za manje kućne popravke i angažiranje
osobe za pomoć stanovništvu.
Bilten „Pakrac“ tiskan je u 2000 primjeraka i dijeljen
besplatno stanovnicima Pakraca u samom mjestu i
mjestima gdje su živjeli prognani i izbjegli Pakračani

525
 DG Jahrbuch, Vol. 21, 2014. str. 519-534
Milan Ivanović i Renata Trischler: Pomoć nevladinih organizacija Njemačke i Austrije...

- medijacija u procesu povratka: organizirane su posjete izbjegličkim obiteljima

iz pakračkog kraja u is-točnoj Slavoniji, kao i prognaničkim obiteljima iz istoč-
ne Slavonije smještenim u Pakracu i okolici. Neke su raseljene obitelji tako prvi
put posjetile svoj dom, a 4 obitelji se vratilo u Pakrac.
Suradnja sa švicarskom udrugom DEZA rezultirala je kreiranjem projekta
ekonomske potpore povratku. Obnovu kuća organizirala je udruga ABS. U 1998. g.
obnovljeno je 5 kuća, a načinjen je plan za još 22 kuće.
Aktivnosti ovog projekta u Pakracu,
Lipiku, Korođu, Ernestinovu i Bilju
provodilo je više od 20 osoba. Korisnici
projekta bili su lokalno stanovništvo,
izbjeglice, prognanici i povratnici svi
različite etničke pripadnosti i dobi.
Direktnih je korisnika na terenu bilo
160 a indirektnih nekoliko puta više.
Aktivnosti na ovom projektu doprinijele Anketa među izbjeglicama
za povratak u Pakrac (1997.)
su i smanjenju tenzija između domicilnog
stanovniš-tva i useljenika iz BiH u Pakrac.
(2; 1998.) (3) (14) (15) (16)

Na projektu Povratak i obnova

povjerenja – Pakrac sudjelovali su i
volonteri iz austrijske mirovne službe. Na
slici (desno) austrijski volonteri u razgovoru
s mještanima Pakraca o planiranom
povratku izbjeglica u svoj grad (1997.)

ODMOR OD RATA - LJETOVANJE DJECE NA MORU

psihosocijalna podrška mladima
1996.- 2001. Živogošće
Koordinatorice: Amalija Krstanović i
Spasenija Moro,
Suradnici: Elvira Lončar, Marijana
Mitrović, Brankica Kovačević, Tanja
Ivanović (Osijek), Martin Kovačević (Bilje)
i Petar Končar (Pakrac)
Ljetovanje na moru za djecu Grupa učenika iz Slavonije na moru -
osnovnoškolskog uzrasta teškog socijalnog Živogošće (1997.)
statusa, organizirano je uz materijalnu potporu Komiteta za ljudska prava i demo-
kraciju te organizacijsku pomoć Klausa Vacka. Okup-ljena su djeca različitih

526
 DG Jahrbuch, Vol. 21, 2014. str. 519-534
Milan Ivanović i Renata Trischler: Pomoć nevladinih organizacija Njemačke i Austrije...

nacionalnosti iz Osijeka, više mjesta iz

Baranje i okolice Vukovara, prognaničkog
naselja u Čepinu, Pakraca i Knina. Program
aktivnog odmora i druženja oko 220 djece
svake godine pro-vodilo je 20 nastavnika,
mnogi od njih treneri mirovne edukacije.
Projekt je osim podrške djeci imao za cilj
i obnovu povjerenja. Susret djece srpske
Klaus Vack s djecom: večernja predstava -
nacionalnosti iz Podunavlja s malim
Živogošće (1998.)
prognanicima hrvatske nacio-nalnosti bio
je pripreman, a održavani su i pripremni sastanci s njihovim roditeljima. Uz poduku
u plivanju, sportske aktivnosti, komunikacijske radionice, obuku o opasnosti od mina,
tečaj engleskog i njemačkog je-zika, središnja je aktivnost bila priprema i izvođenje
cirkuskih točaka. (2; 1997.) (2; 1998.) (14)

