14 Srednjobosanska NOU Brigada PDF

STEVO SAMARDŽIJA
ČETRNAESTA
SREDNJOBOSANSKA
NOU BRIGADA
PODNOVij« O MODRICA
MAOE’
Kl-ASNICfe GAf?PAtANI
,'J\ - Ft V E 'INA F / ^RACACAC
SAUSKi MOST
Pgračanica
KRUPA •
KLOUC O.
■ZAV\DOV\čl ZIVVNIC
Banovci
RAVNIH ENICA KLAOAM
KAKAM3
OVAKUf
ODBOR ZA IZDAVANJE MONOGRAFIJE
Albert Trinki /predsjednik/, Siniša Batić, Predrag Bundalo Jovanka Crno-

marković-Trkulja, Stoj an Cvijetić, Ruža Davidović-Kostić, Hamdija Dura-
ković, Milan Ećim, | Sefik Hercegovac |, Dragoljub Jevtić, Duško Jo-
sipović, Vlado Jotanović, Ljubo Jovičić, Milan Kalinić, Sadeta Kantardžić,
Momir Kapor, Stevo Kovačević, Mustafa Kušmić Dule, Danilo Martić,
Berto Marušić, Muhamed Mešić, Ljubomir Muškić, Ilija Slavnić, Marko
Stokić, Vojo Stupar, Josip Tvrz Pepi i Žarko Vujasinović.
REDAKCIJSKI ODBOR
Vlado Jotanović /predsjednik/, Velimir Bijelić Vele, Branko Dragić,

Milan Kalinić, Mustafa Kušmić, Drago Luburić, Blagoje Preradović, Mir-
ko Sančanin, Boško Segić, Zaharije Slatinac /sekretar/, Vojo Stupar i
Josip Tvrz Pepi.
Recenzenti
ADVAN HOZlĆ
MILE TRKULJA
IZDAVAČ: SKUPŠTINA OPSTINE PRNJAVOR
Sufinansijeri Skupštine opština: Banja Luka, Bos. Brod, Busovača, Celi-

nac, Derventa, Doboj, Kotor-Varoš, Maglaj, Laktaši, Odžak, Pucarevo,
Srbac, Skender-Vakuf, Teslić, Tešanj, Travnik, Vitez, Zavidovići, Zepče, i
Republički odbor SUBNOR-a BiH.
Posvećeno poginulim borcima 14. brigade,
njihovim majkama i ćerki Slavenki nesreć-
no poginuloj poslije rata.
STEVO SAMARDŽIJA
ČETRNAESTA
SREDNJOBOSANSKA NOU
BRIGADA
Banja Luka
1 9 8 3.
PREDGOVOR
Objavljivanjem ove monografije i 14. srednjobosanska narodnoos-

lobodilačka udarna brigada, jedna od dvadeset brigada Bosanske krajine
i prva od tri brigade srednje Bosne, izlazi iz dugogodišnje anonimnosti i
zauzima odredeno mjesto u istoriji NOR-a Jugoslavije, što ona, njeni bor-
ci i stanovništvo srednje Bosne zaslužuju.
Rad na monografiji trajao je više godina i bio je vezan za određene
teškoće. Prvo, prošlo je skoro 40 godina od njenog formiranja i drugo,
14. brigada, kao što je to slučaj kod nekih drugih jedinica Narodnoslo-
bodilačke vojske Jugoslavije, ostala je bez svoje ratne arhive. Dokumenta
za period od formiranja brigade do polovine septembra 1944. godine nes-
tala su za vrijeme druge banjalučke operacije /18-26. septembra 1944.1,
a dokumenta za period do kraja rata zagubila su se u Sarajevu, na putu
za Vojnoistorijski institut Beograd. Radi toga se pri radu na monografiji
maksimalno koristila dokumentacija neprijateljskih ratnih jedinica itzv.
Nezavisne države Hrvatske, četničkih i njemačkih jedinični, arhivska gra-
da i objavljene publikacije drugih jedinica Narodnooslobodilačke vojske
Jugoslavije /5. kozaračke, 12. i 21. slavonske, 18. i 19. srednjobosanske
brigade, 8, 12. i 13. krajiške, 1. brigade narodne odbrane i dr./, sa ko-
jima je 14. brigada izvodila oružane akcije.
Veliki doprinos rasvjetljavanju pojedinih ratnih događaja bila su
kazivanja preživjelih boraca, poneki sačuvani ratni dokumenat i sačuva-
ne ratne zabilješke koje su vodili Mustafa Kušmić Dule, Vojo Stupar,
Drago Luburić i Blagoja Preradović.
Sve je to omogućilo da se od zaborava otrgne i sačuva skoro cjelo-
kupan ratni put 14. brigade, a sa tim i vječita uspomena na njene borce,
koji su pripadali istaknutom dijelu generacije jugoslavenskih naroda i
narodnosti koji su se prvi put u jugoslavenskoj istoriji našli zajedno na is-
tom putu, dobrovoljno, masovno i sa neizmjernim borbenim žarom u borbi
protiv zajedničkog neprijatelja — okupatora i svih koji su bili na nje-
govoj strani. Oni se pri tome nisu povezivali po uskoj nacionalnoj ili pre-
vaziđenoj vjerskoj pripadnosti, već po pripadnosti nečemu daleko sudbo-
nosnijem i važnijem: zajedničkoj borbi protiv fašizma i slobodi Jugosla-
vije.
Bilo je to nezaboravno, poučno vrijeme kada su jugoslavenski na-
rodi i narodnosti pod rukovodstvom Komunističke partije Jugoslavije,
njenog Centralnog komiteta i Vrhovnog štaba, na čelu sa Josipom Brozom
Titom, razvijali bratstvo i jedinstvo i u dotadašnjoj jugoslavenskoj isto-
riji zato bili najjači i najčvršći. Kao takvi oni su ratnu slavu i ugled Ju-
goslavije pronijeli širom svijeta.
Iako je na ovoj monografiji dosta rađeno, ne pretendujemo da je u
njoj o 14. brigadi i njenim poginulim i preživjelim borcima sve rečeno,
ili da je ono što je rečeno kazano na najbolji mogući način. Nedostajali
su pravi podaci, potrebno vrijeme i prostor. Ali, bez obzira na moguće
manjkavosti, za koje se unaprijed izvinjavamo, nadamo se da će monogra-
fija doprinijeti da se u bogatom mozaiku ratnih jedinica NOVJ osvijetli
još jedan njegov dio, što će pomoći da se neke istorijske činjenice koje se
odnose na srednju Bosnu i njene partizanske jedinice bolje sagledaju, a
one koje su netačno prikazane da se koriguju i isprave.
Veliku pomoć u razradi Monografije pružili su primjedbama i su-
gestijama: Komisija za istori ju opštinskog komiteta SK BiH Prnjavor
Ičlanovi Vaso Dević, Dževad Klokić, Rade Rakulj/ oba recenzenta i dru-
govi Vojo Stupar, Milan Kalinić, Mirko Sančanin, Drago Luburić, Josip
Tvrz Pepi, Siniša Batić, Vlado Jotanović. Neposrednu pomoć dali su Bla-
goje Preradović, Branko Dragić, Mirko Preradović, Velemir Bijelić Vele i
Zaharije Slatinac svojim višemjesečnim radom na obradi priloga a major
JNA Ivanišević Dušan iz Sarajeva na stručno obrađenim skicama.
Svima njima i savezima boraca i skupštinama srednjobosanskih op-
ština — prvima na obradi podataka o borcima 14. brigade poginulima i
preživjelima sa njihovih teritorija, a drugima na obezbjeđenju finansijskih
sredstava, najljepše se zahvaljujemo.
Prnjavor, 20. jul 1983. godine

Redakcija i autor
Formiranje brigade NOVJ na terenu srednje Bosne1 razmatrali su
Operativni štab i Oblasni komitet K P J za Bosansku krajinu još prilikom
obnavljanja 4. Krajiškog narodnooslobodilačkog partizanskog odreda (ka-
snije Banjalučki), početkom februara 1943. godine. Štab 1. bosanskog
NOU korpusa, u pismu od juna 1943, nastoji da to što prije ostvari, dajući
štabu 12. NOU divizije, koja je u to vrijeme operisala na terenu srednje
Bosne, direktivu da nastoji »da Banjalučki partizanski odred preraste u
brigadu.«2
Stab 12. divizije (tada već preimenovane u 11. NOU diviziju) prvi
put pominje 14. srednjobosansku narodnooslobodilačku udarnu brigadu u
naređenju od 15. oktobra 1943, u kojem za 16. oktobar daje raspored jedi-
nica divizije koje će učestvovati na proslavi formiranja 14. brigade. U
naređenju se predviđa da toga dana 14. brigada svoje jedinice — dotada-
šnji Banjalučki i Prnjavorski NOP odred — rasporedi u s. Glogovac, kod
Prnjavora, gdje treba da obavi pripreme za svečani čin formiranja bri-
gade, određen za nedjelju 17. oktobra 1943, sa početkom u 8,00 časova na
Ceru, kod Prnjavora. 3
Svim drugim jedinicama kojima je naredba dostavljena i koje su
imale da učestvuju na ovoj svečanosti naređeno je da se u međuvremenu
pripreme za smotru.
Kako u naredbi štaba divizije od 15. oktobra nije saopšteno da li će
i dalje postojati Banjalučki i Prnjavorski partizanski odred, drugom na-
redbom istog štaba, kojom je postavljen komandni kadar u 14. brigadi, to
je razjašnjeno formulacijom da u sastav »14. SBNOU brigade ulaze, jedan
bataljon Banjalučkog i dva bataljona Prnjavorskog partizanskog odreda.«4
Na osnovu tih naredbi i usmenih uputstava koja je dao štab 11. NOU
divizije, iz dotadašnjeg Banjalučkog partizanskog odreda izdvojeno je (u s.
Maslovare) 70 boraca i rukovodilaca,5 sa odgovarajućim naoružanjem, za
jezgro Banjalučkog NOP odreda, a od ostalog dijela odreda formiran je
bataljon koji je ušao u 14. brigadu kao njen 1. bataljon.
Slično je postupio i dotadašnji štab Prnjavorskog NO partizanskog
odreda. Postrojio je svoja dva bataljona u dvorištu pravoslavne crkve u s.
1 Pod pojmom srednja Bosna u toku NOR-a podrazumijevao se dio Bosne
omeđen sa zapada, sjevera i istoka tokovima velikih r i j e k a : Vrbas. Sava i Bosna, a
sa juga zamišljenom linijom J a j c e — Travnik — korito r. Lašva. U toku 1941/1942.
godine ovaj prostor se nazivao »centralna Bosna«.
2 Zbornik dokumenata narodnooslobodilačkog rata, tom IV, knjiga 16, doku-
ment broj 30 /u daljem tekstu Zb. NOR, T-IV/16, dok br. 30/.
3 Zb. NOR, T-IV/18, dok. br. 71.
Štrpci. Pročitana im je naredba o formiranju brigade, zatim je iz oba ba-
taljona izdvojeno 50 boraca i rukovodilaca, sa odgovarajućim naoruža-
njem, za jezgro istoimenog odreda, dok je ostatak boraca i rukovodilaca
ušao u sastav 14. brigade kao njen 2 i 3. bataljon.
Naredbom štaba 11. divizije postavljeni su štab 14. brigade i štabovi
bataljona. Za komandanta i političkog komesara brigade postavljeni su
kapetan Stevo Samardžija i Vojo Stupar, dotadašnji komandant i politički
komesar Prnjavorskog NOP odreda, a za zamjenika komandanta kapetan
Mlado Obradović, dotadašnji komandant Banjalučkog partizanskog odre-
da. Mjesta pomoćnika političkog komesara i načelnika štaba ostala su pri-
vremeno nepopunjena.
Štabovi bataljona su bili slijedećeg sastava: u 1. bataljonu koman-
dant Mile Trkulja, komesar Josip Tvrz Pepi, zamjenik komandanta Mile
Marić, zvani Trubač, a pomoćnik političkog komesara Ljubo Jovičić; u
2. bataljonu komandant Predrag Vidović Pendo, komesar Momir Lalović,
zamjenik komandanta Dragan Ilibašić, a pomoćnik političkog komesara
Stanko Vukašinović; u 3. bataljonu komandant Ljubo Radić Gedžo, kome-
sar Košta Jotić Kojo, zamjenik komandanta Vlado Jotanović, a zamjenik
političkog komesara Spasoje Marjanović.6 Cjelokupan kadar je došao iz
Banjalučkog i Prnjavorskog partizanskog odreda.
* * *
U međuvremenu, dok su vojne komande i štabovi bili angažovani

na formiranju brigade i privlačenju jedinica koje će učestvovati na sve-
čanosti, Okružni komitet KPJ, sa sjedištem u Prnjavoru, 7 komanda po-
dručja i organi narodne vlasti obavljali su intenzivne pripreme s namje-
rom da na proslavu dođe što više naroda iz bliže i šire okoline, a pogotovu
omladine. Trebalo je omogućiti narodu da dođe i, istovremeno, sačuvati
tajnu radi čega dolazi, što je bilo komplikovano i teško. Tajnost je bila
neophodna, jer su se na udaljenosti od 30 do 50 km od Prnjavora nalazili
vrlo jaki neprijateljski garnizoni: Derventa, Doboj, Teslić i Banjaluka. U
Banjaluci je sem toga, bio i neprijateljski aerodrom, sa koga su za desetak
minuta mogli da polete avioni, poremete proslavu i narodu i jedinicama
nanesu gubitke.
Kada je osvanuo 17. oktobar sve se odvijalo po planu. Četrnaesta
brigada je iz s. Štrbaca krenula po dijelovima na Cer. Zbog predostrožno-
sti se nije išlo preko Prnjavora, kuda bi bilo brže i lakše, već preko Vuč-
jaka i s. Kremne, a zatim preko r. Vi jake na zborno mjesto, terenom za-
klonjenim od avijacije, ukoliko bi naišla. Pokret brigade planiran je tako
da se na Cer stigne nešto ranije, oko 7,30 časova, kako bi se brigada na
vrijeme postrojila.
U to vrijeme na Cer su stizali 1. i 4. bataljon 5. kozaračke NOU
brigade, sa članovima štaba brigade: Rankom Sipkom, Radom Kondićem

7 Sekretar komiteta K P J Ilija Kostić, članovi: Ljubo Božić i Živanka Vićenti-
jević. Sekretar Okružnog komiteta Saveza komunističke omladine Jugoslavije /u da-
ljem tekstu skraćeno Skoj/ Mile Trnjaković; Zb. NOR, T-IV/19, dok. br. 50.
i Nikom Jurinčićem, i glavnina 12. krajiške NOU brigade,8 sa koman-
dantom brigade Petrom Mećavom. Pored dijelova 5. kozaračke i 12. kra-
jiške brigade, proslavi su prisustvovali, postrojeni za smotru i partizanski
odredi: Banjalučki, Crnovrški, Tešanjsko-teslićki i Prnjavorski. 9
Od organa narodne vlasti i partijsko-političkih rukovodstava prisu-
stvovali su: sekretar Okružnog komiteta K P J za srednju Bosnu Ilija Ko-
stić; predsjednik sreskog NOO Prnjavor Vid Nježić; komandant vojnog
partizanskog područja Ilija Slavnić i komesar područja Zdravko Prerado-
vić Braco.
Sa neoslobođenog područja stigle su i delegacije mjesnih komiteta
K P J Bosanskog Broda i Dervente.
Iz raznih krajeva srednje Bosne, a najviše iz prostranog prnjavor-
skog sreza, pristizalo je mnoštvo naroda — žensko, muško, staro i mlado.
Bilo ih je i sa terena derventskog, teslićkog, tešanjskog i kotorvaroškog
sreza. Mnogi su došli da vide svoju djecu, braću ili sestre u novoj brigadi
ili odredima. Većina je, po starom običaju, donijela sa sobom razna jela i
rakiju. Nosili su to pomoću obramenica na ramenima ili natovareno na
konja, a mnogi su to dopremili u zajednici sa komšijama u zaprežnim
kolima. Važno je bilo da se i ovog puta pokaže i dokaže tradicionalno
bosansko gostoprimstvo. Omladina je stizala organizovano, kao vojska, uz
pjesme i prigodne transparente.
Kada je na Cer, došao i štab 11. divizije, na čelu sa komandantom
Josipom Mažarom Sošom i komesarom Žarkom Zgonjaninom, komandant
14. brigade predao je raport. Komandant divizije je obišao postrojenu bri-
gadu, izašao je na tribinu i pozdravio borce sa »Smrt fašizmu!« Iz hiljade
grla boraca i naroda odjeknulo j e : »Sloboda narodu!« Na tribinu su
zatim izašli i ostali članovi štaba divizije, predstavnici Partije i narodne
vlasti i pozvani gosti.
Poslije toga su, burno pozdravljeni od boraca i mase prisutnog na-
roda, govorili Josip Mažar Šoša, Ignjatija Todorović, Vid Nježić i koman-
dant novoformirane brigade Stevo Samardžija.
Ovako velikim učešćem na ovoj izuzetno značajnoj manifestaciji na-
rod srednje Bosne, uz sve druge oblike angažovanja u NOR-u, još jed-
nom je pokazao da je za narodnooslobodilačku borbu, da je protiv oku-
patora, ustaške države i četnika. Masa ljudi, žena i omladine došla je na
zbor iz svih krajeva srednje Bosne, bez obzira na to što će već u povratku
ili narednih dana možda zbog toga imati neprilika od četničkih grupa i
pojedinaca. Ljubav prema slobodi i svojoj zemlji bila je jača nego strah
od posljedica.
Pošto je završeno svečano formiranje brigade i zvanični dio pro-
slave, u nemalom prostoru iznad kuće Petra Spasojevića, na terenu očišće-
nom i pripremljenom za to, domaćini i domaćice, odnosno »stopanice«,
kako ih u nekim selima srednje Bosne nazivaju, postavili su niske sofre
prekrivene bijelim i čistim stolnjacima. Na njih su zatim iz »strunja« i
torbi, kutija ili sanduka servirane gomile pečenog mesa, sireva, skorupa,
pita, pogača, kolača i uštipaka. Nisu izostale ni pljosnate, manje ih veće
»buce« sa bosanskom šljivovicom. Domaćini i domaćice su stojeći sačeki-
8 Zb. NOR, T-IV/19, dok. br. 21
» Zb. NOR, T-IV/19, dok. br. 30.
»
vali i dozivali goste, poznate i nepoznate, a pogotovu borce, bez obzira da

li su iz ove ili one jedinice. Nudili su ih rakijom i jelom, stalno ih gurkali
da nešto prezalogaje, jer, izgovarali su se, »ko će to, što smo donijeli, opet
vući nazad . . . «
Omladina i borci su poveli jedno kolo, a onda su nastala druga, pa
se igralo i pjevalo na sve strane. Majke boraca iskoristile su ove nesvaki-
dašnje trenutke da se nagledaju svoje djece, i da, radosne, puste i po neku
suzu što ih vide žive i zdrave. Pitale su ih kako im je, da li često gladuju,
kako sa obućom i odjećom itd., jer majčinim brigama nema kraja.
Dan je bio izuzetno lijep, pa je pravo čudo da neprijateljska avijacija
nije omela proslavu, jer ma koliko se uložilo truda da se mjesto i vrijeme
održavanja proslave sačuvaju u tajnosti, to se, praktično, nije moglo do
kraja obezbijediti. Iz zabilješke jednog neidentifikovanog četnika, koji se
tih dana krio u s. Detlaku, vidi se da je on istog dana imao podatke o for-
miranju brigade. Znao je ko su komandant i komesar brigade, ko je novi
komandant Prnjavorskog partizanskog odreda i šta je rekao kada je po-
stao komandant odreda.
Po sprovedenoj organizaciji, po broju prisutnih jedinica, boraca,
istaknutih vojnih rukovodilaca, predstavnika Partije i narodne vlasti, po
masi prisutnog naroda i prostranstvu sa koga je taj narod prispjeo ovo je
7b srednju Bosnu bio prvorazredni događaj, koji je imao i veliki istorijski
značaj. Kasnije je ova impozantna manifestacija ocijenjena kao izuzetno
značajna,10 što i zaslužuje.
10 Zb. NOR, T-IV/19, dok. br. 30.
I autori monografije 5. kozaračka brigada, Borojević, Samardžija i Bašić za ovu

proslavu kažu: »-Bio je to do tada, od dolaska 11. NOU divizije na ovaj teren, naj-
značajniji vojno-politički događaj u centralnoj Bosni«. 5. kozaračka brigada Vojno-
izdavački zavod /VIZ/, Beograd 1972, str. 135.
Srednja Bosna
od početka ustanka
do formiranja brigade
Svi burni događaji kroz koje je prošlo stanovništvo srednje Bosne
od početka ustanka protiv okupatora do formiranja ove prve srednjobo-
sanske narodnooslobodilačke udarne brigade imaju uzrok i korijen u iz-
gubljenom aprilskom ratu 1941. godine. Ratu koji je tadašnjoj jugoslo-
venskoj državi nametnula u to vrijeme prvorazredna fašistička sila —
Hitlerova Njemačka, kojoj su se priključile i tadašnje susjedne fašističke
države: Italija, Bugarska i Mađarska, da bi učestvovale u podjeli jugoslo-
venske teritorije.
Na brzu kapitulaciju tadašnje jugoslovenske vojske odlučujući uti-
caj su imale i postojeće unutrašnjo-političke prilike: neriješena mnoga
nacionalna i socijalna pitanja; stranačke borbe u koje su se miješale i
crkve; diktatorski režimi i u ratu kapitulantsko držanje političkih i vojnih
vrhova, kao i zastarjelo naoružanje. Posebnu ulogu u rasulu jugoslavenske
vojske odigrale su dobro organizovane i sistematski, pred rat i u ratu, vo-
đene strane obavještajne službe i razorna neprijateljska propaganda. Ne-
prijatelj je upotrijebio slične oblike borbe kakve će kasnije upotrebljavati
i protiv Narodnoooslobodilačke vojske Jugoslavije tokom cijelog narod-
nooslobodilačkog rata.
Narodi i narodnosti raskomadane Jugoslavije, neki odmah a neki
kasnije, postali su pod okupacijom objekti grubog fašističkog iživljavanja.
Pri tome su se miješali i isprepletali raznovrsni oblici najcrnjeg terora i
fizičkog uništavanja sa dalekosežnim planovima denacionalizacije.
To najbolje ilustruju riječi kancelara III njemačkog Rajha, Adolfa
Hitlera: »Machen sie mir diesen Land Deutsch!« (Učinite mi ovu zemlju
njemačkom!), izgovorene poslije završenog aprilskog rata u Mariboru,11
a zatim nemilosrdno proganjanje slovenačkog stanovništva u Hrvatsku,
Bosnu i Srbiju.
Tako zvana Nezavisna Država Hrvatska /u daljem tekstu NDH/,
jedna od tadašnjih fašističkih tvorevina koju su okupatori stvorili od
Hrvatske — bez Dalmacije, Hrvatskog primorja i Međumurja — i kojoj
su pripojili Bosnu i Hercegovinu i Srem, sve je iznenadila svirepošću
svoga režima. Ustaško rukovodstvo, sastavljeno od bivših emigranata,
vjerskih fanatika i kroz dugogodišnju obuku osposobljenih ubica i terori-
sta, bilo je opsjednuto, po ugledu na fašističku Njemačku, programom
stvaranja na teritoriji NDH »čistog nacionalnog prostora.«
Da bi se to ostvarilo program je predviđao da se sa teritorije NDH,
fizičkim uništavanjem a djelomično prisilnim iseljavanjem i pokrštava-
11 Dušan Željezov, Suđenje slovenačkom kvislingu. List P O L I T I K A od 3. sep-
tembra 1981. godine.
ni em uklone Srbi, Jevreji i Romi ukupno oko dva miliona njenih sta-
novnika.12
Spro vođen je ovakve ustaške politike bilo je tema javnih istupanja
svih tadašnjih istaknutijih ustaških funkcionera. U Bosanskoj krajini /a
time i u srednjoj Bosni/ u tome se isticao ustaški stožernik Viktor Gutić.13
Njihove govore koji su obilovali prijetnjama i pozivima na progone i ubi-
janja prenosila su i javna glasila — radio i štampa.
Dok su prijetnje i pozivi na ubistva bili javni, zločini su, uglavnom,
obavljani u najvećoj tajnosti. Ako je nešto o tome dospjelo u javnost,
određeni organi NDH to su energično demantovali. Hapšenje, a zatim
nestanak pojedinaca i grupa skrivan je pričama o otpremanju na rad u
Njemačku, upućivanjem u logore, udaljenije zatvore i slično. To je, uz
nevjerovanje mnogih da postoji država koja uništava svoje stanovništvo,
omogućilo ustašama da u prvim mjesecima okupacije počine mnoge zlo-
čine, nečuvene po masovnosti i načinu izvršavanja. Kasnije se takva poli-
tika spro vodila pretežno otpremanjem u logore. Po ugledu na fašističku
Njemačku, logori su postali zaklonjena mjesta gdje su, pored Srba, Jevreja
i Roma, likvidirani i svi drugi protivnici ustaškog režima i okupacije,
prvenstveno komunisti i ostali antifašisti, bez obzira na vjeru, naciju i
narodnost.
Kao vječiti svjedoci fašizma u Jugoslaviji ostaće zapamćeni logori,
kao: Jasenovac, Jadovno kod Gospića, Kruščica, Banjica kod Beograda, a
u porobljenoj Evropi Aušvic, Dahau i Mathauzen, u kojima su mnogi Jugo-
slaveni ostavili svoje živote.
Međutim, što je više sazrijevalo saznanje o ustaškom teroru i geno-
cidu, povećavao se otpor takvoj politici među muslimanskim i hrvatskim
stanovništvom i brojnim narodnostima — izuzev ustaški nastrojenih poje-
dinaca i grupa.
To, ilustruju i mnoga dokumenta administrativnih organa i domo-
branskih jedinica u NDH, iz kojih se vidi da su viši domobranski oficiri
ili neki administrativni funkcioneri na posredan način stavljali ustaškim
vlastima do znanja da zločini koje sprovode ne vode dobru i da podstiču
otpor.14 Pažnju privlači kuražnost i otvorenost jednog kotarskog predstoj-
nika NDH, izvjesnog Gruhonjića, koji u pismu, upućenom svom velikom
županu, piše: »Prije svega optužujem ovdašnje u s t a š e . . . Oni su radili
takova nedjela da se svaki pošteni čovjek morao zgražati.«15
12 Fikreta Jelić-Butić, Ustaše i Nezavisna država Hrvatska 1941/1945, Školska
knjiga, Zagreb 1977, str. 24—40 i 106—112.

13 Ostao je zapamćen po izjavama na javnim skupovima, kao: »Ali od sutra
ću pritegnuti. Pucat će k i č m e . . . /iz govora održanog u Banjaluci 29. 5. 1941./;
"Ovome srpskom gnijezdu u Prnjavoru poručujem: Da ću ja doći i uzeti sebi 24 sa-
ta da to gnijezdo uništim. Ja ću ubijati, a vi će te zamnom« /iz govora odr-
žanog u Prnjavoru/, ili »Uništavajte ih gdje stignete a blagoslov našeg poglavnika
i moj neće vam uzmanjkati« /iz govora održanog u Sanskom Mostu/, Magnum Cri-
men od Viktora Novaka i Optužnica protiv Gutića podignuta nakon završetka rata.
14 Zb. NOR, T-IV/2, dok. br. 118.
Govoreći o raspoloženju stanovništva u NDH stožer Vrbaskog divizijskog područja
u izvještaju od 24. oktobra 1941. godine kaže: »Srbi. Raspoloženje grkoistočnjaka
prema NDH i sadašnjem poretku nije povoljno j e r ih je veliki broj poubijan, op-
ljačkan i odveden u razne logore, te im se ne priznaje vjera, a niti uživaju potpuna
građanska prava«.
15 Zb. NOR, T-IV/1, dok. br. 249.
Bilo je i bezbroj drugih primjera otpora ustaškoj politici terora, a
među njima kolektivnih protesta u vidu rezolucija. Na primjer, rezolucija
Hrvata iz Bosanskog Broda, upućena velikom županu župe Posavje: »Go-
spodine veliki Župane. Kod nas je vlast izgubila glavu. Svi građani pre-
dani su na milost i nemilost neodgovornim ljudima, koji su dobili oružje
u ruke i rade što ih je volja. Jučer dne 26. (misli se na avgust 1941 —
primjedba autora) pobijeno je u okolici Bos. Broda preko 80 nevinih ljudi,
a sam Vrdoljak ubio je iz puške 15 ljudi.»16
Ono što želimo ovdje da podvučemo jeste to da srpski dio stanovni-
štva, posebno onaj u selima, nije ni čuo ni znao za ovakve otpore musli-
manskog i hrvatskog dijela stanovništva ustaškoj politici. Ustaška vlast,
koja je u svojim rukama i pod svojom kontrolom držala sva javna sred-
stva informisanja (radio, štampa) postarala se da kroz njih prolazi samo
ono što podstiče i raspiruje međunacionalnu mržnju, izaziva međunacio-
nalna nepovjerenja i razvija ubilačke strasti. Otuda se nigdje nije mogao
vidjeti pisani trag otpora takvoj politici. Naprotiv, objavljivane su samo
pohvale i odobravanja. Tako, se, namjerno, kod srpskog dijela stanovni-
štva, stvarao lažan dojam da iza ustaške politike NDH stoji, bezmalo, sav
hrvatski i muslimanski narod.
Kasnije, u toku ustanka, u kritičnoj situaciji koja je na terenu sred-
nje Bosne nastupila, ovaj lažan dojam uspješno će koristiti četnički agenti.
Na kraju ovog kratkog osvrta na jedno od najkritičnijih dana isto-
ri je naših naroda i narodnosti neophodno je da ukažemo i na tri značajna
događaja u to vrijeme: Majsko savjetovanje rukovodstva komunističke
partije Jugoslavije u Zagrebu, na kome je sagledana sva opasnost od ova-
kve okupatorsko-ustaške politike i donijeta odluka da se počne sa pripre-
mama za oružanu borbu protiv neprijatelja; napad nacional-socijalističke
Njemačke na Sovjetski Savez 22. juna 1941. i na sastanak članova Polit-
biroa CK KPJ, na čelu sa generalnim sekretarom Josipom Brozom Titom,
u Beogradu 4. jula 1941, kada je donijeta odluka o početku opštenarodnog
ustanka na cijeloj jugoslovenskoj teritoriji jer su oni za dalji razvoj doga-
đaja u Jugoslaviji a time i u srednjoj Bosni bili i najpresudniji.
* * *
Oružane akcije, koje je organizovala i povela Komunistička partija

Jugoslavije, počele su prvih avgustovskih dana 1941, ali je bilo i samo-
inicijativnih istupa pojedinaca i grupa. To je uslovilo da borbe protiv oku-
patora na terenu srednje Bosne počnu u različito vrijeme, u različitim
oblicima i na nekoliko međusobno dosta udaljenih prostora.
Prve napade na vojne jedinice NDH započela je ustanička grupa
(gerilski odred) sastavljen od komunista i skojevaca, koji su poslije hitle-
rovog napada na Sovjetski Savez, po direktivi Partije — Oblasnog komi-
teta K P J za Bosansku krajinu, izbjegli, izašli iz Banjaluke u planinski pre-
dio Sehitluka (između Banjaluke i pl. Osmača), gdje su osnovali svoj logor.
Nakon određenih priprema, ovaj gerilski odred, kome se u međuvremenu
priključio i priličan broj mještana iz okolnih sela, predvođen Dankom Mi-
16 Arhiv Vojnoistorijskog instituta, Fonda NDH, kutija br. 174, broj registra
55/11-1 ( u d a l j e m t e k s t u : A V I I , N D H , k u t . 174, b r . r e g . 55/11-1).
2 Četrnaesta sređnjobosanska brigada 17

trovim, napao je noću 1/2. avgusta 1941. posadu žandarmerijske stanice
u Krupi na Vrbasu.17
Dok je ovaj gerilski odred razvijao svoju aktivnost na krajnjem
jugozapadnom dijelu srednje Bosne (jugozapadno od Kotor-Varoša), na
drugom, istočnom dijelu, u dolini r. Bosne, pod rukovodstvom Oblasnog
komiteta K P J iz Tuzle i štaba tuzlanske oblasti, pripremljen je i 23. i 24.
avgusta 1941. izveden napad većih razmjera na neprijateljski garnizon
Doboj i okolna neprijateljska uporišta. Pripreme i napad izvedeni su ne-
ovisno od Oblasnog štaba i Oblasnog komiteta K P J za Bosansku krajinu.18
Ovaj napad je požurivan, jer je u odnosu na slične akcije na terenu istočne
Bosne i Bosanske krajine dosta kasnio, pa je izveden prije nego što su
odgovarajuće pripreme završene u srednjobosanskim selima na lijevoj oba-
li r. Bosne. Bio je to jedan od razloga što je u napadu na Doboj učestvo-
vao veliki broj seoskog stanovništva iz istočne Bosne — iz sela oko Tre-
bave i Ozrena, a od stanovništva sa lijeve obale, samo mještani velikobu-
kovačke i johovačke opštine, kao i znatan broj ljudi iz sela sa južnih
padina Vučjaka (Ritešić, Dugo Polje, Glogovac, Božinci, Trnjani, Maje-
vac, Podnovlje).19 Bilo je pokušaja da se u taj napad uključi i stanovništvo
srpskih sela zapadno od pruge Doboj — Maglaj, ali su bili neorganizo-
vani i uslijedili su kasno.
Iako je to, u to vrijeme bio jedan od značajnijih događaja širih
razmjera, u kojem su okupatoru nanesene velike štete, kod stanovništva
oko Prnjavora i Teslića, a pogotovu oko Kotor-Varoša, ovaj napad nije
naišao na veći odjek. Vjerovatno je to uslijedilo zato što je događaj, teri-
torijalno, u odnosu na srednju Bosnu bio periferan, što su Doboj ustanici
zadržavali relativno kratko, a vijesti odatle prema unutrašnjosti srednje
Bosne dugo su bile blokirane.
Represalije neprijatelja koje su iza toga uslijedile zatekle su ustan-
kom zahvaćeni dio stanovništva oko Doboja i Dervente psihološki i orga-
nizaciono potpuno nepripremljen. Sto je bilo najgore nije imao na koga
da se osloni, jer je bilo bez ikakve zaštite. To je omogućilo ustašama da
nad njim provedu genocid velikih razmjera. U pokolju je stradalo i selo
Ošve, zapadno od Maglaja. Sela sjeverno od Dervente, zbog ustaških re-
presalija, ostala su bez muškaraca.20 Tada je došlo i do poznatog pokolja
uhapšenih Srba na mostu na r. Savi, a povodom toga i do pomenute peti-
cije Hrvata iz Broda.
Razvoj NOB-a u tom dijelu srednje Bosne zbog toga je dugo stagni-
rao, a u prostoru oko pl. Vučjaka ta stagnacija je imala i neke veoma spe-
cifične forme.
Osim ova dva veća i prostorno dosta udaljena ustanička žarišta, u
međuvremenu je nastalo i treće. U planinama Borje — Čavka — Uzlomac
i predjelima između njih bilo je od konca jula 1941. godine spontanog,
samoinicijativnog izbjegavanja u planine i šume naoružanih pojedinaca i
grupa. Neki su to radili pod uticajem događaja na drugim terenima gdje je
borbu započinjala komunistička partija, neki da bi izbjegli hapšenja vrše-
17 Srednja Bosna u NOB, VIZ, Beograd 1976 knjiga 1, str. 487—685.
18 Zb. NOR, T-IV/1, dok. br. 61 i 182.
19 Zdravko Antonie, Ustanak u istočnoj i centralnoj Bosni 1941. godine, str.
170—174.
20 Isto.
na od strane ustaških vlasti radi deportovanja u zloglasni logor Gospić21
a pojedinci radi toga što nisu mogli da podnose i trpe okupatorsko-usta-
šku vlast. Posredstvom Mire Jotanović iz Cečave, ovim samoinicijativ-
nim ustanicima priključili su se Adem Hercegovac, Edo Blažek, Edhem
Pobrić i Milorad Mirković, članovi KPJ, koji su došli iz Teslića.
Za vrijeme napada na Doboj, ove grupe, dotle neaktivne, udružile
su se, mobilisale mještane iz sela oko pl. Borja i sječom stabala zakrčile
put Teslić — Maslovare — Kotor-Varoš. Namjera im je bila da sa mobi-
lisanim mještanima iz okolnih sela napadnu neprijateljsku posadu u Te-
sliću i na taj način indirektno pomognu ustanicima koji napadaju Doboj.
Na zajedničkom sastanku ustanika, koji je u vezi sa tim održan na
Lučicama a onda i na Stobornici (pl. Javorova), iskrsle su nesuglasice. U
ovu akciju trebalo je da idu mještani iz s. Cečava i okolnih sela, ali su se
neki od njih opili. Postojala je opasnost i bojazan da će u slučaju uspjeha
u napadu doći do pljačke, što bi diskreditovalo ustanak. Pojedinci su na
tom sastanku počeli i da pucaju. Komunisti i njihovi simpatizeri, radi
svega toga, napustili su skup i otišli u sastav gerilskog odreda, na Tisovac.
Samostalne ustaničke grupe pokušale su same da napadnu Teslić, ali su
nakon kratke pucnjave odustale. Seljaci su se vratili svojim kućama, a
ustaničke grupe u rejone u kojima su i do tada bile.
Grupa Uroša Boštrumića izvela je prvu oružanu akciju 30. avgusta.22
Naime, likvidirala je u pl. Čavka jednog ustaškog »škribana« (predradni-
ka u sječi šume), koji je terorisao šumske radnike i okolni svijet — sme-
tale su mu šajkače koje je taj narod od vajkada nosio. Skidao im je te
kape sa glava, cijepao i g a z i o . . .
Samoinicijativne grupe oko pl. Čavke i Javorove od tada su više
zajednički djelovale i postajale su sve aktivnije.
* * *
Grupa ustanika komunista oko Tisovca, koja se ponegdje naziva i

odredom, poslije napada na žandarmerijske posade u Krupi na Vrbasu,
Bočcu i Skender-Vakufu, napala je i manju neprijateljsku posadu u s.
Memići, i to se jedino završilo uspješno.
Odlukom Oblasnog štaba za Bosansku krajinu, od 28. avgusta 1941,
ta grupa (odred) prerasta u 1. četu za Bosansku krajinu. Taj tip vojne or-
ganizacije ustaničkih jedinica primjenjivan je i u istočnoj Bosni. Pored
1. čete bilo je predviđeno formiranje nekoliko takvih četa na teritoriji
Bosanske krajine. Ova četa je imala četiri manja odreda,23 koji se prema
tadašnjim dokumentima nazivaju partizanskim, ali i »gerilskim«. Inače,
stvarni nazivi ovih odreda bili su: odred br. 1, 2, 3 i 4, bez ikakvog pri-
djeva. Odredi su, po formiranju odmah upućivani na određeni teren.
Odredi br. 1 i 3 pokrivali su teren sa obje strane r. Vrbasa (južno od
Banjaluke) i kontrolisali komunikacije koje od Banjaluke vode ka Jajcu
21 Midhat Dizdarević, Radnički pokret i NOR Dervente, Iskra, Derventa 1972,
str. 63. Faksimil Naredbe Ravnateljstva ustaškog redarstva br. 1 tajni, Pritvaranje
i otpremanje u zbiralište Srba i židova-komunista.
22 A VII, NDH, kut. 61, br. reg. 9/2—1.
23 Zb. NOR, T-IV/1, dok. br. 162.
i Skender-Vakufu. Odred br. 2 upućen je na komunikaciju Teslić — Kotor-
-Varoš, odnosno prema pl. Borju, a odred br. 4 prema komunikaciji Prnja-
vor •— Banjaluka. Ovaj posljednji, u toku pokreta za Šnjegotinu, zapalio
je pilanu folksdojčera Adolfa Kalfaza u s. Babići (na putu Kotor-Varoš —
Celinac) i u Donjoj Snjegotini napao magacin destilacije drva. Prema sje-
ćanju Mile Trkulje, učesnika u ovim akcijama, u njima su uhvaćena četiri,
a ubijen jedan stražar. Zaplijenjeno je pet pušaka i dosta živežnih na-
mirnica. Odredi br. 2 i 4 ubrzo su se sastavili a njihovo sjedište bilo je u
s. Liplje koje je kasnije premješteno u s. Šnjegotinu zaseok Lađevac.
Samostalne ustaničke grupe Novaka Pivaševića i Uroša Boštrumića, koje
sa do tada još više ojačale i izvele nekoliko samostalnih akcija, kao: na-
pad na žandarmerijsku stanicu (»ophodnju« — ustaški naziv za patrolu)
Stara Dubrava 2. septembra, napad na žandarmerijsku stanicu Klupe
7. septembra, napad na žandarmerijsku stanicu Šiprage 12. septembra
1941, a zatim zajedno sa 2. i 4, odredom 24. septembra izveli zajedničku
akciju na 84 neprijateljska vojnika i žandara u uporištu Maslo vare, koji
su obezbjeđivali rudnik uglja. U napadu su poginuli komandir 2. odreda
1. čete za Bosansku krajinu Dragan Bubić i borci Milorad Mirković i Dra-
go Sinik. Poslije ove akcije koja nije uspjela, dotadašnje samostalne usta-
ničke grupe Boštrumića i Pivaševića priključile su se odredu br. 4 Ratka
Broćete.
Uključivanjem dotadašnjih samostalnih ustaničkih grupa u odred
br. 2 i 4 Prve čete za Bosansku krajinu, Oblasni komitet K P J za Bosan-
sku krajinu ostvaruje rukovodeću ulogu i odgovornost za razvoj ustanka
na cijeloj teritoriji srednje Bosne. Početna nerazgraničenost nadležnosti
između oblasnih komiteta K P J za tuzlansku oblast i Bosansku krajinu,
koja je bila posljedica ranije teritorijalne podjele Jugoslavije na bano-
vine. otklonjena je kasnije.
* * *
Narastanje i omasovljavanje ustanka na teritoriji Jugoslavije kao

cjeline, kao i do tada stečena iskustva, omogućili su, na vojno-političkom
savjetovanju 26. septembra 1941. u Stolicama kod Krupnja, donošenje
značajnih odluka, koje su se ticale reorganizacije ustaničkih snaga. Od tada,
dotadašnji Glavni štab NOP odreda Jugoslavije prerasta u Vrhovni štab,
a vojno rukovodstvo za BiH dobija naziv Glavni štab NOPO za Bosnu i
Hercegovinu. Na tom savjetovanju, na osnovu iskustava u Srbiji, defini-
sano je da odredi budu najveća partizanska formacija i da se dijele na
bataljone, a bataljoni na čete, kao osnovne taktičke jedinice.24
Analogno tome, rasformirana je u srednjoj Bosni 1. četa za Bo-
sansku krajinu, zajedno sa svojim odredima, a s obzirom na znatno pove-
ćan broj boraca od njih su formirana dva bataljona. Od ranijih odreda
br. 1 i 3 formiran je Peti bataljon, a od odreda br. 2 i 4 formiran je Sesti
bataljon. Ovi bataljoni su ušli u sastav 3. krajiškog narodnooslobodilačkog
partizanskog odreda, koji je formiran polovinom oktobra, a zauzimao je
24 Zdravko Antonić, Ustanak u istočnoj i centralnoj Bosni 1941. godine, str.

282—285.
prostor od Glamoča do Prnjavora. Komandant ovog odreda bio je Danko
Mitrov, a komesar Vaso Butozan.
I prije i poslije ove reorganizacije sve je više boraca pristizalo u
ustaničke jedinice srednje Bosne čime se ustanak širio na sve veće pro-
store. Na tim novim dijelovima započinjale su najprije sitne akcije i di-
verzije: rušenje telefonskih stubova, razoružavanje naoružanih ustaških
privrženika i oduzimanje štambilja od seoskih knezova i muktara, čime
se u neprijateljske redove unosio strah i nemir, a zatim se kao po pravilu
išlo u veće akcije.
U to vrijeme NOB, iz razumljivih razloga, nailazi na sve veću po-
dršku, naročito srpskog seoskog stanovništva. Prilivu boraca u jedinice
NOPO doprinosio je svaki napad na neku opštinu, žandarmerijsku sta-
nicu i patrolu, bez obzira da li je bio uspješan ili ne. Naravno, u slučaje-
vima većeg uspjeha i odziv je bio daleko veći. U prilog NOB-u u srednjoj
Bosni išlo je i to što se dosta vojnika bivše jugoslovenske vojske vratilo
svojim kućama iz aprilskog rata sa oružjem i opremom koje, i pored rigo-
roznih prijetnji, nisu predali ustašama i okupatoru. Pristupajući NOP-u,
oni su donosili to svoje sačuvano oružje, municiju, a poneki i kompletnu
vojničku opremu.
Poslije, prvih početnih uspjeha ustaničkih jedinica u borbama južno
od Banjaluke, koje sredinom oktobra 1941. godine (oko pl. Osmače i Ti-
so vca) neprijatelj ubraja među najaktivnije, težište ustaničkih borbi u
srednjoj Bosni sve se više pomjera na prostor oko pl. Borja, Čavke i
Uzlomca, uz sve češće napade na žandarmerijske stanice i presijecanje
puta Teslić — Kotor-Varoš. To potvrđuje i stožer Vrbaskog divizijskog
područja, koji obavještavajući svoje pretpostavljene o razvoju ustanka u
Bosanskoj krajini, u jednom izvještaju piše:
— »Druga pobunjenička skupina, koja je u posljednje vrije-

me najaktivnija, nalazi se na tromeđi Kotor-Varoš, Teslić,
Prnjavor. Ova skupina onemogućila je svaki rad na grad-
nji nove željezničke pruge Banjaluka — Doboj.« 25
Od razbijanja ustaške opštine Vijačani i obaranja jednog aviona

školskog tipa u rejonu pl. Čavka, oružana borba se naglo širi. Pored zapad-
nih dijelova tešanjskog, dobojskog i derventskog sreza, posebno brzo za-
hvata prostrani i hranom bogati, relativno gusto naseljeni prnjavorski
srez — Župu. Na tom prostoru je prije rata veliki uticaj u narodu imala
Zemljoradnička stranka,26 koja je, za razliku od drugih građanskih partija,
u svoje redove svrstavala glasače raznih naroda i narodnosti.
Koliko se narodnooslobodilački pokret brzo razvijao na prostoru Žu-
pe najbolje svjedoče podaci da je polovinom novembra 1941. godine
76 Sredinom 1940. god. Zemljoradnička stranka održala je u Beogradu veliki
skup delegata iz cijele zemlje. Sa teritorije sreza Prnjavor na tom skupu su, izme-
đu ostalih, prisustvovali: Gligo Đerić, Vid Nježić, Ljubo Janković, Ignjatije Todo-
rović, Miloš Milanović, Stevo Samardžija i dr. Pošto je dotadašnji predsjednik stran-
ke, Milan Gavrilović, odlazio za ambasadora Jugoslavije u Sovjetski Savez, mnogi
od govornika su tražili da se on založi za sklapanje vojnog saveza između Jugo-
slavije i S S S R .
Prnjavorska partizanska četa (3. četa 6. bataljona 3. KNOP odreda, koja je
do tada zajedno sa Crno vrškom partizanskom četom bila pod komandom
2. kozaračkog KNOP odreda i tretirana kao njegova 8. četa) imala 300 bo-
raca, od toga 270 naoružanih puškama.27
Ustanak je u srednjoj Bosni sve više poprimao odlike narodnog i
dobro organizovanog oružanog otpora okupatoru i ustaškoj državi. Pored
organizovanja pozadinskih vlasti, u vidu seoskih NO odbora, osnovni na-
por je bio usmjeren na podizanje i održavanje morala kod ustanika i
naroda. Na neprijateljsku propagandu o tobožnjem uništenju »četnika i
komunista« i o porazima Crvene armije, razaranju Engleske, skoroj pobje-
di sila osovine (Njemačka, Italija, Japan) i uvođenju novog poretka u Ev-
ropi i svijetu partizanske komande su odgovarale organizovanjem skupo-
va, tumačenjima vojno-političke situacije i, naročito, izdavanjem biltena
»Radio-vijesti«. Ovakve biltene izdavale su i neke komande četa. Za slu-
šanje radija, bilježenje vijesti i odabiranje onoga što će se objaviti u bil-
tenu brinuli su za to odabrani školovaniji partizanski borci. Ovi bilteni su
imali veliku propagandnu ulogu. Uz radio-vijesti i objavljivanje partizan-
skih i savezničkih pobjeda, određenu ulogu imale su i pjesme koje su pra-
tile svaki partizanski pokret. Za prvih nekoliko mjeseci u Zupi, na pri-
mjer, osnovne karakteristike tih pjesama bile su izražavanje prkosa, pot-
cjenjivanje i ismijavanje okupatora i ustaša, pjesme posvećene supruzi,
djevojci ili mladosti:
Mjesto tvoje ruke dvije

mene stežu fišeklije
mjesto tvojih poljubaca
na me Švabo bombe baca ...
Najljepše pjesme bile su posvećene majkama i njihovim vječitim bri-

gama:
Mila mati, nemoj tugovati
što ja moram vojsku vojevati...
Bilo je i teško optužujućih:
Na Kordunu grob do groba

traži majka sina svoga ...
Tek na kraju 1941. i početkom 1942. godine ovu vrstu pjesama potiskuju
revolucionarne, kao:
»Partizan sam tim se dičim,

to ne može biti svak'...,« ili
Crven je Istok i Zapad,

crven je Sjever i Jug,
koraci tutnje u napad
naprijed uz druga je drug ...

Dok su se na početku ustanici povlačili pred jačim neprijateljskim
snagama, od konca oktobra upuštaju se i u veće borbe sa ustaško-domo-
branskim jedinicama NDH, koje sve češće idu na »čišćenje terena« oko
Osmače, Skatavice, Crnog vrha. Tako je 7. novembra, usljed, kako ne-
prijateljski izvještaji kažu »strahovitog«28 otpora boraca Prnjavorske par-
tizanske čete, razbijen napad 500—600 neprijateljskih vojnika na pl.
Ljubić, kod Prnjavora; 8. novembra odbijen je napad Nijemaca, do-
mobrana i ustaša na Skatavicu; 12. novembra likvidirana je neprija-
teljska posada u Crnoj Rijeci, na Vrbasu. Neprijatelj je imao 15 mrtvih.
Zarobljen je teški mitraljez i 10 pušaka.29 Drugi veliki napad na položaje
3. (Prnjavorske) čete 6. bataljona odbijen je 30. novembra na istočnim pa-
dinama Ljubića.30 Domobrani koji su iz te borbe bježali, unijeli su 1. de-
cembra paniku u neprijateljsku posadu u s. Dragalovci. Žandari i domo-
brani povukli su sa sobom i dragalovačko stanovništvo. Na putu prema
Križu napali su ih borci Rastuško-čečavske čete (četa »Teslić II« kako je
nazivao štab 3. KNOP odreda) zarobivši 22 domobrana i jednog oficira
(Kolombatovića) sa dva puškomitraljeza.31 Napad na odred domobrana oko
s. Obodnik (na komunikaciji Kotor-Varoš — Maslovare — Teslić) izveden
je 2. decembra. Tom prilikom domobrani su imali jednog mrtvog i 13 za-
robljenih. Maslovarska partizanska četa zaplijenila je tada 17 pušaka i
puškomitraljez.32 Istog dana neprijatelj je bez borbe napustio rudnik i
uporište Maslovare. Bio je prisiljen da to učini u vrijeme kada banja-
lučko stanovništvo i jedinice banjalučkog garnizona nisu imali čime da se
griju.
Sedmog decembra, od 9,00 sati pa sve do noći, Prnjavorska i Mota-
jička četa vodile su kod Gradine veliku borbu protiv neprijateljskih sna-
ga koje su pokušale da od Prnjavora prodru ka s. Hrvaćanima.33 Ovim
partizanskim četama pred veče je stigao u pomoć i dio Crnovrške parti-
zanske čete. Neprijatelj nije uspio da prodre. Tada je poginuo domobran-
ski potporučnik Podvinec. Neprijateljska posada iz Srpca napustila je
mjesto 9. decembra i pobjegla preko r. Save u s. Davor, odakle su je
morali silom vratiti u uporište. Dijelovi Motajičke partizanske čete izbi-
jaju 11. decembra na komunikaciju Derventa — Kobaš — Srbac. Tamo
su državnom lugaru Kostolcu u s. Vlaknici oduzeli vojničku pušku i služ-
benu knjigu, pa je i ta posljednja i jedina dotad neugrožena saobraćajnica
kroz srednju Bosnu postala za okupatora i ustaše nesigurna.34 Četrnaestog
decembra 1. četa 5. bataljona 3. KNOP odreda oslobodila je Skender-Va-
kuf. Žestok napad na neprijateljsko uporište Križ, u kom su učestvovali
dijelovi Čečavsko-rastuške i prnjavorske partizanske čete izvršen je 15. de-
cembra. Prilikom tog napada poginuo je zapovjednik neprijateljske posa-
de Stjepan Korov.
28 AVI I, NDH, kut. 51, br. reg. 10/3—1.

29 A VII, NOB, kut. 1701, br. reg. 7—2/30.
30 Stevo Samardžija Ratni dnevnik 1941/1942. godine.
31 A VII, NDH, kut. 61, br. reg. 26/8—3:, Zb. NOR, T-IV/3, dok. br. 6.
32 A VII, NDH, kt. 61, br. reg. 26/8—3; Zb. NOR, T-IV/2, dok. br. 190.
33 Stevo Samardžija, Ratni dnevnik 1941/1942. godine i sjećanje Brune Finkel-
štajna, u to vrijeme vlasnika apoteke u Prnjavoru.
Stanovništvo mađarske nacionalnosti iz sela Vučjaka kod Prnjavora
odlazi 16. decembra u Mađarsku, jer se pod uticajem propagande okupa-
tora, na tlu srednje Bosne nije osjećalo sigurnim. Jedinice 6. bataljona
3. KNOP odreda savladale su 18. decembra ustašku posadu u s. Gornji
Korićani. Neprijatelj je imao 30 mrtvih i oko 40 zarobljenih. Zaplijenjeno
je oko 50 pušaka.35 Uoči nove 1942. godine Adii Alagić, komandir Imljan-
ske čete, upao je sa nekoliko boraca u bolnicu u Kotor-Varošu i, uz po-
moć saradnika NOP-a, koji su djelovali u bolnici, iznio 3—4 sanduka sani-
tetskog materijala, u kojem se veomao oskudijevalo.
Među brojnim partizanskim akcijama iz tog vremena posebnu paž-
nju zaslužuje napad jedinica 6. bataljona 3. KNOP odreda na neprijatelj-
sko uporište Hrvaćane, 23. novembra 1941, gdje su, uz vlastite gubitke od
dva poginula borca, ubijena 54 neprijateljska vojnika od toga 17 žandara,
18 domobrana, 13 milicionera i 6 ustaša. Zaplijenjeno je, pored ostalog,
110 pušaka i puškomitraljez.36 Značajna je bila i akcija koju je 5. februara
1942. izveo Drago Mažar, komandant 5. bataljona 3. KNOP odreda. On je
sa 22 borca, preobučena u domobranska odijela, upao u zgradu u sekciji
Vrbanja kod Banjaluke i zarobio tamo cijelu domobransku posadu koja
je brojala 53 naoružana vojnika, podoficira i oficira. Plijen je bio 40 pu-
šaka i dva puškomitraljeza.37
Neprijateljska i ono malo sačuvanih dokumenata partizanskih jedi-
nica iz tog vremena pokazuju da neprijatelj u srednjoj Bosni, od početka
ustanka pa dalje, nijednog dana nije imao mira. Svakodnevno je napadan
i uvijek nešto gubio — sve više i više. Iz tih dokumenata se vidi da je do
kraja 1941. godine bilo 36 registrovanih akcija ustanika na sjedišta usta-
ških opština i na žandarmerijske stanice, ili napada na manja ili veća
neprijateljska uporišta. Oko 46 napada izvedeno je na neprijateljske sa-
obraćajnice, autobuse, mostove i pruge. Neprijatelj je za to vrijeme izvr-
šio oko 30 upada na slobodnu teritoriju, odakle je protunapadima parti-
zanskih jedinica odbacivan, često uz osjetne gubitke. Samo u nekoliko
takvih ispada imao je izvjesne uspjehe, i to više zbog nedovoljne budnosti
partizanskih snaga nego zbog svoje sposobnosti i jačine. Tako je 6. i 7. de-
cembra, za vrijeme borbi oko Gradine, neprijatelj upao u sela zapadno
od Prnjavora, ubio tri starija čovjeka, a oko dvadeset odveo u Prnjavor i
kasnije ih pobio. Šesnaestog decembra iskoristio je odsustvo Vučijačkog
voda Prnjavorske partizanske čete, upao u selo Kremnu, zapalio desetak
kuća i ubio 22 osobe, većinom djece, žena i staraca. Neprijatelj je iz Ce-
linca i Kotor-Varoša 6. i 7. januara 1942. izvršio napad prema slobodnoj
teritoriji u pravcu Lipovca. Usput je palio kuće, pljačkao i ubijao nenao-
ružano stanovništvo. Partizanske snage su ga zaustavile na liniji Vis —
Lipovac — Rašče brdo — s. Tovladić i tu ga razbile, a potom su otpočeli
djejstva na komunikaciji Banjaluka — Kotor-Varoš. Najveći »uspjeh« ne-
prijatelj je postigao u drugoj polovini januara 1942. godine, kada je ne-
budnošću Prnjavorske i Motajičke partizanske čete prodro, dijelom od

36 A VII, NDH, kut. 61a, br. reg. 19/17—1.
Prema sjećanju Petra Kneževića, u ovoj borbi su učestvovali i dijelovi Maslovarske
partizanske čete, sa puškomitraljescem Mirkom Mrmonjom Slovencem, koji se ista-
kao u toj borbi.
Klašnica, a dijelom iz pravca Prnjavora, u rejon Hrvaćana. U periodu od
20. do 23. januara opljačkao je okolna sela, zapalio nekoliko kuća i veliki
broj kuruzana (kočaka), sa kukuruzom u njima. Tom prilikom ubio je
85 osoba iz okolnih sela.38
Ostali prodori na sektore 5. i 6. bataljona 3. KNOP odreda bili su,
uglavnom kratkotrajni, a u njima, sem paljenja pojedinih kuća (Skata-
vica, Kulaši, kuća Bugarskih i si.), nisu nanijete ozbiljne materijalne šte-
te. Kratkotrajni upadi, paljevine i ubistva civila bilo je sve što je nepri-
jatelj do tada mogao da uradi na teritoriji srednje Bosne, ali se uvijek
morao vraćati u svoja uporišta da ne bi bio uništen.
Koncem januara 1942. oružane jedinice NDH, od kanjona rijeke Ug-
ra, na jugu, do pl. Motajice, na sjeveru, te od r. Vrbasa, izuzev uskog
dijela oko Banjaluke na zapadu, do linije Tromeđa (na putu Derventa —
Prnjavor) — Ljupljanica — Križ (na putu Jelah — Kulaši) — Tešanj —
Novi Seher — Guča Gora bile su razbijene. Sem neprijateljskih uporišta u
Prnjavoru, Tesliću, Kotor-Varošu i Čelincu, sav ostali omeđeni prostor,
površine od oko 4.000 km2, bio je pod punom kontrolom i vlašću partizan-
skih jedinica. Putevi Prnjavor — Klašnice i Teslić — Kotor-Varoš, preko
kojih se iz doline r. Bosne moglo doći do Banjaluke, bili su prekinuti za
saobraćaj. Prvi od početka novembra, a drugi još od 25. avgusta 1941.
godine. Industrijski pogon »Destilacija drva d. d. Teslić«, u kojem su se
proizvodile i neke sirovine neophodne za izradu baruta, tada jednog od
najvažnijih ratnih proizvoda, prestao je da radi od novembra 1941. go-
dine.
Teslić i Prnjavor su u to vrijeme bili uglavnom blokirani, kao i
Kotor-Varoš. Neprijatelj je svoju posadu u Kotor-Varošu snabdijevao iz
aviona. Od 1. januara 1942. jedan vod Prnjavorske partizanske čete nalazio
se na brdu Ceru, iznad Prnjavora. Tamo se bila preselila i komanda čete.39
Opkoljenom Prnjavoru obližnje šume Careva gora i Ljubić bile su nedo-
stupne, pa su bili prisiljeni da sijeku kestenova stabla duž glavnih uli-
ca. Isti je slučaj bio sa žandarmerijskom stanicom u Gornjem Tesliću, iako
su im šume pl. Borja i Javorove bile u neposrednoj blizini. Oni su bili
prisiljeni da Pribinićkoj partizanskoj četi (koja će ubrzo postati izrazito
četnička) daju duvan za drvo.
O stanju u tzv. NDH koncem 1941. i početkom 1942. godine svje-
doče i neprijateljski izvještaji, koji ukazuju na to da se južno od r. Save
»pobunjenička akcija sve više pojačava«, da je, navodno, »narod zabrinut
za svoju sudbinu«, a da vojne jedinice NDH »nisu u stanju da i pored
svih poduzetih mjera — pružiti mu dovoljnu zaštitu.« Zale se kako »još
uvijek ima podataka da građani slušaju krugovalne postaje Triglav, Zrinj-
ski, Sumadiju .. .« Zaustavljeni napad Nijemaca pred Moskvom, sve više
učvršćuje saznanje da će Hitler izgubiti rat, a sve veći razvoj NOP-a, u
zemlji stvara sve pesimističkije raspoloženje i kod dijela stanovništva ko-
je je bilo privrženo NDH. Na to, pored navedenog, ukazuju i mnogi drugi
dokumenti iz tog vremena.
Partizanske snage su bile stvorile veliku slobodnu teritoriju, koja
im je omogućavala manevar po unutrašnjim pravcima. Na gotovo cijeloj
38 A VII, NOB, kut. 1701, br. reg. 20—1/30; Zb, NOR, T-IV/3, dok. br. 6.
39 Srednja Bosna u NOB, knj. 3, str. 375.
teritoriji bila je organizovana narodna vlast u selima,40 a jugozapadno od
Prnjavora, u s. Vijačani, u oktobru, bila je formirana i narodna opština.41
Nova narodna vlast funkcionisala je besprijekorno i činila je čvrsto je-
dinstvo naroda sa narodnooslobodilačkom vojskom. Ona je za vojsku
obezb jedi vala hranu i za nekoliko mjeseci unaprijed. Organizovala je po
selima straže, preko kojih se u svako doba imao uvid u pokrete dijelova
oružanih jedinica, NDH ili okupatora.
Saradnja među partizanskim četama bila je na visini, ne samo u
pogledu pomoći u borbi već i u pomoći u hrani. Prnjavorska, Motaj ička
i Crnovrška partizanska četa slale su kontigente hrane za čete u pasivni-
jim krajevima. Određene količine kukuruza slate su Cečavskoj partizan-
skoj četi, a dio Imljanske čete nalazio se jedno vrijeme na položaju u
s. Kremni, na terenu Prnjavorske partizanske čete.
Koncem decembra 1941. i početkom januara 1942. godine ustanak
na terenu srednje Bosne bio je u zenitu svoje moći.
40 Zb. NOR, T-IV/l, dok. br. 222.

Prema tom dokumentu seoski revolucionarni odbori bili su formirani u septembru
u selima: Ponir, Jagare, Lipovac, Kablovi, Javorani, Zaselje, Vagani, Boljanići, B a l -
te, Ljubačevo, Agino Selo, Krmine, Bočac, Skatavica, Liplje i Maslovare — svi na
teritoriji sreza Kotor-Varoš.
41 Srednja Bosna u NOB, knjiga 3. str. 363.
.26
B
PRODOR ČETNIŠTVA
Od samog početka ustanka u nekim ustaničkim rejonima i njihovim

gerilskim grupama (na području pl. Borje — Uzlomac — Čavka, na pri-
mjer) bilo je boraca koji su nosili četničke oznake i smatrali se četnicima.
Manji broj je u crnim četničkim odijelima primijećen u ustaničkim jedi-
nicama prilikom napada na Doboj avgusta 1941. godine. S obzirom da je
ime »četnik« bilo vezano za nekadašnji otpor turskim zulumima, a u ne-
koliko sela srednje Bosne (Čečava, Kaoci. ..) još prije rata postojale su
četničke organizacije, njihovom prisustvu u ustaničkim jedinicama sred-
nje Bosne nije pridavana posebna pažnja — najvažnije je bilo da prihva-
taju borbu protiv okupatora.
Ovakvom stavu doprinosile su vijesti da u nekim drugim većim usta-
ničkim područjima (Srbiji, Crnoj Gori, Istočnoj Bosni) četnici i partizani
izvode zajedničke akcije. Sem toga, u to vrijeme se radilo na ostvarivanju
šire saradnje između četničkih i partizanskih jedinica za zajedničku bor-
bu protiv okupatora.42 U vezi sa tim u istočnoj Bosni je formiran »zajed-
nički, privremeni operacioni štab«, sastavljen od četničkih i partizanskih
predstavnika. Štab je nazvan »Komanda bosanskih vojnih i partizanskih
odreda«, a počeo je sa radom 1. oktobra 1941. godine.43 Izdat je bio i za-
jednički proglas. O saradnji sa četnicima Draže Mihajlovića bilo je vijesti
i u listu »Borba«, čiji je prvi broj izašao 19. oktobra 1941. godine u oslo-
bođenom Užicu.
Nešto šire o četnicima i četničko-partizanskoj saradnji, kao i o ne-
kim problemima iskrslim u toku njenog realizovanja, govoreno je na voj-
no-političkoj konferenciji srednjobosanskog kadra na Karaču, 27. novem-
bra 1941. godine. Na toj konferenciji (kojoj je prisustvovao i autor ove
monografije) našli su se Josip Mažar Soša, Branko Babič Slovenac i Ratko
Vujović Čoče iz 2. KNOP odreda sa Kozare, kao i Osman Karabegović,
Kasim Hadžić i Rade Ličina, koji su se vraćali iz istočne Bosne, iz Glav-
nog štaba NOP odreda za BiH. Nosili su najsvežije utiske, a i neke di-
rektive, pa su na konferenciji istupali po raznim pitanjima. Partizansko-
-četničku saradnju objasnili su kao nužno zlo.
Na konferenciji nije bilo otvorenog zaoštravanja. To potvrđuju i
kasniji događaji. Početkom decembra Uroš Drenović i Lazo Tešanović, uz
»riječ i datu obavezu da će se boriti protiv okupatora«, dobili su saglasnost,
od nekih članova partijskog i vojnog rukovodstva za Bosansku krajinu, da
42 Zdravko Antonie, Ustanak u istočnoj i centralnoj Bosni 1941, str. 418.

43 Isto, strana 421—423.
svoje jedinice proglase četničkim.14 To nije bio neki poseban stav rukovod-
stva Bosanske krajine. Vrhovni štab NOPOJ i Glavni štab NOPO BiH na-
stojali su u to vrijeme, pa i kasnije, da se održi jedinstvo ustaničkih snaga
u borbi protiv okupatora. Zato, i pored toga što su četnici sklopljene spo-
razume sa partizanskim štabovima kršili i na sve moguće načine izigravali
i ponovo obnavljali, pa opet osporavali, CK K P J pismom od 14. decembra
dao je direktivu, da se prema Draži Mihajloviću postupa u »saglasnosti sa
njegovim istupanjem na terenu«.45 a od Glavnog štaba NOPO BiH slične
direktive dolazile su i kasnije.
Četnička rukovodstva su nastupala sasvim drugačije: jedno su go-
vorili, a drugo radili. Drenović je dato obećanje ubrzo pogazio. Mimo svoje
pretpostavljene komande uspostavio je direktnu vezu sa četničkim ko-
mandama u istočnoj Bosni i otud primio direktivu da radi »sporazumno sa
fašistima.«46
Iako je četnička propaganda, zahvaljujući zajedničkom četničko-
-partizanskom štabu u istočnoj Bosni, nesmetano prodirala u srednju Bo-
snu sa četničkim agitatorima i emisarima a često i kuririma i, kao takva,
u njenim jedinicama i pozadini ostavljala određenog traga, ipak je dolazak
Laze Tešanovića na ovaj teren razvoju NOB-a u srednjoj Bosni47 donio
najveće probleme. Učitelj, rodom iz sela Javorana, a uz to iz ugledne po-
rodice, bio je u situaciji da maksimalno ispolji četnički uticaj. On je, tra-
žeći dozvolu da svoju četu proglasi četničkom, odmah imao u planu i
rascjep. To potvrđuju četnička dokumenta, iz kojih se vidi da je 8. decem-
bra 1941. na terenu gdje je Tešanović formirao četničku četu, u selima ju-
gozapadno od Kotor-Varoša, izvršen izbor ljudi za »ravnogorske četnič-
ke odbore
Postupajući protivno datoj riječi i dogovoru, Tešanović je izazivao
sukob između boraca koje je vrbovao u svoje redove i onih koji su ostali
u jedinicama Narodnooslobodilačke partizanske i Dobrovoljačke vojske J u -
goslavije (NOP i DVJ). Oko 14. januara 1942. održan je sastanak između
partizanskih i četničkih predstavnika s namerom da se sukobi izglade. Na
tom sastanku, u Javoranima, nije nađen zajednički jezik, a na skupu je
došlo »do velikih razmirica i svađa.«49 Pri tome su četnički elementi vikali:
»Dolje komunizam, dolje Staljin . . . «
Bio je to prvi veći sukob u ustaničkim redovima srednje Bosne,
dubljih korijena i dalekosežnijih posljedica. Već narednih dana četničke
pristalice pronose po selima oko Lipovca i Javorana (Cukovac, Zaselje, Va-
gani, Rađići, Stol, Živinice...) srpske i jugoslovenske zastave uzviki-
vanje parola sličnih onima koje smo već pomenuli. O tome na ostalom
44 Osman Karabegović, K r a j i n a na putevima revolucije.

45 Zb. NOR, T-IX/I, dok. br. 21.
46 A VII, Četnička arhiva /CA/, kut. 233, br. reg. 1/8.
47 Prije dolaska u srednju Bosnu Tešanović se nalazio u Bosanskoj krajini,

gdje je započeo saradnju sa Italijanima.
48 A VII, CA, kut. 216, br. reg. 25/1.
Dokument sadrži spisak članova sreskih, opštinskih i seoskih četničkih »Ravnogor-

skih odbora« za srez Kotor-Varoš. Iz njega se vidi da je veliki broj odbornika na
toj dužnosti od 8. decembra 1941. godine.
49 Zb. NOR, T-IV/3, dok. br. 140.
dijelu srednje Bosne i u njenim partizanskim jedinicama nije se tako reći
ništa znalo, niti se o tome pričalo.
Tek na konferenciji vojno-političkog kadra 5. i 6. bataljona 3. KNOP
odreda, održanog na Karaču 20. januara 1942,50 prvi put se na dnevni red
postavilo pitanje četnika i četništva. Kada su Niko Jurinčić i Drago Mažar
(komesar i komandant 5. bataljona) iznosili spor sa Tešanovićem, mnogi
rukovodioci iz četa pažljivo su ih slušali, jer se govorilo, i to žestoko i
oštro, o nečem što oni prvi put čuju i što nisu mogli u prvi mah da shvate.
Objelodanjeno je da je četništvo dijelom prodrlo i na sektor 6. bataljona,
da su Pribinićka i Blatnička četa, kada su bile polovinom januara privu-
čene u Župu radi namjeravanog napada na Prnjavor, ispoljavale četničke
tendencije. Neki domaćini iz s. Vijačani, kod kojih su dijelovi ovih četa
bili smješteni, slušali su razgovore o tome kako prilikom planiranog napa-
da na Prnjavor treba pucati u leđa komunistima i komesarima. Kada su
napuštali Vi jačane, jer se odustalo od napada, pjevali su nacionalističke
pjesme. Komesar Čečavske partizanske čete, Edhem Pobrić, saopštio je ve-
like teškoće u radu sa borcima. On je ocjenio da kao Musliman nema
uslova da u toj četi dalje ostane. Tada se ozbiljnije postavilo i pitanje
nošenja oznaka. Kritikovan je i Novak Prodić, komandir čečavske parti-
zanske čete, zbog tolerisanja takvog stanja i nošenja kokarde.
Preduzete su i neke konkretne mjere da se stanje popravi. Na kon-
ferenciji je donijeta odluka da se Edhem Pobrić povuče iz Čečavske parti-
zanske čete, a da na njegovo mjesto dođe Živoj in Preradović, dotadašnji
komesar Prnjavorske partizanske čete. Smatralo se da će on kao popov sin
imati na Čečavljane više uticaja. Za komesara Prnjavorske čete postavljen
je Zdravko Preradović Braco.
Iako u ostalim četama, posebno u Imljanskoj (komandir Ilija Slav-
nić), Maslovarskoj (komandir Milan Bubić Krcun), Crnovrškoj (komandir
Duško Bojanić), Motajičkoj (komandir Milan Pivašević), Prnjavorskoj i još
nekim nije bilo vidljivih znakova četništva, ipak je cjelokupnom vojno-
-političkom kadru na konferenciji skrenuta pažnja na budnost i pojačani
politički rad u četama. Upozorenje je bilo na mjestu, jer se ubrzo pokazalo
da nijedna od četa 5. i 6. bataljona 3. KNOP odreda nije bila imuna pre-
ma ovom problemu.
50 Stevo Samardžija, Ratni dnevnik 1941/1942. godine.

FORMIRANJE 4. KNOP ODREDA I NAPAD NA KOTOR-VAROŠ
Zbog ovakvog stanja u 5. i 6. bataljonu 3. KNOP odreda održana je

nova vojno-politička konferencija komandnog kadra odreda u s. Agićima,
6. februara 1942. godine. Na njoj je ocijenjeno da su pored internih sla-
bosti u pomenutim bataljonima, koje su dovele do ovakvog stanja, posto-
jale i druge okolnosti koje su tome išle na ruku: odred se nalazio na veli-
kom prostranstvu, pa štab odreda nije imao dovoljno uticaja na rad ovih
bataljona, a razdvajala ih je i velika prirodna prepreka — r. Vrbas. Zato
je na konferenciji odlučeno da se ova dva bataljona izdvoje iz 3. KNOP
odreda i od njih formira novi 4. KNOP odred. U sastav štaba odreda su
ušli: kao komandant Danko Mitrov, Rade Ličina kao komesar, Ratko Bro-
četa kao zamjenik komandanta i Rade Radić kao zamjenik političkog ko-
mesara, što u to vrijeme nije predstavljalo partijskog rukovodioca odreda.
Peti i 6. bataljon su rasformirani a od njih su formirana četiri bata-
ljona: Prvi na lijevoj obali r. Vrbasa, Drugi između r. Vrbanje i Vrbasa,
Treći prema Zupi i Prnjavoru i Četvrti prema Tesliću.
Štab novog 4. KNOP odreda shvatio je težinu situacije. Izlaz je
vidio u jednoj većoj, uspješnoj akciji na neki od opkoljenih neprijateljskih
uporišta. Na konferenciji u Jošavki, 12. februara 1942., gdje je saopštena
odluka o reorganizaciji i formiranju novog odreda, bataljona i njihovih
štabova,51 raspravljano je i o napadu na Kotor-Varoš. Veliki broj starje-
šina je sumnjao u uspjeh, zbog velike zime i visokog snijega, ali je ko-
mandant odreda rekao da napad mora uspjeti i da će to obezbijediti ko-
mandni kadar i komunisti, koji će predvoditi jedinice u napadu na upo-
rište. Smatralo se da će se po oslobađanju Kotor-Varoša lakše eliminisati
četnici okupljeni oko Laze Tešanovića, koji je već bio proglasio izvjesnu
teritoriju četničkim sektorom. Na njoj je hvatao i maltretirao partizanske
kurire i ljude koji su izlazili iz grada na slobodnu teritoriju noseći povjer-
ljive podatke o neprijatelju.
Tom prilikom nije saopšteno tačno vrijeme početka napada, ali je
rečeno da će u napadu učestvovati i proleterski bataljon koji dolazi. Niži
komandni kadar je stekao utisak da je već postignut dogovor po kome će
se kotorvaroška posada predati kad uslijedi napad.
* * *
Kotor-Varoš je branila 17. satnija 10. pešadijske pukovnije.52 Upo-

rište je raspolagalo i sa oko 100—150 milicionera, svrstanih u dobrovo-
51 Isto.
ljačku domobransku satniju, koji su bili regrutovani iz okolnih sela i iz
Kotor-Varoša. Pored njih, u uporištu je bilo i 30—35 žandara (oružnika),
desetak finansa i oko 15 mjesnih ustaša. Ukupno, između 325—380 nao-
ružanih lica.
Sve ove snage bile su pod jednom komandom, a s obzirom na boja-
zan od napada bile su fortifikacijski dobro utvrđene. Odbrana se u prvom
redu oslanjala na uzvišenje zvano Križ, na kojem su bili izgrađeni bunkeri
i iskopani rovovi, sa dobro organizovanim sistemom vatre prilagođenim i
za noćna gađanja. Sa Križa, je bio obezbijeđen dobar pogled na skoro ci-
jelo mjesto i prilaze Kotor-Varošu, pa je odbrani Križa posvećena velika
pažnja. U samom mjestu neprijatelj se još oslanjao na tvrđe zgrade, kao-
što su: zgrada sreza i osnovne škole, bolnica i žandarmerijska kasarna.
Pomin ju se i kuće Pezerova, Hase Bojadžije, Ive Kalaj dži je i stražara kod
mosta. Iz zapovijesti za napad na Kotor-Varoš (koju je izdao štab 4. KNOP
odreda 13. februara 1942. a to je jedini sačuvani dokument) vidi se da je
veliki dio snaga 4. KNOP odreda, koje su određene za ovaj napad, bile ori-
jentisane na obezbjeđenje iz pravca Banjaluke.
Glavnina snaga predviđena za napad na Kotor-Varoš angažovana je
po četama ili jedinicama sastavljenim od dijelova više četa. U jednu takvu
jedinicu pod komandom komandira Jošavačke čete Milorada Radića Brace
ušli su dijelovi Jošavačke partizanske čete (oko 40 boraca), »Rastušani«
(50 boraca) i »Cečavljani« (50 boraca) naoružani sa puškama i oko 5 pu-
škomitraljeza. Zadatak im je bio da, napadajući sa sjevera i sjeverozapada,
likvidiraju neprijatelja u bolnici i vojnoj kasarni, a dijelom da idu na brdo
Križ i sadjejstvuju Maslovarskoj partizanskoj četi koja je išla na tu otpor-
nu tačku.
Sa sjeveroistočne strane, prema Muslimanskoj čitaonici i Križu na-
stupala je Maslovarska partizanska četa Milana Bubića. Ona je bila ojača-
na sa 35 boraca Imljanske čete, koje je vodio komandir Ilija Slavnić. Ova
grupa je imala ukupno oko 160—170 boraca, sa 2—3 puškomitraljeza. Oko
50 boraca Skendervakufske (Dujkove) čete određeno je u zaštitu »topova«
(minobacača).
Ovu prethodnu zapovjest karakteriše iscjepkanost snaga i suvišno
pretpočinjavanje boraca jednih četa drugim četama.53 Zato nije isključeno
da je grupisanje napadačkih snaga kasnije pretrpjelo izmjene. Na to upu-
ćuje i podatak da je oko 40 boraca Čečavske partizanske čete, sa komesa-
rom bataljona Zivojinom Preradovićem, išlo u toku napada na školu u Svi-
njari, iako to u pomenutoj zapovijesti nije bilo tako određeno.
Predviđeno je da u napadu na kotorvaroško uporište, osim navede-
nih jedinica, napadajući sa juga učestvuju: Kozarska proleterska četa Si-
ni e Ivanovića, Marićka četa (bez voda) iz 2. KNOP odreda, koja je prole-
tersku Kozarsku četu dopratila preko Manjače i r. Vrbasa,54 kao i dio
Skendervakufske partizanske čete Dujka Komljenovića (iz 4. KNOP odre-
da). Ove snage su imale ukupno oko 250 boraca, sa desetak puškomitra-
ljeza i dva bacača mina.
53AVII, NDH, kut. 93, br. reg. 8/2—9.

54S j e ć a n j e Ljubana Crnobrnje, tadašnjeg komandira Marićke partizanske čete
2. KNOP odreda.
Trebalo je da ove jedinice jednim dijelom napadaju preko mosta na
r. Vrbanji, ispod Križa, a drugim da, prelazeći zaleđenu r. Vrbanju kod
tzv. Hozića mlina, upadnu u grad i, pored ostalog, likvidiraju neprijatelja
za koga se pretpostavljalo da će braniti školu i zgradu sreskog načelstva.
Velike nade polagane su u minobacače.
Proleterska i Marićka četa i dijelovi Skendervakufske čete počele
su sa napadom kako je predviđeno, u 23,00 časova 18. februara. Kozarska
proleterska četa, koja je išla na most, naišla je na krstila od bodljikave žice
i jaku vatru neprijatelja sa druge strane mosta, pa nije uspjela da za-
uzme most. Marićka četa nije uspjela da pređe rijeku. Prema sjećanju
Ljubana Crnobrnje, komandira Marićke čete, te noći je rano dunuo južni
vjetar i led učinio nesigurnim za prelazak kod Hozića brane. Toga se sjeća
i Mile Trkulja, koji je sa nekoliko boraca pregazio rijeku, ali su se uslijed
jake vatre neprijatelja morali povući nazad. Zbog snijega i preglednog
terena ostali su cijeli dan u nekim kućama na lijevoj obali rijeke, iz kojih
su se tek uveče izvukli ogrnuti dobijenim bijelim čaršavima.
Tako je r. Vrbanja, iako mala, a mjestimično i plitka, paralisala na-
pad ovih jedinica, jer su se one izjutra povukle uz manje gubitke.
Niko se nije sjetio mosta kod s. Zabrđa, oko 6 km nizvodno, koji je
u to vrijeme bio nezaposjednut i gdje se lako moglo prijeći na desnu oba-
lu, a odatle upasti u uporište.
Neprijateljska dokumenta ne registruju ovaj noćni napad sa lijeve
obale r. Vrbanje. Prema njihovim izvorima, napad na Kotor-Varoš otpo-
čeo je u 5,40 časova 19. februara, što se, u stvari, odnosi na napad dvije
grupe 4. KNOP odreda na dijelove Kotor-Varoša na desnoj obali r. Vrba-
nje. Po svemu, ove dvije grupe su zakasnile, jer je duboki snijeg ometao
njihov razvoj. Da bi krčile prolaz kretale su se u grupama, i to u svanuće,
kad su se sve bolje vidjeli. Uprkos tim nepovoljnim elementima, napad
boraca odreda, predvođen i najvišim komandnim kadrom odreda, otpočeo
je silovito. Posebno je aktivna bila grupa koja je napadala sa sjeveroistoka
—• Maslovarska i dio Imljanske partizanske čete. Okršaji su bili veliki:
».. . partizani su u dva maha prodrli u rovove 17. satnije, ali su oba puta
protunapadom odbačeni.. .«55 kaže o tome jedan neprijateljski izvještaj.
U borbama za Križ teško je ranjen komandir Maslo'varske čete Mi-
lan Bubić Krcun. Sadjejstvo između jedinica koje su tada napadale bilo je
dosta slabo. U najtežoj situaciji našle su se jedinice koje su napadale rav-
nicom od s. Bilice. One u toku noći nisu uspjele da se dokopaju kuća pa
ih je dan zatekao na otvorenom prostoru. Na snijegu su bile dobre mete za
neprijateljske puške i puškomitraljeze, a visoki, mekani snijeg i jaka va-
tra nisu dozvoljavali da se izvuku. Borba je, s prekidima, trajala do 20,00
časova 19. februara. Na tom dijelu fronta poginuli su: Ratko Broćeta, za-
mjenik komandanta odreda, Rade Ličina, politički komesar odreda, Duško
Koščica Kavrlja, komandant trećeg bataljona, Milorad Radić Braco, ko-
mandir Jošavačke partizanske čete. Prema nekim podacima, u ovoj borbi je
poginulo oko 30 boraca, 8 je zarobljeno i dvadesetak ranjeno. Većina pogi-
nulih boraca i rukovodilaca nije izvučena iz borbe. Grupu poginulih nepri-
55 AVII NDH, kut. 118, br. reg. 9/21—1.

jatelj je poslije završene borbe sakupio i fotograf išao zajedno sa kotarskim
predstojnikom Kotor-Varoša Stipom Momčilovićem i zarobljenim oružjem.
Da je borba bila žestoka i uporna svjedoči i neprijateljski podatak da su
oni u ovoj borbi imali 15 mrtvih i 10 ranjenih. 56
Borci srednje Bosne su imali teške gubitke u komandnom kadru.
Izgubljeno je pet rukovodilaca ranga komandira četa i višeg, i to u situa-
ciji kad su bili najpotrebniji.
Ovaj neuspjeh i gubici izazvali su dosta nezadovoljstva i kritike na
račun preostalog dijela odredskog rukovodstva, ali je bila teža i opasnija
sumnja Jošavljana da su u kotorvaroškoj akciji srednjobosanski borci
izdani. Pošto, nisu čuli borbu kozaračkih jedinica, niti djejstvo bacača sa
lijeve obale rijeke Vrbanje, oni su bili čvrsto ubij edeni da proleterske i
kozaračke snage nisu uopšte napadale. Takvu optužbu proturili su četnici
Laze Tešanovića. To se najbolje moglo vidjeti iz pisma koje je Tešanović
22 ili 23. februara uputio Radi Radiću,57 čiji je sin Braco u ovom napadu
poginuo. U pismu, pored saučešća sa izgubljenim sinom, Tešanović za pro-
letere kaže da su to sve sami »Turci i Šokci«. Da su u dogovoru sa kotor-
varoškim ustašama naveli borce srednje Bosne u ovaj napad kako bi u
njemu što više Srba izginulo, da su u borbi za grad izginuli samo Srbi, a
da nije poginuo ni jedan Musliman ili Hrvat.
Dio Jošavačke partizanske čete, 24 ili 25. februara, na Tešića arma-
nu u s. Bilicama, iznad Kotor-Varoša, tražio je od komandanta odreda
Danka Mitrova objašnjenje »kako to da proleteri nisu napadali,« jer oni
to znaju po tome što se otud nije čula pucnjava niti su djejstvo vali mino-
bacači koje su proleteri imali. Prnjavorska partizanska četa, koja je 20. fe-
bruara hitno privučena na teren Kotor-Varoša, bila je postrojena naspram
Jošavljana. Komandant odreda Danko objašnjavao je da su i proleteri na-
padali, ali da se to nije čulo zbog opšte borbe i visokog snijega koji apsor-
buje zvuk. Jošavljani ta objašnjenja i te tvrdnje nisu prihvatili. Situacija
se toliko »naelektrisala« da je Danko naredio komandiru Prnjavorske par-
tizanske čete da razoruža jednog komandira voda ove čete, koji je bio naj-
više nasjeo četničkoj propagandi. Kada je komandir Prnjavorske čete (ili
vodnik Miloje Gavrić) prišao da to izvrši, komandir Jošavačkog voda je
sam, plačući, bacio pušku u snijeg. U znak solidarnosti borci toga voda
učinili su isto.53 Situacija se tako neočekivano iskomplikovala.
Ovu neprijatnu situaciju »izgladio« je Rade Radić, koji je ovom do-
gađaju prisustvovao ne izjašnjavajući se, ili je došao nakon što se to desilo.
Međutim, stvar oko »izdaje« nije raščišćena. Jošavljani su sa Tešića arma-
na otišli sa teškim sumnjama da su ih u kotorvaroškoj akciji proleteri
izdali. U vrijeme kada u srednjoj Bosni počinje sve više da raste četnički
pokret, to će biti, kao što će se kasnije vidjeti, još jedan izvor nevolje.
Kada su nade da će padom Kotor-Varoša četništvo u srednjoj Bosni
biti zaustavljeno ostale neostvarene, počele su se za tu svrhu tražiti nove
mjere.
56 Isto.
57 S j e ć a n j e tadašnjeg komandira Prnjavorske partizanske čete, Steve Samar-
džije. Njega je Rade Radić pozvao iz s. Bilice, gdje je došao po naređenju štaba
4. KNOP odreda sa četom, da dođe do kuća Tešića da bi mu to pismo pročitao.
5 8 S j e ć a n j e tadašnjeg komandira Prnjavorske partizanske čete.

* * *
Na Prvoj partijskoj konferenciji Bosanske krajine, koja je održana

22. i 23. februara 1942. u Skender-Vakufu, dakle neposredno poslije ne-
uspjelog napada na Kotor-Varoš, odnos prema četnicima se bitno zaoštrio.
Marićka partizanska četa, koja se još nalazila na terenu Kotor-Varoša, do-
bila je naređenje da razoruža četničku četu Simeuna Obradovića (oko
40 četnika) u Karanovcu, koja je pripadala Lazi Tešanoviću. Marićka četa,
kojoj je vodiče za tu akciju dao vod Karla Rojca, izvršila je to naređenje
22. februara 1942. godine.59 Prema sjećanju Ljubana Crnobrnje, koman-
dira Marićke čete, njemu je u povratku sa tog zadatka stiglo novo nare-
đenje da se odustaje od razoružavanja, ali se to kako on kaže više nije
moglo ispraviti.
Kolebanje o razoružavanju četnika kratko je trajalo. Nastavku poli-
tike razoružavanja doprinosio je svojim stavovima Lazo Tešanović, naro-
čito lažnom propagandom u odnosu na jedinice NOV i proletere. Zato je
pala odluka da se razoruža i grupa četnika okupljena oko njega u s. Li-
povcu. Na taj zadatak krenula je iz Čelinca. u zoru 5. marta, Kozaračka
proleterska četa. Sa njom su krenuli komandant 4. KNOP odreda Danko
Mitrov, Košta Nad i Mladen Stojanović, načelnik novoformiranog Opera-
tivnog štaba za Bosansku krajinu. Trebalo je da Mladen Stojanović poslije
razoružavanja toj četničkoj grupi održi govor.
Lazo Tešanović je, zaposjeo na vrijeme školu i okolne tvrde zgrade,
i obezbijedio se stražama, a svoje pristalice i zemljake ubijedio da na njih
idu stranci, proleteri, »sve sami Turci i Šokci«, ustaše60 koje dolaze da ih
razoružaju, a poslije možda i pobiju. Kada su proleteri prišli školi napad-
nuti su iznenada iz škole i okolnih zgrada jakom puščanom i mitraljeskom
vatrom. Tako je došlo do borbe koja je trajala skoro čitav dan. Četnici su
bili u tvrđim zgradama, a proleteri vani, na snijegu, što je imalo za poslje-
dicu veći broj mrtvih i ranjenih. Poginulo je 12 proletera, među kojima i
komandir Kozaračke proleterske čete Simo Ivanović. Među ranjenima bio
je i Mladen Stojanović. Bio je ranjen u glavu, sam se previo, i dio dana
ostao vani, u snijegu. Poslije je iznesen do kuće Petra i Milenka Gajića,
gdje je dr Danica Perović obradila ranu. Kada je došlo veče proleteri su
se povukli ka Čelincu i Jošavci. Četnici su takođe imali osjetne gubitke,
a među poginulima bio je i brat Laze Tešanovića. Odmah poslije ove borbe
Tešanović se sa svojom grupom sklonio preko Vrbasa, na teren Uroša
Drenovića.
Mladen Stojanović je sa ostalim ranjenicima smješten u odredsku
bolnicu u Jošavci. U tom selu tada je bio smješten i štab 4. KNOP odreda,
u koji je, umjesto poginulog Rade Ličine, za komesara došao Vojo Stupar.
59 Zb. NOR, T-IV/3, dok. br. 93 i T-IX/1, dok. br. 38

60 Jedan od proletera, učesnika u toj borbi, ispričao je autoru monografije in-
teresantan detalj. Njemu i još jednom proleteru, dok su se borili sa četnicima oko
kuća ispod škole, četnici su stalno psovali ustašku, tursku i šokačku majku. Ovima
je to dosadilo pa su im doviknuli da su na pogrešnom putu, jer su i oni Srbi. Počnu
pitanja i odgovori o očenašu, krsnim slavama i si. i ta grupa četnika dođe do za-
ključka da ova dvojica govore istinu. Zatim se, iz te grupice četnika čula galama:
»Pa šta je o v o . . . mi ne tučemo ustaše . . .«
Za zamjenika komandanta, mjesto poginulog Broćete, došao je Duško Bo-
janić, dotadašnji komandir Crnovrške partizanske čete. Uz štab odreda
nalazili su se komandant i komesar Operativnog štaba za Bosansku kra-
jinu Košta Nad i Osman Karabegović. U Jošavci su bili smješteni članovi
i osoblje Okružnog komiteta K P J i SKOJ-a. Okružni komitet bio je u
punom sastavu, popunjen po završetku skendervakufske partijske konfe-
rencije.
Na teren srednje Bosne stigle su prvom polovinom marta nove pro-
leterske jedinice: Grmečka proleterska četa Joj e Runica i Drvarski prole-
terski vod Dušana Bauka i delegata Save Trikića. Od tih jedinica u Če-
lincu, na domak Banjaluke formiran je 25. marta Prvi proleterski bata-
ljon Bosanske krajine, kome je za komandanta postavljen Zdravko Celar,
a za komesara Esad Midžić. Poslije nekoliko pokreta svojih četa prema
Prnjavoru i donjem toku r. Vrbasa, ovaj proleterski bataljon je koncem
marta izvršio pokret prema s. Pribiniću. Tamo se od 14. februara nalazio
»vojnočetnički bataljon«, koji je formirao Ilija Malić, žandar, bivši ko-
mandir Ljubićkog voda Prnjavorske partizanske čete. U ovaj četnički ba-
taljon on je preveo dotadašnje partizanske čete Blatničku i Pribinićku. Sa
proleterskim bataljonom, pored Mitrova i Stupara, komandanta i kome-
sara 4. KNOP odreda, krenuo je i Osman Karabegović.
U štabu odreda ostao je samo Rade Radić, a kao zaštitnica odred-
skoj bolnici, članovima Okružnog komiteta, štabu i prištabskim dijelovima
4. KNOP odreda, koji su bili stacionirani u Jošavci, ostala je Jošavačka
partizanska četa.
3» 35
ČETNIČKI PUČEVI, UZROCI I POSLJEDICE
Vojna i partijska rukovodstva na terenu srednje Bosne, zaokupljena

četništvom i pojavom da se dotadašnje partizanske čete olako prevode u
četničke, ispustila su iz vida Radu Radića i stanje, u Jošavačkoj partizan-
skoj četi. Kao da je zaboravljen događaj sa Tešića armana, kada su se u
dijelovima te čete jasno uočavala razorna djejstva četničke harange. U
stvari, odkada se u nju uvukao crv sumnje da su prilikom napada na
Kotor-Varoš »-izdani« od proleterskih jedinica, ona više nije bila što i ra-
nije. Tome je naročito doprinosio Rade Radić, koji je podsticao njihovo
nezadovoljstvo da bi mogao ostvariti svoj plan. Oslanjajući se na pojedin-
ce iz ove čete, počeo je da radi na cijepanju partizanskih jedinica. Ka-
snije se doznalo da je obavljao tajne razgovore sa sebi odanim borcima
ove čete i sistematski izdvajao one koji će u datom momentu biti nosioci
krvavog obračuna. Pripreme su bile dobro prikrivene, tako da ih niko od
članova štaba odreda ili Okružnog komiteta nije otkrio.
Radić je samo čekao pogodan trenutak da pređe u akciju. Ta izuzetna
prilika pružila mu se kada je proleterski bataljon sa štabom odreda kre-
nuo ka Pribiniću. Noću, 31. marta na 1. april, Radićevi ljudi iz Jošavačke
čete (postoji sumnja da su im u pomoć pritekli još neki četnici sa strane)
izvršili su napad na odredsku bolnicu, na zgradu u kojoj se nalazio Ok-
ružni komitet K P J za srednju Bosnu sa članovima OK SKOJ-a i na sve
druge koji su bili uz NOP, a našli se te noći u Jošavci. Iznenađenje je bilo
potpuno. Samo nekoliko proletera uspjelo je da se probije prema Črnom
vrhu ili Vijačanima, prema partizanskim četama za koje su znali da su
vjerne NOB. Stradali su svi članovi Okružnog komiteta K P J i Skoja koji
su se tu zatekli.61 Prvog aprila ubijen je i Mladen Stojanović.
Poslije partizanskog poraza u napadu na Kotor-Varoš ovo je bio no-
vi, ali još veći udarac po NOP-u u srednjoj Bosni, sramni čin koji je
doveo do definitivnog cijepanja i odvajanja četnika od boraca i pristalica
NOP-a.
Ovaj zločin se uvijek veže samo za ime Rade Radića. Pri tome nije
dovoljno istraženo učešće ili saradnja drugih, a naročito četničkog vođe i
ideologa Laze Tešanovića. Naime, zna se da se Tešanović poslije borbe na
61 Osman Karabegović, K r a j i n a na putevima revolucije str. 188. Četnici su iz

rukovodstva tom prilikom ubili R a j k a Bosnića, sekretara Okružnog komiteta K P J
za srednju Bosnu; Milana Ličinu, sekretara operativnog štaba; Zeljka Barića, se-
kretara S k o j a : Edhema Karabegovića Ledu i oko trideset ranjenih partizana i pro-
letera. Uz velike napore, te noći su uspjeli da pobjegnu Redžo Terzić, Milan Budi-
mir i Aćim Sobot.
Lipovcu (5. mart 1942) povukao preko rijeke Vrbasa, kod Uroša Dreno-
vića, kao i da se otud vratio na teren oko Lipovca, negdje oko 26. ili
27. marta, tj. nekoliko dana prije izvršenog puča. Pri povratku je Dreno-
vič, na čijem je terenu već bio ubijen politički komesar jedne čete, Jozo
Nemec, dao Tešanoviću za pratnju jednu svoju četu. Uz to ga jedan
dokumenat iako nesiguran miješa u taj zločin.
Ovaj monstruozni zločin u Jošavci osuđen je (izuzimajući koljače
koji su u tom pokolju na ovaj ili onaj način učestvovali) od cjelokupnog,
a posebno srpskog dijela stanovništva srednje Bosne. Patrijarhalnom seo-
skom stanovništvu ovakva razračunavanja bila su uvijek odbojna i strana.
Ona su ga podsjećala na ustaške pokolje, posebno na nedavno izvršena u
selima Drakuliću, Sargovcu i Motikama, kod Banjaluke. 62 Naročito su bili
revoltirani masakrom ranjenika.
Na četničkoj konferenciji održanoj 7. juna u Javoranima, Rade Ra-
dić, vođa četničkog puča u Jošavci, pritisnut javnim mnijenjem, bio je
prisiljen da čak i pred četnicima izbjegava da kaže pravu istinu. Govorio
je da se nije radilo o ranjenicima, nego o zdravim proleterima i da je
»doktor Stojanović bio potpuno ozdravio i primio komandu.«63 Nije smio
da kaže istinu, jer je dobro znao da je u narodu prisutna strepnja — od
raskola u ustaničkim redovima, pošto je u stanovništvu preovladavala svi-
jest da na taj način može samo mnogo da se izgubi a da bi korist imali
samo okupator i ustaška vlast, koju je narod iz dna duše mrzio.
Zato je puč u Jošavci, sa svim što se tamo dogodilo, u narodu od-
jeknuo kao prava i velika nesreća.
Ali, u to vrijeme stanovništvo u ustaničkim rejonima nije bilo u
stanju da ocijeni ko je za to krivlji, pa je za razdor u redovima ustanika
u početku podjednako optuživalo i partizane i četnike da bi zatim i ako
privremeno njegov veliki dio počeo sve više da naginje na četničku stranu.
Koji su činioci utjecali na takav razvoj događaja do danas nije do-
voljno istraženo i razjašnjeno.
Neki od spoljašnjih i unutrašnjih činioca koji su doprinijeli ova-
kvom razvoju događaja, već su pomenuti. Svakako ih ima još. Me-
đu njima su: nedostatak partijsko-političkog kadra i njihov razmještaj
na terenu srednje Bosne, zatim držanje krutih frontova u zimu 1941/1942.
i očita neaktivnost partizanskih jedinica (zbog visokog snijega i koncen-
tracije neprijatelja u gradovima) što je partizanske snage lišilo neophod-
nih i svakodnevnih makar i sitnijih uspješnih akcija na koje su narod i
borci bili navikli.
Srednjobosanski četnici su se u svojoj propagandi protiv NOP-a
najviše služili parolama da NOP ide na to »da u zemlji zavede sovjetski
režim,64 da u narodu uništi običaje, vjeru, porodicu .. .«,65 da ime partizan
62 Druga tjelesna poglavnikova bojna, uz asistenciju Miroslava Filipovića, žup-

nika, izvršila je nad stanovništvom sela Drakulić i Sargovac veliki zločin. Tada je,
prema ustaškim dokumentima, ubijeno 1300—1500 djece, žena i starijih osoba. Ubi-
jali su »tupim predmetima i krampovima«, a negdje su »rabili i sjekire«. Zakopa-
vanje je trajalo tri dana.
Jože Horvat i Zdenko Stambuk, Dokumenti o protunarodnom radu i zločinima
jednog dijela katoličkog klera, Zagreb 1946. godine.
63 A VII, CA, kut. 233, br. reg. 1/8—3.
64 A VII, CA, kut. 205, br. reg. 47/1.
znači pripadnik komunističke Partije i da u rukovodstvu i jedinicama na
terenu ima pojedinaca za koje se ne zna ni ko su ni odakle su. Najžešća
četnička propaganda protiv NOP-a bila je vezana za odnos prema vjeri.66
Pri tome su četnici sebe prikazivali kao jedine zaštitnike Srba i njihovih
interesa.
Prodor četništva bio je uslovljen ne samo nedostatkom izgrađenog
vojno-političkog kadra na terenu srednje Bosne, nego i nedostatkom odre-
đene partijsko političke literature prilagođene mjesnim ustaničkim prili-
kama i potrebama. Nedostatak literature i širih pismenih uputstava omo-
gućavao je slobodniji pristup ključnim pitanjima NOP-a a to je neminovno
dovodilo do izvjesnog odstupanja pa i zastranjivanja u sprovođenju linije
NOB-a ne samo po pitanju odnosa prema vjeri, što su četnici maksimalno
koristili.
Takvi propusti se pominju u izvještajima Oblasnog partijskog ruko-
vodstva Bosanske krajine, a o tome je bilo riječi i na Prvoj oblasnoj par-
tijskoj konferenciji K P J za Bosansku krajinu, održanoj u Skender-Vakufu
između 21. i 23. februara 1942. godine.67 Na njoj je, pored isticanja dota-
dašnjih vojno-političkih uspjeha, između ostalog, uočen i kritikovan slab
rad u nekim partizanskim odredima, posebno u 3. odredu, kojem su do
6. februara iste godine pripadali 5. i 6. bataljon, koji su pokrivali teren
srednje Bosne.
I na toj konferenciji neke starješine i rukovodioci ispoljili su odstu-
panje od linije NOB-a68 kroz fraze o »predvečerju revolucije«, »klasnoj
borbi«, »borbi za vlast radnika i seljaka« i si. To je podstaklo sekretara
Oblasnog komiteta, i tada najodgovornijeg rukovodioca Bosanske krajine
(a time i srednje Bosne) Đuru Pucara Starog da se skupu obrati riječima:
»danas se mi borimo protiv okupatora i njegovih slugu. Ne borimo se za
Sovjetsku vlast. . . Svako zastranjivanje u tom pogledu može biti vrlo
štetno«.
Cetništvo nije bila neka posebna specifičnost srednje Bosne. To< je
bio fenomen koji je zahvatio i druga neka ustanička područja. Zapravo
još od konca 1941. godine pa i ranije četništvo se uvuklo u neke usta-
ničke jedinice u Crnoj Gori,69 Srbiji i istočnoj Bosni,70 izazivajući raspad
velikog broja ustaničkih četa. To pored ostalog najbolje ilustruje i pismo
Vrhovnog komandanta Josipa Broza Tita, po tom pitanju, upućenog Moši
Pi jade u kom između ostalog kaže:
65 A VII, CA, kut, 205. br. reg. 39/3.