2.2. Civilne organizacije iz Njemačke i Austrije koje su pomagale

projekte Centra za mir u razdoblju 1991.- 2001.
Die Schwelle, Bremen
Nakon višegodišnjih priprema 1979. godine u Bremenu je
osnovana privatna zaklada čija je misija doprinositi mirovnom
radu u žarištima rata u svijetu. Utemeljitelji zaklade bili su
Ruth-Christa i Dirk Heinrichs zajedno sa svojim prijateljima.
Prvi su projekti bili u Poljskoj i Togo-u, a mnogo se radilo i
na povijesti mirovnih aktivno-sti te mirovnom obrazovanju;
npr. Istraživanje o dugoročnim poslje-dicama rata u Vijetnamu, sudjelovanje u
ekumenskom mirovnom pokretu (Braunfels, Assisi), formiranje Svjetskog mirovnog
i humani-tarnog servisa Schalomdiakonat. Ova zaklada je tijekom 35 godina svojim
doprinosima sudjelovala u humanitarnom akcijama u preko 40 zemalja svijeta. (6)

Das Komitee für Grundrechte und Demokratie

Komitet za temeljna prava i demokraciju je
njemačka organizacija za ljudska prava osnovana
u 1980. g. Komitet se godinama bavio s pitanjima građanskog neposluha i zalagao
za prava prigovora savjesti glede vojne službe i sudjelovanja u ratu. Uz aktivnosti
na zaštiti ljudskih prava - od 1994. g. Komitet organizira susrete mladih iz ratnih
područja pod sloganom “Odmor od rata”. Do sada je više od 32.000 mladih iz Bosne
i Hercegovine, Hrvatske, Srbije, Kosova, Makedonije, Izraela i Palestine bilo na
zajedničkim ljetnim praznicima s mirovnom edukacijom pod zaš-tićenim uvjetima u
Njemačkoj ili trećim zemljama. Komitet za temeljna prava i projekt “Odmor od rata”
dobili su više priznanja i nagrada: „Stuttgarter Friedenspreis“ (2003.); „Mount Zion
Award“ (2003.); Panter-Preis der taz (2005.) Erich-Mühsam-Preis (2007.). (19)

527
 DG Jahrbuch, Vol. 21, 2014. str. 519-534
Milan Ivanović i Renata Trischler: Pomoć nevladinih organizacija Njemačke i Austrije...

Die Österreichischen Friedensdienst

Austrijski mirovni servis je nevladina organizacija koja ba-
štini nastojanja mirotvornih kršćana još od prvog svjetskog rata
(započete aktivnosti u 1914.g.; 1921. i 1953. g.) za pravo na prigovor sa-
vjesti glede vojne službe i sudjelovanja u ratovima. Ta su građan-
ska nastojanja rezultirala uvođenjem alternativne civilne službe
u Austriji 1974. godine - kao važne uloge u stvaranju volonterske mirovne službe.
Godine 1991. udruga Austrijski mirovni servis je uspjela pokrenuti i civilno
služenje vojnog roka u inozemstvu na mirovnim aktivnostima te je - u razdoblju
1993. – 2004. g. organi-zirala odlazak preko 120 mladih ljudi na civilnu službu ili
volon-terski rad u ratom pogođene zemlje bivše Jugoslavije. (20)
Tako su na projektima Centra za mir Osijek – po šest mjeseci - bili angažirani
civilni ročnici i kao mladi stručnjaci-volonteri iz Austrije:
1996 = mr. sc. Robert Preis; mag. tech. Werner Repetschingg,
1998 = mr. sc. Michael Grabner, mr. sc. Heinz Habertheuer, Conrad Hessler,
Johannes Leitner, Guenther Reiter,
1999 = mag. iur. Louise Sperl, Leon Sodeyfi, Thomas Traar, Benedikt Unger
2000 = Rudolf Kaltenboeck, Wolfgang Kreuzer, Rainer Haslhofer,
Synes Elischka
2001 = Martin Lehrner,
Osim volontera iz Austrijskog mirovnog servisa u Centru za mir su po šest
mjeseci - kao volonteri - bili angažirani i: Christoph Veit (2001. g.) iz organizacije
„Dienste in Übersee“ i Michael H. Grabner iz „Ohne Ruestung Leben“. (2; 1997.)
(2; 1998.) (2;1999.-2001.)