66 Zdravko Antonić, Ustanak u istočnoj i centralnoj Bosni 1941. godine, str. 473.
Tako četnički kapetan Sergije Mihajlović u svom proglasu srpskom narodu, po-
četkom decembra 1941, objašnjavajući šta je komunizam, iznosi: » . . . Komunizam
je narodna bolest koja se širi sa lažnim sredstvima i koja ne zna za vjeru, za slavu,
za boga, za crkvu, sveštenstvo, porodicu, za selo i prelo, za praznike i uopšte za
hrišćanstvo . . . « .
67 Zb. NOR, T-IX/1, dok. br. 38.
68 Zb. NOR, T-IX/1, dok. br. 35. i 38.
69 Zb. NOR, T-II/3, dök. br. 26.

70 Zb.NOR, T-II/3, dok. br. 59.
Polovinom marta Svetozar Vukmanović Tempo piše Vrhovnom komandantu da su

krećući se sa jednim bataljonom za Knežinu »naišli na potpuno praznu« i da je
sve pobjeglo ispred njih, čak i žene i djeca; da mu se to isto dogodilo kada je sa
bataljonom došao u s. Vrapci i Donje Babine, gdje je »Sve pobjeglo. Nigdje žive
duše«, te da su četnici uspjeli uvjeriti seljake da idu komunisti i sve od reda kolju.
»meni se čini da tu nešto nije u redu . . . kad čitave čete
prelaze neprijatelju« .. .«71
Zapravo i taj spoljni podsticaj bio je jedan od faktora razvoja četni-

štva u srednjoj Bosni.
Određenu ulogu u tome odigrala je njemačko-ustaška propaganda
a posebno rad njihovih obavještajnih službi. Pečat takvoj njihovoj dje-
latnosti dao je dogovor između vodećih njemačkih, ustaških i talijanskih
vojnih rukovodilaca postignut 28. marta 1942. godine u Ljubljani, da će,
u cilju razbijanja ustaničkih snaga na teritoriji Jugoslavije:
»pokušati da, pregovarajući sa četnicima, izazovu razilaže-

n j a između četnika i partizana, da bi ih zatim odvojene
mogli potući«. 72
Ovaj dogovor predstavljao je sankcionisanje već ranije preduzetih

mjera u tom pravcu. Zna se naprimjer da je Novak Pivašević, komandant
3. bataljona 4. partizanskog Odreda tokom marta 1942. godine dobio iz
Prnjavora pismo upućeno na »Četničkog komandanta Novaka Pivaševića«
u kom se istom nudi vlast na terenu Prnjavora uz uslov da se prekine
borba i napravi sporazum. Takva pisma dobili su vjerovatno i neki drugi
partizanski komandanti.
Puč je unio pometnju i uznemirenost u gotovo sve partizanske čete

4. KNOP odreda. » Nešto se teško desilo na terenu našeg bataljona, to vi-
dim iz naredbe koju sam dobio, ali ne znam još šta je,« zapisao je u
svoj dnevnik komandir Prnjavorske partizanske čete 3. aprila 1942, a već
slijedećeg dana prve zapisane riječi su bile: »Nije dobro«, a onda nastav-
lja da opisuje šta se desilo i koga su sve četnici ubili. Za njega je to bila
»katastrofa«.73
Noću 8. aprila, četnici su izveli puč u Maslovarskoj partizanskoj četi.
Na spavanju je ubijen komesar čete, Banjalučanin Idriz Maslo, a četa je
pretvorena u četničku. Djelovanjem Nikole Forkape,74 kriza zahvata i Mo-
taj ičku partizansku četu. Kada je 12. aprila u Otpočivaljku stigao zamje-
nik komandanta 3. bataljona ustanovio je da je tamo »stanje očajno«.
»Vojnici su se razbili na grupice i niko ni s kim nema

veze. Milicija piše iz šume da neće k nama, već hoće srpsku
vlast i upravu. Jedna patrola koja je bila u Ravni poručuje
da isto tako neće k nama. Bacili su zvijezde. Ostalo je od
106 karabina svega 20.«75
71 Zb. NOR, T-II/3, dok. br. 40.

72 Bogdan Krizman, Vodstvo Trećeh Reicha i Hrvatska, Vojno istorijski časopis
br. 3—4, 1975, str. 93.
73 Stevo Samardžija, neobjavljeni dio ratnog dnevnika 1941/1942. godine.
74 Forkapa je u novembru došao iz Srbije. Zadržan je u komandi 3 čete /Prnja-

vorske/. Obrijao je bradu i sa Bracom Petkovićem radio na izdavanju biltena radio-
-vijesti u kući Stevana Peulića u pl. Čavci, gdje je bila komanda čete. Bio je pod
jakim uticajem komesara čete Zivojina Preradovića sve dok on nije otišao za kome-
sara Čečavske partizanske čete.
Kritično stanje bilo je 14. aprila u 4. (Imljanskoj) četi 2. bataljona,
gdje se spremao puč, ali je otkriven i spriječen.
Ovakva aktivnost četnika na terenu srednje Bosne poremetila je
veze između Operativnog štaba za Bosansku krajinu i Glavnog štaba NOP
odreda BiH i Vrhovnog štaba NOP i DVJ. Ne znajući šta se stvarno na
srednjobosanskom terenu događa, Vrhovni štab je tražio od Operativnog
štaba za istočnu Bosnu da uhvati vezu preko »Zeničkog bataljona« sa par-
tizanskim dijelovima oko Kotor-Varoša ; preko Ozrena sa jedinicama NOP
i DVJ na pravcu Tešanj — Teslić, a preko Trebave »sa onima na pravcu
Prnjavora.« Interesujući se koje se partizanske snage tamo nalaze i kakvo
je kod njih stanje, piše: »Ova veza nas interesuje, posvetite joj pažnju i
o tome nas što prije obavijestite.« 76
U to vrijeme u srednjoj Bosni stanje je bilo zaista teško. Sve se
uskomešalo, u veliki broj rukovodilaca uvukla se nervoza, a neki od njih
su nedovoljno kontrolisali svoje postupke. Stradalo je tada nekoliko selja-
ka i jedan seoski trgovac, jer su bili optuženi da su četnički agitatori. Te
slučajeve su četnici desetostruko, pa i više puta uvećavali. Na primjer za
odbrambene rovove koje je Prnjavorska partizanska četa iskopala oko ško-
le i crkve u Vijačanima, radi odbrane od četničkog napada koji se svako-
dnevno očekivao, četnici su neupućenom seoskom narodu govorili da su to
masovne grobnice u koje su, navodno, partizani zakopavali »postreljane
seljake.«
Iako su, kao i mnoge druge bile izmišljotina, mnogi ljudi su povje-
rovali tim pričama. Četnici su preovladali i u Čečavskoj partizanskoj četi.
Izjutra 19. aprila 1942,77 jake četničke snage opkolile su i napale štab 4. ba-
taljona, koji se nalazio u školi i zgradama oko škole u s. Čečavi. Tu se
našla i jedna četa Proleterskog bataljona (oko 50 boraca). U štabu se te
noći nalazio komesar bataljona Zivojin Preradović, dok je komandant No-
vak Prodić bio odsutan.78 Partizanske snage su pružile otpor, a kada se
vidjelo da su četnici daleko nadmoćniji pokušale su proboj.
76 Zb. NOR, T-II/3, dok. br. 154.

Prema nekim sjećanjima taj napad ie bio 17. aprila ali se taj datum ne može pri-
hvatiti jer postoji propratno pismo štaba 3. bataljona 4. KNOP odreda od 17. aprila
upućeno Četoju Peuliću Ceti u kom Novak Pivašević, komandant 3. bataljona, piše
Peuliću da pismo koje se nalazi u prilogu odmah uputi u Cečavu gdje se tada nala-
zio štab 4. bataljona. Na poleđini ovog propratnog pisma stoji zabilješka da je pismo
primljeno toga dana u 21,00 časova i da je za Cečavu otpremljeno u 22,30 časova.
Ovaj dokumenat je nađen u potkrovlju kuće Cetoja Peulića poslije rata.
Cetojev sin dao ga je Zahariju Slatincu i sada se kod njega nalazi. To je ujedno i
jedini, do sada otkriveni, dokumenat sa potpisom Novaka Pivaševića.
Iz ovoga proizilazi da je napad na Cečavu mogao da uslijedi 18. ili 19. aprila
ujutru.
78 Prema onome što je autoru monografije ispričao poslije rata Zdravko Pre-
radović Braco, koji je u vrijeme napada četnika bio komesar Cečavske partizanske
čete, on i Živojin, njegov brat, bili su te večeri u školi. K n j i m a je uveče došao
neko od boraca čete ili neko od mještana iz obližnjih Cečavskih zaseoka i pozvao
obojicu na večeru. Bio je u tome jako uporan. Prosto je molio da idu sa njim. Me-
đutim, Zivojin je spremao za idući dan nekakav referat, pa nisu otišli. Zdravko je
u b i j e đ e n da je t a j čovjek čuo za napad i da je pokušao da ih izvuče iz škole. Misli
da je neko na isti način izveo iz škole te večeri komandanta bataljona Novaka Pro-
dića.
Tom prilikom je poginuo 21 partizanski borac, a osam je zarobljeno.
Iz sastava 4. odreda poginulo je šest boraca, a među njima istaknuti parti-
zanski rukovodilac, komesar 4. bataljona, Zivojin Preradović Živo. Zvjer-
ski je tada ubijen sekretar štaba Osman Pobrić.79 Među zarobljenicima
bili su komandir proleterske čete Obrad Košpić i komesar dotadašnje Če-
čavske partizanske čete Zdravko Preradović Braco. Preostali dio partizan-
skih boraca uspio je da se uz borbu izvuče iz četničkog obruča. Najbliža,
Prnjavorska partizanska četa, kada je izjutra čula borbu u Cečavi, pokre-
nula je dio snaga u tom pravcu (udaljenje oko 16 km) i dospjela do pl.
Čavke, ali su se vratili jer je borba već bila prestala.
Pošto jedinice 4. KNOP odreda i Proleterski bataljon nisu činili
snagu dovoljnu za obračun sa četnicima, koji su svakim danom bivali sve
jači, na teren srednje Bosne došao je tzv. Udarni bataljon sa Kozare. Bio
je veoma dobro naoružan, a 20. aprila bio je u Sipragama.. Sa njim je bio
sekretar Oblasnog komiteta K P J za Bosansku krajinu Đuro Pucar Stari.
Na putu za Vijačane, oko Karača, bataljon su žestoko napali četnici. U
borbi koja je trajala cijeli dan Udarni bataljon je imo 15 ranjenih i pet
poginulih boraca.
U međuvremenu, poslije više prevratničkih pokušaja, od prvih dana
aprila, četnici su potpuno ovladali Blatničkom četom (21. aprila), a isto-
vremeno, ili dan kasnije, Rastuškom partizanskom četom. Iza toga, na red
je došla partizanska četa Ljeskove vode. Komesar Kojo Jotić, uz pomoć
Ljube Radića Gedže, jedva se izvukao i preko pl. Ljubića došao u Prnja-
vorsku partizansku četu. Pored Prnjavorske, na terenu Zupe još se držala
samo Crnovrška partizanska četa, koju su noću, 8/9. aprila, napali četnici.
Prvo su napali četnu ambulantu, ali nisu uspjeli. Napad je obnovljen i
21. aprila, opet bezuspješno.
Udarni bataljon, sa komandantom Milošem Siljegovićem krenuo je
odmah po dolasku u Vijačane »na zborove u Lišnju, Potočane, Hrvaćane.-«
Četnici, zabrinuti zbog dolaska Udarnog bataljona, objavili su da će
se u rejonu Stanari — Pojezna na Đurđev dan, 6. maja, spustiti pado-
branom kralj Petar II. Pored većeg broja žitelja iz okolnih sela, tu su se
okupile i jače četničke snage, koje su napali Udarni i Proleterski bata-
ljon. I ovdje su četnici pružili snažan otpor, ali su na kraju prisiljeni na
povlačenje. Iako su narednih dana Proleterski i Udarni bataljon sa dije-
lovima Prnjavorske partizanske čete bili u stalnom pokretu vodeći borbe
sa četnicima, ništa se nije promijenilo. Noću, 12/13. maja, izbio je puč i
u Crnovrškoj partizanskoj četi.80
Drugi ili treći dan poslije izvršenog napada, Novak Prodić je u pratnji par
boraca stigao u Vijačane gdje se nalazio štab odreda. U štabu odreda hladno je
primljen, jor se postavljalo opravdano pitanje gdje se nalazio za vrijeme četničkog
napada. Prodić se na takav stav prema njemu žalio komandiru Prnjavorske parti-
zanske čete, svom poznaniku. Desetak dana zadržao se u Vijačanima a kada je Pro-
leterski bataljon 6. m a j a krenuo na četnike oko pl. K r n j i n a on je krenuo sa njim,
usput se odvojio i vratio u Čečavu. Navodno, tamo se krio desetak i više dana, a
onda se predao četnicima. Jedno vrijeme bio je na sporednim dužnostima a poginuo
je kao komandant Teslićke četničke brigade 1945. godine.
79 Osman Karabegović, K r a j i n a na putevima revolucije, str. 188.

Ista situacija bila je na terenu Vrhovine. Dujko Komljenović se ža-
lio 12. maja da ne može održati Skender-Vakuf sa snagama koje ima. Dan
ranije, četnici su napali partizansku bolnicu u Čemernici. Oko 13. maja
kriza je zahvatila Imljansku partizansku četu. Pred opasnošću od napada,
komandir čete Ilija Slavnić i komesar Petar Gajić krenuli su sa 15 boraca
za Skender-Vakuf.81 Ostali borci u dogovoru sa komandirom i komesarom
ostali su na dotadašnjem terenu. Dan kasnije došao je Rade Radić sa 200
četnika i »preuzeo« ostatak od 90 boraca Imljanske partizanske čete.
Najteže od svega bilo je to što partizanski pokret u tom momentu
nije više imao onakvu podršku stanovništva kakvu je imao do tada. Čet-
nička propaganda je uspjela da poljulja i najjača dotadašnja partizanska
uporišta.82
U situaciji kad se gubila podrška znatnog dijela srpskog stanovni-
štva bilo je dosta razloga da se preostale partizanske snage privremeno
povuku iz srednje Bosne u Bosansku krajinu, dok se situacija ne poboljša.
0 tome je bilo riječi i među rukovodiocima, a među borcima Proleterskog
bataljona, na primjer, bilo je dosta otvorenih zahtjeva. Međutim, autor se
sjeća da je u razgovorima o takvom rješenju, između Danka Mitrova, Đu-
re Pucara i Osmana Karabegovića u osnovnoj školi u selu Vijačanima,
gdje je bio štab 4. odreda, komandant Danko bio energično protiv toga.
Kriza je tako došla u ćorsokak, iz kojeg nije bilo pravog izlaza. Ko-
zarački udarni bataljon, na insistiranje boraca, zbog pomanjkanja municije
1 drugih uslova, izdjejstvovao je odobrenje da se vrati na Kozaru. Iz Vi ja-
čana je krenuo 18. maja83 i u Skender-Vakuf u uzeo oboljelog Dujka Kom-
Ijenovića sa nekoliko desetina boraca iz njegove čete i iz Imljanske par-
tizanske čete Ilije Slavnića i komesara Petra Gajića koji je nekoliko dana
ranije poginuo.
U međuvremenu, srednju Bosnu je pogodio još jedan težak gubitak.
Naime, iz Travnika je noću, 16/17. marta 1942, na slobodnu teritoriju iza-
šla grupa od dvadeset travničkih komunista i simpatizera, među kojima
jo bio travnički komitet K P J sa sekretarom Abidom Lolićem.84 Među nji-
81 A VII, Mikrofilm I R P BH 1/584.

Prema sjećanju Josipa Tvrza Pepija, u toj grupi su bili i: Jovo Lukrecija, Rode
Miljanović, Bogdan Skočajić, Davorin Zekić Koko, Ljuboja Panić, Petar Babić, »Pe-
pa«, Salko Haramandić, Mile Marić »Trubač«, Vladimir Marić, Ljuboja Arsenić, Mi-
hajlo Pušić, Stanoje Makarić, Blagoje Marić, Svetozar Suvajac i Hasan Sojtarić. Na
tom maršu od četničkih zasjeda poginuli su: Petar Gajić, komesar čete — istaknuti
društveno-politički radnik, i Davorin Zekić Koko, a zarobljeni su Bogdan Skočajić,
Ljuboja Panić, Ljuboje Arsenić i Svetozar Suvajac.
Oni koji nisu poginuli ili zarobljeni krenuli su koncem m a j a sa udarnim ko-
zarskim bataljonom za Bosansku krajinu.
83 Sa Udarnim bataljonom iz Prnjavorske partizanske čete tada su krenuli za

Bosansku krajinu Stevo Samardžija i Momir Segić. U toku marša prema Skender-
-Vakufu ovom bataljonu su se pridružile drugarice Desa i Danica /od Teslića ili
Doboja/, čija prezimena nisu zabilježena.
Iz Travnika su tada izašli: Saćir Bektić, Omer Lolić, Ibrahim Lolić, Abdurahman
Šehović, Hodžo Alić, Abdulah Čoškić, Hamdo Begovac, Ejub Ejubović, Mehmed
Stanić-Kulašević, Hasan Sojtarić, Salih Panić, Rifat Sujolažić, Salko Harmandić, Sa-
fet Haznadarević, Rizah Hercegovac, Atif Risović, Ibro Risović, Zahid Korić i Kasim
Buljubašić.
ma su bile i dvije Jevrejke. Ovoj grupi, kao jezgru Travničkog odreda, pri-
dodate je desetak boraca Imljanske partizanske čete. Josip Tvrz Pepi, koji
je bio među pridodatim borcima, sjeća se da su svi zajedno zalogorovali u
»kućaru« Huseina Kovačevića, na tzv. Perli. Tu su ih koncem aprila na-
pali četnici Rade Radića. Grupa je u tom napadu imala nekoliko mrtvih i
zarobljenih. Poslije napada prebacila se u rejon Meokrnja i smjestila u
neku planinsku kolibu. Tu su ih zajedničkim snagama napali žandari iz
Guča Gore i ustaše iz sela Brajkovići i Čukle (oba sela se nalaze istočno od
Travnika, a u blizini Guča Gore). Ova partizanska grupa, već demorali-
sana zatečenim stanjem, a uz to i iznenađena, brzo je dezorganizovana i
razbijena. U tom neprijateljskom napadu ubijena su 23 borca.85
Od 4. odreda vjerna NOP-u ostala je samo Prnjavorska partizanska
četa. Od jednog njenog dijela formiran je proleterski vod, koji je ušao u
Proleterski bataljon. Međutim, ni ona nije sva bila spremna da se bori
protiv četnika, pa je Proleterski bataljon ostao takoreći usamljen, što je
četnicima omogućilo da se još više grupišu i razmahnu.
Borci i komandni sastav, štab 4. odreda, štab Proleterskog bataljona
i članovi Okružnog komiteta K P J za srednju Bosnu, nije jedinstveno gle-
dalo na nastalu situaciju. Dok su štab 4. odreda, Okružni komitet K P J za
srednju Bosnu86 (sekretar Milan Radman) i štab Proleterskog bataljona na
zajedničkom sastanku, održanom na Previji 29. maja 1942, bili su za to da
se ostane na terenu srednje Bosne i sačeka dolazak novih snaga, koje je
sekretar Oblasnog komiteta K P J za Bosansku krajinu Đuro Pucar pri od-
lasku sa Udarnim bataljonom obećao, niži komandni kadar i borci bataljona
insistirali su na napuštanju ovog terena. To je na kraju i usvojeno. Vojno
i partijsko rukovodstvo sa terena srednje Bosne riješilo je zbog toga da se
razbiju po grupama (Kotorvaroška, Krnjinska, Crnovrška i Motajička) i
da djejstvuju kao gerilci.
Proleterski bataljon je odlučio da se probije na Kozaru. Ne znajući
da se na Kozaru priprema velika neprijateljska ofanziva i da na liniji
Klašnice — Bosanska Gradiška već postoje jake neprijateljske snage, kre-
nuo je tim najriskantnijim pravcem od Vijačana, preko Otpočivaljke za
r. Vrbas, da bi se odatle, preko Lijevča polja, prebacio za Kozaru.
Kada se prebacivanjem jednog dijela boraca u Lijevče polje i izvi-
đanjem ustanovilo da je neprijatelj, koji se pripremao za kozarsku ofan-
zivu, već zaposjeo komunikaciju Bosanska Gradiška — Banjaluka i da se
tim pravcem ne može probiti na Kozaru, Proleterski bataljon se vratio na
Ctpočivaljku. Tu se ponovo sastao sa štabom 4. odreda. Nakon dva dana
(7. juna) ove snage kojima su se priključile Crnovrška i Motajička geril-

Među poginulim prepoznati su: Ibrahim i Atif Risović, Abid Lolić, Miloš Milano-
vić, Ljubo Božić, Jovan Đukarić, Dušan Stiglić, Branko Mišić, Mile Skaljov i Perica
Kaladžić. Trinaest ih nije identifikovano. Zarobljeni su Abdurahman Sehović, Mujo
Gavranović i Niko Slavnić, koji su predati prijekom ustaškom sudu.
86 A VII, Mikrofilm, I R P BH 1/632.
Novi Okružni komitet K P J za srednju Bosnu formiran je 2. m a j a 1942, u sastavu:
Milan Radman, sekretar; Miloš Glišić, Zaga Umićević i Đoko Perović /Skoj/ kao
članovi.
ska grupa, krenule su ka selima oko pl. Motajice. Iako su im jake četničke
snage bile »za petama«, pristupilo se odluci, donijetoj u Otpočivaljki, da
se napadne neprijateljsko uporište Donja Lepenica kod Srpca.
Srednjobosanski četnici, koji su već imali potpisane sporazume sa
vlastima NDH o zajedničkoj borbi protiv partizana, uz sadjejstvo Nije-
maca i ustaša, napali su 8. juna Proleterski bataljon i u višečasovnoj borbi
nanijeli mu teške gubitke od 113 mrtvih i dosta zarobljenih. Medu za-
robljenima bio je i komandant Proleterskog bataljona Zdravko Celar, koga
su četnici strijeljali 9. juna u selu Rakovac. Komesar bataljona, Esad Mi-
džić, uspio je da se probije, ali su ga kada je zapadno od pl. Cemernice
pokušavao da pređe r. Vrbas, uhvatili četnici i ustupili ustašama za dva san-
duka municije. Danko Mitrov, komandant 4. KNOP odreda, koji je poslije
izgubljene borbe na Motajici krenuo sam na jug, u susret pomoći koju je
očekivao, poginuo je od četničke zasjede u rejonu Srđevići.
Ostatak Proleterskog bataljona prebacio se noću 13/14. juna preko
r. Save u Slavoniju.87 Na terenu pl. Motajice ostali su neko vrijeme kome-
sar 4. odreda Vojo Stupar i organizacioni sekretar Okružnog komiteta Za-
ga Umićević sa manjom grupom boraca.
Poslije poraza proletera na Motajici rasuo se i veći dio Prnjavorske
partizanske čete. Drugi dio, pod komandom Novaka Pivaševića, još je
držao položaje na padinama pl. Ljubića, oko s. Kremne. Njega su 12. juna
napale dvije domobranske i jedna legionarska satnija, ojačani sa 30 ustaša
Pripremne ustaške bojne iz Prnjavora. Ovaj dio Prnjavorske čete pružio
je neprijatelju snažan otpor, pri čemu su ubili dva, a ranili 11 neprijatelj-
skih vojnika.88
Dok se vodila borba između dijela Prnjavorske partizanske čete i ove
tri neprijateljske satnije, Rade Radić, tada komandant Borjanskog četnič-
kog odreda, nalazio se u kući dr Ljubomira Milića u Prnjavoru, zajedno sa
jednim njemačkim oficirom, izvjesnim fon Bilom. Oni su odatle upravljali
akcijom na ovu posljednju regularnu jedinicu odreda. Taj dio čete, zaje-
dno sa Novakom Pivaševićem, zarobili su Radićevi četnici koji su im došli
iza leđa. Time je potpuno razbijen i 4. KNOP odred, koji je prilikom for-
miranja, početkom februara 1942, imao četiri bataljona sa 12 četa, naoru-
žanih sa 1750 pušaka, 25 puškomi trai jeza, 7 teških mitraljeza i minobaca-
čem.89 U tom rascjepu, četnici su, prema onome što su kasnije iznosili,
ubili 40 najistaknutijih partizanskih rukovodilaca. Sem članova Okružnog
komiteta K P J za srednju Bosnu, stradali su politički komesari, bataljona i
četa, rukovodioci Skoja, članovi K P J i mnogi pozadinski radnici na terenu.
Pobili su one koji su među prvima započeli borbu protiv okupatorsko-usta-
ške tiranije, da bi se zatim udružili sa onima koji su svoje protivnice, bez
obzira kojem su narodu ili narodnosti pripadali, nemilosrdno jali, str-
moglavljivali u provalije bez dna, bacali u duboke rijeke ili ih siali u logo-
re da bi ih tamo gušili u plinskim komorama ili žive bacali u oganj.
87 A VII, NDH, kut. 172, br. reg. 21—4—1.

Prema ovom dokumentu ostaci proleterskog bataljona prebačeni su 14. juna oko
03,00 časa kod mjesta Crnački most. Ustaše su tom prilikom uhvatile dvojicu pro-
letera, Rudolfa Roju iz Drvara i Ahmeta Basarića iz Stoca, koji su bili »goli i bez
oružja«.
88 A VII, NDH, kut. 196, br. reg. 46/1.
89 AVII, NOB, mikrofilm I R P BH 1/382.
Dok su se borili piotiv partizana i težili da za sebe pridobiju srpski
dio stanovništva, četnici su nastupali sa parolom da će nastaviti borbu
protiv ustaša, ali da u interesu »srpskog naroda« neće voditi borbu protiv
Nijemaca, jer su oni još uvijek jaki i da je vođenje borbe na dva fronta
istovremeno neizvodljivo i nemoguće.
Ali, ovo obećanje su pogazili prije nego što su ostvarili prevlast.
Četničke vođe iz zapadne i srednje Bosne su, jedan po jedan, po direktivi
Draže Mihajlovića, počeli sa ustašama i ustaškom vlasti da sklapaju sepa-
ratne pismene sporazume. Prvo je to uradio Drenović, 27. aprila u Mrko-
njić-Gradu. Zatim, Marčetić i Drenović 15. maja, Tešanović 23. maja i,
na kraju, Rade Radić, 9. juna 1942. u Banjaluci.
Osnovno u svim tim sporazumima bilo je priznavanje i prihvatanje
»vrhovništva Nezavisne Države Hrvatske« i zajednička borba protiv parti-
zana. Vidno mjesto zauzimalo je i materijalno obezbjeđivanje četnika
municijom prilikom zajedničkih borbi protiv partizana. Četnici su bili
spremni da polože i zakletvu na lojalnost i vjernost ustaškoj državi i Pa-
veliću ako se to od njih bude tražilo. Potpisivanje sporazuma i njihov
sadržaj krio se od stanovništva.
Poslije svakog potpisanog ugovora uslijedilo je i zajedničko fotogra-
fisanje pregovarača i potpisnika sporazuma. Jednu takvu fotografiju, sni-
mljenu 15. maja u Banjaluci dostavile su pristalice NOP-a štabu 4. odreda.
Sef agitpropa Vilko Vinterhalter umnožio je tu fotografiju, pa je ona tako
dospjela u mnoge ruke. Fotografija na kojoj su prepoznati četnici sa ustaša-
ma izazvala je veliko zaprepašćenje, pogotovo što se među fotografisa-
nima nalazio i izvjesni Đelić, koji je početkom maja 1942, kraj rijeke
Vrbanje zaklao episkopa Platona i protu Subotića, pri čemu ga je neki od
ove dvojice, braneći se, dobro ozlijedio.
Potpisivanje pakta i fotografisanje sa ustašama u Banjaluci samo
nekoliko mjeseci nakon teškog ustaškog zločina u Sargovcu i okolnim seli-
ma uz Banjaluku, kao i masakra srpskog dijela stanovništva u tzv. uskrš-
njoj ofanzivi (aprila mjeseca) oko Kotor-Varoša, naišlo je kod naroda na
osudu. Rade Radić se već 21. juna zbog toga žali obavještajnom oficiru
4. pješadijske divizije NDH (Doboj) poručniku Stjepanu Kovačeviću, koji
je prisustvovao sastanku četničkih komandanata u Jošavci: »Narod, nas,
a posebno mene žestoko napada zbog napravljenih sporazuma.«90
Na drugoj strani ustaška NDH ovaj razdor u ustaničkim redovima i
izdaju NOB od strane četnika iskoristila je, između ostalog, i za nastavak
90 AVII, NDH, kut. 101, br. reg. 2/4—1.
Iz ovog dokumenta se vidi da su noću 19/20. juna četnici opkolili i teško, u obje
noge, ranili Milana Radmana sekretara OK K P J za srednju Bosnu. Kada su mu se
četnici približili misleći da je mrtav, on se naglo pridigao i iz pištolja ubio dva čet-
nika.
planirane politike genocida i efikasnijeg uništavanja protivnika ustaškog
režima. To najbolje ilustruje saopštenje Zapovjedništva banjalučkog zdruga
od 18. maja 1942. da sabirni i radni logor Jasenovac može da primi »ne-
ograničeni broj osoba.«91 Iz ovog saopštenja nije teško sagledati buduću
ulogu Jasenovca, u kojem će na stravičan način nestati preko 700.000 J u -
goslovena.92
Pošto su se obezbijedili sklopljenim ugovorima sa ustaškom drža-
vom o saradnji, srednjobosanski četnici su pristupili svom organizovanju.
Od dotadanjih četničkih grupa, bataljona i odreda formirana su dva
četnička odreda »Obilić« (komandant Lazo Tešanović), koji je zauzimao
prostoriju oko Kotor-Varoša, Skender-Vakuf a i Banjaluke i »Borjanski
vojnočetnički odred« (komandant Rade Radić), kome je pripao ostali dio od
partizanskih jedinica oslobođene srednjobosanske teritorije. Formiran je
i štab bosanskih četničkih odreda pod čiju komandu su ušli četnički odredi
iz istočne Bosne: Zenički, Ozrenski i Trebavski, iz srednje Bosne Borje i
Obilić, iz zapadne Bosne Manjača, Kočić i Gvozdeni. Za komandanta je
naimenovan Rade Radić, koji je zadržao i komandni položaj u Borjan-
skom četničkom odredu. Gladan vlasti, upinjao se da pod svoju komandu
stavi sve četničke odrede u Bosni.
Osnovne postavke sporazuma sa ustašama četnici su ispunjavali. Kao
ustaški »suborci« krenuli su u avgustu ka Manjači, da bi se sa Nijemcima
i pripadnicima oružanih snaga NDH borili protiv proleterskih brigada i
partizanskih brigada Bosanske krajine (prve i druge krajiške). Autor koji
je tada bio u 2. bataljonu 2. krajiške brigade, sjeća se kako je nekoliko
puta sa Grčke Gradine posmatrao nastupanje neprijatelja. Sa linije Pajtos
— Klisina Nijemci su uvijek bili grupisani u središtu, duž komunikacije
Han Kola — Sitnica. Na njihovom desnom krilu bili su četnici, a na lije-
vom oružane jedinice NDH. Prvi su morali da se veru preko brda i kame-
njara, a jedinice NDH uz to i kroz šumu. Na tom zadatku četnici su ostali
osamnaest dana. Bili su iz Trebavskog, Ozrenskog, Borjanskog i odreda
Obilić, uz puno učešće i četničkih odreda Manjače, Kočić i Gvozdeni. Po-
stoje dokumenta da su za to vrijeme primali sljedovanje hrane iz njemač-
kih magacina. Oni su im davali i municiju, a sljedovale su ih i dnevnice,
koje su im davale oružane snage NDH.
Ispunjavajući svoje obaveze prema NDH četnici su, istovremeno
na terenu proganjali sve one koji su do puča bili u partizanskim jedini-
cama ili simpatizeri NOB-a. Za njih su, po ugledu na ustaše, organizovali
i koncentracioni logor u s. Karaču. Novaka Pivaševića i Miloša Dujića, kao
najistaknutije partizanske rukovodioce, jednostavno su avgusta 1942, ubili.
Bili su vrlo osjetljivi na sve aktivnosti partizanskih gerilskih grupa koje su
poslije raspada 4. odreda ostale na terenu. Ponovna pojava partizanske
grupe Voje Stupara oko Motajice, avgusta 1942, i oslobađanje Kobaša iza-

92 Lordan Zafranović, Dokumentarni film »Krv i pepeo Jasenovca« i Jože Hor-
vat i Zdenko Stambuk, Dokumenta o protunarodnom radu i zločinima jednog dijela
katoličkog klera, Zagreb 1946. godine.
Prema svjedočenju jednog od komandanata logora župnika-ustaše Miroslava
Filipovića, žene i djevojke koje su radi likvidacije dopremane na mjesto zvano Gra-
dina, prethodno su, po naređenju ustaša, silovali grobari.
zvali su paničnu reakciju. Djejstvo ove grupe i grupe Mile Trkulje u Vrho-
vini, sa kojom se 2. bataljon 2. krajiške brigade susreo kod Gostilja, po-
slije prvog oslobađanja Jajca 1942. godine,93 bilo je očiti dokaz da četnička
prevlast u srednjoj Bosni nije bila ni čvrsta ni dugovječna. Pogotovu ako
se ima u vidu da su ove partizanske grupe (ona oko Motajice u međuvre-
menu pošto je porasla, proglasila se 1. četom 4. KNOP odreda »Novak Pi-
vašević« čime je nastavljen kontinuitet postojanja 4. odreda) ponovo na-
ilazile na sve veću podršku naroda. Četnici su ubrzo prokockali početno
povjerenje većine stanovnika svojim učešćem zajedno sa ustašama i Ni-
jemcima u borbama protiv partizanskih jedinica, odlaskom četnika u gra-
dove i davanjem ustaškoj tzv. NDH raznih ekonomskih ustupaka. Izgubili
su kod naroda svojim međusobnim odnosima u kojima je vladala samovo-
lja. (Kad treba da se dobij a šećer Vlado Vinčić kaže da njegov sektor pri-
pada Radi Radiću, a kad treba da ide u pokret protiv partizana onda kaže
da pripada Nikoli Forkapi — žalio se na jednom sastanku Rade Radić).
Neke četničke jedinice su zavele bile carinu poreze i namete što je podsti-
calo korupciju.
Evo šta o tome kaže četnički p. poručnik Luka Đukanović, pripadnik
srednjobosanskih četničkih jedinica:
»Izuzev malog broja komandanata u bosanskim četničkim
odredima svi ostali podređeni su svojim ličnim interesima
i pretjeranim a m b i c i j a m a . . . te su u tu svrhu ograničili sva-
ki nekakve svoje sektore i proglasili se c a r e v i m a . . . naturili
su bijednom ali poštenom srpskom narodu veće dažbine ne-
go što su to u svoje vrijeme naturale turske dahije Beo-
gradskom pašaluku« 94
Četnički komandanti su pravili neshvatljive ispade jedan prema dru-

gome. Nije u tome bio pošteđen ni komandant Bosanskih četničkih odreda
Rade Radić.95 Posebno rivalstvo razvilo se između domaćih četničkih vođa
i Dražinih oficira, kada su počeli da pristižu na teren srednje Bosne.95a
93 Ilija Slavnić i Stevo Samardžija, koji su tada bili u 2. bataljonu 2. krajiške
NOU brigade, sreli su se oko Ponira i Gostilja /rejon između J a j c a i Travnika/ sa

Milom Trkuljom, Ljubojem Panićem, Ljubojem Arsenićem i Nikolom Marićem. Sva
četvorica su bili naoružani i kao gerilska grupa djelovali na četničkom terenu oko
Kotor-Varoša.
94 A VII, ČA, kut. br. 205, br. reg. 12/1—3.
95 A VII, CA, kut. br. 233, br. reg. 3/11—9.
Na četničkoj konferenciji u Kulašima 2. i 3. m a j a 1943. godine kritikovan je Vuka-

šin Marčetić zbog pisma koje je svojevremeno poslao komandantu Bosanskih čet-
ničkih odreda Radi Radiću. Citirana je posljednja rečenica. Ovo pismo zajedno sa
ostalom četničkom arhivom zarobila je bila 14. brigada u Jošavci. Stab brigade je
to pismo pročitao. U tom pismu Marčetić je zbog neke Radićeve izjave pisao Radi
Radiću da on laže, a onda je nastavio » . . . uostalom ko je god mene do sada za-
je ja sam njega preko prebacio«.
95a u jedinicama, pod četničkom komandom Zapadna Bosna /Srednjobosanski
i Krajiški četnički korpus/, do konca 1944. godine registrovani su slijedeći aktivni
oficiri bivše jugoslavenske vojske, sa činovima od potporučnika do pukovnika: Alek-
sandar Aranđelović, Marko Črljenica, Luka Đukanović, R a j k o Filipović, Ilija J e v -
tić, Jovan Mandić, Marko Martinović, Vasilije Marović, izvjesni Mihajlović, Marko
Mrđenović, Ilija Mikašinović, Radomir Mirić, Borislav Mitranović Bora, Manojlo
Pejić, Đuro Popović, izvjesni Pupavac, Milo' Vitorović, Slavko Vranješević, Bogdan
Vujačić i Sergije Zivanović.
DOLAZAK PROLETERA I OBNAVLJANJE 4. KNOP ODREDA
Iako srednja Bosna nikada nije bila potpuno pod vlašću četnika, glav-
ni preokret u korist NOB-a nastao je prodorom Prve proleterske divizije
u srednju Bosnu koncem 1942. godine, praćen sinhronizovanim djejstvima
vojnog i partijskog rukovodstva Bosanske krajine.
Oblasni Komitet K P J i Operativni štab za Bosansku krajinu prije
pokreta proleterske divizije uputili su na teren Ko tor-Varoša Iliju Slav-
nića a potom su štabu Prve proleterske divizije pridodali izvjestan broj
boraca, vojnih starješina i političkih radnika sa terena srednje Bosne koji
su od maja mjeseca bili u jedinicama Bosanske krajine: Jedni su se Pro-
leterskoj diviziji priključili u Jajcu (Duško Josipović, Đoko Perović i Mile
Trkulja) a drugi u rejonu s. Sitnica na Manjači (Josip Tvrz Pepi, Vladimir
Marić, Vukan Trivić, Milenko Gajić i Galib Fazlić). Svi su oni važili kao
dobri poznavaoci srednjobosanskih prilika i ljudi i kao takvi služili štabo-
vima Prve proleterske kao neka vrsta savjetnika, i nosioci poruka, a po
potrebi koristili su kao borci i vodiči.
Popularnost proletera, kombinovana sa povratkom na teren sred-
nje Bosne njenih ranijih boraca i rukovodioca doprinijela je da vijesti o
nastupanju Prve proleterske divizije idu daleko ispred nje, unoseći ra-
dost u većinu ranijih ustaničkih područja i većinu ostalog naroda srednje
Bosne. To najrječitije potvrđuju grupe pristalica NOP-a koje, pored toga,
što su na razne načine ometale okupljanje i upućivanje četnika u borbu
protiv proletera (prezirući opasnosti koje su im prijetile) kretale i po dva-
desetak kilometara daleko njima u susret. U Zupi su to činile grupe pri-
stalica NOP-a iz sela Strpci, Kremna, Vijačani, Otpočivaljka i si. Grupa
Voje Stupara krenula je u susret proleterima iz Lijevča polja.
Četnici iako su pokušali, nigdje proleterima nisu mogli pružiti oz-
biljniji otpor svuda su bili poraženi. U četnike se uvukla nesigurnost i
strah. Proleteri su sa izvjesnom lakoćom (izuzev Teslića) oslobodili Kotor-
-Varoš, Žepče, Teslić i Prnjavor. Time su zadobili ne samo bogat plijen
nego i još više uzdigli svoju popularnost i ugled.
Ono što je na srpski dio srednjobosanskog stanovništva pored nave-
denog ostavljalo poseban utisak, ono što ih je isto tako privlačilo prolete-
rima bili su pravoslavni sveštenici koji su se nalazili u proleterskim redo-
vima. Pošto se narod uvjerio preko ranijih crkvenih »pjevčika« da se
radi o pravim sveštenicima koji su imali odgovarajuće svešteničke odežde
i najpotrebnije crkvene knjige96 narod je to iskoristio da uz otvaranje crka-
96 Crkvenu knjigu tzv. J e v a n đ e l j e koja je bila specijalno ukrašena i skupo-
cjena, zajedno sa ručnim krstom, vlasništvo crkve u Branešcima, našli su u istoime-
nom selu i sa tim se služili.
va i obavljanja u njima crkvenih službi izvrši krštenje djece i vjenčanje
bračnih parova. Bio je to smišljen i dobro povučen potez štaba 1. prole-
terske divizije, koji je na četničku propagandu da su partizani protiv vje-
re i boga odgovorio na najbolji mogući način.
Neuspjeh da se spriječi prodor proletera u srednju Bosnu, osloba-
đanje od strane proleterskih jedinica pomenutih mjesta, njihova organi-
zacija i nastup u šta treba uključiti i korištenje sveštenika dovelo je do
toga da su sada i četnici napuštani i od strane svojih nekadašnjih prista-
lica. Postali su obeshrabreni i podložni predaji i osipanju.
U proleterske jedinice u roku od mjesec dana stupilo je oko 700 bo-
raca, najviše sa terena Prnjavora. Dosta ih je sobom donijelo pušku a
poneko i puškomitraljez.
U međuvremenu koncem decembra i početkom januara 1943. godi-
ne na teren srednje Bosne stigla je i grupa od 22 borca i rukovodioca iz
Bosanske krajine. Među njima su bili Safet Fejzić, Stevo Samardžija, Mo-
mir Kapor, Petar Petrović, Marko Stokić, Nenad Krajišnik, Nedeljko Pav-
lović, Nenad Gavrić, Mile Marić, Savo Miljić, Milorad Verić, Živka Kukolj,
Luka Radetić na čelu sa Šefketom Maglaj lićem Mirkom, delegatom obla-
snog komiteta K P J za Bosansku krajinu sa zadatkom da na terenu srednje
Bosne ponovo formira 4. KNOP odred.
Na terenu srednje Bosne ponovo su se našli oni koje smo pomenuli a
koji su se vratili iz Bosanske krajine sa onima koji su od puča pa nadalje
na razne načine uspjeli da se održe na terenu srednje Bosne, od kojih da
pomenemo Voju Stupara, Savu Čerekovića, Vida Nježića, Ljubu Jankovića,
Adema Hercegovca, Vasu Petrića, Ljuboja Panića, Ljuboja Arsenića, Edhe-
ma Pobrića, Koju Jotića, Spasoju Marjanovića, Veljka Šipku, Ljubu Man-
dića, Predraga Vidovića Pendu, Ljubu Jovičića, Ljubu Božića, Rajka Du-
kića i dr.
Nekadašnji i novi borci srednje Bosne koristeći prisustvo 1. prole-
terske divizije počeli su sa okupljanjem oko ovih svojih rukovodećih ljudi.
Počele su da se oformljuju ranije partizanske čete Crnovrška, Imljanska,
Prnjavorska. Neka dokumenta pominju i četu Voje Stupara, razne koman-
de mjesta i si. Oni su svi bili naoružani. Uz to mještani sela Štrpci uz po-
moć nekoliko četnika drugi dan poslije oslobođenja Prnjavora, razoružali
su domobransku satniju koja je stacionirala u s. Glogovcu. Četnici su bili
zaplanirali da to oružje sa ljudima koji su do tog oružja došli odvuku se-
bi, ali je to uz pomoć Milana Mazalice iz s. Strpci spriječeno. Akcijom
Mazalice i nekih partizanskih rukovodioca isa terena Prnjavora 1. prole-
terskoj diviziji obezbijeđeno je još oko 70 pušaka, 5'—6 puškomitraljeza
i nekoliko automata.
Ovakvom razvoju događaja i velikom prilivu novih boraca u jedinice
1. proleterske divizije mnogo su doprinijeli borci i pozadinski radnici ra-
nijeg 4. KNOP odreda koji su ostali vjerni NOB-u, i to kako oni koji se čet-
nicima nisu predali, već su se sve vrijeme od puča na ovaj ili onaj način
protiv njih borili, tako i oni koji su nemajući drugog izlaza, ulazili u čet-
ničke jedinice ili njihove pozadinske ustanove i iznutra ih podrivali, oče-
kujući pogodan trenutak da se sa oružjem u ruci okrenu protiv njih. Voj-
nim i političkim djelovanjem proletera i domaćih kadrova sa terena opet
su oživjele ćelije K P J , AFŽ-a, Skoja. U Kotor-Varošu i Prnjavoru formi-
4 Četrnaesta srednjobosanska brigada 49
rani su sreski komiteti K P J i Skoja, kao i druge institucije narodne vlasti
(komande mjesta i si.). Srednja Bosna je ponovo bila na dobrom putu da
ubrzano krene putevima narodnooslobodilačke borbe.
Takav polet uveliko je usporila četvrta neprijateljska ofanziva jer
je 1. proleterska divizija morala zbog situacije na drugim frontovima da
napušta i srednju Bosnu, ostavljajući za sobom nezaboravne utiske i čvr-
stu vjeru u pobjedu.
Stab 1. proleterske divizije, na čelu sa Kočom Popovićem i Fićom

Kljajićem, i Opunomoćstvo OK za srednju Bosnu održali su u s. Siprage.
prije pokreta 1. proleterske, sastanak u vezi sa formiranjem partizanskog
odreda koji će ostati na terenu. Na osnovu zaključaka sa tog sastanka
štab 1. proleterske divizije naredio je svojim potčinjenim jedinicama da
za formiranje odreda izdvoje dio ljudstva sa terena srednje Bosne, da sa
njima pošalju određeni broj pušaka i puškomitraljeza, 97 što je za formi-
ranje odreda bilo presudno.
Od ljudstva i naoružanja koje je dala 1. proleterska i ljudstva i oru-
žja koje je bilo okupljeno van jedinica divizije, 3. februara 1943, u s.
Siprage, formirani su, odnosno obnovljeni 4. KNOP odred98 i ostala par-
tijska rukovodstva na terenu.
Odred je imao dva bataljona. Prvi bataljon su sačinjavali borci sa
terena Imljani — Korićani — Skender-Vakuf — Siprage — Kotor-Varoš
i Banjaluka. Imao je 172 borca, 166 pušaka, 5 puškomitraljeza i automat.
Za komandanta bataljona postavljen je Ilija Slavnić, a za komesara Mo-
mir Kapor. Drugi bataljon je bio sastavljen od boraca iz Župe (Prnjavora,
Teslića i okoline). Imao je 212 boraca, naoružanih sa 200 pušaka, 10 pu-
škomitraljeza, talijanskom »bredom«, minobacačem i automatom. Koman-
dant bataljona postao je Savo Čereković, a komesar Ljubo Božić.
Za komandanta odreda imenovan je Stevo Samardžija, a za kome-
sara Vojo Stupar. Zamjenik komandanta bio je komandant 1. bataljona
Slavnić, pomoćnik političkog komesara Ad em Hercegovac, obavještajni
oficir Đoko Perović, a referent saniteta Hajro Kulenović.
Komandni kadar po četama i vodovima činilo je ljudstvo pristiglo
sa Sefketom Maglajlićem iz Bosanske krajine, kao i komandni kadar koji
je uspio da se sačuva na terenu a koji je pokazao odanost NOB-u.
U obnovljenom 4. KNOP odredu, izuzev 1. bataljona, borci su bili
uglavnom mlađi ljudi, koji nisu služili vojsku i koji su još bili neiskusni
za borbu. Bili su, uz to, slabo obučeni i odjeveni. Slaba civilna odjeća u
kojoj su pristupili u odred oni iz okoline Prnjavora (Župa) nije odgovarala
surovim zimskim uslovima oko ogranaka pl. Vlašića, gdje je odred for-
miran.
Osjećala se potreba da se ovaj mladi i još neiskusni odred osloni,
bar neko vrijeme, na neku jaču i iskusniju partizansku jedinicu. Ohra-
brio ga je u tom pogledu štab 1. proleterske divizije, koji je odlučio da na

98 A VII, NOB, kut. 1626, br. reg. 1/1—30.
terenu srednje Bosne ostavi svoju bolnicu sa ranjenicima. Za zaštitu bol-
nice ostavljen je jedan proleterski bataljon. Odred, proleterski bataljon i
bolnica trebalo je da budu pod komandom načelnika štaba 1. proleterske
brigade Miladina Ivanovića. Odredu je to u potpunosti odgovaralo. Novo
rukovodstvo je počelo da djeluje, pa je 2. bataljon odreda odmah pokrenut
u pravcu Prnjavora. Međutim, po naređenju Vrhovnog štaba," ova bol-
nica, koja je bila u selu Zlo varici — Vlatkovići i ovaj proleterski bataljon
1. proleterske divizije, zajedno sa I vano vičem, morali su 8. februara da
krenu za selo Baljvine, na rijeci Vrbasu, a odatle za Mrkonjić-Grad. Od
ovih sela, preko Skender-Vakufa do Mrkonjića, ranjenike i bolesnike
1. proleterske divizije nosili su borci 1. bataljona odreda. Dok su bili na
putu za Mrkonjić-Grad, 2. bataljon odreda držao je mostobran u rejonu
sela Baljvina, izviđao i imao sukobe sa četnicima od pravca Bočca. Prvi
bataljon se vratio 12. februara. On i 3. četa 2. bataljona krenuli su 13. fe-
bruara sa štabom odreda za Skender-Vakuf. Odmah po izlasku iz Čemer-
nice, ispred Skender-Vakufa, dočekala ih je grupa od oko 120 četnika. Dio
ove partizanske grupe, koji je ubačen u borbu, u jednom nezadrživom na-
padu natjerao je četnike u bjekstvo i odred je ponovo ušao u Skender-
-Vakuf. Prvi bataljon je pomjeren 16. februara prema Golom Brdu i s.
Grabovici, radi kontrole pravca prema Obodniku i Kotor-Varošu, i lakše
ishrane. Uveče, istog dana, stižu dijelovi 1. krajiške brigade u Skenđer-
-Vakuf.
Sedamnaestog februara i 2. bataljon odreda upućen je prema dolini
rijeke Vrbanje, s tim da se smjesti u selu Maljava. Narednog dana dio
snaga 1. bataljona spustio se prema komunikaciji Siprage •— Obodnik.
Četnički dijelovi napali su borce 3. čete 1. bataljona sa boka i zarobili dva
druga, jednu drugaricu i četnu kuhinju. Jednog od zarobljenih odmah su
ubili. Zatim su dva voda 3. čete potisli četnike i oteli im teški mitraljez,
jednog konja i neko brašno. Istog dana, 1. četa 1. bataljona, koja se nala-
zila u selu Mirkovići, zarobila je 7 četnika od onih koji su bježali pred
borcima 3. čete.
Četnici su odstupali preko r. Vrbanje prema selu Maljavoj, gdje je
već bio 2. bataljon odreda. Vidjevši da se tamo nalaze partizani, četnici su
se vratili preko Vrbanje nazad. To su radili, gazeći hladnu rijeku neko-
liko puta, ali 2. bataljon, uslijed guste magle, nije vidio te pokrete. Kad
su četnici po treći put prešli rijeku i krenuli prema njihovim položajima,
a magla se digla, došlo je do borbe u kojoj su borci 2. bataljona razbili
četnike i oteli im zarobljenog druga i drugaricu iz 1. bataljona odreda.
Uz to su zarobili još četiri četnika. Iz 2. bataljona je poginuo Mile Neima-
rović, rodom iz Prnjavora. Tako je ometen pokret srednjobosanskih čet-
nika koji su, po naređenju Nijemaca, bili krenuli preko Vrbasa na komu-
nikaciju Čađavica •— Ključ. 100
Zbog intervencije jačih neprijateljskih snaga iz Kotor-Varoša, jedi-
nice 1. krajiške brigade odstupile su iz Skender-Vakufa. Uz to ona je došla
sa većim brojem težih bolesnika, za koje se u štabu nije znalo od čega
boluju. Računalo se da se radi o nekoj težoj prehladi. Ovakvo stanje na-
99 Faksimil depeše Vrhovnog komandanta objavljen u listu POLITIKA od

12. septembra 1978. godine, str. 10.
too a VII, CA, kut. 233, br. reg. 19/10.
4'
51
metalo je potrebu za odmorom i boljom ishranom. Pretpostavljalo se da se
to može najbolje obezbijediti u rejonu sela Vijačani — Šarinci, kod Prnja-
vora, pa su brigada i odred krenuli u tom pravcu. Usput su na nekoliko
mjesta razbili četnike i 26. februara, u zoru, 2. bataljon odreda stigao je u
Vi jačane, kod crkve. Tamo je zarobio tri četnika i iz zatvora oslobodio de-
set svojih ranijih boraca, koji su u međuvremenu dezertirali i dospjeli u
četnički zatvor.101
Neprijateljske snage koje su došle od pravca Čelinca napale su
27. februara snage 1. brigade i 1. bataljona odreda oko Reljevca. Tukla je
i neprijateljska artiljerija. Osjećalo se da mogu uslijediti veći pokreti čet-
nika i oružanih snaga NDH od Prnjavora i sa drugih strana, pa se u zoru
28. februara krenulo u pravcu Čečave i pl. Čavke. Kolona sa nosilima, na
kojima su bili ranjenici, bila je još duža. Usput je uglavnom zbog loše is-
hrane i smještaja u Vrhovini iz 2. bataljona dezertiralo, oko 80 boraca.
Bio je to možda najteži trenutak za štab 4. odreda, jer je toga jutra
ostao bez četvrtine ljudstva. Među njima je bilo i starih, prekaljenih bo-
raca. Odnijeli su i jedan puškomitraljez.102 Ostatak odreda je toga jutra
postrojen, a borcima je govorio Vojo Stupar. Komandant odreda se sjeća
da je komesar govorio o tome kako odred očekuju još veće teškoće — slabija
hrana i slabiji smještaj, da se rat ne može dobiti lako, da se mora izdržati,
pa ako neko to ne može, onda je pošteno da to javno kaže, sada, ovdje.
Neće mu niko zamjeriti neka ide kući, a rat će nastaviti oni koji neće da
pokleknu pred teškoćama . . .
Niko iz stroja nije izašao. Razumijevanje, veliku podršku i pomoć u
sređivanju stanja u odredu pružio je i sekretar opunomoćstva Okružnog
komiteta K P J za srednju Bosnu Sefket Maglajlić, članovi OK Zaga Umi-
ćević, Duško Josipović, Pero Kulundžija i ostali političko-partijski radnici
koji su se nalazili u odredu od njegovog formiranja. Svesrdnu pomoć pru-
žio je i štab 1. krajiške, na čelu sa Vojom Todorovićem i Mlađom Mari-
nom, kao i Ratko Vujović Čoče, delegat štaba korpusa. Podršku, ali i veću
obavezu, u tim trenucima davalo je odredu prisustvo uglednih, a dijelom
i po godinama starijih ličnosti. Među njima su bili: Marija Mažar, Mara
Mitrov, Boško Hadžić, Zaga Stjepanović, učiteljica iz Teslića, Vuka i Bran-
ko Gnjatović iz Sipraga, Stoj an Radomirović iz Vi jačana, Savo Vasić iz
Čečave, Veselin Mandrapa Bata, rodom iz Mostara trgovac iz Teslića, Mi-
hajlo Pavlović, Nikola Dukić, Đorđe Bundalo, Dujo Ivezić, Vid Đenić, Sre-
doje Đukarić, kao i tri doratna predsjednika opština: Ljubo Janković iz
Potočana, Vid Nježić iz Vijačana i Vaso Petrić iz Maslovara.
Da se kriza prebrodi doprinosili su, svojim nepokolebljivim drža-
njem, pored iskusnijih boraca koji su bili na funkcijama, i ugledniji sta-
riji borci, kao: Marko Đurić, Miloja Gavrić, Vasko Modić (trgovac), svi iz
Vijačana, a i drugarice, među kojima su najaktivnije bile Živka Kukolj,.
Jovanka Crnomarković, Viktorija Petrić, Nada Mažar, Milena Milosavlje-
vić, Zorica Radić. Energija i izdržljivost mladih bila je protkana mudro-
šću i iskustvom starijih, viđenijih i uglednijih.
101 Dezerterima su se nazivali borci koji, iz bilo kojih razloga, nisu mogli da
podnose teškoće rata, pa su samovoljno napuštali jedinicu. Veliki broj se kasnije
vraćao.
* * He
Poslije brojnih noćnih marševa, napada na četnike, napada na Ko-

tor-Varoš, i Tešanj, kada se broj bolesnika sa 140, koliko ih je bilo 2. mar-
ta 1943, povećao za tri puta, početkom aprila.103 na jednom sastanku
štaba brigade i štaba odreda, u prisustvu člana opunomoćstva OK i dele-
gata korpusa Ratka Vujovića, između 10. i 12. aprila, većinom glasova do-
nijeta je odluka da brigada i odred krenu za Bosansku krajinu. Protiv
takve odluke bio je samo komesar odreda Vojo Stupar.
Odred je prešao rijeku Ugar i nalazio se u selu Vitovlje, zaseok
Dukat, kada je, na osnovu izvještaja o stanju u srednjoj Bosni posla tog
štabu 1. bosanskog korpusa i Oblasnom komitetu K P J za Bosansku kra-
jinu, koji je odnio Duško Josipović, stiglo obavještenje da u srednju Bosnu
uskoro stižu nove partizanske snage.
Svi su se vratili nazad. Bolnica je tada smještena u napuštenim ku-
ćama sela Gornji Koričani, koje su očišćene, a zatim je unijeta slama i
založena vatra. Bilo je krajnje vrijeme za to. Oboljeli borci u međuvre-
menu su naglo gubili apetit, sagorijevali u velikim temperaturama i često
nisu bili svjesni svojih postupaka.104 Komandant odreda se sjeća da je ula-
zio u jednu od tih bolesničkih kuća i vidio borca kako u predsoblju sjedi
pokraj vatre. Poznali su jedan drugoga i izmijenili riječ-dvije. U sobi, u
koju je zatim ušao, ugledao je potpuno golog borca kako hoda kao da u
njoj nema nikoga, iako je u istoj prostoriji među borcima bilo i bolesnih
drugarica. Kada je, šokiran time, izašao, vidio je da je mrtav borac sa
kojim je kod ognjišta maločas razgovarao. Svaki dan se umiralo. Svaki
dan je trebalo da se neko iz štaba odreda sa nekim umrlim borcem opro-
sti. Stalno su odjekivali počasni plotuni. Na osnovu primljenih uputstava
od sanitetskih organa iz Bosanske krajine, koje su stigle koncem aprila da
se radi o tifusu, preduzete su preventivne mjere da se pjegavac dalje ne
širi. Nabavljena su metalna burad da bi se parila odjeća i uništavale va-
ške, prenosioci zaraze, i to je bilo sve što se moglo preduzeti. Uslijed
zaraze tifusom odred i brigada više nisu bili sposobni za bilo kakve akcije,
a nametnuo se i problem hrane. Izlaz se tražio u selima na lijevoj obali
Ugra. Tamo su i četnici i partizani slabo zalazili, pa je još bilo hrane, dok
su na desnoj obali prilike bile teže. Za oko 500 bolesnika, koliko ih se ne-
ko vrijeme našlo u postelji, hrana se morala obezbijediti.
Preboljeli tifusari nikada nisu bili siti. Nikoga više nije iznenađivalo
ako ugleda grupu kostura u neurednoj odjeći kako kopa i traga za nekim
zaostalim krumpirom na mjestima gdje se prošle godine gajila ova biljka.
U tim teškim trenucima došli su do izražaja pravi partizanski odnosi i
dirljivi primjeri drugarstva. Na primjer, od tifusa se razbolio Mirko Pre-
radović, komandir odjeljenja u kome je, kao borac, bio Momčilo Vojvodić.
Odnekud se proni jela priča da rakija liječi tifus, pa je Vojvodić u jednom
103 Zb. NOR, T-IV/13, dok. br. 63.

104 Među mnogobrojnim slučajevima da pomenemo Ljubu Jankovića, predrat-
nog predsjednika opštine Potočani koji se tada nalazio u odredu. Zahvaćen bolešću
i visokom temperaturom, on je stekao predstavu da ima avionsku kartu i da treba
da ide na put. Krenuo je u bespuće da traži aerodrom, ali su ga zdravi zaustavili i
spasili od sigurne smrti.
prelazu preko rijeke Ugra našao malo rakije. Pošto nije bilo flaše, nosio je
r a k i j u kilometrima u nekom bokalu, po velikoj hladnoći. Nije se obazirao
ni na kritiku pomoćnika komesara odreda, koji mu je, neznajući njegove
n a m j e r e , prigovorio što nije donio nešto drugo, nešto za hranu, a ne ra-
kiju. Vojvodić je bio sretan što je Mirku dao da popije tu rakiju i što je
ovaj ubrzo osjetio olakšanje. Taj gest ni Mirko ni Momčilo nisu zaboravili
ni poslije rata.
Nijemci, ustaše, i četnici, pokušali su u februaru i martu 1943. da
1. KNOU brigadu i odred izbace iz srednje Bosne. Zahvaljujući hrabrosti
i upornosti boraca brigade i odreda ovi pokušaji nisu ispunili neprijatelj-
ska iščekivanja — svi su bili onemogućeni.
Dobro je bilo što ni vojne komande NDH, ni Nijemci, u ovoj novo-
nastaloj situaciji nisu imali pravih podataka o snazi odreda i brigade, kao
ni o bolesti koja ih je zahvatila.105
Najveća opasnost prijetila je od četnika, koji su ovu situaciju znali.
Poslije odlaska 1. proleterske divizije četnici su se relativno brzo opora-
vili, čemu su najviše doprinijeli oficiri Draže Mihailovića, koji su u sred-
nju Bosnu stigli u jesen 1942. i proljeće 1943. godine. Pored ranije pri-
stiglog kapetana Pejića, tu su bili Slavoljub Vranješević, poručnik Dušan
Dukić, kapetan Mitranović i drugi. Major Vranješević, raniji operativni
oficir u partizansko-četničkoj komandi, dok je ona postojala u istočnoj
Bosni, došao je u štab Bosanskih četničkih odreda Rade Radića, 1. decem-
bra 1942, na položaj načelnika štaba. Oficiri Draže Mihajlovića težili su
da preuzmu sve komandne položaje i istisnu domaće četničke komandan-
te. To će u četničkim redovima sve vrijeme biti izgovor za rivalstvo, neza-
jažljive ambicije, podmetanja i svađe. U januaru 1943, kada je trebalo da
započne četvrta neprijateljska ofanziva, kapetan Mitranović, kao delegat
Vrhovne komande Draže Mihajlovića, izborio se da Vranješević u štabu
Bosanskih četničkih odreda dobije položaj »komandanta operacije.«
Dolaskom Vranješevića, koji je još za vrijeme svog boravka u istoč-
noj Bosni stekao atribut čovjeka »koga Nijemci dobro poznaju«, saradnja
srednjobosanskih četnika sa Nijemcima i ustašama još se više učvrstila.
Njegova glavna preokupacija bila je uništenje partizanskih jedinica na
terenu srednje Bosne. Pošto je imao podatke o nevoljama 1. krajiške NOU
brigade i obnovljenog 4. KNOP odreda sa pjegavim tifusom, ocijenio je
da je to pogodan trenutak za četnike. U svojstvu »komandanta operacije«,
nastojao je da to iskoristi, krenuvši jačim snagama u izviđanje, a zatim
i u veće napade. Tako je došlo do dvije borbe između obnovljenog 4. odre-
da i četnika u rejonu planinskog vrha Lisina, trigonometar 1493.
Prva borba se vodila oko 12. aprila, odmah poslije povratka 1. kra-
jiške i odreda iz s. Vitovlja. Odred je tada dobio zadatak da kontroliše
pravce koji od istoka i sjevera vode ka s. Korićanima, gdje se razmjestila
bolnica. Odred je odmah prema Lisini, kao ključnoj tački cijelog tog rejo-
na, uputio 1. bataljon. Štab bataljona je na južnim padinama Lisine, pri
njenom vrhu, u nekoliko kuća smjestio 1. četu (komandir Mile Trkulja,
komesar Josip Tvrz Pepi, pomoćnik komesara Galib Fazlić, zamjenik ko-
mandira Milenko Gajić), koja je dobila zadatak da patrolama neprekidno
kontroliše rejon Lisine.
105 Zb. NOR, T-IV/10, dok. br. 320.

Toga dana od s. Sipraga, preko Tovarnice ka Lisini kretao je u na-
silno izviđanje jedan četnički bataljon Ljubičke četničke brigade. Patrola
1. čete 1. bataljona odreda, sastava Ibrahim Tabaković, Petar Marie Veliki
i Jovanka Crnomarković, zbog guste jutarnje magle nije taj bataljon pri-
mijetila sve dok nije počeo da podilazi samom vrhu brda. Culi su samo
četničke glasove: napred suri četnici. Jovanka Crnomarković je odmah
upućena da to javi četi. Tamo je zatekla i Momira Kapora, političkog
komesara bataljona. Četa je odmah pokrenuta u protunapad, jednim dije-
lom ka istočnim padinama brda a glavninom ka samom vrhu. Došlo je
do jakog sudara.
Koliko se komesar čete Tvrz sjeća tada je komandir Trkulja na čet-
nike bacio jednu bombu. Četnici su na Lisini razbijeni i natjerani u bjek-
stvo. Na vrhu Lisine poginuo je Trivun Dakić, u to vrijeme član štaba
Ljubićke četničke brigade. Iz 1. čete 1. bataljona odreda u toj borbi pogi-
nuo je Milorad Vasić, kurir-borac, rođen 1930. godine.
Komandant četničkih operacija Vranješević kao da se nije na ovo oba-
zirao. On je i dalje ostao pri tome da je »izvanredna prilika« da se parti-
zanske jedinice razbiju i njihova bolnica uništi. Zato 16. aprila svim potči-
njenim četničkim jedinicama srednje Bosne, a dijelom i Manjače, izdaje
naređenje za koncentraciju. Određuje i naoružanje koje pojedine jedinice
moraju ponijeti. Daje i uputstvo da se četnici toplije obuku, jer će se,
kako on u naređenju kaže, »borba voditi na terenima gdje će biti veoma
hladno.« Ničim ne otkriva o kakvoj se akciji radi. Ne računajući četnike
i naoružanje četničkog odreda »Obilić«, jer je njemu jednostavno
naređeno da u borbu pokrene sve naoružane ljude izuzev žandarmerije,
ovim naređenjem za koncentraciju četničkih jedinica obuhvaćeno je bilo
1400—1500 četnika, sa 45 puškomitraljeza (uz svaki po 300 metaka), 7 te-
ških mitraljeza (uz svaki po 10.000 metaka), 7 teških bacača sa po 2 sandu-
ka mina (24 komada).106
Ako se ovom broju doda 500—600 četnika, koliko je tada mogao da
ima četnički odred »Obilić«, Vranješević je za ovaj napad na bolnicu,
odred i brigadu predvidio oko 2.000 četnika, sa 60 puškomitraljeza, 10 te--
ških mitraljeza i 7 bacača,107 uz dovoljne količine municije koje su im, kao
saveznicima, obezbijedili Nijemci i oružane snage NDH.
Sa ovakvim snagama četnici su 24. aprila krenuli u napad na parti-
zanske jedinice i njihovu bolnicu u Korićanima. Grupisali su se na tri os-
novna pravca. Od Kobilje glave i Vlatkovića, preko Imljana; od Sipraga
preko, Petrova polja, i od sela Kruševa Brda preko Lisine, k. 1493. Preko s.
Imljana uputili su manje snage, s obzirom da im se na tom pravcu, prema
Korićanima, ispriječilo duboko korito rijeke Ilomske. Glavne snage su išle
preko Petrova polja i preko Lisine. Ovaj posljednji pravac bio im je naj-
pogodniji, a izvodio ih je na Lisinu, kao naj dominantni ju tačku, odakle im
se otvarao put ka Korićanima i partizanskoj bolnici, koja im je bila glavni
cilj. Preko Imljana i Petrova polja nastupali su četnički dijelovi sa Ma-
njače, (iz četničkog odreda »Kočić«, »Kralja Petra II« i puka Manjača) i
odred »Obilić« Laze Tešanovića. Prema Lisini, a dijelom i preko Petrova
106 A VII, CA, kut. 233, br. reg. 9/10.

107 Isto.
polja, nastupali su četnički odredi Rade Radića i kombinovane snage sa-
stavljene od četničkih bataljona »Karađorđe« i »Tankosić«, pod koman-
dom Mihajla Đurića. Jednom od kolona tada je komandovao i Stanko Če-
nić, onom koja je nastupala od s. Blatnica, preko Vučje planine i Meo-
krnja. Svima njima rukovodio je »komandant operacije«, major Slavoljub
Vranješević.
* * *
Na prostoru oko Korićana u to vrijeme još se ponegdje zadržao sni-

jeg. Jutro je bilo jako maglovito i hladno. Stab odreda bio je u kući Đurđa
Jokanovića. Obavještajni oficir 4. odreda Đoko Perović, između 8 i 9 ča-
sova izjutra, 24. aprila, dobio je pouzdane podatke da velike snage četnika
sa raznih strana kreću u napad. U to vrijeme, po običaju, partizanske je-
dinice koje su išle po hranu već su odavno bile krenule. Prvi bataljon
odreda i tri bataljona 1. krajiške brigade otišli su po hranu na drugu
stranu kanjona Ugra, u Pougarje. Za odbranu od četnika ostali su samo
2. bataljon odreda i jedan bataljon brigade. Oba su bila brojno oslabljena
i prorijeđena tifusom, pa se bolnica našla u velikoj opasnosti. Stab odreda
je zato, hitno, poslao kurire da traže njegov 1. bataljon, koji je bio brojno
jači, i da ga što prije vrate. O svemu je obaviješten štab 1. krajiške, u
stvari, komesar brigade Marin, jer su ostali članovi štaba bili bolesni.108
Marin je štabu odreda poslao četu Ljubomira Jajčanina Bijelog Jačine
oko 60 boraca. Obavijestio je, istovremeno štab odreda da je i on
poslao kurire da se bataljoni njihove brigade vrate na desnu obalu
rijeke Ugra i da će sa bataljonom koji ima braniti odsjek fronta od
potoka Crne rijeke do utoka rijeke Ilomske u Ugar. Ostali dio fron-
ta prema sjeveru, ostavljen je za odbranu snagama odreda, ojačanog
četom Jajčanina, sa zadatkom da ovaj dio fronta brane po svaku cijenu,
jer bi prodor prema s. Korićani bio katastrofalan za bolnicu i za jedinice
koje je brane. Drugi bataljon odreda imao je najviše oko 120 boraca zdra-
vih i sposobnih za borbu.109 Naoružanje: 12 puškomitraljeza i teška »bre-
da«. Ukupno sa pridodatom četom 1. krajiške oko 170 boraca sa 16—17
puškomitraljeza i teškim mitraljezom. Stab odreda se odlučio na odbranu.
Najvažniju i naj dominantni ju tačku na svom dijelu fronta, Lisinu, tt. 1493,
zaposjeo je sa dvije čete: 2. četom 2. bataljona odreda i četom iz 1. bri-
gade. Sam vrh branila je 2. četa odreda, a četa iz 1. KNOU brigade raspo-
ređena je desno od nje. Uz saglasnost komandira Jajčanina, jedan vod ove
čete postavljen je na zapadnim padinama Lisine, pa se našao na lijevom
krilu 2. čete odreda. Tako je još neiskusnoj 2. četi komandira Sime Gosto-
vića — raniji komandir Osto ja Tešanović Male bio je već umro od tifusa
— zamjenika Dragana Ilibašića, komesara Vukana Trivića i pomoćnika
komesara čete Ljube Jovičića, za ovakvu važnu borbu pružena određena
105 Milorad Gončin i Stevo Rauš. Prva krajiška udarna brigada, VIZ Beograd
1981, str. 131.
109 I ovaj 2. bataljon odreda bio je zahvaćen tifusom. Do tada je umro komandir
2. čete Ostoja Tešanović Male, a ležali su bolesni Savo Cereković, komandant bata-
ljona, Stanko Kresojević komandir 1. čete, Veljko Sipka, Ljubo Mandić, Mirko i Ne-
deljko Preradović i dr. Iz 1. bataljona tada su između ostalih bolesni bili Mile Trku-
l j a i Ljuboje Panić, komandiri četa i dr.
moralna podrška. Od Lisine, na zapad, do potoka Crna rijeka, raspoređene
su 1. i 3. četa 2. bataljona odreda. Njihov položaj se najvećim dijelom pro-
tezao duž jedne kamene litice pogodne za odbranu. Ispred nje su, kako se
sjećaju Drago Milanović i Dragoljub Jeftić bili istureni osmatrači. Sa tim
snagama na lijevom krilu odbrane ostao je pomoćnik komesara odreda
Ad em Hercegovac. Trebalo je izvršiti i brzu evakuaciju bolesnika iz kuća
koje su se našle ispred zaposjednute linije ili u neposrednoj blizini fronta.
Taj zadatak je povjeren komesaru odreda Voji Stuparu.
U planu odbrane četnicima je pripremljena jedna zamka. Iz 3. čete
odreda (komandir Stevo Simić) izdvojen je jedan vod, koji je sa komesa-
rom te čete Zdravkom Prerado vičem Bracom upućen na rijeku Ilomsku, 2,5
do 3 km na sjever. Zadatak voda je bio da otvori vatru po četnicima čim
se pojave od s. Kruševo Brdo, preko Biljevine i rijeke Ilomske, i da ih
prisili da se što ranije razviju u borbeni poredak, kako bi se usporilo nji-
hovo kretanje. Težilo se da četnici ne otpočnu napad na Lisinu prije nego
kuriri pronađu i vrate 1. bataljon odreda. Pošto nije bilo komandanta
2. bataljona, ni njegovog zamjenika, jer su oba bili bolesni, komandant
odreda je preuzeo njihovu ulogu i, kako se preživjeli borci toga bataljona
sjećaju, obišao je cijeli front dva puta, porazgovarao sa komandirima četa,
iznio im plan odbrane i naglasio da se na četnike ne puca dok ne priđu
na 10—15 metara. Dragoljub Jeftić, Stevo Cereković i Momčilo Vojvodić
sjećaju se da je od njih uzimao municiju da bi je dao puškomitraljescima.
Svima je objašnjeno da će juriš otpočeti sa Lisine i da će to biti znak i za
ostale čete.
U međuvremenu digla se magla. Dan je bio bez padavina. Prvi dije-
lovi četnika izbili su pred rijeku Ilomsku između deset i jedanaest časova
prije podne. Vod sa kojim je išao Zdravko Preradović Braco postupio je
po naređenju. Otvorio je vatru po četničkoj koloni čim se pojavila između
Biljevine i r. Ilomske, a zatim je počeo da se povlači obasipan četničkim
mecima iz pušaka i puškomitraljeza. Ono što se htjelo postiglo se, jer su
se na rijeci Ilomskoj četnici razvili u streljački stroj više od 3 km ispred
Lisine. Nastupali su oprezno. Mitraljeskim rafalima pročešljavali su svaki
grm, a jednovremeno, po vrhu Lisine, ispaljivali su po koju minu iz mi-
nobacača.
Ovakav postupak četnika uslovio je da su se oni pod vrhom Lisine
našli oko 14,00 časova. Ulijevo, prema Runjevici, već se čula borba izme-
đu četnika i bataljona 1. krajiške brigade. Na odsjeku koji je branio odred,
neki četnički dijelovi upali su u kuće gdje su prije toga ležali bolesnici,
pa su ih četnici počeli paliti, a na Lisini komandant odreda i Jajčanin,
ležeći na istočnoj padini brda, čekali su da četnici priđu vrhu Lisine na
15 metara pa da izvrše protunapad. Neke borce iz 2. čete odreda izdala je
hrabrost kad su četnici podišli vrhu Lisine, pa je poneki ustajao i skla-
njao se sa vrha. To je primijetio Ljubomir Jajčanin i skrenuo pažnju ko-
mandantu odreda riječima: »Eno, tvoji b j e ž e . . . « Komandant je potrčao
prema vrhu, a četnici samo što nisu izbili na Lisinu. Bio je to kritičan tre-
nutak. Moralo se ići u juriš. Sandžaklija, zaostali borac 1. proleterske di-
vizije, čijeg se imena i prezimena više niko ne sjeća, iz teške italijanske
»brede«, postavljene na vrhu Lisine, po ranije ugovorenom planu, odmah
je po četnicima otvorio vatru. Svi borci sa Lisine po vikali su: juriš,
ura . . . U juriš su, između ostalih, prvi krenuli Simo Gostović, Dragan
Ilibašić, Zdravko Preradović Braco, Ljubo Jovičić, Vukan Trivić, Miloš
Tadić, Momčilo Vojvodić, Dragoljub Jevtić i ostali borci 2. čete. Vlado
Kecman iz 1. bataljona sjeća se da je i on bio među njima. Četnički front
na Lisini bio je probijen. U juriš je odmah krenuo i vod iz čete Jajčanina,
koji se nalazio na zapadnim padinama Lisine, a zatim 1. i 3. četa odreda i
preostali dio čete komandira Jajčanina, čiji su borci na četnike, koji su
podišli njihovom položaju, prethodno bacili nekoliko ručnih bombi. Treba
posebno podvuči da su partizanskim borcima na frontu u pomoć pritekli i
neki mještani iz zaseoka Jove iz s. Korićani, koji su uzeli puške od onih
koji su ležali bolesni a zatim i neki bolesnici, među kojima i Ljuboja Pa-
nić, prekaljeni partizanski borac. Iako pod temperaturom i glavoboljom,
on je zavezane glave došao u borbeni stroj 1. čete 2. bataljona da bi pu-
škomitraljezom koga se dokopao, i još više, svojom pojavom doprinio ovoj
pobjedi. Bježeći sa Lisine četnici uz to napadnuti bočno oko Tovarnice od
strane jednog voda iz 1. bataljona na čelu sa Ljubojem Arsenićem bacali
su sve što im je bilo teško, rance i rezervnu hranu. Grupa koja je sa Lisine
započela juriš gonila je četnike, preko Tovarnice, do iza rijeke Ilomske —
4 km od vrha Lisine, četnički štab sa Radom Radićem izmakao im je pre-
ma Sipragama na nekoliko stotina metara. Komandant odreda je poznao
među bjeguncima Radu Radića po šubari, koja je, svojevremeno bila nje-
gova.
»I štab je mogao da padne u ruke partizana,« žalio se kasnije Slavo-
Ijub Vranješević, komandant četničkih operacija110 srednjobosanskih čet-
nika.
U vrijeme kada se odvijala borba oko Lisine, bataljoni 1. krajiške i
1. bataljon odreda žurili su prema poprištu. Oni su napali četnike Dreno-
vića (sa Manjače) i odred »Obilić« Laze Tešanovića sa boka oko Potkresa
i pri tom oteli Tešanoviću bacač.111 Četnici su tako na cijelom frontu svog
napada morali da se spasavaju bjekstvom. Neke četničke čete »su pobje-
gle bez obzira pravo svojim kućama.« U s. Sipragama su ostavili privu-
čenu hranu i oko 10.000 jaja koja su namjeravali za Uskrs da podijele
svojim vojnicima. Ovo je bila jedna od najznačajnijih pobjeda nad četni-
cima u srednjoj Bosni do tada, koja je ostavila duboki trag na moralno-
-političke posljedice jedne i druge strane.
Velika pobjeda na Lisini inspirisala je štab odreda da u zaseoku Jo-
ve, ispod Lisine, održi 1. maja 1943. jednu nezaboravnu proslavu. Doma-
ćini su bili mještani sela Donji Korićani. Neki od njih bili su učesnici u
ovoj borbi pa su, sretni što četnici nisu uspjeli da prodru u njihovo selo i
partizansku bolnicu, iznijeli pred borce odreda ono što su najbolje imali i
mogli.
Na ovaj zbor, iz s. Korićana i okoline, okupilo se staro i mlado u
svečanoj odjeći. O izvojevanoj pobjedi, perspektivi NOB-a i izdajničkoj
politici četnika govorili su između ostalih komandant, i komesar odreda,
i komandant 1. bataljona Ilija Slavnić. Poslije ručka kojim su Korićanci od
srca počastili borce i rukovodioce odreda, razigralo se kolo, kao uvijek u
ovakvim prilikama.
110 A VII, C a , kut. 204, br. reg. 48/8.

11] A VII, CA, kut. 233, br. reg. 3/11—4.
Narodu Korićana i borcima 1. i 2. bataljona 4. KNOP odreda ova
proslava ostala je kao jedna od najzapaženijih i najdragocjenijih trajnih
uspomena iz toga kraja i toga vremena. Pobjeda na Lisini i ljubav Kori-
ćanaca blagotvorno su djelovale na dalje stanje u odredu.
Stab odreda je ocijenio da će četnicima ovaj poraz donijeti velike
štete i da se sličan četnički napad nikad u takvim uslovima i sa takvim
odnosom snaga neće ponoviti, odnosno smatrao je da su četnička kola kre-
nula nizbrdo. Četnički napad na odred i brigadu u situaciji kada su imali
veliki broj bolesnika, izazvao je kod boraca ovih jedinica još veću mržnju
prema njima. Borci odreda došli su kroz ovu borbu do spoznaje da četnike
mogu tući uvijek, u svako doba. To saznanje i takvo shvatanje zadržali su
i kasnije, u 14. srednjobosanskoj brigadi.
RAZBIJANJE ČETNIKA SA TREBA VE
Štab 4. odreda, prilikom referisanja komandantu i komesaru 5. kra-

jiške divizije, Slavku Rodicu i Iliji Matericu, kada su desetak dana poslije
ove borbe stigli na teren oko Skender-Vakufa, istakao je, pored ostalog,
da četnici više neće biti snaga kakva su do tada bili. Komandant divizije,
nije se sa takvom procjenom složio, a komandant odreda, da bi potkrije-
pio ocjenu koju je dao njegov štab, iznio je mišljenje da sada, prema
Prnjavoru, odred može uspješno da uputi samo jedan bataljon. Ovaj pri-
jedlog je odmah usvojen s tim da će se tom bataljonu oko Klupa priklju-
čiti i jedan bataljon iz 4. krajiške brigade koja je u to vrijeme bila oko
Pribinića.
Tako je oko 14. maja došlo do pokreta 2. bataljona 4. odreda prema
Prnjavoru, pokreta koji će 4. odredu donijeti još jednu značajnu pobjedu
nad četnicima. Ovaj bataljon je preko s. Stopana i zapadnih padina pl.
Očauša izbio na prevoj Solila /pl. Borje/ i 16. maja stigao u rejon Klupa.
Tu se ovom bataljonu priključio jedan bataljon 4. krajiške brigade, koji
također nije bio veliki. Oba bataljona krenula su iz rejona Klupe — s.
Bebe 17. maja rano izjutra, preko pl. Javorove i s. Cečave ka Kulašima.
Nn čelu kolone išao je 2. bataljon odreda, koji je bolje poznavao teren.
Čim su krenuli i prilazili ivici šume pl. Javorove, kolonu su napali četnici.
Borci odreda su se bez ikakove komande razvili u strelce i jurnuli prema
šumi, pri čemu je jedan borac poginuo. Četnici ih nisu sačekali, pobjegli
su. Negdje prije izlaska iz pl. Javorove došlo je do novog susreta sa četni-
cima. Drugi bataljon odreda išao je u koloni jednom kosom prema Če-
čavi, a »četnička garda« Dušana Dukića kosom lijevo u pravcu Klupa. I
cvu četničku jedinicu su borci 2. bataljona bočnim napadom iznenadili i
razbili pri čemu su, među četnicima, zarobili bivšeg borca odreda.
Dok je 2. bataljon odreda napadao »četničku gardu«, borci bataljona
4 krajiške brigade prošli su na čelo kolone, upali u s. Čečavu i kod crkve
i škole iznenadili jednu četničku jedinicu i razbili je. Zaplijenili su od
njih kazane skuvane hrane i zarobili četničku zastavu.
U međuvremenu četnici su obavijestili štab 8. domobranske pukov-
nije u Tesliću o prodoru partizanskih jedinica. Tražili su i municiju i do-
bili dva sanduka. Pukovnija je prema Čečavi uputila svoju 1. bojnu sa
dva topa i jednu satniju domdo bojne iz Teslića.112 Pošto je 1. bojna kon-
statovala da partizani nastavljaju pokret ka sjeveru ona ih je ispratila sa
nekoliko topovskih granata i vratila se u Teslić.
112 Zb. NOR, T-IV/13, dok. br. 315.

Kada su bataljoni preko pi. Čavka stigli u rejon s. Osredci, 2. bata-
ljon odreda krenuo je za s. Vijačani s tim da ise naveče do 20,00 časova
vrati u s. Osredak, gdje je ostao komandant odreda sa minobacačem i dese-
tinom boraca. Bataljon 4. krajiške brigade krenuo je prema pl. Krnjin gdje
je tog poslijepodneva vodio jaku borbu sa četnicima. I on je imao obavezu
da se do 20,00 časova toga dana nađe u s. Osredku. Kasno poslije podne ko-
mandant odreda dobio je vijest da od s. Stanara prema Osredku kreće ne-
kakva vojska, što se iz Osredka moglo vidjeti. Dvogledom se vidjelo da to
nisu partizanske već četničke jedinice. Trebalo ih je nekako ustaviti pa su
iz bacača mina na njihovu kolonu izbačene dvije mine. Četnička kolona se
iza toga vratila u Stanare, nije znala da se pred njom nalazi desetina par-
tizanskih boraca. Četnici su u Stanarima i zakonačili. Bili su to četnici sa
Trebave, iz istočne Bosne, njih oko 700 koji su pošli u pomoć srednjobo-
sanskim četnicima za borbu protiv partizana.113 Sa njima je bio četnički
vojvoda Stevan Botić.
Čim se vidjelo da su se četnici ustavili u rejonu s. Stanara, iz s.
Osredka štab odreda je uputio Savu Milića, komandira kurira u s. Vi ja-
čane da pronađe komandanta 2. bataljona odreda Savu Čerekovića i sa-
cpšti mu da odmah sa bataljonom krene na ugovoreno zborno mjesto /s.
Osredak/.
Bataljon 4. krajiške brigade došao je na zborno mjesto u zakazano
vrijeme. Komandant odreda i štab toga bataljona dogovorili su se da na-
redne noći napadnu četnike u Stanarima. Drugi bataljon odreda stigao je
tek oko 22,00 časa. Štabu 2. bataljona saopštena je odluka o napadu na
četnike. Bataljon je zatim postrojen, da bi se borcima i starješinama pre-
nijelo to isto. Među borcima u stroju čuli su se glasovi da su u m o r n i . . .
Pošto odlaganje ili odustajanje od napada na četnike nije dolazilo u
obzir, komandant odreda je rekao borcima da, zbog dugog pokreta koga su
u toku dana izveli, shvata da ima boraca koji u akciju zbog umora ne-
mogu da idu ali da ima i onih koji će i to izdržati. Predložio je da se
izdvoje u poseban stroj oni koji u akciju mogu da idu. Odmah se u taj
stroj izdvojio veći dio boraca 2. bataljona, a zatim su, jedan za drugim, u
stroj koji će ići u napad prešli svi. Ni jedan borac nije dozvoljavao da
neko drugi bude odaniji, izdržljiviji i svjesniji od njega. Svi su se te noći
pokazali pravim partizanima, borcima kakve je svaki komandant želio da
ima.
Bataljon 4. krajiške brigade imao je već puno povjerenje u ovaj
bataljon odreda, pa su nešto poslije pola noći, tj. 18. maja, svako sa svoje
strane napali četnike Trebavskog četničkog odreda. Četnici su bili iznena-
đeni i ubrzo potpuno razbijeni. Na strani Trebavskih četnika poginuli su
kapetan Dimitrijević, delegat Dražine Vrhovne komande i vojvoda Stevan
Botić, inspektor u štabu Bosanskih četničkih odreda.114 Pored Dimitrije-
vića i Botića, poginuo je i jedan pravoslavni sveštenik.115 Partizani su za-
plijenili svu hranu i pribor za kuvanje koje je ova četnička jedinica vukla
113 A VII, CA, kut. 213. br. reg. 42/4.

115 Isto.
sa sobom iz istočne Bosne. Četnici su pobjegli prema r. Bosni, pregazili je
u toku toga dana i vratili na Trebavu. Kako se sjeća Nikodin Slatinac,
partizanski saradnik i obavještajac, na tom terenu u to vrijeme, to je bio
posljednji dolazak Trebavskih četnika na teren srednje Bosne. A dolazili
su i išli preko nje još od pokreta za Manjaču avgusta 1942. godine. Narod
ih je zapamtio po teroru i pljačkama što potvrđuju i dokumenta srednjo-
bosanskih četnika.
U ovom napadu na četnike Trebavskog četničkog odreda od parti-
zanskih boraca niko nije poginuo.
Četnici Ilije Malića koji su držali ovaj sektor nisu se usudili da sami
napadnu ova dva partizanska bataljona već su u pomoć pozvali domo-
branske jedinice iz Doboja i Teslića, koje su i same bile iznenađene neo-
čekivanom pojavom i aktivnošću partizanskih jedinica na pomenutom pro-
storu. Tako komanda 369 njemačke legionarske divizije u svom dnevnom
izvještaju za 22. maj 1943. godine navodi da su partizani »raspršili tre-
bavske četnike kod Stanara«; da su im zadali gubitke; da ih ima 1000—1500
i da im je namjera da poruše željezničku prugu Derventa — Doboj.116 Zato
su domobranske jedinice zajedno sa četnicima bili preduzeli 22. maja ak-
ciju protiv partizana. Angažovali su šestu bojnu 8. pješadijske pukovnije iz
Rudanke i 1. bojnu 8. pješadijske pukovnije iz Teslića. Domobranska jedi-
nica iz Rudanke stigla je do Kulaša a 1. bojna 8. pješadijske pukovnije do
s. Ukrinjice i tu stala jer je navodno kod četnika »nastupio nesporazum«.
Za ove domobransko-četničke pokrete ova dva partizanska bataljona
nisu znala. Oni su 19. ili 20. maja bez žurbe napustili rejon Kulaši — Sta-
nari i preko s. Čečave i pl. Javorove, krenuli za rejon Klupe — Pribinić.
Odatle se 2. bataljon odreda uputio pored štaba 1. bosanskog korpusa, koji
se tada nalazio u s. Buletić, za Blatnicu, a zatim, preko s. Jezero, Vučja
Planina i Meokrnje, da bi oko 25. maja 1943, izbio u Korićane, zaseok
Jova. Štab 4. odreda još je bio u kući Đurđa Jokanovića.
Četvrti KNOP odred, koji je početkom maja preimenovan u Banja-
lučki, razdvojen je početkom juna na dva dijela. Od njegovog 2. bataljona
formiran je Prnjavorski partizanski odred koji je otišao na teren sjeverno
od linije pl. Uzlomac — pl. Borje na širi prostor oko Prnjavora. Dotada-
šnji 1. bataljon zadržao je naziv Banjalučki partizanski odred i ostao je
da djeluje na prostoru oko Kotor-Varoša, odnosno na terenu Vrhovine.
Na dalji uspješan razvoj NOB-a na terenu srednje Bosne veoma
povoljno je uticao dolazak i boravak Vrhovnog štaba NOVJ na prostoru
Korićani — Petrovo Polje (Vrhovina), od početka do kraja avgusta 1943.
godine.
U to vrijeme u blizini Vrhovnog štaba bio je i štab 1. bosanskog
korpusa.
Banjalučki i Prnjavorski partizanski odred, uz pomoć partizanskih
brigada koje su u to vrijeme djejstvovale na terenu srednje Bosne (5. ko-
zaračka, 2. krajiška), od tada su djelovali odvojeno. Razvijali su se i jača-
116 Zb. NOR, T-IV/13, dok. br. 315.

li. Prnjavorski partizanski odred, koji je imao povoljnije uslove, rastao je
nešto brže, pa je koncem septembra 1943. imao dva bataljona. Oba su vo-
dila brojne borbe sa četnicima i jedinicama NDH. Prnjavorski partizanski
odred je 9/10. jula učestvovao sa 4. bataljonom (komandant Rade Kondić)
5. kozaračke brigade u oslobađanju Prnjavora. Banjalučki odred je 26. av-
gusta 1943. oslobodio Kotor-Varoš, pošto je neprijatelj, uslijed stalnog
pritiska partizanskih snaga, bio prisiljen da se povuče i napusti to svoje
uporište.
Od boraca ova dva odreda formirana je 17. oktobra 1943. Četrnaesta
srednjobosanska NO udarna brigada. Od prvih dana ustanka do formira-
nja brigade put je bio dug i mukotrpan. Na tom putu pale su i mnoge
žrtve, a ovim uvodom htjeli smo i njima na ovaj način da se odužimo.
Danko Mitrov, komandant 4. KNOP odreda, Rade Ličina, komesar 4. KNOP odreda, pogi-
narodni heroj, poginuo 9.6.1942. nuo pri napadu na Kotor Varoš 19.2.1942.
Đoko Perović, obavještajni oficir obnovljenog Mihajlo Pavlović i Duško Borić, borci Banja-
4. KNOP odreda 1943. lučkog partizanskog odreda.
Novak Pivašević. komandant 3. bataljona 4. Živojin Preradović Živo. komesar 4. bataljona
KNOP odreda, narodni heroj, ubijen od četni- 4. KNOP odreda, poginuo u borbi sa četnicima
ka avgusta 1942. 18.4.1942.
Stevan Peulić i: pi Čavke, Vijača-

ni. Fotografija i: 1976.
Kuća Srevana Peulića upi. Cavci,

Vijačani u kojoj je 1941. bila
komanda Prnjavorske partizanske
čete.
Sa konferencije žena u s. Grabovici. Stoje, četvrta sa lijeva. Miloš Dujić iz Če/inca (bista) na-
Sida Marjano vic i šesta Jovanka Crnomarković. U prvom re- rodni heroj, ubijen od četnika av-
du, četvrta sa lijeva, Viktorija Glavaš. gusta 1942.
Mira Jotanović. rukovodilac SKOJ-a u Adem Stevo

Hercegovac, pomoćnik komesara i
KNOPSamardžija,
odreda komandant obnovljenog 4.
obnovljenom 4. KNOP odredu, umrla od tifusa
1943.
Stoje: Pero Kulundžija. Duško Josipović, Edhem Pobrić, Stevo Samardžija i vjerski referent.
Kojo Jotić, jedan od organizatora ustanka za- Vukan Trivić(lijevo) i Simo Gostović, politički
padno od Doboja. U brigadi prvi politički komesar i komandir 2. čete 2. bataljona.
DževadMidžić. LepaPerović,-član
PK KPJ za BiH, Zaga Umičević -
član OK KPJ za srednju Bosnu, Da-
nica Dr. Perović, upravnik Cent-
ralne bolnice u Sipragama i Gojko
Rodić.
Čedo T. Mikić,
član sreskog
NOO Prnjavor,
ubijen od četnika.
Bora obnovljenog 4. KNOP odreda: Roman Kalenjuk, Osman Mešanović - Bijelić i Drago Graček-
umro od ti fusa 1943, u Korićanima.
Borci Banjalučkog partizanskog odreda, ljeto 1943.
Savo Cereković kao komandant Pr-

njavorskog partizanskog odreda i Stanko
Kresojević.
Albert Trink i (lijevo) i Momir Kapor, rukovo-

dioci Banjalučkog partizanskog odreda.
Neidentißkovani borac. Dragan lli-
bašić - zam. komandanta 2. bataljona,
Mirko Bijelić, - komandir i Milan
Mitrović, zamjenik komandira 1. čete
2. bataljona brigade.
Zdravko Preradović Braco, politički

komesar čete u obnovljenom 4. KNOP
odredu.
Ilija Slavnić K - dant Banjalučkog

part, odreda.
Grupa rukovodilaca Banjalučkog par-

tizanskog odreda Stoje: Pavle Jovelić,
politički komesar čete, Vladimir Ma-
rić, komandant odreda Dragutin Ražić,
komandir udarne čete i, (sjedi) Mo-
mčilo Rakulj, politički komesar
bataljona.
Đuro Samardžija Duda. Marko Đurić. borac 4. KSOP odreda. Simeon Sjezić odbornik i Vid Nježić
narodni heroj prvi prersjednik Narodne opšline Vijačani. Fotografija iz 1939/1940.
Kuća Đurđa Jokanovića iz Korića-

na. zaseok Jove u kojoj je boravio
štab obnovljenog 4. KNOP odreda
april-maj 1943, a iza loga i dio
Vrhovnog štaba.
Đurad Jokanović (u sredini)

iz s. Korićani. zaseok Jove.
Lijevo. Vojo Stupor - politi-
čki komesar 4. KSOP odre-
da
Učešće u prvim borbama,
prvoj banjalučko) operaciji i Šestoj
neprijateljskoj of ansivi
• Četrnaesta sređnjobosanska brigada

65
Poslije proslave na Ceru bataljoni 14. SBNOU brigade upućeni su u
sela sjeveroistočno od Prnjavora (Mačino Brdo, Ilova). Kulturna ekipa
1. bataljona organizovala je te večeri uspjelu i masovnu omladinsku zaba-
vu u Prnjavoru. Slijedeća dva dana u četama su vršene smotre i upozna-
vali su se borci sa rukovodiocima. Prebrojavalo se i evidentiralo oružje,
raspoređivala municija i pravili spiskovi boraca po vodovima i desetina-
ma. Održavani su četni i vodni sastanci, kao i sastanci partijskih ćelija i
skojevskih aktiva.
Što se tiče brigade, njene uloge i uslova pod kojima će živjeti i djej-
stvovati neophodno je reći slijedeće: Na dan formiranja imala je 565 bo-
raca i starješina.117 Od naoružanja: 388 vojničkih pušaka, 20 puškomitra-
ljeza, 3 teška mitraljeza, jedan teški bacač mina, jednu protivtenkovsku
pušku, nekoliko automata i oko 30 pištolja. U brigadi je u to vrijeme bio
61 član K P J i 93 člana Skoja.118
Pripadala je 11. NOU diviziji koja je u svom sastavu imala još 5. ko-
zarsku i 12. krajišku brigadu i nekoliko odreda. Divizija je držala u svo-
jim rukama Prnjavor i Kotor-Varoš a oko dosta velike slobodne teritorije
bili su jači neprijateljski garnizoni u Banjaluci, Jajcu, Travniku, Zenici,
Doboju, Tesliću i Derventi, pojačani seoskom ustaškom milicijom oda-
kle su povremeno vršeni upadi na slobodnu teritoriju i uvijek prijetila
opasnost od većih pokreta i ofanziva.
Sem tih okupatorsko-ustaških snaga na terenu srednje Bosne egzi-
stirali su i četnici. U uvodnom dijelu govorili smo već o četničkoj vojnoj
organizaciji kao i o tome da je u proljeće 1943. godine formirana tzv. Vrba-
ska četnička brigada na terenu Kotor-Varoša. Od tada pa dalje uslijedile
su kod njih i druge organizacione promjene. Najprije se iz četničkog od-
reda »Borje« (komandant Rade Radić) izdvojio četnički bataljon »Knez
Arsen« i proglasio »Motajičkim četničkim odredom« (komandant Nikola
Forkapa) a zatim je to uradio i bataljan »Kralj Petar II« koji se progla-
sio Ljubićkom četničkom brigadom (komandant Ilija Malić).
Pet dana prije formiranja 14. brigade, 12. oktobra 1943. od preosta-
log dijela Borjanskog četničkog odreda formirane su Teslićka i Banjalučka
četnička brigada a od Motajičkog četničkog odreda formirana je Mota-
jička četnička brigada (komandant Vlado Vinčić). Tako je na terenu sred-
nje Bosne početkom oktobra bilo pet četničkih brigada svrstanih u Sred-
njobosanski četnički korpus Laze Tešanovića. Ovaj četnički korpus, jačine
117 Zb. NOR. T-IV/19, dok. br. 50.

118 Zb. NOR, T-IX/4, dok. br. 103.
5* 67
oko 1.900 četnika, bio je pod komandom četničkog štaba »Zapadna Bosna«
pod čijom komandom je bio i Krajiški četnički korpus Uroša Drenovića.
Postojanje četnika dovodilo je sve jedinice, koje su operisale na terenu
srednje Bosne, u izuzetnu situaciju ne samo u odnosu na neprestanu i svo-
jevrsnu neprijateljsku propagandu nego i u odnosu na stalne manje ili
veće borbe. Često infiltrirani u slobodnu teritoriju oni su prisiljavali par-
tizanske jedinice na danonoćnu mobilnost i iscrpljivanje, što nije slučaj
tamo gdje ih nije bilo.
To su oni još uvijek nedovoljno osvijetljeni, specifični i teški uslovi
NOR na terenu srednje Bosne koji su dugo kočili i saplitali ne samo djej-
stva operativnih partizanskih jedinica, nego su u posebne uslove dovodili
i srednjobosansko stanovništvo, partizanske pozadinske ustanove, ko-
mande mjesta, straže kao i partijsko politički rad u jedinicama a na terenu
posebno.
Borci i starješine 14. brigade djejstvovaće skoro cio ostatak NOR
pod tim uslovima stalne napregnutosti i iznuravanja.
I pored toga stalnim udarima po četnicima uz jednovremeno privla-
čenje u nju novih boraca (što je ona kao domaća jedinica mogla uspješnije
da izvede nego druge jedinice sa strane) ona će doprinijeti efikasnijem
formiranju novih srednjobosanskih jedinica a time slabljenu i razbijanju
četnika što je bio i njen najvažniji zadatak.
Prvi borbeni pokret na četnike oko pl. Motajice 14. brigada je izvela
20. oktobra. Toga dana je jedna patrola 3. bataljona u selu Miškovci do-
šla u sukob sa manjom četničkom grupom. Pri tome su ubijena dva čet-
nika i zaplijenjen jedan puškomitraljez. Uveče 21. oktobra komandir 3. če-
te 3. bataljona Milinčić Vaskrsija Kićo krenuo je sa nekoliko boraca da
uhvati u s. Smrtići četničkog komandanta Vladu Vinčića, jer je dobio po-
datke da će on te večeri biti u nekoj kući. Vinčića tamo nije našao, ali je
domaćica rekla da je nedavno izašao i pokazala je pravac kojim su četnici
otišli. Ne razmišljajući mnogo Milinčić je požurio u tom pravcu. Bila je
već noć. Nekoliko stotina metara dalje, prema Motajici, Milinčić je upao
u četničku zasjedu i bio teže ranjen.
I u slijedeća dva dana pomin ju se sukobi manjih brigadnih dijelova
sa četnicima, ali većih borbi nije bilo. Četnici su, kao i obično, bježali ka-
da naiđu jače partizanske snage.
Stab brigade je 29. oktobra 1943. bio u rejonu s. Lepenica — Sitneši.
Toga dana formiran je brigadni komitet Skoja. Pošto mjesto pomoćnika
političkog komesara brigade nije bilo popunjeno, sastankom je rukovodio
politički komesar brigade Vojo Stupar. Za prvog sekretara brigadnog Skoja
izabran je Ad van Hozić, rodom iz Kotor-Varoša.
* * *
Petoj kozaračkoj i 14. brigadi 30. oktobra štab 11. divizije izdao je
naređenje da pređu u Lijevče polje i »likvidiraju uporišta« između rijeka
Vrbasa, i Save i ceste Gradiška — Klašnice: Razboj, Kukulje, Kosijerovo
i Junuzovci i očiste od ustaša s. Dolina, a od četnika s Bajinci.119
Peta brigada trebala je te noći da likvidira neprijateljsku posadu u
s. Razboj gdje se nalazio i most preko r. Vrbasa a 14. brigada prodorom
ka komunikaciji Bos. Gradiška — Banjaluka i navedenim selima da ovaj
napad 5. brigade obezbijedi od moguće intervencije Nijemaca ili drugih ne-
prijateljskih jedinica iz pravca s. Aleksandrovac i Topola.
Osnovni cilj ovog djelovanja 5. i 14. brigade je bio da se ugrozi put
Gradiška — Banjaluka i odvuku neprijateljske snage sa pruge Banjaluka
— Bosanski Novi. U diviziji se sem toga računalo da će poslije ove akcije
biti veća mogućnost za mobilizaciju novih boraca u jedinice NOV iz Li-
jevča polja, da će na tom prostoru ojačati partizanski uticaj i da će se
bolje povezati oslobođena teritorija Kozare sa oslobođenom Župom na
desnoj obali rijeke Vrbasa. U naređenju divizija je dala i podatke o ne-
prijatelju.
Napadi 5. i 14. brigade trebalo je da otpočnu noću 30/31. oktobra u
23,00 časa,120 a povlačenje je bilo predviđeno za 1. novembar do 7,00 ča-
sova, što znači da je u Lijevču polju aktivnost bila ograničena na 32 časa.
Naglašena je pretpostavka da će neprijatelj brzo reagovati, intervenišući
naročito avijacijom, koja se nalazi u blizini, pa su štabovi brigada morali
svoje jedinice čvrsto držati u rukama.
U zapovijesti ništa nije rečeno kako priječi rijeku Vrbas, koji je i
ljeti u donjem toku dosta dubok. Posljednjih dan-dva stalno je škropila
sitna jesenja kiša, pa je Vrbas tada bio mutan i dosta hladan. Most preko
rijeke postojao je samo u rejonu Razboja, a tamo je još bio neprijatelj.
Nije bilo ni dovoljno čamaca da se preko rijeke prebace tri bataljona bri-
gade.
Stab brigade i štabovi bataljona našli su se tako pred nesvakidašnjim
problemom, u čijem rješavanju nisu imali nikakvog iskustva. Izlaz su pro-
našli borci sa tog područja. Našli su mještanina koji je dobro poznavao
podvodne sprudove, jer je preko njih prelazio r. Vrbas kad god je trebalo
da ide u Lijevče polje, i nazad. Objasnio je da sprudovi nisu u pravoj liniji,
da će borci morati ići krivudavo i da se moraju svi čvrsto da drže za ruke.
Ako tako budu radili da nema nikakvog problema oko prijelaza. Među-
tim, nije sve išlo glatko. Veliki broj boraca je prvi puta vidio ovoliku ri-
jeku, a mnogi nisu znali plivati. Za vodičem su prvi pošli rukovodioci četa
i vodova, Skojevci. Za njima su zatim, u vodu ulazili i ostali, iako je pre-
ma sredini rijeka bila sve dublja i ponegdje je i višim borcima dostizala
do ramena. Kada je prva kolona prešla, druga i slijedeće prelazile su lakše
i brže, ali se u nekoj od njih jedan borac otisnuo sa spruda, pa se kolona
na momenat prekinula. Nastalo je komešanje i vika, ali su ga snalažljiviji
120 Isto.
zgrabili i izdigli iznad vode i učvrstili kolonu. Pod vodu je otišla samo
njegova puška.
Izlaskom na lijevu obalu Vrbasa svi borci i rukovodioci nastojali su
da se prvo oslobode vode iz obuće. Za one sa cipelama to nije bio veliki
problem, dok je kod onih sa čizmama išlo teže, jer se mokre čizme teško
skidaju. Hladna voda121 i mokra odjeća i obuća ubrzavale su pokret četa,
pa su one i njihovi bataljoni bili u situaciji da u određeno vrijeme otpočnu
sa svojim djejstvima.
»Noću 30/31. 10. kod sela Razboj (18 km. j. izt. od Bos. Gra-
diške) prešla je jedna partizanska brigada r. Vrbas u smje-
ru zapada, »protumjere su u toku« — registruje ovaj po-
kret 14. brigade neprijatelj.« 1 2 2
Treći bataljon je u toku noći sa jednom četom pretresao s. Bajince,

a sa glavninom bataljona s. Donju i Gornju Dolinu, gdje je pronađeno i
ubijeno nekoliko ustaša. Stab brigade se smjestio te noći u selu Trošelji,
dok je 1. bataljon brigade izbio iste noći u rejon s. Srednja i Donja To-
pola, na komunikaciji Bosanska Gradiška — Banjaluka. U toku narednog
dana vodio je borbe oko tzv. »Crvene crkve« sa dijelovima nekog od ta-
mošnjih njemačkih policijskih bataljona, formiranih od domaćeg njemač-
kog stanovništva. Ubili su im jednog starješinu i nanijeli gubitke, a zapli-
jenjeno je nešto oružja i opreme. Prema ovom bataljonu neprijatelj je bio
prisiljen da pokrene i dijelove svojih jedinica iz Bosanske Gradiške. Drugi
bataljon je presjekao telefonske veze i postavio zasjedu na putu Topola —
Razboj (oko 1200 m istočno od potoka Aržaba), u rejonu gdje se kanal siječe
sa putem pod uglom od devedeset stepeni. Trideset i prvog oktobra, po-
vremeno, od samog jutra padala je jesenja kiša, ali to> nije smetalo ne-
prijateljskoj avijaciji da nadlijeće raspored 14. brigade. Bregeji su mitra-
ljirali i bacali sitnije bombe. Posebno su bili aktivni oko Donje Topole i
Trošelja.
Na zasjedu koju je postavio 2. bataljon naišla je 31. oktobra jedna
manja njemačka policijska jedinica sa vezistima za opravku telefonske
linije. Borci bataljona su ih pustili da uđu dublje u zasjedu, a onda su
osuli vatru. Neprijateljski vojnici su toliko neoprezno ušli u zasjedu da
mjestimično udaljenje između njih i boraca bataljona nije bilo veće od
dvadesetak metara. Taj prostor se poslije smanjivao, tako da je sa jedne
strane puta bio neprijatelj, a sa druge borci bataljona. Ručne bombe su
bacane i sa jedne i druge strane. Veći broj učesnika u akciji sjeća se da
je jedna takva ručna granata bila upućena prema mjestu gdje je bio vod-
nik voda Stjepan Lepir, rodom iz s. Strbaca, i da je iskusni Lepir, koji je
pokazivao hrabrost od prvih dana ustanka, zgrabio neeksplodiranu bombu
i vratio je na drugu stranu puta, prema položajima kulturbundovaca, da je
ona tamo eksplodirala i ranila nekoliko neprijateljskih vojnika. Kako je u
isto vrijeme njegova četa prešla u juriš, Stjepan je pretrčao put i sagnuo
se da na izgled mrtvom neprijateljskom vojniku uzme oružje. Ovaj se pri-
121 Ifeta Mehičić i Sadeta Kantardžić, borci 14. brigade se sjećaju da su se neke
drugarice tada ozbiljnije prehladile.
122 Zb. NOR, T-IV/19, dok. br. 150.
digao i iz pištolja smrtno ranio Lepira. U blizini su bili komandant bata-
ljona Predrag Vidović Pendo i komandir čete Dragoljub Jeftić, koji su
ubili ovog neprijateljskog vojnika. Razbijene ostatke neprijateljske jedi-
nice borci bataljona su gonili sve do školske zgrade u s. Junuzovci. Vod-
nik 1. voda 3. čete, Mirko Preradović, ubio je nadomak škole njihovog
komandira. Na poprištu borbe ostalo je oko dvadeset mrtvih SS-ovaca.123
Bile su to prve ozbiljnije borbe brigade i prve pobjede nad okupa-
torskim vojnicima. U ovim borbama u Lijevču polju, pored oružja, zapli-
jenjeno je dosta obuće, vojničkih uniformi i izvjestan broj nepromočivih
kišnih kabanica. Međutim, ništa nije moglo nadoknaditi gubitak Stjepana
Lepira.
U zoru 1. novembra brigada se preko Vrbasa vratila u srednju Bo-
snu.
Za vrijeme boravka oko r. Vrbasa nesretnim slučajem poginuo je
komandir 2. čete 2. bataljona Vojislav Mikić. Četa je bila u Srpcu. Obez-
bjeđivala se, između ostalog, i prema Inađolu (1 km jugozapadno od Srp-
ca). Bošku Segiću, koji je te noći bio dežurni u četi, Mikić je naredio da
ga probudi u 24,00 časa. Išao je da obiđe stražu na nekom mostu i pro-
vjeri da li savjesno obavlja svoju dužnost. Kada je pošao u obilazak bio
je obučen u žandarmerijsko odijelo sa šapkom, koje je toga dana u nekom
obližnjem selu pronašao i zaplijenio. Stražar ga nije poznao. Na poziv stra-
žara da stane Mikić, navodno, to nije učinio. Stražar, novi borac, pucao je
i smrtno ga pogodio. Kada je vidio da je ubio komandira nije smio da sa-
čeka istragu, već je pobjegao u četnike. Mikić se još u odredu pokazao kao
darovit vojnik. Bio je veoma hrabar i mlad, pa je time i gubitak za bri-
gadu bio teži. Ovaj slučaj je bio predmet sastanka vojnih i političkih ruko-
vodilaca, da bi se iz njega izvukla pouka.
Po naređenju štaba divizije brigada je u rejonu pl. Motajice osta-

vila svoj 2. bataljon. On je, pored ostalog, trebalo na tom terenu, gdje je
postojao veći omladinski aktiv, da pomogne pri formiranju Motajičke par-
tizanske čete.124 Sa preostala dva bataljona brigada je 3. novembra krenula
prema pruzi Doboj — Derventa, radi akcija na njoj u čast 26-godišnjice
oktobarske revolucije. U toku pokreta stiglo je novo naređenje, po kom
je brigada upućena prema rijeci Savi, gdje je trebalo da prihvati 12. sla-
vonsku brigadu koja se prebacivala na teren srednje Bosne. U naređenju
nije rečeno ni o kojoj se brigadi radi, ni gdje će forsirati rijeku, a ni vri-
jeme nije bilo precizirano.
123 Zb. NOR, T-IV/19, dok. br. 147.

124 Zb. NOR, T-IV/19, dok. br. 9.
Prema sjećanju Mirka Sančanina, u selima oko sjeverozapadnog dijela pl. Motajice
tada je postojao omladinski aktiv spreman da se uključi u NOB. Između ostalih, u
njemu su bili: Brana Alojz i Jaurek Miroslav iz Nove Vesi; Stoian Stojković, Drago
Gužvić i Bogdan Staničić iz Vlaknice; Ljubo i Đuro Davidović, Gavro Majstorović,
Branko Malbašić, Mirko i Boro Sančanin i Stevo Petković iz Kaoca; Dragica Tut-
njilović i Branko Savić iz Srpca; Mirko i Nada Lazić, Bogdan Čuruvija i Ljubomir
Đurić iz Inađola, Vladimir Stojić iz Sitneša i dr.
Štab 14. brigade očekivao je da će ta brigada Savu prijeći negdje
između Srpca i Kobaša, jer je tu pl. Motajica najbliža rijeci, pa se prelaz
može bolje obezbijediti. Zato je na tom dijelu i rasporedio 2. bataljon.
Prvi bataljon je orijentisao prema selu Trstenci, više zbog moguće inter-
vencije neprijatelja od pravca Dervente nego zbog prihvatanja jedinice
keja dolazi iz Slavonije. Treći bataljon brigade postavljen je na prostoru
Ilova — Kunova — Smrtići, kao neka vrsta rezerve prema četnicima.
Noću 3/4. novembra nije došlo do prijelaska 12. brigade, pa je
14. brigada ostala na zauzetim položajima cijelog sljedećeg dana. Treći ba-
taljon je naredne noći slao jače izviđačke grupe prema Derventi i tom pri-
likom je napao i razoružao posadu jednog bunkera u s. Agići. Posada je
pripadala 6. lovačkoj pukovniji, čiji je štab bio u Derventi.
»•Noću 4/5. novembra napadnut je vod 15. satnije, koji se

nalazi u postavi u Agićima, te je tom prilikom zarobljen
1 vodnik i 6 domobrana, koji su naknadno vraćeni iz za-
robljeništva,« — stoji u jednom neprijateljskom izvješta-
ju.^
Prijelaz preko r. Save 12. slavonska brigada otpočela je u zoru 5. no-

vembra, u rejonu s. Dubočac.126 Iznenadila je neprijatelja, uzela skelu i pre-
bacivala jedinice. Najbliži tom rejonu bio je 1. bataljon 14. brigade. Kako
se sjeća komandant bataljona Trkulja, on je odmah čim je čuo pucnjavu u
tom pravcu uputio bataljon bez voda, i to jedan dio prema Dubočcu, gdje
se vršilo prebacivanje, a drugi prema Pavlovu brdu i Madžarskom groblju
i Pjevalovcima, gdje se nalazila ustaška milicija. Koliko se on sjeća njegov
bataljon je vodio samo manje borbe sa neprijateljskim dijelovima na viso-
vima iznad Dubočca, jer je 12. brigada već bila zauzela mjesto Dubočac i
vlastitim snagama obezb jedi vala prijelazak.
Poslije ove relativno slabe koordinacije između 14. i 12. slavonske
brigade u noći 5/6. novembra, 3. bataljon 14. brigade napao je neprija-
teljsko uporište zvano Hep ting, kod s. Kalenderovaca. Uporište je bilo
dobro utvrđeno. Imalo je izgrađen sistem rovova i bunkera. Ispregrađi-
vano je bilo boljikavom žicom, kojom je bilo i spolja zaštićeno. Prolazi kroz
žičane prepreke bili su zapriječeni ježevima. Odbranu je podržavala ne-
prijateljska artiljerija sa vatrenih položaja iz rejona Dervente. Štab 3. ba-
taljona i komande četa odlučili su zato da ovaj utvrđeni neprijateljski
položaj zauzmu na prepad — da se neopaženo privuku spoljnoj liniji
odbrane, ovladaju na brzinu prelazima i ubace u unutrašnjost neprija-
teljskog sistema, a zatim ga likvidiraju po dijelovima.
Druga četa 3. bataljona Nede Stanića prva se našla ispred domo-
branskih položaja. Mitraljeskim rafalima sasjekla je žičanu prepreku, na-
pravila otvor na tri mjesta i kroz njih se u neprijateljske položaje ubacio
prvi vod. Sa njim je bio i komandir čete. Neprijatelj je pružio žestok otpor
i na borce voda otvorio jaku vatru. Iako su ostale snage, istovremeno, sa
drugih strana napadale neprijatelja, ovaj vod je bio i dalje pod jakom
125 Zb. NOR, T-IV/19, dok. br. 87 i 173.

126 Zb. NOR, T-IV/19, dok. br. 155.
vatrom. Iz rovova i bunkera na vod su bacane i ručne bombe. Kako se sje-
ća Vaskrsije Smulja, komandir njihove čete Nedo Stanić nastojao je da
kroz napravljene breše ubaci i ostali dio čete, ali je vatra neprijatelja bila
takva da im to nikako nije uspijevalo.
U svanuće je odlučeno da se vod izvuče. Izvlačenje su podržavale
ostale snage bataljona svim raspoloživim oruđima, jer je postojala opasnost
da vod ostane odsječen od ostalih snaga. Tada je ranjen Stanić, a odmah
iza toga i komandant bataljona Ljubo Radić Gedžo koji se tu našao. On je
tom prilikom zadobio teže povrede. Gedžu su ranjenog iz borbe izvukli
Veljko Nježić i Milka Celar, borci 3. bataljona, jer su mu u tom momentu
bili najbliži.
Drugi bataljon brigade zadržan je do 7. novembra u rejonu donjeg
toka r. Vrbas. Toga dana se sukobio sa »jurišnim bataljonom« Motajičke
četničke brigade u selu Prebjezima. Četnici su pobjegli preko mosta na
r. Vrbas, koji su pod svojom kontrolom držali žandari ili SS-ovska posada
Razboja. Njihovo bježanje je izazvalo paniku kod posade u Razboju i uz-
nemirilo 2. bojnu 13. lovačke pukovnije u Banjaluci.
Suljo Hamzić, borac 2. bataljona, sjeća se da je u to vrijeme iz bata-
ljona izdvojeno oko 30 boraca, koji su po nalogu štaba 11. divizije krenuli
u Jajce da prime neku opremu keju su poslali saveznici. Grupu je predvo-
dio Ljubo Vuković. On je dobro poznavao Vrhovinu, gdje je kao borac
proveo dosta vremena u 2. bataljonu 4. odreda. Bio je hrabar i odlučan,
pa je za predvodnika ovakve skupine boraca bio kao stvoren. Suljo Ham-
zić se toga puta dobro sjeća. On je u rejonu Petrova polja nešto zaostao, a
grupa je bila odmakla, pa nije znao kojim putem da nastavi pokret. Ne kri-
je da ga je bila uhvatila panika. Grupa se uspješno probila do Jajca i sa
opremom nazad, do Prnjavora ili Kulaša, gdje je tada bio štab divizije.
Oko 10. novembra, po sjećanju Đorđa Sančanina, četnici su napali
2. bataljon oko Vrbasa i natjerali ga na povlačenje. Kaže da je tom prili-
kom ranjen Milutin Bogosavac. Ovaj bataljon je, prema sjećanju Blagoja
Preradovića, 12. novembra zanoćio u s. Stivoru kod Prnjavora, a 14. no-
vembra bio je u s. Čečavi. Poslije toga, preko Klupa, našao se u selu Li-
plje, odakle je iz sela protjerao manju grupu četnika iz 5. šnjegotinskog
četničkog bataljona, Vrbaske četničke brigade.
Radi novonastale situacije bataljon je iz rejona Liplja vraćen prema
Prnjavoru, ali je od sela Kulaša krenuo uz Ukrinu u s. Staru Dubravu. U
rejonu s. Stara i Nova Dubrava bataljon je 17. novembra ušao u sastav
brigade. Prema sjećanjima komandanta brigade, tada je sa štabom 14. bri-
gade bio komandant 11. divizije Josip Mažar Soša. On je došao da koordi-
nira djejstvo 14. brigade sa 1. i 3. bataljonom 5. kozaračke brigade, koji
su se vraćali, preko Uzlomca, sa terena Kotor-Varoša. Uz put je trebalo
da napadnu četničke jedinice u Jošavci, a 14. brigada da te iste četnike
jednovremeno napadne od Kozje glave i Divana.
Dan je bio kišovit. Kad se začula borba prema Jošavci bataljoni
brigade su napali četnike. Upotrijebljen je i bacač mina. Četnici su, priti-
snuti sa dvije strane, odstupili prema Crnom vrhu. U borbi sa četnicima,
između ostalih, ranjeni su Suvajac Boško i Dragoj e vić Stoj an iz 3. čete
2. bataljona. Komandant divizije dao je toga dana zadatke 14. brigadi i
bataljonima 5. kozaračke za djejstvo narednog dana, a zatim se sa grupom
od oko dvadesetak skojevskih rukovodilaca četa 5. i 14. brigade vratio za
Prnjavor.
* * *
Obavještajna služba 11. divizije otkrila je prije podne 17. novembra

da postoji jača grupacija četnika u rejonu Devetine — Cardačani — Boško-
vići /istočno 3 — 10 km od Klašnica/, pa je komandant divizije, prije
odlaska za Prnjavor, naredio 5. kozaračkoj da se sa 1. i 3. bataljonom na-
padne ovu četničku grupaciju sa istoka, sa pravca Kokora i Hrvaćana.
Četrnaesta brigada je dobila zadatak da četnike napadne sa juga,
prilazeći im sa pravca Crnog vrha. Trebalo je da prije početka napada je-
dan njen bataljon izbije u rejon »Table«127 /između Klašnica i sela Čarda-
čana/, da bi četnicima, kada se pred napadom 5. brigade i ostalih bataljo-
na 14. brigade počnu povlačiti, spriječio povlačenje za Klašnice, kuda su
uvijek bježali kada su na tom prostoru bili napadnuti.
Brigada je 18/19. novembra zanoćila u kućama Lazića Brdo — Osre-
dak. To je bio kratak odmor, jer je sa jedinicama te noći oko 2,00 časa
izvršila pokret da bi sjutradan, 19. novembra, u 5,00 časova mogla uče-
stvovati u planiranom napadu. Išla je u dvije kolone. Jednu kolonu su sa-
činjavali 1. i 3. bataljon. Treći bataljon, koji je išao prema zasjedi kod Ta-
ble, kretao se na čelu, iza njega 1. bataljon, a zatim štab brigade sa pri-
štapskim dijelovima. Maršovalo se pravcem Svinjčine k. 356 — Bogdano-
vac k. 436 — Međa — Vinogradina — Ciganski brijeg — škola u s. Kadi-
njani.
Drugi bataljon brigade kretao se kao pobočnica glavnoj koloni, prav-
cem: Crni vrh tt. 546 — Divan k. 539 — Klupe k. 529 — Tromeđa k. 354,
pa preko Pobusa tt. 302.
Nema pisanih podataka o zadacima 1. i 2. bataljona brigade. Među-
tim, njihov raspored na maršu upućuje na zaključak da je 1. bataljon tre-
balo da napadne četnike od r. Turjanice, u pravcu s. Boškovića. On i 3. ba-
taljon trebalo je da sadjejstvuju bataljonima 5. kozaračke u napadu na
četnike u rejonu Devetine — Cardačani — Boškovići. Drugi bataljon tre-
balo je da ostane u rejonu Kadinjani — Slatina, da bi odatle štitio ostale
bataljone brigade od mogućih neprijateljskih pokreta sa juga, od Trapista
i Banjaluke. Istovremeno, i četnici su imali svoje planove. Prema oskud-
nim četničkim dokumentima vidi se da ova četnička grupacija nije više
bila na mjestima na kojima je bila 17. novembra i da je 18. novembra,
»radi uspješnijih izvođenja predstojećih operacija« bila grupisana u dvije
kolone: prvu, desnu kolonu, koja se razmjestila na prostoru Crni vrh —
Slatina, a koju su sačinjavali Banjalučka, Vrbaska i dijelovi Teslićke čet-
ničke brigade, pod komandom četničkog potporučnika Bogdana Vuja-
čića, i drugu, Ijevokrilnu, sastavljenu od 3. krajiške /sa Manjače — pri-
mjedba autora/, Župske i dijelova Motajičke četničke brigade pod koman-
dom Mitra Trivunčića.
Cijelu noć 18/19. novembra rosila je kiša, kvaseći oskudnu odjeću
boraca 14. brigade. Poljski putevi i staze kojima su se borci kretali bili su
mokri i klizavi.
127 Odnosi se na mjesto gdje se sa puta Prnjavor — Klašnice odvaja put za Tra-
piste i Slatinu. Ovo mjesto bilo je poznato po tome što su tu prodavali oružje četni-
cima pripadnici domobranskih jedinica. Viši četnički štabovi određivali su cjene za
pojedne vrste oružja.
U svanuće, kada je 3. bataljon već prošao školu u s. Kadinjani, a
kolona 1. bataljona prevalila preko pošumljenih kosa Crnog vrha i prola-
zila pored grupe kuća u predjelu zvanom Vinogradine, neko je iz kolone
primijetio da se lijevo od pravca kretanja, na jednoj uzvišici /k. 300/, gdje
je uz par kuća bilo i nekoliko manjih zgrada, kreću neke siluete. To se
prenijelo vezom, a kolona je nastavila pokret. Komandant 1. bataljona
Trkulja, u čijoj se blizini nalazio i štab brigade, naredio je komandiru čete
koja je bila na začelju da pošalje patrolu prema k. 300. Moglo se pretpo-
staviti da su to dijelovi 2. bataljona brigade, ali je za svaki slučaj trebalo
provjeriti. Još nije bilo sasvim svanulo, pa se slabo vidjelo. Komandant
bataljona i komandant brigade, iz kuće lijevo od puta, u kojoj nije bilo
nikoga, pratili su dogledima kretanje patrole koja je prilično neoprezno
išla preko otvorenog prostora. Osmatrali su k. 300 i na njoj vidjeli 1 — 2
vojnika /sa šljemovima/, kako pognuti namještaju nešto nalik na postolje
mitraljeza. Čuli su i glas patrole koja je pitala ko je tamo. Neko je doviki-
vao patroli da legne, ali je bilo kasno. Sa k. 300 liznuo je plamen i zaštek-
tali su mitraljezi. Oba borca iz patrole Vladimir /Sime/ Jokanović i Sta-
no je Tešić pali su mrtvi na oranicu u blizini jedne usamljene kruške.
Nije bilo vremena za razmišljanje. Moralo se ići u protunapad. Ko-
mandant 1. bataljona i zamjenik komandanta brigade Mlado Obradović,
otrčali su za kolonom 1. bataljona da bi borce pokrenuli u bočni napad.
Odmah iza toga začula se truba Mile Marića Trubača, zamjenika koman-
danta 1. bataljona, koja je pozivala na juriš. Minobacačkom vodu brigade,
koji je bio pored puta, komandant brigade je naredio da tuče k. 300. Ko-
mandir voda Hamdija Cerić skinuo je bacače, postavio ih iza drvene ogra-
de i uzimao elemente. Ubačena mina opalila je nekako gluvo i pala desetak
metara ispred oruđa. Nije eksplodirala. Isto se ponovilo i sa drugom mi-
nom. Komandantu, koji se ljutio, Cerić je objašnjavao da je to stoga što
su se ovlažila dopunska barutna punjenja.
U međuvremenu, neprijatelj je otvorio uragansku vatru prema polj-
skom putu ispod Vinogradine. Neprijateljski rafali tukli su borce 1. bata-
ljona i prištapske dijelove brigade. Od silne, iznenadne pucnjave i jahaći
i tovarni konji su se usplahirali, oteli i, u najvećem dijelu, sa svojim još
pospanim vodičima nagnuli bježati niz Novakovu kosu, prema rijeci Tur-
janici.
Ovaj sudar između 1. bataljona brigade i njemačkih vojnika izne-
nadio je i borce 2. bataljona. Oni su prije toga izbili na pošumljene kose
iznad Vinogradina. Boško Segić se sjeća da su primijetili kako im se od
sela Jaružani primiču nekakva kola. Dio boraca bataljona, sa komesarom
Lalovićem, spustio se prema njima i vidjeli su u kolima vruće kukuruzne
hljebove. Lalović je počeo da ih dijeli borcima 2. bataljona redom, kako
su pristizali. Kada se otvorila vatra oko Vinogradina oni su pomislili da
je u pitanju nesporazum između kolona 14. brigade, a kada su vidjeli da
se radi o neprijatelju, ocijenili su gdje se nalazi i po njemu otvorili vatru.
Odmah iza toga na 2. bataljon je otvorena jaka vatra bočno, od Crnog
vrha. Blagoje Preradović se sjeća da je odjednom sa lijevog boka, na da-
ljini od 20 metara, ugledao Nijemce. Njihova pojava bila je iznenadna, pa
se on uplašio, bacio hljeb i otkotrljao u neku udolinu prema Vinogradini.
Desetak metara lijevo od sebe vidio je prije toga svog komesara Božu Bu-
daka sa automatom u rukama, čega se na sličan način sjeća i Boško Segić.
Prvi bataljon, koji se najbolje snašao, nezadrživo je jurio ka nepri-
jatelju, kojem nisu pomogli ni gusto postavljeni puškomitraljezi ni trom-
bloni koje je uveliko koristio obasipajući borce 1. bataljona ručnim gra-
natama. Morao je bježati. Povlačio se putem prema Jaružanima i Slatini,
odakle je vjerovatno i došao.128 Desno od pravca njihovog povlačenja na-
lazila se kolona 3. bataljona brigade. Ona je bila u situaciji da ovom
neprijatelju odsiječe odstupnicu prema Slatini, ali štab bataljona nije pro-
cijenio o čemu se radi. Vlado Jotanović, koji je umjesto ranjenog Ljube
Radića Gedže komandovao bataljonom, kaže da tu propuštenu priliku ne
može da prežali. U toj borbi je četa Ljuboja Panica zarobila jedan puško-
mitraljez. Neprijatelj je na poprištu borbe ostavio nekoliko postolja za
mitraljeze. Mještani s. Jaružani nalazili su kasnije na terenu kojim su bje-
žali ovi neprijateljski vojnici dijelove njihove opreme i tragove ranjava-
nja. Mladen Vukosavljević, komesar Crnovrškog partizanskog odreda, sje-
ća se svega toga, jer se Crnovrški odred tu nalazio kad su Nijemci išli
prema s. Četojevići, kao i u vrijeme kad su u panici otuda bježali.
Brigada je u ovoj borbi imala dva poginula (patrola) i jednog nesta-
log. Nestao je komesar čete Božo Budak. Poslije Preradovića i Segića više
ga niko nije vidio. Ni do danas nije ustanovljeno šta se sa njim dogodilo.
Ranjeni su bili Radovan Todorović iz s. Grabik Ilova, puškomitraljezac
Savo Ignjatić iz s. Mraviće i Popović Vladimir iz Dabovaca, Kotor-Varoš
koji je kasnije umro.
Iznenadni susret sa njemačkom trupom, jer se o njemu radilo, omeo
je brigadu u izvršenju zadatka koji joj je postavio štab divizije. U periodu
od 19. do 23. novembra brigada je ostala na prostoru prema Klašnicama i
Banjaluci. Za to vrijeme sekretari aktiva i bataljonskih biroa, od 19. do
20. novembra, bili su na divizijskom savjetovanju u s. Čečavi. Prema sa-
čuvanim zabeleškama Advana Hozića, prisutni su, pored ostalih, bili Bra-
co Erceg, Braco Nemet, Pero Kulundžija i Mile Trnjaković, te skojevska
rukovodstva 5. i 12. krajiške brigade. Skojevsko rukovodstvo 14. brigade
stiglo je 21. novembra u Prnjavor, a 22. novembra priključilo se svojim
jedinicama na Devetini. Brigada se pomjerila prema selu Potočanima
23. novembra, a 24. prema Prnjavoru.
U međuvremenu, oko 20. novembra, 3. bataljon brigade krenuo je
za Jajce. Išlo se po oružje koje su slali saveznici. Sa bataljonom se nalazio
veliki broj boraca iz cijele divizije. Po sjećanju Vlade Jotanovića, tada za-
mjenika komandanta bataljona, kolona je brojila preko 300 boraca. Sa nji-
ma su išli i delegati na Drugo zasjedanje AVNOJ-a iz istočne i srednje Bo-
sne. Delegate iz srednje Bosne predvodio je Ilija Kostić.129 Sa ovom kolo-
nom išao je i komandant divizije Šoša. Kao najodgovorniji za bezbjedno
123 Radilo se o specijalnoj njemačkoj jedinici »Kirhner«. Prema podacima iz k n j i -

ge Slavka Odića (Neostvareni planovi, Naprijed, Zagreb, str. 206) bilo ih je oko 50.
Vodila su ih tri četnika i imali su 6 mrtvih.
129 p r e m a zapisu Duška Josipovića, pored Kostića bili su kao delegati Vid Nje-
žić, Boško Hadžić, Ljubo Janković, Jovo Mrda, Gavro Cirić, Aleksa Suvajac, Ignac
Kunecki, Vasilj Semak, hodža Džemal Mahmutćehajić, Milan Rončević, hodža Su-
lejman Hadžisarajlić, Adem Hercegovac, Edhem Pobrić, Košta Jotić Kojo, Mitar Su-
botić, Milutin Đurić, Sredoja Đukarić, Mihajlo Pavlović, Ilija Slavnić, Duško Josipo-
vić, Sabit Hodžić i hodža Mehmed Mujkić. Neki su išli i kao gosti. Napala ih je uz
put avijacija, ali niko nije povrijeđen.
putovanje delegata, svakog jutra je zvao zamjenika komandanta bata-
ljona Jotanovića da provjeri kojim putem toga dana bataljon treba da se
kreće i kakvo je obezbjeđenje. Obezbjeđenje je provjeravao i na svakom
konaku. Vlado se sjeća da je u toj grupi bio i hadži-efendija Mehmed Muj-
kić, hodža iz Kotor-Varoša, koji je u toku putovanja Vladi često nudio ko-
nja, vidjevši da Vladinog konja najviše koriste iznemogli borci. Sjeća se da
je prvi konak bio u Čečavi i da su tu borci muslimanske vjeroispovijesti
ostali gladni, jer nisu htjeli da uzmu večeru koja je bila zapržena na masti.
Komandant divizije tražio je da mu se saopšti brojno stanje tih boraca
Muslimana, a zatim je naredio da se za njih skuva druga hrana.
Oružje i municiju za 11. diviziju dobili su na željezničkoj stanici u
Jajcu. Tamo su dolazili veliki transportni kamioni marke »IF«, koje su
vozili zarobljeni italijanski vojnici. Oružje je dovoženo i dijeljeno iz tih
kamiona. Svaki borac je dobio po torbicu municije i svaki je bio optere-
ćen sa po dvije puške.
Jotanović se sjeća da ovi nenaoružani borci još nisu bili poslušni i
disciplinovani, jer su odskora bili u partizanskim jedinicama, pa su otvo-
rili jedan vagon i iz njega uzimali razii'fe artikle. Intendant, koji je bio
zadužen za tu robu, požalio se Jotanoviću, pa su zajedno uspostavili red.
Međutim, intendant je već bio obavijestio o tome i Mošu Pi jade, pa je on
došao i počeo da viče. Vikao je i na Vladu, a on ne znajući o kome se radi
i nenaviknut da se na njega viče, kaže mu: »-A, šta se ti, stari, ovdje prt-
ljaš, bolje je da gledaš svoja posla.«
Kada je Moša gnjevan i ljut rekao da se on tu ne petlja već nare-
đuje, jer je on Moša Pijade, Vladi su se odsjekle noge. Stao je mirno i
zamolio ga za izvinjenje. Pošto je intendant pravdao Vladu da nije uče-
stvovao u samovoljnom uzimanju stvari, već da je svojim autoritetom to
sprečavao, i spriječio, Moša se odobrovoljio i Vladi poklonio flašu konjaka
i jedan boks cigareta. Vlado se sjeća da je tada u Jajcu vidio Tita u dru-
štvu Josipa Mažara Šoše.
Na povratku iz Jajca prve noći su zanoćili u selu Divičanima. Ko-
mandant bataljona Ljubo Radić Gedžo zbog još nezaliječene rane nije
ovoga puta bio sa bataljonom.
Naredbom štaba 11. divizije od 25. novembra 14. brigada je upućena
na prugu Derventa — Doboj. Sa jedinicama 5. kozaračke trebalo je da lik-
vidira neprijateljsku posadu na željezničkoj stanici Kotorsko, a jedan ba-
taljon da bude u zasjedi i čisti sela od ustaške milicije. Trebalo je da na-
pad otpočne 26. novembra u 5,00 časova.
Brigada je u tu akciju krenula na vrijeme, ali su joj nabujala r.
Ukrina i potocima ispresijecani teren pričinili velike teškoće. Pošto se
dosta zadržala oko savlađivanja prijelaza preko mosta na Ukrini, jer je
zemljište oko mosta bilo pod dubokom vodom, brigada je u daljem pokre-
tu nailazila na bare i nabujale potoke na kojima nije bilo ni mostova ni
prijelaza, pa su se koristile deblje nagnute vrbe i njihove grane. Među-
tim, i njih je, po kiši koja je neprekidno padala i mračnoj noći, bilo teško
pronaći i otkriti, a zatim osposobiti za korištenje. Posebno je teško bilo
drugaricama, jer na ovakva veranja nisu bile naviknute.
Te noći je brigada imala najteži, najmučniji, do kraja iscrpljujući
pokret, kakav se nikada kasnije nije ponovio. Voda, kiša, mokra odjeća i
obuća zamarali su borce, pa se pokret i pored svih nastojanja mnogo uspo-
rio. Dogodilo se tako po drugi put da 14. brigada nije stigla na vrijeme da
izvrši dobijeni zadatak. Međutim, u akciju su iz istih razloga zakasnili i
neki bataljoni 5. kozaračke brigade.
Jedino je 1. bataljon brigade te noći pred zoru uspio da na dijelu
pruge ispod s. Kladara i Retka postavi jednu minu. Kada je voz naišao
mina je lokomotivu i par vagona izbacila iz tračnica. Izjutra je došla voj-
ska da lokomotivu podigne na kolosijek, pa je 1. bataljon po njima otvo-
rio vatru. Naišla je zatim jedna jaka neprijateljska kolona sa pravca Der-
vente — više od puka kozaka /koje je narod srednje Bosne nazvao Čer-
kezi/ — pa se 1. bataljon povukao na visove zapadno od pruge. Tu se
našao i štab 2. bataljona 5. kozaračke brigade. Osmatrajući ovu neprija-
teljsku kolonu vidjeli su da se jedan njen manji dio iz Čivčija izdvojio i
zaustavio u s. Velikoj Bukovici, u rejonu škole i crkve. Ocijenili su da se
radi o manjim snagama pa su odlučili da ih naredne noći, 26/27. novem-
bra, zajednički napadnu, i to sa dvije čete 1. bataljona 14. i jednom četom
2. bataljona 5. brigade.
* * *
Te večeri, u kasnu jesen kada se rano smrkava, kada je do časa po-

laska u napad ostalo još par časova, kako se sjeća Drago Luburić, tada
komesar 2. čete, naložile su se vatre, a borci njegove čete posjedali su ili
polijegali oko njih u krug, položivši glave jedni drugima na noge. Razgo-
varalo se o svačemu, čavrljalo i mladalački šalilo, dok su neki za to vri-
jeme zurili u blještavi plamen vatre i ćutali obuzeti svojim mislima.
U krugu do Drage sjedjela je i bolničarka Mina Delić. Mlada i lje-
puškasta partizanka, dijete iz napredne banjalučke porodice. Krhka i sla-
bašna sve je iznenadila svojim brzim navikavanjem na surove uslove par-
tizanskog života. I poslije iscrpljujućih marševa i pokreta ona je uvijek
našla snage i volje da nekom borcu okrpi bluzu, pantalone, opere košulju
ili prišije otpalo dugme. Nikad joj ništa nije bilo teško. Bila je uvijek
vedra i nasmijana. Uz to je u govoru malo tepala. Ubrzo je postala prava
maza čitave čete. Imala je veliku želju da ima »pravu pravcatu« kožnu
bolničku torbu, kakvu je vidjela kod nekih bolničarki 5. kozaračke briga-
de. Ta želja je nije napuštala ni ove večeri. Čekala je da drugi glasovi
utihnu, a onda je upitala komesara Luburića naslonjena glavom na nje-
gove noge:
— Druže komesare, jel' de da ćeš mi noćas zalobiti jednu

pravu kožnu torbicu, kakvu sam vidjela u 5. brigadi?
— Svakako — odgovori Drago — prva koju zarobimo biće
tvoja...
Pošto se primicala ponoć, kada je bio ugovoren početak napada, čete

su krenule. Treća četa je pošla na neprijatelja oko škole i crkve u s. V.
Bukovici sa zapada, a 2. četa, Dragina, pošla je na neprijatelja sa pravca
r. Bosne — sa istoka. Selo V. Bukovica, u kojoj su kozački dijelovi zano-
ćili, imalo je u blizini crkvu i školu gdje se neprijatelj smjestio.
Teufik Mujkić, pomoćnik komesara čete, sjeća se da je poslije prije-
laska pruge i ceste teren prema crkvi i školi u V. Bukovici bio prilično
ravan, pa se na izvjesnim dijelovima uporištu moralo privlačiti puzeći. Za
to vrijeme sa tornja crkve mitraljez je stalno tukao teren kojim su se
borci čete kretali. On, Drago Luburić i Ljuboja Arsenić sjećaju se da su
u tom privlačenju neprijatelju naišli na neki jarak ili potok, koji je bio
dubok, pun sasječenog granja koje se ugibalo kada se preko njega prela-
zilo. Savlađivajući ga, borci su često padali jedni preko drugih.
Na drugoj strani potoka, kako se oni sjećaju, bile su dvije zgradice:
jedna manja, drvena, nalik na neku ostavu ili šupu, a desno od nje slična,
ali veća. Iz nje se čulo rzanje konja. Tridesetak metara iza tih zgrada na-
zirala se crkva. Škola se sa obale potoka nije mogla vidjeti. Ispred manje
zgrade primjećivala se neprijateljska straža. Jovica Trkulja, zamjenik ko-
mandira čete, Drago, Ismet Mesić i Teufik Mujkić iskočili su iz potoka,
bacili na stražu nekoliko bombi i našli se kod zgrade. Drago Luburić se
sjeća da je straža pobjegla, da je Jovica razbio nizak prozor i ušao kroz
njega u kućicu, a onda iz nje počeo da izbacuje razne vojničke predmete.
Među njima je izbacio novu kožnu bolničku torbu kakvu je Mina željela.
On je radostan zgrabio i zakačio čvrsto za pojas, da je ne bi izgubio. Ismet
Mesić je iz iste zgrade izvukao neku oficirsku uniformu.
Nisu se još bili ni čestito snašli, a neprijatelj je po voćnjaku oko tih
kuća otvorio strahovitu vatru.
Dok jedni tvrde da se neprijatelj branio iz škole i Crkve, koman-
dant bataljona kaže da je neprijatelj, čim je otkrio da partizani idu u
»7Q
napad, jedan svoj dio sa bacačima i automatskim oruđima izvukao na ob-
ližnja uzvišenja i odatle po četama 1. bataljona otvorio jaku vatru. U vri-
jeme napada kozaka na borce 1. bataljona 14. brigade, četa 2. bataljona
5. brigade pripucala je na neprijatelja, ali nije izvršila napad. Tako su
dvije čete 1. bataljona 14. brigade došle u tešku situaciju, kao, kako kaže
on, da su upale u nekakvu zamku. Borci 1. bataljona nisu ustukli. Među-
sobna neravnopravna borba se nastavila. Štektali su mitraljezi, a mine iz
bacača parale su nebo i zemlju. Svjetleće rakete bacao je neprijatelj da
bi ih osvijetlio, a bacao ih je i 2. bataljon 5. brigade, pa je prostor bio tako
osvijetljen da je neprijatelj mogao da vidi raspored partizanskih boraca
1. bataljona 14. brigade. Drago se sjeća da je toliko mina ispaljeno i eks-
plodiralo na prostoru gdje su oni bili da se njemu činilo kao da se nebo
i zemlja ruše. Zagluvjele su bile uši od njihovog žestokog praska. I Teufik
Mujkić se sjeća te paklene vatre, kao i toga da se u njoj našla i Mina
Delić. Pored nje je pala i eksplodirala jedna mina iz bacača . . .
Kad je počelo da sviće obje čete 1. bataljona, koje su već imale veliki
broj ranjenika, počele su da se povlače. Mujkić je, pri povlačenju, u blizi-
ni nekog potoka ugledao ranjenu Beharu Cauš, borca 2. čete, rodom iz
Kotor-Varoša. Od rasprsnute mine zadobila je oko tridesetak rana. Iako je
i sam bio ranjen, Teufik je Beharu odvukao do seoskog puta, odakle mu je
jedan borac iz čete pomogao da je dopreme do previjališta. I Luburić se
sjeća da se nazirao dan kada su on i Hajro Avdić počeli da se povlače.
Mislili su da su posljednji i da su svi ranjenici izvučeni. Međutim, dok su
se povlačili čuli su nedaleko prigušene jecaje, ali nisu mogli da ocijene sa
koje strane dolaze. Tiho su par puta pozvali ranjenog da se javi i uspjeli
su da u šljiviku, gdje je te noći najviše palo i eksplodiralo minobacačkih
granata, pronađu jednog ranjenog borca. Uprtili su ga na leđa i, malo —
pomalo, na smjenu odnijeli do prvih seoskih kuća. Tu su napravili nešto
kao nosila, na čemu su ga odnijeli do bataljonskog previjališta. Drago se
ne sjeća kako se taj borac zvao, ali pouzdano zna da je te rane prebolio
i ostao i dalje borac 1. bataljona.
U logoru su već bili okupljeni svi borci koji su učestvovali u akciji,
i zdravi i ranjeni. Drago je pogledom prelazio preko svih lica da bi ugle-
dao bolničarku Minu i uručio joj »pravu pravcatu« kožnu bolničku torbu.
Nije je vidio. Misleći da je otišla do štaba bataljona ili do neke druge čete,
upitao je gdje je.
— Poginula je, čuo je kao kroz san.
Shvativši da više nema Mine, on je rukama stegao zarobljenu kožnu
torbu, a u očima su mu se pojavile suze . .. Bila je četvrto dijete porodice
Delić koje je poginulo u NOB-u, svi su to znali i svima je to teško palo.
Pored Mine Delić, koju je neprijatelj mrtvu nekoliko dana držao
naslonjenu na crkvu u V. Bukovici, te večeri je poginuo i borac Jovo
Pere Milić, zvani Bijeli. Rodom je bio iz Pilipovine, Kruševo Brdo. Bio je,
kažu, žestok borac i uvijek ljut. Nosio je puškomitraljez »šarac«. Pored
njih, 1. bataljon je imao 28 ranjenih,130 među kojima su bili Ljuboja Arse-
nić, Arif Lozić iz Šipraga, Teufik Mujkić, Behara Čauš, Mustafa Karaseli-
130 Mustafa Kušmić Dule, ratne pribilješke.

movie, Omilj Kreco, Mujo Skopljak, Svetozar Šepa, Mehmed Calo, Huso
Mašinović, Sabit Mušanović i Zulkif Duraković, svi iz 2. čete 1. bataljona,
Milosevic Jovo i drugi.
Interesantan je slučaj Ilije Nunića, borca 3. bataljona 14. brigade.
On kaže da se za vrijeme te borbe našao zapadno od škole i crkve u V.
Bukovici i da je tu teže ranjen. To je dobro zapamtio, ali se ne sjeća šta
je tu radio, jer se zna da 3. bataljon u tom napadu nije učestvovao.
Bili su to veliki gubici za brigadu. Štab bataljona, kako se sjeća Mile
Trkulja, očekivao je prijekor i kritiku zbog toga što je u akciju ušao bez
konsultovanja sa štabom brigade. Ali, u štabu brigade držali su se uzdr-
žano i po tom pitanju niko im ništa nije rekao. Umjesto kritike, štab bri-
gade je pomogao štabu bataljona da se ranjenici što prije otpreme do bri-
gadne ambulante i divizijske bolnice.
Štabu 1. bataljona je rečeno da je najbolje da o akciji i gubicima
referiše štabu divizije. U štabu bataljona dogovoreno je da to bude kome-
sar. On se sjeća da ga je komandant divizije Šoša primio i porazgovarao o
tome. Rekao mu je da je dobro što bataljon ima inicijative i da je šteta što
nisu uspjeli da taj napad dovedu do uspješnog kraja. Na brigadnoj konfe-
renciji /5. februara 1944./ štab divizije je ovu samoinicijativu 1. bataljona
pohvalio i pored gubitaka.
Brigada je i dalje zadržala bataljone prema pruzi. Drugi bataljon je
ojačan minerskim vodom 5. kozaračke podmetnuo 27. novembra na dijelu
pruge između Johovca i Rudanke, na 193 km nagaznu minu na koju je u
23,30 časova naišao njemački oklopni voz. Mina je eksplodirala i dva va-
gona izbacila iz tračnica. Nijemci su iz voza pružili otpor, pa oklopni vol
nije uništen, ali je saobraćaj na pruzi Brod — Sarajevo uspostavljen tek
slijedećeg dana, 28. novembra u 14,00 časova.
Po naređenju štaba divizije brigada se povukla sa pruge 28. novem-
bra za Ljeskove vode /s. Radonjići i s. Stanovi/, ali je uveče, istog dana
vraćena u akciju na nju /ovoga puta zajedno sa 12. slavonskom brigadom/.
Na prugu, u rejon željezničke stanice Rudanka, jedinice 14. brigade stigle
su 29. novembra oko 23,00 časa. Dok su jedni dijelovi ovih brigada bili-
postavljeni kao obezbjeđenje prema Derventi i Doboj u, drugi su rušili
prugu.
»Pruga Derventa — Doboj na više mjesta porušena«, kaže se za tu
noć u jednom neprijateljskom izvještaju. Drugi je nešto precizniji, jer u
njemu stoji da je noću 29. novembra u 23,00 časova veća grupa partizana
raskinula željezničku prugu Joho vac — Rudanka u dužini od 80 metara
i da je željeznički saobraćaj uspostavljen 30. novembra u 8,00 časova.
Glavnina brigade nalazila se 1. decembra ponovo na prostoriji Sta-
novi — Gojakovac — Križ, sjeverozapadno od Doboja, a 4. decembra, po
sjećanju Advana Hozića, u rejonu s. Vijačani — s. Stara Dubrava /sada
Ukrina/. Štab brigade je bio u Vijačanima, u kući Vida Nježića. Toga se
sjeća i komandant brigade jer su tada uhvaćena dva dezertera, koja su
pobjegla još iz odreda. Jedan od njih je odnio jednu, ali i jedinu torbicu
sanitetskog materijala iz odreda, u kojoj su bile sitne ali vrijednije stvar-
čice pojedinih boraca, a drugi je četnicima predao puškomitraljez. Ovaj po-
sljednji, dok je bio u odredu, isticao se kao puškomitraljezac, ali je greška
bila takva da se ni njemu nije mogla oprostiti. Vojni sud im je obojici izre-
kao smrtnu kaznu.
Treći bataljon, koji je ostao prema pruzi Derventa — Doboj, suko-
bio se 7. decembra dva puta sa Čerkezima131 — dijelovima 2. kozačke ko-
njičke brigade 1. kozaračke divizije.
Prvi sukob odigrao se zapadnije od s. Mali Prnjavor (10 km s. z. Do-
boj), kada se vod 3. bataljona susreo sa kozačkim konjičkim eskadronom.
Partizanski vod je iznenadio kozački eskadron i prvi po njima otvorio
vatru, natjeravši ih u bjekstvo. Kozaci su, prema njihovim dokumentima,
imali jednog mrtvog i dva ranjena borca kao i 16 ubijenih konja.
Istoga dana, dvadesetak kilometara sjevernije, oko Tromeđe na putu
Derventa — Prnjavor, na položaju zvanom Koprivak, nalazila se 3. četa
3. bataljona. Izviđači su primijetili da u obližnjim kućama u s. Miškovci i
niže, prema r. Ukrini, neprijateljski vojnici uzimaju sijeno. U tom pravcu
je upućena patrola, u kojoj su bili Nedeljko Preradović i Novak Radanić,
oba iz s. Vijačani. Oni su ustanovili da se radi o Čerkezima, koji su pored
sijena hvatali guske i kokoši, jer se od kuća iz sela čulo kokošije krečanje.
Na ovu čerkesku jedinicu upućen je jedan vod 3. čete, ali je Čerkezima
stigla pomoć, pa se vod morao povlačiti prema Koprivaku. Čerkezi su kre-
nuli za njima. Komandir čete Milan Mlinarić rasporedio je četu i naredio
da se ne otvara vatra dok on ne naredi i da ne smije biti povlačenja, bez
njegovog odobrenja. Kada su se Čerkezi primakli, naredio je brzu paljbu
po njima. Čerkezi su privremeno zadržani na dostignutom položaju, a
onda su svom silinom navalili na četu, koja se morala povlačiti. Vlado Jo-
tanović, zamjenik komandanta bataljona, i Milovan Petrović, u to vrijeme
borac, dobro se toga sjećaju. Glavnina bataljona bila je u to vrijeme na
visovima zvanim Jadovica, zapadno od Tromeđe i Koprivaka (na pola puta
između Dervente i Prnjavora). Treća četa je natjerana u povlačenje. Mi-
lovan Petrović kaže da je odstupao na njenom lijevom krilu, a da su u
isto vrijeme na to krilo 3. čete napali četnici od s. Drijena. Nekoliko četni-
ka bilo mu se jako približilo. Nisu ga gađali, jer su željeli da ga uhvate
živog i skinu sa njega neoštećen kožni kaput i cipele. Petrović nije
imao vremena da se okreće i puca na njih, jer su i Čerkezi i četnici bili
suviše blizu. Kaže da je bio tada u velikoj krizi, ali je odlučio da pogine,
ali da ne da četnicima ono što je zarobio koncem oktobra u Lijevču polju.
Progoneći 3. četu Kozaci su, na položajima oko Jadovice, naletjeli
na ostale snage bataljona. One su Kozake dočekale na bliskom odstojanju
i na njih sručile vatru iz svih svojih oruđa. Kozaci su bili potpuno razbi-
jeni i natjerani u bjekstvo. Tada su, između ostalog, zarobljena i dva ko-
začka konja, koji su bili dresirani. U borbi su lijegali da bi svom jahaču
131 Čerkezima su nazivani pripadnici kozačkih jedinica. Ove jedinice su formi-

rane od zarobljenih pripadnika Crvene armije. Nijemci su te vojnike raznovrsnim
terorom natjerali da stupe u jedinice kojima su za komandante postavljeni njemački
oficiri. Tako je formirana i 1. kozačka divizija, koja je došla u Jugoslaviju. Pošto
je među tim vojnicima bilo i pripadnika azijskih nacija, narod ih je prozvao Čer-
kezima, pa ćemo ih i mi tako češće zvati. Da bi diskreditovali kod naroda i narod-
nosti Jugoslavije Crvenu armiju, Nijemci su pripadnicima ovih jedinica dozvoljavali
pljačku i nasilja i opijali su ih: Ostali su zapamćeni po mnogim zločinima, pljački
i silovanju.
činili zaklon, a i da ne bi i sami bili meta protivničkih metaka. Vlado Jo-
tanović se sjeća da je jednog od tih konja uzeo za sebe i zadržao ga do
kraja rata. Zarobljena je i jedna automatska puška, koja se punila sa deset
metaka, a nišan je bio podešen do daljine od 2.000 metra.
U toj borbi zaroblj eni su Kozaci Viktor Jakubin i još jedan koji se
zvao Vladimir. U 3. bataljon je tog poslijepodneva sa komandantom bri-
gade došao i Stanko Vukašinović. Viktor Jakubin je objašnjavao da je
komsomolac. Stanko je bio oduševljen njime. Izjutra, na jednom zidu, Vik-
tor je ugljenom nacrtao kako pada bomba sa partizanskom zvijezdom na
Hitlerov kukasti krst, koji se lomi i raspada. To je uticalo na Stanka da
zatraži da se Jakubin ustupi njegovom bataljonu, da bi ga kao crtača kori-
stio za vizuelnu propagandu. Viktor je te nade i opravdao. Kuda god bi
2. bataljon prolazio za njim su na zidovima okrečenih seoskih kuća osta-
jale parole NOP-a, njegovi crteži, kojima je omalovažavao neprijatelja, a
uzdizao partizanske jedinice. Poslije se doznalo da je on u Crvenoj armiji
bio oficir. Bio je neobično hrabar i požrtvovan.
Kozaci su u borbi 7. decembra 1943, pored ova dva zarobljena voj-
nika, imali 2 nestala, 4 mrtva i 17 ranjenih boraca. To su bile samo uvod-
ne borbe sa Kozacima (Čerkezima). Brigada će se sa njima sukobljavati
poslije toga, sve do kraja rata.
Ostatak brigade učestvovao je 7. i 8. decembra sa 12. slavonskom
brigadom u čišćenju pi. Motajice od četnika iz Motajičke četničke brigade.
Komandant 1. bataljona se sjeća da je njegov bataljon u akciju na četnike
krenuo od Nove Vesi, da se nastupalo u pravcu Srpca i da se sa najima
tada nalazio i komandant divizije Josip Mažar Šoša. Nema podataka kojim
prvacem je nastupao 2. bataljon brigade.
Ova akcija 12. slavonske i 14. srednjobosanske brigade nije dala oče-
kivane rezultate. Nigdje nijesu naišle na četnike, jer su oni istoga dana
sa većim snagama, među kojima je bila i Motajička četnička brigada, bili
u pokretu, radi planiranog napada na Prnjavor.
Poslije akcije na četnike oko pl. Motajice brigada je preko s. Vija-
čana i s. Stara i Nova Dubrava, prešla na prostor Karač — Liplje — Snje-
gotina.
Postoji i naređenje divizije od 12. decembra po kome 14. brigada tre-
ba da ide na teren Kotor-Varoša, da tamo smijeni bataljone 5. kozaračke
brigade, ali se iz nekih razloga od toga kasnije odustalo.
% sH ^
Polovinom decembra brigada je bila na prostoru Liplje — Pribinić,

čega se dobro sjeća novopostvaljeni pomoćnik komesara brigade Đoko
Pstrocki. On je u brigadu došao u to vrijeme, a štab brigade je zatekao u
rejonu s. Liplje. Komesar Vojo, Đoko i komandant brigade sjećaju se da
je tada bilo problema sa brigadnim ljekarom. Bio je Austrijanac. Njega je
14. brigadi ustupio štab 12. slavonske. Po nekima, to je bio dr Hans Stajn,
Jevrej, Bečlija. Nije volio naciste, ali je zbog navika i godina teško pod-
nosio partizanski način života. Planina, šume, visoki snijeg i relativno slab
smještaj i ishrana učinile su ovog vrsnog ljekara tužnim i zamišljenim.
6* 83
Teško je izgovarao naše riječi. Preko bolničara, koga je takođe ustupila
12. slavonska, a koji je tečno govorio njemački, ljekar je stalno tražio da
se oslobodi ove dužnosti, jer nema ni ljekova, ni instrumenata da
svoju dužnost obavlja savjesno i dobro kako mu ljekarska etika nalaže.
Štab brigade je to odbijao, obrazlažući mu da je brigadi, koja je nepre-
kidno u borbama, neophodan ljekar i da ga mora imati. Rečeno mu je da
oni u štabu shvataju da je njemu sve to teško, jer na takve uslove nije
navikao, ali da je i njima teško, pa trpe i podnose sve teškoće koje im
se nameću jer je rat i tako mora da bude. Rekli su mu da će, ako dobiju
drugog ljekara, predložiti da se on premjesti u diviziju ili korpus. Među-
sobno su u štabu diskutovali šta bi se moglo uraditi da mu bude bolje, da
osjeti da nije zapostavljen, da se stalno ne misli na njega i ne preduzi-
maju mjere da ne pobjegne. Komandant je predlagao da ga češće zovu
kod sebe u štab, da bi što više bio u njihovom društvu. Pstrocki je bio
protiv toga, smatrajući da ljekar treba da bude uz bolesnike i da ga ne
treba navikavati na ono što mu ne pripada. Dogovoreno je da mu se, u
znak posebne pažnje, obezbijedi za ručak svakodnevno po čašica — dvije
rakije, jer se od bolničara saznalo da voli da uzme manje količine toga
pića. Risto Mike Neimarević iz Prnjavora, u to vrijeme ekonom štaba bri-
gade, sjeća se da je dobio naređenje da za ljekara obezbijedi dnevno 2 del
rakije.
Iz decembarskih dana provedenih na tom prostoru nekima je ostalo
u sjećanju strijeljanje jednog dezertera iz 1. bataljona. Radilo se o borcu
koji je bježao dva-tri puta. Pri trećem bjekstvu uhvaćen je i vraćen u
bataljon. Borci su tražili da se izvede pred stroj. Kada je komesar bataljo-
na, poslije uvodnog govora, upitao šta da se radi sa njim, borci bataljona
su zahtijevali smrtnu kaznu. Kazna je izvršena bez prethodne konsulta-
cije sa štabom brigade.
Većih borbi sa četnicima u to vrijeme nije bilo. Oni su se ili povukli
na drugi teren ili posakrivali kod prijatelja i rođaka, odnosno kod svojih
kuća. Ali, djejstvovala je neprijateljska propaganda. Iz 3. bataljona, koji
je bio razmješten u rejonu Pribinića, jedan borac je obavijestio koman-
danta bataljona da neki čovjek, u čiju kuću kao vođa patrole navraća, a
za koga tvrde da je sveštenik, opasno »harangira« protiv NOP-a i parti-
zana. Komandant bataljona je smatrao da je najbolje da o tome prvo oba-
vijesti komandanta brigade, koga je u štabu najduže znao. Obavještavaju-
ći ga o tome predložio je da njih dvojica odu i to provjere, da neko ne bi
na pravdi boga optužio nedužna čovjeka, koji radi toga može da izgubi i
glavu. Njih dvojica su obukli vojničke bluze i sa borcem koji je to javio,
kao vođom patrole, otišli su do kuće osumnjičenog. Bio je to Stevan D.,
čovjek u godinama, sijed sa kožuhom na leđima, ali još uvijek čio i oran.
Za njega je komandant brigade slušao da je pucao na njemačke kolone
kada su prodirale preko Borja.
Čovjek ih je lijepo dočekao. Posadio ih je za sto i ponudio rakijom,
što ovi nisu odbili. Počeli su zatim pričati prvo o hladnoći koja vlada na-
polju. Patrola se žalila kako nije lako po ovakvoj zimi gaziti kroz mrklu
i hladnu noć, i kako godinama već vode borbu protiv Nijemaca i ustaša,
dok drugi, sposobni za borbu čekaju da im sloboda dođe na tanjiru. I sve
nešto u vezi sa tim i borbama, dok se čiča Stevan nije raskravio i raspri-
čao. Njegova je, odnekud pozajmljena teza bila da partizani ne vode borbu
protiv ustaša, da ne osvajaju gradove i neka mjesta i da nije istina da su
ovdje potukli Nijemce, tamo ustaše ili četnike, kako to partizanska pro-
paganda hoće da prikaže, da se sve to izmišlja i raspreda da bi se zavarali
obični ljudi, borci koji su napustili svoje kuće i pošli sa komunistima da
bi, opsjednuti komesarima, lutali sa njima kao što oni, iz patrole, to rade.
Pošto mu se činilo da nije dovoljno ubjedljiv, obratio im se riječima:
»— A, šta vi, momci moji, mislite, otkud vam to oružje i

municija, sa kojim gađate i progonite svijet?
— Kako otkud . . . . zausti Gedžo.
— Pa da, ne znate. Nećete nikada ni z n a t i . . .
I onda se čiča Stevan raspričao, tvrdeći da sve to oružje, te mitraljeze,

minobacače i municiju partizanima daju ustaše. I to prave, pravcate usta-
še. Jer, među njima, partizanima, ima ustaša koliko hoćeš. Kako to oni
ne znaju? Zar su toliko slijepi da to ne vide?
— Pa vaši komesari, šta su oni nego ustaše, — rekao je Ste-

van.
Gedžo i komandant brigade nastojali su da starog Stevana odvrate od te

zablude, dokazujući mu da su to laži, na koje on ne smije da nasjeda.
Njegova supruga i kćerka ćutale su sjedeći kraj razgorjele peći. Nisu se
u tu diskusiju uplitale, ali se vidjelo da bi voljele da on ne priča ono što
priča. A on je dalje pričao, sve više padajući u vatru.
— Oče Stevane, prekinuo ga je komandant brigade, ja sam
o Vama slušao dosta od ranije. Znam da ste vi ovdje ne-
gdje prvi opalili pušku na njemačku kolonu kada je ona
preko B o r j a naišla . . .
Ovaj je pažljivo slušao. Vidjelo se da mu je drago što se o njegovom patri-

otskom postupku zna čak i kod partizana.
— A sada vidim, nastavio je komandant brigade, da ste Vi

zaboravili sva zlodjela ustaša, ubistvo episkopa Platona,
progon svih srpsko-pravoslavnih sveštenika iz NDH za
Srbiju, zatvaranje crkve, nasilno pokrštavanje, samo da
bi odbranili savezništvo četnika i ustaša i njihovu na-
mjeru da zajedničkim snagama unište partizane. Izmi-
šljate da su oni protiv vjere . . .
— Ko si T i ? — upade čiča Stevan. — Ko ste v i ? . . . Koga
si ti meni večeras doveo, pitao je i vođu patrole.
Kada je čuo da razgovara sa komandantom brigade i Ljubom Radićem

Gedžom, komandantom partizanskog bataljona, Stevan je skočio sa klupe
kao oparen. Stalno se krsteći, skoro je skakao po sobi vičući:
— Ja ništa nisam govorio, ja ništa ne znam . . .

— Govorili ste oče Stevane, govorili, ne možete to sada da
poreknete, nas je ovdje trojica — smirivao ga je Gedžo.
Žena i ćerka, videći u šta se njihov hranilac upleo, udarile su u plač, jer
su očekivale najgore.
Pošto su Stevanu rekli kako je došlo do ove posjete i da su se uvje-
rili da je sve ono što je patrola prenijela tačno, rečeno mu je da ovoga
puta prelaze preko toga, zbog onog opaljenog metka na Nijemce u vrijeme
kada to drugi nisu smjeli ni pomisliti. . .
Kad su izašli iz Stevanove kuće dogovorili su se da o tome što se
dešavalo nikom ne govore — da se to naprosto zaboravi. Tako je i bilo. A
za Stevana se do kraja rata ništa otvoreno nije čulo. Shvatio je da je mo-
gao postati žrtva zlonamjerne četničke propagande.
Neprijateljskom radu, pored vojnih jedinica, suprotstavljao se i čitav
aparat partijsko-političkih organizacija na terenu. Određenu ulogu u tome
imali su i okružni komiteti K P J i Skoja, sreski NOO, NOO po selima, od-
bori AFŽ, a posebno odbori USAOJ-a.
Postoje dokumenta iz kojih se vidi da su početkom novembra 1943.
godine, u vrijeme kada je 14. brigada započela svoju aktivnost, postojala
na terenu srednje Bosne dva okružna komiteta. Okružni komitet koji je
pokrivao banjalučki i kotorvaroški srez, kao i sela ispod pl. Vlašića prema
r. Bosni. U ovom komitetu tada su bili Dušanka Kovačević /student/, kao
sekretar, Dušan Josipović /završio poljoprivrednu školu/, Dušan Misirača
/intelektualac/ i Nevenka Novaković /seljanka/, kao članovi i Pero Ko-
lundžija /seljak/, kao sekretar OK Skoja. Na terenu ovog okružnog komi-
teta bila su 64 člana K P J i 12 kandidata. Na terenu je bio formiran i Sre-
ski komitet za Kotor-Varoš, postojalo je i više opštinskih NOO, ali u
mnoga sela se nije uspjelo zaći, jer su se u njima nalazili četnici.
Drugi okružni komitet K P J bio je za Prnjavor. On je obuhvatao
prnjavorski, teslićki, tešanjski i derventski srez.
»Dosada nam je uspjelo da se prilično učvrstimo na terenu

prnjavorskog sreza i da otpočnemo sa prodiranjem prema
Tešnju i Derventi,«
kaže u svom izvještaju, ističući postignute uspjehe, na riječima štedljivi

sekretar Oblasnog komiteta za Bosansku krajinu Đuro Pucar Stari.
Na terenu prnjavorskog sreza bila su tada formirana tri opštinska
NOO /Vijačani, Prnjavor, Štrpci — primjedba autora/, a uskoro je orga-
nizovan i sreski NOO.
U Okružnom komitetu Partije tada su bili Ilija Kostić /intelektu-
alac/, kao sekretar, Aco Čizmić, Ljubo Božić /intelektualac/ i Zivanka
Vićentijević /radnica/, kao članovi i Mile Trnjaković /radnik/, kao sekre-
tar OK Skoja. Pored OK, na ovom terenu bila su formirana i dva sreska
komiteta, i to Sreski komitet za Prnjavor i Sreski komitet za područja Te-
slić — Tešanj.
Na terenu ovog OK K P J bilo je 40 članova Partije, 9 kandidata i
85 Skojevaca. Okružni komitet Prnjavor održavao je veze sa partijskim
organizacijama u Tešnju, Derventi i Brodu. U Derventi je tada postojao
mjesni komitet koji je imao 7 članova Partije, mjesni komitet u Brodu
imao je 9 članova.132
132 Zb.NOR, T-IV/19, dok. br. 50.

Situacija u srednjoj Bosni je nalagala da se, pored rada u vojnim
jedinicama /vodovima, četama i bataljonima/ i među stanovništvom na
terenu, počne i sa sistematskim obučavanjem kadra. Bavljenje ovom pro-
blematikom otpočelo je u ljeto 1943. godine, a nastavilo se još intenzivnije
koncem te godine. U oktobru je održan jedan niži partijski kurs u srednjoj
Bosni, a koncem oktobra i početkom novembra »organizovan je i srednji
partijski kurs na kojem je predavač drug Ljubo Babić«, piše u jednom
izvještaju sekretara Oblasnog komiteta K P J za Bosansku krajinu Đure
Pucara Starog. Cilj kurseva je bio osposobljavanje rukovodilaca u opštin-
skim i sreskim komitetima i zatim četnih i bataljonskih starješina. U de-
cembru na srednjem partijskom kursu u Čečavi bili su iz 14. brigade Pepi
Tvrz i Rizo Selmanagić, komesari bataljona, Drago Luburić, Uroš Kreco,
Ivan Kejžar, zvani Kajzer, Vlado Ivanović, Seka Stojaković, Boško Bajić
i Svetozar Šepa.
Pored partijsko-političkih počeli su i vojno-stručni, sanitetski i drugi
kursevi. U 11. diviziji otpočeo je u decembru kurs za komandire vodova i
četa, a neki rukovodioci su slati na više vojne kurseve u Bosansku kra-
jinu.
Koncem decembra 14. brigada se nalazila na širem prostoru oko
Prnjavora.
U PRVOJ BANJALUČKOJ OPERACIJI
Koncem 1943. godine opšte stanje u NDH, posebno u Bosni i Her-

cegovini, bilo je sve lošije. Mnogi, čak i među onima, koji su u početku
bili uz ustašku vlast, više u nju nisu vjerovali. Stoga su više vojne ko-
mande oružanih snaga NDH sve češće konstatovale da se najveći dio teri-
torije NDH nalazi pod kontrolom partizanskih snaga; da je među stanovni-
štvom pod kontrolom ustaške vlasti »zavladala velika zabrinutost i depre-
sija,« gotovo panika; da ono ne vjeruje da im iko može pomoći, izuzev
završetka rata, i da to stanovništvo želi mir »pa neka pobijedi ko bio«.133
Ovakvom stanju unutar NDH doprinijela je kapitulacija Italije, sep-
tembra 1943. godine, a naročito sve veća i uspješnija aktivnost jedinica
NOVJ.
Oružane akcije partizanskih jedinica dovele su do velikih pokreta
izbjeglica, paralisan je bio ili jako otežan saobraćaj, a, samim tim bila je
pogoršana razmjena dobara, kao i snabdijevanje vojske i stanovništva. Sve
je to pojačalo šverc i crnoberzijanstvo, izazvalo nesigurnost i glad, a time
i nezadovoljstvo svih slojeva, u prvom redu gradskog stanovništva.
Veliku pometnju kod ustaša i njihovih pristalica izazvalo je Drugo
zasijedanje AVNOJ-a i »osnivanje partizanske vlade«, kao i sve veća ak-
tivnost savezničke avijacije i zimsko nastupanje Crvene armije. Očeki-
valo se i moguće savezničko iskrcavanje na jugoslovenskom dijelu jad-
ranske obale u prolj eće 1944. godine. Nade koje su Nijemci i ustaška drža-
va polagali u savezništvo sa četnicima »kao suborcima« nisu se ispunile.
Sve to zajedno prisililo je njemačke štabove da na teritoriji Jugo-
slavije opet angažuju veće snage. Tako dolazi do zimskih akcija većih raz-
mjera od strane njemačkih jedinica i oružanih snaga NDH po tadašnjim
glavnijim ustaničkim teritorijama. Poznate su pod nazivom šesta neprija-
teljska ofanziva. Od prvih dana decembra 1943. šesta ofanziva zahvata
NOVJ u istočnoj Bosni.134
Da bi rasteretio partizanske jedinice u istočnoj Bosni i, po moguć-
nosti, osujetio ovakva dalja djejstva neprijatelja, Vrhovni štab NOVJ i
POJ dao je zadatak 5. bosanskom korpusu da raspoloživim snagama na-
padne neprijateljski garnizon Banjaluku. Stoga je ojačao 5. korpus sa dvi-
je proleterske brigade — 3. krajiškom i 3. ličkom, iz sastava 1. proleter-
skog korpusa Koče Popovića.
133 Zb. NOR, T-IV/20, dok, br. 215 i 227.

Učešće 14. brigade u I banjalučkoj operaciji 31.
decembra do 3. januara 19441. godine.
Peti korpus, u okviru zadataka ostalih jedinica, dao je 11. diviziji, u
čijem je sastavu bila 14. brigada, zadatak da napadne i likvidira sva nepri-
jateljska uporišta oko Banjaluke na desnoj obali r. Vrbasa, kao- i da na naj-
podesnijim mjestima dijelom snaga prijeđe na lijevu obalu Vrbasa, naro-
čito preko Rebrovačkog mosta.
U zapovijesti štaba 5. bosanskog korpusa nije bilo predviđeno učešće
14. brigade u ovom napadu na Banjaluku, ali je štab 11. divizije u obje
svoje zapovijesti /od 27. i 28. decembra/, pored 5. kozaračke i 12. KNOU
brigade kao svoju treću kolonu, a dijelom i kao divizijsku rezervu, uklju-
čio i nju u ovu operaciju.135
Četrnaesta brigada u napadu na Banjaluku nije djejstvovala kao
cjelina. Iz nje je izdvojen 1. bataljon u opštu divizijsku rezervu, sa zadat-
kom da sa dijelovima 12. krajiške likvidira policijsku karaulu kod Rebro-
vačkog mosta, zauzme most i uspostavi na lijevoj obali Vrbasa mostobran.
Odatle je trebalo da potpomaže prodor dijela 12. krajiške koji je išao u
pravcu »Vrbas-logora«, a uz put je trebalo da likvidira i sjedište gesta-
po-a.
Ostatak 14. brigade kojoj je pridodat i Prnjavorski partizanski od-
red, trebalo je da formira dvije grupe. Jedna da napada i likvidira obezbje-
đenje oko vojnih magacina na Krčmaricama, gdje se pretpostavljalo da
ima oko 250 neprijateljskih vojnika i nešto artiljerije. Poslije likvidacije
posade oko magacina trebalo je da čisti sela Priječane i Trn i potpomaže
5. kozaračku pri likvidaciji neprijatelja u mjestu Trapisti. Za ovaj zada-
tak štab brigade je predvidio svoj 2. bataljon. Zaštitu divizijske hirurške
ekipe, na čelu sa dr Spremom, koja je bila smještena u s. Slatini, povjerio
je Prnjavorskom partizanskom odredu. Druga grupa trebalo je da napad-
ne neprijateljsku posadu u Klašnicama koja se sastojala od jedne bojne
7. lovačke pukovnije i uspostavi na tom dijelu čvrst mostobran. Ovaj za-
datak dobio je 3. bataljon brigade.
Štab brigade je u ovu akciju krenuo iz Prnjavora, iz kuće Timko-
vih. Prvi bataljon, sa kojim je krenuo zamjenik komandanta brigade Mla-
do Obradović, uputio se preko s. Vijačana — Dubrave i Snjegotine za pl.
Uzlomac, a odatle kroz Kotor-Varoš, koji je bio slobodan, za Lipovac, za-
padno od Kotor-Varoša. Tu je štab bataljona borcima saopštio zapovijest
da se ide u akciju na Banjaluku i upoznao ih sa zadatkom bataljona. Tri-
deset prvog, predveče, bataljon je bio u rejonu Rebrovca.
Ostali bataljoni 14. brigade, Prnjavorski partizanski odred i štab
14. brigade 31. decembra, uveče, bili su iznad sela Slatine. Jedinice su
postrojene i tada im je saopštena odluka o napadu na Banjaluku. O zna-
čaju akcije govorili su komandant i komesar brigade. Pošto se očekivalo
da će prije napada saveznička avijacija bombardovati Banjaluku, govori
su odisali uvjerenjem da će banjalučki garnizon biti savladan.
Dosta se računalo na iznenađenje i pored toga što je avijacija 31. de-
cembra bila aktivna, jer je napad otpočinjao uoči Nove godine, pa se sa
razlogom očekivalo da će vojne komande, i njemačke i NDH, biti opu-
štene. Poslije održanih govora, 3. bataljon je odmah krenuo za Klašnice.
Nastupao je preko Šušnjara i Blaškog, da bi usput razbio četničke grupe
135 Zb. NOR, T-IV/20, dok. br. 149 i 154.
koje se nađu na tom pravcu. U određeno vrijeme, u 22,00 časa 31. decem-
bra 1943, poslije artiljerijske pripreme od po deset granata ispaljenih iz
svih artiljerijskih oruđa svih divizija 5. korpusa, bataljoni 14. brigade
prešli su u napad.
Prvi bataljon brigade /u svojstvu aktivne divizijske rezerve/, pošto
se blagovremeno privukao polaznim položajima za napad, sa dijelom bo-
raca 12. KNOU brigade i Banjalučkog partizanskog odreda napao je ne-
prijateljske dijelove koji su se nalazili u kućama oko Rebrovačkog mosta
i crkve na desnoj obali r. Vrbasa, ali je pri tome postigao samo djelimično
iznenađenje. Zarobio je na prepad 13 neprijateljskih vojnika, 10 domo-
brana i 3 legionara,136 koji su branili pristup Rebrovačkom mostu. Pokušaj
da se to iskoristi i odmah prijeđe most nije uspio. Taj i svaki slijedeći na-
pad neprijatelj je odbijao mitraljeskom i puščanom vatrom iz bunkera uz
most na lijevoj obali Vrbasa. Borci 1. bataljona zaposjeli su, radi toga,
položaje oko groblja, rebrovačku crkvu i kuće na desnoj obali, odakle su
nastojali da neutrališu neprijatelja na drugoj strani mosta. Prateći vod
bataljona tukao je bacačima i vatrene položaje neprijateljske artiljerije u
rejonu Borika. Sva nastojanja komandira četa,137 komandanta bataljona i
zamjenika komandanta brigade da u sadjejstvu sa dijelovima 12. brigade
slome otpor neprijatelja oko mosta na lijevoj obali Vrbasa nisu dala re-
zultate. Nije pomogla ni intervencija komandanta Šoše, koji je po svaku
cijenu težio da sa tim snagama prijeđe na drugu stranu i tako pomogne
ostalim snagama korpusa u ovlađivanju gradom. Rijeka Vrbas je u to
doba godine bila brza i duboka, i preko nje se nije moglo mimo mosta, a
most su žestoko branile ustaško-njemačke snage.
Slično je prošao i 3. bataljon brigade. Nastupajući preko sela Blaško
i Šušnjari, on je unio paniku među četnike. Neke četnike je zarobio, među
njima i Dragu Đurića, komandanta četničkog bataljona »Petar Pecija«,
koga je četnička Vrhovna komanda unapredila u čin majora. Drugi su
pobjegli i uzbunili domobransku posadu u Klašnicama, pa kada su borci
bataljona pokušali da prijeđu betonski most dočekala ih je neprijateljska
vatra. Iz kuća sa lijeve obale, koje su bile nad samim mostom, građene
od tvrdog materijala, domobranska posada iz sastava 7. lovačke pukovnije
držala je most pod svojom kontrolom i njemu se nije moglo prići. U dvo-
dnevnim borbama oko mosta poginuli su Zivković Dušan i Matija Nunić,
obojica iz sela Kremne, kod Prnjavora. Ranjeno je više boraca, među ko-
jima i pomoćnik komesara 1. čete Mlado Latinović. Metak mu je prošao
kroz jednu stranu obraza a izašao na drugu.
* * *
Prvi postavljeni zadatak u napadu na Banjaluku — zauzimanje ne-

prijateljskog uporišta Krčmarice, izvršio je jedino 2. bataljon brigade. Dru-
ga četa 2. bataljona /komandir Sretko Drinić, komesar Drago Vukmirović/
iznenadila je neprijatelja, prošla kroz žičanu ogradu kapije i u nekim ku-
136Zb. NOR, T-IV/21, dok. br. 85.