Intelektualci i mirovni aktivisti

Intelektualci su osobe snažnog individualiteta i kulturnog identiteta koje
svoju pro-svjećenost javno stavljaju u funkciju preispitivanja apsurda ili smisla
života na strani istine i humanosti, ne mireći se s postojećim mitovima. Svojim
(javnim) životom intelektualci u javnosti svjedoče istinu u ime ljudskog dostojanstva,
s punom odgovornošću prema sebi, prema susjedima, prema sunarodnjacima i
susjednim narodima, prema kulturi i povijesti. Intelek-tualci moraju stalno, uvijek
iznova svjedočiti da je na početku svega sadašnjost; ne buduć-nost - kako su
ubjeđivali boljševici, niti prošlost, kako ubjeđuju tradicionalisti i nacionalisti. (11)
Tijekom deset godina (1992.- 2001.) preko stotinu osoba iz Njemačke i Austrije
dolazilo je u Centar za mir Osijek i sudjelovalo u aktivnostima na izgradnji mira
i povjerenja među ljudima na ratom zahvaćenom području istočne Hrvatske.
Intelektualci i mirovni aktivisti do-nosili su znanje i iskustvo iz građanskog

528
 DG Jahrbuch, Vol. 21, 2014. str. 519-534
Milan Ivanović i Renata Trischler: Pomoć nevladinih organizacija Njemačke i Austrije...

društva u našu tranzicijsku zajednicu. Njihova sta-loženost i mnoga stručna znanja

pomogla su u ratnim i postratnim prilikama da se prevla-daju mnogi problemi i
da se na kraju dogodi i mirna reintegracija UNTAES zone istok. Svi oni zaslužuju
velike pohvale i ljudsku zahvalnost; a ovdje će se istaknuti samo neki od njih (iz
Nje-mačke): Erich Bachman; Christof Hatlapa; Dirk Heinrichs - Bremen; Traude
Rebmann – Ostfil-dern; Katherina Sanders - Hannover; Christof Ziemer -
Drezden; Klaus Vack.
Protestantska teologinja Traude Trebmann prva je od inozemnih mirovnih
aktivista došla u Osijeku (u ožujku) i održavala radionice za socijalne radnice,
psihologinje, medicinsko osoblje i aktivistice Crvenog križa – koje su sve u radile
na prihvatu i prognanika u Osijeku. Erich Bachman je postavio elektronske
komunikacije između mirovnih grupa u regiji; Bachman je zatražio pomoć Foe
BuD, organizacije koja promiče digitalne komunikacije sa sjedištem u Bielefeldu,
Njemačka. Mreža je kasnije nazvana ZamirNet (“Za mir“). pravnik po obrazovanju,
a medijator po opredjeljenju Christof Hatlapa i psihologinja Katherina San-ders
iz Hannovera održavali su radionice psihosocijalne potpore s aktivistima Centra
za mir i drugih organizacija i službi koje su radile sa ratnim stradalnicima Christof
Ziemer iz Drezdena; Klaus Vack iz Kölna i Dirk Heinrichs iz Bremena bili
su značajna intelektualna, moralna i organizacija potpora Centru za mir koji je
nastajao u uvjetima ratnog vihora.

3. Važne i zaslužne osobe

Christof Ziemer
Župnik Christof Ziemer, rođen 1941. g.
u Gollnow-u (Pommern). Godine 1950 obitelj
se seli u Greifswald gdje Chris-tof završava
srednju školu. Studira teologiju 1960.-1965.
na Sveučilištima Martin-Luther u Halleu
i Humboldt u Berlinu. Od 1965. g. obavlja
više dužnosti u sjemeništima, školama i
evan-đeoskim crkvama u Haleu, Leipzigu i
Lückendorfu, a 1974. g. Ziemer seli u Istočni Berlin i postao načelnik Odjela za
teološki studij u Savezu crkava reformacijske baštine u DDR-u. U Drezdenu je od
1980. do 1992. na važnim aktivnosti: kao župnik crkve Svetog Križa i nad-zornik
crkvene četvrti Dresden-Mitte. Ziemer je godinama radio u mirovnom pokretu;
tako je 1988. bio predsjednik Ekumenskog saveza za pravdu i mir osnovanog u
DDR-u, bio je, također, i savjetnik u „Grupe 20” u Dresdenu. Počasni doktor
bogoslovnog Univerziteta u Bernu postaje 1991. g. a 1992. postaje direktor
Evanđeoske akademije u Meissenu. Iste godine je odlazi kao lektor za njemački
jezik na Sveučilište u Osijeku.