137U 1, bataljonu tada su komandiri četa bili Ljuboje Panić, Nikola Marić i
Husein Redžić.
ćama, kako se sjeća tadašnji zamjenik komandira čete Cedo Čolić, zatekla
dio domobrana i domobranskih starješina u prazničkom raspoloženju. Za
ovom četom, u prostor gdje su se nalazili magacini upale su i ostale čete
Zarobljeno je 15 domobrana. Ostali su bježali prema Trapistima, a borci
ovog bataljona krenuli su za njima i na desnu obalu Vrbasa izbili u vrijeme
kada su 1. i 2. bataljon 5. kozaračke zauzimali Samostan, i kada se veći
dio neprijateljske posade izvukao ili još izvlačio preko drvenog mosta na
drugu obalu rijeke. Kod zgrade Pivare u Trapistima, 2. bataljon 14. bri-
gade došao je u dodir sa snagama 5. brigade, dok je njegovo lijevo krilo
zahvatilo električnu »centralu«, koja se nalazila oko 200 m uzvodno od
mosta na desnoj obali r. Vrbasa.
Neprijatelj je osloncem na betonski bunker i jednu zgradu koja se
nalazila neposredno uz most, ali na suprotnoj — lijevoj obali, sprečavao
prodor partizanskim borcima preko mosta. Tu zgradu i bunker su držali
dijelovi specijalne jedinice, pod komandom njemačkog poručnika Kirhne-
ra, one iste jedinice sa kojom je 14. brigada imala 19. novembra iznenadan
susret oko Cetojevića u Kadinj anima.
U jutru 1. januara, u upravnoj zgradi Pivare, sastali su se štabovi
5. i 14. brigade, da bi zajednički razmotrili novonastalu situaciju. Nijedna
brigada nije uza se imala neko teško oružje sa kojim bi mogla neutralisati
neprijateljsku posadu u zgradi preko mosta. Sem toga, u blizini kuće ne-
prekidno se nalazio jedan tenk tipa »hopčkins«, koji je kontrolisao most.
Brigade su imale samo po jednu protivtenkovsku pušku engleske proizvod-
nje. Sa tim puškama pokušali su da oštete tenk. Gađali su njome i oba
komandanta brigada, ali bez određenog rezultata, iako je tenk bio pogo-
đen, što se, po sjećanju komandanta 14. brigade, lijepo vidjelo sa prozora
upravne zgrade Pivare.
Kako se oko Banjaluke, na drugoj strani Vrbasa, čula velika borba
koju su vodile ostale snage korpusa, oba štaba brigada nisu se mirila sa
tim da tri bataljona stoje neiskorišćena i gube vrijeme. Padali su razni
predloži kako da se savlada prepreka. Jedni su predlagali da se preko mo-
sta prijeđe uz korišćenje pogodnih pokretnih zaklona, ali je to odbačeno
zbog tenka i topa na njemu. Bilo je odlučeno da se naprave splavovi i
pomoću njih izvrši forsiranje uzvodno ili nizvodno od mosta. Upućene su
patrole da traže pogodan materijal: burad ili drvene balvane. Međutim,
materijala potrebnog za pravljenje splavova /jake užadi, na primjer nije
bilo/. Nije bilo ni boraca koji bi te splavove stručno uradili, da se kad uđu
u nabujalu maticu Vrbasa ne prevmu, kao ni onih koji bi napravljenim
splavovima umjeli da rukuju. I pored toga, od težnje da se most prijeđe
nije se odustajalo. Posebno je u tome uporan bio Miloš Pajković, pomoć-
nik političkog komesara 5. kozaračke. On se, tako reći, ljutio na komandni
kadar što ne mogu da nađu način da ovo pitanje riješe.
Jedino rješenje je bilo da se nasilno prijeđe most. Zato je formirana
grupa boraca iz 5. kozaračke, koja je noću 1/2. januara pokušala da pod
okriljem mraka prevari neprijatelja. Sa njima je krenuo i komandant bri-
gade Ranko Sipka. Međutim, neprijatelj je raketama osvjetljavao most i
prije nego su ovi prevalili trećinu dužine mosta otkrio ih i osuo po njima
vatru, pa su se oni pod zaštitom vatre 5. i 14. brigade povukli.
Preokupiran prijelaskom mosta, štab 14. brigade je zaboravio na za-
uzete magacine municije i druge opreme na Krčmaricama i nije ništa
preduzeo da se oni evakuišu na slobodnu teritoriju ili unište.
Samo su borci 5. kozaračke, u blizini samostana, otkrili skladište odje-
će namijenjeno avijatičarima. Količine su bile dovoljne da se obuku borci
njihova dva bataljona. Pokušaj pomoćnika političkog komesara 14. bri-
gade da 5. brigada dio opreme njoj ustupi, kako se to obično praktikovalo
pri zajedničkim akcijama, nije uspio, ali taj neznatni spor nije ostavio
traga, na, inače dobre, odnose između ovih brigada.
U međuvremenu je banjalučkom garnizonu počela pristizati po-
moć. Već u prijepodnevnim časovima 1. januara stigao je iz Prijedora
jedan bataljon 383. puka 373. njemačke divizije, a 2. januara, oko 13,00
časova, i 901. oklopni grenadirski školski puk, koji je stigao cestom od
Gradiške. Kako su pristizale u Banjaluku ove jedinice su se odmah uklju-
čivale u borbu. Neprijateljske posade u Banjaluci i okolnim uporištima
postajale su po njihovom dolasku sigurnije, a stoga i agresivnije, što
se odrazilo i na odsjeku kod Trapista. Tu su borci 2. bataljona 14. brigade
bili zaposjeli zgrade na desnoj obali. Pošto su neke zgrade bile na sprat,
odatle su dobro kontrolisali teren na drugoj strani i sprečavali tamo svako
kretanje pješadije danju. Neprijatelj je samo povremeno na njih otvarao
mitraljesku ili puščanu vatru, pa je to uveliko uspavalo njihovu budnost.
Poslije pristizanja u Banjaluku 901. oklopnog puka, njemački tenko-
vi su iznenadno prešli u napad. Po zgradama gdje je bio raspoređen
2. bataljon 14. brigade osuta je artiljerijska vatra. Artiljerijske granate su
probijale zidove, a zatim eksplodirale u prostorijama u kojima su se nala-
zili borci. Neke od granata se nisu aktivirale pa su borci, očekujući kada će
eksplodirati, preživljavali veliki strah. Nisu smjeli da ustanu da ih izbace
iz sobe, a nije im bilo lako dok su očekivali da eksplodiraju. Neki borci se
sjećaju da su poslije prvih eksplozija ugledali kroz razrušeni krov pla-
vetnilo neba više sebe. Najjača i najubitačnija artiljerijska vatra zahva-
tila je 3. četu komandira Dragoljuba Jeftića.138 Od maltera, barutnog dima
i prašine ništa se u sobama nije vidjelo. Iako su borci na brzinu napustili
kuće gubici su bili neizbježni. Poginuli su Radosinović Branko, puškomi-
traljezac i njegov pomoćnik Todić Spasoje. Poginula je i jedna drugarica
rodom iz Lijevča polja, ali se njenog imena i prezimena danas niko ne
sjeća. Mnogo boraca je bilo ranjeno.
Komandant i komesar 2. bataljona, koji su se u momentu napada
nalazili sa štabom brigade u pivari izletjeli su da vide šta se sa njihovim
četama dešava, pa su sa komandirima četa otklonili paniku koja je mogla
da dovede do još većih gubitaka. Trebalo je hitno izvući ranjenike prema
pivari, a neprijatelj je mitraljeskom vatrom tukao međuprostor između
zgrada. Ranjenog Blagoja Preradovića, koji se s teškom mukom prebaci-
vao prema pivari, kako se on sjeća, savjetima je pomogao Momir Lalović,
a kada je Blagoje, zamoren, u jednom momentu zastao, Lalović je iskočio
iz zaklona, zgrabio ga i sklonio ga iza ugla. Sem Preradovića, tada su bih
138 U jednoj od soba gdje je bila Jevtićeva četa nalazila se i nekakva veća gvoz-
dena kasa. Za vrijeme ovog artiljerijskog napada od siline eksplozija ona se sama
otvorila i iz n j e se prosuo srebrni novac stare Jugoslavije.
ranjeni: Martić Danilo, delegat voda, Ahmet Ćehajić, borac rodom iz Der-
vente, Ostoja Blagojević iz Kaoca, Nedeljko Kuzmanović iz Vijačana i još
desetak boraca čija su imena zaboravljena. Bolničarke i referenti saniteta
2. bataljona Ljubica Bjegojević, Božica Petković i Nevenka Vukotić, po-
kazale su tada veliku hrabrost i požrtvovanje. Njihov stručni rad uz po-
moć referenta saniteta brigade Nene Ćurulije spasio je od smrti teško
ranjene borce. Blagoje Preradović se sjeća da su u sobi gdje je previjen
bile i dvije časne sestre. Osjećao je nepodnošljivu hladnoću i drhtavicu
zbog gubitka krvi. Časne sestre su to primijetile i donijele mu /a možda
i drugima/ šolju toplog mlijeka, poslije čega je osjetio veliko olakšanje.
On nije doznao njihova imena, ali im je zauvijek ostao zahvalan.
Izuzev ove iznenadne artiljerijske i mitraljeske vatre sa lijeve obale
Vrbasa, drugih neprijateljskih dj ej stava tada nije bilo, niti je bilo poku-
šaja prijelaska mosta sa neprijateljske strane.
U ŠESTOJ N E P R I J A T E L J S K O J OFANZIVI
Prije napada na Banjaluku neprijatelj je planirao da većim snaga-

ma »pročešlja« i teren srednje Bosne. To nije bila tajna za četnike, jer u
pismu Komande zapadne Bosne komandantu Bosansko-krajiškog četnič-
kog korpusa od 23. decembra 1943, između ostalog piše: »Ovih dana Ni-
jemci će napasti crvene jakim snagama«.139 Uočeno je da se kolone od
»nekoliko hiljada motorizovanih vozila« kreću preko istočne Bosne ka do-
lini r. Bosne i Doboju. Ove snage su bile spremne za akciju 1. januara.
Obaviješteni o tome, Vrhovni štab i štab 5. korpusa odlučili su se na pre-
kid napada na Banjaluku i povlačenje. Noću 2/3. januara 11. divizija je
dala nalog 5. kozaračkoj da napusti Trapiste i da sa ranjenicima 5. i
14. brigade krene usiljenim maršem u rejon Obodnik — Maslovare, radi
sprečavanja prodora neprijatelju od Teslića preko Borja i zatvaranje prav-
ca prema Sipragama, gdje se nalazila divizijska bolnica. Preko 5. koza-
račke brigade prenijeto je 14. brigadi, koja nije imala radio-stanicu, da
ostane u Trapistima do 3. januara ujutru, da spriječi brzi prodor neprija-
telja ka Slatini i omogući nesmetano izvlačenje hirurške ekipe koja je sli-
dejila 5. kozaračku u pravcu Šipraga.
Bataljoni 5. kozaračke napustili su Trapiste oko 3,00 časa 3. januara.
U Trapistima je ostao 2. bataljon 14. brigade. U svanuće se očekivao
napad neprijatelja. Most preko rijeke Vrbasa nije se mogao onesposobiti,
jer je prilaz k njemu branio neprijatelj. Da bi se neprijatelj što duže
zadržao oko prijelaza, odlučeno je da se iskoristi par buradi sa naftom koja
su pronađena u Trapistima. Burad je trebalo dopremiti do blizu mosta i,
kada tenkovi naiđu, na neki način, koristeći naftu /ili benzin — različita
su sjećanja/ upaliti i onesposobiti prvi neprijateljski tenk i tako zakrčiti
izlaz sa mosta. Zbog tog zadatka okupili su se rukovodioci četa i štab bata-
ljona: Stanko Vukašinović, Cedo Čolić, Dragoljub Jeftić, Ljubo Vuković,
Ostoja Đurić, Petar Petrović i drugi. Kako je cijela stvar bila isplanirana
teško je danas rekonstruisati, jer se sjećanja preživjelih učesnika malo
slažu. Jedno je, međutim, sasvim tačno — taj plan i ta tehnika potpuno
su zatajili. Kad su neprijateljski tenkovi, izjutra 3. januara, počeli pre-
laziti most, i kada je prvi tenk bez problema prešao prvi dio zamišljene
prepreke, dva vodnika iz 2. bataljona: Ostoja Đurić i Ljubo Vuković kre-
nuli su neustrašivo u tom pravcu da aktiviraju prepreku.
Neprijatelj nije oklijevao. Dočekao ih je vatrom iz tenka. Ljubu je
pokosio mitraljez, iskri vivši pri tome puško mitraljez od koga se nikad
139 A VII, C a , kut. 205, br. reg. 47/1.
nije odvajao. Ostoju Đurića tenkovska granata je pogodila u glavu. Od
jedne tenkovske granate odbijen je ćošak balkona kuće koja je Cedi Co-
liću služila kao zaklon. Odbačeni dijelovi zida izbili su mu tom prilikom
šest zuba. Tada je ranjena i bolničarka Božica Petković iz Kaoca i još
nekoliko boraca.
Jovo Đurić iz Vijačana, tada kurir u štabu brigade, sjeća se da su
on i komandant brigade u to vrijeme odstupali iz Trapista nekim potokom
za Krčmarice, dok je teren oko potoka obasipan artiljerijskim granatama.
Komesar brigade i njegov pomoćnik nisu bili sa njima. Nalazili su se,
kako se komesar Vojo i pomoćnik komesara Đoko sjećaju, u samostanu,
gdje su borci 2. bataljona htjeli da pretresu neke prostorije sumnjajući da
je u njima sakrivena radio-stanica. Fratri to nisu dozvoljavali. Neko iz
štaba bataljona pozvao je komesara ili pomoćnika komesara da dođe i to
sa fratrima raspravi. U samostan su pošli obojica. Našli su fratre i počeli
da se sa njima objašnjavaju. Čuvši artiljerijsku vatru oko mosta ostavili
su fratre i spustili se u dvorište samostana koje je bilo ograđeno visokim
zidom. Međutim, nisu mogli da izađu, jer su kod kapije primijetili tenk.
Sišli su i ostali borci i svi su se sklonili oko kapije i čekali da tenk ili uđe
u dvorište ili se odmakne od kapije. On se ubrzo udaljio, a oni su se zatim'
uputili ka Krčmaricama.
Ranjeni borci 14. brigade otpremljeni su prema Sipragama. Zivko
Zivanić, tada borac 1. čete 2. bataljona, sjeća se da je ranjenike pratio vod
1. čete sa kojim je išao pomoćnik komesara čete, njegov brat Nedo Ziva-
nić i da ih je neprijateljska ofanziva nabacila prema Karauli i Turbetu,
zapadno od Travnika. Neki ranjeni borci 14. brigade, na primjer Danilo
Martić, dospjeli su tada do Bosanskog Petrovca i Oštrelja.
Očekivalo se da će neprijatelj preko Krčmarica krenuti za Slatinu,
ali nije. To je iskorišćeno da se na Krčmaricama minira nekoliko skladišta
sa artiljerijskom i minobacačkom municijom. Detonacije su, kako se sje-
ćaju mnogi borci 2. bataljona brigade, bile tako snažne da su borce i ruko-
vodioce, udaljene i nekoliko stotina metara od miniranih skladišta, obara-
le u snijeg.
Stab brigade, 2. bataljon i Prnjavorski partizanski odred zadržali su
se 3. januara na Krčmaricama oko puta Trapisti — Slatina. U njihov
sastav je stigao pred veče i 1. bataljon brigade, bez čete i prištapskih
dijelova. Ovaj dio brigade prebacio se, zatim, na prostor s. Cardačani —
Boškovići, gdje se već nalazio 3. bataljon. Brigada više nije imala vezu sa
štabom divizije, jer je bila bez radio-stanice, a uz to nije bila obaviještena
šta se dešava sa ostalim snagama divizije, niti gdje se nalazi neprijatelj i
kakve su mu namjere. Radi toga nije otišla na prostor Martinac — No-
žičko — Srbac, kako je bilo regulisano naređenjem štaba divizije od 28. de-
cembra 1943. godine. Bataljoni brigade i Prnjavorski partizanski odred
ostali su da zatvaraju pravac Klašnice — Prnjavor, čekajući dalja nare-
đenja štaba divizije.
Četvrtog januara, poslije podne, stiglo je naređenje zamjenika ko-
mandanta divizije Burina Predojevića da brigada »odmah po primitku
naređenja izvrši pokret u pravcu Prnjavor — Maćino Brdo«.140 Istim na-
140 Zb. NOR, T-IV/2X, dok. br. 19.

ređenjem dat je zadatak Prnjavorskom partizanskom odredu da ide u
rejon s. Vijačani. Iz naređenja se može zaključiti da taj dio štaba 11. divi-
zije nije u vrijeme izdavanja naređenja znao pravu situaciju. Nije znao
da je u srednjoj Bosni otpočela Šesta neprijateljska ofanziva, da, pored
neprijateljskih snaga koje iz Banje Luke nadiru prema prostoru oko Ko-
tor-Varoša, jake neprijateljske snage /7. SS, 1. brdska i 187. njemačka
divizija/ napadaju iz doline r. Bosne preko planinskih masiva od Vlašića
do Borja, te da se linije Bosanski Dubočac — s. Kuljenovci — Derventa
— Kladari /kod Doboja/ nastupaju prema širem prostoru oko Prnjavora:
5. kozački puk 2. konjičke kozačke brigade; 1. bojna, 4. lovačke pukov-
nije; 2. bojna 6. lovačke pukovnije i 6. terečki kozački puk, 2. konjičke
kozačke brigade. Zadatak pomenutih neprijateljskih snaga bio je da pro-
češljaju planine južno od r. Save i »unište glavne oslone tačke bandita«,
a u partizanskim selima »da konfiskuju sve zalihe hrane i marve«.
Šesti terečki kozački puk, dolazeći od s. Kladara, kojem su se kao
saradnici stavili na raspolaganje četnički komandant Mitar Milanković,
komandant četničkog bataljona »Gavrilo Princip« i četnički komandiri
Đuro Vrhovac i Miloš Kondić, najviše je ugrozio dijelove 11. NOU divi-
zije u Prnjavoru. Tako su se iz Prnjavora na brzinu morale evakuisati
ambulante Prnjavorskog partizanskog odreda, 12. slavonske i 14. srednjo-
bosanske brigade. Pod velikim pritiskom neprijatelja izvlačili su se omla-
dinski vojno-politički kurs, zaštitni bataljon komande područja, Komanda
prnjavorskog partizanskog područja na čelu sa Albertom Trinkijem, Ok-
ružni komitet K P J na čelu sa Ilijom Kostićem, sreski NO odbor sa Vidom
Nježićem, a tu se našlo i pet opštinskih narodnooslobodilačkih odbora sa
ukupno oko 70 ljudi,141 uz 150 aktivista NOP-a iz Prnjavora koji nisu smje-
li čekati neprijateljev ulazak u grad.
Pošto su bataljoni 12. slavonske brigade, koji su držali položaje oko
Tromeđe, prodorom neprijatelja od Kladara i Dubočca bili izmanevrisani
izvlačenje iz Prnjavora organizovali su: dio štaba 11. divizije, komanda
područja, Okružni komitet K P J i sreski NOO. Po sjećanju Zaharija Sla-
tin ca, veliki dio tereta podnio je Albert Trinki. On je Slatinca, 4. januara
oko 18,00 časova, ostavio u s. Drenovi, kod kuće Borasa, i naredio mu da
tu ostane do 24,00 časa i sačeka sve koji se budu iz Prnjavora naknadno
izvlačili ovim putem. Posebno mu je skrenuo pažnju da sačeka Petra Tu-
rudiju, i da ih, zatim sve, sprovede u Vijačane.
Organizatori su do pada mraka 4. januara iz Prnjavora, pod vrlo
nepovoljnim okolnostima, bezbjedno izvukli sve koji su se morali evakui-
sati do Vijačana, a odatle 5. januara, oko 3,30 časova nastavili su izvla-
čenje ka Šnjegotini.
* * %
Ni štab 14. brigade nije znao pravu situaciju, a najmanje je bio u

toku onoga što se događalo oko Prnjavora 4. januara poslije podne. Bata-
ljoni 14. brigade marševali su prema Prnjavoru i Maćinu Brdu da bi izvr-
šili naređenje. Kasno naveče stigli su do Potočana. Odatle je 3. bataljon
141 A V I I , N O B , m i k r o f i l m I R P S a r a j e v o 6/60.

upućen za Prnjavor. Trebalo je da ide brže da bi na vrijeme obezbijedio
prenoćište. Prvom bataljonu je naređeno da ide na Maćino Brdo. Stab
brigade sa 2. bataljonom zadržao se u rejonu Potočana.
Prethodnica, koju je na maršu prema Prnjavoru isturio 3. bataljon
doznala je da su u gradu domobrani i Čerkezi. O tome je odmah obavije-
šten štab brigade, koji je, na osnovu toga, 3. bataljon pomjerio u Mraviću,
a prvi zadržao u rejonu Galjipovaca i Gradine.
Jedinice 6. terečkog kozačkog puka, koje su izjutra 5. januara kre-

nule iz Prnjavora, napale su 3. bataljon u rejonu s. Mravića. Premoćne
čerkeske snage potisle su 3. bataljon, koji je imao tri poginula borca, dok
su tri borca ranjena. Bataljon se povlačio na brzinu pa je jedna desetina
ostala odsječena.
Istoga dana, oko 8,00 časova, napadnut je i 1. bataljon oko Gradine,
u rejonu s. Galjipovci. Njega su napali dijelovi 5. kozačkog puka. Bata-
ljon je prihvatio borbu, nedozvolj avaj ući da ga neprijatelj potisne. Dije-
lovi 5. kozačkog puka su zaobišli položaje 1. bataljona i počeli napadati
sa sjeverozapada, sa pravca s. Lišnje. Ove čerkeske dijelove napao je zatim
sa boka 1. bataljon 12. slavonske, iz sela u kojem se našao, i tako omogu-
ćio 1. bataljonu 14. brigade da se bez gubitaka povuče prema brdu Bub-
nju. Odatle je bataljon odstupio za Vršane, gdje se već nalazio 2. bataljon
sa štabom brigade. Povlačenje prvog, a posebno 3. bataljona u stopu su
pratili Kozaci. Borbu su vodili pješice, a kad su borci brigade odstupali
jurili su ih konjima. Sirili su stalno svoje lijevo krilo prema jugu, nasto-
jeći da snagama brigade dođu sa boka. Na liniji Sarinci — Vršani odstu-
pajuće bataljone 14. brigade prihvatili su 2. bataljon 14. brigade i Prnja-
vorski partizanski odred /PPO/, koji se povukao iz Vijačana i priključio
brigadi. U sastav brigade, oko Vršana i Sarinaca, ušao je i jedan dio čete
za vezu 12. slavonske brigade, sa izvjesnim brojem konja i radio-stanicom
ili dijelovima za radio-stanicu. Brigada je u borbi sa Kozacima primjenji-
vala taktiku manevarske odbrane, nastojeći da što više uspori njihovo
napredovanje. Istovremeno, brigada je obezbjeđivala leđa i bokove, jer
su znali da u blizini nema partizanskih snaga.
Bile su to vrlo oštre borbe, u kojima su borci brigade sačekivali Čer-
keze na blisko odstojanje, a onda su na njih otvarali vatru. Čerkezi bi
tada skakali sa konja. Jedan od njih držao bi svog konja i još četiri, a
ostali bi puzili i primicali se položajima partizanskih boraca, da bi ih na-
padali bombama i jurišima. Bijesni što trpe gubitke i sporo napreduju,
Čerkezi su toga dana u Sarincima, bezrazložno ubili slijedeće mještane:
pet Jugovića /Vasilija, Milana, Radivoja, Žarka i Zdravica/, tri Daničića
/Dragutina, Obrada i Ostoju/, dva Sarića /Boru i Iliju/, Milivoja Stanoje-
vića i Marka Mihajlovića. Tako su u crno zavili dvanaest nedužnih seoskih
porodica.
Dok je brigada sa PPO vodila borbu sa 6. terečkim kozačkim pukom,
stalno se pomicala desnim krilom prema jugu, prema Novakovu grobu, ne
sluteći da se u tom pravcu, od Teslića preko r. Ukrine, kreće 2. bojna
4. lovačke pukovnije. Više zbog bojazni da se lijevo čerkesko krilo, skri-
venim potocima i uvalama, ne zabaci preko Lavova brda na taj položaj,
nego pretpostavljajući da prema Novakovom grobu ide domobranska boj-
na iz Teslića, štab brigade je poslao na taj položaj Prnjavorski partizanski
odred. Njega je bojna bacila sa tog položaja, a kada je PPO-u brigada
poslala pojačanje, bojna je odstupila prema Lavovom brdu.142 Ovakvim
manevrom brigada i odred su zadržali do pada mraka liniju Vršani —
Bijela zemlja — Novakov grob i tako uskratili ovim neprijateljskim sna-
gama zadovoljstvo da ih opkole i nanesu im teže gubitke.
Kad je pao mrak brigada i odred su se izvukli. Bila je mjesečina. Sa
puta kojim su se povlačili, borci brigade su vidjeli domobrane 2. bojne
4. lovačke pukovnije na padinama Novakova groba. I domobrani su vidjeli
borce odreda i brigade, ah nisu na njih otvarali vatru. Ili su izbjegavali
dalju kavgu, ili su bili već umorni ili, jednostavno, nisu htjeli da parti-
zane ometaju u njihovom pokretu — ko će to znati.
U borbi sa Kozacima poginuli su: Stojanović Miloš iz Obradovića,
Skender-Vakuf i Rakić Đorđe rođen 1923. godine u selu Štrpci. Čerkezi
su tog jutra zaplijenili i jedna kola sa dva ili tri ranjenika u rejonu Bre-
zika. Sa kolima /a nije isključeno da se radilo o saonicama/, uz ranjenike,
bila je referent saniteta 1. bataljona Judita Albahari. Ona se, kako se sjeća,
jedina spasila bježeći prema Vršanima, gdje je pretpostavljala da je štab
brigade. Komandant brigade se sjeća da je dogledom promatrao kako
kola, ili saonice, opkoljavaju Kozaci na konjima. Vidio je i nekog borca
kako bježi, ali je sve to bilo dosta daleko i štab brigade nije mogao ništa
korisno učiniti.
Toga dana u borbi je teže ranjen Milić Momir, iz Štrbaca, pa su ga
morali nositi na nosilima, sjećaju se neki borci. Kozaci su jednom borcu,
koji se suviše zanio u borbi, došli iza leđa i zarobili ga, ali je on uspio da
im pobjegne. Neki borci tvrde da je to bio Viktor Jakubin, što i liči na
njega. Advan Hozić se sjeća da mu je Jakubin pričao kako je tukao ko-
začke dijelove puškomitraljezom ispred sebe, a za to vrijeme nekoliko Ko-
zaka, na konjima, došlo mu je iza leđa. Naredili su mu da odbaci oružje.
Umjesto da to uradi, on im je na ruskom počeo govoriti kako je njihov čo-
vjek, ali su ga partizani zarobili. Zna se da se u jedinicu vratio na »čerke-
skom konju« i sa oružjem. Nedeljko Preradović, tada borac 3. bataljona,
misli da je toga jutra između s. Lišnje i s. Gajeva ranjen jedan borac iz
sela Velike ili Male Sočanice. Koliko se sjeća bilo mu je ime Milivoje ili
slično. Spasila je ranjenog jedna ukrajinska porodica iz sela Brezika, koja
ga je kod sebe sklonila i sakrila desetak dana, dok se na ovaj teren nije
vratila 14. brigada.
Tvrdnja neprijatelja da je slomljen otpor partizana zapadno od Pr-
njavora »uz 111 mrtvih« potpuno su neistinite. Istinito je jedino to da su,
kada su 6. januara izašli na liniju Potočani — Vršani — Novakov grob,
mogli samo da konstatuju da je njihov protivnik sa padom mraka 5/6 janu-
ara uspio da »umakne ka jugu«.143 Pošto se 14. brigada sa odredom odli-
jepila od neprijatelja, donijeta je odluka da se preko Ukrine ide na jug,
142 Zb. NOR, T-IV/21, dok. br. 220.

143 Zb. NOR, T-IV/21, dok. br. 188.
za Snjegotine, ali je u posljednjem momentu odluka izmijenjena. Otišli su
prema zapadu u Spasojeviće. Tu su uz jaka osiguranja na sve četiri stra-
ne, borci brigade i odreda, poslije napornih borbi i marševa, dobili zaslu-
ženi odmor.
* * *
Druga četa 1. bataljona poslije odstupanja sa Banjaluke nije sa svo-

jim bataljonom došla u sastav brigade, već je sa Mlađom Obradovićem
odstupala cestom preko Čelinca. Petog januara 1944. godine našla se u
rejonu Tešića kuća, sjeverno od Kotor-Varoša. Tu se, kako se sjeća Taib
Dervić, borac 2. čete 1. bataljona, našla sa 4. bataljonom 12. slavonske
brigade, negdje između Tešića i sela Garića. Pošto je komunikaciju Kotor-
-Varoš — Maslovare već bio zauzeo neprijatelj, ove dvije jedinice su od-
lučile da idu na sjever. Prešle su Uzlomac i zaustavile se u zaseoku Kova-
čevići, u selu Liplju. Kada su umorni i neispavani zaspali, neprijatelj ih
je iznenada napao. Prema izvještaju štaba 12. slavonske, to se desilo 5. ja-
nuara u 15,00 časova. Neprijatelj se ovim jedinicama privukao potokom
Bistrice, iznenadio ih je i bataljonu 12. brigade, a naročito komori, nanio
veće gubitke. Po Dervićevom sjećanju to se dogodilo noću 5/6. januara.
Tada je, kako se on sjeća, iz njegove 2. čete poginuo Bekrem Fifić, rodom
iz Kotor-Varoša, a zarobljen je Salih Halilović iz Prnjavora koji je tada
bio puškomitraljezac. Među ostalima ranjen je bio i Taib. Njega je uz
padine Uzlomca, ka visu zvanom Prdeljica, iznio puškomitraljezac Petar
Marić Veliki. Sjećanja Siniše Batića, borca 2. voda 2. čete 1. bataljona,
koji je kao puškomitraljezac učestvovao u ovoj borbi, slažu se sa Derviće-
vim, ali dodaje da se četa sa Uzlomca spustila nazad u zaseok Kovačevići
i od neprijatelja otela dio svoje komore, a zatim se vratila na Uzlomac iz-
nad Kovačevića. U zoru, 6. januara, na njih je naišla neprijateljska kolo-
na koja je išla od Kovačevića. Na samom grebenu Uzlomca razvila se že-
stoka borba između Nijemaca /SS-ovaca/ i 2. čete 1. bataljona 14. brigade
koju su predvodili komandir Husein Redžić i njegov zamjenik Jovica Tr-
kulja. Iako brojno slabiji nisu odstupali. Neprijatelj je nekoliko puta juri-
šao, ali je uvijek odbijan, čemu su doprinosili komandir Redžić, Jovica
Trkulja i puškomitr al ješci Petar Marić Veliki iz Imi j ana, Siniša Batić iz
Kruševa Brda i Salih Halilović iz Prnjavora, koji su Nijemcima zadavali
najviše muke. Redžić je komandovao četom i pored toga što je bio ozbilj-
nije ranjen, a Petra Marića Velikog nikakva neprijateljska vatra nije mo-
gla da pomakne sa mjesta — sve dok nije poginuo. U ovoj borbi junački
se tukao i 4. bataljon 12. slavonske brigade.
Četrnaestu brigadu, razmještenu te noći u rejonu Spasojevića —
kako se sjeća Mile Trkulja — probudila je iz sna urnebesna vatra pušaka,
puškomitraljeza i ručnih bombi sa Uzlomca. Mnogi su bunovni iskakali iz
kuća i gledali kako rojevi svjetlećih metaka paraju nebo oko Prdeljice.
Taj teren su poznavali, jer su preko njega išli desetine puta.
Vatra se dugo nije smirivala. I kad bi se malo smirila opet se na-
stavljala, a onima što su je slušali činilo se da je još žešća. Stab 1. bata-
ljona je pretpostavljao da se u opasnosti našla njihova 2. četa. Bilo je mi-
šljenja da se odmah krene u tom pravcu, ali se od toga odustalo, jer se
do vrha Uzlomca nije moglo stići ni za dva sata, a za to vrijeme borba će
biti riješena.
* * *
Kada se razdanilo i kada je jedna sumnjiva kolona dolinom potoka

Bistrice, a dijelom i preko brda Bjelibora, prošla ka jugu, bataljoni bri-
gade, PPO i dio čete za vezu 12. slavonske, koji im se priključio prošlog
dana oko Vršana, krenuli su preko Karača za Uzlomac. U zaseoku Kova-
čevići naišli su na tragove borbe koja je vođena 5. januara i na još nepo-
kopane borce 12. i 14. brigade i ubijene konje iz komore.
Glavno poprište borbe viđeno je na Uzlomcu. Na udaljenju od pede-
setak metara zapadno od staze koja vodi od Župe ka Vrhovini, u širokom
krugu, snijegom pokriveni teren bio je izgažen, izrovan i sa lokvama krvi.
Po hrpama čaura vidjelo se odakle su djejstvovali mitraljesci jedne i dru-
ge strane; po obijenim iverima na drveću gustina vatre, a po udublje-
njima koja su ljudska tijela pravila u snijegu vidjelo se da su protivnici
često bili rastavljeni samo debelim stablima.
Teren je pružao sliku pravog razbojišta i iz svega se vidjelo da su
borci 2. čete 1. bataljona 14. brigade i dijelovi 12. slavonske ovdje vodili
borbu na život i smrt. Iz 2. čete u toj borbi život je izgubilo nekoliko bo-
raca.144 Među njima i Petar Marić Veliki. Borac — puškomitraljezac og-
romne snage i volje, koji nikada nije dozvoljavao da mu neko ponese
puškomitraljez sa kojim je gađao iz stojećeg stava kao da u rukama ima
laki konjički karabin. Sa njim je otišla i njegova omiljena pjesma »Oj,
djevojko Smederevko, kad ćeš poći za me,« koju je, kako kaže Petar Kne-
žević, njegov starješina, najviše volio i najčešće pjevao. I on je kao i
ostali, poginuo braneći svoju grudu zemlje, svoju planinu, nastojeći da
spriječi prodor preko nje tuđinu koji je nadirao ka Jajcu, gdje je po planu
trebalo da uništi Vrhovni štab NOV i POJ.
U ovoj borbi poginuli su iz 2. čete još Tifić Alija iz Kotor-Varoša i
Safin Zlatko iz Nove Vesi. Nestao je borac Džafer Džaferović iz Prnjavo-
ra, a kasnije se doznalo da su ga kao zarobljenog partizana vodali po Ko-
tor-'Varošu.
Na grebenu Uzlomca štab 14. brigade se našao sa zamjenikom ko-
mandanta i načelnikom štaba 11. NOU divizije /Đurinom Predojevićem i
Mirkom Pekićem/. Noć 6/7. januara brigada je provela u rejonu sela Ga-
rići, a izjutra je, pod zaštitom mraka, uz obezbjeđenje prema s. Maslova-
rama, koje je dao 1. bataljon brigade, prešla komunikaciju Maslo var e —
Obodnik i, preko s. Borci pa iznad s. Stopan izbila u s. Siprage. U rejonu
Palivuk — Jankovići — Kovačevići bila je 9. januara. Za neprijateljem
prema s. Petrovo Polje krenula je 10. januara i tamo se našla sa dijelovi-
ma 5. kozaračke, koja se već bila probila u taj rejon. To je uslovilo vraća-
nje 14. brigade nazad, na sjever prema Župi. Trinaestog januara brigada
je bila na prostoriji Maslovare — Obodnik — s. Garići. Tu je područni
bataljon komande prnjavorskog područja /komandant Mitar Polovina, ko-
mesar Lutfo Hajdaragić/ uključen u 14. brigadu,145 kao njen 4. bataljon,
144 Zb. NOR, T-IV/21, dok. br. 85.
U dokumentu piše da je u ovoj borbi četa izgubila 12 boraca ali, sem za tri mrtva i
jednog privremeno nestalog, imena nisu ustanovljena.
145 Zb. NOR, T-IV/21, dok. br. 71.
Ljudstvo iz dotadašnjeg Dobojsko-derventskog odreda takođe je dodije-
ljeno brigadi,146 pa ga je ona rasporedila po četama novoformiranog 4. ba-
taljona. Kada je brigada u koloni prelazila Uzlomac, idući ka Prnjavoru,
od neprijateljske artiljerije iz rejona Hrvaćana, kod Kotor-Varoša, pogi-
nuo je borac Dževad Radžić, rodom iz Banjaluke.
Od štaba divizije sve jedinice su dobile naređenje da u slučaju po-
novnog nailaska jačih ofanzivnih grupa neprijatelja izbjegavaju frontalnu
borbu i da se sklanjaju u stranu i iza leđa neprijatelja, radi očuvanja
ljudstva. Noć 14/15. januar brigada je provela u rejonu Snjegotina —
Spasojevići. Stab se smjestio u kući Petra Spasojevića. Petar je dao bo-
gatu večeru, što mu niko nije tražio. Dao je dobrovoljno i od srca. Otkinuo
je to od usta svoje porodice, a ona je bila dosta velika i imala je velike
potrebe za hranom. Članovi štaba brigade, sa komandantom se Petar po-
znavao od ranije, dugo su se te večere sjećali. Dobru hranu su tada dobili
i ostali borci brigade. Za to se pobrinuo Obrad Spasojević, odbornik. Imao
je jedno oko oštećeno. On je uvijek kada su 4. KNOP odred ili brigada
ovdje navraćali za njih na vrijeme obezbijedio što im treba. Kako je to
poslije pravdao pred četnicima nije poznato, to je samo on znao.
Četnici su i ovog puta bili na strani okupatora i ustaške države:
29. decembra su obavijestili njemačku komandu u Banjaluci da partizan-
ske jedinice imaju u planu da napadnu grad — imali su podatke da će na
jedinice 11. NOU divizije otpočeti ofanziva.147 Bili su vodiči neprijateljskim
jedinicama kada je počela šesta ofanziva i radovali su se njihovim uspje-
sima. Četnički komandant Vranješević, dok su partizanski borci ginuli u
borbi sa nadmoćnim neprijateljem, nalazio se 7. januara /pravoslavni bo-
žić/ u društvu Nijemaca. Slavko Laketić, ađutant SBCK, U svom dnevniku
za taj dan sa ogorčenjem bilježi da je »major toga dana ručao sa Nijem-
cima« da su »dolazila dvojica Švaba i traže kapetana Mišića,« kao i da su
prethodne noći ađutant bosanskog četničkog korpusa /Drenovićevog —
prim, autora/ Božić, četnik Grujić i jedan Nijemac lumpovali i šenlučili
i tom prilikom ranili jednog dječaka koji je nakon toga umro. I »to su mi
neki četnici i starješine,« razočarano bilježi on. Da je još znao, a Vranje-
šević je to kao »stari poznanik Nijemaca« morao znati, šta se dok ovi za-
jedno piju, događa, na primjer, u logoru Jasenovac, kako se ljudi tamo
ubijaju bez suda, sjekirom i maljem, ili udarcem čekića na Graniku, kako
djevojke prije ubijanja siluju grobari i kako sav taj nevini svijet, i kriv-
njom četnika, nestaje zauvijek u smradu ustašluka, ovom četniku, inače
još neiskusnom đaku, još više bi se smračilo.
Četnici su pili i veselili se jer su ocijenili da su partizanske snage
napokon razbijene. Potčinjenim štabovima idu pisma sa uputstvima kako
da se organizuju četničke jedinice na dotadašnjim partizanskim područji-
ma, kako da se otima oružje odsječenim pojedincima ili manjim partizan-
skim grupama.
Dok četničke komande tako plove u oblacima, štab 11. NOU divizije
pravi plan da opet zauzme Prnjavor.
146 Isto.
147 A VII, CA, kut. 205. br. reg. 47/1.
Sa 12. slavonskom brigadom u borbi
za oslobođenje Prnjavora
Prnjavor, malo mjesto na putu Derventa — Klašnice — Banjaluka,
bilo je do okupacije sjedište sreza. Prema popisu stanovništva od 1930.
godine srez je imao 63.653 stanovnika, od toga 6.679 otpadalo je na oko
14 narodnosti (Poljaci, Cesi, Slovaci, Ukrajinci, Nijemci, Italijani, Mađari,
Jevreji, Rusi, Romi, Bugari itd.).
Od prosječno 47 mjeseci, koliko je trajala okupacija i NDH, Prnja-
vor je oko 22 mjeseca bio slobodan. Praktično, od 10. jula 1943. do kraja
rata. To ga je uzdiglo u neku vrstu partizanske metropole srednje Bosne,
i kao takav zaslužuje da se o njemu ovom prilikom nešto više kaže.
U Prnjavoru, kao ni u njegovoj široj okolini, nema značajnijih kul-
turno-istorijskih spomenika. Možda u tom pogledu nešto kriju još uvijek
neispitani lokaliteti, kao: brdo »Gradina«, 6 km zapadno od Prnjavora,
gdje su po sjećanju Dušana Modića, njegovi roditelji iskopavali ostatke
grnčarije i drugih predmeta; zatim istoimeno uzvišen je u blizini puta Ku-
laši — Dragalovci, istočnije od u narodu poznate ljekovite termalne banje
Kulaši i na kraju lokalitet ispod brda Vis kota 367, u šumi Reljevac, gdje
u potoku postoji nedovoljno istražen podzemni tunel, u narodu poznat pod
imenom »Kaurske kuće«.
Nema pouzdanih izvora i podataka od kada Prnjavor kao naselje
postoji. U predratnoj Enciklopediji pominje se samo kao gradić u Bosni,
u kom živi 1924 stanovnika (1930. g. imao je 2.677), da je sresko mjesto i
da ima voćarsku školu.
U Enciklopediji ne piše da se stanovništvo sreza odlikovalo uzornim
međunacionalnim odnosima, u čemu su se isticali i pojedinci, došljaci sa
strane. Na primjer, kada je poslije sarajevskog atentata 1914. godine do-
šlo naređenje da se hapse istaknutiji Srbi, pojedinci, tadašnji kotarski
predstojnik, kome je, koliko se Gligo Đerić, kao dobar poznavalac tada-
šnjih prnjavorskih prilika sjeća, bilo prezime Blažević ili Blažeković, od-
govorio je Zemaljskoj vladi u Sarajevu da na teritoriji njegovog »kotara«
nema Srba koje bi trebalo hapsiti. To je, kako Poćorek piše u svojim ne-
objavljenim memoarima, njega iznenadilo i začudilo. Predstojnik je pre-
mješten.
Poslije propasti Austro-ugarske Monarhije, na jednoj od skupština,
opština Prnjavor je dodijelila ovom čovjeku Povelju počasnog građanina
Prnjavora. Povelja je godinama ležala neuručena, zbog nepoznavanja ad-
rese, a kad je adresa pronađena Povelja je uramljena i, uz propratno
pismo, poslata opštini Osijek, koja je uručila vlasniku na prigodan svečan
način. Tadašnji osječki list, a uz njega beogradski i zagrebački, registro-
vali su to kao lijep primjer međunacionalne pažnje.
1 OFi
Dobri međunacionalni odnosi u prnjavorskom srezu nastavljeni su
i poslije okupacije. Jak otpor ustaškoj politici postojao je i u samom mje-
stu. Od mnogih primjera pomenućemo da su dva Muslimana, trgovca, i
pored kazne koja ih je mogla stići primili na čuvanje zlato Gavre Zimo-
njića, trgovca iz s. Osredci. Nakon završetka rata vratili su mu ga; jedan
Ukrajinac je kritikujući pljačku i diobu otetih vrijednosti, rekao usta-
šama javno: »Samo vi pljačkajte a kada dođe do preokreta biće više mesa
nego kupusa«, radi čega je proveo nekoliko godina u zatvoru, a da nije
bilo nekih koji su ga branili izgubio bi i glavu.
Među takvim primjerima navešćemo i primjer uglednog Hrvata Fra-
nje Jakuša, vlasnika prnjavorske kožare. Kada je u Prnjavor dolazio Vik-
tor Gutić, Franjo je sa ćerkom pošao na zbor. Kupio je i cvijeće da ga
ćerka preda Gutiću poslije zbora. Međutim, kad je Gutić počeo da govori
o ubijanju i pljačkanju Srba i Jevreja, Franjo je uzeo ćerku za ruku i
izveo je sa zbora rekavši joj: »Nije ovo mjesto gdje mi treba da budemo-«.
Veliku pažnju privukao je prnjavorski sudija Kreč, Hrvat, Zagrep-
čanin, koji u znak neslaganja sa ustaškom politikom, kako se sjeća prnja-
vorski apotekar Bruno Finkelštajn nikada nije htio da pozdravlja ili otpo-
zdravlja ustaškim pozdravom.
Primjera dobrosusjedskih odnosa ima na pretek i u okolnim seli-
ma. Zna se da su ugledni Lišnjaci, ustaškom doglavniku Adem-agi Me-
si ću, koji je kod njih došao da ih nagovara protiv Srba, rekli: »Ako si
nam radi toga čestiti aga došao, onda nemamo o čemu da razgovaramo.«
Veliku zahvalnost gajilo je srpsko stanovništvo oko Kulaša braći Smail-
begovićima, koji su ih štitili od ustaških zuluma koliko su najviše mogli.
Svakako, to je bio jedan od razloga što na teritoriji prnjavorskog sreza
nigdje nije bila formirana ustaška milicija.
Međutim, bilo je ustaša i ustaških pristalica koji su odstupali od
takvih tradicionalno dobrih međunacionalnih odnosa. Bešić Ilijaz se sje-
ća, a to potvrđuju Jozo Maška i Veljko Lazić, da su i pojedinci iz Prnja-
vora i bliže okoline sačekivali kod džamije i muslimanskog groblja (ni-
jedan od njih nije bio Musliman) vojnike bivše jugoslovenske vojske kad
su se u vrijeme rasula vraćali svojim kućama i oduzimali im oružje. Kada
je jedna grupa od 5 do 6 vojnika odbila da da oružje, došlo je do puc-
njave. Od dječaka koji su se okupili da vide o čemu se radi jedan je ra-
njen, a proustaški elementi ostali su bez plijena.
Evangelistički sveštenik, Ferdinand Sommer, jedan od korektnih Ni-
jemaca, kakvi su bili Tilinger iz s. Lišnje ili Lamers iz Potočana, ostavio
je zapisana mnoga nedjela ustaša. Od njih ćemo pomenuti samo dva. U
prvom opisuje kako su ustaše u zimu 1941/1942. vičući i podvriskujući
upali u s. Strpce, tobože da traže puške, a poslije podne su se vraćali sa
krdom stoke i saonicama napljačkanih stvari. Kada su se vratili u Prnja-
vor, goveda su utjerali »u srpsko-pravoslavnu crkvu«. Na jednog crnog
vola stavili su »ornat« (dio svešteničke odežde), a »dvojica pobožnih« usta-
ša stajali su lijevo i desno od vola sa upaljenim svijećama u ruci dok je
treći držao liturgijsku knjigu volu pred očima«.
Pored ovakvog skrnavljenja pravoslavne crkve, što osuđuje kao ne-
kulturan čin, Sommer je opisao i ubijanje 17 nedužnih mještana Prnjavo-
ra i okolnih sela (Galjipovci — Strpci), u noći uoči 1. januara 1942, na
početku puta Prnjavor — Derventa.148
Sve navedene zločine nadmašuje pokolj pohvatanih seljaka s. Ga-
ljipovci i okolnih sela na »Zihovom« imanju (rejon između Prnjavora i
s. Babanovci) u zimu 1941. godine, čega se sa užasom sjeća jedna tada
mlada Prnjavorčanka: »Spavala sam te noći kod Slavojke Gavrić, prija-
teljice moje majke na Gložiću. Majka me poslala kod nje, jer je bila sa-
ma. Plašile smo se, pa smo slabo spavale. U zoru smo čule jeziv jauk i
lelek, koji su dopirali od potoka. Ustale smo uplašene i krišom posma-
trale kroz prozor. Svitalo je. Vidjele smo kako od potoka ide jedan čovjek.
Išao je malo pognut. Kad je došao bliže prepoznale smo u njemu ustaškog
logornika. Prolazio je pored prozora. Bio je uprskan krvlju. U ruci je
držao nešto nalik na sablju niz koju je još kapala k r v . . . «
148 F. Sommer, Schutberg, Bosnien, Mulheim 1960.

Prnjavor je branila 1. bojna 4. lovačke pukovnije, ona koja je sa
6. terečkim kozačkim pukom 4. januara ušla u grad. Bojna je prije do-
laska u Prnjavor bila oko 15 dana posada uporišta Kalenderovci, a tamo
je došla iz Broda, gdje je bila na odmoru i prenaoružanju. Rajko Lazić
iz Prnjavora misli da su oni na kapama nosili oznaku V (Viktorija) i da
su sebe nazivali »Branioci Višegrada«. U lokalnom žargonu ova bojna je
zapamćena kao »Begićeva bojna«, iako je njen komandant bio Vagner.
Bojna je imala 665 vojnika i starješina, od toga oko 630 domobrana,
20 Nijemaca, kao instruktora, i 15 ustaša.149 Bili su dobro izvježbani i
naoružani. Imali su mnogo automatskog oružja i nekoliko bacača mina.
Prema građanima bili su uzdržani i korektni. Pored njih, u Prnjavoru je
bio izvjestan broj žandara i domaćih ustaša. Prema procjeni štaba 11. divi-
zije poslije izvršene akcije u mjestu je bilo ukupno oko 750 neprijatelj-
skih vojnika.
Bojna je 8. januara otpočela sistematsko utvrđivanje Prnjavora. Na
prilazima mjestu i na periferiji izgrađen je veći broj bunkera, od kojih
su neki, kao oni prema s. Macinu Brdu i s. Konjuhovcima, bili solidno
rađeni. Tamo gdje nije bilo bunkera iskopani su rovovi, određenog pro-
fila. U samom Prnjavoru građeni su bunkeri ili su neke zgrade pretva-
rane u otporne tačke. Prnjavor je planski i stručno pretvaran u utvrđeno
uporište na osnovi započetoj još 1942. godine. Prva bojna je oko Prnjavora
stalno izviđala i održavala čvrstu vezu sa četnicima. U Prnjavoru je
17. januara viđen četnički komandir Miloš Kondić, koji je posjetio Vag-
nera. Na osnovu podataka da je poslije podne 17. januara protivoklopna
satnija, koja je do tada bila uz 1. bojnu, napustila Prnjavor i otišla u
pravcu Dervente,150 moglo bi se zaključiti da do tog vremena bojna nije
znala da je 14. brigada u rejonu s. Vijačani.
Istoga dana, predveče, u s. Vijačanima, zaseoku Topolova, u jednoj
kući blizu crkve rješavalo se pitanje napada na Prnjavor. Zamjenik ko-
mandanta divizije, sa kojim je bio i načelnik štaba divizije Mirko Pekić,
saopštio je štabu 14. brigade odluku da će njihova jedinica toga dana,
17. januara u 22,00 časa, učestvovati u napadu na neprijatelja u Prnja-
voru, da će u napadu učestvovati i 12. slavonska NOU brigada (12. NOU
divizije 6 korpusa), i da se u Prnjavoru nalazi posada jačine od 300 do 400
domobrana.
149 Zb. NOR, T-IV/21, dok. br. 133.

150 Zb. NOR, T-IV/21, dok. br. 220.
Četrnaesta brigada u napadu na Prnjavor 18-20.
januar 1944. godine.
Pošto je konstatovano da se jedinice 12. slavonske još nalaze u re-
jonu Snjegotina (20—25 km udaljeno od Prnjavora), komandant 14. bri-
gade izrazio je sumnju u to da 12. brigada može na vrijeme stići u na-
pad. Objasnio je da u ovo doba godine put Vijačani — Prnjavor nije pro-
hodan, da će jedinice morati da se kreću van poljskog puta, po zemljištu
zasijanom pšenicom i da se zemlja ovdje toliko lijepi na obuću da ljude
čini teško pokretljivim. Sem toga, ići će se noću, preko potoka, živica i
ograda što će usporiti pokret toliko da on sumnja da će 12. slavonska NOU
bi'igada uopšte te noći stići u blizinu Prnjavora. Pošto bi napad 14. bri-
gade bez istovremenog napada 12. brigade bio veliki rizik, predložio je da
se odgodi za slijedeći dan.
Zamjenik komandanta divizije bio je za to da se Prnjavor napadne
17. januara, zbog postizanja iznenađenja. Tek kada se pomoćnik komesara
14. brigade, Pstrocki, izjasnio kao partijski rukovodilac brigade, za pred-
log da se napad odgodi za idući dan, i da preuzima svu odgovornost za
takav stav, svi su se složili da napad otpočne 18. januara u 22,00 časa.
Novi sastanak, kome je prisustvovao i štab 12. slavonske, održan je
18. januara prije podne. Na njemu je razrađen plan napada. Precizirano
je da za napad na uporište brigade angažuju po dva svoja bataljona. Ba-
taljoni 14. brigade trebalo je da likvidiraju neprijatelja u sjeverozapad-
nom dijelu, a bataljoni 12. slavonske u jugoistočnom dijelu Prnjavora.
Granična linija između njih trebalo je da bude glavna ulica, koja od dža-
mije vodi ka katoličkoj crkvi. Utanačeno je da se glavni prodor u grad
izvrši sa sjeveroistoka, sa pravca Lazine vode i s. Babanovaca, odakle se
neprijatelj napadu najmanje nadao, i da se veza između brigada na tom
pravcu hvata u rejonu groblja. Na zahtjev štaba 12. slavonske, čas napada
je kasnije pomjeren na 23,00 časa, zbog još uvijek prilične udaljenosti bri-
gade od uporišta. Toga pomjeranja vremena napada sa 22,00 na 23,00 časa
dobro se sjeća tadašnji pomoćnik političkog komesara 4. bataljona Spa-
soje Marjanović.
Za zaštitu prema Banjaluci određen je jedan bataljon 14. brigade,
a za zaštitu prema Derventi dva bataljona 12. i jedan bataljon 14. briga-
de. Naređeno je da se bataljon prema Banjaluci postavi u visinu s. Poto-
čani, a bataljoni prema Derventi na liniju Ukrinski lug — Jeftića mlin —
s. Palačkovci.
Štab divizije nije izdao pismenu zapovijest za napad. Ni štab 14. bri-
gade nije to učinio — zadaci su bataljonima izloženi usmeno. Prvi bata-
ljon je upućen u s. Potočane, a četvrti prema s. Palačkovci.
Za direktan napad na Prnjavor štab 14. brigade odredio je 2. i 3.
bataljon, zato što su borci iz ova dva bataljona najbolje poznavali mjesto
i bili su najviše motivisani za oslobođenje Prnjavora. Sem toga, 1. bata-
ljon je u šestoj of anzi vi na Uzlomcu imao dosta gubitaka, a 4. bataljon je
tek bio formiran.
Drugi bataljon je dobio zadatak da napada opštim pravcem s. Ko-
njuhovci — Mahala — žandarmerijska kasarna. Na desnom krilu, kod
džamije, trebao je da hvata vezu sa lijevokrilnim bataljonom 12. slavon-
ske brigade. Treći bataljon je imao zadatak da napada od sela Mačina
Brda i Lazine vode, ovlada raskrsnicom u rejonu putarske kuće, i da oda-
110 1
tie, sa obe strane ulice, ide ka katoličkoj crkvi i groblju u Prnjavoru, gdje
je trebalo da uhvati vezu sa desnim krilom 12. brigade.
Trebalo je da 2. i 3. bataljon zajedničkim snagama likvidiraju ne-
prijatelja u rejonu Ćosića hotel — katolička crkva, a onda, sa 12. briga-
dom, da ovladaju i ostatkom tog istaknutog dijela grada.
Iako su borci poznavali teren, bataljoni su krenuli nešto ranije.
Ne zna se da li je četnički komandir Miloš Kondić imao podatke o
izbijanju partizanskih snaga u rejon Šarinci — Vijačani 17. januara, i da
li je na to upozorio prnjavorsku posadu, ali se pouzdano zna da je 18. ja-
nuara, pred veče, jedan još uvijek neidentifikovani mještanin iz sela Dre-
nove donio posadi vijest da će ih te večeri partizanske snage napasti. Sto-
ga oficiri 1. bojne te noći nisu došli u svoje stanove. I sam komandant,
bojnik, Vagner, koji je stanovao u kući Velje Lazića, kod pravoslavne
crkve — nije te noći došao na spavanje.
Za napad na Prnjavor se znalo ali ga je posada mjesta očekivala ra-
nije, oko 22,00 časa. Kada napad nije uslijedio, njihova budnost je popu-
stila. To je omogućilo jednoj grupi boraca iz 2. čete 2. bataljona da se
neopaženo privuku zgradi u kojoj su prije rata bili finansi, nedaleko od
trga zvanog Brašnjenica (na putu iznad fabrike obuće »Sloga«). Tamo je
bio, a i sada postoji — 1983. godine — jedan pokriveni bunar. Kako je
pred zgradom stajao stražar, borci Muhamed Mešić i Novo Tomić privu-
kli su se iza bunara. Muhamed je iznenadio stražara i zgrabio ga za vrat.
Novak je priskočio i stražaru začepio usta. Našao se tu i Ahmet Tešnjak.
Odvukli su ga iza bunara i od njega dobili podatke da se u zgradi nalazi
12—15 domobrana, koji spavaju. Tu su se našli i drugi borci. Upali su u
prostorije gdje su domobrani ležali, iznenadili ih i razoružali. Zaplijenili
su jedan ili dva sanduka municije, puškomitraljez i desetak pušaka. Jed-
na desetina 2. čete obukla se u nove domobranske uniforme.
U isto vrijeme, ili nekoliko minuta kasnije, otpočeo je napad osta-
lih četa 2. i 3. bataljona 14. brigade. Na prilazima i periferiji uporišta
otpočela je bespoštedna borba. »Osamnaestog januara u 23,45 otpočeo je
partizanski napadaj na Prnjavor sa svih strana«,151 piše o tome neprijatelj.
Prva četa 2. bataljona, koja je nastupala u sredini borbenog rasporeda,
kretala se sjeveroistočnim dijelom Mahale (zahvatajući desnim krilom
kuću i dvorište Rajka Lazića), prema dijelu grada oko žandarmerijske sta-
nice. U visini današnje osmogodišnje škole »1. maj« naišla je na neprija-
teljske otporne tačke. U borbenom rasporedu čete bio je njen komandir
Mirko Bijelić. Lijevo od njega bio je otvoren prostor, a desno sokak sa
niskim kućama u ograđenim dvorištima. Ispred njega se nalazio dobro
maskirani neprijatelj. Po jednima, domobrani su povikali: »Stoj, ko ide?«,
a pas zvani Dukić, koji je bio stalni pratilac Bijelića i njegove čete, pole-
tio je prema neprijatelju lajući. Vidjevši da su to partizani, domobrani
su otvorili žestoku vatru. Četa je uzvratila istom mjerom. Neprijateljski
mitraljez je tukao prostor i put kojim se kretao Bijelić i ostali dio ko-
mande čete. U toj borbi Bijelić je poginuo. Seljak rodom iz s. Kremne, u
ustaničkim redovima od 1941. godine, istaknuti borac i rukovodilac, otac
151 Zb. NOR, T-IV/21, dok. br. 220.

petoro sitne djece, pao je u borbi za svoj grad, za Prnjavor. Kraj njega,
pogođen neprijateljskim metkom, ležao je i pas Dukić,152 da bi vjernost
njemu i 2. četi dokazao do kraja.
Na frontu napada 14. brigade, oslanjajući se na dobro postavljeni i
organizovani sistem puščane i mitraljeske vatre, neprijatelj se ogorčeno
branio, uveliko je koristio i svoje bacače.
U težnji da zauzmu Prnjavor, uz to ubij edeni da su napad otpočeli
i bataljoni 12. slavonske — a vatra je bila takva da se pouzdano nije
moglo utvrditi da li je to tako ili nije — borci 14. brigade su uporno i
postepeno razbijali isturene neprijateljske položaje, rovove i bunkere.
Treći bataljon je lomio pred sobom posade tvrdih bunkera, postavljenih
lijevo od puta Maćino Brdo — Prnjavor. Sa tim snagama i snagama koje
su mu išle od Lazine vode, izbio je pred raskrsnicu kod putarske kuće,
koja je bila uređena za odbranu, a ispred nje, na raskrsnici, bila su krsti-
la i prepreke od bodljikave žice. Prva četa Ilije Sarčevića i 2. četa Vas-
krsija Smulje (zamjenik Milan Sekulić, pomoćnik komesara Dragan Šur-
lan), nastojale su da taj čvor što prije zauzmu. Sa zapada prema tom
dijelu neprijateljske odbrane našao se i dio 3. čete 2. bataljona, sa vodni-
kom Preradovićem. Kada je otpor na tom dijelu slomljen, čete 3. bataljo-
na su, sa obje strane ulice, krenule ka katoličkoj crkvi. Treća četa Milana
Mlinarića nastavila je nastupanje prema groblju, gdje je izbila oko 3,00
časa 19. januara. Lijevo krilo Mlinarićeve čete nastojalo je da u rejonu
groblja uhvati vezu sa desnim krilom 12. slavonske, koja je trebalo da se
tu nađe. Kako se sjeća Nedeljko Preradović, borac 3. čete, koji je bio na
lijevom krilu, boraca 12. slavonske nije bilo, a oko kuće dr Milića bili su
neprijateljski bacači i posada. Vjerovatno su prema groblju bili isturili
svoje dijelove, jer je na lijevom krilu čete iznenada nestao puškomitra-
ljezac Petar Miladinović, iz voda Raj ka Zivkovića, što je uznemirilo borce
na tom položaju. Ostale čete 3. bataljona izbile su, uz gubitke, kod kato-
ličke crkve, gdje je poginula i Dragica Odalović.
Dijelovi 2. bataljona savladali su udolinu ispod katoličke crkve i
Ćosića hotela i prišli liniji ispod njih. Nevenka Vukotić (sada Cemerikić),
sjeća se da je na toj liniji naišla na neke manje zgradice i šupe. Borci su
bili lijevo i desno, ili nešto ispred nje i jedne drugarice, takođe borca
2. bataljona. Obje su više obraćale pažnju na vatrene položaje neprija-
telja ispred njih nego na te šupe i zgradice oko sebe. Pošto ih je u jed-
nom momentu počeo da tuče mitraljez sa crkve, sklonile su se iza jedne
takve »šupe« dok on ne okrene vatru na neku drugu strane. Nisu znale.
152 Ovaj pas je u ljeto 1943. godine prišao Prnjavorskom partizanskom odredu
negdje oko pl. Motajice. Borci su ga nahranili i pomilovali i on se od tada nije odva-
j a o od odreda. Kako su četnicima oko pl. Motajice tada komandovali Dušan Dukić
i Nikola Forkapa, a borci odreda su mislili da je pas bio kod četnika, nazivali su ga
jednim od tih imena, ali se postepeno ustalilo ime Dukić. Pas se na to ime odazi-
vao. Dukić se obično nalazio uz vod Mirka Bijelića, a kada je taj vod ušao u
14. brigadu kao 1. četa 2. bataljona i Dukić je ušao u tu četu. Naročito je bio kori-
stan noću j e r dok su borci odmarali ili spavali niko im nije mogao prići da ga Du-
kić ne otkrije. Zato je on kao i svaki drugi borac iz čete dobijao svoje sljedovanje
hrane. Kada je četa bila u pokretu on je uvijek bio ispred nje. Od čete se nije
odvajao ni u toku borbi pa su ga borci zato voljeli.
da su se našle uz neprijateljski bunker u kojem je još bila posada. Tek
kada je vidjela kako je njenu drugaricu neko iznenada zgrabio za kosu i
kako je ona uz prodoran krik nestala, Nevenka je skočila u stranu. Vi-
djevši da sama tu ne može ništa da uradi, pošla je da traži nekoga iz čete,
koja je bila u blizini.
Treća satnija 1. bojne 4. lovačke pukovnije bila je sabijena na pro-
stor oko katoličke crkve, Ćosića hotela i žandarmerijske stanice. Iza nje,
na prostoru koji je napustila, zaostali su bili neki domobrani koji nisu"
uspjeli da se izvuku, već su se posakrivali po šupama i štalama Mahale,
da bi izbjegli zarobljavanje. Neki od njih, kako se sjeća Rajko Lazić,
ostali su i u njegovoj štali.
Neprijatelj za ovaj period borbe za Prnjavor kaže:
»Najjači pritisak bk> je sa Maćinog Brda i Konjuhovaca tako da se
u toku noći 3. satnija morala povući sa svog postava« ali da je ona »uz
pomoć pričuve (rezerve) i 4. satnije«,153 koje je bojna ubacila u protivna-
pad, ponovo zauzela položaje.
Branilac je iskoristio odsustvo napada 12. slavonske brigade i skoro
cijelu bojnu, oko 500 vojnika (najmanje) dobro naoružanih automatskim
oružjem, ustremio na oko 300 boraca, koliko su ih tada imala ova dva
bataljona 14. brigade. Jednovremeno je snažno napadao na bokove 2. i 3.
bataljona kod groblja, sa pravca Gložića i od džamije. Komandir 3. čete
2. bataljona, Dragoljub Jeftić, sjeća se da je u to vrijeme dospjeo do
glavne ulice i ugledao kako neprijateljske snage idu u koloni ulicom. Nije
se usudio da na njih otvara vatru, jer se već čula jaka pucnjava na kri-
lima čete, a nije bio siguran ni koliko je boraca njegove čete izbilo na tu
liniju.
Iako napadnuti sa bokova i iz centra, borci 2. i 3. bataljona nisu
htjeli da odstupe. Posebno se odupro 3. bataljon, koji je pri osvajanju
dijela grada od Lazine vode do katoličke crkve već imao gubitaka. Među-
tim, neprijatelj je bio premoćniji i 3. bataljon je morao da se povlači. Ne-
dostajala je koordinacija između bataljona, jer su se povlačili bez plana i
u neredu. Neprijatelj je toliko pritisnuo borce 14. brigade da oni nisu
uspjeli ni sve ranjene154 da izvuku. Nekoliko boraca je zarobljeno.
Dogodilo se upravo ono od čega je štab 14. brigade najviše strepio —
12. slavonska još nije bila stigla.155
Stab 12. slavonske o napadu na Prnjavor kaže da su njeni štabovi
»pogrešno procijenili vrijeme«, da nisu imali dobre vodiče, da je 14. bri-
gada zakasnila »samo 5 minuta« da je iznenadila neprijatelja, ali pošto
je on uvidio da su to slabije snage uspio ih je »protjerati« iz uporišta, jer
se na njih okomio svim svojim snagama. Ne navodi se tačno vrijeme kada
153 Zb. NOR, T-IV/21, dok. br. 220.

154 Mirko Preradović, tada komandir jednog voda u 2. bataljonu, sjeća se da se
sa jednim borcem vratio da izvuku nekog ranjenog druga, ali je protunapad bio tako
j a k da su ga morali ostaviti. Ivica Tokarek, borac 2. bataljona, sjeća se da su zajed-
no sa njim te noći zarobljeni jedan drug i jedna drugarica. Ustaše su htjele da ih
pobiju, ali domobrani nisu dali. Kada je preostali dio bojne napustio Prnjavor, Toka-
reka i tog druga su neprijateljski vojnici uspjeli da odvuku sa sobom u Derventu.
155 Zb. NOR, T-IV/21, dok. br. 133.

se to dogodilo, ali se kaže da su se snage 14. brigade ujutro povukle. To se
zapravo dogodilo oko 5,00 časova 19. januara 1944, baš u vrijeme kada
se 1. bataljon 12. brigade približavao svom odsjeku napada džamija —
bolnica, što potvrđuju sjećanja nekih boraca 2. bataljona 14. brigade, koji
su u toku povlačenja iz Prnjavora prema Ceru vidjeli dijelove 12. sla-
vonske u pokretu ka džamiji.
Uslijed izlomljenog i teško prohodnog terena, naročito u toku noći,
a pogotovu zbog njegovog nepoznavanja od strane boraca 12. brigade,
zatim zbog slabe procjene vremena i nedostatka dobrih vodiča, 2. bataljon
12. brigade, koji je trebalo da sadjejstvuje lijevom krilu 14. brigade u
napadu na najvažniji dio uporišta (groblje — Đerića kafana — katolička
crkva) nije u taj napad u toku noći 18/19. januara uopšte stigao. Hajder
Kotorčić, koji je tome bataljonu 12. brigade bio pridodat kao vodič, sjeća
se da su u toku marša ka Prnjavoru mnogo lutali, jer su išli terenom na
kome ne postoji nikakav put prema gradu. Kaže da je sa tom jedinicom
došao do pravoslavne crkve 19. januara u zoru (u januaru sviće između
pet i šest časova) i da su tu saznali da su bataljoni 14. brigade odstupili.
Izvještaj 14. brigade o tome ne postoji — izgubljen je sa ostalom arhi-
vom. Iz izvještaja 12. slavonske brigade vidi se da je njen 1. bataljon, pri-
bližavajući se Prnjavoru, naišao na »neprijateljske patrole« i »vanjska osi-
guranja«, da je »otpočeo borbu izvan grada« i da se, »nakon kraće« borbe,
neprijatelj povukao u rovove oko bolnice i džamije. Za 2. bataljon, koji je
zakasnio »radi velike udaljenosti« i slabih vodiča, navodi se da je prvi kraći
sukob sa neprijateljem imao kod pravoslavne crkve.156
Navedeni podaci kazuju da su bataljoni 12. slavonske brigade stizali u
borbu za Prnjavor u vrijeme kada je bojnik Vagner u protivnapad na 2. i 3.
bataljon 14. brigade (koji su te noći prodrli ispred katoličke crkve i Đerića
kafane — kod katoličke crkve poginula je Dragica Odalović, a u pravoslav-
nom groblju nestao je borac Petar Miladinović) ubacio cijelu svoju bojnu.
To je uostalom, i omogućilo borcima 12. slavonske da se relativno lako
dokopaju zgrada u blizini bolnice i pravoslavne crkve.
Da je na južnoj strani grada u to vrijeme, i nešto duže, 1. bojna
imala slabe snage govori i podatak da je štab 12. brigade između 7,00 i
8,00 časova 19. januara pregrupisavao svoje bataljone. Prvo je naredio da
1. bataljon krene prema Palačkovcima, a da se na dio položaja koje je on
do tada držao proširi 2. bataljon. Tek kada je ustanovio da su bataljoni
14. brigade odstupili, pokret je dijelom obustavljen, a poslije toga je cio
2. bataljon vraćen.157 Ispred jakih neprijateljskih snaga ovakav manevar
ne bi bio moguć.
Vraćanje 1. bataljona na ranije položaje omogućilo je 12. brigadi da
u toku 19. januara odbije sve protunapade dijelova 1. bojne i zadrži do-
stignutu liniju.
* * *
Dvanaesta brigada je očekivala da će se bataljoni 14. brigade vratiti

u svoje položaje. Intervenisala je preko štaba divizije i slala u 14. brigadu
obavještajnog oficira Lazu Vidovića. Štab 14. brigade je odgovarao da je
156 Isto.
157 Isto.
to sada neizvodljivo, jer su njen 2. i 3. bataljon bili nekompletni. Mnogi
borci su još uvijek pristizali, a mnogo ih je nedostajalo. Nisu se znali ni
tačni gubici. Borci su bili umorni i neraspoloženi. Zalili su se na 12. bri-
gadu što nije na vrijeme napala, a niko još nije bio u stanju da objasni
šta se stvarno desilo. U takvoj situaciji i pod pretpostavkom da je nepri-
jatelj opet zaposjeo položaje prema Konjuhovcima i Maćinu Brdu, a ni-
ko nije garantovao da 12. brigada u međuvremenu neće odstupiti, uvođe-
nje u borbu 2. i 3. bataljona 14. brigade bio je nov rizik, pa je predloženo
da se sa uvođenjem 14. brigade u borbu sačeka do večeri, dok se jedinice
prikupe, srede i bar malo odmore. Tako je i odlučeno. Svi rukovodioci, a
posebno komesari i pomoćnici političkih komesara ulagali su maksimalne
napore da se borcima vrati moral. Vojo Stupar se sjeća kako je Stanko
Vukašinović, kao partijski rukovodilac 2. bataljona, pozvao borce da po-
slije svega što im je rečeno kažu da li u ponovni napad idu sa čvrstim
uvjerenjem da Prnjavor može i mora biti oslobođen i da nema odstupa-
nja dok se to ne ostvari.
Komesar brigade kaže da mu je pao kamen sa srca kada su borci
odgovorili potvrdno, jer je tek tada bio ubijeđen da će ponovni napad
uspjeti. Pri sređivanju jedinica i u razgovoru, sa mnogim borcima, usta-
novljeno je da ima dosta onih koji su ostali bez municije. Komandir 1. če-
te 3. bataljona Šarčević predočio je da u njegovoj četi borci prosječno
imaju 5—6 metaka, što je provjerom i konstatovano. Od puškomitralje-
zaca samo je jedan imao 72 metka, a ostali mnogo manje. Na pitanje ko-
mandira Sarčevića kako će za municiju, komandant brigade mu je rekao
da je municija u Prnjavoru, kod neprijatelja, i neka je otud uzme. Među-
tim, kada je četa krenula, Šarčević se sjeća da ga je komandant pozvao
da se vrati i tada mu dao jednu masnu kesu sa mecima. Šarčević pamti
da su u kesi bila 304 puščana metka, a to je, veli on, za predstojeći napad
bilo pravo bogatstvo.
U međuvremenu, dva bataljona 12. slavonske brigade ostali su cije-
log dana, 19. januara, ispred dostignute linije (džamija — bolnica — pra-
voslavna crkva), gdje je neprijatelj čvrsto držao položaje. Domobrani
1. bojne 4. lovačke pukovnije nastojali su da ponovo zauzmu kuće u koje
su se »u toku noći partizani uvukli«. Povremeno su se vodile oštre borbe
oko tih kuća, a zatim su dolazili periodi zatišja, i to se smjenjivalo tokom
cijelog dana. Bojnik Vagner se nije usuđivao da prema jedinicama 12. bri-
gade angažuje sve svoje snage. Svakako, imao je u vidu mogućnost po-
novnog uvođenja u borbu jedinica 14. brigade od Konjuhovaca i Maćina
Brda, za koje je morao imati podatke da su odstupile prema Ceru i Ra-
dunjevcu, ali da se dio nalazi oko Maćina Brda, odakle se do grada može
stići za 25—30 minuta.
Na drugoj strani ta dva bataljona 12. slavonske nisu bila dovoljna
da slome još uvijek jaku posadu protivnika. Zato se ni jedna ni druga
strana, koje su tokom 19. januara borile u Prnjavoru, nije upuštala u
konačan obračun — obje su iščekivale.
Prva bojna, koja je imala zadatak da po svaku cijenu zadrži Prnja-
vor, iščekivala je pomoć iz Dervente, a to nisu bila samo prazna obećanja,
jer je 19. januara, oko 13,00 časova, prema Prnjavoru krenula ojačana
satnija 1. bojne 6. lovačke pukovnije.158
158 Zb. NOR, T-IV/21, dok. br. 220 i 133.
8» 115
Dvanaesta slavonska je iščekivala ponovno angažovanje 2. i 3. bata-
ljona 14. brigade, da bi zajedničkim snagama slomili već ozbiljno naru-
šenu odbranu protivnika.
* * *
Iz izvještaja 12. slavonske vidi se da su jedinice 14. brigade 19. janu-

ara »kasno navečer došle ponovo u uporište i otpočele borbu na svom sek-
toru«. Neprijatelj je ove jedinice dočekao na ranijim i u toku 19. januara
ponovo zaposjednutim položajima. Došlo je opet do žestokih borbi, a ob-
navljanje napada sa sjeverozapada natjeralo je neprijatelja na povlačenje.
O tome neprijtelj kaže slijedeće:
»Jači napad otpočeo je oko 22 sata kad su partizani dobili

znatno pojačanje. Uslijed te nadmoći 1. bojna četvrte lo-
vačke pukovnije povukla se u nekoliko otpornih jezgara,
odakle je davala otpor«. 159
Ta jezgra su uglavnom bila: putar ska kuća, kuća Timkovih, kuća Mi-
ke Todorovića (gdje je bojna smjestila svoju ambulantu), katolička crkva,
Ćosića hot.el, žandarmerijska stanica, komanda mjesta, ustaški dom, kuća
dr Ljubomira Milića, gdje je bio i dio minobacača i, možda, još neka
zgrada.
Stab 14. brigade, koji se prethodne noći nalazio u kućama oko Cera,
gdje je organizovao i prihvatilište za ranjenike, čim su dijelovi 2. bata-
ljona 19. januara poslije 22,00 časa počeli prodirati u grad smjestio se u
kuću Danice Neimarević, na raskrsnici puteva Prnjavor — Klašnice i
Prnjavor — Cer i odatle najneposrednije rukovodio uličnim borbama oba
svoja bataljona. Prva bojna se odlučno branila. Morale su se opet osvajati
kuća po kuća, koje je neprijatelj uredio za odbranu. Treći bataljon, i po-
red jakog neprijateljskog otpora, ovladao je bunkerima isturenim prema
Maćinu Brdu i zauzeo putarsku kuću koja je, kao ključna tačka, zatvarala
ulaz u grad sa tog pravca. I te noći su partizanske borce žestoko tukli
neprijateljski šarci. Obostrana vatra je bila tako gusta i velika da je jedan
neprijateljski metak pogodio u usta cijevi jednog partizanskog puškomi-
traljeza i prosto ga zakovao. Ali, neprijateljska vatra pred svanuće nije
više bila tako ubitačna. Pomoć neprijatelju još nije stizala,160 a kako je
municiju istrošio, zaveo je »mjere štednje«. Pred zoru je smanjio i broj
puškomitraljeza, koje je povukao iz jedinica i smjestio u ustaški dom. Bra-
nio se racionalnije, ali i dalje uporno.
159 Zb. NOR, T-IV/21, dok. br. 220.

160 Isto.
Ojačana satnija 1/6 lp krenula je prema Prnjavoru 19. januara poslije podne, a
2. koturaška bojna i ostali dijelovi 1, bojne 6. lovačke pukovnije pred veče istog da-
na. Sa njima su bili i neki drugi dijelovi 4. lovačke pukovnije sa artiljerijom. Oko
Tromeđe /smrtićki mlin/ koturaška bojna se zaustavila jer je na nju otvorena va-
tra, a »čulo se vikanje i pucnjava«. Sve ove snage su nastavile pokret prema P r n j a -
voru, 20. januara izjutra. Na putu su našli 1. satniju 6 lp »koja nije krenula prema
zadatku nego se tu zadržala cijelu noć«. Kada su neprijateljske snage stigle u visinu
Vijačkog Luga, tučeni su jakom vatrom sa pravca Palačkovaca, gdje su se nalazili
4. bataljon 14. brigade i bataljon 12. slavonske.
Rano ujutro, 20. januara, poginuo je blizu Čosića hotela pomoćnik
komesara 2. bataljona Stanko Vukašinović. Gađao je iza ugla bivše žan-
darmerijske kasarne neprijatelja koji se branio iz hotela. Neprijateljski
snajperista pogodio ga je u čelo. Kada je klonuo i pao, iza ugla zgrade
sklonio ga je Petar Petrović, obavještajni oficir 2. bataljona, ali je Stanko
uskoro izdahnuo. Vijest o njegovoj smrti brzo je stigla u štab brigade,
pa su se komesar, pomoćnik komesara i komandant ubrzo našli na mjestu
gdje je poginuo.
I borci 12. slavonske vodili su žestoku borbu. Oni su napadali sa svo-
je strane, a duž glavne ulice, prema prostoru između katoličke crkve i Đe-
rića kàfane, tukao je njihov teški mitraljez. Na Ćosića hotel, odakle je pogo-
đen Vukašinović, sa borcima su jurišali i rukovodioci 2. bataljona 14. bri-
gade; komandant Pendo, komesar Lalović, komandir čete Jeftić, Bubić i
drugi. Dok su jedni tukli otvore na podrumu, drugi su u njega ubacili
bombe, zatim provalili vrata. Nakon velikog okršaja uporni otpor domo-
brana bio je slomljen.
Sa istoka, od Lazine vode i raskrsnice puta kod putarske kuće, ne-
prijateljski otpor lomio je po drugi put 3. bataljon. Duž samog puta išla
je četa Ilije Sarčevića (komesar Uroš Kreco, zamjenik komandira Ljuboje
Milošević, a zamjenik komesara Svete* Markočević). I na ovom pravcu
neprijatelj se ogorčeno branio. Vodniku-zastavniku Nedeljku Trivičeviću,
iz sela Strbaca, neprijateljski metak je raznio jednu stranu lica i na mje-
stu je ostao mrtav.
Od bolnice i pravoslavne crkve neprijatelja je sve više pritiskala
12. slavonska, i to njen 1. bataljon, a sa pravca Gložića 2. bataljon. U
ustaškom domu, kako se sjeća Hajder Kotorčić, borci 12. slavonske našli
su veći broj puškomitraljeza »šaraca«.
Bilo je oko 8,30 časova kada se 3. bataljon 14, brigade primicao kući
Mike Todorovića u kojoj je bila smještena ambulanta 1. bojne. Borcima
3. bataljona nestalo je municije. Bojnik Vagner, teško ranjen, vjerovatno
je u to vrijeme već ležao među običnim domobranima, da ga partizani ne
bi otkrili. Bojna se branila posljednjim snagama. Primili su vijest da im
stiže pomoć: jedna ojačana satnija 1. bojne 6. lovačke pukovnije, kotu-
raška bojna i jurišna bojna, koja je pokrenuta sa Počivaljke — na putu
Doboj — Derventa. U pravcu Prnjavora kretali su se i drugi dijelovi 4. lo-
vačke pukovnije sa artiljerijom. Neke od tih snaga već su bile na domak
Ukrinskog luga.
Međutim, bilo je suviše kasno za neprijatelja, jer je otpočeo zajed-
nički juriš boraca 14. i 12. slavonske iz dijelova grada prema prostoru
groblje — katolička crkva — Đerića kafana — Ćosića hotel. U tom jurišu
učestvovala su i oba komandanta brigada. Pred zgradom Mike Todoro-
vića, sjeverno od groblja, našli su se u tom momentu zamjenik koman-
danta 3. bataljona Vlado Jotanović, komandir 3. čete Milan Mlinarić i
bataljonski kurir Kuljčicki — Poljak, zvani Jovica. Iz te kuće, gdje je
bila smještena neprijateljska ambulanta, još je pružan otpor. Vlado i Jo-
vica unišli su u zgradu. Trčali su na sprat, odakle su padale ručne gra-
nate. Vlado je upao u sobu u kojoj su bili ranjenici. Sa jednog kreveta
ranjeni neprijateljski vojnik uperio je na njega pištolj. Međutim, oklije-
vao je. Vlado je to vidio, pa nije htio da na njega puca. Držeći upereni
automat prema njemu, rekao je: »Odloži pištolj, inače odavde nećeš živ
izaći!« U sobu je zatim dotrčao komandant 3. bataljona Ljubo Radić Ge-
džo. Cuo je ekslplozije nekih bombi u zgradi, a doznao je da je njegov
zamjenik Vlado unutra, pa se bio uplašio za njega. Vidjevši ga živog, po-
čeo je da ga ljubi. Sa njim je bio i Sarčević, komandir 1. čete.161 Došao je
odmah i komandant brigade. Iza vrata jedne od soba nalazila se radio-
-stanica sa radistima, koji su bili vrlo zaplašeni. Vjerovatno su već bili
prenijeli svojoj komandi informaciju da je 1. bojna razbijena i da se njeni
ostaci nalaze u bjekstvu prema Derventi, jer je u to vrijeme Prnjavor
počela da tuče neprijateljska artiljerija. Naročito jako tukla je prostor
oko katoličke crkve, Đerića kafane i groblja. Vlado Jotanović se sjeća da
je tada komandant brigade naredio domobranu-telegrafisti da javi svo-
jim pretpostavljenima da ne otvaraju vatru po Prnjavoru, pošto se na
tom prostoru još uvijek drže domobranski dijelovi. Radista je poslušao,
pa je artiljerijska vatra ubrzo prestala.
U izvještajima oružanih snaga NDH za posljednje časove borbe oko
Prnjavora kaže se da je »posadi u Prnjavoru ponestalo streljiva« i da
je »zapovjednik izdao bojni zapovjed za povlačenje iz Prnjavora pravcem
Prnjavor — Babanovci — Ilova«, te da je »povlačenje počelo u 8,30 ča-
sova i prilikom tog povlačenja da su odstupajući dijelovi obasipani jakom
vatrom«.
Bataljoni 12. i 14. brigade koji su napadali grad nisu progonili ne-
prijateljske dijelove koji su odstupali. Bataljoni postavljeni'u zasjedu pre-
ma Derventi, pošto su na liniji Palačkovačko brdo — Ukrinski lug odbili
koturašku bojnu, spremno su dočekali ostatke 1. bojne 4. lovačke pukov-
nije koji su bježali. Razbijene u Prnjavoru i sačekane u odstupanju, pre-
ostale neprijateljske vojnike 1. bojne zahvatila je panika, koju su prenije-
li i na sve jedinice koje su od Dervente i Počivaljke (na putu Doboj —
Derventa) krenule da prnjavorskoj posadi priteknu u pomoć, pa su i one
počele u neredu da odstupaju. U tom paničnom bježanju napustili su i
svoju pukovsku artiljeriju blizu Tromeđe. Vratili su se po nju nekoliko
časova kasnije, kada su vidjeli da ih niko ne progoni. U međuvremenu,,
četnici su sa konja pokrali ormu, pa su ta artiljerijska oružja teškom
mukom vraćena u Derventu. U toj opštoj panici odstupila je i 2. jurišna
bojna prema Počivaljci.
Prilikom ovog povlačenja ubijen je kod mlina na Ukrini ustaša
Joško Ćosić i kod njega je nađen i zaplijenjen puškomitraljez »šarac«.
Mnogi domobrani su se posakrivali u Prnjavoru, pa su se slijedećih dana
probijali prema Derventi. Đorđo Sančanin, iz s. Ilove, našao se poslije
rata sa Nijemcem koji je bio instruktor u 1. bojni za vrijeme ove borbe.
On mu je ispričao kako je tek osmi dan poslije borbe uspio da se domogne
Dervente. Ustaše su za ovaj veliki poraz i smrt Vagnera, optuživali pu-
kovnika Sulentića, komandanta 6. lovačke pukovnije,162 čije je sjedište
bilo u Derventi.
161 Savka Sarčević, supruga Ilijina, sjeća se da je 20. januara izjutra došla u
Prnjavor da vidi da li je njen Ilija živ. Došla je do centra grada u vrijeme kada je
izvođen posljednji juriš na ostatke neprijatelja. Našla je komandanta brigade i od
njega, doznala da je Ilija dobro i da ona treba da se sklanja iz grada, j e r može
doći do protunapada neprijatelja. Kada je krenula nazad po Prnjavoru je počela da
tuče artiljerijska vatra.
162 A VII, NDH, mikrofilm UDB-e Zagreb br. 17/197.
Prema tom dokumentu 1. bojna 4. lovačke pukovnije izgubila je tada oko 200 do-
mobrana, među kojima je bio i bojnik Vagner.
118 L
* * *
Krajnji ishod ove borbe bio je za 1. bojnu katastrofalan. Prema iz-

vještaju OK K P J za okrug Prnjavor neprijatelj je u ovoj borbi imao
150 mrtvih i 142 zarobljena vojnika i oficira.163 Zaplijenjeno je 28 puško-
mitraljeza »šaraca«, 19 šmajsera, 2 teška bacača, 50.000 metaka, 3 radio-
-stanice i dosta druge ratne opreme. Najviše puškomi trai jeza zadobila je
12. slavonska brigada.
U ovoj borbi 14. brigada je pretrpjela osjetne gubitke. Poginuli su
iz 2. bataljona 14 brigade: Mirko Bijelić, komandir 1. čete, Bogdan Berić,
Branko Bundalo, puškomitraljezac, Stanko Vukašinović, pomoćnik politič-
kog komesara bataljona, Mirko Gaković i Mitar Rudonjić, komandir voda
iz 1. čete. Iz 3. bataljona poginuli su: Milovan Bjelanić, borac iz 3. čete;
Ljubo Bijelić, Rajko Božić, Savo Vasić, vodnik, Milan Ikić, Zdravko Kne-
žević, Dragica Odalović, Novak Majstorović, Besim Porobić i Nedeljko
Trivičević, a iz 4. bataljona Jelenko Branka Peulić, Nezir Zejnić iz Mra-
viće i Vasilije Bezar. Poginulo je 19, a ranjeno 36 boraca i rukovodilaca.164
Među ranjenicima bili su Uroš Kreco, komesar 1. čete 3. bataljona; Niko-
la Ćućun, komandir čete, Milivoje Danilović, komesar 3. čete 2. bata-
ljona, i Kostadin Grujić, borac. Svi ranjeni su za vrijeme borbi prebačeni
u brigadnu ambulantu, koja je bila u zaseoku Preradovići, selo Vijačani.
U borbi vođenoj prve noći zarobljeni su dva druga i jedna druga-
rica. Ustaše su htjele 18/19. i 19/20. januara da ih ubiju, ali su se domo-
brani usprotivili i nisu dozvolili. Zarobljena drugarica bila je smještena u
kući Timkovih. Izjutra, 20. januara, kada je 3. bataljon prodro u taj dio
Prnjavora, oslobođena je. Borci su je primijetili kako sa prozora pokazuje
rukom da u prizemlju ima još neprijatelja. Ivicu Tokareka i još jednog
borca 14. brigade neprijatelj je uspio da odvede u Derventu.
Trinaest od 19 poginulih boraca imalo je 18 do 23 godine. Dvanaest
nije služilo vojsku, ni prethodno završilo vojnu obuku, a borba u Prnja-
voru, u naselju među zidanim kućama umjesto otvorenog prostora, na
šta su bili navikli, bila je veliko iskušenje i za borce koji su imali duže
ratno iskustvo. Borci su se tukli protiv dobro obučenog neprijatelja nošeni
mržnjom, urođenim ratnim instinktom i mladalačkim srcem.
Sjutradan, u prisustvu velikog broja građana, članova Okružnog ko-
miteta K P J za okrug Prnjavor, sreskog NOO, komande područja, Skoja
i AF2-a, te predstavnika 14. brigade i divizije, sahranjeni su svi poginuli
borci i rukovodioci koje rodbina nije mogla otpremiti do svojih sela. Po-
red Dragice Odalović i Besima Porobića, na prnjavorskom groblju sahra-
njen je i Stanko Vukašinović, partijski rukovodilac 2. bataljona 14. bri-
gade. Neko vrijeme prije rata bio je radnik u mlinu u s. Usprovci (sada s.
Husrpovci), omladinac koji je, kako se sjeća Momčilo Vojvodić, već tada
dosta čitao, okupljao seosku omladinu i širio napredne ideje, utičući na nji-
hovo opredjeljenje. Teoretski izgrađen i okaljen u naprednom pokretu Be-
ograda, gdje je jedno vrijeme radio u »Ikarusu«, on se u NOP srednje Bo-
163 A VII, Mikrofilm IRP, Sarajevo br. 6/60.

164U izvještaju štaba 11. divizije stoji da je 14. brigada imala 17 mrtvih i 20 ra-
njenih. U izvještaju OK K P J za okrug Prnjavor da je imala 18 mrtvih i 32 ranjena
sne uključio već prvih dana. U borbi sa četnicima 1942. godine metak mu
je prošao kroz pluća, ali je tu ranu, iako sa teškim posljedicama, stojički
podnosio.
Ruža Davidović, omladinski rukovodilac 2. bataljona, kaže da je
smrt Vukašinovića teško pala svima, da je to bio težak gubitak, jer je
Stanko bio jedan od stubova toga bataljona, pa je i kod boraca i kod
rukovodilaca imao veliki ugled i uticaj. Komesar i pomoćnik komesara
14. brigade o njegovom radu i djelovanju unutar bataljona imali su izu-
zetno pozitivno mišljenje. Na sahrani je o tome govorio Vojo Stupar, ko-
mesar brigade, koji se, ispred brigade, oprostio sa Stankom i ostalim po-
ginulim borcima. Za pokazanu hrabrost, zaslužan rad i organizatorske spo-1
sobnosti i zasluge Stanko je odlikovan Ordenom narodnog heroja.
Sahranjeni su tih dana, u prisustvu velikog broja mještana svojih
sela, Mirko Bijelić, komandir 1. čete 2. bataljona, Mitar Rudonjić, vodnik
voda, Savo Vasić, vodnik voda, Zdravko Knežević i ostali poginuli u
prnjavorskoj akciji. Nakon nekoliko dana u brigadnoj ambulanti u Vija-
čanima umro je od zadobijenih rana i Uroš Kreco, koji je bio ranjen u
visini kuka. Previla ga je Judita Albahari. Rana je, kako se ona sjeća,
počela da se smiruje, a onda je on iznenada umro. Utvrđeno je, poslije
obdukcije koju je izvršila dr Danica Perović, da je Kreco umro od embo-
lije. Bio je Banjalučanin, prije rata đak, sposoban i perspektivan. To je
bio dvadeseti borac koji je izgubio život u borbi za Prnjavor.
Oslobođenje Prnjavora bilo je, u to vrijeme, jedan od najvažnijih
događaja ne samo za srednju Bosnu već i za Bosansku krajinu, zbog zna-
čaja za dalji razvoj NOP-a u srednjoj Bosni i zbog hrane za pasivne kra-
jeve Krajine, jedinice 10. KNOU divizije i centralnu bolnicu u s. Šipra-
gama.
Vijest o oslobođenju Prnjavora brzo se širila, a stalno su joj doda-
vani jači efekti. Kada je oko 21. januara, usmeno preko kurira, stigla do
štaba 1. proleterske divizije, koja je tada bila oko Travnika, ispalo je da
je prilikom oslobođenja Prnjavora ubijeno 400, a zarobljeno 200 čerkeza.
Tih dana je 14. brigada imala još jedan težak gubitak. Četnici su
23. januara iz daljine ubili komandira čete 1. bataljona Nikolu Marića,
rodom iz sela Korićani, opština Travnik. Toga dana bataljon je iz s. Poto-
čana kretao prema s. Hrvaćanima. Kada je Marićeva četa bila u visini
kapele, kod okuke puta na izlazu iz s. Potočani, neprijatelj je sa tornja
crkve u Dabraku ispalio jedan mitraljeski rafal. Marić i komandant bata-
ljona Trkulja išli su jedan uz drugoga i nešto razgovarali. Marić je, prije
nego se začuo mitraljez, iznenada klonuo i pao. Bio je jedan od istaknutih
starješina 14. brigade, prvoborac sa terena Kotor-Varoša i Skender-Vaku-
fa. Poginuo je od metka onih koji su za vrijeme napada na Prnjavor ču-
čali u nekom zapećku, bojeći se svoje sjene, a koji su u šestoj ofanzivi
predvodili 5. i 6. kozački puk 1. kozačke divizije, da bi što prije izbili u
Prnjavor i tamo izvršili nečuvena nasilja.
U periodu od 21. do 23. januara brigada je bila razmještena na liniji
s. Vučijak — s. Potočani, a 25. januara dobila je zadatak da sa dijelom
snaga krene prema pruzi Derventa — Doboj. Njen 1. bataljon napadao je
26. januara željezničku prugu. Neprijatelj je osjetio dolazak partizanskih
jedinica, pa se na nekim dijelovima pruge povukao prema r. Bosni.
* * *
Dvadeset šestog januara 1. bataljon je napadao neprijateljska upo-

rišta na pruzi Derventa — Doboj od željezničke stanica Johovac prema
Doboju. Prva četa Ljuboja Panića (komesar Marko Stokić, zamjenik Mi-
lan Petrović, pomoćnik političkog komesara Boško Bajić) išla je na željez-
ničku stanicu Rudanka. Marko Stokić se sjeća da o neprijatelju nisu mno-
go znali. Računalo se da ih u tom rejonu ima do stotinu neprijateljskih
vojnika, razmještenih u zgradi željezničke stanice, zadruzi i nekim ma-
njim kućama. Nešto južnije, prema Doboju, bio je veliki betonski bunker
koji nisu imali namjeru te večeri da napadaju. S obzirom da su na prugu
napadale i ostale čete bataljona, vjerovalo* se da će napad na željezničku
stanicu Rudanka uspjeti. U to je posebno vjerovao uvijek staloženi ko-
mandir Ljuboja. Ni on, ni ma ko drugi od boraca i rukovodilaca nije
pretpostavljao da se na stanici nalazi, ili da će ubrzo stići oklopni voz.
Kada je četa, preko Ulera, Hadžića gaja i zaseoka Blagojevića, prišla blizu
željezničke stanice, neprijatelj je počeo da baca svjetleće rakete sa malim
»padobranima«, koje su se duže zadržavale u vazduhu i osvjetljavale
teren. U isto vrijeme, po njenom streljačkom stroju neprijatelj je osuo
vatru iz pušaka i puškomitraljeza, a trombonima je na njih bacao ručne
granate i minobacačke mine. Četa je morala da zalegne i zauzme male i
nesigurne zaklone. Ljuboja je znao da će tako četa pretrpjeti veće gubit-
ke, pa se prolomio njegov gromki glas: »Naprijed, 2. četa, naprijed, dru-
govi!« . . .
Na ovakvu komandu njegovi borci su uvijek dotada jurili na ne-
prijatelja. Ovoga puta to nisu mogli — jaku vatru po njima je bljuvao
oklopni voz- kome meci iz partizanskih pušaka i puškomitraljeza nisu
mogli ništa. Tražeći slabe tačke neprijatelja, Ljuboja se našao sa dvorišne
strane zgrade Jovana Nikolića, u pravcu betonskog bunkera. Žestina va-
tre nije jenjavala. Bio je to, kako piše Stokić, pravi vatreni pakao, u kom
je jedna minobacačka granata pala pored Ljuboja. Eksplodirala je, zadala
mu desetak težih rana i prebila mu obje noge. Drugi tvrde165 da je to
bilo u samoj željezničkoj stanici i da je on te rane zadobio od topovske
granate iz oklopnog voza. Komandant bataljona, koji se nalazio u blizini,
procijenio je da će u ovakvoj situaciji bataljon kao cjelina pretrpjeti još
veće gubitke, pa je naredio postepeno povlačenje. Borci 2. čete iznijeli su
svoga komandira i, preko potoka Veliki i Mali dubokaš, donijeli ga u selo
Ljeskove Vode. Iako teško ranjen, kako se sjeća komandant bataljona,
govorio je: »Pobijedićemo i pored toga što ja nemogu ostati živ«, a prije
nego je umro svom zamjeniku Jovici Trkulji prenio je u amanet da »vodi
četu i nosi puškomitraljez onako kako su njih dvojica to do tada radili«.
Bio je jednostavan, pristupačan, neobično hrabar, pouzdan i odlu-
čan rukovodilac, odan do kraja NOB-u. Nikad se u prelomnim situacijama
na terenu srednje Bosne nije pokolebao. Kada su sredinom 1942. godine
u srednjoj Bosni preovladali četnici, oni su ga zvali u svoje redove, ali im
on nije prišao. Sa Milom Trkuljom, Nikolom Marićem i Ljubojem Arse-
nićem bio je sve vrijeme za četnike neuhvatljiv. Radi njih i njihove grupe
mnogi četnici i četnički štabovi na terenu Vrhovine nisu imali miran san.
Prosto je neobjašnjivo kako su se na tom terenu cd polovine 1942. godine do
dolaska proletera održali. Pamte ih i borci 2. bataljona 2. krajiške brigade,
među kojima i autor ove monografije, jer su im poslije oslobođenja Jajca
i izbijanja njihovog bataljona na liniju Ponir — Gostilj (u tom bataljonu
bili su tada Ilija Slavnić i Momir Kapor) ova četvorica nepokorenih došli
i donijeli najsvježije vijesti o stanju u srednjoj Bosni.
Bio je poznat i popularan u cijeloj 14. brigadi. Mnogi, koji su ranije
bili borci obnovljenog 4. KNOP odreda sjećaju se kako je prilikom borbe
na Lisini, aprila 1943, iako u vatri tifusa puškomi trai jezom i svojim pri-
165 S j e ć a n j e Augustina Nikića, Mile Trkulje i dr.
sustvom doprinio razbijanju četnika. Nije bilo borca brigade koji nije
zažalio za kršnim i prkosnim partizanskim komandirom Panićem i kome
se na vijest da je poginuo, nisu u očima zasijale suze.
* * *
Mlada i još nedovoljno iskusna 14. brigada stalno je trpjela gubitke.

Posebno su joj teško padali gubici u komandnom kadru, a oni su bili teški
i česti.
Treći bataljon je 27. januara vodio borbu sa četnicima oko sela Lje-
skovih Voda i Stanova, kod Doboj a. Borbe su toga dana vođene i sa
ustaškom milicijom, a nastavljene su i 28. januara. U njima je brigada
imala jednog mrtvog i četiri ranjena borca. Poginuo je Radovan Filipović,
borac 2. čete 3. bataljona. Koncem januara i početkom februara brigada
se opet pomjerila ka Prnjavoru. Tridesetog januara njen 3. bataljon se
nalazio na putu za s. Pojezinu i s. Strpce, a 4. februara se pomjerio za
s. Vučijak i s. Kremnu.
Tokom januara, pored navedenih rukovodilaca, poginulo je 36 bora-
ca, a 49 je ranjeno, odnosno, za to vrijeme iz njenog stroja izbačeno je
oko 13 odsto sastava, zbog čega je štab divizije oko 10 dana ostavio bri-
gadu bez posebnih zadataka, radi popune, odmora i sređivanja.
Taj plan su poremetili četnici. Jošavačka četnička brigada i Crno-
vrški četnički bataljon napali su 3. februara 2. bataljon 14. brigade, koji
se iz rejona Maćinog Brda, prebacio u rejon Bubanj — Ozren — s. Lišnja.
Četnici su napadali od s. Gusak i s. Potočani, a desnim krilom zahvatili su
dio snaga 4. bataljona 14. brigade koji se nalazio u rejonu s. Brezik. Drugi
bataljon je odbio napad i četnike potisnuo do Vršana i Jugova brda.166
Četnici su na to uveli u borbu svoj Crnovrški bataljon. koji je do tada
»bio u rezervi«. On je prema četničkim izvorima prvo odbio »najteži par-
tizanski juriš«, a onda je napao 2. bataljon 14. brigade sa boka i vratio ga
prema Bubnju i Ozrenu. Četnici su posmrtno pohvalili jednog četnika
koji je poginuo u ovoj borbi i jednog koji je teže ranjen.
U 2. bataljonu 14. brigade ranjen je tada komandir 1. čete Čedo
Čolić, koji je na tu dužnost došao umjesto Mirka Bijelića, koji je poginuo
prilikom oslobođenja Prnjavora. Prvi bataljon je 1. i 2. februara bio u s.
Vijačanima.
Pošto je u prnjavorskoj akciji brigada zaplijenila dva teška bacača,
4. februara je organizovan minobacački kurs. Za nastavnika je postavljen
Hamdija Cerić, dotadašnji vodnik pratećeg voda 1. bataljona. Na kurs su
pozvane nišandžije i posluga na bacačima iz sva četiri bataljona.167
* * *
Vojno-politička konferencija »svih komandi četa i štabova bataljo-

na« sa štabom brigade održana je 5. februara 1944. godine u Prnjavoru.
Prisustvovali su i članovi štaba divizije.168 Na konferenciji je analizirano
stanje u brigadi poslije šeste neprijateljske ofanzive i akcije na Prnjavor.
166 AVII, CA, kut. 214, br. reg. 17/1.
167 AVII, NOB, kut. 866, br. reg. 15/4.
168 Isto.
Posebno su analizirani gubici i njihove posljedice. Na dnevnom redu bila
je i pojava dezerterstva. Diskusija je bila vrlo živa. Svako je iznosio svoje
mišljenje i utiske. Svi su se složili da je u šestoj ofanzivi 14. brigada us-
pješno parirala neprijatelju i nije mu dozvolila da je ugrozi, potisne ili da
joj zada veće gubitke. Izuzetak je bio sukob 2. čete 1. bataljona sa nepri-
jateljem na planini Uzlomcu, kada nije bila u sastavu bataljona i brigade.
Kritički je ocijenjena i akcija na Prnjavor. Iznijete su zamjerke
12. slavonskoj što nije napala garnizon na vrijeme, pa su borci 14. brigade
zbog toga pretrpjeli velike gubitke. Članovi štaba divizije objasnili su šta
je prouzrokovalo zakašnjenje 12. slavonske i da su na to što se desilo uti-
cale i druge okolnosti. Ovakvom istupanju članova štaba divizije priklju-
čio se i štab 14. brigade. Raščišćavanje ovog vrlo osjetljivog pitanja bilo
je neophodno, jer je 12. brigada učinila što je mogla da se borba za Prnja-
vor završi uspješno. Dio njenih snaga koji je ostao u Prnjavoru u toku
19. januara skoro je presudno uticao na uspješan nastavak prnjavorske
akcije u toku noći 19/20. januara.
Na konferenciji je raspravljano i o drugim suštinskim problemima.
Postavljalo se pitanje stalnih gubitaka, naročito u komandnom kadru. Ana-
lizirani su pojedini slučajevi i konstatovano je da su najvećim dijelom
posljedice nedovoljne pripremljenosti boraca i starješina za borbe sa obu-
čeni j im i organizovanijim neprijateljem. Kritikovana je praksa potcjenji-
vanja četnika i došlo se do konstatacije da se borbe sa četnicima, u koji-
ma oni stalno bježe i izmiču, negativno odražavaju na brigadu, jer su u
berbama za gradove i veća mjesta borci i starješine naučeni na borbe sa
četnicima neoprezni pa ne traže zaklon ili ne znaju da ga koriste. Ukazano
je na potrebu za intenzivnijim obučavanjem boraca i starješina, kako bi
se osposobili da tuku neprijatelja uz što manje vlastite gubitke. Rečeno
je da geslo svakog borca i rukovodioca u brigadi treba da bude: ubiti ne-
prijatelja i ostati živ. Ukazano je na potrebu za intenzivnijim političkim
radom u brigadi i pojačanom vojnom i partijskom disciplinom.
Diskutovalo se i o dezerterstvu, koje je uslijedilo prve noći poslije
borbe za Prnjavor, šta bi trebalo preduzeti i kako ubuduće raditi da do
takvih pojava ne dođe. Razmatran je odnos između boraca i rukovodilaca
prema narodnoj vlasti i narodu. Kritičko i samokritičko istupanje i slo-
boda izražavanja, čime se ova konferencija odlikovala, doprinijeli su da
komandni kadar brigade bolje sagleda probleme i u njima svaki vidi sebe
pojedinačno i kao člana kolektiva. Posebno je pozitivno djelovalo prisu-
stvo komandanta divizije Miloša Siljegovića i komesara divizije Blaže
Đuričića.
Od formiranja 14. SBNOU brigade ovo je bila njena najuspješnija
vojno-politička konferencija. Na njoj su u brigadi otkrivene mnoge sla-
bosti, ali su sagledane snage i putevi kojima se one mogu otkloniti. Kon-
ferencija je trajala 11 časova, a svaki diskutant se trudio da iznese kon-
kretne primjere dobrog ili lošeg rada u jedinici, uz svoje mišljenje i pre-
dloge za otklanjanje negativnosti. Dojučerašnji radnici i zemljoradnici —
vodnici ili delegati, komandiri ili komesari četa, komandanti ili komesari
bataljona — kojih je u brigadi bilo blizu 90 odsto, udubi jivali su se
u vojno-političke probleme kako su najbolje umjeli i znali, ne bojeći
se i ne stideći se pri tome istine. Diskusija je pokazala da oni umiju da
uoče probleme i da su kroz rat i ratne teškoće dosta naučili. Svi prisutni
su otišli sa ove konferencije ubij edeni da ova brigada ima kadar koji
poznaje probleme i zna šta hoće, i da se na njega K P J , narod srednje Bo-
sne i štab 11. divizije mogu osloniti.
Svi teški ranjenici iz prnjavorske akcije upućeni su 8. februara u
centralnu bolnicu u Sipragama. Za zaštitu ovoj dosta velikoj koloni ranje-
nika određen je 1. bataljon, čiji su borci bili sa terena Skender-Vakuf —
Kotor-Varoš — Banjaluka, na kome se bolnica i nalazila. Ovom bataljonu,
čija su dva komandira četa i više istaknutih boraca poginula poslije akcije
na Banjaluku, ovakav odmor je bio neophodan. Na taj zadatak iz rejona
s. Vijačana, gdje je do tada bio smješten, 1. bataljon je krenuo sa dvije
čete,, uz odobrenje da na terenu Kotor-Varoši može ostati 6 dana.169
Preostala četa 1. bataljona pridodata je komisiji za prikupljanje hra-
ne na terenu Srpca, kao zaštita. Na tom zadatku ostala je do 20. februra.
I ostalim bataljonima, kao i prvom bataljonu, data je sloboda, da kra-

tak predah između borbi iskoriste i borcima rodom iz obližnjih sela, gdje
za to postoje uslovi, omoguće posjete porodici. Tako je i Ljubo Panić iz
s. Miškovaca vodnik voda 3. čete 3. bataljona izjutra 9. februara osvanuo
u s. Stivoru gdje mu je privremeno bila smještena drugarica. Po onome
što je ispričao komandantu brigade, tada umalo nije poginuo. Istog jutra,
pred kućom gdje mu je stanovala žena, iznenada se pojavio četnik Momir
Vračević. Ljubo se na brzinu obukao, uzeo pušku i na drugoj strani kuće
iskočio kroz prozor.
Ispričao je da se u početku bio uplašio. Bojao se da uz Vračevića
nema još četnika, a on iz nekih razloga koje je naveo nije bio sposoban
da bježi. Ostalo mu je da se sa Vračevićem bori na život i smrt. Počelo je
varakanje oko kuće ko će se kome iznenada pojaviti iza leđa. Povremeno
su i ugledavali jedan drugog. To nadmudrivanje je duže potrajalo ili se
to Ljubi činilo. Kaže da je kod jednog ćoška od kuće zastao na momenat
osmatrajući da li će se Vračević iz pravca odakle ga je očekivao pomo-
liti. U tom pravcu je bio uperio karabin, spreman za pucanj. Samo je,
za tren, pogledao iza leđa da mu se slučajno otud ne pojavi, ali pušku sa
određenog i zauzetog stava nije micao. Tih nekoliko trenutaka čekanja
pretvorili su mu se u čitavu vječnost. A onda je kao kroz maglu, vidio da
se glava Vračevićeva pomalja na očekivanoj visini. Nije oklijevao. Po-
vukao je obarač i puška je planula. Vračević je pao kao pokošen. Bojeći
se da pucanj ne uznemiri neke od Vračevićevih prijatelja, on nije uzeo
njegovu pušku — nije imao vremena. Zgrabio je ženu i sa najnužnijom
odjećom krenuo sa njom za Prnjavor . . .
Četnici su, iz nekih razloga skrenuli pažnju svojim potčinjenima
da vode računa da im se »ne dogodi« nešto poput slučaja sa Panićem.
Nije se sve na tome završilo. Idućeg dana iz 4. bataljona brigade, iz
voda koji je štitio komandu mjesta, pobjegao je borac Vračević iz Smr-
tića. Odnio je u četnike puškomitraljez »šarac« sa 300 metaka, — oružje
i metke za koje je borba sa neprijateljem trajala 36 sati i pale tolike žrtve.
169 Isto.
* * *
Brigada je 15. februara imala 676 boraca, 529 pušaka, 34 puškomi-

traljeza, 3 teška mitraljeza, 13 automata, 1 pt pušku, 4 teška bacača,
1 ručni bacač, 174 ručne bombe, 35.680 puščanih metaka, 11 tovarnih i
54 jahaća konja.170 U brigadi je bilo 120 članova Partije u 12 četnih ćelija
i 5 štabskih, a jedan dio članova bio je u ćelijama pri radnim vodovima,
brigadnoj intendanturi, brigadnoj ambulanti i zaštitnici pri štabu briga-
de. Kandidata je bilo 21, a skojevaca 159. Drugi bataljon je imao najviše
članova Partije 35, Prvi 31, Treći 27 a Četvrti svega 20 članova.171
Brojno stanje brigade nije se za četiri mjeseca povećalo srazmjerno
njenoj ulozi i popularnosti. Sem velikog broja poginulih, razloge za to
treba tražiti u još uvijek jakoj neprijateljskoj propagandi, koja je na-
javljivala »tajno Hitlerovo oruđe« i njemačku pobjedu, i u još uvijek veli-
kom uticaju četnika, koji su sebe prikazivali pravim saveznicima savez-
nika i povremeno od njih dobijali i pomoć. Sem toga, dosta boraca se
opredjeljivalo za partizanske odrede, jer im je to omogućilo da budu bliže
svojim kućama, a nisu bili opterećeni velikim pokretima i teškim bor-
bama.
* * *
Pošto se brigada odmorila, a 1. bataljon sa terena Kotor-Varoša

vratio, krenulo se opet u akcije. Sa 12. slavonskom išla je 18. februara na
četnike oko Srpca, jer su dobijeni podaci da se tamo nalazi štab četničkog
korpusa i neki Nedićevi i Dražini oficiri. Sa dva bataljona išla je pravcem
Lišnja — Nožičko — Selište — Razboj, a jednim preko Srđevića i Raz-
boja. Kada se uveče izbilo u rejon Srpca četnika nije bilo. Usput su za-
robljena dva četnika i dva četnička kurira i pošta.
Ovim pokretom divizija je obezbijedila, u vremenu od 16. do 29. fe-
bruara, neometano prikupljanje »živežnih namirnica« za bolnicu divizije
i jedinice koje su se nalazile u pasivnim krajevima. Iz 14. brigade izdvo-
jena je tada jedna četa za osiguranje. Sve brigade 11. divizije, pa i četrna-
esta, bile su često angažovane za prikupljanje hrane, za zaštitu ili da prate
karavan sa hranom do Prnjavora i od Prnjavora, preko s. Čečave — Klupa,
do s. Šipraga, a neki put i do s. Baljvina na r. Vrbasu. Što se tiče pri-
kupljanja živežnih namirnica uglavnom se radilo o dobrovoljnim prilo-
zima. Ponekad je hrana uzimana od bogatijih porodica iz kojih je neko
bio u četnicima, ali to su bile manje količine kojima se nije mogao ugro-
ziti život porodice. O tome se strogo vodilo računa. S obzirom da nije bilo
razmjene dobara, a prnjavorski kraj se smatrao »bosanskim Srijemom«,
živežnih namirnica je bilo i pored toga što su se na tom prostoru, pored
partizanskih jedinica koje je trebalo hraniti, često nalazile i četničke briga-
de i korpusi kojima se hrana morala davati. Uz to nailazile su i druge ne-
prijateljske formacije koje su uništavale »hranu i marvu«.
Partizanske jedinice su za primljenu hranu, bilo da se radi o hrani
koja će biti iskorišćena za ishranu partizanskih jedinica na terenu srednje
170 Zb. NOR, T-IV/22, dok. br. 70, str. 296.

171 Zb. NOB, T-IX/5 dok. br. 70; A VII, NOB, mikrofilm I R P 6/216—217.
Bosne ili onoj koja se šalje van njene teritorije, izdavale zvanične potvrde,,
koje su potpisivali intendanti, što je činila i 14. brigada. U potvrdama je
pisalo da će uzete namirnice, odnosno stoka biti poslije oslobođenja pla-
ćeni. Mnoge porodice su ovakve potvrde sačuvale do završetka rata. Po-
rodica Ostoje Kalabe iz Ilove čuvala je potvrde koje su se, između osta-
log, odnosile na dvadesetak grla odraslih goveda, nekoliko desetina svinja
i ovaca i dvadesetak godina iza rata. Isti je slučaj sa Slavkom Kneževi-
ćem iz s. Štrpci koji je za jedinice NOV dao oko trideset krava. Velike
količine hrane u toku rata, pored ostalih, dale su porodice Koste Kuzma-
novića iz Vijačana, Marka Tešića iz Bijelica, Marka Gotovca ispod pl.
Očauša, Petra Spasojevića iz Šnjegotine i mnoge druge. Jedinicama NOVJ
srednje Bosne, i 14. brigadi, ishranu i smještaj obezbjeđivalo je seosko
stanovništvo na oslobođenoj teritoriji. Sela su im bila neka vrsta kasarni,
skladišta, i magacina, a njima su rukovodili seoski NO odbori.
Četrnaesta brigada je odlično sarađivala sa Naškom Klokićem iz
Mraviće, Stojanom Petrovićem iz Vijačana, Mustafom Aganbegovićem iz
Garića, Gostimirom Tubićem iz Vršana, Huseinom Kovačevićem iz Šipra-
ga, Obradom Spasojevićem iz Šnjegotine i mnogim drugim odbornicima
iz sela, kao: Korićani, Imljani, Vlatkovići, Večići, Šarinci, Štrbci, Novi
Seher, Potočani, Orašje, Otpočivaljka, Kaoci, Ljeskove Vode itd.
U toku februara brigada je ostala bez zamjenika komandanta bri-
gade. Mlado Obradović je pošao na odsustvo i nije se više vratio. U
14. brigadu došao je 18. februara kapetan Albert Trinki na mjesto načel-
nika štaba, koje od formiranja brigade nije bilo popunjeno.
U periodu od 21. februara brigada je bila u pokretu ka Prnjavoru,
radi učešća na proslavi 26- godišnjice formiranja Crvene armije. Borci su
se uređivali. Svi su morali biti izbrijani, a odjeća čista i okrpljena. Očiš-
ćeno je i podmazano oružje, a konji su natovareni pratećim oruđima (ba-
cačima i topovima manjeg kalibra, teškim mitraljezima i sanducima arti-
ljerijske municije).
Smotra je održana 23. februara. Učestvovale su 5. kozaračka i
14. srednjobosanska NO udarna brigada. Išlo se od Gložića, kraj Đerića
kafane, ka džamiji. Prvo je prodefilovala 5. a zatim 14. brigada. Išlo se po
ešelonima. Svaki ešelon se sastojao od jednog bataljona, pratećih vodova,
saniteta i intendanture. Ispred brigade išli su štabovi sa komandantima i
komesarima na čelu. Pored mjesta na kojem je bio štab divizije sa svim
tadašnjim političko-partijskim rukovodstvima išlo se odmjerenim stro-
jevim korakom. Defileu je prisustvovalo oko 600 građana Prnjavora i oko-
line. Bila je to očigledna manifestacija snage i moći 11. NOU divizije na
terenu srednje Bosne u to vrijeme.
Borci brigade na proslavi u Kotor-Varošu 1973.
Borbe oko Kotor-Varoša
mart-aprü 1944. godine
•) Četrnaesta sređnjobosanska brigada

Štab 11. NOU divizije vodio je računa o specifičnim uslovima za
vođenje narodnooslobodilačke borbe na terenu srednje Bosne. Težio je da
svakoj potčinjenoj brigadi, kao svojoj operativnoj jedinici, obezbijedi ži-
vot i borbena djejstva pod približnim uslovima. Kako oni, u odnosu na
ishranu, smještaj, klimatske i zemljišne uslove, pa i neprijatelja, nisu svu-
da bili jednaki, već na jednom prostoru teži i složeniji, a na drugom lakši,
on je srednju Bosnu, prema tome, razvrstao u tri područja: na Župu, pod
kojom se podrazumijevao širi prostor oko Prnjavora, prostor prema pruzi
Derventa — Doboj i na Vrhovinu, pod čim se podrazumijevao prostor
južno od planine Borje — Uzlomac. Napravio se i ustalio plan po kome
su se svaka dva mjeseca brigade pomjerale sa prostorije na prostoriju, po
izvjesnom redoslijedu.
Po tom planu 14. SBNOU brigada morala je koncem februara 1944.
da ide na prostor Kotor-Varoš — Šiprage — Skender-Vakuf, odnosno u
Vrhovinu, i da tamo smijeni 12. KNOU brigadu Petra Mećave.172 Sa pro-
stora oko Prnjavora 14. brigada je krenula u tom pravcu 25. februara.
Marševala je u dvije kolone: jednom preko sela Kokora, a drugom preko
sela Vijačana, za Karač. Odatle se, jednom kolonom preko Jošavke a dru-
gom preko Donje Šnjegotine, produžilo za Opsječko. U toku pokreta pre-
ko Vijačana, u šumi Reljevac, pripucali su četnici, pri čemu je poginuo
Hakija Asima Tabaković iz s. Lišnja, borac 1. čete 1. bataljona. Kolona ko-
ja je od Karača išla preko Jošavke vodila je 27. februara borbu sa joša-
vačkom četničkom brigadom. Borba je trajala oko tri sata, a dva borca iz
brigade su ranjena. Jedan od njih bio je Boško Segić iz s. Štrbci. Pošto
su četnici razbijeni i potisnuti u okolna brda, brigada je izbila sa obje
kolone na Opsječko, a odatle se preko Skatavice spustila u rejon Kotor-
-Varoša.
U Kotor-Varošu postoje ostaci stare tvrđave Kotor, odnosno Bobas,
kóko se u nekim dokumentima naziva, koja se 1322. godine pomin je prvi
put, kada je pripadala župi Vrbanja i služila kao neka vrsta predstraže
Jajcu, zbog sve češćih napada Ugarske na Bosnu.
Tvrđava je sagrađena na teško pristupačnom visu iznad kotor-varo-
ške kotline. Nema podataka ko je i kada tvrđavu sagradio i ko je njome
prvi gospodario. Tvrđava je dugačka oko 40, a široka oko 6 do 12 metara.
Kameni zidovi su debeli oko dva metra. Na istočnom dijelu tvrđava se
gotovo nadvila nad strmu stranu iznad oštre okuke riječice Jakotine, koja
tu pravi mali lijepi vodopad Bobas, visine oko 7 metara.
172 Zb. NOR, T-IV/22, dok. br. 119.
9* 131
U tvrđavi se nalaze ostaci zvonika, koji je bio širok oko 5 metara.
Od njega se spuštaju kamene stepenice ka tvrdo zidanoj i dosta očuvanoj
tamnici, čije zidine dopiru do samog korita rijeke Jako tine, iznad vodo-
pada.
Početkom 17. vijeka naselje ispod tvrđave Kotor bilo je manje od
sela Večići, i počelo se širiti tek krajem toga i početkom narednog vijeka.
Tome je doprinijela tadašnja migracija stanovništva na to područje. Među
doseljenicima bilo je Turaka iz daleke Anadolije i muslimanskog življa iz
Hercegovine, koje je tu dobijalo posjede i napuštalo svoja dotadašnja ne-
plodna obitavališta. Bilo ih je i iz Banjaluke, Jajca, Travnika i Visokog.
Među doseljenim hrvatskim življem najviše je bilo Dalmatinaca, nešto iz
okoline Kupresa, a srpske porodice bile su iz Hercegovine, sa područja
Mrkonjić-Grada, kao i sa područja Prnjavora, kad se južno od rijeke Save
u 18. vijeku pojavila kuga.
Tako su se u kotor-varoškoj kotlini, sa obadvije strane rijeke Vrba-
nje, u koju ispod tvrđave utiče riječica Jakotina, našli i počeli zajedno da
žive Muslimani, Hrvati i Srbi, naselje uz naselje i, često, kuća uz kuću.
Oni su u varoši izgradili dvije džamije i dvije crkve: katoličku i pravo-
slavnu. Školu su podigli mnogo kasnije, tek 1892. godine, poslije okupa-
cije Bosne od strane Austrougarske, i to osnovnu, sa 4 razreda, koja je
dugo bila jedina na tom području.
U to vrijeme izgrađena je cesta Banjaluka — Kotor-Varoš — Teslić
i bolnica, što je uz otvaranje rudnika uglja u Maslovarama i izgradnju
uskotračne željezničke pruge prema Banjaluci bio početak kakvog-takvog
razvoja.173
* * *
Za sve jedinice NOV koje su se borile na terenu srednje Bosne pro-

stor Vrhovine bio je važan, a za 14. brigadu posebno. Odatle je bila većina
boraca njenog 1. bataljona. Veliki broj boraca ostalih bataljona brigade
provelo je na tom prostoru, u obnovljenom 4. KNOP odredu od februara
do maja 1943. godine. Sprijateljili su se i srodili sa stanovništvom ovih
planinskih sela i mjesta, posebno sa mještanima iz sela D. Korićana, Im-
ljana, Skender-Vakufa, Sipraga, Maslovara, Kovačevića, Kruševa Brda.. .
pa im je dolazak na taj teren osvježavao uspomene, i ratne i ljudske i bili
su zadovoljni i pored nepovoljnijih uslova za ishranu i smještaj.
Na tom terenu, u s. Sipragama, bila je i divizijska bolnica.174 U njoj
]e uvijek bilo mnogo bolesnika i ranjenika, a među njima i iz 14. brigade,
koji su ranjeni u napadu na Banjaluku, u šestoj neprijateljskoj ofanzivi,
173 Milan Kovačević, Karavan i Advan Hozić.

174Bolnica je velikim dijelom bila razmještena u zemunicama kamufliranim
granjem i lišćem. Zemunica je bilo oko potoka Demička rijeka i na drugim pogod-
nim mjestima. Prostorije su imale neophodnu ventilaciju. Bolnica je imala razra-
đen plan po kome se uvijek znalo, kako u slučaju opasnosti postupati kao i ko
ostaje u bolnici a ko je napušta.
Bolnicom je rukovodila dr Danica Perović, Banjalučanka, humana i odlučna
žena, veliki protivnik okupatora, ustaša i četnika. Bila je ujedno i sposoban Ijekar
hirurg koja je svojim hirurškim zahvatima spasila mnoge ranjenike. 2ena, koja je
zadužila i narod i borce srednje Bosne.
i prilikom oslobođenja Prnjavora. Dolaskom brigade na ovaj teren pružala
se mogućnost da se oni posjete i vide.
Vr ho vinom je prolazio i partizanski karavanski put, koji je od Pr-
njavora, preko Čečave — Klupa — Maslovara i Skender-Vakufa, vodio
za s. Baljvine na rijeci Vrbasu, a odatle za Bosansku krajinu. Njime su
se stalno kretali konji natovareni živežnim namirnicama ili živa stoka,
koje je narod Župe davao za narod i jedinice NOVJ u Bosanskoj krajini.
Iz suprotnog pravca, od Mrkonjić-Grada, preko rijeke Vrbasa, istim pu-
tem stizala je vojna oprema — odjeća i naoružanje — koje su kao pomoć
NOVJ slali saveznici. Tim putem išle su za Bosansku krajinu, i nazad,
razne delegacije: partijske, omladinske, kursisti za vojno-političke i sani-
tetske kurseve, kuriri sa izvještajima i porukama i si. Sve je to nametalo
potrebu da se ovaj put održava bezbjednim, posebno od četnika koji su
na terenu Vrhovine, bliže Banjaluci, imali Vrbasku četničku brigadu i
svoje najviše štabove — četničku komandu »Zapadna Bosna« i štab Sred-
njobosanskog četničkog korpusa. Sprega četnika sa ustašama i Nijemci-
ma i pravo Nijemaca da na četničkoj teritoriji drže svoje radio-stanice,175
kao obavještajne punktove, bili su stalna opasnost i za karavanski put i za
divizijsku bolnicu, o čemu je 14. brigada morala da vodi računa.
Kada je brigada stigla u Kotor-Varoš, štab 14. brigade susreo se sa

štabom 12. KNOU brigade, koji je do tada bio smješten u jednoj lijepoj
zgradi na lijevoj obali rijeke Vrbanja. Stab 12. brigade upoznao je štab
14. brigade sa situacijom na terenu, dao mu podatke o četnicima i najno-
vije podatke o aktivnosti neprijateljske avijacije iz Banjaluke, koja je
prethodnog dana sa 11 aviona bombardovala Skender-Vakuf i tamo parti-
zanskim jedinicama nanijela osjetne gubitke.176 Vlasnik zgrade u kojoj je
do tada boravio štab 12. brigade nije bio voljan da zgradu ustupi na kori-
štenje i štabu 14. brigade, pa se on smjestio u jednoj manjoj prizemljuši,
kućici uzdignutoj iznad ulice, također u dijelu grada na lijevoj obali Vr-
banje, čiji je vlasnik bio siromašan Hrvat. Sa smještajem u toj maloj kući
štab je bio više nego zadovoljan.
Štab 12. brigade napustio je zgradu u kojoj je do tada bio 28. febru-
ara izjutra. Istoga dana, prije podne, doletjelo je iz Banjaluke pet-šest
aviona, i okomilo se na tu zgradu, tukući je bombama težine između 100
i 150 kilograma. Avioni su se pojavili iznenada, a zgrada je precizno gađa-
na i jako oštećena — da je neki od štabova tamo zatečen sigurno ne bi
dobro prošao. Toga prijepodneva bombardovani su i ostali dijelovi grada.
Jedna od tih teških bombi pogodila je i brijačnicu na desnoj obali rijeke
175 AVII, CA, kut. 205, br. reg. 7/3.

176 Zb. NOR. T-IV/23, dok. br. 24.
Prema ovom dokumentu 11 aviona je 27. 2. 1944. godine bombardovalo Skender-Va-
kuf koji su držale jedinice NOVJ. Od avionskih bombi tada su poginuli kapetan Vi-
dović Milorad, komandant Banjalučkog partizanskog odreda i Sekulić Branko, jedan
od komesara četa u odredu.
i ubila Radu Trninića, štabnog kurira i pratioca komandanta brigade.177
Napadi neprijateljske avijacije uslijedili su i idućih dana, pa je to prisililo
štab 14. brigade da iz jedinica povuče 5—6 puškomitraljeza »šaraca« i
organizuje neku vrstu protuavionske odbrane.
Prema sjećanju Drage Luburića, komesara 2. čete 1. bataljona, nji-
hov bataljon je tada bio raspoređen u rejonu Sipraga, radi zaštite divizij-
ske bolnice i akcija na četnike na tom prostoru. Sjeća se da je njegova
četa u zaštiti bolnice ostala skoro mjesec dana. Za ostale bataljone, sem
Drugog, podaci o rasporedu su vrlo nesigurni. Prema sjećanju Blagoja
Preradovića, 2. bataljon je od 1. do 4. marta bio u Podbrđu, 5. i 6. marta
oko sela Mehovci, a 7. marta išao je u Mrkonjić-Grad i otud se vratio sa
oko 50 konja natovarenih sa municijom i opremom za 11. diviziju. Poslije
toga bio je neko vrijeme u rejonu s. Viševice — s. Živinice.
Za sve to vrijeme, oko dva mjeseca, koliko je brigada provela u
Vrhovini, postoje samo oskudni podaci. Nedostaju i četnička dokumenta
iz tog perioda, što se posebno osjeća, jer je brigada uz svakodnevne ma-
nje sukobe imala za to vrijeme i češće žestoke borbe uglavnom sa njima.
Četnička komanda »Zapadna Bosna« registrovala je dolazak 14. bri-
gade na ovaj sektor, konstatujući da je brigada:
»Jačine oko 700 boraca, vrlo dobro naoružanih i snabdje-

venih municijom«, kao i da se dolaskom ove grupe »osjeća
vrlo jaka aktivnost partizana . . . na cijelom frontu Srednjo-
bosanskog četničkog korpusa«. 178
Uz 14. SBNOU brigadu djejstvovao je u to vrijeme i Banjalučki par-

tizanski odred. Dok je brigada boravila na ovom terenu bio je u njenom
sastavu i učestvovao je u većini borbi koje je sa četnicima vodila.
Prema brigadi i odredu, koji su ukupno imali oko 900 boraca, nala-
zile su se tri četničke brigade: Vrbaska i 1. i 2. krajiška, koje su se u to
vrijeme prebacile sa lijeve obale Vrbasa na taj teren — bilo da su poti-
snute ili su došle kao pomoć. Ukupno su imale oko 1600 četnika, sa 6 te-
ških mitraljeza i 56 puškomitraljeza.179 Prema ovom prostoru, u nekim
četničkim akcijama usmjeravana je i Jošavačka četnička brigada, koja je
u to vrijeme imala 218 četnika, sa tri teška mitraljeza i 9 puškomitraljeza
i jednim minobacačem.180
177 Rade Trninić došao je u 14. brigadu koncem oktobra 1943. godine ili prvih
dana novembra dok se brigada nalazila oko donjeg toka r. Vrbas a štab brigade u
s. Sitneši. Javio se komandantu brigade i rekao da bi rado išao u partizanske redove
ali da je jedinac u majke i da ima veliko imanje. Komandant je obećao da će ga
zadržati uz štab brigade. Prvi zadatak da ukroti jednog lijepog crnog, putonogastog
ždrijepca izvršio je stručno i brzo. Našao je dugačko uže, vezao za ular a onda za
kolac koji je zabio u oranje. Gonio je zatim ždrijepca oko toga stožera dok ga nije
potpuno zamorio. Onda ga je jašio, i tako par puta dok ga nije ukrotio.
Pomoćnik i komesar brigade kasnije su nastojali da Trninića pošalju u četu, da
se okali i postane rukovodilac ali komandant nije htio da pogazi datu riječ. Kao
što se vidi ni to nije pomoglo.
178 AVII, CA, kut. 205, br. reg. 7/3.
179 Isto.
180 Isto.
Iako je neprijatelj stalno bombardovao Kotor-Varoš, 14. brigada je
prešla u akciju na četnike. Trećeg marta 3. bataljon brigade napadao je
četnike u rejonu Lipovca, a 4. marta proširuje djejstva ka Opsječkom i
Čelincu. Jedan od bataljona je za to vrijeme bio u Kotor-Varošu ili bližoj
okolini, 1. bataljon oko Šipraga, a jedan negdje prema Cemernici.
Tek za noć 12/13. marta postoji podatak da je 14. brigada (bez jed-
nog bataljona, sigurno Četvrtog — primjedba autora), bila u akciji na čet-
nike koncentrisane na prostoru s. Vranić — s. Šibovi. Bilo je, navodno,
300—400 četnika.181 Kretalo se u akciju noću, a zima je bila oštra. Napad
na četnike otpočeo je u 4,00 sata i bio je iznenadan i jak. Četnici su se po-
vukli. Boci 14. brigade razmjestili su se, zatim, po zaseocima i kućama i
umorni legli da se odmore. Neki su se i raskomotili. Četnici su u međuvre-
menu prikupili nove snage, sredili se i izvršili protunapad. Dragan Surlan,
pomoćnik komesara čete u 3. bataljonu, sjeća se da neki borci njegove čete
nisu imali vremena ni da se obuku — tukli su se u donjem vešu. Poslije
nekoliko međusobnih juriša, borci 14. brigade su odstupili na povoljnije
položaje. Procijenivši da ne mogu ostvariti neki uspjeh četnici su učinili
isto,182 pa je ova borba ostala bez pobjednika.
Istoga dana 4. bataljon brigade bio je u pokretu od Agina Sela i
Bočca, preko Javorana, za Skender-Vakuf. Tom prilikom je iznenadio jed-
nu četničku desetinu, ubio sedam četnika i zaplijenio sedam pušaka. Bata-
ljon je kasnije naišao na jače dijelove Vrbaske četničke brigade, na koje
je ispaljena jedna mina, iz bacača, a zatim je izvršen juriš, što je bilo
dovoljno da četnici pobjegnu.
U međuvremenu, komandanti četničkih korpusa Lazo Tešanović i
Uroš Drenović (koji je na teren srednje Bosne došao sa svojom 1. i 2. čet-
ničkom brigadom) našli su se sa komandantom Zdruga oružanih snaga
NDH iz Banjaluke, da bi razgovarali o zajedničkoj akciji na Kotor-Varoš.
Četničkim komandantima je tada obećano da će im se do 13. marta upu-
titi sto hiljada metaka u Čelinac.183 Postoji podatak da su 15. marta čet-
nici Jošavačke i Vrbaske brigade sa dijelovima 1. i 2. krajiške četničke
brigade, izvršili »suzdržijiv i vrlo oprezan« napad na Kotor-Varoš, i da je
taj napad odbio 2. bataljon 14. brigade. Ostali bataljoni brigade bili su
odsutni. Gdje su se nalazili nema podataka. Prilikom ovog napada četni-
ka na Kotor-Varoš ranjen je na položajima iznad s. Podbrđa zamjenik
komandanta 2. bataljona Husein Redžić, rođen 1914. rodom iz Bosanske
Krupe, koji je od zadobijenih rana umro 16. marta.
Redžić je prije rata službovao u žandarmeriji, a neko vrijeme poslije
okupacije u oružanim snagama NDH u Kotor-Varošu. Sarađivao je sa par-
tizanskim pokretom. Kada je krajem 1942. otkriven stupa u NOVJ. Bio je
borac 4. NOPO a zatim Banjalučkog. Odatle je sa 1. bataljonom došao u
14. brigadu. Isticao se vojničkim znanjem i hrabrošću, pa je postao i ko-
mandir 2. čete 1. bataljona, a zatim i zamjenik komandanta 2. bataljona
brigade. Bio je to veliki gubitak. Toga dana iz 2. bataljona poginuli su i:
Obrad Nedinić, iz s. Cerana kod Dervente, i Mile Lukić iz s. V. Sočanice.
181 Zb. NOR, T-IV/23, dok. br. 95.

182 Isto.
183 AVII, CA, kut. 233, br. reg. 11/12.
U toku 16 i 17. marta brigada je ispitivala raspored četnika i pripre-
mala novu akciju. Pošto je konstatovala da se nalaze raspoređeni na pro-
storu s. Vranić — Kablovi — Mehovci —• Lipovac — Jasik, napala ih je
svim svojim bataljonima. Napad je izveden 18. marta izjutra. Glavni su-
dar četnika i brigade odigrao se na prostoru Kablovi — Mehovci. Koman-
dant brigade se dobro sjeća te borbe, jer je sa štabom posmatrao tu borbu
sa jednog uzvišenja. Borba je dugo trajala i bila je promjenljivog uspjeha.
Na izlomljenom, brežuljkastom terenu, vidjelo se kako borbeni poretci
partizana i četnika čas nastupaju, čas odstupaju. U jednom momentu bio
se zabrinuo da četnici ne odnesu prevagu, a nije imao nikakve rezerve
da bi mogao uticati na borbu, pa je sve zavisilo od toga kako će borbu
voditi štabovi bataljona i komande četa.
U ovoj borbi se naročito istakao 1. bataljon. Kad god bi kod parti-
zanskih jedinica nastupila kriza, začula bi se vojnička truba Mile Marića
Trubača, zamjenika komandanta 1. bataljona, koja je borcima Prvog i osta-
lih bataljona vraćala snagu i samopouzdanje. U tim momentima oni su se,
ako su odstupali, vraćali i jurišali na četnike. Bio je to zaista neviđen pri-
zcr. U toj borbi četnici su bili brojno nadmoćniji, jer su pored Vrbaske
četničke brigade učestvovale 1. i 2. krajiška brigada Bosanskočetničkog
korpusa. Ali su, ipak, na kraju izgubili tu borbu i bili prisiljeni na neor-
ganizovano povlačenje. Pobjegli su prema r. Vrbasu i Karanovcu, gdje se
nalazio most za prelazak na Manjaču. Iako je borba dosta dugo trajala,
14. brigada nije imala većih gubitaka. Imala je samo jednog mrtvog i jed-
nog ranjenog.
Dotadašnji uspjesi, a naročito ovo razbijanje četnika oko Kablova i
Mehovaca, bili su vjerovatno jedan od razloga da se komandant četničke
komande «-Zapadna Bosna« 23. marta 1944. kritički osvrne na svoje potči-
njene, prigovarajući pojedinim četničkim starješinama za malodušnost ko-
ja, kako on kaže, »vjerovatno dolazi zbog momentalno jakog pritiska par-
tizana«, a zatim nastavlja:
»Ovu svoju malodušnost pojedine nesavjesne starješine pre-

nose i na svoje potčinjene, te od nekada najborbenijih
jedinica stvorili su strašljive jedinice koje se potraše b j e -
žeći.« 184
Četnici su u to vrijeme toliko sarađivali sa ustašama da nisu razli-

kovali šta je četničko, a šta ustaško. To potvrđuju i pisana akta između
najviših četničkih oficira srednjobosanskih četničkih jedinica, gdje se za
angažovanu artiljeriju i avijaciju oružanih snaga NDH protiv partizan-
skih jedinica kaže: »Kao što vidiš naša artiljerija i naši avioni dobro ra-
de«, ili »naša avijacija i artiljerija uspješno tuče partizane«.185
184 AVII, CA, kut. 205, br. reg. 49/2.

185 AVII, CA, kut 205, br. red. 48/2.
* * H:
Narednih dana veća pažnja je posvećena mogućem neprijateljskom

napadu sa pravca Banjaluke prema Kotor-Varošu, pa je od 20. marta bri-
gada isturila dva bataljona na tom pravcu. Jedan bataljon je određen da
»krstareći« drži vezu sa 5. kozaračkom, koja je u to vrijeme dijelom svo-
jih snaga bila oko s. Jošavka. Jednim bataljonom i Banjalučkim partizan-
skim odredom 14. brigada je djejstvovala na četnike prema Cemernici.
Oko 21. marta — ne zna se tačan datum — četnici su izvršili manji
napad na štab 1. bataljona, koji se tada nalazio u s. Mehovci. Stab je sa
kuririma prihvatio borbu, a kada je u pomoć pristigla jedna četa istog
bataljona na četnike je izvršen juriš. Prema četnicima je bio pokrenut i
dio 3. bataljona, koji se nalazio u s. Popovcu. Četnici su protjerani, a u
povratku prema selu Mehovci ranjen je u nogu komesar bataljona Josip
Tvrz Pepi. U to vrijeme neke čete 1. bataljona iskoristile su prividno
zatišje da pronađu malobrojne dezertere. Nije u tome bilo naročitog uspje-
ha, ali je uhvaćen jedan od četnika (Solarević) koji je u šestoj neprijatelj-
skoj ofanzivi učestvovao u ubistvu Dominika i Jožefe Tvrz iz Kotor-Va-
roša.186 Suđeno mu je, a kako je krivica dokazana — strijeljan je.
Dvadeset i četvrtog marta, oko 12,00 časova dva neprijateljska avio-
na sa aerodroma kod Banjaluke bombardovali su ambulantu 14. SBNOU
brigade u Vrbanjcima. Ambulanta je tu bila smještena 5—6 dana ranije, a
četiri dana kasnije bombardovana je zgrada u kojoj je bila smještena ko-
manda banjalučkog područja, što svjedoči o razgranatoj obavještajnoj mre-
ži neprijatelja. Od bačenih avionskih bombi na ambulantu u Vrbanjcima
poginuli su: Milka Bogosavac, Rade Nedinić, Rajko Tanasić i Živko Do-
muz, bolničarka i ranjenici brigade, a 5 boraca je ranjeno. Među njima
Branko Dukić iz Bokana i Pepi Tvrz, koji je u to vrijeme bio u ambu-
lanti. Stab divizije u svom izvještaju korpusu javljao je tih dana da je
neprijateljska avijacija »vrlo aktivna na sektoru 14. brigade«.
U toku marta u 14. brigadi bilo je još nekih novina: stiglo je nare-
đenje o unapređenjima, naređenje o uvođenju zvijezdica u oznake oficir-
skih činova, formirana je četa za vezu u brigadi, a za zamjenika koman-
danta brigade postavljen je major Duško Bojanić, koji je do tada bio na
dužnosti komandanta bataljona u 5. kozaračkoj brigadi, stari poznanik
srednjobosanskih boraca još iz vremena kada je bio komandir Crnovrške
partizanske čete, a zatim i zamjenik komandanta 4. KNOP odreda — po-
slije Ratka Broćete, koji je 19. februara 1942. godine poginuo u napadu
na Kotor-Varoš.
186 Zb. NOR, T-IV/23, dok. br. 56.
Dominik i Jozefa bili su građani Kotor-Varoša. Njihov sin Antun zvani Tonči po-
ručnik u domobranstvu predao je 1942. godine proleterskim jedinicama posadu u
Zabrđu. Njihov sin Pepi i ćerka Vlasta bili su u partizanima. U šestoj neprijatelj-
skoj ofanzivi početkom januara 1944. godine Dominik, Jozefa i ćerka Maržena sa
dvije malodobne ćerkice povlačili su se pred neprijateljem i stigli do s. Podmilačje
kod J a j c a gdje je u crkvi sv. Ante bio Dominikov poznanik župnik Jaranović. Po-
uzdali su se da će ih on skloniti ali se on izgovarao kako se i sam boji. Morali su se
vraćati. Provukli su se kroz redove njemačkih i SS trupa i stigli do Dnoluka. Tamo
ih uhvate četnici. Odvedu ih do B o j i ć a mlina u kanjonu r. Ugra a sutradan do Bo-
jića kuća. Jedna četnička patrola u kojoj su bili Solarević i Rupar povela ih je za
Skender-Vakuf. Usput ispod s Barišići strijeljali su Dominika i Jozefu.
Podaci o djejstvima 14. brigade nepotpuni su i za april. Zna se da
je 1. aprila jedan bataljon brigade bio kod s. Baljvina, na rijeci Vrbasu,
radi obezbjeđivanja prelaza drugovima koji su išli za Krajinu. Nigdje ne
piše koji je to bataljon bio i o kojim se drugovima radilo. Ovaj bataljon se
sukobio sa četnicima oko Mokrog Luga. Nekoliko četnika je ubijeno, zapli-
jenjene su četiri puške. Advan Hozić, tadašnji sekretar brigadnog Skoja,
misli da je to bio 1. bataljon brigade. Za to vrijeme ostali bataljoni bri-
gade nalazili su se zapadno od Kotor-Varoša, na liniji Podbrđe — Zabrđe
— Šibovi. Tu su boravili i 2. aprila, kada su dva aviona bombardovala
štab 2. bataljona brigade u selu Zabrđe. Jedan civil je poginuo, a 5 je ra-
njeno. Petog aprila izvedena je planirana akcija na četnike u s. Kablovi
(zaseok Vukovići), ali su podaci o četnicima bili netačni — nije ih tamo
bilo. Od 8. do 10. aprila jedan bataljon brigade prekopavao je cestu Ba-
njaluka — Kotor-Varoš, između Crne Rijeke i Celinca.
Od 18. marta četnici više nisu davali veći otpor. Prema nekim po-
dacima, 1. i 2. krajiška četnička brigada Bosanskog četničkog korpusa po-
vukle su se preko rijeke Vrbasa na Manjaču, odmah poslije te borbe. Stoga
kada su general Savo Orović i delegati Skoja koji su išli u Drvar na
2. kongres USAOJ-a prolazili ovim terenom,187 štab brigade nije strepio od
četnika, iako im je u zaštitu dao cio 4. bataljon. Ovu partizansku kolonu
(kojoj je Orović nakon svakih 50 minuta marša davao 10 minuta odmora)
gdje su se pored delegata Skoja iz istočne Bosne nalazili i delegati sred-
nje Bosne — oko 100 ukupno, napali su 18. aprila neprijateljski avioni.
Borci 4. bataljona brigade koji su kolonu obezbjeđivali otvarali su po
avionima vatru čim bi se pojavili. Od delegata, a među njima su bili Mile
Trnjaković, Nijaz Dizdarević, Bernard Rozmuz i Mićo Rakić, a iz srednje
Bosne: Mirko Sančanin, Momir Radomirović, Nevenka Petrić, Pero Ku-
lundžija, Nikodin Slatinac, Jovo Dukić i drugi, tada nije ni jedan poginuo
ili ranjen, iako su napadi ponovljeni nekoliko puta.
Od s. Bregova je delegate i Orovića prihvatila neka jedinica 13. bri-
gade »Rade Končar«188 i otpratila dalje, za Bosansku krajinu. Treći bata-
ljon, koji je radi neke opreme išao u Mrkonjić-Grad, vraćao se 18. aprila
između Cemernice i rijeke Vrbasa na teren oko Kotor-Varoša. U povratku
je poginuo Slavko Simić iz s. Ilova. On je do ljeta 1943. bio u 1. proleter-
skoj brigadi, a onda je prešao u Prnjavorski partizanski odred, gdje se
kao sposoban borac i rukovodilac brzo razvijao i, kao takav, došao u
14. brigadu. U to vrijeme bio je komandir 1. čete 3. bataljona, prema sje-
ćanju Milana Jelića. Dok je prolazio s četom selima oko Cemernice, kroz
prozor ili vrata jedne kuće doletio je četnički kuršum i pogodio ga u
stomak. Rana je bila smrtonosna i, nakon kratkog vremena, izdahnuo je.
Četnici su iskočili kroz vrata ili prozor na drugoj strani kuće i uspjeli da
pobjegnu.
Za vrijeme ovog boravka brigade oko Kotor-Varoša, Skender-Va-
kufa i prema r. Vrbasu gdje se brigada nalazila u cjelini ili njeni bataljo-
ni pojedinačno, izvedeno je mnogo pokreta, sukoba i noćnih marševa,
najviše po kišnom i hladnom vremenu. U jednom takvom pokretu stra-
187 AVII, NOB, kut. 461, br. reg. 8/4—1 i 8/5—1.

188 Zb. NOR, T-IV/25, dok. br. 11.
dao je i Milan Petrović Milanče iz Petrovca, koji je u to vrijeme bio za-
mjenik komandira čete u 1. bataljonu 14. brigade. On je kao tifusar ili
ranjenik ostao na terenu srednje Bosne iza 1. KNOP brigade kojoj je pri-
padao. Kada je prezdravio stupio je u Banjalučki partizanski odred, a oda-
tle je sa 1. bataljonom dospio u brigadu. Bio je visok, lijepo razvijen i sna-
žan, a uz to hrabar i prekaljen borac brigade. U nekom od mnogobrojnih
pokreta u potrazi za četnicima, pošao je u jednu kuću. Kada je otvorio
vrata pogodio ga je metak iz vojničke puške u predio kuka. Pao je, a čet-
nik je uspio da pobjegne. Bio je to događaj koji je uzbudio sve, od borca
do štaba brigade.
Dok je brigada bila oko s. Ljubačeva, na sjevernim padinama pl.
Tisovac, u prvoj polovini aprila, neko je u štab brigade doveo jednu ženu.
Ona nije bila iz Ljubačeva ni iz susjednih sela. Razlikovala se po odjeći,
karakterističnoj za hrvatsko stanovništvo u selima oko Kotor-Varoša. Svi-
ma je bilo čudno da je u ratnoj situaciji išla tako daleko od svoga mjesta.
Po izjavama boraca, na prostor Ljubačeva pristigla je iz pravca Banjaluke,
Novoselije ili Karanovca. Na pitanja gdje je bila i kuda ide nije htjela da
odgovara, pa se posumnjalo da je u lancu špijunaže koja je djelovala oko
Kotor-Varoša i od koje su jedinice NOVJ trpjele veliku štetu. Naređeno
je dvjema drugaricama da je odvedu do jedne kuće, i detaljno pregledaju,
da bi se vidjelo nosi li sa sobom nešto pismeno. Sve se to odvijalo na jed-
noj kosi okrenutoj prema sjeveru, goloj, bez ikakvog rastinja. Kada su je
drugarice iz brigade povele ona se odjednom istrgla i svom snagom pojuri-
la niz brdo, preko brisanog prostora. Ove su vrisnule i uzbudile okolne
borce. Počeli su povici: »Stoj, ne bježi, pucaćemo!« »Stoj, ne b j e ž i . . . «
Prasnuli su i pucnji iz pušaka. Iz štaba su izletjeli neki članovi štaba bri-
gade i vikali borcima da ne pucaju, ali sve je bilo kasno. Žena je u bje-
žanju bila pogođena i poginula je.
Izrečene su oštre primjedbe drugaricama koje su je vodile, na pre-
tres, radi očigledne neopreznosti. Kritikovani su i rukovodioci boraca koji
su na tu ženu pucali, jer je žena, možda, imala djecu koja će je uzaludno
čekati. Situacija nije bila nimalo prijatna. I pored toga što su na ovom
terenu uočili da neprijatelj ima jako razvijenu obavještajnu službu, koja
ih je skupo koštala, smatrali su da se ovako nešto ipak nije smjelo desiti.
Nad ubijenom je izvršen pretres. Žena nije imala nikakvih dokumenata,
iz čega bi se vidjelo ko je i iz kog je sela oko Kotor-Varoša, ali u obući,
ispod čarape, nađena je cedulja sa nekom šifrovanom porukom. To je i
bio razlog što je bježala.
Bilo je i drugih događaja. Treći bataljon brigade je držao položaj oko
Lipovca. Stab brigade je bio u jednoj kući ispod brda. Vod u kome je mi-
traljezac i delegat bio Nedeljko Preradović osjetio je da ga neprijatelj op-
koljava. Cuo je neko zviždanje, glasove sove i slično, ali je razaznao da
to potiče od ljudi. Obavijestio je komandanta Ljubu Radića Gedžu. Pred-
lagao je da se vod povuče. Ljubo je odgovorio da vod ostane na svom
mjestu, a kad je opasnost bila još očitija, poslata je druga poruka.
Gedžo je nerado prihvatio povlačenje. Nedeljko se sjeća da je odmah
iza toga uslijedio veliki napad i da su snage koje su tada bile na Lipovcu
pod teškim uslovima uspjele da se izvuku.
I Ljubo Jovičić se sjeća da je jednom prilikom u rejonu oko Lipovca
ili Bjeljevine i njegov 1. bataljon bio u vrlo teškoj situaciji. Osjećalo se
da neprijatelj prilazi. On kaže da je čuo škljocanje mitraljeza i zatvarača
na puškama, ali se neprijatelj nije vidio, što je unosilo nemir i nespokoj-
stvo. Poslije toga 1. bataljon je imao vrlo tešku borbu.
Boško Bajić se sjeća da je, dok se brigada nalazila oko Lipovca i
Bjeljevina, dobio zadatak da iz Banjaluke prihvati neke partizanske sim-
patizere, buduće borce. Krenuo je sa desetinom iz čete koja je ostala na
Bjeljevinama. Spustio se noću prema Banjaluci, do kuća Partala i Bajića
na Trešnjiku. Došlo ih je bilo troje, među njima i jedna drugarica po ime-
nu Nada. Sa sobom su donijeli i jedno pismo, ali ga Bajić nije otvorio. Če-
kao je da stignu ostali. Bar tako mu je rečeno kada je dobio zadatak. Pošto
oni nisu stizali, a bila je već prošla ponoć, otvorio je pismo da vidi da li u
njemu ima objašnjenja. Umjesto toga, u pismu je stajala informacija, da
će toga jutra jedna četnička jedinica napasti partizane na Bjeljevinama.
On je odmah naredio pokret u pravcu svoje čete, a izjutra su četnici
stvarno izvršili napad. U pomoć 2. četi 1. bataljona pritekla je i zaštitna
desetina štaba brigade, sa Milanom Banjcem na čelu.
Bajić se sjeća i drugog slučaja koji im se dogodio, dok su boravili na
tom terenu. Prvi bataljon je dobio zadatak da ide prema Lipovcu. Usput
je Rajku Dukiću stigla poruka da ide na neki partijski sastanak u Kotor-
-Varoš. Rajko je od Bajića zatražio da mu pozajmi čizme, jer je put do
Kotor-Varoša ispresijecan sa mnogo potoka, a padala je kiša. Ovaj mu je
odmah dao svoje čizme, a obuo njegove oputnjake. U putu je bataljon za-
lutao, pa je dio noći kružio oko Lipovca ne mogavši naći selo. U njega su
došli tek izjutra, odmorili se sat-dva i krenuli na Bjeljevine. Na Lipovcu
je ostala 2. četa, koju su izjutra napale ustaše i domobrani iz Čelinca. Tre-
ća četa se vratila sa Bjeljevine da pomogne 2. četi. Bio je dan, između
11,00 i 12,00 časova. U jednom od juriša, Duja Vujinović (kasnije udata
Marić) priskočila je iza jedne štale na leđa jednom domobranu i čvrsto
ga stegla za vrat. Boško, koji je išao sa druge strane kuće, uzeo je od do-
mobrana pušku, a oputnjake, koji su se te noći toliko rakvasili da su mu
se vukli iza nogu, zamijenio je dobrim domobranskim cipelama.
U tim borbama sa ustašama ili četnicima, sjeća se Bajić, bila je teže
ranjena Stanojka Daradan, borac brigade, rodom iz sela Strbaca, kojoj su
tri rođaka poginula u 1. proleterskoj brigadi, a sestra Spašeni ja od ljeta
1943. godine bila je u Prnjavorskom partizanskom odredu. Metak joj je
prošao kroz pluća. Ali je ova hrabra žena, koja se kao savjesna i požrtvo-
vana bolničarka pokazala još u proljeće 1943, kada se u 4. odredu i 1. kra-
jiškoj pojavio tifus, ovu tešku ranu prebolovala na nogama.
Jovica Milošević, tada borac 1. bataljona, sjeća se da se s bataljo-
nom nalazio u rejonu Šipraga u martu 1944. godine, u vrijeme kada je,
neprijateljska avijacija tukla jedinice 14. brigade kad god je imala po-
datke gdje se nalaze. Dok su u jednom takvom naletu avioni bacali bom-
be na Siprage i tukli po njima i Demićkoj rijeci mitraljeskim rafalima, on
i Perica Popović sklonili su se bili pod jednu bukvu i posmatrali šta se
događa. Jedan avion je proletio nisko mitraljirajući. Perica se savio
i rekao: »Zakači me, majku mu ustašku!«. Jovica je priskočio, raskopčao
mu bluzu, koja je već bila natopljena krvlju, uzdigao mu košulju i ugledao
ranu preko stomaka koji je metak rasjekao kao da je to neko vješto uradio
brijačem. Metak je prosjekao trbušnu maramicu i dotakao tanko crijevo
odakle je u tankom mlazu izlazila žućkasta tekućina. Jovica je pocijepao
svoju košulju i požurio da previje druga da ne bi gubio krv. Tada još di-
jete, između 13 i 14 godina, Perica je sasvim ozbiljno rekao: »Jovice, biće
krvi! Više me brine gubitak supe, jer ako ode, možda za pola mjeseca
neću imati prilike da dobijem drugu!«
Negdje polovinom aprila zamjenik komandanta brigade, Duško Bo-
janić, izvadio je neke neeksplodirane avionske bombe bačene na Kotor-
-Varoš i demontirao ih sa jednim zarobljenim četnikom. Ove bombe veli-
ke razorne moći iskoristio je zatim za rušenje puta Čelinac — Kotor-Va-
roš. Zarobljeni četnik, za učešće u ovom poslu, pušten je zatim, uz pro-
pusnicu štaba brigade, da ide svojoj kući.
I pored borbi i pokreta našlo se vremena i za razonodu. Kulturne
ekipe 1. i 4. bataljona dale su u Kotor-Varošu nekoliko uspjelih priredbi.
Borci 4. bataljona uspjeli su da organizuju i jednu fudbalsku utakmicu.
Odabrane fudbalske ekipe Komande mjesta Kotor-Varoš i ovog bataljona
sastale su se i na jednoj poljani u mjestu, u prisustvu boraca i građana,
borile su se za ugovoreni trofej: pečeno prase i 100 jaja. Pobijedila je fud-
balska ekipa 4. bataljona rezultatom 2:1.
* * *
Pri kraju svog boravka na ovom terenu, najvećim dijelom zbog špi-
junaže i svesrdne saradnje četnika i ustaške države, 14. brigada je do-
živjela i jedan neuspjeh. Nije uspjela da odbije napad ustaško-četničkih
snaga na Kotor-Varoš. Dogodilo se to pod slijedećim okolnostima.
Peti korpus je planirao neku veću akciju prema Prijedoru. Htio je
za to vrijeme da otkloni intervenciju jačih neprijateljskih snaga u tom
pravcu iz Banjaluke. Zato je štabu 11. NOU divizije naređeno da sa jačim
snagama »fingira« te noći napad na Banjaluku. Kako je 14. brigada bila
najbliža Banjaluci, štab 11. divizije je izdao naređenje da se ona sa tri
bataljona, 19. aprila u 21,00 čas, spusti preko Lipovca i Bjeljevine prema
Rebrovcu i Gornjem šeheru, i to izvede. Trebalo je da jedan bataljon osta-
ne na visu iznad Novoselija, zbog moguće intervencije četnika s leđa.
Četrnaesta brigada nije bila u mogućnosti da ovo naređenje štaba
divizije u potpunosti izvrši, jer nije imala pri ruci sve bataljone. Četvrti
bataljon je bio u pratnji delegata koji su išli na 2. Kongres USAOJ-a u
Bosansku krajinu i još se nije vratio, a 3. bataljon je morao da ostane u
Kotor-Varošu, i neposrednoj blizini.
Na zadatak su krenuli samo 1. i 2. bataljon. Drugi bataljon je zadr-
žan na Bjeljevinama, a 1. bataljon je noću krenuo u pravcu Gornjeg še-
hera. Išlo se putem koji je bio jedini u tom pravcu. Kako je posljednjih
dana i te večeri padala kiša, put je bio toliko raskvašen da su borcima na
nekim mjestima noge upadale u glib i blato do koljena.
Raskvašena zemlja, sjeća se komandant brigade, skidala je čizme sa
nogu. Izvan puta bila je gusta šikara i trnje, pa je kretanje bilo ograni-
čeno. To je toliko zamorilo borce i usporilo kretanje da je bataljon sti-
gao iznad Šehera poslije ponoći, kad je već trebalo da se vraća natrag.
Da bi se izbjegli udari neprijateljske artiljerije i avijacije, ako se borci
budu po danu izvlačili ovim putem, bataljon je otvorio na Banjaluku va-
tru, a odmah zatim krenuo nazad, prema Bjeljevinama.
Vraćali su se istim putem i imali iste probleme. Stalno je škropila
hladna kiša, a malo je koji borac imao šatorsko krilo ili neku sličnu za-
štitu. Uz to su bili i neispavani, pokisli i umorni. Bilo je negodovanja i
gunđanja, što je u brigadi bila rijetkost. Jedinice su kasno izbile na Bje-
ljevine. Tamo je odmah došlo do borbe sa četnicima i Nijemcima, koji su
došli od Karanovca. Tukli su neprijateljski minobacači. Ljubo Jovičić, po-
moćnik komesara 1. bataljona, sjeća se da je jednom borcu mina otkinula
glavu. Blagoje Preradović, delegat voda 2. bataljona, kaže da se to desilo
zastavniku-vodniku Gavri Slavniću iz sela Korićana.
Pritisak neprijatelja na Bjeljevine bio je toliko veliki da su se borci
14. brigade počeli u neredu povlačiti.189 Albert Trinki, načelnik štaba
14. brigade, zaustavljao je borce vičući: »Nema odstupanja, n a z a d ! . . . Na-
z a d ! . . . « Za to vrijeme komandant brigade, užurbanim maršem, vodio je
2. bataljon ili dio 2. bataljona prema Kotor-Varošu, jer je osjećao da gra-
du prijeti opasnost. Izbio je iznad lijeve obale Vrbanje, oko Šibova, kada su
se četničke kolone preko Lijepe kruške i Zabrđa spuštale prema Kotor-
-Varošu, a od Čelinca, cestom između Svinjare i grada, jurila dva tenka
i nekoliko kamiona sa ustaškom milicijom. Udaljenje je bilo toliko da je
bilo besmisleno otvaranje puščane ili mitraljeske vatre.
Treći bataljon brigade, koji se u to vrijeme nalazio dijelom u Kotor-
-Varošu a dijelom prema selu Zabrđu, bio je potpuno iznenađen. Odstu-
pio je, a neprijatelju nije dao ozbiljniji otpor. Bataljon 12. KNOU bri-
gade, koji je noć ranije stigao iz Bosanske krajine, našao se u blizini. Htio
je da pritekne u pomoć, ali je u akciju uveden kasno.
U situaciji kad se nije imalo nikakvih radio-veza između štabova
bataljona i štaba brigade, nije se ništa moglo preduzeti za njihovo brzo
okupljanje. Parcijalno ubacivanje bataljona u borbu sa neprijateljem koji
je ušao u Kotor-Varoš, u situaciji kad se još nije znalo kakve snage mogu
da mu stignu u pomoć od Banjaluke, bila bi avantura u koju se štab
14. brigade nije smio upuštati.
Komesar 11. NOU divizije, koji se u to vrijeme zadesio u rejonu
Kotor-Varoša, obavijestio je o svemu tome štab divizijje:
»Dvadesetog o. m. neprijatelj je oko 12,00 časova u podne

ušao u Kotor-Varoš. J a č i n a neprijatelja bila je oko 300, dok
je ukupna jačina zajedno sa četnicima n e p o z n a t a . . . sa ko-
lonom koja je upala u grad bila su dva tenka i pet kami-
ona . . . Bataljoni 14. brigade bili su prema Vrbasu. Samo je
jedan branio K o t o r - V a r o š . . . Bataljon 12 brigade bio je u
borbi, ali je kasno postavljen.« 190
Dvadeset i drugog aprila ove neprijateljske snage uspjele su da pro-

dru do Vrbanjaca.
189 Zb. NOR, T-IV/25, dok. br. 11.

190 Zb. NOR, T-IV/24, dok. br. 103.
U borbama oko Bjeljevina, 20. aprila, pored vodnika Slavnića, po-
ginuli su Smail Odabašić i zamjenik komandira čete Milan Kovačević, dva
su borca ranjena a tri su zarobljena. Prema istraživanjima Augustina Ni-
kića, zarobljeni su: Nedo Jokanović, Branko Lazarević i Rajko Savanović,
koje su četnici strijeljali.
* * *
U ovom upadu u Kotor-Varoš pored ustaša, domobrana i ustaške mi-

licije, učestvovale su i dvije četničke brigade Vrbaska (šifra 311) i Joša-
vačka (šifra 305).
»•311 i 305 Jošavačka brigada mjeseca aprila oduzele su od

komunista Kotor-Varoš, koji drže i danas u zajednici sa
naoružanom hrvatskom milicijom«. 191
izvještava četnička komanda »Zapadna Bosna« četničku komandu Draže

Mihailovića. Uz to su se hvalili da su »partizani« u dva maha napali Kotor-
-Varoš »da bi ga oduzeli od četnika«, ali da im to nije uspjelo.
* * *
Dva bataljona 5. kozaračke i tri bataljona 14. napali su 24/25. aprila

Kotor-Varoš i nisu ga zauzeli. Napad je ponovljen i noći 25/26. aprila,
ponovo bez uspjeha. Četrnaesta brigada je imala 1 mrtvog i 3 ranjena.192
U napadu prve noći 3. četa 2. bataljona, odstupajući od grada, bila je tu-
čena jakom vatrom neprijatelja sa Sokolina, uporišta isturenog na jednoj
stijeni sa crkvom ograđenom visokim zidom, koje se smatralo neosvoji-
vim. Ustaška milicija, otvarajući vatru, izazivala ih je: »Dođite ovamo,
imamo za vas soli i duhana«.
Vodnik 1. voda 3. čete Mirko Preradović uzvraćao im je: »Doći ćemo
večeras, da vam ubacimo bombu u usta«. Komandir čete Dragoljub Jeftić
riješio je da pri ponovnom napadu na Kotor-Varoš, 25/26. aprila, likvi-
dira Sokoline. Dva voda je postavio sa strane, da tuku neprijatelja, a
1. vod Mirka Preradovića usmjerio je da direktno napada ovo usko i ne-
pristupačno uporište. Neprijatelj je provjeravao gdje su partizani pa su
dobacivali partizanskim borcima pogrdne psovke. Odgovarali su im Novak
Cetojević, Dušan Simić i drugi, koji su bili na udaljenijim položajima, dok
su se borci 1. voda, ne puštajući glasa, sve više približavali ustaškoj miliciji.
»Gdje vam je onaj što je rekao da će nam ubaciti bombu u usta?« vikale
su ustaše. Nedeljko Kuzmanović im odgovara da su ga milicioneri ranili i
da večeras nije tu, ali su tu drugi i da će oni ispuniti njegovo obećanje.
Dok je milicija pucala, partizani nisu, ali čim bi oni prestali Jeftić
je naređivao da počne vatra 3. čete, da se približavanje voda prerano ne
primijeti. Zidu su, pored vodnika Preradovića, prišli Boško Jugović sa
puškomitraljezom »brno«, Branko Smulja, Novak Vidić, Ceto je i Blagoj e
Preradović i Momčilo Brezovac. Kad su se podvukli pod zid, borci 1. voda
191 AVII, CA, kut. 233, br. reg. 22/12—1.

192 Zb. NOR, T-IV/25, dok. br. 11.
su preko zida pobacali bombe. Sa tornja crkve jedan milicioner je bacio
preko zida ručnu bombu, ali se ona pored komandira voda otisnula dalje
niz stranu. Kad su bombe eksplodirale, borci 1. voda su provalili u crkve-
no dvorište, jedni preko zida a drugi kroz neke otvore koji su već postojali
u zidu. Boško Jugović je mitraljezom počeo da tuče po dvorištu. Sa okol-
nih položaja ostali vodovi su otvarali vatru po crkvenom tornju. Uporište
je bilo savladano. Ustaše-milicioneri bježali su niz stijene. Jedan od njih
bio je zarobljen, a prema zabilješci Advana Hozića, 13 ih je poginulo.
Sva rukovodstva u 14. brigadi bila su ubijeđena da se kod katoličkog
sveštenika u Sokolini nalazi jedna od njemačkih radio-stanica, koje su
Nijemci imali na terenu pod ustaškom i četničkom kontrolom. Svešteni-
kov stan i crkva su pregledani, ali stanica nije pronađena.
Partizanske snage su 26. aprila, u zoru, odustale od daljeg napada
na Kotor-Varoš. Bataljoni 14. brigade koji su napadali sa juga, povlačili
su se zaklonjenim usjecima i potocima, kakvih je ovdje bilo na pretek, pa
se zato jedinice u povlačenju nijesu vidjele. Kako su na tom mjestu iznad
Kotor-Varoša bile zauzete Sokoline, intendant brigade Ivanko Timkov,
ne čuj ući borbu, mislio je da je Kotor-Varoš oslobođen. Krenuo je zato
sa svojim ljudima cestom od Sokolina ka Kotor-Varošu, da počne evaku-
aciju plijena. Bio je nestrpljiv pa je žurio. Išao je daleko ispred ostalih.
Ali, kao iskusni partizan, zaustavio se kod prve kuće, na desnoj strani
puta, da ipak provjeri. »Domaćine, domaćine!« pozvao je sa vratnica, ne
ulazeći u dvorište. Očekivao je neku ženu, dijete ili starca, znajući da su
odrasli i sposobni vjerovatno u nekoj jedinici oružanih snaga NDH. Za-
prepastio se, ispričao je po povratku u štab brigade, kada je iz kuće u dvo-
rište izašao ustaša. Ivanko je prema ustaši ispalio nepun rafal iz automata
i pobjegao. Vratio je i ostale. Pri povlačenju ih je tukla milicija sa stare
tvrđave ali neprecizno, pa su se izvukli bez gubitaka.
U borbama oko Kotor-Varoša ranjena je i zarobljena Anđelka Popo-
vić Beba, jedna od najagilnijih bolničarki 14. brigade. Za njeno ime veza-
ne su mnoge partizanske uspomene. Ne zna se kako je završila. Bilo je
vijesti da je od zadobijenih rana umrla u kotorvaroškoj bolnici, ali to nije
dokazano.
Iz tog perioda postoje i podaci da su snage 14. brigade 3. maja 1944.
odbile napad oružanih snaga NDH 3 km sjeveroistočno od Kotor-Varoša,
a 5. maja ispad neprijateljskih snaga iz ovog mjesta prema Sokolinama;
da je 2. bataljon 14. brigade 5. maja napao 2. bataljon Vrbaske četničke
brigade u selu Vaganima i Zaselju i da se četnički bataljon povukao u šu-
mu Kijevac; da su ti partizanski dijelovi iste večeri prešli most u s. Za-
brđu i otišli za Zupu.
U Župi maj-juni 1944. godine
10 Četrnaesta srednjobosanska brigada

Na osnovu ranijeg naređenja štaba 11. NOU divizije 14. brigada se
vraćala sa kotorvaroškog terena prema prostoru zapadno od Prnjavora —
prema Banjaluci i Klašnicama. Preko ovog dijela srednje Bosne i r. Vrbas
išli su partizanski kanali i veze sa Kozarom i obratno od prvih dana
ustanka pa do kraja narodnooslobodilačkog rata. Najvažniji od njih išao
je preko sela Miloševci (kuća braće Petka, Đurđa i Spasoja Pejčinovića) na
s. Laktaše (kuća Milana Momića) pa odatle s. Romanovci — Kozara. Tim
kanalom prošli su za vrijeme rata mnogi kuriri, partizanski rukovodioci i
partizanske poruke i pošta. Teren na koji je išla bio je bogatiji hranom,
dosta topliji i pogodniji za smještaj, pa je pokret u tom pravcu uvijek iza-
zivao radost. U veće 5. maja brigada je prešla rijeku Vrbanju kod Šibova.
Na čelu brigade išao je 1. bataljon. Kretao^ se putem koji između Zabrđa i
zaseoka Grujići vodi prema M. Orlovcu. Nigdje se nije svraćalo u kuće. Na
Skatavici, na jednom proplanku oko k. 563, uz šumu, borci 1. bataljona
naložili su veliku vatru i oko nje posjedali. Bilo je svježe, jer je bila noć.
Dugo se pričalo o doživljajima u Vrhovini. Pominjali su se poginuli dru-
govi i drugarice i žalilo se za njima. Bilo je humora i šale, ali i ledene, za-
strašujuće ozbiljnosti.
Na maršu ka Župi planirano je razbijanje četnika u Jošavci. Sa
Skatavice se marševalo u bataljonskim kolonama: preko Opsječkog za Bo-
ljaniće, preko Maslišta i Ilijinog brda za Stojànicu i 6. maja upali su u
Jošavku. Četnici su bili iznenađeni a četiri su zarobljena. Sefa propa-
gandnog odsjeka srednjobosanskih četnika, Branu Lazičića, toga jutra štab
brigade je vidio kako bježi iz Jošavke na nekom bijelom konju.
Glavni sukob sa četnicima odigrao se između 9 i 11 časova prije
podne. Neki kažu da je to bilo na Divanu, a neki na »Maslištu«. Savko
Daničić, tada borac 3. bataljona brigade, koji je imao rodbinu u Jošavci, a
koji je poslije rata razgovarao sa nekim od četnika o tome, kaže da se
borba vodila na Kurjačjem brdu.
Komandant brigade se sjeća da je borba vođena na terenu čistom,
bez rastinja, i da su jošavački četnici, poznati kao odlučniji i borbeniji od
drugih četnika, toga dana na neke bataljone brigade navalili možda jače
nego ikada do tada. Borci brigade su odgovorili nezadrživim jurišem. Sko-
ro su se izmiješali. Na momenat se nije moglo ocijeniti ko će pobijediti.
Borce 14. brigade ništa nije moglo ustaviti. Oni četnike ne samo da su pot-
cjenjivali već su ih mrzjeli. Prosto su kidisali na njih, pa su četnici okre-
nuli leđa i počeli bježati. I ovoga puta, kao i nekoliko puta ranije u slič-
nim situacijama dok su bili u odredu srednjobosanski partizanski borci su
odnijeli pobjedu nad jošavačkim četnicima.
Borcima 14. brigade toga dana prišao je Đorđe Jančiković, raniji
borac proleterskog bataljona, koji je kod četnika bio u zarobljeništvu.
10»
147
* * *
Nada boraca i rukovodilaca 14. brigade da će prilikom upada u Jo-

šavku uhvatiti Radu Radića, koga su još uvijek smatrali najvišim ruko-
vodiocem u četničkim redovima, nije se ispunila. On je toga dana bio na
Kurjačjem brdu, ali ne kao komandant. U to vrijeme odnosi između nje-
ga i glavnih četničkih komandanata, Tešanovića i Vranješevića, bili su
sasvim poremećeni. Dok su Vranješević i Tešanović, zbog neslaganja sa
njim oko položaja, između ostalog, otpuživali Radića da je opljačkao ne-
kakvo žito u s. Nožičko i prodao ga za svoj račun,193 Radić je na njih ba-
cao krivicu da su dali da se ubiju Sari Nojman i Branko Knežević, dva
člana francuske savezničke misije koja se spustila na četnički teren, kako
bi od njih opljačkali oko 4,000.000 kuna,194 što je i jedno i drugo bilo tač-
no. Netrpeljivost i razdor između njih bili su već toliki da je Vranješević
tražio ko će Radića da ubije.
»Sad imate zlatnike. Nađite poverljive i odane ljude i dajte

im zadatak da ovo izvrše uz nagradu od 100.000 do 200.000
kuna. Sav ovaj trošak ja ću snositi« — piše on svojim ko-
mandantima korpusa Drenoviću i Tešanoviću. 195
Rade je već u to vrijeme lutao srednjom Bosnom, hvatao četničke

kurire i uzimao od njih poštu da vidi kakve optužbe šalju vrhovnoj čet-
ničkoj komandi protiv njega Vranješević i drugi.
* * *
Iz rejona Jošavke brigada se prebacila u rejon Devetine — Boško-

vići, a 7. maja uključila se u formiranje Poljskog bataljona.
Rad na masovnijem angažovanju za narodnooslobodilačku borbu pri-
padnika poljske narodnosti u srednjoj Bosni počeo je već koncem ljeta
1943. godine — od oslobođenja Prnjavora. Na tome su se angažovali Ok-
ružni komitet K P J za okrug Prnjavor i štab 11. NOU divizije, a zatim i
štabovi 5. kozaračke, 12. slavonske, 12. krajiške i 14. srednjobosanske bri-
gade. Međutim, to su kočili neki ugledniji pojedinci među Poljacima, koji
su bili pod uticajem poljske izbjegličke vlade u Londonu. Oni su u ime
izbjegličke vlade savjetovali svojim sunarodnicima pasivnost. Plašili su
ih i četničkim represalijama, govoreći da partizanske snage neće biti u
stanju da zaštite njihove porodice i sela, pa se u inače borbene Poljake
uvlačila malodušnost.
Za ovakvo stanje kod Poljaka optuživan je jedan intelektualac, koji
je u početku, navodno, bio nosilac oportunističke politike i kao takav iz-
bjegavao, kad god je mogao, kontakte sa partizanskim vojnim i političkim
rukovodstvima na terenu. Nasuprot njegovom stavu, našlo se više onih
koji su se zalagali da Poljaci ne oklijevaju i da što prije stupaju u narod-
nooslobodilačku borbu i tako pomognu narodima i narodnostima srednje
193 A V I I , C A , k u t . 233, b r . r e g . 7/12.

194 A V I I , C A , k u t . 214, b r . r e g . 10/1.
195 AVII, CA, kut. kut. 233, br. reg. 20/12.
Bosne i Jugoslavije, a samim tim i svome narodu u državi Poljskoj u borbi
protiv fašizma. Za takvu politiku su se posebno zalagali Jan Drong iz
Prnjavora i Ignac Kunecki član ZAVNOBiH-a, a kasnije i Jan Komuš.
S obzirom da su neki Poljaci već bili stupili u partizanske jedinice
na terenu srednje Bosne (u 5. kozaračku i 14. srednjobosansku, i 12. sla-
vonsku) i da je poljska seoska masa, koja je, i pored svih opasnosti koje su
joj prijetile, bila sve spremnija da uzme u ruke oružje za borbu protiv
Hitlerove Njemačke i svih onih koji su tu fašističku državu pomagali, do-
tadašnje nejedinstvo i teškoće vezane za to bili su prevaziđeni. Poljaci su
se ujedinili i to manifestovali masovnim pristupanjem narodnooslobodi-
lačkoj borbi Jugoslavije, formiranjem Poljskog bataljona, na velikom sku-
pu u s. Novi Martinac, na kom su pored uglednih Poljaka i velikog broja
pripadnika poljske narodnosti prisustvovali i predstavnici najviših dru-
štveno-političkih i vojnih vlasti srednje Bosne. Poljaci su tom prilikom
priredili i skromnu svečanost.
Četrnaesta brigada je dala tom bataljonu gotovo kompletan kadar.
Na dužnost komandira četa postavljeni su Milan Banjac i Milan Mitrović,
a za komesara jedne od četa Mitar Adamović, tri vrlo perspektivne četne
starješine. Borac Stefan, rodom iz Kunove, koji je u 1. bataljonu 14. bri-
gade bio desetar, prebačen je u novoformirani bataljon na dužnost vod-
nika. Stab 11. divizije u Poljski bataljon postavio je Iliju Sarčevića za ko-
mandanta, Milivoja Danilovića za komesara, Boška Bojića za pomoćnika
političkog komesara bataljona,196 a za obavještajnog oficira bataljona Ni-
kolu Čućuna. Svi su bili iz 14. brigade. Pri formiranju ovaj bataljon nije
bio veliki. U prvo vrijeme imao je dvije čete i vod za snabdijevanje. J e -
dan od rukovodilaca bataljona bio je i Jan Drong, koji je u bataljonu po-
stavljen za zamjenika komandanta bataljona. Bataljon Poljaka ušao je u
14. brigadu kao njen 5. bataljon197 i kao takav u njoj je ostao do konca
jula 1944. godine. Prvih dana poslije formiranja ovom bataljonu posveće-
na je najveća pažnja u brigadi. Težilo se da se omasovi i ojača.
Od 11. maja 14. brigada je sa tri bataljona (1, 2. i 4. bataljon) raspo-
ređena na liniji Čardačani — Crni vrh — Jošavka. Treći bataljon je bio
oko Motajice. Novoformirani Poljski bataljon je bio još u fazi sređiva-
nja. U njemu se odvijao intenzivan vojno-politički rad, a vojno-političkom
aktivnošću obuhvaćeno je i s. Novi Martinac, odakle je bila većina boraca
bataljona.
Četnici Župske četničke brigade i Crnovrškog četničkog bataljona
sklanjali su se oko grupe kuća ispred Klašnica, takozvane »Table«, a čim
bi primijetili pokret jedinica 14. brigade bježali su preko mosta na Vrbasu
u Klašnice.
Brigada je 16. maja rušila mostove i propuste na putu Klašnice —
Prniavor. Neprijateljska avijacija je tih dana bila vrlo aktivna, jer je ne-
prijateljski aerodrom u Trnu bio u neposrednoj blizini, pa im takva aktiv-
nost nije pričinjavala ni veće materijalne ni druge teškoće. Da je nepri-
jatelj dobro obaviješten o rasporedu jedinica 14. brigade vidjelo se 17.
196 Zb. NOR, T-IV/25, dok. br. 87.

197 Isto.
maja, kada je nekoliko aviona bombardo vaio čete 1. i 3. bataljona, raspo-
ređene na prostoru Boškovići — Čardačani — Milosavci — Drugovići. Po-
sebno su se bili ustremili na grupu kuća u kojima je bio smješten štab
3. bataljona. Negdje u to vrijeme bombardovana je i kuća partizanskog
saradnika Žarka Kuprešanina, a 15 dana ranije 6 aviona bombardovalo je
Prnjavor.
Dijelovi 14. brigade raspoređeni prema Klašnicama »ponovno« su
19. maja porušili most na r. Turjanici, koji je brigada bila ranije srušila,
a neprijatelj opravio, dok su dijelovi brigade oko Glogovca i Šibovske
20. maja porušili jedan most prema Derventi. Bataljoni brigade nikad ni-
su duže ostajali na jednom mjestu. Stalno su bili u pokretu. Narednih ne-
koliko dana 5. bataljon se kretao kroz sela sa poljskim življem, gdje se agi-
tevalo za ulazak mladih Poljaka u bataljon. Prvi bataljon je bio oko donjeg
toka Vrbasa, 3. i 4. bataljon prema Derventi, a 2. bataljon na položajima
Čardačani — Boškovići, prema Klašnicama. Stab brigade, brigadna ambu-
lanta i komora bili su u Devetini, kod crkve. Drugi bataljon i štab brigade
ostali su u to vrijeme nekako izolovani i istureni, pa su četnici pripremili
napad na njih.
Četnički napad otpočeo je 24. maja oko 9 ili 10 časova. U napadu su
učestvovali četnici Župske i dijelovi Jošavačke četničke brigade i Crno-
vrški četnički bataljon. Izvršili su napad frontalno, sa linije selo Kadi-
njani — selo Blaško — »Tabla«, pa niz Vrbas, u visini s. Vujnovići, na
frontu dugačkom 12—15 km. Forsirali su napad krilima, lijevim preko
Vujnovića i Graorišta prema visovima iznad predjela zvanog »Tutnje-
vac«, a desnim krilom preko Kremenjaka na k. 274, iznad Vržina Vrela, u
čijoj se blizini nalazio štab 14. brigade sa prištabskim dijelovima.
Pravac Vujnovići — Graorište branila je 3. četa 2. bataljona, koja
se razvukla do Davidovića brda, k. 240. Četa na čelu sa komandirom Dra-
goljubom Jeftićem pružila je četnicima energičan otpor. Najviše muke su
četnicima zadavali puškomitraljesci Stanko Segić i Boško Jugović, iz sela
Strbaca, i Dušan Simić, iz Ilove. Četnici su ipak uspjeli da zaobiđu vod
Mirka Preradovića, na desnom krilu čete, i da zauzmu Graorište i k. 230.
Odavde im se pružala povoljna prilika da ovladaju i k. 240, koja dominira
cijelim ovim prostorom. Komandir voda je ostavio dvije desetine da bra-
ne tu najvažniju tačku, a on je sa jednom desetinom (Stojana Dragoje-
vića, kako se sjeća Mirko, ili Nedeljka Kuzmanovića, kako se sjeća Bla-
goj a Preradović), u kojoj su bili Boško Jugović, Novak ćetojević, Četo je
Preradović, Stanko Segić, Nedeljko Savković, Milutin Preradović i omla-
dinski rukovodilac 3. čete Blagoj e Preradović, koristeći šumarke u udo-
lini, spustio na cestu kod četiri propusta i odatle krenuo kosom prema
k. 230, na kojoj su bili četnici. Oni ih, zauzeti napadima na preostali dio
voda, nisu primijetili dok nisu dobili iznenadnu i jaku bočnu vatru iz
pušaka i puškomitraljeza, praćenu povicima: »Opkoli... Naprijed...
Uraa. . ., 'vataj ih žive«. Navodno, tada su ubijena i dva četnička mitra-
ljesca. Četnici su pobjegli, a kako je u to vrijeme uslijedio protunapad
ostalog dijela čete i drugih četa 2. bataljona neprijatelj je na tom dijelu
razbijen i natjeran u neorganizovano povlačenje prema Slatini i Klašni-
cama.
Dok se vodila ova borba oko Tutnjevca, Čardačana i Boško vi ća štab
brigade sa prištapskim dijelovima bio je kod crkve u Devetini. U štabu
nije bilo ni komesara, ni zamjenika komandanta brigade Bojanića. Jedan
je bio u Prnjavoru, a drugi u nekom od bataljona. Nisu bili prisutni ni svi
kuriri, jer su neki bili upućeni prema bataljonima. Sem Save Milića, nji-
hovog komandira, tu ih je bilo još 5—6, među njima Jovo Đurić i Milovan
Petrović. Odnekud se tu našao i komandant 2. bataljona Predrag Vidović
Pendo. Svi su osluškivali kako se odvija borba oko Tutnjevca, a nisu ni
slutili da se uz Kremenjak prema njima kreće četnička kolona. Prvi ih je
uzbunio kurir Jovo Đurić, koji je dotrčao da javi da četnici napadaju i sa
druge strane, i da su već u komori.
Za povlačenje štaba brigade nije više bilo vremena, a nisu se mo-
gle na milost i nemilost četnicima ostaviti brigadna komora i ambulanta.
Moralo se prelaziti u protunapad sa raspoloživim snagama, jer dru-
gog izlaza nije bilo. Pretpostavljalo se da četnici jednovremeno na-
stupaju dijelom snaga frontalno od r. Turjanice, pa je odlučeno da
kao zaštita na tom dijelu ostane Pendo sa dva ili tri borca. Ostatak
kurira i štabskog osoblja podijeljeno je u dvije grupe. Jednu je vodio
pomoćnik komesara brigade, a drugu komandant. Jovo Đurić je bio u ovoj
drugoj grupi i kaže da je ona imala jedan puškomitraljez, i da je išla sje-
vernom stranom puta, a prva donjom — južnom stranom. Intendantura
se već rasipala. Borac Opačić je bježao iza kuća gdje je bio štab. Nije
ga mogao ustaviti ni komandant brigade. Samo je vikao: »Četnici. . . čet-
n i c i . . . bježite!« i ništa drugo nije ni slušao, ni čuo. Ali, to nije uticalo
na ostale. Oni su krenuli u pravcu intendanture, koja je bila udaljena sto-
tinjak metara. Između njih i prostora sa četnicima bilo je malo uzvišenje,
pa se nisu međusobno vidjeli dok nisu došli na odstojanje od 40—50 me-
tara. Kad su ugledali jedni druge četnici su upravo zarobljavali nekog
bivšeg domobrana ili domobranskog oficira, koji je bio dodijeljen za rad
u komori. On je ležao u travi pod jednom kruškom, glavom okrenutom
zemlji. Iako se odmah vidjelo da je četnika daleko više nijedna grupa se
nije pokolebala. Četnici su kao da nisu vjerovali, prvo zastali, neki od njih
su zapucali, ali kada su vidjeli da ovi kao mahniti idu pravo prema njima
— počeli su da bježe. To se prenijelo i na one koji su se još vrzmali oko
komore i koji su, i najzaslužniji što su u ovom protunapadu tako brzo
razbijeni.
Prilikom odstupanja četnika niz Kremenjak vidjelo se da ih je bilo
najmanje 70—80, otprilike sedam puta više nego što je u početku štab
brigade mogao da angažuje svojih boraca protiv njih. U borbi su se istakli
svi kuriri, na čelu sa komandirom Savom Milićem. U ovoj borbi lakše je
ranjen Veso Madrapa, borac iz komore.
Drugog jutra, 25. maja, iznad Devetine je letjelo više aviona, koji
su dolazili od Prnjavora i išli ka zapadu, sve dva po dva, jedan iza dru-
gog, na kratkom odstojanju. Bilo ih je 10 ili 12, a komandant brigade se
sjeća da su se čudno kretali. Umjesto na zapad, odjednom su promijenili
pravac i krenuli prema sjeverozapadu do Aleksandrovca u Lijevču polju, a
onda su opet promijenili pravac i otišli preko Kozare, između Prijedora i
Sanskog Mosta, na jug.198 Toga dana, pred noć, četnici su se dovikivali sa
borcima 14. brigade pitajući ih gdje im je Tito.
198 S j e ć a n j e komandanta 14. brigade. Avioni su vukli jedrilice i išli u napad na

Vrhovni štab u Drvaru.
Brigada je sa svih pet bataljona krenula u akciju na četnike 26. ma-
ja. Treći i 4. bataljon pretresali su sela prema Derventi: Detlak, Kalende-
rovci, Drijen, a sa 1. i 2. bataljonom pretresali su s. Blaško, Slatina i Ce-
tojevići. U ovim akcijama toga dana ubijena su četiri četnika i jedan usta-
ša. Tri četnika su zarobljena. Iz brigade je poginuo jedan borac.
Dvadeset i devetog maja 3. bataljon je vodio borbu sa četnicima.
Poginula su dva borca, Rajko Doljić iz Brestova i Savo Đajić iz Brane-
šaca. Kako su ova dva borca poginula, nema podataka.
Tridesetog maja brigada je imala sljedeći raspored: 1. bataljon De-
vetina — Boškovići; 2. bataljon Drugovići — Milosavci; 3. bataljon Ko-
privak — Bogosavci; 4. bataljon Glogovac i 5. bataljon Gumjera — Novi
Martinac.
Trideset i prvog maja 1. bataljon je porušio dva mosta i prekopao na
dva mjesta cestu na komunikaciji Klašnice — Prnjavor. Treći bataljon sa
dijelom 3. čete postavio je zasjedu četnicima u rejonu s. Detlak. Na grupu
koju je predvodio Milan Mlinarić naišla su četiri četnika, od kojih je jedan
ubijen a dva su ranjena. Pošto su dobijeni podaci da se na prostoru Du-
brave — Jošavka — Crni Vrh — s. Slatina nalaze četnici, brigada je noću
31. maja — 1. juna pošla u tom pravcu. Prvi bataljon je išao preko Sla-
tine za s. Jošavku, a odatle za Kozju glavu. Drugi preko Crnog vrha za
Divan, a 5. bataljon preko s. Kadinjana za Staru Dubravu (danas Ukrina).
Prvog juna 1. bataljon se kretao preko s. Branešci za Vijačane. Dru-
gi bataljon se iz rejona Cetojevići vraćao prema selima oko Vrbasa, a Peti
prema s. Gumjeri. Drugog juna 2. bataljon se nalazio u rejonu Drugovići
— Miloševići, 3. bataljon oko Tromeđe, 1. bataljon je bio u pokretu za s.
Glogovac, a 5. bataljon se nalazio u rejonu s. Gumjera. Za to vrijeme
4. bataljon iz rejona Boškovića nastupa pravcem Blaško, na raskršće pu-
teva Klašnice — Slatina — Trapisti kod Bijelih stijena. Odatle je išao uz-
vodno, pretresajući kuće na desnoj obali Vrbasa i ispred Trapista, pa se
preko s. V. i M. Blaško vratio u s. Boškoviće. Od četiri bataljona samo je
5. poljski bataljon za tih nekoliko dana naišao na manju četničku patrolu,
koja je pobjegla.
U međuvremenu, manje sukobe sa četnicima imali su 5. bataljon oko
rijeke Vrbasa, 3. bataljon oko Detlaka i 4. bataljon kod s. Čardačana, a oko
sela Nožičko sa njemačkog aviona koji se srušio i koji je spaljen borci
2. bataljona demontirali su dva avionska mitraljeza »kalibra 15 mm« sa
600 metaka. Ostalo je u sjećaniu da je kod kuće Tilingera (selo Lišnja),
sa jednim od ovih mitraljeza odbijen napad četnika na štab brigade, koji
se u Tilingerovoj kući bio smjestio. Četnici su nastupali niz stranu sa
sjeverne strane puta Prnjavor — Banjaluka. U blizini nije bilo pješadij-
skih dijelova brigade, pa je iskorišten ovaj mitraljez i ispaljen je samo
jedan rafal na četnički stroj koji je nastupao. Dvadesetak metaka koji su
zapraštali po oranju ispred četnika bilo je dovoljno da njihov stroj, zapla-
šen ovim neobičnim oružjem, odmah okrene leđa i izgubi se bježeći iza
brda. Ovi mitraljezi su poslije toga dati nekim bataljonima. Međutim,
zbog težine i nepogodnosti za transport i nepoznavanja njihovih ubojitih
osobina zagubio im se trag, tako da nisu iskorišteni.
Iz sačuvanog izvještaja štaba 14. brigade za jun, vidi se da su bata-
ljoni bili u stalnom pokretu prema četnicima. Međutim, oni nisu prihva-
tali otvorenu borbu. Sklanjali su se prema Banjaluci, Klašnicama ili Der-
venti. Ali su zato rado napadali neboračke dijelove, bolesnike i ranjenike.
Tako su noću 3/4. juna na Ceru, kod Prnjavora, na jednoj štali uhvatili
na spavanju starijeg vodnika Stevu Milinkovića iz sela Stupnice, Dvor na
Uni, i Veljka M. Tomašević iz sela Strpci, borce iz intendanture 14. bri-
gade, svezali ih, a zatim ubili.199
Deset dana kasnije, kod Serečkog brda (na putu s. Smrtići — s. Ši-
bovska), četnici su iz zasjede napali grupu bolesnika i ranjenika koji su
uz malu pratnju kolima iz s. Jadovice otpremani za Prnjavor.
Napad su izvršili iako su vidjeli da se radi o ranjenicima, jer su
napadali iz blizine od 7 do 8 metara, odakle se moglo vidjeti kako ranje-
nici leže u kolima, tim prije što je položaj zasjede bio nešto izdignutiji.
Četnici su tada ubili Petra Božića iz Drenove, starog 17 godina; Ne-
du Savković iz Seškovaca i Savu Simić iz Tuzle, i dva borca su
ranili. Nedo Preradović iz Vijačana teško je rianjen u stomak i je-
dva je preživjeo. On i još nekoliko ranjenika ostali su živi, jer je
od štaba 3. bataljona stigla pomoć na konjima, pa su četnici pobjegli. Zbog
ovog četničkog napada izvršena je 15. juna veća akcija na četnike oko Smr-
tića i Motajice. Učestvovali su 1, 3 i 5. bataljon, a ubijeno je pet četnika.
Po izbijanju u rejon Srpca neke čete 3. bataljona prebacile su se preko
r. Save u Davor i Orubicu, u Slavoniju. Petnaest domobrana koji su se
nalazili u selu Orubica pobjegli su kao i milicija iz Davora.
Osamnaestog i 19. juna borci 5. poljskog bataljona položili su sve-
čanu zakletvu. Tim povodom organizovala je priredbu kulturna ekipa
1. bataljona brigade.
Na zasjedu 1. bataljona, postavljenu u rejonu Krčmarice, naišla je
21. juna kolona od 60 ustaša200 iz ustaške željezničko-prometne bojne. Ne-
ki borci 1. bataljona sjećaju se da su, dok su ustaše dolazile, slušali jednu
ustašku pjesmu pogrdnu za Muslimane. Kada su se ustaše približile, bor-
ci 1. bataljona izvršili su na njih juriš. Po sjećanju Novaka Gajića, borca,
koji je tih dana stupio u bataljon i još bio bez puške, partizani i ustaše
su se izmiješali. Jedan partizanski borac uhvatio se, kako on piše, »u ple-
ća sa ustašom«. Tom borcu je u pomoć priskočio pomoćnik komesara čete
Gusti Nikić i počeo da udara ustašu kundakom po glavi. Ustaša je savla-
dan, ali je na Nikićevoj pušci prebijen usad, pa je Nikić uzeo drugu pu-
šku, a njemu dao onu prebijenu koju je on poslije osposobio i sa njom se
dugo služio. Ustaše su odbačene ka Trapistima. Imali su 5 mrtvih i više
ranjenih. Poginuo je i jedan borac iz 1. bataljona.
Noću 20/21. juna četu 4. bataljona na položaju Devetina — Boško-
vići napali su dijelovi Župske i Crnovrške (ranije bataljon) četničke bri-
gade. Četnici su tom prilikom imali jednog mrtvog, jednog ranjenog i
jednog zarobljenog. Dvadeset i prvog juna neprijatelj je oko 13,00 časova
krenuo prema jedinicama 14. brigade, prema prostoru Krčmarice — s.
Blaško, i iz Trapista i iz Klašnica. Iz Klašnica su krenula 2 tenka i 150
vojnika, među kojima je bilo i četnika, a iz pravca Trapista dvoje oklop-
AVII, NOB, kut. 866, br. reg. 38/4.