529
 DG Jahrbuch, Vol. 21, 2014. str. 519-534
Milan Ivanović i Renata Trischler: Pomoć nevladinih organizacija Njemačke i Austrije...

Dirk Heinrichs
Dirk Heinrichs, rođen 1925 u Bremenu. mobiliziran
je i kao vojnik i sudjeluje 1943.-1945. g. u II svjetskom
ratu; dok-torira filozofiju na Sveučilištu u Zürichu (1951.);
volonterski rad i studijski boravak u Londonu i Antwerpenu
(1951.-1952.); na-stavlja
obiteljski posao u lučkoj indus-
triji Bremen (1953.-1979.); sa
svojom suprugom Ruth-Christa
u Bremenu u-temeljuje privatnu neprofitnu zakladu
„Die Schwelle“ (njem = prag) kao dopri-nos izgradnji
mira u svijetu (1979.); u humanitarnim misijama u
Poljskoj (1982.), Togo (1962.; 1982.-1984.); Vijet-nam
(1986.) i na Balkanu (1992.-1999.). Suosnivač je Radne
skupine za povijest o miru (1984.) i ekumenskog servisa
Shalomdiakonat (1992.). Objavio je desetak knjiga iz
filozofije i mirovnog rada.
Klaus Vack
Klaus Vack (1935) je njemački mirovni aktivist i
istaknuti pripadnik pokreta za građanska prava. Zna-
čajno je njegovo sudje-lovanje 1950-ih i ranih 1960-
ih godina u pomoći organiza-ciji Front de Liberation
Natio-nale u Alžiru protiv Fran-cuske kolonijalne
vlasti. Kao pacifist i tajnik
organizacije za prigovor
savjesti i od 1961. g. zaslužan za uspjeh njemačkog
pokreta za demo-kraciju i razoružanje. Godine 1969.
zajedno s kolegama osniva ured “Socijalistički zavod”
(O-ffenbach am Main), kasnije i Centar za skupine lijeve
orijentacije te objavljuju mjesečnik “Lijevo”. Zajedno s
Wolf-Dieter Narr-om i kolegama 1980. g. – s imovinom
od Socijalističkog zavoda - osniva Komitet za temeljna
ljudska prava i demokraciju. Zajedno sa suprugom
Hanne Vack 1996. godine dobiva poznatu njemačku
društvenu nagradu „Fritz Bauer“. Objavio je više knjiga
iz oblasti mirovnog rada.

Mr. sc. Michael H. Grabner

Michael H. Grabner (1971.) magistar lingvistike iz Graza - naučio je hrvatski
jezik za manje od šest mjeseci i bio vrlo koristan u projektima uspo-stave

530
 DG Jahrbuch, Vol. 21, 2014. str. 519-534
Milan Ivanović i Renata Trischler: Pomoć nevladinih organizacija Njemačke i Austrije...

komunikacije razdvojenih etničkih zajednica u istočnoj Slavoniji. Boravio je u

Osijeku više od 14 mjeseci i objavio na Web stranici Austrijskog mirovnog servisa
feljton o mirovnom radu u Hrvatskoj.