200 Isto.
nih kola sa 300—400 vojnika. Ovu akciju motorizovanih i pješadijskih di-
jelova neprijatelj je podržavao artiljerijskom vatrom iz Čelinca, Klašnica
i Trapista. Borbeni raspored 1, 2. i 5. bataljona 14. brigade neprijatelj je
tukao i sa dva aviona.
Borci 5. bataljona propustili su neprijateljske tenkove koji su išli iz
Klašnica u pravcu s. Slatine, ali su zato dočekali neprijateljsku pješadiju
i odbacili je ka »Tabli«. Borci 1. bataljona, osjetivši neprijateljske tenkove
iza leđa, povukli su se sa Krčmarica, ali je već bila noć, tako da neprija-
telj nije uspio da uđe u Slatinu.201 Za vrijeme ove neprijateljske interven-
cije iz Klašnica i Trapista 4. bataljon brigade bio je na položaju Devetina
— Boškovići, a jedna četa mu se nalazila u rejonu s. Čardačani.
Planirana je bila noću 23/24. juna akcija na neku od žandarmerij-
skih stanica u Lijevču polju, preko Vrbasa, ali su jedinice zakasnile sa
prebacivanjem preko rijeke. Stigle su pred zoru na položaje određene za
napad, pa su se vratile na desnu obalu rijeke Vrbasa. Treći bataljon je za
to vrijeme bio na sektoru Motajice, a Četvrti se vratio na prostor s. Milo-
savci — s. Drugovići, gdje je 25. juna priredio priredbu. Za dva mjeseca,
koliko se brigada nalazila dijelom ili cjelinom prema Klašnicama i do-'
njem toku rijeke Vrbasa, uspostavljena je veza sa Banjalukom preko par-
tizanskog saradnika Jovice Medakovića iz s. Kosijerovo — Lijevče polje.
Bio je dragocjena veza za nabavku raznih stvari neophodnih brigadi. Jed-
nom prilikom je nabavio toliko cigareta da je štab 14. brigade bio u sta-
nju da čitav jedan sanduk proslijedi štabu divizije i divizijskoj bolnici.
Nabavljao je i filmove, i iskorištene ih odnosio u Banjaluku na razvijanje,
zatim baterije za naše radio-stanice i druge stvari koje su brigadi bilp
neophodne, a koje su se mogle kupiti u Banjaluci. Novac za ovakve na-
bavke obezb jedi vala je brigadna intendantura. Intendant Ivanko Timkov.
uz redovne nabavke hrane za vojsku, nabavljao je i izvjesne količine ra-
kije. Jedan dio te rakije slali su u bolnice, a za drugi su se, razmjenom,
pribavljale neke neophodne potrepštine preko Medakovića. Najčešće je
razmjenjivana za so i lijekove, koje je on donosio i u većim količinama.
Taj posao sa brigadom bio je čist. U Medakovića se imalo veliko povje-
renje, koje on nikada nije iznevjerio, učinivši brigadi i NOP-u dosta
usluga.
Za vrijeme djejstva u prostoru Prnjavor — Motajica — Klašnice,
jedan od bataljona 14. brigade zarobio je četnika koji je na saslušanju
rekao da je bivši borac iz Proleterskog bataljona Zdravka Čelara i da je
u četnike otišao silom, da bi spasio život. Tvrdio je da ga poznaje Đoko
Pstrocki, ako se nalazi u brigadi, ili Vojo Stupar. Poslat je štabu brigade
i Đoko je potvrdio da je taj čovjek bio u Proleterskom bataljonu, pa je
vraćen u bataljon koji ga je oslobodio, gdje se pokazao kao dobar borac,
sve dok nije poginuo u nekoj akciji. Nadimak mu je bio Ciga.202
U brigadi je kao kurir bio i jedan mališan sa terena Kozare. Došao
je u brigadu sa Dokom Pstrockim, kada se Đoko koncem aprila vraćao sa
nekog savjetovanja u Sanskom Mostu. Đoko je na putu svratio u neki NO
i tu našao dječaka. Mališan je tražio da ga pošalju u neku jedinicu. Od-
201 Isto.
202 S j e ć a n j e pomoćnika komesara 14. brigade Đoke Pstrockog.
bornik je smatrao da je još dijete a, pored toga, nema ni pušku da mu da,
pa ga je vraćao kući, što dječak nije htio. Đoko ga je upitao da li bi išao
sa njim u 14. brigadu, na desnu obalu Vrbasa, i mali je pristao. Ostao je
kurir štaba brigade sve do završetka rata. Imao je nadimak »Kozara«.203
Koncem maja ili početkom juna desio se jedan odista nesvakidašnji
slučaj. U 1. bataljonu, još u Banjalučkom NOP odredu, bio je nišandžija
na minobacaču Banjalučanin Enver Harbaš, koji je došao preko ilegalnog
kanala sa Muharemom Plivcem, ubrzo nazvanim Švabom, jer je u borba-
ma ispoljavao visoku vojničku izvježbanost. Harbaš se istakao kao vrstan
nišandžija na minobacaču i postao je omiljen u 1. bataljonu. I on i Plivač
su završili vojnu obuku u Štokerau (Austrija), a u partizane su došli u
njemačkim uniformama, kao pripadnici njemačke »Plave divizije«. Znat-
no kasnije u 1. bataljon je došao i Asim Hrnić, rodom iz Kotor-Varoša.
Njegov brat Husein već je bio u 1. bataljonu komandir voda. Asim je
imao harmoniku, dobro je svirao i stalno je želio da ode u neki viši štab.
Komesar 1. bataljona, Pepi Tvrz, sjeća se da mu je jednog dana,
dok su bili u s. Boškovići prema Klašnicama, jedan kurir donio pismo.
Otvorio ga i vidio da je od Asima Hrnića. Hrnić je javljao komesaru, s
kojim se znao od djetinjstva, da neće ostati u 1. bataljonu zato što mu
komesar čete ne dozvoljava da ide u neki veći štab, gdje kao harmonikaš
može da više doprinese i da se razvija. Koliko se Tvrz sjeća, Hrnić je ne-
što upozoravao komesara na svoje rođake Avdiće: Huseina, Hajru i Haj-
riju, i na svog brata Husu, stare borce NOB-a što je bilo tendenciozno, jer
su oni već bili afirmisani kao hrabri i čestiti borci 1. bataljona 14. brigade.
Zato je komesar upitao kurira: »Gdje je sad Hrnić?« Pošto kurir nije znao,
Tvrz je poslao patrolu da ga potraži, ali ga nije našla. On je prethodnu
noć prespavao u 2. bataljonu, a izjutra je otišao.
Kako se poslije doznalo, Asim Hrnić je, čim je poslao pismo Tvrzu,
otišao kod neprijateljske posade u Klašnicama. Odatle je preko neke žene,
uspostavio i održavao vezu sa Harbašem.
Jedne noći, dok je 1. bataljon bio na položajima oko sela Devetine,
Harbaš je bio dežurni. Očekivao je Asima Hrnića, sa kojim se bio dogovo-
rio da rade protiv NOP-a, pa je stražara poslao da traži trešanja. Dok se
stražar verao po drveću do pratećeg voda brigade, neometan, došao je
Hrnić. Borci su spavali uz oruđa, pa su oni neopaženo iznijeli protivten-
kovsku pušku i sanduk municije za nju i sve odnijeli malo dalje od voda.
Namjeravali su da uzmu i bacač mina, međutim borac Marić je čuo kad
je bacač zveknuo udaren nečim pa se probudio i pogledao oko sebe. Vidio
je Harbaša koji je zatim ušao u kuću gdje je spavao vod. Hrnić i Harbaš
su se dogovodili da bacač ukradu iduće noći, a Hrnić je u Klašnice odnio
samo protutenkovsku pušku i municiju.
Kada je izjutra otkriveno da nema protutenkovske puške i municije
povedena je istraga. Poslije saslušanja stražara uhapšen je Harbaš. Odve-
den je u štab brigade, ali se vješto branio i nije ništa priznavao, stalno tvr-
deći da sa tim nema nikakve veze.
Međutim, ubrzo je pritiješnjen činjenicama (slanje stražara na tre-
šnju, nije više na opasaču imao ručnu bombu koju je uvijek nosio, dolasci
203 Isto.
žene s kojom se sastajao, izjava borca Marica i dr.) počeo da priznaje, pa je
ispričao da je još na obuci u Štokerau (u Austriji) pripreman za obavještaj-
nu službu i da je po zadatku ubačen u partizane. Objasnio je i svoju vezu
sa Asimom Hrnićem. Nađena je i žena koja je prenosila pisma između
njega i Hrnića. Priznao je da su imali namjeru da noću ubace bombu u
štab brigade. Predat je vojnom sudu brigade, koji je zbog toga formiran, pa
jf osuđen na smrt i strijeljan. Naredne noći bila je postavljena zasjeda oko
rasporeda 1. bataljona na položaju Boškovići, sa zadatkom da uhvati Hrni-
ća, ali kada je on naišao sa jednim četnikom borac u zasjedi je povikao:
»Stoj, ko ide?!« i oni su odmah pobjegli.
U drugoj polovini juna došlo je do korjenitih promjena u štabu 5. ba-
taljona 14. brigade. Iz štaba su povučeni dotadašnji komandant Ilija Šarče-
vić i komesar bataljona Milivoje Danilović, a na njihova mjesta su postav-
ljeni Slavko Zrnić za komandanta, a Marinko Krnjajić za komesara, oboji-
ca iz 5. kozaračke brigade.
Dok je brigada boravila oko Vrbasa bombardovana je Banjaluka. Bor-
ci brigade su posmatrali kako velika eskadrila svezničkih bombardera spu-
šta »vatrene tepihe« na grad, dok su lovci velikim brzinama letjeli iznad
i oko njih.
Tih dana na terenu srednje Bosne počela je da stiže povećana savez-
nička pomoć. Naročito je bila dragocjena pomoć u lijekovima. Do 15. juna
saveznički avioni su spustili na sektor 11. divizije 514 pušaka, 37 puško-
mitraljeza, 198 ručnih bombi, 38.300 metaka, 19.000 metaka za strojnice,
2.620 košulja, 655 gaća, 673 pari čarapa, 100 pari cipela, 314 bluza, 346 pan-
talona, 409 majica, 58 ćebadi, 57 peškira i 312 padobrana. Koncem juna
stiglo je naređenje štaba divizije da se u brigadi formira izviđačka četa
brigade.204 Njeno formiranje je uslijedilo poslije akcije na Banjaluku i bila
je nepotpunog formacijskog sastava.
Dvadeset i četvrtog juna brigada je dobila zadatak da sa četiri bata-
ljona (1, 2, 3. i 4. bataljonom) krene u rejon Velika Ilova — Smrtići —
Jadovica. Peti bataljon brigade ostao je na prostoru Boškovići — Deve-
tina, radi zatvaranja pravca Banjaluka — Slatina — Prnjavor, odnosno
Prnjavor — Klašnice. Ovaj bataljon je još u sastavu imao samo dvije čete,
ali je brojio preko 200 boraca. Sa štabom bataljona ostao je načelnik šta-
ba brigade Albert Trinki.
Brigada (sem 5. bataljona) pomjerala se na nove položaje u toku
25. i 26. juna 1944. godine. Za 4. bataljon postoje podaci da je toga dana
u 1,00 čas krenuo pravcem Hrvaćani — Potočani — Careva gora — Velika
Uova. Tu se odmorio, pa nastavio pokret za Smrtiće.
Prilikom tih pokreta i borbenih akcija u Zupi poginuli su slijedeći
borci: Vaskrsije Stegić iz sela Drugovića (17. maja) u selu Boškovićima; a
u junu Vlado Sandić iz sela Kriškovaca u selu Kadinjani; Rajko Ponorac
iz Imljana (1. juna) kod Krčmarica, Zdravko Matić iz Sočanice (6. juna)
oko sela Rako vac (Prnjavor) i Vojislav Jurišić iz Kriškovaca (13. juna) u
rejonu s. Hrvaćani.
204 Zb. NOR, T-IV/26, dok. br. 88.

* * *
U prvoj polovini maja, na livadama zapadno uz Prnjavor i Vi jaku,

odigrana je fudbalska utakmica između odabranih ekipa 5. kozaračke i
14. srednjobosanske brigade. Peta brigada je negdje nabavila pravu fud-
balsku loptu, što je bila prilika za nekadašnje ljubitelje fudbala da se bar
na trenutak vrate lopti.
Dio fudbalera došao je iz bataljona koji su bili prema Klašnicama i
Banjaluci, a fudbaleri iz 1. bataljona došli su iz rejona s. Vučijak, gdje se
1. bataljon tada nalazio. Postavljene su na određenom prostoru stative,
sudija je bio Vojo Đorđević iz Banjaluke, skupili su se borci jedne i druge
brigade, koji su dobili odobrenje da toj utakmici prisustvuju, a došlo je i
dosta građana, posebno omladine Prnjavora. Drago Luburić i Mustafa
Kušmić se toga dobro sjećaju. Kušmić je prije desetak dana iz 5. kozarač-
ke bio premješten u 14. brigadu. Prvo poluvrijeme završilo se 2:2 ili 2:1
u korist 5. brigade. Tada je načelnik štaba 14. brigade načinio izmjenu i
na lijevo krilo postavio Mustafu Kušmića. On je postao direktni protivnik
svog ranijeg komandanta Ranka Sipke, koji je igrao desnog beka Pete. Re-
zultat se izmijenio na 3:3, a zatim na 4:3 za 5. brigadu. U posljednjim se-
kundama igre neko je Dragi Luburiću, kao centarforu 14. brigade, naba-
cio loptu i on je oštrim udarcem glave smjestio u »mrežu« 5. kozaračke.
Bio je to najpravedniji rezultat, jer su i jedna i druga ekipa igrale požrt-
vovano, a poneki samo na momente ratnički i grubo. Igrači su, zatim, za-
dovoljni otišli na zajedničku večeru u Prnjavor, u jednu salu uz kafanu
Đerića. Iako je to bila prva, a ujedno i posljednja ratna fudbalska utak-
mica između ove dvije brigade, i jednima i drugima ostala je u nezabo-
ravnom sjećanju. Nisu je mogle izbrisati ni sve ratne teškoće kroz koje
su poslije toga i jedni i drugi do kraja rata prošli.
Ono što je u narodnooslobodilačkoj borbi bilo pravilo za sve parti-
zanske brigade, važilo je i za 14. SBNOTJ brigadu: kako je vrijeme od
njenog formiranja pro ticalo bivala je sve brojnija, politički uzdignutija
i jača. Njenom jačanju doprinosili su uslovi pod kojima je radila i djej-
stvovala, velika slobodna teritorija, partijsko-političke organizacije u bri-
gadi i na terenu, kadar, a najviše borci i narod. Oni su je popularisali,
pjevali o njoj pjesme, kao:
»Četrnaesta pola srca moga,

u tebi imam brata i dragoga ...«
moralno je podržavali i, kao najvažnije, stalno joj dodavali novu snagu —

neprekidno je popunjavali.
U brigadu su, uglavnom, pristizali mladi borci, a bilo je sve više i
djevojaka. Bilo ih je iz svih mjesta srednje Bosne, iz gradova i sela, a me-
đu njima bilo je i đaka, radnika svih specijalnosti, a posebno mladih iz
redova seoske omladine, svih nacija i narodnosti koje žive u srednjoj
Bosni. Neki su, dolazeći u brigadu, već ranije bili organizovani u Skoju
i USAOJ-u.
Svi ti novi borci, čiji se broj stalno povećavao odrasli su u raz-
nim sredinama, imali različite navike, različite poglede na život, ni-
vo znanja i vaspitanja. Neko od njih bio je navikao da duže spa-
va, neko na bolju ishranu od one koja mu se pružala u partizanskoj četnoj
kuhinji, a još uvijek se dosta kuburilo sa odjećom i obućom. U tom po-
gledu brigada se još morala oslanjati na otimanje odjeće i obuće od ne-
prijatelja, ali najteže je bilo snabdjeti drugarice.
Mladim borcima, dok se naviknu i »prekale«, pomagali su stariji
borci, oni koji su već pregrmjeli sve te tegobe, koji su se već srodili sa
ratnim prilikama i za koje to nije više bila naročita teškoća. Oni su, uz
vodne delegate i vodnike, nove borce prihvatali i pomagali im u početnim
partizanskim koracima. Posvećivali su im od samog početka posebnu paž-
nju, doturali im bolju hranu, bolji i topliji ležaj i, često, štedjeli su ih
prvih dana od straža i noćnih patroliranja. Uz komandire i desetare oni
su novajlije u slobodnom vremenu upućivali u tehniku i pravilnu upo-
trebu oružja. Savjetovali su ih kako da se odnose prema starješinama i
stanovništvu. Posebnu ulogu u tome imao je Skoj, koji ih je usmjeravao
i u svemu tome prednjačio. Pravili su sveske od letaka koje su neprija-
teljski avioni bacali po rejonima gdje su se partizanski borci zadržavali
i na tom papiru nepismene učili pisati. Borac Đorđe Savić je često govo-
rio: »Hvala Ruži (Davidović) što mi je pokazala slova«. Ruža se sjeća da
je veliku pomoć brigada imala od OK Skoja za Prnjavor, posebno od Mile
Trnjakovića. Kad god je išla na konferencije u Prnjavor vodila je neko-
liko istaknutih omladinaca da vide o čemu se na konferencijama disku-
tuje. Tako ih je upućivala u te dužnosti. Ruža se sjeća da je Rajko Bu-
bić, jedan od najhrabrijih komandira od deset Odluka AVNOJ-a zapam-
tio dvije: Tito je maršal i Kralj se ne smije vratiti.
Zaharije Slatinac se sjeća da je u martu ili aprilu 1944. godine sa
Draganom Jankovićem iz Vijačana došao u s. Orahovu, (Kotor-Varoš) na
lijevoj obali Vrbanje, u koje se išlo preko jednog lijepog mosta. Zatekli
su Grgu Marica, omladinca, u bijelom zubunu, što je bilo karakteristično
za odjeću Hrvata sa tog područja. Poveli su ga sa sobom objašnjavajući
mu da je mobilisan u NOV i da ne pokušava da bježi, jer će ga tobože
ubiti. »Ti si lud« — rekao je on Slatincu. »Vi možete ubiti moje tijelo,
ali ne možete uzeti i ubiti moju dušu!«
Biježao je poslije toga dva puta, ali se preko toga prelazilo. Na kra-
ju, kada je u jednoj borbi, u kojoj umalo nije poginuo, osjetio vezanost za
drugove u brigadi, više ga niko nije mogao od NOB-a odvratiti. Poginuo
je kao desetar u jurišu na ustaše 26. oktobra 1944. godine kod Malog i
Velikog Prnjavora, oko pruge Doboj — Derventa.
Sa Jurom Grgićem iz Podbrđa, kako se sjeća Pepi Tvrz, bilo je druk-
čije. Jure je bio sluga. Kod njegovog gazde smjestila se brigadna inten-
dantura i Juru je nekoliko puta dobro nahranila. On je zatim dobrovoljno
krenuo sa njima. Tada je imao 14 godina. Iz intendanture je na vlastitu
želju premješten u 1. bataljon i tu postao dobar borac-kurir. U jedinici je
ostao do kraja rata.
Većina mladih boraca je neko vrijeme prebolijevala rastanak sa ro-
diteljima i nedostatak toplog roditeljskog doma, majčine njege i brige, a
onda su to sve više potiskivali i uklapali se u cjelinu, za sve ravnopravnu
i jednaku, kombinovanu sa političkim i kulturnim radom, ali i dnevnim i
noćnim marševima. Na marševe su kretali i novi borci čim prispiju u bri-
gadu. Oni su im u početku bili najteži, jer su bili česti i dugi, a marše-
valo se bez obzira na vrijeme i doba dana ili noći. Uz to su se postepeno
uvodili u dnevne i noćne borbe, što je od njih tražilo izuzetne napore, ali
i razvijalo kolektivne osobine, karakteristične za društvene grupe u koji-
ma se pojedinci poistovjećuju sa cjelinom.
Kad bi se borci srodili, i stekli nešto zajedničko, čvrsto i nerazorivo,
što se kroz patnje i teškoće ugrađivalo u njihov zajednički život, vezali su
se za brigadu kao cjelinu do kraja. Prihvatali su je kao nešto svoje što se
teško može zamijeniti. Tako Judita Albahari, koja je u odred a zatim u
14. brigadu došla iz 1. proleterske, i Milka Radišić, koja je u nju došla iz
5. kozaračke, sjećaju se koliko su dugo patile za svojim brigadama. Zorica
Bijelić je bila na kursu u Bosanskoj krajini kada je njena 12. KNOU bri-
gada sa 11. divizijom otišla za Srbiju. Kada se sa kursa vratila tražila je
da ide za svojom brigadom, iako je dvanaesta tada već bila oko Drine.
Poslije je 14. brigadu, u koju je bila raspoređena, zavoljela istim žarom.
* * *
Svaka brigada je imala svoje karakteristike, svoje individualnosti,,

osobine. Borci 14. brigade, još od borbi na Lisini i Stanarima 1943. godine,
kada ih je veliki broj njih pripadao 4. KNOP odredu, podcjenjivali su
četnike. Upuštali su se u borbe sa njima i onda kada su četnici bili neko-
liko puta nadmoćniji i skoro uvijek su ih pobjeđivali.
Niko se iz brigade nije svetio porodicama čiji su sinovi bili u dru-
gim, protivničkim, formacijama, kao ni zarobljenim neprijateljskim voj-
nicima. U jednom četničkom dokumentu postoji spisak lica koja su tokom
1941—1944. godine ubijena na teritoriji srednje Bosne. Unijeti su u nje-
ga i podaci koja je to vojska uradila, a za partizanske jedinice navedeni su
podaci kojoj se brigadi to pripisuje. Na tom spisku se nigdje ne spominje
14. brigada,205 što ne znači da i ona ponekad nije griješila, ali su to bile
iznimke.
Svi borci, kao i rukovodioci koji su dolazili iz drugih jedinica, pri-
hvatili su običaje 14. brigade i u njoj su našli dostojnu zamjenu svojim
dotadašnjim brigadama. Oni su svojim prisustvom u 14. brigadi doprini-
jeli njenom jedinstvu i čvrstini, jer za 14. brigadu i njene borce i rukovo-
dioce jugoslovenska teritorija, nije imala unutrašnjih granica.
Djejstvujući na opšteusvojenim partizanskim principima i svojim
osobenostima, 14. brigada, njeni bataljoni, čete, vodovi i borci ispoljavali
su sve veću čvrstinu i monolitnost. Poslije borbe u Lijevču polju, napada
na Banjaluku, a posebno poslije šeste neprijateljske ofanzive i borbe na
Prnjavoru vidjelo se da 14. brigada zna da zadaje neprijatelju udarce, ali
i da ih prima. Do juna 1944, deset mjeseci od njenog formiranja, ona je
dosta iskusila i naučila, ali su njeni borci i rukovodioci bili svjesni da još
mnogo toga treba da savladaju i nauče, jer u ratu učenju nema kraja, što
će pokazati i predstojeći napad na neprijateljski garnizon Derventa.
* * *
Dok je 3. bataljon brigade u junu bio na položajima bliže Derventi,

uz akcije na četnike radio je i na prikupljanju podataka o neprijateljskim
uporištima u Derventi i oko nje. U vezi sa tim u Derventu je, po svojoj
želji, krenuo komesar čete Mirko Bokšić. On je po nacionalnosti bio Hr-
vat, rodom iz nekog obližnjeg sela i dobro je poznavao prilike i ljude.
Preko svoje veze dobio je podatak da uz put može da dođe do jednog no-
vog oficirskog odijela. Jedna desetina ispratila je Bokšića, noću do blizu
Dervente. Sa tom desetinom kako se sjeća Žarko Vujasinović, koji je u
njoj bio, pošao je i zamjenik komandanta bataljona Jotanović. Dogovo-
reno je bilo da se Bokšić vrati iduće noći, a da ga do tada desetina čeka.
Međutim, on se nije vratio ni ugovorene, ni naredne noći, pa se jedinica
vratila u sastav bataljona. Tamo su već bili komesar i obavještajni oficir
brigade Muharem Ferizbegović. Ispitivalo se kako je Bokšić poslat u Der-
ventu bez traženja saglasnosti štaba brigade.
Povodom nestanka Bokšića širile su se različite priče. Po jednima,
on je na tom zadatku otkriven, a onda ubijen ili uhvaćen. Po drugima —
predao se. Istinito je bilo ono prvo. Bokšić je otkriven i uhvaćen, a zatim
je upućen u logor Jasenovac. Kad je zaprijetila opasnost da uslijed na-
stupanja jedinica NOVJ svi logoraši Jasenovca budu pobijeni, i kada je
u vezi sa tim u logoru koncem aprila 1945. izbila poznata pobuna, jedan
od vođa bio je Mirko Bokšić. Preživjeli pobunjenici kažu da je on pred-
vodio zatvorene partizane i da se, zahvaljujući njemu, ta pobunjenička
grupa jedina tada izvukla bez većih gubitaka.
205 AVII, CA, kut. 216, br. reg. 15/1.
Sa 5. kozaračkom u napadu
na Derventu 27/28. juni 1944.
II Četrnaesta srednjobosanska brigada 161

Derventa je nastala u XVI vijeku. Pouzdano se zna da je postojala
prije austrijskog napada na Bosnu 1716. godine. Prema podacima iz X I X
vijeka Derventa je imala tvrđavu sa kvadratnom osnovom i dva bedema.
Pred spoljnim bedemom postojao je rov širine devet metara. Imala je
8 kula. U tvrđavu se ulazilo preko' dva mosta. U unutrašnjosti tvrđave
bila je kuća za komandanta tvrđave — dizdara i jedan bunar. Sa Dobor-
-kulom zatvarala je, u to vrijeme, strategijski pravac preko Doboja ka
Sarajevu.
U septembru 1688. godine 3.000 austro-ugarskih konjanika na čelu
sa Ludvigom Badenskim prodrlo je preko r. Save i u borbi oko Dervente
porazili snage bosanskog paše. Dvadeset i osam godina kasnije komandant
Broda, pukovnik Petraš, provalio je preko Save sa slavonskim Krajišni-
cima, upao u Derventu i porušio je. Turci su je opravili, ali ju je austro-
ugarska vojska posljednji put porušila 1890. godine.206
Okolna sela oko Dervente potresala je 1834. godine pop Jovičina bu-
na kmetova protiv turskih zuluma u kojoj su se seljaci Hrvati i Srbi,
zajednički »rame uz rame«, pomagani i od Muslimana borili i ginuli za
svoja prava. Učestvovali su i u bosansko-hercegovačkoj buni 1875—1878.
godine koja je bila zahvatila i derventski kraj.
Napredan radnički pokret oglašava se u Derventi dosta rano, osni-
vanjem podružnice drvodelja, a zatim i osnivanjem Mjesne socijaldemo-
kratske partije 1908. godine; prvim lokalnim radničkim štrajkom i pobu-
nom seljaka protiv davanja trećine begovima godine 1910,207 kao i šesto-
mjesečnim štrajkom u tvornici »Ukrina« 1936. godine208 i si. Od 1940. go-
dine u Derventi postoji organizacija K P J i Skoja.209 Poslije okupacije J u -
goslavije i tokom cijelog NOR-a ove organizacije su bile vrlo aktivne i
njihovom zaslugom Derventa i okolna sela, posebno ona zapadno od nje,
bila su od prvih dana ustanka uključena u NOB i dala su dosta boraca.
I pored naprednog pokreta, u Derventi i okolnim selima od prije
okupacije osjećao se jak uticaj fašističke propagande i ustaške emigracije,
podstican dijelom katoličkog klera. Ustaške pristalice eksponirale su se
već u prvim danima aprilskog rata 1941. godine, kada su napale suhoputnu
stanicu bivše jugoslovenske vojske u Derventi. Za te dane vezano je i ubi-
stvo jedne žene. Navodno, radilo se o jednoj mještanki njemačkog porije-
kla, koja je povlačenje jugoslovenskih tenkova, od Broda preko Dervente,
206 Svi podaci iz Vojne enciklopedije.

207 Podaci iz Srednja Bosna u NOB, knjiga 1, str. 13—20.
208 Midhat Dizdarević. Radnički pokret i NOB Dervente, str. 57—76.
209 Isto.
li« 163
shvatila kao dolazak tenkova Hitlerove vojske. Izašla je pred njih sa kru-
hom i soli da im poželi dobrodošlicu. Komandant tenkovske jedinice tada
je postupio samovoljno i grubo. Dao je da se ubije, ili ju je sam ubio. Po
nagovoru nekih četničkih elemenata iz Dervente ovaj komandant napra-
vio je tada i jednu drugu veliku grešku. Naredio je da se poruši kuća
Peje Ravlića, prvaka HSS, poštenog građanina, koji je kasnije pristupio
NOR-u. Bio je vijećnik ZAVNOBiH-a, a poginuo je u jednom pokretu sa
partizanskom jedinicom, koju su napali četnici oko Teslića.
Postojeći dokumenti, kako oni iz NOB-a tako i ustaški, pokazuju da
su poslije napada ustanika na Doboj avgusta 1941. godine, ustaše oko
Dervente počinile velike zločine. Dio podataka o tome objavljen je u Edi-
ciji srednje Bosne u NOB, a posebno u knjizi Radnički pokret u NOR Der-
vente, Midhata Dizdarevića. Udovice i djecu ubijenih kasnije je katolički
sveštenik Momčinović nasilno prevodio u katoličanstvo.
Takvom ustaškom kursu davali su otpor svi pošteni građani, a po-
sebno partijska i skojevska organizacija u samoj Derventi. Veliki dio sta-
novništva, a tu su djelovali Hrvati, Muslimani i Srbi, izgubio je u tom
otporu svoje živote. Na primjer 4. oktobra 1941, za vrijeme Zbora koji je
u Derventi držao doglavnik Lešić, nepoznato lice bacilo je bombu, od koje
su tri osobe ranjene. Sumnja je pala na naprednu omladinu, pa su izvr-
šena mnoga hapšenja.
Partijsko-skojevska organizacija u Derventi posebno je stradala po-
slije hapšenja kurira Ivice Fafleta i Vlade Suputa, 31. januara 1942, koji
su nosili poštu u partizanski odred »Ozren« i otud uputstva i drugi mate-
rijal. Grupi skojevaca i članova Partije iz Dervente i Doboja tada je su-
đeno u Zagrebu. Od 33 lica osuđeni su i strijeljani Vladimir Veselić, Ivica
Faflet i Vlado Suput, a ostali su osuđeni na duge vremenske kazne. I po-
red toga nastavljen je otpor Dervenćana ustaškoj politici. Tako je Midhat
Begović, student tehnike, u žandarmerijskoj stanici Ljupljanica, 3. marta
1942. godine, rekao žandarima da su oni obični volovi, da će kao volovi
ostati, jer ginu i bore se, a ne znaju za koga . . . da su pobunjenici pamet-
niji i da je njihova borba pravedna.
Za Derventu je karakteristično da su pristalice NOB-a, a među nji-
ma i komunisti, kao Mihajilo Javorski — Bata, Muhidin Begić i drugi,
većinom odlazili u partizanske jedinice u Slavoniji i istočnoj Bosni, jer
je partijska organizacija u Derventi prije rata bila vezana uz partijska
rukovodstva za »Banovinu Hrvatsku«, odnosno istočnu Bosnu. Sem toga,
izlazak iz Dervente u tim pravcima bio je daleko lakši i bezbjedniji.
Oružani otpor na području Dervente, zapadno od pruge Derventa
— Doboj, otpočeo je u oktobru 1941. godine i narastao je sve do proljeća
1942. godine. Onda je 5—6 mjeseci, po dolasku četnika, ustanak stagni-
rao, da bi se početkom 1943. godine opet počeo razvijati. U junu 1944. go-
dine slobodna teritorija zapadno od Dervente primakla se gradu mjesti-
mično na oko 15 kilometara.
Derventa je uvijek imala jak garnizon, a od juna 1942. godine i
crganizovanu ustašku miliciju u selima, koja je bila predstraža prema po-
dručju Prnjavora, gdje su se obično nalazile partizanske jedinice.
U januaru 1943. godine 1. proleterska divizija je planirala da na-
padne ovaj garnizon, ali ju je omela četvrta neprijateljska ofanziva. J e -
danaesta NOU divizija bila je tokom 1943. i prvom polovinom 1944. godi-
ne zauzeta razbijanjem četnika, a nije imala ni dovoljno snaga da se
upusti u ovakav napad, posebno zbog velikih neprijateljskih snaga u Do-
boju i Brodu. Vladalo je otuda mišljenje, naročito kod ustaša, da je Der-
venta ustaška tvrđava u kojoj oni rnogu da rade što hoće. Pojedinim usta-
šama i kotarska vlast NDH u Derventi nije mogla ništa.210
* * *
Kada je 11. divizija u ljeto 1944. godine ojačala, krenula je na Der-

ventu. Ne da je zauzme i drži, jer u to vrijeme na tako nešto se nije mo-
glo misliti. Ona je išla da razbije garnizon, ukoliko to bude moguće, i da
ustašama u njemu i četnicima oko njega dokaže da Derventa nije zaklon
koji im štiti glavu To je bila davnašnja želja svih boraca NOR-a, a tom
napadu su se posebno radovali borci 14. brigade, U njenim redovima bilo
je mnogo boraca iz Dervente i veliki broj sa područja oko nje.
Neprijatelj je, još 12. juna imao neprovjerene podatke da se »jake
snage 14. srednjobosanske, 5. kozarske, 12. krajiške, Tešanjsko-teslićki i
Prnjavorski partizanski odred« nalaze u blizini Dervente. Slijedećeg dana
pominje i 18. hrvatsku (istočnobosansku brigadu), konstatujući da parti-
zanske snage »postaju sve jače n a . . . području« Dervente:
»Ponovno se potvrđuje vijest da se Tito okružen partizan-

skim funkcionerima nalazi u Kulašima.« 211
Dvadeset i šestog juna štab 4. lovačke pukovnije NDH konstatuje

da su partizani »jakim snagama koncentrisani zapadno i južno od Der-
vente« i da »izgleda da je napad na Derventu neizbježan«.212
210 Isto.
Ustaški logornik Madunić koji se poslije oslobođenja Prnjavora sklonio u Begluke
kod Dervente bio je optužen zbog pljački i ubijanja /ubio brata R a j k a Maleševiča
četničkog komandanta/. Pozvan radi toga na odgovornost od strane kotarskog pred-
stojnika u Derventi nije htio da daje izjave.
211 Zb. NOR, T-IV/26, dok. br. 153.
212 Isto.
Stab 11. divizije odlučio je da u napadu na Derventu i okolna upo-
rišta angažuje 14. SBNOU brigadu (bez 5. bataljona), 5. kozaračku (bez
3. bataljona), 18. hrvatsku istočnobosansku brigadu i Tešanjsko-teslićki
partizanski odred.213 Dao im je i zadatke: 14. brigadi, naoružanoj sa 4 teška
bacača i 35 puškomitraljeza, da sa dva bataljona napadne Derventu iz-
među komunikacija Prnjavor — Derventa i Brod — Derventa. Da jednim
preko gvozdenog mosta na r. Ukrini a drugim zaobilazno cestom Brod —
Derventa, preko Čardaka, napadne neprijatelja u gradu. Da jedan bata-
ljon u visini r. Zirovina postavi zasjedu prema Brodu, a sa jednim na-
padne miliciju u s. Bijelo Brdo i Kuljenovci.214
Petoj kozaračkoj brigadi, naoružanoj sa 2 teška bacača, 3 topa i
50 puškomitraljeza, da sa tri bataljona napadne grad sa sjeverozapadne
strane, a jednim da nastupa pravcem Kalenderovci — Detlak -— Vrdoljaci,
razbije neprijateljske posade na tom pravcu i prodre u grad.
Osamnaestoj Hrvatskoj brigadi da grad napadne sa jugoistočne stra-
ne, a jednim bataljonom da likvidira neprijatelja u rejonu Šušnjari —
Vrhovi, da te položaje zatim drži i tako obezbjeđuje napad od neprija-
teljske intervencije sa pravca Doboja. Sa jednim bataljonom i Tešanjsko-
-teslićkim odredom da izvrši demonstrativni napad na neprijateljska upo-
rišta: Cer — Foča •— Johovae, kako bi za tu prostoriju vezala 2. bojnu
4. lovačke pukovnije i dijelove 1. bojne 6. posadnog zdruga, koji su se
27. juna tamo nalazili. Početak napada predviđen je za 27. juni u 23,00
časa.
Pri sprovođenju ove zapovijesti samo su u 14. brigadi izvršene izvje-
sne izmjene u grupisanju snaga. Štab brigade je ocijenio da jedan bata-
ljon brigade nije dovoljan da sasvim neutrališe ustašku miliciju na pro-
storu s. Kuljenovci — Bijelo Brdo •— Begljuci. Računao je i na miliciju
u s. Pjevalovcima i Bosanskom Dubočcu, koja može priskočiti u pomoć.
Zato je odlučio da formira još jedan — Privremeni bataljon.215 Izvukao
je 2. četu iz 2. bataljona i 3. četu iz 3. bataljona i pojačao ih nekim jačim
vodovima ostalih četa.Te dvije pojačane čete, u svojstvu privremenog ili
kombinovanog bataljona, stavljene su pod komandu zamjenika koman-
danta 2. bataljona Marka Mihajlovića i zamjenika komandanta 3. bata-
ljona Vlade Jotanovića. Taj bataljon je krenuo u napad na Derventu ce-
stom od Broda preko Čardaka. Istovremeno je 1. bataljon brigade poslat
213 A VII, NOB, kut. 876, br. reg. 38/1.

214 Isto ili Zb. NOR, T-IV/26 dok. br. 94.
A VII, NOB, kut. 866, br. reg. 38/4.
1 CG
Četrnaesta brigada u napadu na Derventu 27/28.
juna 1944. godine.
preko gvozdenog mosta na r. Ukrini u napad na željezničku stanicu i
kasarnu u gradu.
Drugi i 3. bataljon (svaki bez jedne čete) dobili su zadatak da napa-
daju ustašku miliciju u rejonu Bijelo Brdo — Kuljenovci. Četvrti bata-
ljon je određen u zasjedu prema Brodu.
Bataljonima su dati detaljni zadaci i utvrđen je način održavanja
međusobne veze i veze sa štabom brigade. Predviđeno je da se štab nalazi
u rejonu bivše poljoprivredne stanice, oko puta Derventa — Dubočac. U
slučaju da dođe do povlačenja jedinica, a to se ne bude moglo prenijeti
kuririma, ugovoreno je izbacivanje raketa određenih boja. Prije pokreta
prema Derventi bataljonima je govorio komesar brigade Vojo Stupar.
* * *
Neprijatelj je u rejonu Dervente imao 4. lovačku pukovniju (bez

3. bojne, koja je u to vrijeme bila oko Maglaja) i 1. bojnu 6. posadnog
zdruga. Stab 4. lovačke pukovnije, zasnovao je odbranu Dervente na spolj-
noj odbrani. Zato je u gradu držao samo štab sa dijelovima 4. bojne, 14. i
15. satniju i 2. bateriju XVI artiljerijskog diviziona,216 a ostale snage su
bile na položajima zapadno i južno od Dervente.
Prva bojna, ojačana dijelovima 1. bojne 6. posadnog zdruga, bila
je raspoređena na položajima Kalenderovci (Hepting — Jabukovac —
Osojci), Vrhovi i Vrdoljaci, dok je 2, bojna 4. lovačkog puka sa glavninom
1. bojne 6. posadnog zdruga, kao rezervna snaga, bila razmještena u re-
jonu Johovac — Foča (Dobojska), na putu Derventa — Doboj.217
Sa položaja Kalenderovci — Brđani neprijateljski osmatrači otkrili
su 27. juna u 18,30 časova kretanje 4, bataljona 5. kozaračke preko G. i
D. Detlaka, »u smjeru Zobišta«, kao i pokrete dijelova 14. brigade prema
selu Miškovcima. Neprijatelj je u prvi mah stekao utisak da ove snage
idu prema r. Savi, da bi tamo sačekali i prihvatili 12. slavonsku brigadu,
koja se iz Slavonije, po njihovoj procjeni, ponovo prebacuje u srednju
Bosnu. Na ove jedinice neprijatelj je otvorio artiljerijsku vatru. Istovre-
meno, bio je to znak da u napadu na Derventu neće biti iznenađenja na
koje se računalo.
Bataljoni 14. brigade kretali su se sporo cestom Prnjavor — Der-
venta, jer se nije znalo gdje su neprijateljski položaji, bunkeri, rovovi i
kuda se noću kreću neprijateljske patrole. Kako su se primicali Derventi,1
iz kolone su se izdvojili prvo 4. i privremeni bataljon, jer su morali da
zaobilaze Derventu sa sjevera, a zatim 2. i 3. bataljon, koji su išli na Ku-
ljenovce i Bijelo Brdo. Prvi bataljon i štab 14. brigade išli su cestom pre-
ma gvozdenom mostu na r. Ukrini. Ispred njih, pred Derventom, našao se
4. bataljon 5. kozaračke brigade.
216 AVII, NDH, kut. 60, br. reg. 6/1—18 /skica/.

217 Isto.
* * *
Borba za Derventu otpočela je prvo na pravcu napada 2. bataljona

5. kozaračke. U 22,30 časova 2. satnija 1. bojne 4. lovačkog puka izvije-
stila je pretpostavljenu komandu da je napadnuta sa svih strana. Poslije
15 minuta borbe satnija je napustila položaje, a zgrada u kojoj je bila smje-
štena komanda satnije bila je u plamenu.218
Kako je desetak minuta ranije (u 22,20) otkriveno prisustvo parti-
zanskih snaga u rejonu Bijelo Brdo (3. bataljon 14. brigade — primjedba
autora), a u 22,40 časova napadnuta ustaška milicija u Derventskom lugu,
štab 4. lovačkog puka zaključio je da jake partizanske jedinice idu na
Derventu. Obavještavajući o tome pretpostavljenu komandu, on, između
ostalog kaže:
» . . . izdan nalog da 5. sat 2/4 lp sa tg. 300 odmah krene za

Derventu, a ostali dijelovi 2/4 lp da se prikupljaju na Poči-
valjki.« 219
Iz neprijateljskih izvještaja se vidi da su u međuvremenu pokre-

nuti 2. bojna 4. lovačkog puka i glavnina 1. bojne 6. posadnog zdruga, jer
su oko 24,00 časa 27. juna bili na Počivaljki. U međuvremenu, i 2. bate-
rija 16. artiljerijskog diviziona sa položaja oko Čardaka i poljskim topo-
vima iz 13. čete sa Vrdoljaka otvarali su stalno vatru po terenima kojima
su nastupile 5. i 14. brigada.
Stab 4. lovačkog puka u 23,30 časova prešao je u zgradu gimnazije,
koja je pripremljena za komandno mjesto i već bila zaposjednuta od
15 satnije. Uz pomoć njemačkog izobrazitelja, gimnazija je pretvorena u
uporište.220 Uporedo sa organizovanjem gimnazije kao otporne tačke, ob-
razovano je i drugo uporište u rejonu željezničke stanice Derventa i ka-
sarne. Ovo drugo uporište potpomagao je vatrom »oklopni vlak na samoj
postaji«, kako kaže neprijatelj.221 U sastavu ovog uporišta bila je i kasarna
»vojarna«.
Odmah pošto se premjestio na novo komandno mjesto (u 23.35 časo-
va) štab 4. lovačkog puka naredio je 1. bojni, koja se branila zapadno od
Dervente, da sa »svim dijelovima iz Vrdoljaka i vodom sa Vrhova« krene
u Derventu.
Kada su se 4. bataljon 5. kozaračke i 1. bataljon 14. srednjobosanske
brigade u pokretu neplanirano našli zajedno pred gvozdenim mostom na
r. Ukrini, bataljon 5. brigade krenuo je prvi preko mosta. Jedan dio je
bio prešao, a u drugom dijelu nastao je neki zastoj. Komesar 1. bataljona
14. brigade sjeća se da su on i komandant bataljona Lalović krenuli da
vide o čemu se radi. Za njima je krenuo i bataljon i upao u kolonu 4. ba-
taljona 5. brigade. Tako su ušli u grad. Četa 5. kozaračke koja je bila na
čelu krenula je prema željezničkoj stanici i odmah započela borbu. Za
218 Zb. NOR, T-IV/27, dok. broj 151.

219 Zb. NOR, T-IV/26, dok. br. 153.
220 Isto.
221 Isto.
IRQ
njom je u borbu oko stanice stupio i 1. bataljon 14. brigade. Glavnina
4. bataljona 5. brigade krenula je prema centru grada i gimnaziji.
Iz neprijateljskih izvještaja vidi se da su odmah po dolasku štaba
4 lovačke pukovnije u gimnaziju nastale »ulične borbe u Derventi, kao
i napad odmetnika na gimnaziju«, a da je oklopni vlak krstario po »že-
ljezničkoj postaji«,222 iz čega bi se moglo zaključiti da u to vrijeme (23,35)
još nije uslijedio glavni napad na željezničku stanicu.
Privremeni bataljon 14. brigade, koji je nastupao cestom od Broda,
primicao se u to vrijeme neprijateljskim položajima oko Čardaka, gdje je
bila neprijateljska artiljerija. Iz podatka da je sa 2. baterijom na Čarda-
ku prekinuta telefonska veza u 00,30 časova 28. juna vidi se da je pri-
vremeni bataljon tada zauzeo ove artiljerijske vatrene položaje i zaplije-
nio na njima neprijateljska artiljerijska oruđa. Posada je, navodno, uspje-
la da iz 4 haubice, koliko je imala, izvadi zatvarače i odnese. Dio posade
bio je zarobljen, što potvrđuju izjave preživjelih učesnika u ovom na-
padu.
Prvi bataljon 14. brigade i četa 4. bataljona 5. kozaračke napadali su
u to vrijeme svom silinom neprijatelja oko željezničke stanice. Stanična
zgrada je zapaljena, kao i neki željeznički magacini. Pritisak ovih snaga
bio je takav da je branioca u tom dijelu doveo, oko 1,00 čas 28. juna u
krizu :
»Na željezničkoj postaji nastao je metež i povlačenje do-
mobrana u vojarnu«, konstatuje o tome neprijatelj. 2 2 3
Štab 4. lovačke pukovnije, na osnovu takvog stanja oko željezničke sta-

nice i kasarne, izdao je naređenje zapovjedniku 14. protuoklopne satnije
(nije ustanovljeno gdje se u tom momentu nalazila — primjedba autora)
da se sa svoja 3 topa evakuiše u pravcu Broda. I njih je zaplijenio pri-
vremeni bataljon 14. brigade,224 ali kao i ona 4 prva onesposobljene, jer
je iz njih neprijatelj izvadio zatvarače.
Tako je već u 1,00 čas 28. juna neprijatelj u Derventi ostao bez svih
svojih artiljerijskih oruđa: jer je jedan protutenkovski top do tada zapli-
jenila 5. brigada, prilikom prelaska željezničkog mosta, a 2 brdska topa
prilikom razbijanja neprijatelja, koji je iz Vrdoljaka i Vrhova kretao u
Derventu. Bio je to veliki uspjeh 5. i 14. brigade u samom početku djej-
stva.
Četa 4. bataljona 5. brigade bila je povučena od željezničke stanice
ka gimnaziji. Svi pokušaji 1. bataljona 14. brigade da se neprijatelj oko
željezničke stanice savlada nijesu uspijevali. Kako su borci 5. brigade
zapalili željezničku stanicu, a 2. četa 1. bataljona 14. brigade zgradu po-
šte, prostor je bio osvijetljen, pa je i to otežavalo borbu oko zauzimanja
ove otporne tačke. Privučen je i brigadni top »pito 37 mm«, a sa f njim je na
željezničku stanicu došao i komandant brigade. Štab 1. bataljo-na bio je u
to vrijeme neposredno uz željezničku stanicu. Svi su mislili da neprija-
telj daje otpor iz okolnih magacina, pa su oni tučeni protutenkovskim
topom, ali je on bio male razorne snage.
222 Isto kao 221
223 Zb. NOR, T-IV/27. dok. br. 151.
U gradu su gorjele željeznička stanica, zgrada opštine, zgrada Zem-
pro, zgrada oružničke postaje, pošta i neka skladišta. U toj situaciji niko
od boraca i rukovodilaca 14. brigade nije otkrio da se na željezničkoj sta-
nici nalazi njemački oklopni voz. O oklopnom vozu nije bilo govora ni na
dva sastanka između komandanta i zamjenika komandanta 5. kozaračke
i komandanta 14. brigade. Prvi je održan između dva i tri časa izjutra
28. juna, na ulici koja od željeznog mosta vodi ka gimnaziji, a drugi
sat-dva kasnije. Na prvom je dogovoreno da se napad nastavi još većom
žestinom, kako bi se preostale otporne tačke likvidirale, a uz to da 14. bri-
gada spriječi svaki mogući prodor neprijateljskih snaga iz Broda, koje su
se očekivale. Na drugom sastanku (već je svitalo — primjedba autora)
govoreno je o pregrupaciji snaga u 5. kozaračkoj, koje »su već bile nago-
milane oko gimnazije i radi toga trpjele velike gubitke.
Najveća briga i jednog i drugog štaba brigade bila je 18. hrvatska
(istočnobosanska) brigada, koja se nije pojavljivala, jer su time snage
5. i 14. brigade koje su napadale grad bile neobezbijedene sa istoka i
juga.
I neprijatelj je bio na velikoj muci. Snage koje je imao u gradu
prije napada i dijelovi koje je uspio da dovede prije ili u toku napada:
njemački oklopni voz sa pravca Doboja, 5. satniju 2. bojne sa k. 300 i iz-
vjesne dijelove 1. bojne 4. lovačkog puka, jakim napadima 14. i 5. brigade,
dovedeni su bili u težak položaj, pa je štab 4. lovačkog puka stalno vapio
da mu se pošalje pomoć. U 1,55 časova 28. juna zapovjedništvo drugog
zbornog područja izvijestilo je o ovom napadu i ministarstvo oružanih
snaga NDH (MINORS) da se u gradu vode teške borbe i da Drugo zborno
područje nema dovoljno snaga da interveniše.225 U 2,00 časa iz Broda pre-
ma Derventi upućene su dvije satnije 2. bojne, tzv. brzog ustaškog zdru-
ga. U 2,20 časova tražena je i pomoć od komande 13. SS divizije iz Tuzle,
ali je Gemuend Hauptsturmfuehrer odgovorio da pomoć ne može dati, jer
ne raspolaže nikakvim slobodnim snagama. Jedino je zapovjednik četnog
vježbališta u Vinskoj, Klajn, obećao da će poslati jednu ojačanu satniju.
Ona je upućena prema Derventi u 4,00 časa. Uzbuna je dignuta na sve
strane, pa je tako u 5,00 časova iz Broda isplovila i jedna topovnjača uz-
vodno prema Dubočcu, da spriječi eventualno prebacivanje partizanskih
snaga iz Slavonije prema Derventi.
Borci 1. bataljona 14. brigade, predvođeni Momirom Lalovićem i
Pepij em Tvrzom, komandantom i komesarom bataljona, i komandirima,
četa Lukom Jokanovićem, Huseinom Avdićem i Petrom Kneževićem ula-
gali su maksimum napora da se posada na željezničkoj stanici savlada.
Neki borci, među njima i Hamdija Duraković, privukli su se vagonima,
misleći da neprijatelj daje otpor iza njih, ali su odmah bili izranjavani.
Uhvaćen je neprijateljski vojnik koji je bio ispod jednog vagona. Ranje-
nici 1. bataljona, čiji se broj stalno povećavao, otpremani su prema s. Mi-
škovcima, gdje je bilo brigadno previjalište. Uz svakog ranjenika morali
su da idu jedan ili dva borca, pa se bataljon zbog toga smanjivao.
Peta brigada izdvojila je svoj Drugi bataljon (bez čete) i uputila ga
na položaj Kamen — Vrhovi — Ljupljanica, više zbog četnika koji su se
225 Zb. NOR, T-IV/27, dok. br. 162.

otud oglašavali, nego zbog oružanih snaga NDH. Jedna četa toga bataljona
zadržana je u brigadnoj rezervi.
Prije četiri časa štab 5. brigade izvukao je iz borbe oko gimnazije i
svoj 4. bataljon i uputio ga u pravcu kasarne i Broda »za eventualnu inter-
venciju od tog pravca«, kako kaže štab 5. brigade.226
* * *
Već oko 4,15 časova 28. juna, pristizala je pomoć jedinicama nepri-
jatelja koje su se branile u gradu. Pomoć je prvo naišla na dijelove 5. ko-
zaračke, koji su bili oko groblja na južnoj ivici Dervente. Bile su to
2. bojna 4. lovačkog puka i glavnina 1. bojne 6. posadnog zdruga, kojima
je naređeno poslije ponoći da krenu sa Počivaljke u Derventu, radi raste-
rećenja derventske posade. Ove jedinice su bile pod komandom nadpo-
ručnika Vladimira Skrinjarića.
Iako su dijelovi 5. kozaračke po njima otvorili »žestoku vatru«, to
nije moglo da ih ustavi, jer su neprijateljske snage bile mnogo jače.
U situaciji kad se pred Derventom iz pravca juga pojavljuju skoro
dvije kompletne bojne NDH, 5. kozaračka brigada nije bila u stanju da
protiv njih angažuje ni jedan cio bataljon, jer je 4. bataljon upućen prema
dijelu fronta na kojem je bila 14. brigada, 2. bataljon (bez čete) upućen
je ranije prema položajima Vrhovi — Kamen — Ljupljanica, a njegova četa
koja je ostala u rezervi dobila je kasnije zadatak da krene »u pravcu
14. brigade da izvuče topove«. Od 1. bataljona 5. brigade jedna četa od
samog početka napada ostala je u rejonu s. Kukavica, a jedna je bila ra-
suta u patrole, sprovodeći mrtve i ranjene i zaplijenjene topove.
Preostali dijelovi 5. kozaračke i dio snaga privremenog bataljona
14. brigade, koji su još bili oko gimnazije, i pored toga što su učinili sve
da ovaj prodor zaustave, nisu uspjeli. Neprijatelj, koji je slomio otpor
dijelova 5. brigade od groblja, nastavio je da nastupa u tri pravca: prva
bojna 6. posadnog zdruga nastupala je cestom, dvije satnije 2. bojne na-
stupale su sa obje strane ceste, 6. satnija istočno od ceste, prema bolnici i
gimnaziji, čemu je težila i 7. satnija, koja je išla zapadno od ceste. Peta
satnija se ne pomin je, što znači da je postupila po ranijem naređenju i
pojačala uporište prije početka napada.
Neprijatelj priznaje da je »nadiranje bilo dosta teško, jer su parti-
zani držali u svojim rukama gotovo cijeli grad i mnoge istaknute ku-
će«, i da su, zahvaljujući »snažnoj vatri, naročito iz automatskog oružja i
obuhvatu«, ove snage uspjele da natjeraju partizanske snage na povla-
čenje. Ove neprijateljske snage su zato pred gimnaziju stigle skoro 2 časa
nakon sukoba kod groblja, tj. u 6,00 časova i deblokirale »zabarikadiran
štab 4. lovačkog puka sa 15. satnijom«.227
Marko Mihajlović se sjeća da je u zoru 28. juna jedna djevojčica,
Muslimanka, tražila partizanskog komandanta, jer ima da mu nešto kaže.
Doveli su je do njega, ona mu je kazala da se paze, jer će ih uskoro na-
pasti milicija i domobrani.
226 Zb. NOR, T-IV/26, dok. br. 114.

227 Zb. NOR, T-IV/26, dok. br. 153.
L72
Za domobranske jedinice koje su nastupale sa jugoistoka, koman-
dant Mihajlović je smatrao da su to borci 18. hrvatske (istočnobosanske
brigade). Kad su na pitanje domobrana »Ko je tamo?«, borci privremenog
bataljona odgovorili da su partizani, neprijatelj je odmah po njima otvo-
rio vatru. Videći da je posadi Dervente stigla pomoć i da ishod borbe po-
staje neizvjestan, Mihajlović je naredio komandiru 3. čete 3. bataljona,
Milanu Mlinariću, da ide i uništi zarobljene topove na Čardaku, jer se u
to vrijeme, kad su svježe neprijateljske snage prodirale u Derventu, a
željeznička stanica nije bila još zauzeta, topovi nisu mogli izvući.
Prema sjećanju Velimira Bijelića, tada delegata jednog od vodova
u Mlinarićevoj četi, on je od Mlinarića dobio zadatak da ode u pravcu Čar-
daka. Nije imao nikakvog eksploziva i ne sjeća se kako se to završilo, ali
se sjeća da je naređeno domobranima koji su se tu zatekli da se odatle
trkom udalje u pravcu Broda, što su oni odmah i učinili.
Vidjevši da se ovim nadmoćnijim snagama ne mogu oduprijeti, prvo
su iz grada odstupili dijelovi 5. brigade. Borcima privremenog bataljona
14. brigade, koji su u to vrijeme bili u istočnom dijelu grada, bilo je to teže
izvesti. Oni su se morali probijati kroz centar, a zatim izbiti na zapadnu
stranu. Među posljednjim povlačili su se komandant Mihajlović i koman-
diri Mlinarić i Sretko Drinić. Preživjeli borci se sjećaju da je Drinić pret-
hodno išao da provjeri šta je sa ranjenicima, a oni su, kako se sjeća Sa-
deta Kantardžić, tada referent saniteta u 3. bataljonu, bili smješteni na
izlazu iz Dervente prema Bosanskom Brodu i morali su se na brzinu eva-
kuisati. Sa Drinićem je tada bio i Viktor Jakubin Rus. Kada je vidio da
se mora povlačiti, zapalio je jedan kamion i svojim »šarcem« štitio po-
vlačenje drugima. U ovoj grupi bili su i Stojan Topić, delegat iz 3. čete,
i Suljo Hamzić. Oni se sjećaju da su se morali probijati kroz dvorišta iz-
među kuća, i to pod jakom vatrom protivnika. Vraćajući se sa zadatka,
vezanog za napuštenu neprijateljsku artiljeriju, posljednji se tada probio
Vele Bijelić. Prešao je preko pruge na mjestu gdje je već ležao mrtav
Đorđe Jančiković Janečko. Izvlačenje privremenog bataljona izvršeno je
u posljednji čas.
Prvi bataljon 14. brigade još je bio kod željezničke stanice i nije
računao na povlačenje i pored toga što je bio oslabljen zbog velikog broja
ranjenika. Tek kada se vidjelo da je 5. brigada u povlačenju i da se pri-
vremeni bataljon 14. brigade povlači, obustavljeni su dalji napadi ovog
bataljona. Počelo se sa povlačenjem koje je ometao neprijatelj, jer je pod
vatrom držao gvozdeni most na r. Ukrini. Stoga se moralo gaziti rijeku
pedesetak metara nizvodno. Povlačenje je ometao i oklopni voz, koji se
pomjerio sa željezničke stanice prema mostu. Prema sjećanju komesara
bataljona Tvrza, ovaj oklopni voz im je u povlačenju nanio dosta gubi-
taka i onemogućavao je izvlačenje ranjenika. Stoga nisu izvukli neke svo-
je ranjene drugove, među njima i teško ranjenog zamjenika komandira
čete Božu Jokanovića, koji je pao u ruke neprijatelju. Bio je to težak
udarac za sve borce i rukovodioce 1. bataljona i brigade. Činjenica da je
ostavljen zamjenik komandira čete, jedan među najhrabrijima, pritiskala
je svakog borca 1. bataljona, jer su svi bili uvjereni da se to nije moralo
desiti.
Usljed ovakve nagle promjene situacije, komandant 14. brigade ni-
je uspio o tome da preko kurira obavijesti štab 4. bataljona. Kada je pro-
cijenjeno da se prvi bataljon mora povlačiti, situacija istočno od njega
bila je takva da se više nisu mogli provući ni kuriri ni patrola, pa 4. ba-
taljonu nije mogla da se dostavi ni pismena ni usmena poruka. Koman-
dant brigade je zato, kada je i sam pregazio r. Ukrinu iz rejona poljo-
privredne stanice na putu Derventa — Dubočac, odmah naredio da se
4. bataljonu da ugovoreni znak za povlačenje (raketnim pištoljem). Zna-
jući u kakvu opasnost bataljon može da upadne ako ne ugleda ugovoreni
znak, signal je nakon desetak minuta ponovljen.
Za vrijeme borbe 1. i privremenog bataljona u Derventi, 2. i 3. ba-
taljon, kojima je rukovodio ostali dio štaba brigade, vodili su, naročito
Treći, žestoke borbe sa ustaškom milicijom. Tako 3. bataljon nije zauzeo
položaje milicije oko crkve u Bijelom Brdu, iako je miliciju dva-tri puta
izbacivao sa položaja. Kad je svanulo i kada se osjetila žestoka borba sa
svježim snagama NDH u Derventi, koje su pristigle sa juga, ustaška mili-
cija je otpočela sa protunapadima. Drugi i treći bataljon su bili u povla-
čenju. Milicija je izbijala na uzvišenja iznad puta Derventa — Dubočac.
Zaprijetila je ozbiljna opasnost ne samo da bude odsječen 4. bataljon,
nego i da se ostali bataljoni nađu između neprijateljskih snaga koje su
izbijale kroz grad prema željezničkoj stanici i r. Ukrini i ustaške milicije
koja je nadirala od pravca Kuljenovca, jer su ovi već izlazili na kosu Ba-
bino brdo k. 226 — Markovac tg. 297. Štab brigade je tada energično re-
agovao, vraćajući borce i rukovodioce 2. bataljona u protunapad.
Šaljući (preko štaba bataljona) jednu četu u protunapad na ustašku
miliciju, komandant brigade je poslao ustaškoj miliciji, preko komandira
čete poruku da će ukoliko ne prestanu napadati narediti da im brigada
spali sela. Međutim, više efekta je imao blagovremeni i snažno izvedeni
protunapad nego ova poruka.
* * #
Za ovo vrijeme 4. bataljon se još uvijek nalazio u zasjedi prema

Brodu. U bataljonu se još nije znalo šta se oko Dervente događa i da su u
Derventu već ušle svježe neprijateljske snage. Izgleda da ni neprijatelj ni-
je znao da se 4. bataljon još nalazi u zasjedi na putu Derventa — Brod, jer
su, oko 8,00 časova, četiri oficira i podoficira luksuznim automobilima kre-
nula iz Dervente prema Brodu. Na izlazu iz Dervente naišli su na 3. četu
4. bataljona. Komandir čete Rajko Bubić, obučen u domobransku odjeću
uzetu te noći sa zarobljenih neprijateljskih vojnika, zaustavio je automo-
bil. Neprijateljski oficiri i podoficiri, vidjevši da to nije njihov oficir, poče-
li su se hvatati za oružje, pa je Bubić morao da ih likvidira. Dok je sa ne-
prijateljskih vojnika skidao oružje, sjeća se Bubić, mislio je da ti oficiri i
podoficiri bježe iz Dervente i da su tamo partizani. To je mislio i ko-
mandant 4. bataljona Veljko Šipka, kada je o ovom događaju obavije-
šten. Svi u štabu 4. bataljona osjetili su da je borba u Derventi prestala.
Pošto nikakve poruke od štaba brigade nije bilo, mislili su da je Derven-
ta zauzeta i da bataljon treba da bude spreman da odbije neprijateljsku
intervenciju od Broda, koju je očekivao svakog časa, s obzirom da su se
već u zoru primjećivali neki sumnjivi pokreti duž pruge i ceste Brod —
Derventa.
Na drugoj strani, napad na automobil i pucnjava koja se tom prili-
kom čula naveli isu neprijatelja da sa oklopnim vozom krene u tom prav-
cu. Voz se kretao dosta oprezno i sporo. Štab 4. bataljona čiji osmatrači,
među kojima je bio i Zaharije Slatinac iz s. Štrpci, nisu primijetili ugo-
voreni signal za povlačenje, smatrao je da iz Dervente k njima vozom
dolaze partizanske snage. U pravcu voza upućena je samo jedna manja
patrola da ustanovi iz koje je brigade partizanska jedinica koja dolazi.
Tek kada su njemački vojnici iz oklopnog voza po patroli i borcima koji
su izašli da vide voz otvorili mitraljesku i puščanu vatru vidjelo se da se
radi o neprijatelju. Pucajući stalno iz pušaka i puškomitraljeza, voz je
krenuo prema porušenom mostu na pruzi. Borci 4. bataljona 14. brigade
razdvojeni su dolaskom oklopnog voza na dva dijela: na veći dio, koji je
bio razmješten zapadno od pruge, i manji, koji se nalazio istočno od
pruge.
Visoka pšenica i šumarci između pruge i r. Ukrine omogućili su bor-
cima koji su bili zapadno od pruge da se sa štabom bataljona povuku pre-
ko r. Ukrine uz minimalne gubitke (nekoliko ranjenih drugova). Među ra-
njenima bio je i obavještajni oficir bataljona Milenko Stojana Radomiro-
vić iz Vijačana. On je odstupao u grupi koja se odvojila od glavnine, a
koju je dočekala milicija iz Bijelog Brda i Radomirovića ranila. Glavnina
4. bataljona, uz podršku dijelova 3. bataljona, potisla je ustašku miliciju i
između 10 i 11 časova 28. juna izbila sjeverozapadno od Dervente u sa-
stav brigade. Bila je to slaba utjeha kada se doznalo da je veliki dio bata-
ljona ostao odsječen i da štab 4. bataljona ne zna šta se sa njima zbiva.
Pored štaba 4. bataljona, uznemirio se i štab 14. brigade, jer se to
desilo prvi put od kada brigada postoji, a ništa se nije moglo uraditi što
bi odsječenim dijelovima moglo pomoći. U toku diskusije o ovom proble-
mu konst.atovalo se da je ovakvoj situaciji mnogo doprinijela milicija iz
Bijelog Brda i Kuljenovaca. Pomenuta je i prijetnja koju je komandant
brigade uputio miliciji, da će im zapaliti sela ako ne prestanu sa napa-
dima. pa je zbog toga došlo i do oštrijih riječi između komandanta i po-
moćnika komesara.
* * *
Za to vrijeme odsječeni dio boraca 4. bataljona nalazio se u vrlo

teškoj situaciji. Pošto im je oklopni voz onemogućio povlačenje sa glavni-
nom bataliona, oni su odstupali prema jugoistoku, pošumljenim terenima
sela Zivinica. Bili su to dijelovi 2. i 3. čete 4. bataljona. Od komandnog
kadra među njima su bili: zamjenik komandanta Nedo Stanić, komandir
3. čete Rajko Bubić, politički komesar čete Kušmić Mustafa Dule. te Pro-
kop Đekić, pomoćnik komesara 3. čete, i Marko Petrušić, pomoćnik poli-
tičkog komesara 1. čete.
Preživjeli borci iz ovog dijela 4. bataljona, Savo Ilinčić i Marko Pe-
trović, u jednom pismu Zahariju Slatincu ispričali su kako se sve to
događalo. Nedo Stanić i Rajko Bubić su, čim se vidjelo da je veza sa osta-
lim dijelovima prekinuta, usiljenim maršem poveli borce zaobilaznim pu-
tevima istočno od Dervente i 28. juna, između 10 i 12 časova, izbili su na
željezničku prugu oko stanice Kamen ili Vrhovi. Prugu su prelazili u ko-
loni po jedan, što je po njihovom mišljenju bilo pogrešno, jer je naišao
oklopni voz i po koloni otvorio vatru. Poginuo je vodnik Mitar Dobrije-
vić a oklopni voz je razdvojio kolonu. Grupa sa Stanićem i Bubićem uspje-
la je da pređe prugu, dok je dio sa Markom Petrušićem i Prokopom Đeki-
ćem morao da se vrati. U toj grupi ostalo je 10—12 boraca. Ova grupa sa
Petrušićem i Đekićem, sa kojom su ostali Ilinčić i Petrović, imala je namje-
ru da u jednoj šumici ostane do noći, a onda da ponovo pokuša da prijeđe
prugu i domogne se slobodne teritorije. Međutim, domaća ustaška milicija
opkolila je šumicu i došlo je do borbe. Grupa je pružala otpor, ali je savla-
dana. Jedan borac je tada poginuo, a zarobljeni su Marko Petrušić i Rade
Bogdanović, borac 1. čete 4. bataljona rodom iz sela Raškovaca, i neki
drugi borci čijih se imena Ilinčić i Petrović ne sjećaju.
Ilinčić, Petrović i još neki borci, među njima i Prokop Đekić, izbje-
gli su zarobljavanje, jer je pao mrak, pa su ustaše prekinule borbu. Ali, ni-
su znali jedni za druge, pa su se te noći iz šumice počeli pojedinačno probi-
jati preko pruge. Zajedno su pošli samo Ilinčić i Luka Komadina. Oni su
prešli prugu, ali su ih napali četnici i Komadinu zarobili. Kasnije se Ilin-
čiću u putu pridružio još jedan partizan iz 4. bataljona, pa su zajedno
stigli do 5. kozaračke, čiji su dijelovi bili u s. Kalenderovcima. Po njiho-
vi m kazivanju, ustaška milicija je zarobljene partizane predala četnicima,
koji su ih strijeljali.
Nakon 8—9 dana u brigadu se vratio Ilija Batajlija, borac 4. bata-
ljona, bivši domobran. Iz ove grupe najkasnije je stigao pomoćnik kome-
sara 3. čete Prokop Đekić Ruski, iz sela Mraviće. Bilo je to 15 ili 16 dan
od napada na Derventu. Đekića su već smatrali zauvijek nestalim, pa je
njegov dolazak obradovao cijelu 14. brigadu. Na koji se način on probijao
teritorijom pod kontrolom neprijatelja niko nije ni zapisao, na zapamtio.
Brigada je u borbi oko Dervente, prema izvještaju štaba 14. brigade
pisanom u vrijeme kada svi podaci nisu bili sređeni, imala 10 mrtvih,
20 ranjenih i 20 nestalih,228 od kojih je većina poginula ili zarobljena. Po-
ginuli su: Luka Jokanović, komandir čete, Božo Jokanović, zamjenik ko-
mandira čete, oba iz s.Korićani , Đorđe Jančiković iz Velikog Gaja kod
Vršca; Zdravko Bojić iz s. Prosjeka, Prnjavor; Ostoja M. Milanović, Novo
Selo, Prnjavor; Nedeljko D. Mlađenović iz Otpočivaljke, Prnjavor; Novak
V. Bucarević iz Vijačana, Prnjavor i Petko I. Stanić iz s. Strpci, Prnjavor.
Među ranjenima bili su Jovica Trkulja, Ljubo Novković, Augustin
Nikić, Boško Trifunović, Milenko Radomirović i drugi. Prema sjećanju
nekih boraca u Derventi je ostao ranjen Branko Milić iz Prnjavora. Bio je
ranjen kroz obje noge i zarobljen. Liječen je, a zatim upućen u neki logor,
odakle se poslije završetka rata vratio. Od dvadeset boraca za koje se u
brigadi mislilo da su nestali, jedan se krio tri dana u kućama kraj r. Ukri-
ne, a kada je trećeg dana pokušao da izađe iz Dervente — ubijen je.
Zaharije Slatinac kaže da je ovaj borac prethodno bio zakopan tamo
gdje je ubijen, iza karaule, a poslije rata prenijet je u zajedničku grobni-
cu. Prema domobranskim dokumentima šest boraca je zarobljeno u toku
povlačenja iz Dervente — četiri druga i dvije drugarice.229 Pošto su Ba-

229 Zb. NOR, T-IV/26, dok. br. 153.
tajlija i Đekić došli u brigadu poslije pisanja izvještaja o napadu na Der-
ventu, ne zna se šta se desilo sa šest boraca.
Treća zarobljena drugarica bila je Sena Begovska, Makedonka, čiji
su roditelji poslije (aprilskog) rata zatečeni u Banjaluci, gdje su i ostali.
Za vrijeme okupacije Sena je iz Banjaluke prvo došla u Banjalučki parti-
zanski odred, pa sa 1. bataljonom u 14. brigadu. U borbi za Derventu bila
jc bolničarka u 3. četi 4. bataljona. Sjeća se da joj je referent saniteta bila
Desa Batinica. U zoru je zadrijemala. Probudili su je neprijateljski puc-
nji iz njemačkog oklopnog voza. Kućica u kojoj se zatekla bila je blizu
pruge, pa ona nije mogla da bježi. Domaćica joj je dala da obuče narodnu
nošnju tog kraja i tako se prikrije. Međutim, došao je sin te žene, koji je
bio zaposlen u gradu, i rekao je da će Senu odati Nijemcima, jer neće da
oni stradaju zbog jedne partizanke. Dao je znak Nijemcima da kod njega
u kući ima neko od napadača na Derventu. Nijemci je nisu ništa pitali,
jer su, čim su joj skinuli maramu, po ošišanoj glavi vidjeli da je parti-
zanka. Odveli su je u oklopni voz, a zatim u Derventu. Iz Dervente je,
nakon nekoliko dana, upućena u neki logor u blizini Slavonskog Broda,
a odatle, poslije mjesec dana, na Banjicu u Beogradu. Sa Banjice je posla-
ta u njemačko selo Rozental, blizu grada Denemark, gdje je sa Jozefi-
nom Lehecki borcem 1. proleterske, rodom iz okoline Prnjavora, boravila
do prodora Crvene armije u Njemačku, kada je oslobođena.230
Dvije drugarice koje su zarobili domobrani, otpremljene su u Do-
boj. Tamo ih je k sebi pozvao jedan viši domobranski oficir, koji se raspi-
tivao odakle su i kako su dospjele u partizanske redove. One su mu rekle
da su mobilisane i da bi najviše voljele da idu svojim kućama. On je
naredio da se za njih nabave suknje i bluze i dao im je propusnice,
pa su one preko Dervente krenule za Prnjavor. Usput su naišle na svoj
4. bataljon, koji se poslije oslobođenja Teslića našao oko Tromeđe i Jado-
vice. Jedna od njih je bila Milka Mikić a druga Ljubica Radinković.
Za vrijeme borbe u Derventi i oko nje domobranske jedinice NDH
imale su 24 poginula i 9 ranjenih vojnika i starješina. U borbi su nestala
4 podoficira i 40 domobrana. Izgubili su 2 brdska topa, 1 protutenkovski
top, 5 teških bacača, 3 teška mitraljeza, 14 puškomitraljeza, 118 pušaka,
11 pištolja, 20 konja i jedno putničko vozilo. Utrošili su 117.580 puščanih
metaka, 305 artiljerijskih granata i 360 minobacačkih mina.
Bataljoni 5. i 14. brigade zapalili su tada željezničku stanicu, ma-
gatine na željezničkoj stanici, poštu, električnu centralu, žandarmerijsku
stanicu, gradsku opštinu, njemačko skladište za hranu i Alajbegovićev
magazin.231 Nije uništena vojnička kasarna, iako je neko vrijeme bila na-
puštena. Ustašku vlast su ovi događaji ne samo ozlojedili već i zabrinuli.
Neki dijelovi 1. bojne 4. lovačkog puka, koje su razbili borci 5. ko-
zaračke brigade, vratili su se u grad oko 13 časova 28. juna, a pripadnici
16. artiljerijskog diviziona, čije su topove bili oteli borci privremenog
bataljona 14. brigade, vratili su se svojim napuštenim oruđima toga dana
tek oko 14,30 časova. To je bio razlog što iz ovih oruđa nisu tučeni borci
14. i 5. brigade u povlačenju.
230 Pismo Sene Begovske, Zahariju Slatincu od 9. maja 1968. godine.

231 Zb. NOR, T-IV/26, dok. br. 153 i AVII, CA, kut. 214, br. reg. 5/5.

Na sastanku štabova 5, 14. i 18. hrvatske brigade, koji je održan
29. juna sa štabom 11. divizije, za neuspjeh je prvo optužena 14. brigada.
Stabu 14. brigade zamjereno je da je njegovom krivicom oklopni voz
došao te noći u Derventu, što je omelo čitav plan. U štabu divizije vla-
dalo je uvjerenje da je oklopni voz došao iz Broda. Međutim, štab 14. bri-
gade, koji je prije ovog održao sastanak sa štabovima svojih bataljona,'
nije mogao prihvatiti optužbe, jer je komandant 4. bataljona u svom refe-
risanju bio kategoričan da niko iz tog pravca nije prošao u Derventu dok
je on bio na položaju prema Brodu. Naprotiv, bio je napadnut iz oklopnog
voza koji je došao iz Dervente. U štabu brigade su mu vjerovali, iako
niko nije znao otkud se oklopni voz te noći našao u gradu. Stab 5. brigade
se nije o tome izjašnjavao, pa je ispalo da sumnjaju da je oklopni voz
došao sa sjevera, iz Broda. Tek kada je došlo na red izlaganje štaba
18. hrvatske brigade, vidjelo se da je oklopni voz mogao doći samo iz prav-
ca Doboj a. Osamnaesta hrvatska brigada pored toga što nije učestvovala
u napadu na Derventu, propustila je da poruši prugu Doboj — Derventa.
Njenom neaktivnošću omogućeno je neprijatelju da izjutra 28. juna uputi
sa Počivaljke pomoć u pravcu Dervente. To je i dovelo u tešku sitaciju
bataljone 5. i 14. brigade. Posebno 4. bataljon 14. brigade, koji je zbog
toga imao velike gubitke.
Napad na Derventu popraćen je različitim reakcijama i komenta-
rima u taboru oružanih snaga NDH i kod četnika.
Iz reagovanja četnika vidjelo se da su oni bili krajnje zainteresovani
da Nijemci i ustaše zadrže Derventu. Stab Motajičke četničke brigade,
poslije završene akcije na Derventu, poslao je tamo svoje ljude da na licu
mjesta utvrde i provjere šta se u toku napada događalo i kakvi su krajnji
rezultati. Izvještavajući o tome svoj štab korpusa, štab Motajičke četničke
brigade navodi: da su u napadu učestvovale dvije komunističke brigade,
5. kozaračka i 14. srednjobosanska; da su ove brigade upale u Derventu,
a da je »18. komunistička brigada sabotirala«, jer nije digla prugu između
Doboja i Dervente, pa je u Derventu došao iz Doboja oklopni voz. Gubitke
jedinica NDH prikazivali su umanjeno, a gubitke partizanskih jedinica
uvećavali. »Kad su panceri — izvještava štab Motajičke četničke brigade
— došli u Derventu komunisti su bježali da sami nisu znali kuda bježe.
Komunisti su, nastavlja se u izvještaju, izgubili u ovoj borbi jedan čitav
bataljon«.232 Iz izvještaja izbija tendencioznost i zluradost. Ispada kao da
su partizanske jedinice napale neko četničko uporište, a ne okupatorsko-
-ustaško iz koga su ustaše prvih dana okupacije, a posebno od avgusta
1941. godine, napravili mnoštvo velikih zločina i okolna sela ostavili bez
muških glava.
Dok su četnici srbovali, zaboravljali su ili nisu htjeli da znaju da su
ustaške vlasti na terenu oko Dervente samo u toku prvih mjeseci 1942.
godine pokrstili oko 3.100 žena, djece i staraca. Do konca oktobra iste
godine taj broj se popeo na 5.116 osoba. Stab ove četničke brigade nije
ništa preduzeo ni kada je ražalovani ustaški logornik Madunić oko Derven-
te uhvatio brata Raj ka Maleševića, nekadašnjeg komandanta četničkog
bataljona, odveo ga u selo Begluke i tamo ga likvidirao zbog novca koji je
imao. Međutim, u okupatorsko-četničkoj saradnji bili su revnosni:
»Prikupio sam podatke da su komunisti bili zauzeli grad

Derventu i da su izvršili pljačku na nevinim narodom. ..
ja sam više puta tražio vezu sa Hrvatima ali ni jednog od-
govora nije b i l o . . . ja se obraćam do Vas, pa ako je Vaša
želja da držite vezu sa ovom brigadom, Vi nama odgovo-
rite na ovaj naš dopis. Mi smo upućeni od naše više koman-
de da uhvatimo vezu sa vama da bi se snabdjeli sa muni-
cijom« — piše komandant Motajičke četničke brigade koman-
di Njemačke (ili kozačke) komande u Derventi. 233
232 AVII, CA, kut. 214, br. reg. 5/5.

233 AVII, CA, kut. 214, br. reg. 51/3.
Iz pisma jednog neidentifikovanog simpatizera NOP-a iz Dervente
vidi se da je ulazak partizana u grad »ispao izvrsno . . . i da su zato ustaše
kivne.« Zali što su partizani upropastili električnu centralu, što nije uzet
materijal iz »Tiskare Laja« i 500 pari novih odijela iz seljačke zadruge,
što je »pošteđen« ustaški stan i pod njim vojnički magazin. To isto kaže i
za dosta drugih privatnih radnji koje su, kako on piše, »ponikle pljačkom«.
Čudio se kako su partizani mogli da u gradu (na Čardaku — primjedba
autora) ostave 4 zarobljena topa i zašto je povlačenje iz grada podbacilo,
zbog čega je nekoliko boraca ostalo, a zatim zarobljeno i ubijeno.
Napad na Derventu i sve ono što je njime postignuto, uprkos neuče-
stvovanju u napadu 18. hrvatske brigade, razbio je sve dotadašnje mitove
o Derventi kao »ustaškoj kuli, nepristupačnoj za partizane«. Od tada niko
od zločinaca nije u njoj mogao biti siguran. Niko se na nju više sa sigur-
nošću nije mogao osloniti. A to se ovom akcijom i htjelo postići.
To u svojim izvještajima konstatuje i neprijatelj :
». .. mislimo da je svakome jasno da su partizanske snage

na ovome području tako jake da u svako doba mogu napa-
sti Derventu, Doboj ili Teslić . . . , «
rezimira svoja razmišljanja zapovjednik 1. lovačkog zdruga general Niko-

lić,234 a zapovjednik 2. zbornog područja, general Pacak, procjenjuje da
na prostoru prema pruzi Doboj — Derventa ima oko 7.000 partizana i da
oni imaju namjeru da napadnu sve posade koje se nalaze na tom pro-
storu uključujući i Maglaj.235 Procjene i jednog i drugog bile su realne.
* * *
Izvršavanjem složenog zadatka, kakav je bio upad u Derventu, i

odlučnim i uspješnim izvlačenjem iz kritične situacije u koju je, najma-
nje svojom krivicom bila zapala, 14. brigada je, i pored navedenih gubi-
taka, demonstrirala sposobnost i čvrstinu koju će ubuduće i neprijatelj
respektovati.
I pored svega što se desilo i psihološke napregnutosti koja je sve
pritiskala, iz brigade niko nije dezertirao, čak ni novajlije. Od 208 novih
boraca, koliko ih je u brigadu stupilo u junu 1944, nije poslije derventske
akcije registrovan ni jedan dezerter.236 Svi odsječeni borci, među kojima
je bilo i doskorašnjih domobrana, čim bi uspjeli da pređu prugu i do-
čepaju se slobodne teritorije tražili su svoju brigadu, gdje su radosno do-
čekivani. Umjesto osipanja, teškoće su zbijale redove brigade. One su
povećavale mržnju prema njemačkom Vermahtu, oružanim snagama NDH,
četnicima, ustašama, ustaškoj miliciji i zalenom kadru. Bio je to nesum-
njivi dokaz novog kvaliteta kod boraca i rukovodilaca brigade, nastalog
kao posljedica dužeg zajedničkog života, sastavljenog iz stalnih borbi i da-
noćnih pokreta i marševa, koji su se često odvijali pod vrlo teškim
234 Zb. NOR, T-IV/27, dok. br. 151.

235 Zb. NOR, T-IV/27, dok. br. 162.
Borci brigade na proslavi u Kulašima 1953.
uslovima: tamne noći, jake kiše ili sniježne vijavice, uz savlađivanje na-
bujalih rijeka i potoka. To ih je, sa jedne strane, čeličilo i vezivalo jedne
za druge, a sa druge strane, izazivalo je ponos i saznanje da su superi-
orniji od mnogih vršnjaka, koji su se još privijali uz topla ognjišta, čeka-
jući da im drugi izvojuju slobodu. Da su iako nedovoljno nahranjeni, a
često i danima gladni, duhovno jači i odlučniji od pripadnika svih pro-
tivničkih strana, jer bili su izdržljiviji i sposobniji da podnesu teškoće.
Čim bi teškoće prestale, partizanski borci su ih brzo zaboravljali i
počinjali su pjesme, igrali kola, zametali šale protkane partizanskim hu-
morom. U sjećanju boraca 14. brigade ostala je pjesma borca 2. bataljona
Muharema Hedemovića Cine iz Prnjavora, koju je sročio kada mu je ko-
mandant njegovog bataljona, vidjevši da se slabo kreće, dao svog konja
da jaše, a sam je nastavio da ide pješice:
»Mili bože zar ne vidiš greške,

Cino jaše, Pendo ide pješke-».
Borce u brigadi vezivalo je i to što niko nikoga nije gledao po tome

ko je, odakle je — a bilo ih je iz Banije, Slavonije, istočne Bosne, Kordu-
na, Crne Gore, Like, Kozare, Grmeča i Srbije — i koje je vjere, nacije ili
narodnosti, već po tome kakav je ko čovjek i borac i koliko je spreman
da podnese za slobodu svoje zemlje.
Ovakvom jedinstvu, monolitnosti i novom kvalitetu brigade dopri-
nio je i svakodnevni partijsko-politički rad, koji nije ni lak, ni jednosta-
van. Novopridošlim borcima trebalo je objasniti razliku između srpskog
naroda i četnika, hrvatskog naroda i ustaša; da su to dva različita svijeta,
da se za nedjela koja su počinili i čine ustaše i četnici ne mogu i ne smiju
kriviti svi Hrvati i svi Srbi. To je bilo osnovno pitanje koje je trebalo
razjasniti do kraja, naročito zbog toga što su mnogim borcima od četnika
ili ustaša stradali roditelji ili neko od rodbine, što je kod njih izazivalo
želje za osvetom.
Trebalo je svim borcima objasniti ciljeve narodnooslobodilačke bor-
be i njene perspektive, odnos prema saveznicima, opasnosti od neprijatelj-
ske propagande, odnos prema narodu i njegovoj imovini, međusobne od-
nose između boraca, kakvi odnosi treba da budu u brigadi, ko rukovodi
narodnooslobodilačkom borbom itd.
Sav taj veoma važni posao obavljali su politički komesari, zamje-
nici političkih komesara brigade, bataljona i četa i delegati vodova. Oni
su bili najodgovorniji za vaspitni rad sa borcima i na izvjestan način bili
su korektori njihovog ponašanja, kad bi se to pokazalo nužnim i korisnim.
Oni su se brinuli o pravilnom odnosu prema narodu, drugarstvu u jedini-
cama, svjesnom izvršavanju zadataka, disciplini, o pravilnoj i redovnoj
ishrani, smještaju, bolesnicima, ranjenicima i ambulantama, raspodjeli
ratnog plijena itd. Držali su veze sa narodnooslobodilačkim odborima i
društvenim organizacijama na terenu, u selima i oslobođenim gradovima
kroz koje su prolazili.
I u situaciji nastaloj poslije Dervente komandanti i komandiri, ko-
mesari i pomoćnici komesara, delegati, članovi K P J i Skoja imali su pune
ruke posla, jer ništa poslije onoga što se desilo nije smjelo ostati neraz-
182 A
jašnjeno. Istina je morala biti prisutna, jer je jedinstvo NOP-a na njoj
počivalo. Uporedo sa tim nastojali su da se nevolje koje su brigadu snašle
što prije zaborave.
Slično je postupao i štab brigade kao cjelina. Podnoseći redovan
izvještaj za juni, ne krije da moral kod boraca u 4. bataljonu nije na visini
i da će se tome posvetiti najveća pažnja, a da će se bataljon popuniti
ljudstvom i oružjem da bi se pretrpljeni gubici što manje osjetili. Stab
ističe da se osjeća »potreba za što češćim uvođenjem jedinica u borbu na
gradove radi postignuća borbene vještine i čvrstine brigade«.
* * *
Za vrijeme pokreta prema Derventi i u toku borbe za Derventu

5. poljski bataljon 14. brigade bo je na položajima oko s. Devetine — Boš-
kovići — Cardačani, prema Klašnicama i Banjaluci. Sa ovim bataljonom
ostao je načelnik štaba brigade Trinki.
Kad su četnici provjerili da je ovaj bataljon Poljaka ostao usamljen,
prikupili su jače četničke snage da ga razbiju i nanesu mu što veće gubit-
ke. Napad je izveden 27. juna. Borba se odvijala oko Miloševaca i Carda-
čana. Predvođeni odličnim kadrom Poljaci su protunapadima razbili čet-
nike i protjerali ih prema Klašnicama. U toj borbi imali su jednog pogi-
nulog i jednog lakše ranjenog.
Po završetku napada na Derventu 14. brigada je ponovo upućena
prema dolini r. Vrbasa. Bataljoni su 29. juna bili na liniji Miškovci —
Smrtići, gdje su se sređivali, a već 30. juna svi, sem 5. bataljona, na liniji
Dcvetine — Martinac — Srbac. Peti bataljon sa položaja prema Klašni-
cama povučen je prema Prnjavoru i postavljen na liniji s. Smrtići — Tro-
međa (na putu Derventa — Prnjavor).
Drugi bataljon brigade nalazio se 1. jula oko donjeg toka r. Vrba-
sa. Njegova 2. četa izbila je na rijeku. Dan je bio sunčan i topao, pa je
komandir čete Sretko Drinić odobrio da se borci okupaju i osvježe. I sam
je učinio isto. Po sjećanjima nekih boraca, naredio je da se sa druge,
lijevčanske obale dovuku čamci na kojima ,se četnici prebacuju u Lijevče.
polje, i nazad. Uz pomoć drugih boraca uništio ih je sjekirom, a zatim je
izašao na obalu i neoprezno se kretao. Ispustio je iz vida da po Lijevču
polju krstare žandari, njemačke kulturbundovske patrole i četnici. Sa li-
jevčanske strane žandarska ili četnička patrola, koja je u međuvremenu
izbila na lijevu obalu rijeke, ispalila je prema njemu nekoliko metaka i
smrtno ga pogodila.
Sretko je bio iz sela Palačkovaca. Godine 1942. priključio se prole-
terima. Učestvovao je u borbama na Neretvi i Sutjesci. Došao je u Prnja-
vorski partizanski odred u ljeto 1943. godine, kada su proleterske jedinice
sa Vrhovnim štabom bile u srednjoj Bosni. Tada je bio vodnik, pa je u
jesen iste godine, kada je prešao u brigadu, dobio položaj komandira čete.
Bio je hrabar i disciplinovan. Isticao se sa svojom četom u svim borbama,
pa i u borbi za Derventu. Bio je to četvrti izgubljeni rukovodilac ranga
komande čete u posljednjih 5 dana.
Za vrijeme ovog kratkog boravka oko Vrbasa izvršene su u 2. bata-
ljonu brigade i neke kadrovske promjene. Iz bataljona je na drugu dužnost
otišao Predrag Vidović Pendo, a na njegovo mjesto postavljen Marko Mi-
hajlović, dotadašnji zamjenik komandanta 2. bataljona. Istovremeno, za
zamjenika komandanta 2. bataljona postavljen je Milan Mlinarić, dota-
dašnji komandir 3. čete 3. bataljona. Sa položaja komandira 3. čete 2. ba-
taljona premješten je na drugu dužnost i Dragoljub Jevtić, rodom iz Otpo-
čivaljke, a za komandira te čete postavljen je Mirko Preradović dotadašnji
vodnik voda. Ova pomjeranja došla su kao posljedica jednog nesporazuma
oko izvršenja naređenja štaba brigade. Drugi bataljon je imao zadatak da
napadne žandarmerijsku stanicu Kukulje. Jedinica se prebacila noću pre-
ko r. Vrbasa, a 3. četa se privukla stanici na vrijeme i čekala naređenje
komandanta bataljona, koje nije stiglo.
Drugog dana 3. četa 2. bataljona, upućena je preko r. Vrbasa. Dobila
je zadatak da preko Lijevča polja i komunikacije Gradiška — Banjaluka
otprati na Kozaru neke ranjene borce, jer je trebalo da idu za Italiju, i da
u povratku štiti delegate koji su se vraćali sa 2. kongresa USAOJ-a. Pre-
ma sjećanju Mirka Sančanina, delegati su se zadržali u Bosanskoj krajini
duže zbog desanta na Drvar i drugih pokreta neprijatelja.
Šestog jula 1. i 4. bataljon bili su na položajima prema Derventi.
Drugi i 3. bataljon oko donjeg toka Vrbasa, a 5. poljski bataljon u rejonu
Devetina — Boškovići. Poljski bataljon su napali četnici tzv. leteće čet-
ničke brigade iz više pravaca, od sela Kokora, Crnog vrha, Kadinjana i
Klašnica. Napad četnika počeo je oko 2 časa izjutra. Borbe su trajale
5 časova i četnici su bili prisiljeni da odstupe.237 Bataljon je u toj borbi
imao 2 ranjena borca, među kojima je bio i jedan komandir čete. Tako
je novoformirani bataljon i po drugi put odnio zasluženu pobjedu nad
četnicima.
Istoga dana, jedna četa 2. bataljona postavila je zasjedu između Ko-
sjerova i Kukulja. Zasjeda je otkrivena, pa je oko 17,00 časova napad-
nuta od neprijatelja. Borba je trajala 2 časa, poslije čega se četa povukla
preko Vrbasa na desnu obalu. Imala je jednog ranjenog. Neprijatelj je,
zatim, dovukao u rejon s. Kukulja nekoliko artiljerijskih oruđa i odatle
tukao položaje 2. bataljona na desnoj obali Vrbasa.
Dok se 14. brigada zadržala na prostoru između Dervente i doline

Vrbasa, 5. kozaračka je djejstvovala na prostoru između Doboja — Tešnja
i Teslića. Noću 3/4. jula ona je sa tri bataljona napala neprijateljska upo-
rišta Ularice, Makljenovac i Jelah. U prva dva mjeseca razbila je miliciju
i zauzela Jelah, a slijedećih dana rušila je uskotračnu prugu Doboj —
Teslić i tako izolovala teslićki garnizon.
Štab 11. NOU divizije pratio je razvoj događaja oko Teslića i zaklju-
čio da je pogodan momenat da se ovaj garnizon napadne i Teslić oslobodi.
Narod i borci na jednoj od proslava brigade.
Sa 5. kozaračkom i 12. krajiškom
brigadom u borbi za oslobođenje
Teslića 9/lo. juli 1944.godine
Mjesto Teslić, na putu Doboj — Kotor-Varoš — Banjaluka bilo je
sjedište sreza i imalo je u srednjoj Bosni najveći procenat srpskog sta-
novništva. U Teslicu i bližim selima stanovništvo je bilo izmiješano, a u
gradu je živjelo i oko 400 stanovnika njemačke narodnosti.
Teslić je u to vrijeme bio bosanska kasaba, nešto razvijenija od
Prnjavora i Kotor-Varoša. Od njih se razlikovao uglavnom po tome što
je imao pogon za destilaciju drveta. S obzirom da su oko Teslića planine
Borje, Javorova, Čavka i Uzlomac bogate šumom, postojala je razgranata
mreža uskotračnih šumskih željezničkih pruga. Fabrika je zapošljavala
preko 1.600 radnika,238 među kojima je bilo najviše drvosječa iz okolnih
sela. Zato je bila izvor prihoda ne samo Tesliću nego i okolnim selima,
pa i susjednoj opštini Vi jačani, u prnjavorskom srezu. Njoj je, uz zapo-
šljavanje, fabrika davala i paušalni godišnji doprinos zbog sječe šume na
njenom području.
Radnički pokret se i ovdje javlja dosta rano. Već u prvim danima
stvaranja Jugoslavije kao države (Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca
kako se u početku zvala) zabilježen je (1920. godine) progon naprednijih
pojedinaca iz Teslića u druga mjesta, a 1924. godine neki pojedinci su i
uhapšeni pod optužbom da su širili komunističke novine i knjige. Na-
predne ideje su uglavnom dolazile preko Banjaluke i njenih društava, kao
KAB (Klub akademičara Banjaluke), Borac, Pelagić. Radnici Destilacije
drveta Teslić izveli su 1932. i jedan štrajk, kada je 80 peći prestalo da
radi. Uoči okupacije u gradu i na terenu sreza djelovala je K P J i njeni
simpatizeri. Rad K P J odvijao se pod rukovodstvom Oblasnog komiteta
K P J Tuzla.
Iako je na teritoriji sreza, u s. Čečava, postojala četnička organiza-
cija, gdje je i prije okupacije dolazio četnički vojvoda Pećanac, gotovo sve
do aprilskog rata 1941. godine na teritoriji sreza nije bilo nikakvih među-
nacionalnih trvenja i sukoba. Zapažalo se jedino da se pripadnici Njemač-
ke narodnosti više okupljaju i neskriveno ispoljavaju svoju privrženost
nacionalsocijalističkoj Hitlerovoj Njemačkoj, što je uostalom, izuzev ma-
lih izuzetaka, bila karakteristika ponašanja većine Nijemaca naseljenih
na teritoriji srednje Bosne. Neposredno pred aprilski rat, pod uticajem
neprijateljske propagande, počelo je intenzivnije djelovanje sa ustaških i
četničkih pozicija. U početku su se okupljali, a manje javno ispoljavali.
Ovo drugo došlo je do izražaja tek u vrijeme okupacije i, kasnije, u toku
narodno oslobodilačkog rata.
238 Srednja Bosna u NOB, knj. 1, str. 65.

Okupacija i stvaranje tzv. NDH donijeli su određene nevolje i sta-
novnicima teslićkog sreza. Između ostalog, često su uzimani taoci, pravo-
slavni sveštenici i trgovci Srbi protjerani su u Srbiju, a imovina im je
oduzeta. Teror se više ogledao u svakodnevnim prijetnjama, progonu pra-
voslavne vjere i ćirilice i totalnom obespravljivanju srpskog dijela sta-
novništva, što je izazivalo njihov revolt. To je bio jedan od osnovnih
razloga što su se pojedinci počeli sklanjati u okolne šume očekujući, sa
puškama o ramenu, da ih neko povede u borbu protiv okupatora i usta-
ške vlasti. Kad je to ostvareno ustanak se i na tom prostoru brzo.širio.
U jesen 1941. godine, kada je centar ustanka srednje Bosne postao
prostor između Teslića — Kotor-Varoša i Prnjavora, teslićki garnizon se
našao ugrožen, pa je ubrzo i Destilacija drveta Teslić prestala da radi.
U zimu 1941/1942. godine Teslić, kao i susjedna sreska mjesta Kotor-Va-
roš i Prnjavor, najvećim dijelom bio je blokiran. Zahvaljujući jakom gar-
nizonu, a u proljeće 1942. godine i četničkom puču, Teslić nije bio oz-
biljnije napadnut sve do konca 1942. godine.
Teslić je prvi put oslobođen 1. januara 1943. godine. Oslobodili su
ga borci 1. i 3. brigade, 1. proleterske divizije. Tada su proleteri za-
dobili bogat ratni plijen, a u njene redove stupilo je oko 200 boraca iz Te-
slića i okoline. Oružane snage NDH ušle su u Teslić nakon nekoliko dana,
6. januara i uhapsile oko 120 osoba, a u s . Mrkotiću oko 200 osoba. Od
njih je 9 strijeljano u Doboju, drugi su otpremljeni u logore, a vrlo malo
ih je pušteno kućama. Neprijatelj se pri odmazdi za pad Teslića u ruke
partizanskih jedinica nije obazirao na nacionalnu i vjersku pripadnost sta-
novnika. Hapsio je najviše Srbe, ali i Muslimane, Hrvate i pripadnike raz-
nih narodnosti — sve koji su bili sumnjivi kao antifašisti.239 Kao da je
htio nadoknaditi ono što nije sproveo prvih mjeseci okupacije.
Od tada su uslijedila tri napada na teslićki garnizon: napad jedini-
ca 1. proleterske 14/15. januar 1943, zatim 8/9 i 9/10. septembra 1943.
napad 2. krajiške i 5. kozaračke, a 12. slavonske brigade 12. divizije 26/27.
januar 1944. godine. Međutim, svi ovi napadi ostali su bezuspješni. Ne-
uspjehu je doprinosio sistem neprijateljske odbrane, kombinovan sa kori-
štenjem električne struje visokog napona iz električne centrale u samom
mjestu. Već prilikom napada na ovaj garnizon septembra 1943. godine
štab 11. divizije došao je bio na ideju da električnu centralu uništi diver-
zijom iznutra. U štab divizije pozvani su bili borci 14. brigade Vlado Jo-
tanović, Savo Vasić i Veso Madrapa Bata. Oni su bili iz okoline Teslića,
ili su u njemu ranije radili, i grad su dobro poznavali. Štab divizije je
239 AVII, NDH, Mikrofilm UDB Zagreb 28/47.

Nakon povlačenja proletera iz Teslića stradali su mnogi građani. Među njima i poro-
dica Ivana i Anke Graček. Ivan po nacionalnosti Poljak bio je učesnik oktobarske
revolucije a djeca Josip /rođen 1920), Rozika /1922), Drago /1924/, Katica i Anto —
Braco bili su odgajani u slobodarskom duhu. Nijemci i ustaše po ulasku u Teslić
uhapsile su Ivana i Josipa. Sproveli ih u Doboj a odatle preko Sarajeva za Banjicu
u Beogradu da bi odatle bili otjerani u rudnik Bor gdje im se gubi trag. Istu sud-
binu doživjela je najmlađa ćerka Katica. Uhapšena je 12. januara 1943. otpremljena
nekuda i više se nije vratila. Srednji sin Drago otišao je u partizane i bio borac
obnovljenog 4. KNOP odreda. Umro je od tifusa oko s. Korićani u vremenu april-maj
1943. godine. Od sedmočlane porodice rat je preživjelo samo njih troje.
namjeravao da njih trojicu ubaci u grad kroz podzemni odvodni kanal,
koji je od r. Velike Usore išao do ispod električne centrale. Trebalo je na
neki način da se probiju kroz ovaj kanal i onesposobe centralu. Međutim,
tokom analize od ovog poduhvata se odustalo, jer se vidjelo da je riskan-
tan i problematičan.
To nije destimulisalo štab 11. divizije u nastojanju da teslićki gar-
nizon uništi. Za to je bilo mnogo razloga, a najveći je bio što je ovaj gar-
nizon mnogo ometao razvoj NOB-a na tom dijelu srednje Bosne. Dublje
uvučen u slobodnu teritoriju, ometao je djejstva 11. NOU divizije prema
pruzi Zepče — Maglaj i bio je baza iz koje su uvijek mogla da otpočnu
neprijateljska djejstva u pravcu Kotor-Varoša i Prnjavora. On je služio i
kao baza za ustašku miliciju u s. Crna Rijeka, Slatina, Rajševa, Donje
Dubrave i Kamenica, a pogotovu za miliciju iz sela Komušine, koja je bila
pod uticajem mjesnog sveštenika — župnika Mirka Radoša. Postoje pisme-
ni dokazi da je ovaj sveštenik bio inicijator nekih akcija jedinica NDH
protiv dijelova NOVJ oko Teslića.240 Teslić je važio kao četnički oslonac
još od proljeća 1942. godine. Na njega su se oslanjali četnici Ilije Malića,
Jove Kitica i Novaka Prodića. Kao komandant četničke brigade, Prodić je
ulazio u Teslić kad god mu je zatrebalo. Ađutant Tesličke četničke bri-
gade, poručnik Vorotović, u jednom izvještaju navodi:
» J a sam u toku ove desetice prvi put posjetio varoš Teslić.

Otišao sam u pratnji komandantovoj. Svrha sastanka sa do-
mobranskim starješinama bila j e : zajednička akcija i sa-
radnja protiv crvenih . . ,«241
Oko Teslića je lutao tzv. »zeleni kadar« Stanka Kuprešaka, koji je

takođe bio u službi okupatora i ustaške NDH. U svim svojim kalkulacija-
ma protiv partizana neprijatelj je i na njega računao kao na saveznika.
Na širem prostoru oko Teslića kretala se i jedna interesantna od-
metnička grupa, koja je bila protiv okupatora, oružanih snaga NDH i
četnika. Sarađivala je sa partizanima, ali nije htjela da uđe u njihove re-
dove. Zvala se »Četiri ruže«, vjerovatno po tome što su u njoj bila četiri
naoružana čovjeka. Grupu je predvodio Uroš Boštrumić iz s. Pribinić,
jedan među najmarkantnijim i najhrabrijim borcima prvih dana ustanka
u tom dijelu srednje Bosne.
U početku ustanka bio je vrlo aktivan. Sa svojom grupom ili u sa-
radnji sa ustaničkom grupom Novaka Pivaševića izveo je nekoliko zapa-
ženih akcija, ali je u napadu na žandarmerijsku stanicu Šiprage, 12. sep-
tembra 1941, bio teže ranjen u nogu. Rane je dugo liječio sa Teodorom
Arsenićem (docnijim četničkim komandantom) u nekim košarama na pl.
Očaušu. Dragan Bubić i Mile Trkulja iz Odreda broj 2. jedne noći su ih
posjetili i otpremili u partizansku bolnicu u pl. Tisovac, gdje su im rane
zaliječene.
Pri napadu četnika na štab 4. bataljona 4. KNOP odreda, _ aprila
1942. godine u s. Čečavi, kada je poginuo i komesar 4. bataljona Živojin
240 A VII, NDH, mikrofilm UDB-e Zagreb 10/5.

241 AVII, CA, kut. 213, br. reg. 43/7.
Preradović, četnici su Boštrumića zarobili. Dva četnika su ga poveli u čet-
nički štab. Usput je Uroš jednom od četnika oteo pušku i ubio ga, a drugi
je pobjegao. Od tada više nije imao vezu sa četnicima. Razočaran razdo-
rom između četnika i partizana, čije korijene on nije do kraja razumio,
osamio se i sa još tri svoja najbolja druga (jedan od njih bio je Stanko
Božić, njegov kum) odmetnuo se od svih. Dok je postojao obnovljeni
4. KNOP odred, a poslije i 14. brigada, dolazio je u njihov štab kad bi se te
jedinice našle u blizini pl. Borje, Javorove ili Čavke. Ovi štabovi su ga
lijepo primali, davali su mu municiju, hranili njegovu grupu i nastojali
na svaki način da ga privuku u jedinice NOV. Ali, nikada u tome nisu
uspjeli, jer je on želio da »ratuje« na svoj način. Partizanske jedinice nije
uznemiravao. O njemu i njegovoj grupi bilo je diskusije i na jednoj kon-
ferenciji srednjobosanskih četnika. Tom prilikom je rečeno:
»Uroš Boštrumić iz Pribinića odmetnuo se sa još četiri dru-

ga i napada četnike i komandno osoblje, a ne priznaje ko-
mandu.« 242
Na toj četničkoj konferenciji donijeta je odluka da se sa Boštrumićem i

njegovom grupom raščisti. Četnici su poslije toga, sjeća se Vlado Jotano-
vić, uspjeli u njegovu grupu da ubace svoja dva odana četnika, koji su uz
Boštrumića ostali oko mjesec dana, dok nisu stekli njegovo povjerenje.
Onda su Urošu postavili zasjedu i ubili ga. Dok je Uroš bio živ četnici se
nisu usuđivali da diraju njegovu porodicu, jer su ga se bojali. Kada su ga
ubili, odmah sutradan, otišli su do njegove kuće i ubili mu suprugu i
majku.
242 AVII, CA, kut. 213, br. reg. 36/4—1.

Kada je teslički garnizon odsječen od Doboja, snabdijevan je iz avi-
ona. Komanda garnizona je preduzimala neophodne odbrambene mjere.
Oko Teslica upućivana su jaka izviđačka odjeljenja, a tražene su čvrste
veze sa četnicima Teslićke četničke brigade. Kada je otkriveno da se u
blizini Teslica nalaze i jedinice 18. hrvatske brigade, komandant garnizo-
na potpukovnik Ivčević naredio je za 7. juli 1944. opštu pripravnost.243
Toga dana, uveče, sa trupama su posjednuti svi odbrambeni položaji oko
grada i zaveden je policijski čas. Istovremeno je naređeno predsjednici-
ma srezova Teslić i Tešanj da mobilišu sposobno muško stanovništvo i no-
ću 7/8. jula oprave prugu Doboj — Teslić.244
* * *
Prateći ovu situaciju štab 11 NOU divizije donio je odluku da na-

padne teslićki garnizon. Za direktni napad predvidio je šest bataljona, i
to: po dva bataljona iz 5, 12. i 14. brigade. Peta kozaračka brigada trebalo
je da napadne Teslić sa istočne strane, na dijelu od s. Doljana do s. Vrela.
Zadatak ovih bataljona bio je da zauzmu most na rijeci Usori i električnu
centralu. Dvanaesta krajiška NOU brigada trebalo je da napadne teslićki
garnizon sa juga, između r. V. i M. Usore, s tim da jednim bataljonom
napadne samo uporište i izvrši prodor u grad, a drugim da likvidira
posadu kod Rudnika (uglja), a onda da i taj bataljon uvede u borbu za
sam grad.
Četrnaesta SBNOU brigada imala je zadatak da sa svoja dva bata-
ljona napada sa sjevera i zapada, i da uz put likvidira otporne tačke koje
štite prilaz gradu sa tih strana, a zatim da uđe u grad na odsjeku neprija-
teljske odbrane između rijeke M. i V. Usore i likvidira štab 6. lovačke pu-
kovnije.245
U ovaj napad divizija je angažovala i svoja 4 brdska topa. Trebalo
je da divizijska artiljerija sa vatrenih položaja u rejonu Gračuna (na to-
pografskim kartama Kačun) sa dva topa tuče električnu centralu i _da je
uništi prije početka napada. Čas početka napada određen je za 19,30 ča-
sova 9. jula 1944. godine. Zapovijest je izdata u pismenoj formi u 1.00
čas 8. jula.246
Dio štaba 14. brigade koji se nalazio u s. Sitneši kod Srpca, dobio je
ovu zapovijest štaba divizije kasno poslije podne 8. jula. Tada je u dolini

245 Isto.
246 Isto.
Napad 14. brigade na neprijatelja u Teslicu 9/10. 9. 1944. godine.
r. Vrbasa imao na raspoloženju 2., 3. i 5. bataljon, dok je 1. bataljon bio
negdje prema Derventi, a četvrti oko s. Glogovca kod Prnjavora. Prvi
bataljon, poslije gubitaka na Derventi, po ocjeni štaba brigade, nije bilo
cjelishodno angažovati u akciju na Teslić. Peti bataljon nije još u ovako
važnim akcijama bio provjeren, a 2. bataljon je bio bez 3. čete, koja je
otišla na Kozaru. Zato je ovaj dio štaba brigade odlučio da u napad na
Teslić uvede 3. i 4. bataljon brigade, iako je udaljenje između Teslica i
Sitneša, gdje se nalazio 3. bataljon, iznosilo vazdušnom linijom 75—80 km,
a raspoloživo vrijeme od časa prijema naređenja do vremena određenog
za početak napada iznosilo je oko 25 časova. Pošto su 2. i 5. bataljonu
izdata uputstva za dalji rad, 3. bataljonu je naređeno da u najkraćem roku
prikupi svoje čete i bude spreman za pokret.
Treći bataljon i taj dio štaba 14. brigade bili su vrlo ekspeditivni.
Oko 21,00 čas toga dana već su prolazili kroz s. Župski Razboj i usiljenim
maršem žurili ka Teslicu. Njima je omogućeno da nekoliko sati odspa-
vaju u Prnjavoru, a onda su nastavili pješice preko Kulaša ka Tedinu Ha-
nu. Na tom dijelu puta pridružio im se i 4. bataljon. Umor se osjećao kod
boraca 3. bataljona, pa je na putu uz r. Radnju kolona zaustavljena i dat
odmor. Borcima je rečeno da se izuju i operu noge u hladnoj rijeci, a zatim
da neko vrijeme legnu i uzdignu noge iznad tijela, da bi se tako pripre-
mili za dalji pokret. To se pokazalo kao vrlo korisno. Borci su poslije toga
krenuli kao preporođeni, iako odatle do Teslića put nije bio kratak.
* * *
Istoga dana kada je štab 11. NOU divizije izdao svoje naređenje za
napad na Teslić, štab 6. posadnog zdruga u Doboju poslao je svojoj 6. lo-
vačkoj pukovniji u Tesliću depešu koja glasi:
» J a k e partizanske snage sa topničtvom imaju namjeru da
napadnu Teslić. Poduzmite m j e r e sigurnosti i opreza«. 247
Kako i kojim kanalom je neprijatelj doznao da partizanske snage idu na

Teslić može se samo nagađati, ali jedinice 11. NOU divizije u napadu na
Teslić nisu postigle iznenađenje, iako se na to mnogo računalo.
Komandant teslićkog garnizona, čim je primio ovu depešu, odustao
je od opravke pruge Doboj — Teslić. Prije podne 9. jula pokušao je da
uhvati vezu sa četnicima Teslićke četničke brigade i bio je razočaran kada
je ustanovio da su se oni već počeli izvlačiti u pravcu banje Vrućice. Po-
slije podne domobranska izviđačka odjeljenja otkrila su približavanje par-
tizanskih snaga iz pravca s. Pribinić (12. krajiška brigada — primjedba
autora), a pred veče i »veliku partizansku kolonu bacača i topništvo« kako
se sa pravca Retka k. 301, putem preko Arapovine »primiče Križu«, što
se odnosilo na 3. i 4. bataljon 14. brigade i divizijsku artiljeriju koja se
sa ovim bataljonima primicala Tesliću.
Teslićki garnizon je imao tada posadu od 26 oficira i 1.081 vojnika
i podoficira, računajući i 3. bojnu 6. posadnog zdruga (dom-do bojna sa-
13«
195
stavljena od domaćih milicionera). Bila je to dosta jaka posada a Teslić je
bio vrlo dobro fortifikacijski uređen za odbranu: oko cijelog grada imali
su rovove ukupne dužine oko 5—6 km. Na pogodnim mjestima unutar
rovova bilo je izgrađeno oko 40 bunkera.248 I bunkeri i rovovi bili su po-
stavljeni tako da su se uklapali u konfiguraciju okolnog zemljišta. Ispred
rovova i bunkera podignuta je bila dvoredna žičana prepreka od bodlji-
kave žice. Ona je bila tako isprepletena da se nije mogla lako savladati,
jer je bila postavljena ne samo u visinu nego i u dubinu, pa je svako
provlačenje kroz nju bilo nemoguće. Neprijatelj je kroz ovako jaku žičanu
prepreku provukao i dvije deblje žice, kroz koje je tekla jaka električna
struja napajana iz mjesne električne centrale. Bila je to jaka prepreka, ko-
ja je davala sigurnost braniocu, a na njoj su se slamali svi dotadašnji par-
tizanski napadi.
Neprijateljska posada Teslića blagovremeno je posjela svoje odbram-
bene položaje. Komandant garnizona, potpukovnik Ivčević, i njemački
oficir za vezu, natporučnik Josip Stry, obišli su još jednom položaje, pre-
kontrolisali popunu municijom i gotovost jedinica za odbranu i spremno
očekivali napad.
U određeno vrijeme borbu je prva započela 14. srednjobosanska bri-

gada napadom na istureno neprijateljsko uporište zvano Križ. Po sjeća-
nju Rize Selmanagića, tadašnjeg političkog komesara 3. bataljona, napad
su izvele čete 3. bataljona 14. brigade iz pokreta, dolazeći iz pravca Ara-
povine. Artiljerijsku podršku bataljonu dao je artiljerijski divizion divi-
zije koji se kretao istim putem. O napadu na Križ neprijatelj kaže:
»Točno u 19,30 sati dne 9. srpnja otpočeli su partizani sa

pravca Arapovine napad na Križ otvarajući vatru na same
bunkere na Križu«, 249
Na Križu se branilo 40 milicionera iz 3. satnije 3. bojne 6. posadnog zdru-

ga. U svim dotadašnjim napadima jedinica 11. NOU divizije na Teslić
ovo uporište nijednom nije osvojeno. Uvijek je ostajalo iza leđa partizan-
skim dijelovima koji su napadali grad i doprinosilo uspješnijoj odbrani
grada. Sada, kada se našlo na udaru 3. bataljona 14. brigade, podržanog
jakom artiljerijskom vatrom, ovo neprijateljsko uporište nije izdržalo. Po-
sada nije bila navikla na dnevne napade, ni na ovakvu artiljerijsku va-
tru. Nakon 25—30 minuta borbe posada je napustila uporište i pobjegla.
Imala je jednog mrtvog i jednog ranjenog milicionera.
248 Zb. NOR, T-IV/28, dok. br. 131 skica rasporeda neprijateljske odbrane.
Razbijanjem neprijatelja na Križu omogućeno je artiljerijskom divi-
zionu 11. divizije da zauzme određene vatrene položaje, a 14. brigadi, koja
je napadala opštim pravcem preko Križa, bio je otvoren put prema Te-
sliću.
Divizijska artiljerija i artiljerijska oruđa iz ove tri brigade tukli su
štab 6. lovačke pukovnije, bacač pored njemačke zgrade i streljačke rovove
cko Teslića. Naročito je tučen prostor oko pravoslavne crkve, na frontu
napada 4. bataljona 14. brigade. Nastojalo se od samog početka da se gra-
natama pogodi električna centrala i prekine strujno' kolo kroz žičane pre-
preke. U neprijateljskim dokumentima navodi se:
»Topnička i bacačka vatra i pripucavanje trajalo je do 20

sati«. 250
Za to vrijeme jedinice 5. kozaračke, 12. krajiške i 14. srednjobosan-

ske brigade primakle su se svojim polaznim položajima, odakle je trebalo
da otpočnu napad.
» . . . u 20,00 sati, jake partizanske snage u jačini 3 bataljo-
n a . . . privukle su se postavama zapadno od Teslića na gro-
blju, pa sve do r. M. Usore i otpočele prvo napadom jed-
nim dijelom na Rudnik a dijelom sa dva bataljona u pravcu
pravoslavne crkve . . . i od pravoslavne crkve u desno,« 251
kaže za tu situaciju komandant teslićkog garnizona potpukovnik Ivčević.

Na uporište Rudnik (s. Brdaci) napadao je 3. bataljon 12. KNOU
brigade. Uporište je branilo 50 milicionera iz 1. satnije 3. bojne 6. posad-
nog zdruga. Ostali dio neprijateljske odbrane napadali su 2. bataljon 12.
brigade i 4. bataljon 14. brigade. Na frontu napada 2. bataljona 12. kra-
jiške (komandant bataljona Mile Trkulja, komandant brigade Mile Vuče-
nović) branila se 2. satnija 1. bojne 6. lovačke pukovnije, ojačana teškim
oruđima 4, 13. i 14. satnije, ukupno 150 vojnika, dok se na frontu napada
4. bataljona 14. brigade branilo oko 118 milicionera iz 3. satnije 3. bojne
6 posadnog zdruga. Pred frontom 3. bataljona 14. brigade branilo se oko
70 vojnika, a pred bataljonima 5. kozaračke, koja je napadala sa istoka,
između 200—235 neprijateljskih vojnika.252
250 Isto.
251 Isto.
252 AVII, NDH, kut. 60, br. reg. 7/3 -58 i skica odbrane Teslića.
Dok su se partizanski borci uz podršku artiljerije postepeno ali stal-
no približavali neprijateljskim rovovima, bunkerima i žicanim prepreka-
ma, branilac je pretprostor tukao svojom artiljerijom, minobacačima, puš-
čanom i mitraljeskom vatrom. Izmiješani sa 60 njemačkih »izobrazitelja«
— instruktora, dobro naoružani, sa dosta municije i dobro organizova-
nom odbranom braniočevi vojnici su se osjećali sigurni, psovali su parti-
zane, nazivali ih pogrdnim imenima, pitali ih jesu li željni soli, dobre
odjeće i cipela i na razne druge način provocirali i izazivali.
Borci 14. brigade, nisu bili tehnički dobro pripremljeni za savla-
đivanje takve vrste odbrane. Oni su nosili po neko ćebe, dasku, poduži i
jači kolac i dvoje makaza za sječenje bodljikave žice. Makaze su bile izo-
lovane za visoke električne napone, a pronađene su u Prnjavoru. To je bilo
sve što se imalo za savlađivanje prepreka, jer nije bilo vremena za bolju
i temeljniju pripremu. Na izazove neprijateljskih vojnika borci 14. bri-
gade nisu uopšte odgovarali, jer nisu htjeli da otkrivaju svoje položaje,
a to je negativno psihološki djelovalo na branioce.
Mnogi borci se sjećaju da se još od likvidacije odbrane na Križu
nebo počelo prekrivati gustim oblacima, pa se smračilo ranije nego što je
trebalo. I branilac potvrđuje da je u to vrijeme Teslić i okolinu »prekrila
tama sveopćeg nevremena sa teškom olujnom pripremom«.253 Borci 11. di-
vizije iskoristili su to za bezbjednije približavanje neprijatelju. Koman-
dant brigade se sjeća kako je u vrijeme kada je 4. bataljon 14. brigade
dospio na lijevu obalu r. M. Usora, naspram pravoslavne crkve, odjed-
nom počelo da sijeva i grmi. Munje su toliko parale nebo da su borci
4. bataljona na mahove mogli ispred sebe da vide korito M. Usore, nepri-
jateljske žičane prepreke iznad njene desne obale i pravoslavnu crkvu, a
iza sebe brda Gračun (Kačun) i Križ, pa čak i vrhove pl. Borje. Miješale
su se eksplozije mina i artiljerijskih granata, mitraljeski rafali i pucnji
pušaka sa treskom gromova, a svijetleće rakete sa odbljescima munja.
Svuda oko Teslića vrilo je kao u kazanu. Bio je to svojevrstan prizor koji
se ne zaboravlja. Onda se na branioce i napadače sručio pljusak kiše. Par-
tizanski borci su ubrzo bili potpuno mokri.
Branilac je smatrao da će nevrijeme otjerati napadače, pa su postali
još agresivniji, naročito oni iz bunkera, kojima kiša nije smetala. Ali,
umjesto odstupanja, partizanska artiljerija i minobacači nastavili su da
tuku električnu centralu i žičane prepreke oko grada, a partizanski borci
su iskoristili kišu i nevrijeme da se više približe neprijatelju. Četvrti ba-
taljon 14. brigade za vrijeme toga pljuska prešao je korito r. M. Usora i
našao se ispred žičanih prepreka koje su bile iznad rijeke i puta. Oko
22,00 časa napregnutost i na jednoj i na drugoj strani dostigla je vrhunac.
Očekivao se odlučujući potez. Povukli su ga borci 2. čete 2. bataljona
12. krajiške brigade. Pljusak je još trajao. Desno od 4. bataljona 14. bri-
gade, a na lijevom krilu 2. bataljona 12. brigade, vatra pušaka i puškomi-
traljeza izenadno se pojačala i začula se velika vika i galama. Borci 12. bri-
gade probijali su neprijateljsku odbranu u rejonu groblja i kapele, stoti-
njak metara daleko od desnog krila 14. brigade. Braniočeva dokumenta

objašnjavaju taj uspjeh time da je »Sa sigurnošću utvrđeno, da je žičana
prepreka, koja je bila sa strujom, bez struje«. Kada je komandant garni-
zona Ivčević dobio podatke da je nastala kriza na odsjeku fronta kod ka-
pelice, uz saglasnost njemačkog oficira za vezu, natporučnilca Stry-a, upu-
tio je tamo njemačkog izobrazitelja narednika Brayera, pošto je pobjegao
»hrvatski zapovjednik voda Vilenica«, čiji se vod branio od kapelice do
pravoslavne crkve. Narednik Brayer je pokušao da domobrane uzme pod
svoju komandu, ali su oni to odbili, a Brayer je poginuo.
U međuvremenu, komandant 4. bataljona 14. brigade, koji je bio
samo 150—200 metara udaljen od mjesta prodora, ocijenio je šta se do-
gađa, pa je sa svojim bataljonom svom snagom napao neprijatelja na svom
dijelu fronta, koji je zahvatao i pokolebani vod Josipa Vilenice. Iskori-
štena je nastala zabuna. Na jednom mjestu zbijene su žičane prepreke k
zemlji, pa su se borci 4. bataljona počeli ubacivati u grad. Stoga, nare-
đenje koje je Ivčević dao miliciji da zalomi krilom i spriječi dalji prodor
kod kapelice nije moglo biti izvršeno.
Borci 4. bataljona su ulazili u grad većim dijelom orijentisani uli-
jevo, prema sjevernim dijelovima neprijateljske odbrane Teslića. Jedna
od četa nastupala je prema centru grada, radi sadjejstva sa dijelovima
2. bataljona 12. brigade, koji su takođe nastupali u tom pravcu. To potvr-
đuju i zapažanja zastupnika komandanta garnizona potpukovnika Ivče-
vića:
»Partizani u jačini 2 bataljona (800 ljudi) počeli su u tri
kolone da se razvijaju. Prva kolona uspjela je da se dočepa
puta, koji vodi za Pribinić i da sjevernom ivicom grada
dođe iza leđa postavama od pravoslavne crkve pa sve do
rijeke Usore. (misli se na Veliku Usoru — primjedba auto-
ra). Srednja kolona išla je glavnom ulicom i dijelom kroz
Pilanu. Desna kolona išla je iza leđa 2. s a t i . . .,«254
Kada je taj prodor većim snagama izvršen podaci se ne slažu. Po-

minju se 23,00 i 24,00 časa 9. jula. Natporučnik Urek Ferdinand, ko-
mandir 3. satnije 3. bojne 6. posadnog zdruga koja se branila ispred na-
padnog fronta 4. bataljona, tvrdi da je zarobljen na svom položaju kod
pravoslavne crkve od partizanskih snaga koje su mu došle sa njegovog
lijevog krila 10. jula u 00,30 sati.255 Može se pretpostaviti da se prodor ne-
prijateljske odbrane i ubacivanje jačih snaga u grad nisu dogodili u isto
vrijeme. Četvrti bataljon 14. brigade izvršio je prodor na jednom mjestu.
Tu su se borci prebacivali jedan po jedan u grad, a za to je trebalo 30 do
45 minuta. Tek kada su jače snage bataljona ušle u grad krenulo se pre-
ma Urekovoj satniji, pa zato njegova tvrdnja uglavnom i odgovara istini.
Dok je bataljon izvodio proboj, komandant brigade je bio sa brigadnim
kuririma na lijevoj obali M. Usore. Čim je 4. bataljon provalio u grad po
njega su došli bataljonski kuriri i preveli ga preko žičane prepreke. Poka-
zali su mu jednog mrtvog borca iz 4. bataljona koji je na tom prelazu
poginuo od električne struje. U parku je našao komandanta 4. bataljona.
Sjeća se da je tada uveliko gorjela pilana, da je put kojim je išao bio
osvijetljen i' da se kretao terenom na kome je bilo željezničkih kolosijeka,
a kiša je bila privremeno prestala.
Sa komandantom bataljona dogovoreno je da nastoji da što prije
ovlada položajima na sjevernoj ivici grada i tako omogući ulazak u grad
3. bataljonu. Situacija je bila još sasvim nejasna, jer je među 500—600
neprijateljskih vojnika upalo 350—400 partizanskih boraca. U slučaju da
neprijatelj uspije organizovati jači protunapad ove partizanske snage našle
254 A VII, NDH, kut. 60. br. reg. 7/1—80.

bi se u teškoj situaciji, tim prije što još međusobno nisu bile dovoljno
povezane. Uz to, žestoke borbe su još uvijek trajale, što svjedoči i izvje-
štaj komandanta garnizona:
»Od 23,00 sati do 1,00 sati bila je najžešća vatra iako je
bila strahovita kiša, kao da se otvorilo nebo.« 256
I komandant brigade se sjeća ove kiše. Ona je ugasila požar na pilani,

pa je u parku bilo mračno kao u rogu. U to vrijeme je zastupnik koman-
danta garnizona potpukovnik Ivčević nastojao da lokalizuje prodor parti-
zanskih jedinica i stabilizuje svoju odbranu. U pravcu prodora sukce-
sivno je angažovao neke manje svoje dijelove, pokušao je da prodor za-
tvori »milicijom, oružnicima, f inansima i dijelom domobrana koji su bili
u rezervi,« ali mu ništa nije polazilo za rukom. U odnosu na partizanske
snage koje su ušle u grad, ove neprijateljske snage koje su bile u rezervi
i prikupljane u toku borbe bile su isuviše male.
Osnovni nedostatak neprijateljske odbrane bio je u tome što nije
imala dovoljno jaku rezervu — svega 60 domobrana oko električne cen-
trale. To se pravda time što je dan ranije »Njemačka policija u jakosti od
80 l j u d i . . . premještena u Gračanicu«, dok je stvaranje jače rezerve iz
ostalih dijelova odbrane bilo isključeno, »jer je cijela odbrambena crta bila
u teškim borbama.«257
Iz toga se vidi i uloga bataljona 5. kozaračke i 3. bataljona 14. bri-
gade. Ove jedinice su, neprestanim napadima na spoljni obruč odbrane,
toliko angažovale neprijatelja da u kriznoj situaciji, nije sa tih dijelova
svoje odbrane mogao izvući ni jednog vojnika. Međutim, neprijateljska
odbrana se nije predavala, iako je napadana iz grada sa leđa. Ona se još
uvijek žestoko borila, pa je 3. bataljon 14. brigade tek između 2 i 3 časa
10. jula, uz pomoć 4. bataljona, uspio da, preko Bara, prodre u grad. Vla-
do Jotanović, tada zamjenik komandanta bataljona, dobar poznavalac Te-
slića, sjeća se da je taj prodor sa 3. bataljonom izvršen u pravcu tadašnjeg
Martinovića sokaka. Kada je on došao do kapije kuće izvjesnog Đekića,
koga je poznavao, bila je još noć.
Zamjenik komandira čete 3. bataljona, Petar Kuzmanović, sjeća se
toga prodora. Njegova četa je išla prema tadašnjoj bolnici i parku. U
zgradi današnjeg hotela u Tesliću bio je smješten neki ustaški stan. U tu
zgradu su upali borci 3. bataljona. Kako nije bilo struje, a tamo je bila
neka arhiva i knjige, oni su to palili da bi osvijetlili prostorije i vidjeli
da li se u njima krije neprijatelj. Za to vrijeme vodila se u parku borba
oko neke vile, koja nije bila daleko. Prema vili je gurnuto bure sa benzi-
nom, koje je pucanjem iz pušaka zapaljeno. Plamen je zahvatio i vilu, pa
su neprijateljski vojnici pobjegli u krug preduzeća destilacije drva. Borci
3. bataljona, koji su do tada pretresali ustaški stan, izletjeli su iz njega i
uključili se u borbu, a zapaljene knjige i papir nisu ugasili , pa je došlo
do požara koji se, zbog papira i slame na kojoj su prije napada ležali ne-
prijateljski vojnici, brzo širio. Tada je veliki dio zgrade izgorio.
Oko 4 časa izjutra u Teslicu su se sastali komandant 12. i koman-
dant 14. brigade. Razmotrili su situaciju i dogovorili se o daljem djejstvu.
Od tada se nastupalo organizovanije, što je u potpunosti paralisalo odbra-
nu neprijatelja. Komandant garnizona se sa dijelom snaga izvukao prema
banji Vručici. Imao je namjeru da tamo prikupi jače snage i sa zapada, iz
pravca Pribinića, napadne partizanske snage koje su se nalazile u gradu.
Pošto tamo nije našao nikakvih jedinica odlučio je da se vrati. Pri povrat-
ku za Teslić zarobile su ga jedinice 5. kozaračke. Neprijatelj se još uvijek
branio na spoljnoj odbrani grada, naročito na frontu napada 5. kozaračke.
U tom pravcu je izjutra iz grada krenuo 3. bataljon 14. brigade. Zamje-
nik komandanta 3. bataljona sjeća se da su on i komandant bataljona sa
jednom četom jurišali preko mosta na V. Usori i tamo zarobili tridesetak
domobrana, iako su oni pokušali da daju otpor. Oko 5 časova u grad su
ušli i dijelovi 5. kozaračke, čime je sudbina teslićkog garnizona bila od-
lučena.
Jedinice 6. lovačke pukovnije i 3. bojne 6. posadnog zdruga bile su
potpuno razbijene. Nešto oficira i domobrana uspjelo je da se izvuče iz
grada, a dio se sakrio po kućama u Tesliću. Jedinice 11. NOU divizije za-
robile su oko 350 domobranskih oficira, podoficira i vojnika. Među za-
robljenima bio je komandant garnizona potpukovnik Ivčević. Poginulo je
65 neprijateljskih vojnika i podoficira. Zaplijenjeno je 270 pušaka, 30 pu-
škomi trai jeza, 2 topa, 10 bacača i dosta municije. Kasnije je u Tesliću
pronađena i kasa sa 1,000.000 kuna i druga oprema.
Komanda 1. lovačkog zdruga, kome je pripadala 6. lovačka pukov-
nija, nije odmah znala šta se sa teslićkim garnizonom dogodilo, jer je od
partizanske artiljerije već između 22,00 i 23,00 časa 9. jula bila uništena
telefonska centrala 6. lovačke pukovnije, pa je veza među njima bila pre-
kinuta. Zato je 10. jula izjutra garnizon nastavio da se snabdijeva muni-
cijom iz aviona. Pilot jednog aviona, kako se sjeća komesar 14. brigade
Stupar, počeo je da baca sanduke sa municijom na poljanu oko Bara, sje-
verno od Teslića. Neki borci 14. brigade, neznajući o čemu se radi, otvo-
rili su na ovaj avion vatru. Avion je prekinuo spuštanje municije i odle-
tio.
Kod viših domobranskih komand NDH još dan-dva vladalo je uvje-
renje da se posada Teslića zajedno sa štabom 6. lovačke pukovnije izvukla
iz Teslića »dijelom u smij eru Tešnja, a dijelom u smjeru Maglaja«. Bila
je to varljiva nada, jer su se u tim pravcima probijali samo manji nepri-
jateljski dijelovi, koji su poslije nekoliko dana izbijali u Doboj. Od 26 ofi-
cira i 1.081 vojnika i podoficira, koliko je garnizon imao u trenutku na-
pada do 16. jula u Doboj je stiglo svega 11 oficira i 220 vojnika i podo-
ficira.208 Ostali su zarobljeni, poginuli ili su se razbijeni rasturili i pobjegli
svojim kućama, ostavljajući partizanima teško naoružanje i skladišta op-
reme.
Bila je to velika pobjeda jedinica 11. NOU divizije, postignuta za-
slugom njenog štaba i svih jedinica, boraca i rukovodilaca angažovanih u
ovoj borbi. Bila je to, istovremeno posljednja borba za oslobođenje Teslića.
258 Zb. NOR, T-IV/27, dok. br. 164.
Neprijatelj je, istina, još jednom ušao u Teslić, ali ga je poslije tridesetak
dana zauvijek napustio. Zbog toga je ova pobjeda značajnija.
Gubitak Teslića, uz ovako velike gubitke, stvorio je kod neprijatelja
i određena uvjerenja. To ilustruje i njihovo vjerovanje da je poslije pada
Teslića u njega »došao Tito u raskošnom samovozu praćen od motorizo-
vane garde«, što je bilo daleko od istine.
* * *
Dok se dio brigade borio za oslobođenje Teslića, veći dio, sa dijelom

štaba brigade, nalazio se na prostoru Derventa — Motaj ica — Klašnice.
Prvi bataljon je zatvarao pravac Derventa — Prnjavor. Peti bataljon je
bio na prostoriji s. Devetine — Boškovići — Čardačani, kao isturena jedi-
nica prema Klašnicama, crnovrškim četnicima i četnicima tzv. Župske
četničke brigade.
Drugi bataljon je bio oko donjeg toka Vrbasa, gdje je očekivao po-
vratak svoje 3. čete koja je otišla za s. Turjak pod Kozarom. Ova četa,
pošto se u odlasku uspješno probila kroz Lijevče polje i tamo predala
ranjenike, preuzela je od Kozarčana delegate USAOJ-a, dobila je vodiča
Miću Čuljka iz s. Kosjerova i krenula nazad u srednju Bosnu. Praćena
velikim nevremenom, prešla je 9/10 jula cestu Gradiška — Banjaluka.
Jedna grupa boraca je pokušala da sa komandirom čete razoruža jednog
kulturbundovca. Ušli su u dvorište, pokucali na vrata i predstavili se kao
domobranska patrola. Kulturbundovac, koji je znao da tuda po noći krsta-
re samo policijske patrole domaćih Nijemaca, nije otvorio. Popeo se na
tavan i odozgo na ovu grupu bacio ručnu bombu. Ona je eksplodirala u
blizini komandira, ali se on blagovremeno zaklonio iza ugla kuće, tako
da niko nije ni ranjen ni poginuo.
Pošto je četa pri polasku dobila striktno naređenje, da se, zbog bez-
bijednosti delegata, bez naročite potrebe ne upušta ni u kakve borbe, to
se od planiranog razoružavanja ovog kulturbundovca odustalo. Četa se
bezbijedno prebacila preko Vrbasa do s. Kriškovci i ušla u sastav bata-
ljona, koji je onda krenuo za Prnjavor. Trinaestog jula 2. bataljon je iz
Prnjavora upućen na prostor Doboj — Teslić, gdje je već bio upućen
1. bataljon brigade.
Iako je naređenjem štaba divizije za napad na Teslić bilo određeno
da po zauzeću grada 14. brigada ostane u njemu i evakuiše plijen, to
zadovoljstvo joj je uskraćeno. Vjerovatno zbog toga što je štab divizije
stekao utisak da su bataljoni 14. brigade ušli u grad tek oko 4 časa
10. jula. Do takvog zaključka doveo je propust štaba 14. brigade, koji po
prodoru u grad 4. bataljona nije o tome odmah izvijestio štab divizije.
Međutim, taj propust je bio nenamjeran. Poslije ulaska u grad i čestih
pokušaja neprijatelja da taj prodor lokalizuje, nastalo je miješanje jedini-
ca, zbog koga se izvještaj iz grada nije mogao poslati po kuririma. Morao
bi se, radi sigurnosti, uputiti jedan vod, a to situacija nije dozvoljavala.
Tako je 4. bataljon vraćen za Prnjavor i već 13. jula učestvovao u
zatvaranju pravca Derventa — Prnjavor, a 3. bataljon je upućen za Ši-
prage da preuzme zaštitu divizijske bolnice.
Brigada je sredinom jula razvučena u trouglu Derventa — Klašnice
— Petrovo polje. Rastojanja između najudaljenijih bataljona iznosila su
50—60 km.
Borci jedne od jedinica brigade na proslavi u Prnjavoru 1968.
14. brigada u ulozi „Jezgra"
nove 53. divizije
Oko 15. jula, dok se nalazio u Prnjavoru, štabu 14. brigade je sa-
opštena strogo povjerljiva informacija: da brigada u sastavu divizije ide
za Srbiju. Međutim, na predlog oblasnog partijskog rukovodstva i štaba
5. korpusa, Vrhovni štab je odobrio da 14. brigada ostane na području
srednje Bosne.
Ova nova odluka bila je odlučujuća za dalji povoljan razvoj NOB-a
na terenu srednje Bosne. Brigada je tada imala 1.100 boraca. Od ukupnog
broja novih boraca je bilo 550, uglavnom mladića regrutovanih sa tog
terena.
Jedanaesta divizija (izuzev 14. brigade i partizanskih odreda) užur-
bano se pripremala za predstojeći pokret. Štab je bio, istovremeno, za-
okupljen razmišljanjem kako da teren srednje Bosne ostavi što bezbjedni-
jim, jer je nedostajalo oružje da se na terenu formira još koja brigada.
Na predlog štaba 12. brigade, donijeta je odluka da se napadne Kotor-
Varoš, koji je u to vrijeme branila ustaška milicija, jačine 600—700 mili-
cionara.
Napad na ovo čvrsto neprijateljsko uporište zahtijevalo je temeljite
pripreme, koje su izostale. Komandantsko izviđanje, umjesto sa više tača-
ka i strana, izvedeno je samo sa jedne tačke, pa se nije mogla imati prava
predstava o neprijateljskoj odbrani. Da to sprovede, zbog karaktera okol-
nog zemljišta i spoljnih neprijateljskih uporišta, komandantu 11. divizije
trebalo je još dan-dva, a on za to više nije imao vremena. Sem toga, ocije-
njeno je da će tri bataljona 12. krajiške KNOU brigade i dva bataljona
14. brigade, koliko je bilo predviđeno za direktan napad na uporište, savla-
dati neprijateljsku odbranu. Uzdali su se u dotadašnje iskustvo ovih jedi-
nica iz napada na gradove i u dva-tri topa, iako nisu imali nišanskih spra-
va. Elementi za gađanje uzimani su gledanjem Kotor-Varoša kroz cijev
jednog od topova koji je zato dovučen na tačku sa koje se izviđalo.
U direktnom napadu na Kotor-Varoš iz 14. brigade su učestvovali
1. bataljon i 5. poljski bataljon. Peti poljski bataljon je išao na grad sa
sjeverozapadne strane, a 1. bataljon od Večića, ispod starog grada. Arti-
ljerijska priprema i napad otpočeli su na vrijeme, u 22,00 časa 19. jula.
Neprijatelj je otkrio dolazak partizanskih jedinica i povremeno je bacao
svjetleće rakete, a kada je otpočeo napad bacao ih je češće, osvjetljava-
jući okolni prostor. Iz rovova i bunkera tukao je borce 12. i 14. brigade,
koji su bili osvijetljeni i bez zaklona. Peti bataljon, prilazeći uporištu pa-
dinama pl. Uzlomca, upao je bio u isturene dijelove naselja Kotor-Varoša,
ali je neprijatelj spriječio njegovo dalje napredovanje. Četa Milana Mi-
trovića imala je tada dosta ranjenih. Istovremeno je i 12. krajiška brigada
trpjela velike gubitke, pa su se ove jedinice u zoru 20. jula povukle od
grada.
* * *
Kada je odluči vano o napadu na Kotor-Varoš vodilo se računa da

taj napad bude obezbijeden od mogućih intervencija oružanih snaga NDH
iz pravca Banjaluke, ali i od mogućih intervencija četnika.
Zato su na pravac koji preko Ponira i Bjeljevine izvodi prema Ko-
tor-Varošu postavljeni 2. bataljon 14. brigade i Banjalučki partizanski
odred (bez čete), oba pod komandom Alberta Trinkija, načelnika štaba
14. brigade.
Kada je Banjalučki partizanski odred u toku noći 19/20. jula kre-
tao na svoj zadatak naišao je u s. Boljanići na 1. bataljon i »leteću« četu
Vrbaske četničke brigade. Iznenađene, ove četničke jedinice nisu pružile
veći otpor, već su se uz manju pucnjavu odmah povukle prema s. Memići.
»U 22 časa partizani su udarili na 1. bataljon u Boljanićima

i razbili ga tom p r i l i k o m . . . izgubili su teški mitraljez,« 259
kaže se u jednom izvještaju Vrbaske četničke brigade.

Banjalučki partizanski odred i 2. bataljon 14. brigade, nastupajući
svaki na svom pravcu, našli su se u zoru 20. jula na liniji Bjeljevine (ras-
kršće) — Lipovac — Čelinačke kose. Prema Bjeljevinama bio je Banja-
lučki partizanski odred, a na Lipovcu i na kosama prema cesti Čelinac —
Kotor-Varoš bio je 2. bataljon 14. brigade. Na ovim položajima ostali su
neuznemiravani cio dan 20. jula i naredne noći. U zoru 21. jula Banjaluč-
ki partizanski odred rokirao je svoje snage bliže bataljonu 14. brigade.
259 AVII, C A , kut. 215, br. reg. 5/5—10.
208
A
Stab Vrbaske četničke brigade pratio je događaje oko Kotor-Varoša.
Kada je konstatovao da partizanski napad nije uspio, sa svojim 1. i 3. ba-
taljonom i »letećom« četničkom četom, krenuo je u napad 21. jula u zoru,
prvo na Bjeljevine, na položaje Banjalučkog partizanskog odreda, ali ga
tamo nije našao.
Pošto su znali da se jače partizanske snage nalaze u rejonu Pašalića
kosa — Izvale — Lipovac, napravljen je novi plan. Prvi četnički bataljon
je produžio pravcem selo Popovac •— Brđanski gaj sa zadatkom da »boč-
no udari na Izvale — Lipovac«, dok je treći bataljon (bez 3. čete) dobio
zadatak da od Ponira, lijevim krilom zahvatajući Pašalića kosu, ide tako-
đe u pravcu Izvale — Lipovac.
Treća četa 3. četničkog bataljona nastupala je preko Pašalića kose,
a »leteća« četa preka Baškara i Ključa. Četnička brigada je opkoljavala
2. bataljon 14. brigade i Banjalučki partizanski odred (BPO). U tome joj
je pomoć pružala i jedna četa (satnija) oružanih snaga NDH, koja se od
Čelinca pojavila uz Pašalića kosu, a sa kojom su četnici odmah usposta-
vili vezu, što navodi na zaključak da je ova akcija zajednički organizo-
vana i isplanirana. Pojavom ove domobranske jedinice 3. četa 3. četničkog
bataljona premjestila se sa Pašalića kose na Kuzmanovića kosu.
Istovremeno, od s. Memići ka Lipovcu kretao se i 2. bataljon Vrba-
ske četničke brigade, koji je u ovu akciju kasnio jer nije blagovremeno
primio naređenje.
* * *
Bio je petak 21. juli. Dan je bio »vrlo lijep, duvao je vjetar.« Po
položajima koje su držali odred i 2. bataljon 14. brigade otvorena je jaka
artiljerijska vatra koja je naročito tukla dijelove 2. bataljona 14. brigade
koji su bili prisiljeni da se od komunikacije Čelinac —• Kotor-Varoš povla-
če uz čelinačke kose ka Lipovcu.
Dok jedinice 2. bataljona 14. brigade nisu još uspjele da se povuku
ka Lipovcu, neprijateljske snage su oko 9 časova otpočele napad na njih,
zbijajući ih na sve uži prostor. Borci brigade i BPO ogorčeno su se bra-
nili. Maksimalno su se koristili puškomitraljezi, koliko su to zalihe muni-
cije dozvoljavale. Četnici i jedinice NDH napadali su svom žestinom. Ud-
ruženi, osjećali su se snažnijim i jačim. Dva uzastopna juriša četnika i
pripadnika oružanih snaga NDH borci odreda i brigade su odbili.
» . . . tri puta se juriša i dva puta odstupa . . . topovi iz Če-
linca tuku Lipovac . . . ,*>260
navodi se u jednom četničkom dokumentu.
260 A VII, CA, kut. 215, br. reg. 25/1.

14 Četrnaesta sređnjobosanska brigada
209
U toku tih borbi izmiješali su se borci Banjalučkog partizanskog od-
reda i 2. bataljona 14. brigade, što je otežalo komandovanje. Pojedini par-
tizanski dijelovi počeli su da uzmiču. Četnici su to primijetili i izvode i
treći juriš, kojim su partizanske jedinice odbacili sa njihovih položaja. J e -
dno vremeno su »leteću« četu zabacili prema s. D. Lipovac, da bi partizan-
skim snagama odsjekli odstupnicu. Pristizao je i 2. četnički bataljon, a
od pravca Kotor-Varoša u pravcu brda Maslara kretala se još jedna domo-
branska satnija. Partizanskim snagama preostajao je još vrlo uzak pro-
stor za povlačenje, koji u posljednjem momentu počinju da koriste.
Iako su odstupali dosta neorganizovano, jer je bilo teško uspostaviti
red, situaciju su spasli istaknuti borci i rukovodioci 2. bataljona i BPO,
među kojima i načelnik štaba brigade Trinki. Oni su ostajali posljednji
štiteći povlačenje drugih. Zastajali su na pogodnim položajima i po ne-
prijatelju osipali vatru, omogućavajući drugim borcima da odstupe. U
ovoj borbi, između ostalih, posebno se istakao Miloš Vujičić, Kozarčanin,
pomoćnik komesara 3. čete. Njemu je u borbi na Lipovcu metak prošao
kroz pluća, ali se i dalje borio. Kada su u odstupanju ožednjeli borci za-
stali na potoku Tovladić da se napiju vode, on ih je s brda Maslara, sa
grupom boraca, štitio dok ga četnici nisu počeli opkoljavati Onda je, pod
kišom metaka, sa svojom grupom odstupio preko Jerinovića, ka Jasiku.
Novak Četojević iz Ilove nije htio da ostavi municiju koja mu se u bje-
žanju rasula. Počeo je da je sakuplja, iako su mu četnici bili za petama,
i tako je pao u zarobljeništvo, ali je kasnije pobjegao.
U četničkim dokumentima piše, da je borba bila oštra; da je parti-
zane bilo » teško pokrenuti sa položaja koje su držali« i »da vojska nije
ručala, jer je borba trajala čitav dan«.
Iz četničkih izvještaja se vidi da su oni u ovoj borbi zarobili 12 par-
tizana i jednu partizanku, a od oružja 18 pušaka i jedan nov puškomi-
traljez »šarac« sa 1.500 metaka, što uglavnom odgovara istini. Među za-
robljenim partizanima, pored Četojevića, bili su i Mihajlo Pavlović iz BPO,
Stanko Segić iz s. Štrbaca i drugarica Jovanović. Pavlović je uspio da
pobjegne nakon dan-dva a Stanko Segić nakon mjesec-dva dana.
Tada su pored Miloša Vujičića ranjeni i Nevenka Vukotić, Nedeljko
Kuzmanović, Boško Suvajac, Miljenko Obradović, Ramiz Bašić, Mitar Ma-
runić, Nikola Ivandić, Đorđe Mihajlović i dr.
Do tada 14. brigada nije bila u situaciji da joj četnici natjeraju kom-
pletan bataljon u neorganizovano povlačenje. Nema pisanih dokumenata
iz 14. brigade i BPO koji su sve borci zarobljeni, kojoj su od partizanskih
jedinica pripadali i koja je od njih izgubila puškomitraljez.
Iako to nije bio isključivo četnički uspjeh, jer je ostvaren u sadej-
stvu sa ustaško-domobranskim jedinicama NDH, četnici su tom događaju
davali veliki značaj.. Zna se, na primjer, da je načelnik štaba Vrbaske čet-
ničke brigade održao 2. četničkom bataljonu prigodan govor i »zahvalio
mu se na uspjehu u borbi i na junačkom držanju u istoj.«
Komandant Vrbaske četničke brigade spustio SG 22. jula. » službeno«
u Čelinac, da bi sa »časnicima« oružanih snaga NDH izmijenjao borbeno
iskustvo i utanačio plan nove zajedničke akcije.
Kada se 25. jula vratio iz Čelinca donio je odluku da napadne Sken-
der-Vakuf, gdje se nalazio Banjalučki partizanski odred. Od akcije se, me-
đutim, odustalo jer je toga dana pobjegao zarobljeni Mihajlo Pavlović, bo-
rac tog odreda. Osim toga, neki mještani, koji su dolazili iz Skender-Vaku-
fa, prenijeli su četnicima da je tamo prispjela jedna partizanska brigada.
Četnici su poslije kazali da je to bila »partizanska propaganda«, jer ni-
kakva brigada u to vrijeme nije došla u Skender-Vakuf.
Četnička pasivnost je odgovarala 14. brigadi, jer je na prostoru oko

Kotor-Varoša, ne računajući BPO, u to vrijeme ostala samo sa 2. bataljo-
nom, vezanim uglavnom za divizijsku bolnicu u Sipragama i dijelom na
zatvaranju komunikacije Kotor-Varoš — Obodnik. Njen 4. bataljon se od
13. jula nalazio na prostoru Derventa — Prnjavor, u svakodnevnim čarka-
ma sa manjim domobranskim posadama i četnicima oslonjenim na upori-
šta oko pruge Derventa — Doboj. I četnici i milicijsko-domobranske po-
sade na tom prostoru, poslije napada na Derventu (27/28. juna) bili su
jako uplašeni:
»20. VII. dijelovi 14. SB brigade, koji su se iznenada poja-
vili, napali su četnike na Jabukovcu, te miliciju u Brđa-
nima.« 261
Posada 1. satnije 1. bojne 4. lovačke pukovnije u s. Brđani, o kojoj

se radilo, razbježala se tom prilikom, da ih je, kako neprijateljski doku-
menti kažu, »bilo čak i na Rabiču«, udaljenom 7—8 kilometara od s. Br-
đana. Misleći na istu akciju 4. bataljona 14. brigade, komanda Ljubićke
četničke brigade žali se svom štabu korpusa kako im partizani »zamalo
nisu zarobili štab brigade i oteli arhivu.«
Dušan Dukić, u to vrijeme načelnik štaba Srednjobosanskog četnič-
kog korpusa, dotičući se Ljubićke četničke brigade i ove akcije sve to
karikira i kaže: »ova brigada je bez ikakvog razloga i pred jednom nepri-
jateljskom patrolom raspršila se i otišla pravo na Trebavu.«
Četvrti bataljon 14. brigade napustio je prostor na kom se do tada
nalazio i krenuo u sastav brigade. Pokret za Vučijak kod Prnjavora izvr-
šio je 26. jula, a 27. jula preko planine Ljubić i Čavke išao je za Klupe.
U međuvremenu, glavnina 14. brigade (1., 3, i 5. bataljon), poslije
neuspješne akcije na Kotor-Varoš, bila je u pokretu preko Uzlomca, na
sjever.
»22. jula 1944. godine oko 5 sati ujutru udarila 14. brigada
iz Garića preko Rastovca u Liplje,« 262
javlja Borjanski četnički bataljon štabu svoje brigade.

Na ove jedinice 14. brigade pripucavali su četnici sa Breze i Trešnje-
ve glave. Borci 14. brigade na ovu pucnjavu nisu odgovarali. Umorni od
261 Zb. NOR, T-IV/27, dok. br.179.

262 AVII, CA, kut. 214, br. reg. 41/5.
14'
211
dugih marševa koje su izveli posljednjih 6—7 dana, neispavani, izgladnjeli
i obuzeti svježinom jutra, oni su se ljuti i neraspoloženi kretali dalje, kao
da te pucnjave i četnika uopšte nema. Jedino je prateći vod brigade, iz to-
pa »pito«, na najagresivniju grupu ispalio jednu granatu. Četnički izvori
potvrđuju da su partizani tog jutra »pucali iz brckog topa u 1. vod 3. čete«
Borjanskog četničkog bataljona. Ovog pucnja iz topa borci 14. brigade se
dobro sjećaju i po njemu je ustanovljeno gdje su se glavnina i štab bri-
gade nalazili toga jutra. Poslije ovog pucnja iz »brdskog topa«, na 14. bri-
gadu toga jutra nije više ispaljen ni jedan metak.
Postoji četnički podatak da su neki dijelovi 14. brigade 22. jula bili
u s. D. Snjegotina, zaseok Spasojevići (pobjegao zarobljeni četnik), a us-
taško-domobranska dokumenta, govore za 25. juli, da se nastavlja pritisak
na Kotor-Varoš. U to vrijeme na tom prostoru bili su Banjalučki parti-
zanski odred i 14. brigada.
Jedanaesta krajiška NOU divizija, koju su u toku 1943. godine i po-
četkom 1944. uspješno vodili Josip Mažar Soša, kao komandant, i Žarko
Zgonjanin, kao komesar, a zatim Miloš Šiljegović i Blažo Đuričić, kao ko-
mandant i komesar, počela je srednju Bosnu napuštati 27. jula u 20,00 ča-
sova.263 Iza sebe je ostavljala veliku slobodnu teritoriju na kojoj je posto-
jao okružni komitet K P J , okružni narodnooslobodilački odbor i dvije ko-
mande vojnih područja sa komandama mjesta u Srpcu, Prnjavoru, Teslicu,
Maslovarama, Sipragama i Skender-Vakufu. Postojali su sreski i opštinski
NOO. Na terenu srednje Bosne bili su pod komandom ove divizije orga-
nizovani i razni vojni, partijski i drugi kursevi. Odnosno, 11. divizija je
ostavljala srednju Bosnu kao vojnu, administrativnu i ekonomsku cjelinu,
na kojoj su sva važnija mjesta, sve važnije vojne i partijsko-političke in-
stitucije na terenu bile telefonski povezane.
Neumanjujući zasluge 1, 2. ili 4. krajiške i 12. slavonske brigade;
I. proleterske divizije i drugih jedinica NOV, koje su terenom srednje Bo-
sne prošle ili na njoj izvjesno vrijeme boravile i ratovale, treba reći da je
I I . NOU divizija, u sastavu 5. kozaračka, 12. krajiška, a kasnije 14. sred-
njobosanska brigada i odredi — divizija koja je na tom terenu najduže i
boravila — ovom uspjehu najviše i doprinijela.
* * *
Da bi se nadoknadio odlazak 11. divizije počelo se sa formiranjem

nove divizije, koja još nije imala broja, a koja je kasnije dobila naziv
53. srednjobosanska udarna divizija.
Pored štaba nove divizije, počela se formirati 18. srednjobosanska
brigada. Brigada je formirana postepeno, od dotadašnjih partizanskih od-
reda. U nju je ušao i 5. poljski bataljon 14. brigade, kao njen 3. bataljon.
Pošto se formiranjem 53. divizije broj boraca u to vrijeme nije po-
većao, odlaskom 11. divizije promijenjen je odnos snaga sa neprijateljem
na štetu jedinica NOVJ. Taj nepovoljan odnos u izvjesnoj mjeri popravio
je 24/25. jula dolazak u srednju Bosnu 21. slavonske brigade, koja se po-
slije prelaska r. Save razmjestila u širem rejonu Prnjavora. Do njenog
dolaska 14. brigada je bila razvučena od Dervente do Skender-Vakufa.
* * *
Iako se nastojalo da pokret 11. divizije za Srbiju ostane u konspi-

raciji, u tome se nije uspjelo. Podatak da je neprijatelj u međuvremenu
spremao napad na srednjobosansku slobodnu teritoriju, da bi se kako on
kaže »obračunao sa novom nazovi divizijom,« i sve što je zatim uslijedilo
navodi na sumnju da je neprijatelj bio ne samo upoznat sa odlaskom 11.
divizije nego i sa brojnim radiografskim naređenjima i razmjenom mišlje-
nja vezanim za njen odlazak.
Sa jedne od proslava, u prvom planu sa lijeva na desno: Zaharije Slatina, Sena Begovska, Milan
beim, Vel]ko Sipka, Žarko Sipka, Desa Batinica i neidentifikovani borac.
U situaciji kada su jače i organizovanije partizanske snage napuštale
srednju Bosnu, a nove i slabije, uz to još nedovoljno organizovane i pove-
zane na njoj ostajale, neprijatelj 27. jula počinje napad sa svih strana:
»Otpočeo je poduhvat u području Doboj — Tešanj — Teslić
— Kotor-Varoš — Maglaj«. 264
kaže neprijatelj.
Od Zepča i Maglaja prema Tešnju i Teslicu nastupale su njemačke
i NDH jedinice. Od Doboja i Dervente prema širem prostoru Prnjavora
išle su domobranske jedinice NDH, sastavljene iz dijelova 4. i 6. lovačke
pukovnije, objedinjene u grupu »Hedrich« i »borbenu grupu Derventa«,
u koju je uključena i jedna satnija iz Vinske. Ove snage su bile pod ko-
mandom 1. kozačke divizije, koja je počela da nastupa preko Klašnica
29. jula.
Istovremeno, neprijatelj je počeo nastupati od Banjaluke, preko Ko-
tor-Varoša i Obodnika, ka Teslicu, sa namjerom da prodre i prema divi-
zijskoj bolnici u Sipragama. Aktivirali su se i četnici, a u napadu je uče-
stvovala i avijacija.
Poslije šeste neprijateljske ofanzive, u januaru 1944, ovo je bila
najveća kriza u kojoj se našla slobodna teritorija, narod i jedinice srednje
Bosne.
Potisnuvši Tešanjsko-teslićki partizanski odred, neprijatelj je 27. jula
zauzeo Tešanj, a sutradan i Teslić.265 Dvadeset i devetog jula, poslije pro-
dora preko mosta na Vrbasu kod Klašnica, 1. kozačka divizija je zauzela
Prnjavor. Usput je pravila nečuvene pljačke i nasilja. Muslimanske, hrvat-
ske i srpske porodice kao i porodice raznih narodnosti, tada su bolje nego
ikad ranije došle do zajedničke spoznaje šta znači okupacija. To je bilo
još jedno dodatno iskustvo, ali se ono kao i sva druga skupo plaćaju.
Nema pisanih podataka o rasporedu bataljona 14. brigade, tih dana,
ali je rekonstrukcijom ustanovljeno da je u samom početku ovih neprija-
teljskih djejstava 2. bataljon štitio divizijsku bolnicu u Sipragama; 3. bata-
ljon je sa štabom brigade žurio prema rejonu Maslovare —• Obodnik, gdje
je bio upućen i 4. bataljon.
Prvi bataljon brigade našao se 28. jula u rejonu s. Stanari i Tedin
Han. Na tim položajima je sačekao neprijateljsku »grupu Hedrich« (2. boj-
na sa 11. i 12. satnijom 3. bojne 4. lovačke pukovnije), koja je prema
Prnjavoru nastupala od Doboja. Nju su dan ranije 27. jula, zaustavili di-
264 Zb. NOR, T-IV/27, dok. br. 175.
265 Zb. NOR, T-IV/27, dok. br. 176.
jelovi 5. kozaračke brigade oko Križa, na putu Jelah — Kulaši. Snage
5. kozaračke brigade povukle su se oko 21 čas prema s. Rankovići, radi
pokreta za Srbiju, pa je »grupa Hedrich« sutradan nastavila nastupanje
dok nije naišla na otpor 1. bataljona 14. brigade. Nema dokumenata 14. bri-
gade o toj borbi. Iz dokumenata jedinica NDH vidi se da su na »grupu
Hedrich« partizanske snage pred Tedin Hanom otvorile »snažnu stroj nič-
ku i bacačku vatru« i da je borba trajala od 14,00 do 19,00 časova.266
Kako se sjeća Drago Luburić, na položaje oko Stanara isturena je
bila 2. četa 1. bataljona. Ona je dobila naređenje u 22,00 časa 27. jula koje
položaje sutradan izjutra da zaposjedne i brani. Kada su na te položaje
28. jula izašli, vidjeli su da su položaji iznad komunikacije sa sjevernije
strane povoljniji, pa su ih zaposjeli i na njima su se s neprijateljem cio
dan tukli. Luburić se sjeća da je toga dana uspostavljena telefonska veza
između štaba bataljona i komande čete na položaju. Dok se jedinica tukla,
sa položaja se moglo telefonom razgovarati sa štabom bataljona. (To je za
njega bilo nezaboravno i uzbudljivo). Sva nastojanja neprijatelja da toga
dana prodre prema Kulašima ostala su bez uspjeha. Neprijatelj je 28. jula
zaključio da grupa Hedrich »zbog snažne vatre neprijatelja koji je zapo-
sjeo sve visove .. . nije u stanju dalje nastupati.« Grupa se počela povla-
čiti. Prema podatku da je tada 12. satnija 3. bojne 4. lovačkog puka u tom
povlačenju »izgubila teški mitraljez«, može se zaključiti da se grupa po-
vlačila na brzinu i u neredu. Ovaj prostor je 29. jula nadlijetala neprija-
teljska avijacija. Izviđala je prostor oko Kulaša zbog podatka da tu po-
stoji partizanski aerodrom ali ništa nisu mogli da otkriju.
Prema sjećanju Ilije Sarčevića, zamjenika komandanta bataljona, i
Milovana Petrovića, koji bolje poznaju teren, ostale snage 1. bataljona
bile su u to vrijeme orijentisane prema Prnjavoru i vodile su 29. jula
žestoku borbu sa pripadnicima 1. kozačke divizije oko s. Vuči jaka. U toku
toga dana bataljon je napadnut sa više strana, morao se povući, a 29. jula
uveče kozačke snage su izbile do kuće tzv. Bugarske kod Kulaša. Grupa
»Hedrich« zaustavila se ispred s. Vučijak, rejon k.236. i tu zanoćila.
Drago Luburić, tada komesar 2. čete 1. bataljona, sjeća se da je pri-
likom borbi oko Tedina Hana i Stanara jednu drugaricu iz njihovog bata-
ljona, dok je na drugoj strani brda nekoga previjala ili nešto radiia, ne-
prijateljski kuršum pogodio u leđa i izašao na grudi. Partizani su svoje
mrtve odmah sahranjivali, pa se Ilija Sarčević, u to vrijeme zamjenik ko-
mandanta bataljona, sjeća toga i kaže da je prilikom tih borbi naišao kada
su neku drugaricu sahranjivali ispod velikog hrasta sa mnogo debelih žila.
Grobnica je bila dosta plitka. Na poginulu su nabacivali zemlju kada je on
prilazio. Kako joj glava još nije bila dobro zagrnuta, on je između buse-
nja zemlje primijetio da » poginuloj« izlaze krvavi mjehuri iz usta. Od-
mah je posumnjao da nije mrtva, pa je od boraca koji su je zakopavah
zahtijevao da joj sa gornjeg dijela tijela odgrnu zemlju. Sagnuo se i pri-
slonio uho na njene grudi. U početku, zbog svog lupanja srca, nije ništa
čuo. Smirio se i zaustavio dah, i onda kod nje začuo slabije otkucaje. Svi
prisutni su bih jako uzbuđeni kada su čuli da je živa, jer moglo se desiti
266 Zb. NOR, T-IV/27, dok. br. 179.

da je živu sahrane. Stavili su je na nosila i brzo odnijeli do bataljonske
ambulante. Kada su je spuštali na ležaj, progledala je i zatražila vode. ..
Po izbijanju dijelova 1. kozačke divizije i grupe Hedrich u rejon
Kulaši, 1. bataljon je upućen da zatvara pravac od Teslića preko s. Ukri-
njice za Cečavu, gdje se u to vrijeme nalazio štab 53. divizije sa prištap-
skim jedinicama. Jedna četa sa komandantom bataljona Momirom Lalovi-
ćem bila je 1. avgusta u rejonu s. Leb — Tedin Han, uz komunikaciju s.
Stanari — s. Kulaši. Da li je četa tu zadržana ili je vraćena iz s. Ukrinjice
sjećanja se ne slažu.
Čim je bataljon bez čete došao u s. Ukrinjicu razmjestio se oko ško-
le, po voćnjacima i travi, a osiguranja su isturena prema Tesliću. S obzi-
rom da su imali podatke da se u s. Čečavi nalazi bivši 5. poljski bataljon
14. brigade, a da je prema Tedin Hanu i Stanarima ostao dio snaga sa
komandantom bataljona, na tu stranu nisu postavljena potrebna obezbje-
đenja.
Mnogi borci su se izuli, a puške su stavili na travu ili objesili o grane
šljiva i voćnjaka oko škole. Neki su otišli da potraže potok da bi se osvje-
žili i oprali noge umorne od pješačenja i borbi vođenih posljednjih dana.
Par njih je našlo snage da se popnu na neku od voćaka, da bi ubrali
neki plod. Adam Panić se sjeća da je sa komandirom voda Hajrom Avdi-
ćem ležao iza neke ograde. Diskutovali su čiji je automat efikasniji: ruski
sa tanjirastim dobošem ili njemački sa šaržerom.
Avdić se onda digao i radi fizioloških potreba otišao u potok. Svoj
automat je ostavio kod Panića. Ubrzo ga je Adam primijetio kako trči
nazad, držeći pantalone u rukama i vičući: »Držite oružje, evo neprija-
telja!«
Za to vrijeme zamjenik komandanta i komesar bataljona nalazili su
se u školi koja je bila ruinirana, a sva vrata u njoj odvaljena. Čitali su
neki partijski materijal. Komandir i komesar 2. čete Avdić i Luburić bili
su u nekoj štali. Luburić je skinuo čizme i dao ih borcu bivšem šusteru
Zulkifu Durakoviću da ih popravi, a komandir je bio zaspao na kraju ne-
kih jasala.
Svi oni se sjećaju da je odjednom dotrčao borac Franc, bivši domo-
bran, koji je do tada bio na nekoj kruški, vičući: »Nijemci, N i j e m c i . . . «
Zamjenik komandanta bataljona Sarčević odmah je naredio uzbu-
nu, a pratećem vodu da tovari konje. Međutim, već je bilo kasno.
Po raskomoćenom i nespremnom dijelu 1. bataljona neprijatelj je
osuo minobacačku vatru. Jedna od prvih mina pogodila je komordžijskog
konja, na kome su još bili kuvarski kazan i samar. Granata je sve to raz-
ni jela i konja ubila. Konjovodac je ostao neozlijeđen, ali je od tada bio
potpuno gluv. Sve se uskomešalo. Ostali komordžijski konji su rzali i nji-
štali. Borci su se bez plana počeli povlačiti, vođeni glasovima svojih ko-
mandira, koji i sami nisu znali da li da se brane ili da odstupaju. Zamje-
nik komandanta bataljona nije uspio da jedinicu poveže, pa je uvijek sta-
bilni i borbeni 1. bataljon Vrhovaca upao u veliku krizu. Gubici su bili
neminovni.
Referent saniteta 1. bataljona, Ifeta Mehičić iz Tešnja, sjeća se da
su ona i Dana Davidović koja se u tom bataljonu zatekla, bježale bose sa
cipelama u rukama preko nekih strnjika, nemajući vremena da se obuju.
Dana je pripremala bombu da ubije i sebe i Ifetu — tako su se u bježa-
nju dogovorile — ako vide da će biti zarobljene. Ifeta se sjeća da se vra-
tio pomoćnik političkog komesara 1. bataljona Milutin Đurđević, vidjevši
da su njih dvije negdje zaostale, dao im moralnu podršku i tako pomogao
da se izvuku.
U ovoj borbi su poginuli ili nestali slijedeći drugovi: Stevo Grubač,
vodnik, Dujko Grubač, Zdravko Branković, Dušan Jakšić i Rajko Vidić,
svi iz s. Imljana, zatim Esad Karić iz Lišnje, Ranko Petković iz s. Kalende-
rovci, Stanko Rehaldski iz s. Detlak i rukovodilac Skoja bataljona Smajo
Karaselimović iz Kotor-Varoša. Nestao je Nenad Inđić, učitelj iz Teslića,
koji je bio pošao sa bataljonom. Mnogo boraca je bilo ranjeno. Drago Lu-
burić, komesar čete, sjeća se da jedan od boraca njegove čete nije uspio sa
ostalim da se izvuče, pa se sklonio u neki žbun. Neprijatelj je pretraži-
vao teren i pozivao ako ima skrivenih da izađu. Ovaj borac je uporno ću-
tao, iako je mislio da ga vide. Za to vrijeme potpuno je osijedio.
Bilo je to veliko i gorko iskustvo za 1. bataljon. Nema podataka da
mu se poslije toga do kraja rata nešto slično desilo.
Komandant bataljona Lalović, dok se još nalazio oko s. Leb i Tedin
Han, vidio je ovu neprijateljsku kolonu, ali nije na nju otvarao vatru.
Čekao je da dijelovi 1. bataljona, koji su krenuli ka selu Ukrinjici, ovu
kolonu dočekaju, pa kada se ona počne povlačiti da on udari po njima.
Događaji su, međutim, išli drugim tokom.
Kao što je 2. bataljon imao svog ljubimca, psa Dukića, koji je ubi-
jen prilikom napada na Prnjavor (18. januar 1944.) tako je i 1. bataljon
imao svog ljubimca, jedno odraslo june. Kako se Pepi Tvrz, Ilija Šarčević
i Siniša Batić, sjećaju, ovo goveče su intendanti bataljona dobili u s. Rađi-
ći, u Vrhovini, u proljeće 1944. godine, kada je 14. brigada bila na tom
terenu. Nekoliko dana su june držali svezano uz intendanturu, jer su ima-
li druge izvore hrane. Kada su ga odvezali, ono se od bataljona nije odva-
jalo. Ide bataljon, ide i june za njim. Borci 1. bataljona, posebno oni sa
sela, naviknuti na stoku, prema kojoj su dok su je hranili i čuvali, gajili
ljubav, zavoljeli su ovo june i nisu intendantima dozvoljavali da ga zako-
lju ni onda kada nije bilo mesa. June je bilo privrženo bataljonu. U po-
kretu nikad nije zaostajalo, radi sočne trave, struka kukuruza ili izrasle
zelene pšenice, preko čega je sa bataljonom prelazilo kroz plodne krajeve
oko Prnjavora. Odvajalo se od kolone samo kad bi uz put, bliže koloni, vi-
djelo stado goveda. Navratilo bi, prošlo lagano između njih i opet se vra-
tilo u bataljon. Nije bilo potrebno da o njemu bilo ko brine. Borci su
voljeli da ga pomiluju, da se s njim poigraju. Bila je to neka vrsta razbi-
brige u nostalgiji za prekinutim zemljoradničkim životom. U ovom izne-
nadnom neprijateljskom napadu i ono je nestalo, a preživjeli borci 1. ba-
taljona često ga pominju.
BORBE OKO OBODNIČKOG VISA
Pokreti i uspjesi neprijatelja oko Prnjavora i Teslića imali su teških

posljedica. Ali njegovo istovremeno nastupanje iz pravca Kotor-Varoša,
koje je sem nadiranja ka Tesliću, prijetilo i prodorom od s. Obodnik ka
s. Siprage, gdje je bila divizijska bolnica, bilo je još uvijek najopasnije.
»Borbena skupina«, kako je naziva neprijatelj, a u kojoj su između
ostalog bili 2. bojna 3. lovačke pukovnije i ustaška milicija iz Kotor-Va-
roša, sa napadom na pravcu Kotor-Varoš — Obodnik počela je 28. jula.
Njoj su se u početku suprostavili samo 2. i 3. bataljon 14. brigade. Iz ne-
kih četničkih dokumenata vidi se da je 28. juli dan bio lijep i sa malo
vjetra, kao i da je toga dana komandant 2. bataljona Vrbaske četničke
brigade, oko 15 časova, dobio od komandanta ustaške milicije iz Kotor-
-Varoša Zvonka Jovića pismo u kom ga ovaj obavještava da: » . . . snage iz
Kotor-Varoša napadaju prema Sipragama i da su zauzele brdo Stol i s.
Večiće i Hrastik«.267 Kao što se vidi neprijatelja je više interesovala parti-
zanska bolnica u Sipragama nego sam Teslić, ali da bi došao do Sipraga
morao je da prodre do Obodničkog visa, a taj pravac branio je 3. bata-
ljon. On je držao položaje na kosama od s. Vrbanjci prema pl. Uzlomcu.
Izjutra 28. jula 2 aviona su prvo nadletala i bombardovala njegov borbeni
raspored. Istovremeno se čula borba i na kosama južno od r. Vrbanje,
gdje se na liniji Dragiševac — Podstaza — Orahova branio 2. bataljon, ko-
ga je napadala ustaška milicija dolazeći iz pravca Sokoline.
Toga dana, i pored žestokih napada neprijatelja, 2. i 3. bataljon nisu
mnogo odstupili sa svojih položaja. Naredne večeri 3. bataljon je ubacio u
protunapad jednu svoju četu, da bi potisnuo neprijatelja sa lijevog krila
njegovih položaja. Glavnina čete, koja je napadala sa fronta, doprla je bi-
la do neprijateljskih rovova, ubacili su u njih nekoliko bombi, ali pošto
je izostao napad voda koji je trebalo da dođe bočno, napad čete nije uspio.
Te noći je u bataljon došao i načelnik štaba brigade Trinki. Komandanta
3. bataljona nije bilo, bio je zbog bolesti odsutan, pa je bataljonom ko-
mandovao njegov zamjenik Jotanović.
Dvadeset i devetog jula izjutra, po još pospanim borcima 3. bataljo-
na počele su da padaju minobacačke granate. Nastupala je i neprijateljska
pješadija, podržana vatrom pušaka, puškomitraljeza i teških mitraljeza.
Neprijatelj je bio daleko nadmoćniji, a prema telegramu štaba 53. sred-
njobosanske divizije ove neprijateljske snage, među kojima su bili i
neki njemački dijelovi sa kotorvaroškom milicijom, bile su jačine oko 1.500
vojnika. Načelnik štaba brigade Albert Trinki i zamjenik komandanta
3. bataljona Vlado Jotanović nisu bili za odstupanje, pa je došlo do velikih
borbi koje su registrovane u četničkim dokumentima:
»Nijemci i Hrvati zauzeli Stol, Večiće, Obodnički vis i Ma-

slovare. Topove su izvukli na Obodnički vis borba je žestoka
vođena.« 268
Zauzimanjem Obodničkog visa neprijatelju se pružala mogućnost

prodora ka Tesliću i divizijskoj bolnici. Sem toga, dan ranije, dolazeći iz
rejona Prnjavora, ovuda je prošao u pravcu Sipraga veliki kara van za-
prežnih vozila sa žitom za Bosansku krajinu. Volovska i konjska zaprežna
vozila i ljudi koji su sa tim kolima došli nisu mogli da se vrate svojim
kućama sve dok neprijatelj drži položaje na Obodničkom visu, k. 640, pa
je to situaciju činilo još složenijom.
Četvrti bataljon brigade (komandant Veljko Sipka, komesar Pero
Divjak) preko pl. Čavke i Javorove 28. jula poslije podne izbio je u s. Be-
be kod Klupa (pl. Borje) i tu uz veća borbena osiguranja zanoćio. Pokret
je nastavio poslije ponoći preko prevoja Solila za s. Maslovare. Neprija-
telj je već bio zauzeo Obodnik. Cio rejon nadlijetali su neprijateljski avi-
oni, tukli su i 4. bataljon. Bilo je i ranjenih.
Sa toga prostora istoga dana jedna četa 4. bataljona sa zamjenikom
komandanta Nedom Stanićem vratila se sa Solila da prihvati partizanske
dijelove koji se budu povlačili od Teslića. Zanoćili su na proplanku Soli-
la, a u toku noći napali su ih četnici i ubili stražara, jednog starijeg čovje-
ka iz s. Srđevića. Tridesetog jula četnici su napali pratnju koja je četi do-
turala hranu. Oteli su joj konja i kazan sa gotovim jelom. Četa je inter-
venisala i preotela konja sa hranom.
Ti manji sukobi sa četnicima uslovili su da naredne noći dođe do
iznenadnog sukoba između ove čete i dijelova Tešanjsko-teslićkog odreda.
Odred je iz s. Čečave za Šiprage pratio sekretara Okružnog komiteta K P J
za srednju Bosnu Iliju Kostića i istovremeno za Bosansku krajinu spro-
vodio bivšeg komandanta teslićkog garnizona potpukovnika Ivčevića. Di-
jelovi čete 4. bataljona koji su držali položaje na cesti mislili su da se radi
o četnicima, pa su jedni po drugima otvorili vatru. Iznenađeni borci Te-
slićko-tešanjskog odreda, ne znajući ko ih napada, počeli su se povlačiti.
Tek pošto je četa 4. bataljona brigade uhvatila jednog borca iz odjeljenja
za zaštitu naroda (Ozna) iz Prnjavora shvatilo se u kakvoj su zabludi i je-
dni i drugi. Taj međusobni partizanski sukob iskoristio je domobranski
potpukovnik Ivčević i pobjegao.269
268 AVII, CA, k u t . 215, b r . reg. 42/1.

269 AVII, NDH, kut. 61, br. reg. Y/1—83.
Potpukovnik Ivčević mislio je da su na partizane napali četnici. On tvrdi da su n j e -
govi pratioci počeli da se povlače i kaže: » J a pak kao vezan u lance nisam mogao
tako brzo trčati i vodič me je pustio, a ja sam otišao u duboku šumu i sklonio se
pod jedan panj, gdje sam sačekao z o r u . . . « Izjutra je krenuo u sela iznad Maslo-
vara gdje su mu neki mještani skinuli »okove« nahranili ga i pokazali mu put. Kada
je dobio obavještenje da se na Obodničkom visu nalaze domobranske jedinice upu-
tio se tamo i predao zapovjedniku bojne bojniku Hasandedoviću. Odatle je otišao
za B a n j u Luku, pa preko Okučana i Broda za Doboj.
Štab 14. brigade sastao se u s. Borcima 31. jula sa štabovima 2, 3. i
4. bataljona i razmotrio novonastalu situaciju. Ocijenjeno je da se opasnost
od daljeg prodora neprijatelja može otkloniti samo napadom na Obod-
nički vis i njegovim zauzimanjem. Na komandantskom izviđanju vidjelo
se da na tom položaju neprijatelj, pored iskopanih rovova, raspolaže i ve-
ćim brojem drveno-zemljanih bunkera, da je teren sa juga strm, a sa
pravca sjeveroistoka povoljniji za napad, ali pregledan i otkriven.
Komandant brigade je zato smatrao da neprijatelja treba napasti
noću. Komandant 4. bataljona Šipka predložio je da se napad izvede da-
nju, a da mu prethodi jaka minobacačka priprema. Potkrijepio je to činje-
nicom da u brigadi postoje 4 teška minobacača, a da je iznad s. Borci pre-
ma pl. Očaušu u jednoj napuštenoj košari sklonjeno tridesetak teških mi-
na izvučenih prilikom oslobođenja Teslića.
Ovaj predlog je bio bolji, pa je i prihvaćen. Dogovoreno je da u na-
padu učestvuju snage 3. i 4. bataljona, da se noću privuku na polazne
položaje za napad, a da borci krenu na juriš kada po Obodničkom visu
bude otvorena minobacačka vatra. Drugom bataljonu je dat zadatak da u
toku noći na lijevoj obali Vrbanje prema s. Večići postavi dio svojih snaga
i da, kada neprijatelj otpočne sa odstupanjem, sa boka otvori vatru.
Privlačenje minobacača i komandovanje njima u toku napada pre-
uzeo je komandant 4. bataljona Šipka. Prvog avgusta, oko 8 časova, sa
padine s. Borci naspram Obodničkog visa minobacačlije, među kojima je
bio i Slavko Cupurdija, ispalili su prvu minu. Ona je podbacila za stoti-
nak metara. Uzeta je, zatim, korektura i po Obodničkom visu otvorena
minobacačka vatra iz sva četiri oruđa minama od 6 kg. Istovremeno je
uslijedio i nezadrživ juriš boraca 3. i 4. bataljona 14. brigade. Ohrabreni
ovakvom minobacačkom vatrom, jer takvu podršku do tada nikada nisu
imali, oni su uz viku jurili ka neprijateljskim položajima.
Vojnici Hasandedićeve 2. bojne 3. lovačke pukovnije, nenaviknuti
na napad danju uz ovako jaku podršku minobacačke vatre, nisu izdržali i
počeli su da bježe. Odstupajuće dijelove ove bojne tukli su borci 2. bata-
ljona bočnom vatrom sa lijeve obale r. Vrbanje. Na obodničkom visu ne-
prijatelj je imao 8 mrtvih i oko 20 ranjenih, a na vis je izvučen i brigadni
top 37 mm iz kojeg je za neprijateljem ispaljeno par granata. Odstupa-
jući, neprijatelj se zaustavio na ranije pripremljenim položajima na
liniji s. Dabovci — s. Hrvaćani. Komandant brigade se sjeća da je toga ili
idućeg dana posmatrao jednog neprijateljskog oficira kako na položajima
ispred rovova šeta ili sjedi, iako se na njega pucalo.
Zadržavajući se na položajima s. Dabovci — s. Hrvaćani, neprijatelj
je pokazivao da ne odustaje od prodora ka Tesliću i Šipragama. Iz tele-
grama štaba 53. divizije upućenog štabu 5. korpusa vidi se da je 2. avgu-
sta neprijatelj od Kotor-Varoša prema 14. brigadi ubacio nekoliko hiljada
vojnika i da je u protunapadu ubijeno 6 vojnika, među njima i jedan sat-
nik, a da je 20 neprijateljskih vojnika ranjeno. Četvrtog avgusta 14. bri-
gada je izvršila na neprijatelja koncentričan napad. U njemu su učestvo-
vali 2, 3. i 4. bataljon brigade. Neprijatelj je pokušao da da otpor, ali je on
slomljen i neprijatelj je prisiljen na povlačenje. U četničkim dokumenti-
ma o tome piše :
»4. o. m. ujutro čula se velika borba u dolini V r b a n j e od

Vrbanjaca do Rujevice« 2 7 0
a u dokumentima oružanih snaga NDH :

» . . . borbena skupina koja je nadirala iz Kotor-Varoša pre-
ma Tesliću morala se povući pred nadmoćnijim neprijatelj-
skim snagama.« 270 ^
Centralna partizanska bolnica u Sipragama sačuvana je tako od na-

pada 2. bojne 3. lovačke pukovnije na čelu sa bojnikom Ćamilom Hasan-
dedićem, koga neka dokumenta optužuju da je bio ustaški nastrojen, a
uz to » krvolok i pijanica.« Neprijatelj je u ovom neuspjelom poduhvatu u
periodu od 28. jula do 4. avgusta 1944. imao oko 50 mrtvih i ranjenih.
* * *
Radi razvlačenja snaga 14. brigade, a dijelom i radi odvajanja od

njihovog glavnog zadatka — odbrane pravca prema Obodniku, četnici i
ustaška milicija planirali su prodor ka Skender-Vakufu i, odatle, prema
partizanskoj bolnici u Šipragama.
U s. Zivinicama sastali su se 30. jula 1944. ađutant štaba Srednjobo-
sanskog četničkog korpusa Slavko Laketić i komandant kotorvaroške usta-
ške milicije Zvonko Jović. Dogovorili su se o vremenu i pravcu zajednič-
kog djejstva. Trideset i prvog jula izjutra, od crkve u Vranjem Brdu, kre-
nuli su prema Skender-Vakufu 2. i 3. bataljon Vrbaske četničke brigade i
50 ustaških milicionera. Jedna kolona je išla preko Bokana i Omara, a
druga preko Koštica, Solaja i Ciganke. Dijelovi Banjalučkog partizanskog
odreda koji su branili Skender-Vakuf, povukli su se prema Perčinu, pa
su ustaški milicioneri i četnici u 11,15 časova ušli u grad. Borci Banja-
lučkog partizanskog odreda vratili su se i izbacili četnike i milicionere iz
Skender-Vakufa. Četnički izvještaji to potvrđuju, uz objašnjenje da su
Skender-Vakuf napustili zbog »jake kiše«.
Četnici 4. čete 2. bataljona Vrbaske četničke brigade pokušali su
2. avgusta da ugroze centralnu bolnicu i magacine u rejonu Šiprage —
Petrovo polje. Bolnicu i magacine štitio je u to vrijeme samo jedan vod
3. čete 2. bataljona 14. brigade, razvučen na širokom prostoru. Vod se ori-
jentisao samo na odbranu bolnice, pa su zato četnici uspjeli da upadnu
u neke od magacina sa materijalom. Tvrdili su da su iz nekih magacina
odnijeli nešto materijala, a drugo zapalili, i da su u tim magacinima vi-
djeli »municije i drugog materijala da ne bi 100 konja moglo ponijeti.«
Poslije protjerivanja neprijatelja sa Obodnika, 14 brigada je izdvo-
jila 2. bataljon i uputila ga prema četnicima. On je 3. avgusta izbio na
270 A VII, CA, kut. 215, br. reg. 6/2.

27°a Zb. NOR, T-IV/28, dok. br. 133.
Ravni Sto i istog dana uveče krenuo za Skender-Vakuf, da bi olakšao po-
ložaj Banjalučkom odredu.
Četnici su u to vrijeme bili ogorčeni što su partizani /vjerovatno
BPO i dijelovi 2. bataljona 14. brigade/ 5. avgusta »održali zbor u Sken-
der-Vakufu, vjenčanje i krštenje djece«, što se na zbor odazvao narod iz
Skender-Vakufa i okolnih srpskih sela, »naročito iz s. Koštica«, i što su
borci BPO »narod . . . mnogo iskvarili«.
Četnike je sasvim obeshrabrio neuspjeli pokušaj prodora Nijemaca

i jedinica NDH preko Obodnika ka Teslicu i Sipragama i pojava dijelova
14. brigade oko s. Živinica.
»Po dolasku snaga 14. partizanske brigade na Zivinice ba-

njalučki partizanski odred, došao je sa štabom u Skender-
- Vakuf . . . prema ovim partizanskim snagama koje se sada
nalaze ne mogu se preduzimati nikakve ofanzivne akcije, jer
bi mogli imati samo gubitke a nikako uspjeha,« 271
izvještava štab Vrbaske četničke brigade štab svog korpusa. Tako su po-
red oružanih jedinica NDH i četnici priznali da im 14. brigada smeta.
m A VII, CA, kut. 215, br. reg. 6/2.

Dok su se nova 53. divizija i 21. slavonska brigada borile sa neprija-
teljem oko Prnjavora, Teslića i Kotor-Varoša, dotle je 11. divizija (5. ko-
zaračka, 12. krajiška, 18. hrvatska) preživljavala teške trenutke. Neprija-
telj je duž komunikacije u dolini r. Bosne, gdje je 11. divizija trebala da
prijeđe rijeku, privukao jake snage, pa ona nije uspjela da je prijeđe noću
29/30. jula, a ni naredne noći. Povukla se zato na padine pl. Mahnjače,
gdje ju je zateklo jutro 31. jula 1944. godine. Neprijatelj, koji je u tom re-
jonu imao jake snage, izbio je tog jutra na krila divizije, s namjerom da
je opkoli i uništi. Neprijateljski vojnici su, radi međusobnog raspoznava-
nja, nosili toga jutra bijele trake oko rukava. Došlo je do žestoke borbe,
u kojoj su se borci 5. brigade i 2. bataljona 12. brigade morali probijati iz
obruča borbom prsa u prsa. Preživjeli borci 5. brigade sjećaju se kako je
Mahmut Ibrahimpašić Mašo, komesar 5. kozaračke, otimajući jednu dru-
garicu iz ruku neprijateljskog vojnika uhvatio vojnika za grlo i natčovje-
čanskom snagom iščupao mu grkljan. Peta kozaračka brigada je imala
26 poginulih i 22 teže ranjena borca. Među poginulima bio je i jedan od
najboljih kozaračkih junaka Rade Kondić, koji je prije pokreta za Srbiju
od Ranka Sipke preuzeo komandu nad ovom proslavljenom jedinicom
NOB-a.
Ova vijest, koja je došla sa ranjenicima dopremljenim u Siprage u
divizijsku bolnicu, u tom rejonu se još nalazila 14. brigada, bila je nevje-
rovatna, pa je štab brigade provjerio prije nego je štabu 53. divizije o tome
poslao izvještaj. I štab divizije, obavještavajući o tome depešom štab
5. Korpusa, ograđuje se: »11. divizija se nije prebacila. Rade Kondić po-
ginuo. Manji dijelovi divizije stigli u Siprage«, javlja 14. brigada.
Jedanaesta divizija se spremala za novi pokret. Petog avgusta izda-
la je naređenje potčinjenim jedinicama da sve preostalo prateće oružje,
zajedno sa »prikupljenom djecom« iz svojih jedinica, predaju preko 5. ko-
zaračke brigade 14. srednjobosanskoj brigadi.
Poslije dva dana, prešavši komunikaciju Derventa — Doboj preko
Vučjaka, a zatim preko r. Bosne južno od Podnovlja, divizija je zauvijek
napustila srednju Bosnu. Povodom njenog odlaska nije održan nikakav
oproštajni sastanak između štabova brigada koji odlaze i onih koji ostaju,
jer rat je gušio svaku sentimentalnost. Borci 14. brigade posebno su žalili
zbog odlaska 5. kozaračke, sa kojom su bili vezani još od boravka protu-
četničkog bataljona u srednjoj Bosni april-maj 1942. godine.
Preživjeli borci jedne od jedinica
brigade na proslavi u Prnjavoru 1968.
Poslije velikog pritiska koji su oružane snage NDH, četnici i usta-
ška milicija vršili na 14. brigadu koncem jula i početkom avgusta 1944.
godine, iz čega je izašla nepobijedena, 14. brigada je postepeno prešla na
ofanzivne akcije i na četnike i na ustaško-milicijske posade na širem pro-
storu Kotor-Varoša.
Jedna od takvih akcija bio je napad na ustaško-milicijsku posadu u s.
Sokoline, nekoliko kilometara južno od Kotor-Varoša. Ovo uporište, istu-
reno na stjenovitom i teško pristupačnom dijelu, ispod koga su tekli dubo-
ko usječeni planinski potoci Jakotina i Grabarevac, bilo je jedno od najja-
čih spoljnih uporišta Kotor-Varoša. Pored grupe kuća, tu se nalazila i cr-
kva, a sve to je bilo opasano kamenim zidom. Tada se sumnjalo da kato-
lički sveštenik u Sokolinama krije njemačku radio-stanicu, jednu od onih
koje su Nijemci imali rasturene na okupiranom prostoru, a od kojih su
neke bile legalno raspoređene i na terenu koji su kontrolisali četnici. Ovo
uporište je već jednom osvojila, u aprilu 1944, 3. četa 2. bataljona 14. bri-
gade. Prvom polovinom avgusta uporištu se primakla 3. četa 4. bataljona
komandira Rajka Bubića. Njega su već neprijateljski vojnici znali i sa
njim su se dovikivali. Izazivali su ga da im priđe bliže, a on im je odgo-
varao smireno i zastrašujuće uvjerljivo: »Doći ću ja, ne brinite, onda kada
mi se ne budete nadali!«
Neutvrđenog datuma prve polovine avgusta, oko 4 časa, dok je 2. če-
ta istog bataljona bila na Čepačkom brdu, Bubićeva četa- je napala Soko-
line iz pravca Viševice i Srednjeg brda. Jedan vod komandir čete je upu-
tio u zasjedu na pravcu kojim je razbijena posada morala da se povlači.
Dok su ostala dva voda otvarala vatru po neprijateljskim bunkeri-
ma, on i Đorđo Snjegota su izdvojili 5 boraca i 2 puškomitraljeza i pod
komandom Bubića krenuli prema crkvi u Sokolinama i zidu koji tu po-
stoji. Vatrom puškomitraljeza i ručnim bombama zauzeli su otvore na
zidu, a onda su likvidirali jedan po jedan bunker uz pomoć ostalih bo-
raca.
Pošto nisu uspjeli da zadrže Bubićev napad, milicioneri su počeli da
bježe prema Kotor-Varošu -— Kotorišću, ali su naišli na 3. vod 3. čete, koji
ih je natjerao da se sklone u stijene ispod uporišta. Borci Bubićeve čete
su ih pozivali na predaju, a kada se ni poslije nekoliko uzastopnih poziva
nisu odazvali, na njih je otvorena puščana i mitraljeska vatra i na stijene
su bacane ručne bombe. Prema zabilješki Advana Hozića poginulo je 5 mi-
licionera, a 7 je ranjeno. Zaplijenjen je 1 puškomitraljez, nekoliko puša-
ka, 3 automata i nešto druge opreme.
Oko 15,00 časova istog dana iz Kotor-Varoša u pravcu Sokolina kre-
nula je jača grupa milicionera pod komandom ustaše like Lovrenovića, ko-
ji je bio rodom iz Sokolina. Ovoj grupi postavljena je zasjeda, pa je i ona
razbijena uz gubitke.
Stab bataljona, poslije zauzeća Sokolina, odlučio je da zauzme usta-
ško uporište Badanj iznad s. Jakotina. Sokoline i Badanj bili su južni istu-
reni punktovi odbrane Kotor-Varoša, a na njih su se uvijek naslanjali čet-
nici. Zato su 9. i 10. avgusta jedinice 4. bataljona prvo protjerale četnike
iz okoline Badnja, a zatim su sa dvije čete napali Badanj.
Milicija je davala jak otpor. Partizanske snage — četa koja je bila
na Sokolinama, pomagala je sa te strane napad na Badanj, odnosno Jako-
tinu. Partizanske jedinice koje su išle u napad napredovale su sporo, ali
sigurno, a četnici su, sa pogodnih položaja, posmatrali borbu, nadajući se
da će milicija odbiti napad boraca 4. bataljona. Međutim, kada su uvidjeli
da su se partizani podvukli pod same neprijateljske rovove, a zatim čuli i
bombe koje su partizani ubacivali u rovove milicije, intervenisali su.
»Milicija koja se nalazila u rovovima bila se pokolebala i

počela povlačiti da napusti rovove, a u tom momentu, snage
2. bataljona (četničkog — primjedba autora) udarile su par-
tizanima iz Varjače sa boka .. ,«,271a
piše o tome komandant pomenute četničke brigade.
Borci 4. bataljona morali su da se povlače prema brdu Kik. Bernard

Marušić, kurir u štabu 4. bataljona, sjeća se da su on i Enver Sarajlić za
vrijeme ove borbe dobili zadatak od komesara Pere Divjaka ili pomoćnika
komesara Perice Vukelje, da odnesu jedno pismeno naređenje na Kik, na
kom je trebalo da se nalaze dijelovi 4. bataljona i gdje se još vodila velika
borba. Sarajlića je bila nažuljala cipela pa nije mogao da ide do kraja.
Predložio je Marušiću da uzme njegov automat i da sam nosi to pismo.
Marušić je prihvatio, jer drugog izlaza nije bilo: naređenje se moralo od-
nijeti tamo gdje je naređeno.
Kada se Marušić primicao Kiku borba se utišala. Na brdu koje je
bilo bez većeg rastinja vidjele su se siluete u crnim odijelima, koje Maru-
šiću nisu ličile na partizanske. Bilo mu je sumnjivo, ali pošto je teren do-
sta pregledan, nije se usuđivao da se vrati, pa je polako, kraj neke živice,
pošao napred i, osmotrio bolje one koji su se sa brda približavali prema
njemu. Pošto je shvatio da se radi o ustaškoj miliciji, a oni su bili već
dosta blizu, bacio je bombu, opalio na njih rafal iz automata i, kada su oni
zalegli, počeo je izmicati. Neprijatelj je za njim otvorio vatru. Istovre-
meno ga je tukla i vatra bočno, iz pravca s. Viševice. Osjećao je to po
mecima koji su ga mimoilazili, ali je imao utisak da i jedni i drugi tuku
njega. Kad je sav zadihan i umoran stigao do štaba bataljona na Dragi-
ševcu, raportirao je komandantu bataljona da pismo nije mogao da pre-
da. Rekao je zatim da je neprijatelj ne samo na Kiku već i na Viševici.
Tada se pojavio zamjenik komandanta bataljona Nedo Stanić sa jednom
četom. Objasnio je da je ta četa otvorila vatru po neprijatelju na Kiku u
vrijeme kad su vidjeli da milicioneri nekog progone. Veljko Sipka je re-
15*
227
kao Bernardu: Dižeš paniku bez potrebe«, i to je, kako Marušić kaže, nje-
mu bilo teže nego bježanje s Kika.
Pošto su 10. avgusta udružene četničko-ustaško-milicijske snage us-
pjele da natjeraju u povlačenje dio snaga 4. bataljona, četnici su
se veselili, ali i strep jeli. Drugi bataljon četničke brigade, koji je napao
4. bataljon 14. brigade sa boka, slijedeću čitavu noć proveo je u šumi Ki-
jevac, zapadno iznad s. Ćukovac. Nije se usudio da zanoći u kućama u
selu. Iz jedne depeše štaba 53. divizije od 9. avgusta vidi se da je oko
Kotor-Varoša u posljednjih 6 dana neprijatelj imao oko 42 mrtva.
Zaharije Slatinac, omladinski rukovodilac 4. bataljona, sjeća se da
jt ovo bila jedna od težih borbi u kojima se našao njihov bataljon.
Jedanaestog avgusta 4. bataljon je nastavio sa napadom na nepri-
jateljsku miliciju oko Jakotine. Upotrijebio je i svoju artiljeriju. Milicija
se žestoko branila. Možda je opet očekivala da će joj četnici doći u pomoć,
ali se to ovog puta nije dogodilo. Milicija se borila do jedan sat poslije
pola noći.
»Partizani 14. krajiške brigade tukli su »Badanj«, milicija
je razbijena na Badnju i partizani su prošli do Hadrova-
ca .. ,«,272
izvještava slijedećeg dana svoj korpus komandant Vrbaske četničke bri-

gade.
U ovoj borbi poginuo je Branko Milojević iz s. Miškovci, pomoćnik
političkog komesara 1. čete 4. bataljona.
Jedanaestog avgusta borbe su se vodile i na drugim stranama. Jedna
je vođena oko s. Rastuše i Stanara. Tamo je u to vrijeme bio 1. bataljon
brigade, koji su napale tri četničke kolone, predvođene četničkim kapeta-
nom Aranđelovićem. On je bio komandant operacije, a imao je nekoliko
četničkih brigada. Četnički izvještaji kažu da su se partizanske snage na
koje su napali sastojale iz dva bataljona 14. brigade i Tešanjsko-teslićkog
odreda. Četnici tvrde da su na partizanske snage naišli kod samih Vitko-
vaca i napali ih na frontu od s. Stanara do s. Rastuša. Da su ih potisli i
gonili u sjajnom naletu i sve bi, kako kažu, uspjelo da se nije povukao
komandant 1. bataljona Ljubićke četničke brigade Mitar Milanković, i to
»bezrazložno«.
U noći 11/12. avgusta 3. bataljon 14. brigade krenuo je na prostor
Liplje — Klupe. Išao je u kolonama od s. Maslovare preko Uzlomca.
»Partizani su u isto vrijeme udarili na sve čuke koje su
bile zaposjednute od 3. čete.« 273
Zadatak 3. bataljona bio je da dijelom snaga stalno kontroliše rejon

Klupa, da izvodi noćne pokrete i akcije protiv četnika i da im ometa kon-
centracije i izvođenje prepada, posebno duž karavanskog puta Čečava —
Javorova — Klupe — Maslovare.
272 AVII, CA, kut. 215, br. reg. 3/3.