4. Zaključci
U Hrvatskoj uoči pada Berlinskog zida nije bilo građanskog društva; ono je bilo
u začecima. Počeci procesa postsocijalističke tranzicije, politička previranja, raspad
SFRJ i ratna agresija na Hrvatsku nisu bili povoljni uvjeti za razvoj građanske kulture
u Hrvatskoj, pa tako ni u Osijeku. No, to je bila i prilika da se inicijativom nekolicine
okupi skupina žena i manji broj muškaraca oko nastojanja da se ratne strahote ne
prelamaju na manjinskim zajednicama. U tim uvjetima nastaje Centar za mir, nenasilje
i ljudska prava Osijek.
Od prvih mjeseci okupljanja grupe u Osijeku i početka djelovanja u ove aktivnosti
uključili su se Intelektualci i mirovni aktivisti iz Njemačke. Tijekom deset godina
(1992.- 2001.) preko stotinu osoba iz Njemačke i Austrije dolazilo je u Centar za
mir Osijek i sudjelovalo u nekim od aktivnosti na izgradnji mira i povjerenja među
ljudima na ratom zahvaćenom području istočne Hrvatske.
Intelektualci i mirovni aktivisti, civilni ročnici i mladi stručnjaci-volonteri donosili
su znanje i iskustvo iz građanskog društva u hrvatsku tranzicijsku zajednicu. Njihova
građanska kultura, staloženost i stručna znanja pomogla su u ratnim i postratnim
prilikama da se prevladaju mnogi problemi i da se na kraju dogodi i mirna reintegracija
UNTAES zone istok. Svi oni zaslužuju velike pohvale i ljudsku zahvalnost.
Razvoj i djelovanje Centra za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek umnogome
su pomogle i udruge građana te privatne fondacije iz Njemačke i Austrije – bez čije
financijske i orga-nizacijske pomoći procesi razvoja civilnog društva bili bi (kao i
mirna reintegracija i prevla-davanje postratnih poteškoća), realizirani daleko kasnije
i manje kvalitetno.-

531
 DG Jahrbuch, Vol. 21, 2014. str. 519-534
Milan Ivanović i Renata Trischler: Pomoć nevladinih organizacija Njemačke i Austrije...

Literatura
1. Bežovan, G.; Ivanović.; M.: Razvoj civilnog društva u Hrvatskoj; ISBN 953-99888-9-6
Program UN-a za razvoj (UNDP), Zagreb, 2006.;
2. Centar za mir, Osijek; Godišnji izvještaj 1993./1994./1995./1996./1997./1998./1999.-2001.
3. Centar za mir, Osijek; „Povratak i obnova povjerenja – Pakrac“, Bilten; 1997. / 1998.
4. Centar za mir, Osijek; časopis „Kultura mira“, ISSN 1332-7240; br. 1 – 12; 2000. – 2007.
5. Dergić, Vanja : Razvoj civilnoga društva u osamdesetim godinama u Zagrebu; Amalgam -
časopis studenata sociologije, No. 5; svibanj 2011.
6. Die Schweele; www.dieschwelle.de/
7. Grupa autora, ur. V. Janković i N. Mokrović; Neispričana povijest, Antiratna kampanja 1991.-
2011. g.; Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću, Zagreb i Antiratna kampanja -
Zagreb, Zagreb, 2011.
8. Ivanović, M.: Rad privatnim sredstvima u socijalizmu, str. 98 - 102; Dugovi inozemstvu i
njihovo vraćanje, str. 102-105; u knjizi grupe autora (red. Dr. M. Zvonarević) „Javno mnijenje
stanovništva Slavonije i Baranje”, CITRO, Osijek, 1987.
9. Ivanović, M.: Odnos omladine prema aktualnim zbivanjima: gradnja nuklearnih elektrana,
alternativni društveni pokreti, dugovi Jugoslavije, str. 47 - 53; Percepcija budućnosti:
budućnosti društva i osobna budućnost, str. 60 - 65; u knjizi grupe autora (red. T, Lukić)
„Idejna opredjeljenja omladine Slavonije i Baranje‘87, CITRO; Osijek, 1988.
10. Ivanović, M. i suradnici: Ratna razaranja ‚91. + (Die kriegszerstörungen ‚91)
UDK 379,4 (497,5); Elektrotehnički fakultet, Osijek, 1992.
11. Ivanović, M.: Intelektualac i nacionalna svijest; ISSN 1512-522X; „Krug ’ 99” - revija slobodne
misli, Sarajevo, Vol VII, br. 31, 2001.; str. 50 - 56
12. Ivanović, M.: Izgubljene šanse - procesi postkomunističke tranzicije i nacionalne manjine;
ISBN 953-6980-02-9, AlbertE, Osijek, 2005.
13. Ivanović, M.; Lauc, A. Bognar, L. ; Kovač, J. Pecnik, J.: Kamo idemo - društvene vrijednosti u
procesima tranzicije u Hrvatskoj; ISBN 953-6980-01; „AlbertE “ Osijek, 2006.
14. Ivanović, M.; u knjizi grupe autora “Preporuke za sigurnu politiku EU temeljem iskustva
izgradnje mira država nastalih dezintegracije Jugoslavije“, ISBN 978-953-7729-02-8;Centar
za mirovne studije, Zagreb, 2010.
15. Jegen Mary Evelyn: Znak nade, Centar za mir, Osijek; 1997.
16. Kaselj Branka: Ženska grupa Centra za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek; 17.4.1996.
u „Feminističke sveske; pamtimo“, 1998. (http://www.womenngo.org.rs/sajt/sajt/izdanja/
feministicke_sveske/Fs_s5/pamtimo.html
17. Kruhonja, K. (ur.): Izabirem život – poslijeratna izgradnja mira u istočnoj Hrvatskoj;
Centar za mir, Osijek; 2001.
18. Kruhonja, K.; Ivanović, M.; Stanić I.: Croatia: Struggling with Unresolved Post-war Issues,
pp 248 – 263; u knjizi grupe autora: „Searching for Peace in Europe & Euroasia“, ISBN
1-58826-079-8; Lynne Reiner Publisher, Boulder (USA) & London (GB), 2001
19. Komitee für Grundrechte und Demokratie; www.grundrechtekomitee.de/
20. Österreichische Friedensdienste; www.oefd.at/
21. Trischler, R.: Marketing udruga nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj, Magistarski rad,
Sveučilište Josipa J. Strossmayera u Osijeku, Ekonomski fakultet, Osijek, 2009.

532
 DG Jahrbuch, Vol. 21, 2014. str. 519-534
Milan Ivanović i Renata Trischler: Pomoć nevladinih organizacija Njemačke i Austrije...

Pomoć nevladinih organizacija Njemačke i Austrije

u razvoju civilnog društva Slavonije i Baranje u razdoblju 1992.-2001.
Sažetak
U radu se ukratko ukazuje na osnivanje Centra za mir Osijek te opisuje pomoć nevladinih
organizacija Njemačke i Austrije u razvoju civilnog društva na području regje Slavonija i
Baranja u razdoblju od 1991. do 2001. godine. Opisuju se mirovne i humanitarne akcije
Centra za mir koje su pomagale inozemne organizacije i fondacije te ukazuje na doprinose
njemačkih civilnih organizacija: „Die Schwelle“ iz Bremena i „Das Komitee für Grundrechte
und Demokratie“ iz Kölna te austrijske mirovne službe „Die Österreichischen Friedensdienst“.
Posebno se ukazuje na važne i zaslužne osobe iz Njemačke i Austrije u ovim projektima i
procesima razvoja civilnog društva u Slavoniji i Baranji Hrvatskoj – na primjeru Centra za
mir Osijek.

Hilfe der Nichtregierungsorganisationen Deutschlands und Österreichs

bei der Entwicklung der Zivilgesellschaft von Slawonien und Baranja
in der Zeit von 1992 -2001
Zusammenfassung
In der Arbeit wir kurz auf die Gründung des Zentrums für Frieden in Osijek
hingewiesen und die Hilfe der Nichtregierungsorganisationen Deutschlands und Österreichs
bei der Entwicklung der Zivilgesellschaft auf dem Gebiete von Slawonien und Baranja in
der Zeit zwischen 1991 bis 2001 beschrieben. Beschrieben werden die Friedens- und
Humanitäraktionen des Zentrums für Frieden, die von ausländischen Organisationen
und Stiftungen unterstützt wurden, hingewiesen wird auf die Beiträge der deutschen
Zivilorganisationen: „Die Schwelle“ aus Bremen und „Des Komitees für Grundrechte und
Demokratie“ aus Köln sowie des österreichischen Friedensdienstes „Der Österreichischen
Friedensdienst“. Besonders wird auf wichtige und verdienstete Personen aus Deutschland und
Österreich in diesen Projekten und Prozessen der Zivilgesellschaftentwicklung in Slawonien
und Baranja in Kroatien – auf dem Beispiel des Zentrums für Frieden Osijek - hingewiesen.

533
 DG Jahrbuch, Vol. 21, 2014. str. 519-534
Milan Ivanović i Renata Trischler: Pomoć nevladinih organizacija Njemačke i Austrije...

534