273 AVII, CA, kut. 215, br. reg. 8/3.
Štab 14. brigade od konca jula 1944. godine bio je u s. Maslovare, u
kući porodice Petrić. Komandant brigade se sjeća toga, jer je kod te po-
rodice u to vrijeme održan nekakav sastanak žena. Na sastanak su došle
i žene iz udaljenih sela u koja su često navraćali četnici. Sastanku je tada
prisustvovala i Milka Mandžuka, kao društveno-politički radnik na tom
terenu.
U vrijeme kada je 3. bataljon preko Liplja odlazio za rejon Klupa,
na teren Kotor-Varoša došao je 1. bataljon brigade koji je skoro mjesec
dana djelovao samostalno na području Prnjavor — Teslić. Bataljon je
razmješten u rejon Maslovare — Obodnik — Borci, sa zadatkom da štiti
slobodnu teritoriju iz pravca Kotor-Varoša.
Štab brigade je imao iz s. Maslovare telefonsku vezu sa štabom di-
vizije u Kulašima, sa 3. bataljonom u Klupama, sa Sipragama i Skender-
-Vakufom.
U to vrijeme održavan je u rejonu s. Borci — Mirkovići vojni podo-
ficirski kurs, koji je organizovala 14. brigada. Na njega je pozvano po 15
odličnih boraca iz svakog bataljona, budućih rukovodilaca u vodovima i če-
tama. Mladen Popović, koji je bio na tom kursu, sjeća se da ih je bilo oko
60, među njima: Žarko Vujasinović, Savko Daničić, Novak Milivojac i
Slavko Košić. Kursom je rukovodio štab brigade, preko jednog domobran-
skog oficira koji je u brigadu dodijeljen poslije oslobođenja Teslića 9/10.
jula. On je za kurs napravio program rada, koji je štab brigade pregledao
i saglasio se sa njim.
Zbog najavljene pomoći Sovjetskog saveza oko Skender-Vakuf a se u
to vrijeme uređivalo zemljište za aerodrom. Radovima je rukovodio Ni-
kola Dukić, otac Rajka Dukića, pomoćnika političkog komesara bataljona
i4. brigade. Četnici nisu naročito ometali ovu izgradnju. Vjerovali su da
na taj način i oni mogu nešto da dobiju, što se jednom i desilo kod s. Ku-
laša, kada su saveznički avioni umjesto u Kulaše padobrane spustili u s.
Popoviće. Tako je 6 paketa, u kojima su bile engleske strojnice, palo u
ruke četnicima.
U Šiprage su 14. avgusta stigli komesar i zamjenik komandanta
5. korpusa Ilija Došen i Nikola Karanović. Istog dana ili sutradan bili su
u Maslovarama. Slučaj je htio da se zapalila i gorjela nekakva štala u
vrijeme kada je trebalo da se pojave u Maslovarama, pa im je u susret
poslata poruka da se radi o nemarnosti, a ne neka neprijateljska diverzija
ili napad.
Štab brigade tada nije bio na okupu. Komesar brigade Vojo Stupar
bio je oko Prnjavora. Pomoćnik komesara Đorđe Pstrocki Đoko, smatrao
je da drugove iz korpusa treba da upozna komandant sa svim osnovnim i
političkim pitanjima u brigadi i na terenu, što je on i učinio.
Karanović i Došen su žurili u štab divizije. Iz Maslovara su dobili
konje i pratnju. Rečeno im je da je put sasvim bezbjedan, a s njima je kre-
nuo i načelnik štaba brigade Albert Trinki.
Naredni dan je bio bez novosti, a 18. avgusta Đorđe Sančanin, de-
žurni kod telefona, obavijestio je štab brigade da je neko javio sa Klupa
da se vodi borba sa četnicima i da je veza sa Klupama odmah poslije toga
prekinuta. Preko Borja se čula puščana i mitraljeska vatra. Dignuto je sve
ljudstvo oko štaba brigade, a među njima se našao i komesar 1. bataljona.
Prikupili su oko dvadesetak konja, pa su svi prisutni članovi štaba bri-
gade posjedali na konje i galopom pojurili za Klupe.
Toga dana 3. bataljon nije bio kompletan. Dio je otišao prema Prnja-
voru, dio je bio u pokretu prema Staroj Dubravi, a dio u Cečavi. Sa šta-
bom bataljona bila je samo komora. Na ovaj pozadinski dio i štab 3. bata-
ljona napali su 1. i 3. bataljon Teslićke četničke brigade. Četnici su upali
u komoru i počeli da je razvlače. Štab bataljona, poslije kraće borbe, od-
stupio je prema Cečavi, neznajući da na partizanske dijelove u Cečavi na-
padaju istovremeno 2. i 4. bataljon Teslićke četničke brigade, sa kojima je
bio komandant Teslićke brigade Novak Prodić.
Vod 2. čete 3. bataljona 14. brigade, sa kojim su bili komandir čete
Vaskrsija Šmulja i komesar Milivoje Danilović, bio je u vrijeme početka
napada oko G. Šnjegotine. Culi su borbu i vidjeli dvije crvene rakete koje
je neko ispalio u rejonu Klupa. Ocijenili su da se radi o napadu na štab,
pa su požurili u tom pravcu. Cim su prišli Klupama napali su četnike, koji
su davali otpor sa visova prema Borju. U to vrijeme pristigli su i dijelovi
štaba brigade na konjima iz pravca Solila. Napadnuti sa dvije strane, a
zbog pošumljenosti terena neznajući kakve ih snage napadaju, četnici su
pobjegli. U ovom četničkom napadu poginuli su Uglješa Šarčević iz s.
Kremne, Usorac N. Radivoje, Šereg Ilova, Prnjavor, i potporučnik Đuro
Lukić iz Velike Sočanice. Nekoliko boraca je ranjeno, među njima i Anđa
Kremić, referent saniteta 3. bataljona. Četnici su razvukli komoru. Milan
Jelić kurir u štabu brigade, sjeća se da je neko od mještana rekao ko-
mandantu brigade gdje su sklonjeni kazani za kuvanje hrane, pa su oni i
još neke stvari pronađeni. Četnici su potrgali i telefonske linije u pravcu
Kulaša, tako da nije bilo veze sa štabom divizije.
Sutradan, vjerovatno, jer o tome nema dokumenata, vod Mile Sa-
vića iz čete 3. bataljona koji je otpratio članove štaba korpusa od Klupa
do Kulaša vraćao se u sastav svog bataljona. U pl. Javorova dočekali su
ih pripadnici zelenog kadra. Tražili su od njih da se predaju, a dopali su
im se dobri konji koji su pripadali komandantu i zamjeniku komesara
14. brigade, na kojima su iz Maslovara odjahali članovi štaba korpusa.
Mile Savić se sjeća da su se našli u vrlo komplikovanoj situaciji. Bi-
lo ih je malo u odnosu na zeleni kadar, koji je, pored toga, bio zaklonjen.
Dok je pitao ko su, on je konje stalno trzao nazad, prema nekom plotu, a
onda je skočio sa konja i sa vodom počeo da odstupa. Zeleno-kadrovci su
po njima otvorili vatru, pa je Vaskrsija Rakić iz s. Štrpci tada poginuo.
Konji su ostali ržući. Komandant brigade je dugo žalio za konjem, jer je
vranac bio izuzetno lijep i ponosan.
Dok se ovo događalo sa 3. bataljonom i ostali bataljoni u rejonu
Kotor-Varoša imali su problema.
5C
} Jjc 5}c /
Kada je četa Rajka Bubica iz 4. bataljona zauzela i zaposjela Soko-

line, Vaso Dević, komandir voda u 3. četi 4. bataljona, sjeća se, a to su po-
tvrdili i drugi učesnici tih događaja, da poslije zauzeća Sokolina njihova
četa nije stalno bila na tom položaju. Dolazila je na taj položaj u rano
jutro, a napuštala ga je kada padne noć. Bila je to taktika koja je omogu-
ćavala da se jedinica koja je vodila svakodnevne borbe, noću odmara. Sem
toga, iz Sokolina je bilo milicionera koji su se, pošto su partizani zauzeli
selo povukli u Kotor-Varoš. Kao dobri poznavaoci terena mogli su lako da
privuku snage iz Kotor-Varoša i noću napadnu četu. Sokoline je tih dana
nadlijetala i avijacija NDH sa aerodroma iz okoline Banjaluke. Pored mit-
traljiranja, bacali su letke, u kojima su partizane pozivali na predaju. Obe-
ćavali su da će im biti pošteđen život, samo treba da ponesu sa sobom taj
letak. Iz četničkih izvora saznajemo da su se pokolebali domobrani Vid
Erak i Zdravko Barišić, koji su bili zarobljeni u Tesliću a zatim su prišli 4.
bataljonu. Noću 10/11. avgusta, noseći jedan takav letak, pobjegli su iz
čete. Došli su 11. avgusta prvo kod četnika, a onda su otišli svojima u Ko-
tor-Varoš. Tamo su, kako kaže Vaso Dević, ispričali partizansku taktiku
držanja Sokolina, što je Kotorvaroška milicija iskoristila.
Noću 19/20. avgusta kotorvaroška milicija je upala u Sokoline i par-
tizanskoj četi postavila zasjedu. Kada je 2. vod 3. čete 4. bataljona došao
rano izjutra da posjedne uobičajene položaje, dočekala ga je vatra mili-
cije. Uvijek oprezni borci 4. bataljona toga jutra nisu bili budni i potpuno
su iznenađeni. Stoga nisu pružili značajniji otpor, a pojedinci su spas traži-
li skakajući niz strme i pogibeljne stijene. Jedan puškomitraljezac, Dević
misli da je to bio Miloš Jungić, ranjen je tom prilikom u ruku.
Prema četničkim izvorima, poginula su dva partizanska borca, a od
milicije »jedan hrvatski narednik«.
Toga dana ostali dijelovi 4. bataljona držali su s. Zuboviće, s. Više-
vicu, Dragiševac, Stol i s. Zivinice, a 2. četnički bataljon bio je za to vri-
jeme u Varjačama i Cukovcu. Četnici nisu toga dana preduzimali ofan-
zivne akcije, jer su, navodno, »čekali na pravu akciju iz Kotor-Varoša
koju žele Hrvati da izvedu u zajednici sa njima.«274
H« ^C sji
Dvadesetog avgusta 4. bataljon 14. brigade držao je iste položaje, a

Banjalučki partizanski odred s. Vranje Brdo, Buk, Crljence i Paunovići.
Stab 4. bataljona brigade bio je još na Dragiševcu. Partizanski dijelovi sa
Zubovića tukli su četnike u Varjačama, a već drugi dan neprijateljska ar-
tiljerija iz Kotor-Varoša tukla je partizanske položaje oko Dragiševca.
Dvadeset i prvog avgusta trebalo je da uslijedi zajednička akcija čet-
nika i Milicije, koju je komandant ustaške milicije Jović bio ugovorio sa
štabom Vrbaske četničke brigade. Komandant četničke brigade žalio se
komandantu svog korpusa da Jović ništa nije preduzeo niti šalje »obećanu
municiju«. Zatim je komandant četničke brigade uputio komandanta svog
274 A VII, CA, kut. 215, br. reg. 51/3.

2. bataljona »na Sokoline radi dogovora sa Hrvatima u pogledu« akcije
koju je trebalo izvršiti 21. avgusta. Tom prilikom od milicije »dobio je
3.400 metaka«.
U zajedničku akciju sa milicijom određeni su 2. i 3. bataljon Vrba-
ske četničke brigade. Međutim, 3. bataljon je dobio naređenje kasno, pa
nije uspio da učestvuje u toj akciji protiv partizana. Drugi bataljon Vrba-
ske četničke brigade bio je 21. avgusta već od 3 časa na tzv. Mikačevića
visu, zapadnije od Dragiševca, i čekao je da milicija prva napadne. Kako
milicija nije stigla on je krenuo sam u napad, i na putu Kotor-Varoš —
Skender-Vakuf susreo se sa partizanima. Partizani su, navodno, odstupili
prema Dragiševcu, k. 978, i otud počeli četnike tući »bacačem i topom
37 mm«. Istovremeno ih je i jedna partizanska četa iz Viševačkog groblja
počela tući bočno, pa su se sve čete 2. četničkog bataljona morale opet
povući na Mikačevića vis, gdje su sa partizanima vodile borbu dva sata.
Četa 4. bataljona 14. brigade koja je progonila četnika ka Mikače-
vića visu vratila se i opet zauzela položaje kod Viševačkog groblja. Još
uvijek je više obraćala pažnju na četnike nego na miliciju u Sokolinama.
Oko 10 časova milicija se prikrala ovoj četi, iznenadila je i napala. Napadu
se pridružio i 2. bataljon Vrbaske četničke brigade. Zajedničkim snagama,
ustaška milicija i četnici, nanijeli su ovoj jedinici 4. bataljona 14. brigade
gubitke, a zarobljena su i 3 borca.
Prema partizanskim izvorima radi se o tri domobrana koji su ostali
uz »zarobljeni teški mitraljez«. Milicioneri su se hvalili da su ubili 5, a čet-
nici da su ubili 7 partizana, među njima Raj ka Bubića, i vodnika Milana
Popovića (Milan je umro 1982. a Bubić je 1983. još živ). Prema nepotpu-
noj evidenciji poginulih boraca 14. brigade, u borbama je tih dana pogi-
nuo Rašid Agović, delegat voda. On je bio rodom iz Čajniča. Završio je
bio medresu, ali se opredijelio za NOB i bio joj od srca privržen, a među
partizanskim borcima našao je iskrene prijatelje i saborce. Bio je to jedan
od naprednih muslimanskih omladinaca, koji je svojim držanjem, kućnim
vaspitanjem, obrazovanjem, političkim radom i neposrednošću plijenio
srca svih boraca. Svi su ga zvali Džafer-beg i u srcu im je ostala praznina
kada je poginuo.
Koncem avgusta 2. bataljon 14. brigade sve više se približavao Ko-
tor-Varošu sa sjevera i sjeveroistoka. Sa jedne i druge strane to je izazi-
valo neprekidnu aktivnost. Ustaška milicija iz Kotor-Varoša izlazila je
noću na Rujevsku glavu (u narodu poznata pod imenom Rujevica ili Ru-
jevačka glavica), istočno od Kotor-Varoša, i odatle pucala, pa je komanda
3. čete 2. bataljona donijela odluku da im postavi zasjedu. Ceta je te noći
rano krenula prema Rujevskoj glavici. Sa njom nije bio pomoćnik kome-
sara čete Miloš Vujičić. Osjećao se loše, ali kada je četa otišla nije mogao
da izdrži a da i on ne pođe, pa je krenuo za njima. Zalutao je i nesrećnim
slučajem poginuo. Četa je ostala bez uzornog starješine, iskusnog i hra-
brog borca, jednog od onih koje je 5. kozaračka dala 14. brigadi prilikom
njenog formiranja, Kozarčanina koga su svi borci i starješine u četi i ba-
taljonu cijenili i voljeli.
Jednog od tih dana, tačan datum nije ustanovljen, ustaška milicija
je krenula prema 2. četi ovog bataljona. Četa je držala položaje od kuća
Tešića prema istoku i sa tih položaja stalno je uznemiravala neprijatelja
na ključnom položaju Kotor-Varoša, na Križu.
Četa je noću isturala na osjetljive pravce patrole ili zasjede jačine
desetine. Te noći u zasjedi je bila desetina Čedomira Vukotića. Bila je još
noć kada je ustaška milicija prošla predstražu Vukotića, a da ona nepri-
jatelja nije primijetila. Komandir čete Čedo Čolić se toga dobro sjeća.
Kaže da se te noći pred zoru probudio i da mu san nikako nije htio na
oko. Kao da je predosjećao opasnost. Ustao je izišao iz drvene kućice u
kojoj je komanda čete spavala, pa je na vrijeme otkrio približavanje usta-
škog stroja i alarmirao vodove koji su miliciju dočekali vatrom iz pušaka
i puškomitraljeza. Kada je vidio da je neprijatelj nadmoćniji, naredio je
povlačenje prema sjeveroistoku. U komandi čete sa njim su bili Žarko
Dević, komesar i Rajko Dukić, zamjenik komesara čete. Rajko Dukić je
uzeo jedan vod i nastojao da se miliciji nađe bočno. Žarko Dević se sa
vodom Ranka Đuraša probijao u pravcu susjedne čete svog bataljona. Sve
je bilo usmjereno na to da se četa izvuče iz obruča, koga joj je neprijatelj
pripremio. U tom izvlačenju milicija je teško ranila komandira Čolića u
nogu, u visini kuka. On više nije mogao ni da se kreće, ni da komanduje.
Kuriri, Mirko Sekinić i Mirko Buković i Piljagić, puškomitraljezac čije se
ime ne pamti sklonili su Čolića u nekakav kukuruz i odatle se branili.
Žarko Dević i vodnik Đuraš, vidjevši da nema komandira Čolića, izvršili
su sa Đuraševim vodom nekoliko protunapada na miliciju i na kraju us-
pjeli da Čolića izvuku. Sjeća se da ga je previla dr Frida Gutman.
Neprijatelj iz Kotor-Varoša iskoristio je ovaj svoj prodor i počeo da
nastupa prema istoku, prema Obodničkom visu i Garićima. Druga četa,
razvučena po vodovima i bez objedinjenog komandovanja, našla se u
opasnosti i pored pomoći koje su pružale ostale čete.
Još od prvih izvještaja šta se događa na sektoru 2. bataljona štab
brigade je uočio da taj napad i taj prodor mogu imati teže posljedice. Po-
što nije imao nikakvu rezervu, izlaz je našao u angažovanju preko 60 bo-
raca kursista. Komandant brigade pozvao je komandira kursa, objasnio
mu šta se događa i naredio da sa kursistima krene sjeverozapadno, izme-
đu Obodničkog visa i Garića, da se neprijatelju pojavi sa boka i na njega
izvrši napad. Rekao mu je da se u kursiste, inače iskusne borce 14. bri-
gade, može u svemu pouzdati. Dok je ovaj izdavao naređenja za zbor i
pokret, komandant brigade je nekolicini kursista rekao ko ih vodi u na-
pad (domobranski oficir), da ga slušaju, sem ako pođe u izdaju. Ovaj rani-
ji domobranski oficir i kursisti izvršili su zadatak koji je pred njih postav-
ljen. Stigli su da prihvate desno krilo 2. bataljona koje je odstupalo, da
zajedno sa njim izvrše protunapad, potpuno razbiju neprijatelja i sabiju ga
ponovo u Kotor-Varoš. U četničkim dokumentima registrovana je i ova
borba: »Jutros se vodila jaka borba oko Bilica i Vr ban jaca«, kažu četnici
za 25. avgust.
* * *
U periodu od početka jula do 25. avgusta 1944. godine 14. brigadu

su napustila dva njena istaknuta rukovodioca: Vojo Stupar, komesar bri-
gade, i Duško Bojanić, zamjenik komandanta brigade. Obojica su na tere-
nu srednje Bosne bili dugo — Bojanić od novembra 1941, a Stupar od
februara 1942. godine. Bili su rukovodioci i u 4. krajiškom narodnooslo-
bodilačkom partizanskom odredu 1942, godine, Vojo kao komesar, a Du-
ško kao zamjenik komandanta odreda. Vojo je bio komesar u obnovlje-
nom 4. KNOP odredu, a zatim komesar 14. brigade od njenog formiranja.
Staložen i odmjeren, politički uzdignut, mnogo je doprinio svijesti i bor-
benoj gotovosti brigade.
Duško Bojanić, Prijedorčanin, došao je u 14. brigadu sa dužnosti ko-
mandanta 3. bataljona 5. kozaračke, u februaru 1944. godine. Hrabar i sa
velikim ratničkim iskustvom, išao je skoro uvijek u većim akcijama uz
neki bataljon, da bi se našao pri ruci. Prvom komandantu brigade ostalo
je u sjećanju da je on u svakom takvom zadatku bio veoma vrijedan kao
saradnik. Poslije rata nikad nije volio o sebi da priča, pa su mnoge nje-
gove uspomene ostale nezapisane. Prvom komandantu brigade Duško je
ostao u sjećanju po upornosti i angažovanosti. Pamti ga posebno iz jednog
teškog pokreta: trebalo je po kišnom i hladnom vremenu savladati nabu-
jale potoke. Dušku to nije pričinjavalo teškoću kao drugima, naročito dru-
garicama. On je pronalazio prijelaze, nagnute vrbe, verao na njih dru-
gove i drugarice i uz sočne kozaračke izraze gurao ih preko prepreka, či-
me je teškoće na koje su nailazili činio lakšim i savladljivijim. Duško je
brigadu napustio početkom jula (depeša stigla 28. juna), a Vojo u drugoj
polovini avgusta. Oba su u brigadi i na terenu srednje Bosne imali dosta
prijatelja i poznanika. Poznavali su narod i njihove probleme, pa im je
djelovanje zato bilo smišljeni je i korisnije. Obojica su otišli nezapaženo,
kao što su i došli u brigadu, ostavljajući drugove koji ih dugo nisu zabo-
ravljali.
% H«
Prema Kotor-Varošu, na Rujevskoj glavi, dogodio se koncem avgu-

sta — datum je teško ustanoviti — još jedan ustaško-partizanski sukob,
u kome je pobijedila ustaška posada iz Kotor-Varoša. Rujevsku kosu je
toga jutra držala 3. četa 2. bataljona. Ostali bataljoni, možda ne svi, bili su
oko s. Dudića i Biljega, prema Bukovcu. Komandant brigade sa jednim
ili dvojicom kurira pošao je izjutra rano da obiđe ovu jedinicu.
Već u prvim kućama, na stazi koja vodi kosom istočno prema k. 483,
u koje su navratili da pitaju za put prema vrhu Rujevske glavice, čula se
pucnjava. Poneki metak je probijao brvnaru. Na Rujevskoj glavi našao je
komandanta bataljona Mihajlovića. Geta je vodila borbu sa neprijateljem
koji se penjao sa zapadne strane, iz pravca Kotor-Varoša. Istočne padine
kose bile su dobrim dijelom zasijane dosta visokim kukuruzom. Naišao je
komandir čete Mirko Preradović i objasnio da borci nemaju municiju, a
ustaše su to čule i osjetile i ne može ih zaustaviti. Komandant brigade i
komandant bataljona Mihajlović nadali su se da će četa ipak zaustaviti
miliciju, ali kad se vidjelo da su milicioneri već izbili na kosu, moralo se
odstupati. Međutim, situacija je postala daleko komplikovanija, jer su mi-
licioneri izbili na stazu koja ide istočnim padinama Rujevske glave i tako
odsjekli borce sa sjevera. Mogli su se povlačiti samo prema r. Vrbanji ili
prema ravnici istočno od Rujevske glave. I jedan i drugi teren bili su pot-
puno otkriveni i pregledni. Borci su bježali u pravcu potoka Bosanke, pre-
ko nekih livada, a sa njima i oba komandanta. Milicija je za njima bacala
ručne bombe ili ih je tukla iz pušaka, iz stojećeg stava. Milicija nije isko-
ristila ovo svoje preimućstvo. Vratila se u Kotor-Varoš čim je osjetila da
su prema Rujevskoj glavi krenuli neki partizanski bataljoni.
Brigada je 28. avgusta sa Banjalučkim partizanskim odredom pono-
vo pošla na četnike. Jedan bataljon brigade napadao je četnike preko Li-
povca, a 4. bataljon 14. brigade preko s. Ćukovca. Banjalučki partizanski
odred prilazio im je preko s Krmina.
»Brate komandante, . . . borbe se vode sa partizanima Vi-

su — Lipovcu — Kablovi — Javoranska crkva. Jedna koli-
čina partizana je udarila preko Krmina, došli su na L j u b a -
čevo, nalaze se u Sainovićima. Druga kolona je došla od Ću-
kovca preko Zaselja i Javoranske crkve i izašli na Vis Li-
povac .. .,«275
piše pisar u štabu Srednjcbosanskog četničkog korpusa.
Četvrti bataljon brigade izbio je 29. avgusta na Kik, kod Celinca i

Opsječkog. Mustafa Kušmić piše da je toga dana osmatrao Banjaluku,
preko koje je tada prelazilo »nekoliko stotina savezničkih aviona«. Ovaj
bataljon je istoga dana stigao u Spasojeviće, D. Snjegotinu, a 30. avgusta,
preko Karača, Liplja i Uzlomca izbio je u zaseok s. Žilići, više Maslovara.
Bataljon je neko vrijeme ostao na terenu oko Kotor-Varoša. Prema jed-
nom četničkom dokumentu, 30. avgusta 1. bataljon 14. brigade nalazio se
u rejonu Maslovare — Obodnik — Vrbanjci.
Koncem avgusta brigada je dobila naređenje od štaba 53. divizije da
krene u pravcu Prnjavora.
* * *
Brigada je u to vrijeme dobila novog komesara brigade, Kozarčanina

Milana Kalinića. On se sjeća da mu je, kada je određen za komesara bri-
gade, rečeno u kakvu brigadu odlazi i ko su članovi štaba brigade. Ni-
jednog od njih nije dotada nikada vidio. Probijajući se preko Lijevča po-
lja, a zatim preko Vrbasa i srednje Bosne, išao je prema Prnjavoru i
Kulašima. Razmišljao je o svojoj novoj dužnosti i ljudima sa kojima će
sarađivati. Mučilo ga je jedno od osnovnih pitanja: kako će u toj novoj
sredini biti primljen. Na putu do brigade, u Klupama, naišao je, s neko-
liko drugova koji su išli s njim, na grupu četnika koja je otvorila vatru.
Bio je to kratak okršaj koji se, ipak, dobro završio, jer su četnici, poslije
uzvraćene vatre, pobjegli. Poslije toga, nakon prelaska Borja, Kalinić je
došao u štab brigade koji se još nalazio u Maslovarama, u kući Petrića.
* * *
Četnici su koncem avgusta registrovali pokrete 14. brigade preko

Uzlomca, odnosno pokrete partizanskih jedinica u dvije posljednje noći.
Stabu 3. bataljona teško je pao sukob sa četnicima Teslićke četničke
brigade /18. avgusta/, ne samo radi kritike koju je dobio od štaba brigade,
već i zbog povrijeđenog ponosa, jer četnike nisu smatrali nikakvom voj-
skom. Zato je štab bataljona već drugog dana po sređivanju svoje čete pre-
275 AVII, CA, kut. 215, br. reg. 42/4.
bacio bataljon u is,. Pribinić, koje se tada smatralo nekom vrstom čet-
ničke baze. Štab 3. bataljona je htio da pokaže i dokaže da četnike nimalo
»ne zarezuje«.
Štab Teslićke četničke brigade prihvatio je ovaj izazov i za 25. avgust
1944. pripremio napad na 3. bataljon 14. brigade sa svoja 4 bataljona.
Ali, Pribinić nije bio sav četnički, kako su to četnici smatrali. Jedan mje-
štanin, koji je dobro poznavao porodicu Milenka i Zorice Jotanović iz Ce-
čave, a preko njih i njihovog sina Vladu Jotanovića, zamjenika koman-
danta 3. bataljona brigade, krišom se sastao sa Vladom i obavijestio ga
šta četnici spremaju. Štab 3. bataljona prodiskutovao je o ovom podatku,
pa je četnicima pripremio zamku. Kada je pao mrak u Pribiniću je osta-
vio samo manji dio snaga oko štaba bataljona, a čete je uputio na pogodne
položaje i visove oko sela, sa zadatkom da udare, svaka sa svoje strane,
četnicima iza leđa kada oni opkole i napadnu štab.
» . . . sa prvim, trećim, četvrtim i petim bataljonom napao

sam partizane u selu Pribiniću. U ovom napadu nisam us-
peo, j e r je neprijatelj bio j a k od oko 300 vojnika, a pored
toga nadao se napadu, te je bacio oko 50—>60 partizana u
šumu koji su napali 1. bataljon s leđa . . . ,«276
kaže u svom izvještaju četničkom korpusu komandant Teslićke četničke

brigade Novo Prodić.
276 A V I I , C A , k u t . 215, b r . r e g . 1 1 / 5 .
Četničko rukovodstvo srednje Bosne provelo je ljeto 1944. godine u
daljim međusobnim optuživanjima i svakovrsnim podmetanjima. Raniji
sukobi između Dražinih oficira i domaćih, srednjobosanskih četničkih ko-
mandanata, »rasova« kako su ih oficiri poznavali, u međuvremenu su se
proširili na svađe i ogovaranja između pojedinih Dražinih oficira, uglav-
nom zbog položaja. Istovremeno, četničke komande se žale na izrazite zna-
ke nediscipline i samovolje, jer se ne izvršavaju ni naređenja izdata od
najviših komandi. U vezi rasformiranja Jošavačke četničke brigade i nje-
nog uklapanja u tzv. 315 brigadu, načelnik njenog štaba piše štabu Sred-
njobosanskog četničkog korpusa da mu nije poznato da postoji 315. bri-
gada, već samo da postoji Jošavačka 805. »koja niti jeste, niti će biti ras-'
formirana«. Isti načelnik štaba, u istom pismu, obraća se načelniku štaba
svog četničkog korpusa riječima:
»Žari, pali, udbinski dizdare,

dok i tvojoj kuli reda dođe.«277
U julu i avgustu 1944. kod srednjobosanskih četnika bila je u modi

pljačka novca i krađa volova. U tom su prednjačili četnici iz Šnjegotin-
skog četničkog bataljona i Prnjavorske četničke čete, a nisu zaostajali ni
četnici Vrbaske četničke brigade.
U ovoj vrsti četničke aktivnosti rekord drži jedan od komandanata
bataljona Motajičke četničke brigade. On je u periodu od 16. do 28. avgu-
sta 1944. prošvercovao 4 para volova, 3 krave, 17 svinja i 30 koza. Četnici
Ljubićke četničke brigade, radi pljačke, ubili su u to vrijeme dva Musli-
mana koja su prodavala »brda za tkanje«.
Zbog saradnje sa ustašama, Nijemcima i Čerkezima, pljačke i kra-
đe, četnici su u Zupi, na primjer, toliko izgubili ugled i kod srpskog dijela
stanovništva da se žena Dragića Vujinovića iz Ilove kod Prnjavora usu-
dila da četničkom komandantu Vinčiću, kada je navratio do njihove kuće,
u lice kaže »da više nema četnika, da su svi četnici propali«. Takvih i
sličnih neregistrovanih primjera bilo je bezbroj. Za svako takvo javno
žigosanje četnici su se svetili šišanjem žena do glave i si.
A narod kao narod, kada nekome okrene leđa ni teror ne pomaže.
Oni su četnike dirali tamo gdje im je bilo najteže, pjevajući pjesmu:
»Četnici su poput vjetra,
sad za Antu, sad za Petra ...«
277 AVII, CA, kut. 214, br. reg. 16/5—1—3.

Sa proslave u Kotor Varošu 1973, u prvom planu:
Vojo Stupar, Milan Kalinić, Mile Trkulja, Vlado Jo-
tanović, Josip Tvrz Pepi, Ljubica Bjegović — Pre-
radović i Milka Radišić — Jovičić.
a^m
Polovinom 1944. godine drugi svjetski rat je stupio u odlučujuću
fazu. Otvaranjem tzv. drugog fronta u Evropi, uklonjen je dotadašnji
kamen spoticanja između zapadnih saveznika i Sovjetskog Saveza. Crve-
na armija, sem toga, stalno i nezadrživo je napredovala približavajući se,
preko Rumunije, svojim lijevim krilom Jugoslaviji. Njemačka je otpočela
povlačenje svojih snaga sa Balkana. Drugom svjetskom ratu sagledavali
su se ishod i kraj.
Vrhovni štab NOVJ, u vezi sa tim, upućuje jake snage u Srbiju (me-
đu njima bila je i 11. NOU divizija), kako radi razbijanja četnika tako i
radi koordinacije vojnih operacija sa jedinicama Crvene armije na tlu J u -
goslavije i, sa njom, oslobađanje Beograda.
Kod četnika i ustaša, kao saveznika okupatora, rasla je neodlučnost i
pometnja. Dezorijentacija u četničkim redovima bila je takva da se jedan
četnički komandant obratio svom pretpostavljenom pitanjem: »Sa kim smo
rni u ratu?« Drugi, vjerovatno očekujući da već jednom počne obećavana
borba četnika protiv okupatora, 17. jula 1944. napušta svoj položaj u ko-
mandi i piše: »Vaše ima vremena me je osedelo«, a jedan komandant bri-
gade moli komandanta korpusa Tešanovića da zakaže četničku konferen-
ciju da se vidi šta će dalje da se radi, jer »nastaju odsudni časovi« borbe.
Događaji, kao kapitulacija Rumunije i Bugarske, potresli su i usta-
šku NDH. Saznanje da Njemačka gubi rat izazvalo je kod nekih vodećih
ljudi ustaškog režima brigu o spasavanju ustaške države. Planirali su se
kontakti sa prvacima ranije Hrvatske seljačke stranke, a preko njih sa
Saveznicima. Glavni pobornici toga kursa bili su Mladen Lorković, mini-
star unutrašnjih poslova, i Ante Vokić, ministar oružanih snaga. Oni su
planirah da se ustaše i ustaška milicija utope u domobranstvo, zbog toga
što saveznici neće priznati »stranačku vojsku«, — vojsku koja je »vezana
za partiju«, i da se Pavelić skloni u Njemačku. Vokić je već počeo da istu-
pa sa mišljenjem da u slučaju povlačenja Nijemaca ne treba dozvoliti da
evakuišu skladišta ratne opreme i hrane. Sve je rađeno uz Pavelićevo zna-
nje i on je to, navodno, prihvatio. Međutim, Pavelić se predomislio kada
je sagledao da bi to bio kraj njegove vladavine, a možda i njegov. Obavi-
jestio je koncem avgusta 1944. o tome Nijemce, a zatim su izvršena veća
hapšenja. Uhapšeni su Lorković, Ante Vokić, Milutin Jurjević, »ravnatelj
Glavnog ravnateljstva za javni red i sigurnost«, i mnogi drugi. Lorko-
vić, Vokić, Jurjević i dva prvaka HSS osuđeni su na smrt i strijeljani.
Pavelić nije poštedio ni ustaškog ideologa Lorkovića,278 koji je mnogo ura-
dio da on i drugi ustaški zločinci dođu na vlast.
Poslije velikog čišćenja u redovima domobranstva, u toku aprila i
maja 1944, kada je Ratni vojni sud u periodu od 5. jula do 5. avgusta
1944, osudio na kaznu smrti 14 oficira, 4 na doživotnu robiju, 14 na robiju
od 10 do 20 godina, a 15 na manje vremenske kazne nezadovoljstvo i an-
tinjemačko raspoloženje u domobranskim redovima još više je poraslo.
Privilegovani položaj ustaša od prvih dana formiranja NDH i nji-
hovi zločini, ubacivanje u domobranske jedinice njemačkih »izobrazite-
lja«, bahato ponašanje njemačkih SS trupa, potčinjavanje pojedinih do-
mobranskih dijelova čerkeskim jedinicama, odnosno jedinicama 1. kozač-
ke divizije, a posebno razvoj vojno-političke situacije u svijetu i NOB-u
u zemlji, dovelo je do raslojavanja u domobranskim pukovnijama, stacio-
niranim i na terenu srednje Bosne. Polarizacija se ogledala u opredjelje-
njima na one koji i dalje ostaju vjerni Paveliću i ustaškoj državi i one koji
sa Pavelićem i ustaškom državom nisu više željeli da imaju bilo kakve
veze.
Sve ovo je imalo velikog uticaja na dalja djejstva NOVJ u srednjoj
Bosni. Jedan od učesnika u tome bila je i 14. srednjobosanska brigada.
278 Nasuprot Paveliću, koji se Hitleru ulagivao tvrdnjom da su Hrvati porijeklom

Goti, Lorković je razvijao teoriju da su Hrvati iranskog porijekla. /Mladen Lor-
ković. Narod i zemlje Hrvata, Zagreb 1939, izdanje Matice hrvatske/.
Sa 21. slavonskom brigadom u napadu
na Doboj 1 oslobođenje Tešnja
Posljednjeg dana avgusta 1944. godine 14. brigada (bez 4. bataljona)
pomjerala se prema prostoru Doboj — Teslić, a dijelom svojih snaga našla
se 1. septembra u s. Cečavi. Na prostoru oko Teslića tada su se nalazili
Tešanjsko-teslićki odred, a prema Doboju 21. slavonska brigada.
Noću 2/3. septembra dio snaga 14. brigade napao je željezničku sta-
nicu Tešanjku na pruzi Doboj — Teslić, rastjerao posadu i porušio oko
2 km uskotračne željezničke pruge. Teslićki garnizon (nakon takve situ-
acije) osjetio se ugroženim, pa je tražio odobrenje za povlačenje prema
Doboju. O tome su četnici bili najbolje informisani, jer 3. septembra štab
Tesličke četničke brigade obavještava svoje pretpostavljene:
»Obavješteni smo da će ovih dana Teslić biti napušten od

strane domobranskih jedinica«. 279
Stab 5. njemačkog brdskog korpusa izdao je 4. septembra naređenje

da se Teslić toga dana evakuiše, s tim da se prethodno unište svi vojnički
uređaji i jedna bojna ostavi na Križu. Stab 4. lovačke pukovnije, čije su
1. i 3. bojna činile posadu Teslića, otpočeo je evakuaciju u 12,00 časova.
Teslić su prvo napustili štab 4. lovačke pukovnije sa prištapskim četama
i 1. bojna, a u 14,00 časova i 3. bojna.
Partizanske jedinice oko Teslića nisu znale da oružane snage NDH
zauvijek napuštaju grad. Nepripremljene da to iskoriste, izvršile su samo
manje napade, pa su ovi dijelovi 4. lovačke pukovnije bez gubitaka stigli
do Jelaha. Sutradan su produžili ka Doboju, gdje su prema naređenju
zapovjednika sjeverozapadne Bosne Ober-sturmfuhrera Hedricha, raspo-
ređeni za spoljnu odbrambenu liniju oko grada.
Od 4. septembra 14. brigada je sa svoja dva bataljona opsjedala ne-
prijateljsko uporište Tešanj. Istovremeno je izvodila i diverzantske akcije
na komunikaciji Maglaj — Doboj.
Pošto je dobijen podatak da se u Maglaju nalaze manje jedinice
NDH, napadnut je 7. septembra sa 1, 2. i 3. bataljonom. Išlo se preko Si-
kole. U međuvremenu, od prijema podataka o jačini neprijateljske posade
do noći 6/7. septembra izmijenila se jačina neprijatelja u gradu. Kada je
poslije pola noći otpočeo napad i, po sjećanju Novaka Stojnića iz Vijača-
na, borci 3. čete 3. bataljona prodrli preko mosta na r. Bosni u sam grad,
iz rijetkih kuća i željezničke stanice u Maglaju dočekala ih je jaka vatra.
Pored pušaka i puškomitraljeza, borce su tukli topovi i flakovi. Umjesto
279 AVII, CA, kut. 215, br. reg. 16/5.
:6»
na slabiju domobransku posadu, naišlo se na jaču i iskusnu njemačku je-
dinicu koja se sa afričkog fronta povlačila za Njemačku.
U ovom napadu na Maglaj poginuli su: Stojan Stojković iz Vi jača-
na, pri povlačenju kod bunkera ispred mosta, zatim Nasko I. Mamić
iz Lišnje i Ljubo Malie iz s. Corli. kod Prnjavora. Ranjeni su Boško
Mirić, Anđa Kremić, Vaskrsija Colić, Ljubo Milošević i još nekoliko bo-
raca. U povlačenju, koje je uslijedilo u zoru, teško je ranjen borac Živko
Sljivič, rodom iz s. Orašje. Tek kada su borci izašli iz opasne zone primi-
jetili su da nema Šljivića i Novaka Stojnića. Jedna desetina iz 3. čete
3. bataljona vratila se da ih traži. Stojnić je bio nešto zaostao, a Sljivić je
viđen kako leži u nekom krumpirištu u ravnici ispod Sikole. Prostor okolo
bio je bez rastinja i jako pregledan, pa pokušaji da mu se priđe nisu us-
pjeli, jer je neprijatelj vatrom kontrolisao sav taj teren. Neprijateljska
artiljerijska vatra tukla je istovremeno brdo Sikolu na kome su se bata-
ljoni zadržali, pa su ga morali napuštati. Borci i rukovodioci 2. bataljona
taj slučaj sa Šljivićem dugo nisu mogli da zaborave.
Četvrti bataljon brigade, koji je ostao u rejonu Sipraga, stalno je bio
u pokretu. Od 1. septembra do 7. septembra prokrstario je sela od Gostilja
kod Turbeta, s. Sišave, Korićana do muslimanskog sela Duba i katoličkog
manastira Guča Gora, da bi se 8. septembra vratio na prostor Teslić —
Jelah — Tešanj.280
280 Mustafa Kušmić Dule, ratne zabilješke.
244
Doboj je jedno od najstarijih naselja i najvažnijih mjesta u dolini
r. Bosne. U istoriji svog postojanja bio je objekat oko koga su se sukob-
ljavali različiti interesi i vodili bojevi. Tako su pod srednjevjekovnom do-
boj skom tvrđavom, podignutoj na jednom uzvišenju u obliku trougla,
podijelile megdan 1415. godine dvije vojske: vojska koju je poslao ma-
đarski kralj Sigismund i turska. Tada se Doboj prvi put i pominje pod
tim imenom. Tom prilikom pobijedili su Turci, ali su tvrđavu zauzeli,
mnogo godina kasnije.
Kao strategijski važno mjesto, Doboj je od tada često mijenjao go-
spodare. U oktobru 1697. godine posada tvrđave Doboj predala se princu
Eugenu Savojskom, koji je tu izbio sa oko 6.500 vojnika poslije poraza
Turaka kod Sente, a potom su ga opet zaposjeli Turci. U austro-turskom
ratu 1716—1718. godine Austrijanci, pošto su zauzeli Brod, Gradišku i
Derventu, uputili su prema Doboju jednu jedinicu pod komandom kapeta-
na Udvarhelija. On je tada spalio varoš, ali tvrđavu, koju je branio oko
1.800 turskih vojnika, nije uspio zauzeti.281
Prilikom aneksije Bosne i Hercegovine austro-ugarska vojska je vo-
dila oko Doboja, koncem avgusta i početkom septembra 1878. godine, borbe
sa muslimanskim i hrišćanskim stanovništvom koje se pokušalo odupri-
jeti okupaciji.
Doboj je 1717. godine imao oko 50 kuća, a 1910. godine 669, sa 3.490
stanovnika. Zahvaljujući svom položaju, raskrsnici puteva i željezničkom
čvoru, Doboj se neprestano povećavao i rastao, a uz to se počela razvijati
i industrija.
Razvoj industrije, uz veći broj radnika na željeznici, doveo je do
jačanja radničkog pokreta, koji izraženije djeluje od 1919. godine, a ak-
tivnost K P J jača od 1938. godine. Šira i organizovanija aktivnost K P J
počinje od dolaska u Doboj Josipa Jovanovića. Partijska ćelija u Doboju
formirana je marta 1941. godine, dok je Skoj organizovan 5—6 mjeseci
ranije. Ove organizacije su bile vezane za Oblasni komitet K P J u Tuzli,
pod čijim rukovodstvom je izveden napad na Doboj avgusta 1941. go-
dine.
Pošto je neprijatelj par dana iza pomenutog napada ponovo zapo-
sjeo grad, partijski rad je bio otežan. Partijska organizacija u gradu po-
sebno je stradala prvih mjeseci 1942. godine, kada su otkriveni i pohap-
šeni kuriri K P J iz Dervente, koji su nosili poštu prema Ozrenskom parti-t
281 Podaci iz Vojne enciklopedije, Beograd 1959, knj. 2. str. 557.

zanskom odredu. Neki su tada osuđeni na smrt (na primjer Vladimir Ve-
selić), a veliki broj osuđen je na dugogodišnji zatvor, odakle se neki nisu
nikad vratili. Polovinom 1943. godine u gradu je formiran ilegalni NOO,
koji je kao takav djelovao sve do oslobođenja grada aprila 1945. godine.
Na teritoriji zapadno od Doboj a ustanak počinje da hvata dublji ko-
rijen od kraja septembra 1941. godine. Na njegovo širenje i jačanje po-
sebno su uticali Kojo Jotić, Boško Hadžić, Ljubo Radić Gedžo, Marko
Stokić i mnogi drugi. Ustaničke grupe sa tog terena uspostavile su počet-
kom oktobra vezu sa grupom Novaka Pivaševića i ostali su povezani sve
do formiranja Ljeskovo-vodske partizanske čete.
Ustanička aktivnost je prestala u četničkim pučevima april-maj 1942.
godine, a od početka ljeta 1943. godine ustanak na tom dijelu ponovo poči-
nje da buja, da bi koncem ljeta iste godine u Prnjavorski partizanski
odred a zatim, polovinom jeseni, u 14. brigadu stupio sa tog prostora skoro
čitav bataljon boraca.
Marko Stokić, dugogodišnji obavještajac odreda i 14. brigade, sjeća
se da je ilegalni rad za NOB neprekidno trajao i u okolnim selima, na pri-
mjer, u s. Kotarsko i Johovcu, gdje su se isticali Miralem Ljubović, Mira-
lem Nurudin, zatim Razija Nuhić-Vasiljević iz s. Rudanke, Boško Hadžić
iz s. Sočanice, Vojo Ivić i dr. On je u toku NOR-a podatke o neprijatelju
dobij ao između ostalih od Nemdžudina Alagića Neđe, Reufa Đonlagića,
Ibre Sejvića, Nikole Mundžića, Ljube Djedovca, Škilje Mušana, Mehe Po-
pičana, Saliha Muratovića i braće Skula.
* * *
U Doboju, kao jednom od najvažnijih svojih punktova na pruzi Brod

— Sarajevo, okupator je za sve vrijeme okupacije držao jake garnizone.
Prema slobodnoj teritoriji srednje Bosne imao je po selima organizovanu
ustašku miliciju. Odatle su dijelom kretale i sve ofanzive na srednjobo-
sansku slobodnu teritoriju, pa i posljednja koncem jula i početkom avgu-
sta 1944. godine.
Kada je okupator bio prisiljen da napusti Teslić, a 14. brigada op-
sjela i počela sa napadima na Tešanj, štab 53. divizije je donio odluku da
izvrši napad na Doboj. Takvoj odluci doprinijela je obavještajna služba.
Ona je imala značajnu ulogu i u dotadašnjim akcijama 11, a zatim i
53. NOU divizije, jer je štabove ovih divizija snabdijevala sa elementima
neophodnim za blagovremeno i pravilno donošenje pojedinih odluka ofan-
zivnog ili odbrambenog karaktera.
Ta dužnost i u partizanskom načinu ratovanja bila je skopčana sa
mnoštvom složenih postupaka, pa su obavještajci bili izloženi opasnosti-
ma da budu otkriveni, zarobljeni ili jednostavno ubijeni. Ovo tim prije
što je i protivnička strana uspijevala da ima svoje agente u partizanskim
redovima. Tako je dolazilo do obostranih otkrivanja i djejstava jednih na
druge.
Pomoćnik načelnika obavještajnog odjeljenja 53. divizije, Vojo 2u-
jić, išao je u s. Kalenderovce po neki materijal. Kada je uzeo paket
odmah se vratio, jer mu je nešto bilo sumnjivo, a čim je izašao iz sela
ostavio ga je u neku živicu. Nije se od tog mjesta udaljio ni pedesetak
metara, a čula se eksplozija — da je zakasnio samo 5—6 minuta poginuo
bi, jer je neko morao znati da on dolazi po materijal.
I u 14. brigadi takvim opasnostima stalno su bili izloženi šef oba-
vještajnog odsjeka Muharem Ferizbegović, njegov pomoćnik Milenko Ra-
domirović, obavještajni oficiri u bataljonima Marko Stokić, Nedo Ivko-
vić, Petar Petrović ili u 4. KNOP odredu Đoko Perović, Vasko Modić
i dr.
Oni su, ako su htjeli da budu dobri obavještajci, uvijek imali pune
ruke posla. Dok su ostali članovi štaba kad nema borbi i pokreta odma-
rali, obavještajci su najviše radili. Bilo da rade po zadatku obavještajnih
organa divizije ili brigade, ili zbog zahtjeva koje su postavljali štabovi
jedinica kojima su pripadali. Svaki dobar obavještajac divizije, brigade ili
bataljona imao je svoje razgranate veze po selima na terenu ili u grado-
vima, a često i unutar neprijateljskih jedinica koje na tom terenu duže
stacioniraju. Morali su da budu pažljivi i sposobni da te svoje veze ne-
smotrenošću ne dovedu u opasnost da budu otkrivene i uništene.
* * *
Obavještajna služba 11, a zatim 53. divizije imala je svoj punkt i

u neprijateljskom garnizonu Doboj. Ovu vezu je uspostavio Vojo Oljača,
obavještajni oficir 11. NOU divizije, a zatim je održavao njegov pomoćnik
Vojo Zujić (zbog istih imena potpisivali su se prvi sa Vojo 11, a drugi sa
Vojo 5). Čovjek koji je radio za NOP, konkretno za 11. a zatim za 53. di-
viziju, bio je na takvom položaju da je imao dobar uvid u stanje cijelog
garnizona, a bio je uticajan u domobranskim jedinicama. U garnizonu je
pridobio za NOP dvadesetak oficira, ne samo iz 6. posadnog zdruga nego
i iz 1. lovačkog zdruga, koji je dijelom tu bio smješten.
Njegov rad je bio aktivniji poslije smjenjivanja ministra oružanih
snaga NDH Vokića i hapšenja izvršenih u vezi sa tim u Zagrebu, kada se
kod domobranskih oficira pojavilo određeno nezadovoljstvo i prema Ni-
jemcima i prema ustaškoj državi i Paveliću. On je o tom stanju u Doboju
i okolnim uporištima obavještavao svoju vezu u 53. diviziji. Nije isklju-
čeno da je od njega potekla i ideja da se domobranske jedinice u Doboju
prevedu u jedinice NOV bez upotrebe sile — obostrana razmjena mišljenja
usaglasila je gledišta.
Radeći na tom poslu on je naišao i na teškoće. Pojedini oficiri nisu
još bili sagledali propast Njemačke, a sa njom i ustaške države. Nije ni-
kako uspijevao da za tako nešto pridobije zapovjednika 2. jurišne bojne
4. lovačke pukovnije. Obavijestio je o tome Voju 5, tražeći od njega po-
moć. Vojo 5 se našao na velikom ispitu. Bojnik o kome je riječ uživao je
u garnizonu veliki ugled, a njegova bojna smatrana je elitnom bojnom —
»cvijetom domobranskog garnizona«. Zbog toga ga je trebalo svakako pri-
dobiti.
Rješenje je nađeno u uspostavljanju veze sa bojnikovom poznani-
com. Da bi tu vezu ostvario, a zatim za nju pridobio i bojnika, obavješta-
jac 53. divizije je morao nekoliko puta noću da siđe na komunikaciju
Doboj — Derventa i da se, u blizini ustaških i njemačkih patrola i jedi-
nica, nađe sa bojnikom i njegovom poznanicom. Poslije par susreta ubije-
dio ga je da njegovo mjesto nije uz ustašku državu već uz NOP, koji je
na liniji saveznika i koji će pobijediti. Bojnik se teško odlučivao, ali kada
se odlučio onda je išao do kraja. Odmah poslije toga »Plavi« kako se
nazivao čovjek koji je radio za 53. diviziju, ugovorio je preko obavještaj-
nog odjeljenja divizije sastanak, kome su prisustvovali Asim Tanović i
Slavko Telarević, ispred domobrana, i komandant i komesar 53. divizije.
Sastanak je održan 7. septembra u Tešanjci, sjeća se Arsen Jović,'
tada vodnik voda u 2. bataljonu koji ih je osiguravao. Simo Tadić, kome-
sar divizije, i Vojo Zujić, načelnik obavještajnog odjeljenja divizije, sje-
ćaju se da nije išlo glatko. Domobranski predstavnici su tražili da se po
prelasku na stranu NOVJ oni ne razoružavaju već da ostanu kao kom-
pletne jedinice. Predstavnici 53. divizije tražili su da domobrani izvrše
neke prethodne radnje, a zatim da pređu na stranu NOVJ. Dogovoreno je
da domobrani prije početka napada, koji je bio predviđen za 9. septembar
u 21,30 časova, razoružaju ustaše i Nijemce koji se kod njih nalaze kao
instruktori. Kada se partizanske jedinice privuku polaznim položajima za
napad da partizanski borci opale po nekoliko metaka preko domobran-
skih položaja, a da domobrani odgovore na isti način, što će značiti da
prelaze na stranu NOB; da domobrani i partizani zatim napadnu i likvi-
diraju preostali dio posade Doboj a koji bude davao otpor, te da domo-
branske jedinice ostanu poslije predaje kompaktne i da se ne razoruža-
vaju.
Po povratku u Teslić komandant 53. divizije želio je da cijelu stvar
ubrza i promijeni ono što je dogovoreno, pa je poslao preko obavještajnog
oficira divizije, domobranskom pukovniku Tanoviću poruku da se sve to
obavi dan ranije, 8. septembra u 21,30 časova. Obavještajni oficir je obu-
kao uniformu domobranskog oficira i na motorbiciklu otišao prema Do-
boju. Uspostavio je vezu sa Tanovićem i Telarevićem i prenio odluku
štaba 53. divizije. Domobranski oficiri su se ljutili, ali su na kraju, i to
prihvatili.
U Doboju se tada nalazio štab 1. lovačkog zdruga sa prištapskim je-
dinicama i 4. lovačkom pukovnijom. Četvrta lovačka pukovnija imala je
slijedeći raspored: 1. bojna bez jedne satnije u Rudanci (na pruzi Doboj —
Derventa), a preostala satnija ove bojne bila je južno od Doboja, u rejo-
nu s. Karuše, k. 258; druga bojna bila je na položajima Denkovača, Krče-
vine, Osoje, a 3. bojna i štab 4. lovačke pukovnije sa prištapskim jedini-
cama u rejonu Makljenovac. Štab pukovnije nalazio se u vili Vrhovski, u
kućama oko mosta na Usori. Sve ove bojne bile su međusobno povezane
i činile su tzv. spoljnu liniju odbrane.
Unutrašnja linija odbrane Doboja protezala se od r. Bosne (bunker
na željezničkoj pruzi) — pravoslavna crkva — bolnica — muslimansko
groblje — Stari Grad (gradina) — dom poglavnika — naselje Feldžandar-
merije, do prehrambenog skladišta. Zaposjeli su je dijelovi 2. rezervne
ustaške bojne 11. stajaćeg zdruga, Nijemci iz jedinice odsjeka za osigu-
ranje »D« i vojni instruktori iz 1. bojne 4. lovačke pukovnije. Ovi dijelovi
su bili pod komandom njemačkog pukovnika Steinheisera. Iz 5. artiljerij-
skog puka jedna baterija je bila sjeverno od pravoslavne crkve, a štab
i jedna baterija oko poglavnikova doma.
U Doboju su bili i štab 6. posadnog zdruga, jedna baterija 16. arti-
ljerijskog puka, 7. SS samostalni (jurišni) protutenkovski divizion, štab
njemačkog Nastavnog bataljona i Komanda sjeverozapadne Bosne.
Za napad na ovaj garnizon 53. divizija je angažovala 21. slavonsku
i 14. srednjobosansku brigadu, bez 4. bataljona. Dvadeset i prva slavonska
imala je zadatak da nastupa sa sjevera, a 14. srednjobosanska od juga i
zapada. Zadatak je bio da se poslije predaje jedinica na spoljnjoj liniji od-
brane produži nastupanje, razbije unutrašnji sistem odbrane i zauzme
grad. Brigade su naređenje za ovaj napad primile u pismenoj formi. Štab
14. brigade primio je zapovijest u rejonu s. Karuša. Naređenje bataljo-
nima kucano je iza jedne živice, stotinjak metara daleko od domobranskih
položaja na k. 258. Neki partizanski rukovodioci razgovarali su za to vri-
jeme sa oficirima iz satnije 1. bojne. Bilo je i predloga štabu brigade da
se ova satnija odmah razoruža, ali štab to nije prihvatio, jer bi moglo da
ima nesagledive posljedice po plan koji je davao dobre izglede na uspjeh.
Više oficire dobojskog garnizona uznemirila je 8. septembra oko
17,00 časova vijest da je komandant 1. lovačkog zdruga, pukovnik Luka
Sarić, napustio svoje komandno mjesto i prešao u Trebavski četnički od-
red. Oficiri koji nisu znali za dogovor o predaji potražili su Asima Tanovi-
ća, komandanta 6. posadnog zdruga, i Slavka Telarevića, komandanta
5. artiljerijskog puka, da bi jedan od njih privremeno preuzeo komandu
nad 1. lovačkim zdrugom. Ustanovljeno je da njih nema i da su prešli na
stranu partizana.
Komandu nad obezglavljenim zdrugom primio je potpukovnik Ivan
Maričić.282 Naređena je stroga pripravnost u svim jedinicama, a njemački
pukovnik Steinheiser preduzeo je mjere za stabilnost unutrašnje linije
odbrane.
Da će uslijediti partizanski napad i da ima jedinica koje namjera-
vaju da se predaju nije više bila tajna. To je otežalo izvođenje zamišlje-
nog plana domobranskih oficira koji su odlučili da pređu na stranu NOVJ.
Štab divizije je zato smatrao da prije početka napada treba sve još jed-
nom provjeriti. Obavještajni oficir divizije obukao je još jednom domo-
bransku uniformu i otišao pravo do zapovjednika 2. bojne 1. lovačkog
zdruga na Denkovaču. Sa njim, u domobranskim uniformama, išlo je i
par vojnika. Prošli su domobranske straže jer su znali lozinke. U štabu
2. bojne svi su bili pod oružjem — radisti su imali puške. Bojnik nije
bio mnogo raspoložen, ali je plan striktno provodio onako kako je dogovo-
reno.
* * !fi
U određeno vrijeme, napad je otpočela 14. srednjobosanska brigada

napadom na k. 258:
»U 21,30 sati otpočeo je napadaj partizana na kotu 258 (ju-
gozapadno od Karuša) te ista nakon borbe od 30 minuta na-
puštena od strane posade, koja se povukla na postave sto-
žerne sati u Makljenovcu«, 283
piše o tome kasnije štab 1. lovačkog zdruga.
Druga bojna, predvođena bojnikom Skrinjarićem prešla je odmah

poslije ovog napada na stranu jedinica 53. divizije.
Kada je 21. slavonska brigada izvršila napad pred njom je bio otvo-
ren put sve do druge linije odbrane. Zbog toga što su se, kako se sjeća
Vojo Zujić, iza bataljona 21. slavonske pojavili četnici prema njima je
upućena 2. bojna da ih napadne i odbaci i ona je taj zadatak uspješno
obavila.
Prvi i 3. bataljon brigade nastupali su svaki na svom pravcu. Prvi
bataljon je nastupao prema gradu, pravcem južnije od Denkovače, a 3. ba-
taljon između rijeke Bosne i Makljenovca, prema fabrici šećera. Prema sje-
ćanju Žujića, Vaskrsije Šmulje, Žarka Vujasinovića, Velimira Bijelića i
drugih, ovaj bataljon je vodio oko fabrike šećera velike borbe. Treći i
1. bataljon došli su do unutrašnje linije odbrane Doboja i djelimično su
upali u grad i iza ove linije, što svjedoče i neprijateljeva dokumenta:
»Borba u samom gradu bila je sve žešća j e r su partizani u

toku noći 8/9. septembar 1944. uspjeli da prodru u grad na
više mjesta«. 284
282 Zb. NOR, T-IV/29, dok. br. 181.

283 Isto.
284 Isto.
Raspored jedinica 14. sređnjobosanske i 21. slavonske u napadu na
neprijatelja u Doboju 8/9. 9. 1944.
To je primoralo ostatke štaba 1. lovačkog zdruga da se skloni u zgradu
gdje se nalazio njemački štab.
Međutim, na posebne teškoće naišao je 2. bataljon 14. brigade, koji
je napadao preko Makljenovca. On se privukao položajima neprijatelja i,
u određeno vrijeme, borci su preko vojnika 3. bojne ispalili po nekoliko
metaka. Umjesto da domobrani postupe kako je dogovoreno, oni su, iz
unaprijed pripremljene i dobro organizovane odbrane, po borcima 2. bata-
ljona otvorili ubitačnu vatru, bacajući prema njima veliki broj ručnih
granata. Partizani su mislili da se radi o zabuni, pa su vikali: »Ne pucajte
domobrani, ovo su partizani!« A kada je otud počelo vrijeđanje i omalo-
važavanje vidjeli su u čemu je stvar. Od prve iznenadne vatre mnogo
boraca je ranjeno. Komandir 3. čete, Mirko Preradović, bio je teže ranjen
u glavu i srušio se u neki kamenjar. Bilo je i poginulih. Borci i rukovo-
dioci su tražili bilo kakve zaklone da se koliko-toliko uklone od neprija-
teljskih metaka i minobacačke vatre, a potom su na domobrane otvorili
puščanu i mitraljesku vatru. Počela je borba koja je trajala do 5,00 ča-
sova.
Pored 3. bojne i štaba 4. lovačke pukovnije, na spoljnoj liniji odbra-
ne neprijatelj je davao otpor i na drugoj liniji odbrane. Iako su ih Asim
Tanović, Đurin Predojević, Škrinjarić i Zujić stalno pozivali da pre-
stanu sa otporom jer su se ostali predali, sve je bilo uzaludno.
Te noći je na partizansku stranu prešla velika većina oficira iz
1. lovačkog zdruga i sve njegove prištapske jedinice sa svojim komandnim
kadrom (izuzev sanitetske čete), zatim ljudstvo 6. posadnog zdruga, a
pred zoru se na Denkovaču izvukao i 5. artiljerijski puk i baterija 16. arti-
ljerijskog puka.
Pošto se 3. bojna još branila na Makljenovcu, na nju je u 5,00 časo-
va 9. septembra, domobranski artiljerijski puk sa Denkovače otvorio va-
tru. Bojna se zatim naglo počela povlačiti. Dijelovi 2. bataljona bili su
upali u njihove rovove, ali su neki domobranski oficiri uspjeli da bojnu
vrate na njene položaje i partizanske borce izbace, pa se poziciona borba
nastavila sve do 8,00 časova. Tada je 2. bataljon, potpomognut bočnim
djejstvom 1. bataljona i uz pomoć domobranske artiljerije, izvršio novi
napad i sa 1. bataljonom potisnuo 3. bojnu. Po sjećanju Marka Stokića
partizani su tada sa tog pravca prodrli sve do katoličke crkve.
»Oko 08,00 uslijed jake topničke vatre i žestokog napadaja

partizana«, 285
kaže se u jednom neprijateljskom izvještaju, 3. bojna je odstupila preko

r. Bosne na područje Ozrenskog četničkog odreda. Ostaci štaba 4. lovačke
pukovnije prebacili su se preko Bosne do Suhog polja. U 8,00 časova pot-
pukovnik Maričić i glavnostožerni satnik Korajić napustili su Doboj i
krenuli za Gračanicu, da otud dovedu 25. ustašku bojnu, koja je u toku
noći nudila pomoć.
Četrnaesta i 21. slavonska brigada likvidirale su u tom napadu sva
neprijateljska spoljna uporišta oko Doboja (Matuzići, Karuše, Miljakovac,
285 Isto.
jVIakljenovac i željezničku stanicu Usoru, a ušle su i u Doboj). Onda je gar-
nizonu stigla pomoć: njemačka oklopna kola iz Zepča, a u 15,00 časo-
va i dio ustaških bojni iz Lukavca i Žepča.
Partizanske snage, i pored svesrdnog angažovanja, nisu do tog vre-
mena uspjele da do kraja slome otpor neprijatelja koji se branio. Glavnu
ulogu u tome odigrali su Nijemci, koji su se povukli u staru srednjovje-
kovnu dobojsku tvrđavu i odatle se žestoko branili.
Po pristizanju pomoći partizanske snage su bile prisiljene na povla-
čenje. Sa njima su se povukli i svi domobrani i domobranske jedinice
koje su u toj borbi prešle na stranu NOB-a. Iz Doboja je tada izašlo oko
1.150 domobrana i domobranskih starješina. Kao plijen, donijeli su 4 hau-
bice i 6 brdskih topova ruskog porijekla — ZIS.
Nijemci i ustaše su 10. septembra preuzeli vlast u Doboju. Ostacima
1. lovačkog zdruga, i pored pokazane odanosti Nijemcima i ustaškoj drža-
vi NDH, naređeno je da se u najkraćem vremenu uklone iz Doboja i to
samo naoružani puškama. Ostala automatska oružja i sva skladišta opre-
me, hrane i municije 1. lovačkog zdruga Nijemci su uzeli kao svoj plijen.
Ovi domobranski dijelovi su oko 12 časova 10. septembra, napustili Doboj
i pješice otišli za Gračanicu, gdje se već nalazila 3. bojna 4. lovačke pu-
kovnije. Ukupno je preostalo 29 oficira, 73 podoficira i oko 700 domo-
brana. Od teškog oružja imali su: 1 bacač, 1 teški mitraljez i 18 puško-
mitraljeza. Odatle su morali za Brčko, pa iz Brčkog za Vinkovce, gdje je
25. oktobra »1. lovački zdrug i zvanično rasformiran i brisan iz sastava
oružanih snaga NDH«.286
U ovoj borbi za Doboj iz 14. brigade su poginuli: Slavko Silajdžić iz
Goražda, Mihajlo Majstorović iz s. Martinca, Mato Vučko iz Srijema, Bosa
Nikole Predojević iz Teslića, Boško Topić iz s. Ilove, Hasan Ahmeta Huse-
inćehajić, delegat voda iz Dervente, Ivan Nikole Kulić iz Potočana, Te-
šanj i Stojko Marić iz s. Imljani. Brigada je imala i oko dvadeset ranjenika,
među kojima su bili: Ćetoje i Mirko Preradović iz Vijačana, Nedo Blate-
šić komandir voda, iz s. Mraviće i Ahmet Čerkez, delegat voda.
Iz 21. slavonske brigade u ovim borbama teško je ranjen komesar
brigade Franjo Srempf. Otpremljen je kolima za Prnjavor. Teška rana i
loš put doprinijeli su da 19. septembra umre u Prnjavoru, gdje je i sa-
hranjen.
Doboj u ovom napadu nije zauzet, ali nije ostao ono što je do tada
bio. Građani Doboja još su više zamrzjeli ustašku vlast i Nijemce i želj-
no su očekivali oslobođenje.
286 Isto.
OSLOBOĐENJE TEŠNJA
Poslije oslobođenja Teslića i rasula 1. gorskog zdruga oružanih sna-

ga NDH, prilikom napada na Doboj, neprijatelj je na tom prostoru bio ja-
ko oslabljen. Partizanski štabovi su ocijenili da se za dogledno vrijeme ne
može očekivati neprijateljska veća aktivnost, pa je to iskorišteno da se
pristupi oslobađanju Tešnja.
Tešanj se kao tvrđava prvi put pominje 1461. godine. Do 1512. drža-
la ga je Ugarska posada, a onda ga je zapalila i napustila. Za vrijeme Tu^
raka tvrđava je opravljena i dograđena i u njoj je bio dizdar, a od 18 vi-
jeka Tešanj je bio sjedište kapetanije. U austro-turskom ratu 1683—1699.
godine, kada se Princ Eugen Savojski vraćao iz spaljenog Sarajeva prošao
je pored Tešnja i opsjeo tvrđavu, tražeći da mu se preda. Kada je posada
to odbila na grad je izbacio oko 100 kamenih đuladi, ali to tvrdoj Mehmed-
-begovoj kuli nije moglo da naškodi. Grad ima osnovu u obliku nepra-
vilnog kruga, u kome je na najvišem dijelu bila branič-kula, koja je ka-
snije pretvorena u veliki bastion tzv. Krnju kulu. Sama tvrđava je svoje-
vrsna građevina. U njoj postoje kazamati, velike prostorije i lavirinti.
Kula, čiji je obim 48 metara sa tri metra debelim zidom, obložena je bije-
lim tesanim kamenom. U unutrašnjosti je postojala cisterna za 70.000 li-
tara vode.
Do okupacije 1941. godine Tešanj je bio mala bosanska kasaba, bo-
gata raznim zanatima, poznata po miru i slozi stanovništva. U toku oku-
pacije, u Tešnju je bilo malo ustaša, a još manje ustaških progona i tero-
risanja stanovništva drugih vjera, naroda i narodnosti. Bio je prava kula
bratstva i jedinstva, i pored toga što je rodno mjesto Ademage Mešića,
Pavelićevog ustaškog doglavnika.
Četrnaesta brigada je opsjela Tešanj i prije napada na Doboj. Ne-
prijateljska posada se branila iz starog grada — tvrđave, koja je bila vrlo
nepristupačna. Ostali dio naselja prepušten je borcima 14. brigade, ali se
neprijatelj iz tvrđave žestoko branio. Zato je odlučeno da se na tvrđavu
ne juriša i ne daju nepotrebne žrtve. Primijenjena je taktika iznurava-
nja. Prema Doboju i Maglaju, dok još nije uslijedio napad na Doboj, po-
stavljena su osiguranja. Sa okolnih visova otvarana je, povremeno na tvr-
đavu vatra. Pored toga, pravljene su lutke ljudskog oblika, kojima su
stavljane titovke na »glavu«, a zatim su isturene na istaknuta mjesta 5
pomaljane kao da se radi o pokretu za napad. Kombinovano sa povreme-
nom pucnjavom iz pušaka i puškomitraljeza, posada je po ovim »neprija-
teljskim vojnicima« otvarala jaku mitraljesku vatru, da bi im nanijela
što veće gubitke. Posada je uznemiravana i u toku noći, da bi što više.
trošila municiju, jer nije bilo nikakve mogućnosti da joj se doturi.
Za vrijeme napada 1, 2. i 3. bataljona na Doboj, ulogu opsade pre-
uzeo je 4. bataljon brigade koji je pristigao sa prostora oko Sipraga.
Kada se 14. brigada vratila iz napada na Doboj, krenula je sa 3. bataljo-
nom na Tešanj. Posada Tešnja, koja je slušala borbu oko Doboj a i ocije-
nila da iz Doboj a ne može očekivati pomoć, donijela je poslije ponovne
opsade, odluku da se neopaženo izvuče. Iako su partizanski štabovi raču-
nali na to i preduzeli određene mjere, neprijatelj je noću 10/11. septem-
bra uspio, spuštajući se konopcima niz zidove tvrđave, da se izvuče i po-
red 4. bataljona prođe prema Maglaju. Tešanj je 11. septembra 1944. go-
dine konačno bio slobodan.
* * *
Ovaj uspjeh bio je veoma značajan. Oslobađanjem Tešnja otvarala

se mogućnost jedinicama NOVJ za prodor na prostor prema Novom Sehe-
ru, Žepču, Zavidovićima i Maglaju, na kome je trebalo ostvariti partizan-
ski uticaj i obezbijediti novi priliv boraca. Četrnaesta brigada je u svom
sastavu već imala izvjestan broj boraca i rukovodilaca sa tog terena, po-
sebno sa terena Maglaja.
Maglaj se nalazi na r. Bosni, ali većim svojim dijelom bio je na nje-
noj desnoj strani. U njemu je i prije aprilskog rata 1941. godine postojala
partijska organizacija (Asim Lošić, Širbeg Smailagić, Petar Dokić, Brišo
Obrlić, Fikret Dedić itd.), koja je u okupaciji živjela u dubokoj ilegalno-
sti. Prilikom velikog napada na Doboj u avgustu 1941. godine i Maglaj je
bio jedan od objekata za napad. Oslobođen je 24. septembra 1941. »u roku
od pola sata«. Pored 60 pušaka i 2 puškomitraljeza, ustanici su zaplijenili
veće količine brašna, pir inča, platna itd. što je »razdijeljeno siromašnim
građanima
Ustanici su Maglaj držali oko 36 sati. Za to vrijeme održan je jedan
narodni zbor. Ispred ustanika govorio je tada Petar Dokić iz s. Bradići.
Pored njega, govorio je i stari partijac Fikret Dedić, do tada potpuno ne-
kompromitovan. Fikret je bio dragocjena partijska karika među partij-
skim organizacijama više mjesta u dolini Bosne, pa nije bilo predviđeno
da javno istupa. Planirano je bilo da i dalje ostane u Maglaju.
Mahmut Bušatlija, jedan od istaknutih rukovodilaca ustanka, po-
slije povlačenja ustaničkih snaga iz Doboj a i Maglaja sa žaljenjem je
konstatovao da se i »Fikret Dedić (Da ga bog ubije!) morao radi toga
povući iz Maglaja«. Polovinom septembra ustaške vlasti, govoreći o usta-
ničkim grupama, pominju Dedića i Dokića:
»Jedna ova grupa nalazi se u kući Nede Panića iz Jabla-
n i c e . . . na čelu ove grupe stoji Fikret Dedić, komunista i biv.
blagajnik pošte Maglaj. Druga grupa se nalazi u selu B a -
h o t i ć u . . . na čelu ove grupe nalazi se opasni komunista Pe-
tar Dokić«. 287
Borce 14. brigade za Maglaj su vezali i neki drugi razlozi. Jedan od

njenih komandanata bataljona, Momir Lalović, odrastao je u Maglaju.
Odatle je 1941. godine otišao u ustanak. Sem toga, u toku 1942. godine u
Bradićima je na službi bio domobranski oficir Milan Mlinarić. Kada
287 Zb. NOR, T-IV/l, dok. br. 312.
su na taj teren izbile proleterske jedinice, on se sa posadom predao pro-
leterima. Došao je u obnovljeni 4. krajiški odred kao i Lalović. Iz odreda
su stigli u brigadu. U vrijeme dolaska 14. brigade na teren Maglaja Mli-
narić je bio zamjenik komandanta 2. bataljona. U selu Brezovi Dani, iz-
među ostalih za NOB je bio i Petar Cvijetić. Petar je za vrijeme oktobar-
ske revolucije bio u Rusiji. Imao je ženu Ruskinju. Petrov sin Stojan tako-
đe je bio u to vrijeme u 14. brigadi. Rukovodstvo 14. brigade znalo je za
raspoloženje naroda oko Novog Sehera, Maglaja i Žepča, kao i da su istak-
nutiji ljudi u toku ustanka na tom terenu, pored ostalih bili Simo Spasoje-
vić, Nedeljko Aleksić, Uroš Starčević iz Brezovih dana i Uroš Nedić iz No-
vog Sehera. Znali su i za veoma dobro držanje za sve vrijeme okupacije
Muje Kusura, muktara iz s. Domislice i mnogih drugih. I pored neuspjelog
napada na Maglaj, sve je obećavalo da će brigada i ovu svoju misija
uspješno obaviti.
* * *
Stab brigade se smjestio u nekom zaseoku na Crnom vrhu, u kući

bogatijeg seljaka, Srbina. Komandant brigade misli da je to bila kuća ne-
kog Đurića. Domaćin je bio vrlo pažljiv, pa se štab dobro osjećao. Dan-
-dva je domaćin češće navraćao u sobu gdje je bio štab, kao da nešto želi
da kaže, a ne zna odakle da počne, dok se nije osmjelio i upitao da li može
do štaba brigade da dođe i jedan katolički sveštenik, župnik, dobar čo-
vjek i njegov prijatelj. Tako je došlo do susreta štaba brigade sa kato-
ličkim sveštenikom, fra Bosiljkom. Došao je u građanskom odijelu bez
ikakvih svešteničkih oznaka. Imao je oko 40 godina i bio je vrlo obrazo-
van i zahvalan sagovornik. Kazao je da dolazi ispred svojih vjernika, ve-
ćinom seljaka, od kojih se malo koji ogriješio o narodnooslobodilačku
borbu ih srpski dio stanovništva, da se narod ovdje, bilo da se radi o
Hrvatima, Muslimanima ili Srbima po tradiciji dobro razumije i nesme-
tano jedni kraj drugih žive i da je tako od početka okupacije — ako je i
bilo nekih ekscesa, to su radile ustaše ili ustaški nastrojeni ljudi sa strane.
On je podvukao da je zato da se narodi međusobno poštuju bez
obzira na vjeru i nacionalnost, da je bog jedan i da su ljudi bili ti koji su
se podijelili po vjerama radi nekih posebnih, uglavnom ličnih interesa.
Župnik je govorio gotovo kao partizanski komesar. Ne samo da je tako
govorio nego je on i tako postupao, što se vidjelo iz pričanja domaćina
kuće, koji je tome razgovoru prisustvovao.
Bio je to prvi susret članova štaba 14. brigade sa sveštenikom, uop-
šte, za vrijeme rata. Nije u njemu bilo ničega onog što bi podsjećalo na
župnike tipa Kambera, Momčilovića ili Cosića, o kojima su slušali. Stav
fra Bosiljka prema narodu poklapao se sa principima kojih se NOV do
tada držala i čega se 14. brigada pridržavala. Prema tome, sveštenička
misija fra Bosiljka bila je ljudska, prvenstveno prema narodu sa kojim
je živio i za koga se kao sveštenik brinuo. On se najljepše izražavao o Mu-
slimanima i Srbima, nije bio opterećen ničim netolerantnim. Podsjećao je
na popa Jovana Preradovića, pravoslavnog sveštenika iz s. Vijačana, ili
muslimanskog hodžu Džubu iz Sipraga. Preradović je takve stavove ispo-
ljavao i za vrijeme okupacije, dok ga sa porodicom nisu protjerali za
Srbiju, a hodža Džubo je svojim vjernicima u najteže vrijeme ustaškog
terora stalno ponavljao kako Allahu nije po polji da se drugi progone zato
što nisu iste vjere.
Osman Kovačević, Ibrahim i Ale Duraković borci 1. bataljona 14. bri-
gade, sjećaju se kako je hodža Osman Džubo govorio da »nikva sila nije
Allahu mila«. Kada je 1941. godine držao vaziju rekao j e : »Djeco, ljudi,
ne radite ništa protiv pravoslavnog svijeta, to su naše vjekovne komšije,
to je naš narod. Nemojte ići u ustaše!«
Sa župnikom fra Bosiljkom štab brigade se našao još jednom. Žup-
nik je vrlo srdačno priman. Jednom je sa domaćinom zadržan i na ručku.
Sve to je ostajalo u tajnosti, jer se i fra Bosiljko plašio ustaša.
Na teritoriji oko Novog Sehera i Maglaja narod je brigadu lijepo
primio. Muslimanska milicija nije na partizanske borce pucala, već se
klonila i krila. Po hrvatskim selima milicija se, takođe, nije osjećala. Uspo-
stavljeni su i kontakti sa muslimanskom milicijom, a sa nekima od njih i
sastanci.
»14. 9. 1944. god. 1. vod za kom (-adantom) i komesarom bri-
gade i naš bataljon išli na pregovore sa milicijom u Domi-
šlicu«, 288
piše u svom dnevniku Mustafa Kušmić, komesar 2. čete 4. bataljona.
Ovi razgovori su urodili plodom, jer je narednog dana u 4. bataljon
14. brigade stupilo oko 30 milicionera. Istoga dana 2. četa 4. bataljona
otišla je na komunikaciju Maglaj — Doboj. Posada bunkera jednog mosta
se predala i prešla u partizanske redove, a most je miniran.
Petnaestog septembra 4. bataljon je krenuo za Crni vrh i tu zano-
ćio; 16. septembra izvršen je pokret za Tešanj, a odatle, preko Jelaha, za
Kulaše. U Kulašima je 17. septembra bila okupljena cijela brigada. Izvr-
šena je smotra i zakletva zbog velikog priliva novih boraca domobrana i
milicije u brigadu. Tada su izvršena i veća kadrovska pomjeranja. Na
mjesto Marka Mihajlovića, koji je premješten u jedinice narodne odbrane,
za komandanta 2. bataljona postavljen je Milan Mlinarić, dotadašnji za-
mjenik komandanta, a na njegovo mjesto došao je Nedo Stanić, dotada-
šnji zamjenik komandanta 4. bataljona. Na mjesto Vlade Jotanovića, koji
je takođe otišao u jedinice narodne odbrane, za zamjenika komandanta
3. bataljona postavljen je Vaskrsija Šmulja, dotadašnji komandir 2. čete
3. bataljona. U komandire četa unapređeni su tada Vlado Ilić, Mile Savić,
Miloš Bijelić, Petar Sarčević, a za komesare četa postavljeni su Sakan
Konstantinović, Sefik Hercegovac i dr.
U prvo] polovini septembra na dužnost zamjenika komandanta bri-
gade došao je Nikola Garača, Kozarčanin. Kao i Milan Kalinić, koji je
poslije Voje Stupara došao u brigadu na dužnost komesara, i Garača se
brzo uklopio u štab kao cjelinu. Prvi komandant brigade se sjeća da je
bilo pravo zadovoljstvo sa njima raditi i sarađivati.
Štab brigade je znao, ali štabovima bataljona zbog konspirativnosti
još nije bilo prenijeto, da se iz Kulaša kreće u napad na Banjaluku. Bilo
je određeno da napad počne 18. septembra, istog dana kada je Vrhovni
komandant NOVJ Tito odletio sa Visa u Moskvu. Zanimljiv je podatak
da je Pavelić, poglavnik NDH, istoga dana odletio iz Zagreba do tzv. vučje
jame, na savjetovanje kod Hitlera.
288 Mustafa Kušmić Dule, ratne zabilješke.
Sa proslave brigade u Kotor Var osu 1973.
U drugoj banjalučkoj operaciji
18~25. septembar 1944. godine
Banjaluka se kao mjesto pominje prvi put oko 1494. godine, kao
srednjevjekovni grad. Utvrđenje i varoš nalazili su se iznad lijeve obale
r. Vrbas, u današnjem Gornjem šeheru. Poslije Jajca bio je najtvrđi grad
u dolini rijeke Vrbas u nekadašnjoj Jajačkoj banovini.
Turci su ga zauzeli 1528. godine. Između 1553 i 1580. Banjaluka
postaje središte Bosanskog sandžaka. Početkom XVI vijeka imala je oko
300 kuća. Pošto su je osvojili, Turci su u blizini starog hrišćanskog pred-
građa razvili novo muslimansko naselje. Zahvaljujući strategijskom i pri-
rodnom položaju, u gradu su brzo nicale nove muslimanske četvrti. Tome je
doprinijelo premještanje iz Sarajeva u Banjaluku, prvo Bosanskog san-
džaka, a kasnije i Bosanskog elajeta, kada je u gradu Sofi Mehmed-paša,
prvi upravnik Sandžaka, izgradio razne objekte od ekonomskog i vjersko-
-kulturnog značaja. Svoju zadužbinu u Banjaluci ostavio je Ferhat-paša
Sokolović, rođak turskog velikog vezira Mehmed-paše Sokolovića, koji je
kao prvi begler-beg Bosanskog elajeta podigao čuvenu džamiju »Ferha-
diju« u Banjaluci.
U Donjem šeheru, na lijevoj obali r. Vrbas, za vrijeme turskog
sultana Mehmeda III (1595—1603) Turci su podigli novu tvrđavu, pozna-
tu pod imenom Kastel. U austro-turskom ratu 1737. godine, austrougarske
snage su izbile 23. jula pred Banjaluku, koju je s osloncem na Kastel bra-
nilo oko 5.000 turskih vojnika, dok su austrougarske snage bile jačine oko
16.500 vojnika i konjanika. Austrijski general Hildburghauzen pozvao je
tursku posadu na predaju, što je ova odbila. Zatim je naredio da se izrade
dva mosta na r. Vrbasu, jedan oko ušća r. Vrbanje u Vrbas i drugi uzvod-
no od Kaštela. Preko njih je na drugu stranu Vrbasa prebacio dio svoje
vojske pod komandom generala Baranjaja, s namjerom da napadne Ka-
stel sa više strana.
Za to vrijeme bosanski vezir Ali-paša Hekimoglu, preko Jajca i
Podrašnice, kretao se prema Banjaluci. Cijeneći da će Ali-paša ići zapad-
no od r. Vrbas, Austrijanci su trupe generala Baranjaja vratili sa desne na
lijevu obalu. Međutim Ali- paša nije išao tim pravcem. On se kod sela
Krmine prebacio na desnu obalu r. Vrbas, pa preko s. Ljubačevo, s. Me-
mići, s. Bastasi, s. Ponir i Starčevice nastavio marš prema Banjaluci. Do-
znavši za to, Hildburghauzen je ponovo 4. avgusta 1737. vraćao trupe na
desnu obalu r. Vrbasa. Turci su, međutim, već bili kod grada. Konjicom
su napali još nesređenu austrijsku vojsku i razbili je, a turska vojska se
zatim spojila, sa posadom Kaštela.
289 Podaci iz Vojne enciklopedije, Beograd 1959.

Izgubljena bitka kod Banjaluke prisilila je Austrijance da iz Bosne
povuku i ostale svoje posade. Banjaluka u vojnom pogledu gubi značaj
od kada se sjedište Bosanskog elajeta vratilo u Sarajevo,289 ali njen eko-
nomsko-kulturni značaj ostaje.
Za vrijeme stare Jugoslavije, Banjaluka je postala sjedište Vrbaske
banovine, a time i najveći i najvažniji ekonomski i kulturni centar cijele
Bosanske krajine i srednje Bosne. Između dva rata u Banjaluci su podig-
nute dvije velike građevine, tzv. Banski dvori i Banska palata. Između
njih je sagrađena i pravoslavna crkva, jedna od najljepših na Balkanu u
to vrijeme, ali je u aprilskom ratu oštetila njemačka avijacija. Ustaška
vlast, već u maju 1941, prije nego što je poslala Jevreje u logore smrti,
upotrijebila ih je kao robovsku snagu da ovu crkvu do temelja sruše.
Razvojem industrije i zanatstva narasla je u Banjaluci radnička klasa
i inteligencija. Veliki uticaj u gradu imala je Komunistička partija. Od
1937. u Banjaluci je najjača partijska organizacija u Bosni i Hercegovini.
U godinama pred rat organizacija K P J povezivala je i predvodila na-
predne društvene i političke snage protiv sve agresivnijeg fašizma. Njen
uticaj na stanovništvo Bosanske krajine i srednje Bosne ostvarivao se
najviše preko naprednih društava, kao »Pelagić«, »Borac«, »Kab« (klub
akademičara Banjaluke), »Bratstvo«, »Budućnost« i »Seljačko kolo«. Čla-
novi ovih društava svojim djelatnostima i radom vodili su borbu protiv
nacionalno-vjerskih isključivosti, za veće razumijevanje među narodima
i narodnostima i bolji ekonomski položaj radnika i seljaka, a pred rat su
razobličavali fašizam kao najveću opasnost po svijet u cjelini.
Banjaluka je bila ne samo ekonomski nego i društveno-politički cen-
tar naprednih stremljenja.
Poslije okupacije 1941. godine i stvaranja NDH, ustaše su namjera-
vale, iz određenih političkih razloga, da Banjaluku proglase prestonicom
NDH. Prvih dana okupacije grad je bio pod najtežim terorom. Crna kuća
i Kastel bili su nabijem sužnjima, među kojima je, pored Srba, Jevreja i
Roma, sve više bilo komunista i drugih antifašista. Iz nje su išli transpor-
ti onih koji su odvođeni u logore i onih koji su imali sreću da se nakon
pola sata spakuju i napuste svoje kuće, da bi prolazeći kroz privremene
logore i mučenja, bez igdje ičega, bili iseljeni u Srbiju.
Iz Banjaluke je počeo i organizovani otpor ustaškom divljanju i
fašizmu uopšte. Dok je ustaški stožernik Viktor Gutić,290 smišljao i
inicirao sramotan genocid, dotle je iz Banjaluke, iz Gutićeve bli-
zine, djelovala i suprotna, za ustaše neuhvatljiva strana, koja će ustašama
i ustaškoj državi doći glave, a koju je vodio sa svojim saradnicima Đuro
Pucar Stari, sekretar Oblasnog komiteta za Bosansku krajinu. Kamufli-
290 U jednom ustaškom dokumentu za njega se kaže: »Bivši stožernik i likvida-

tor Vrbaske banovine Viktor Gutić, i upravitelj odnosno izvjestitelj PONOVE pos.
Pero Betunac raspolagali su ovom imovinom sasma samovoljno ne držeći se niti na-
loga ravnateljstva PONOVE u Zagrebu niti izdatih propisa. Sa tom imovinom oni
nisu raspolagali na opću korist, niti su bili mjerodavni interesi države /NDH — pri-
mjedba autora/ nego korist i interesi pojedinaca, njihovih familija i njihovih pri-
jatelja/. (Gradsko poglavarstvo u Banjaluci 22. 11. 1941. pov. br. tajno). Pohlepa za
tuđim imetkom pored nacionalne i vjerske zaslijepljenosti, bila je kao što se vidi j e -
dan od razloga za progon i ubistva u NDH.
ran fesom, Pucar je pored mnoštva njemačkih agenata i doušnika izlazio
izvan Banjaluke, da bi organizovao i rukovodio ustankom, i u Banjaluku
se opet vraćao da bi primio izvještaje i direktive CK K P J .
Da je Banjaluka bila i ostala slobodarski grad, svjedoči činjenica
da je poslije drugog napada na Banjaluku u jedinice NOV i na slobodnu
teritoriju izašlo oko 8.000 Banjalučana i Banjalučanki.
* * *
I pored toga što Nijemci nisu više bili u stanju da izdvajaju veće
snage iz svog sastava za odbranu Banjaluke, ona je zbog strategijsko-po-
litičkog značaja, polovinom septembra 1944, još uvijek imala relativno jak
garnizon. Za njenu neposrednu odbranu u gradu i na periferiji grada
nalazilo se oko 400 Nijemaca iz sastava 69. njemačke divizije, oko 750
policajaca i žandara, oko 1.200 ustaša iz 3. i 4. ustaške bojne i preko 2.500
domobrana iz sastava 3. i 11. pukovnije 3. gorskog zdruga. Garnizon je
raspolagao sa dva artiljerijska diviziona jačine 22 artiljerijska oruđa, ok-
lopnim vodom od 3 tenka »hočkis« srednje tonaže, naoružanim mitralje-
zima i p. t. topovima 37 mm.
Sve ove jedinice imale su zadatak da zaposjednu, organizuju i »od-
sudno« brane Banjaluku, oslanjajući se na spoljni odbrambeni pojas i
»citadelu«.291
Spoljni odbrambeni pojas bio je podijeljen na tri odsjeka: odsjek »bu-
džak« — od r. Vrbasa do vile grofice Maistri — imao je istaknute tačke;
Trapisti — željeznička postaja, predgrađe, samostan Petrićevac i Rako-
vačke bare. Odsjek »lauš« — lijevo od vile grofice Maistri preko Rudnika
uglja Lauš do rijeke Vrbas. Imao je istaknute tačke: Petrićevac, kota 303,
Gornji šeher. I, na kraju, odsijek »vrbas«, koji je išao duž lijeve obale
r. Vrbas.
Između spoljne linije odbrane i »Citadele« bio je organizovan i unu-
trašnji odbrambeni pojas, koji je zahvatao uži dio grada: Vrbas-logor (lo-
gor Kulina bana), vojnu bolnicu, tvrđavu Kastel sa betonskim mostom
preko rijeke Vrbas, a zatim je išao lijevom obalom rijeke Vrbas, kao
spoljni odbrambeni pojas.
Dok su odsjeci »budžak«, i »lauš« bili zaposjednuti jačim snagama,
odsjek »vrbas« je na spoljnjem i unutrašnjem dijelu ostao zapostavljen.
Komanda 3. gorskog zdruga smatrala je da »r. Vrbas nije gazna« i da ne
postoji vjerovatnoća da partizanske snage sa te strane izvrše upad u Ba-
njaluku. Zato je na taj odsjek rasporedila samo 4. ustašku bojnu (bez
15. i 16. satnije). Ovoj jedinici dat je zadatak da organizuje »neprekidno
ophodarenje, naročito noću lijevom obalom r. Vrbas duž cijelog odsjeka«,
s tim da po svaku cijenu spriječi eventualno prebacivanje partizanskih
dijelova preko Vrbasa.
Spoljni i unutrašnji pojas bili su fortifikacijski uređeni, mjestimično
su bili podignuti bunkeri i žičane prepreke. Za odbranu su naročito bile
pripremljene zgrade koje su pripadale »Citadeli«.
291 Pod Citadelom se smatrao centar grada B a n j e Luke sa tvrdim zgradama:

Banski dvori, Banska palata, Pozorište, zgrada gdje je bila komanda mjesta /platc-
komandantura/ i Hipotekama banka.
U Banjaluci, pored pomenutih jedinica, bilo je razmješteno još oko
dvadesetak štabova, prištapskih i pomoćnih dijelova i ustanova, pa je broj
neprijateljskih vojnika iznosio oko 5.000 naoružanih ljudi. Odbrana Ba-
njaluke oslanjala se jednovremeno i na veći broj spoljnih uporišta, kao
Ivanjska, Klašnice, Bosanska Gradiška, Celinac, Kotor-Varoš te aerodro-
me Zalužane i Trn, gdje se nalazilo oko 40 aviona sa letačkim osobljem i
jakim osiguranjima. Računajući i oko 1300 četnika, koncentrisanih južno od
Banjaluke (pl. Manjača — Cemernica), snage u pomenutim spoljnim upo-
rištima brojale su preko 5.000 ljudi pod oružjem. Prema, tome, ukupna
jačina okupatorsko-kvislinških snaga na prostoru: Banjaluka — Kotor-
-Varoš — Bosanska Gradiška bila je oko 10.000 ljudi.292
* * *
Na drugoj strani, prvom polovinom septembra 1944. godine, na ši-

rokom prostoru oko Banjaluke, u rukama NOVJ nalazili su se Tešanj,
Teslić i Prnjavor, u srednjoj Bosni, i Sanski Most, Prijedor, Mrkonjić-
-Grad i Ključ u Bosanskoj krajini, sa mnogo drugih manjih mjesta, dota-
dašnjih neprijateljskih uporišta.
Sem toga, prelazak domobranskih jedinica u Doboju i Derventi na
stranu NOVJ, uveliko je otkrio velike šupljine unutar ustaško-njemač-
kih snaga. Hapšenje i odvođenje iz Banjaluke dotadašnjeg zapovjednika
3. gorskog zdruga Ljubomira Rajmana, poslije afere u kojoj su stradali:
Vokić, Lorković i Đanić, posijalo je još veći razdor između domobranskih
oficira i ustaških i njemačkih oficira.
Štab 5. bosanskog korpusa iskoristio je ovaj razdor i osipanje unu-
tar oružanih snaga NDH i stupio u kontakte i pregovore sa domobran-
skim komandama u Banjaluci. Uvjeravan je da će se domobranske jedi-
nice u gradu i okolnim uporištima staviti pod komandu 5. bosanskog kor-
pusa čim uslijedi odlučni napad na banjalučki garnizon. Istovremeno,
štab 5. korpusa, prego angloameričke vojne misije koja se nalazila pri
štabu korpusa, zatražio je da se 18. septembra u 19,00 časova bombarduju
određene otpore tačke u Banjaluci i most preko r. Save kod Bosanske
Gradiške, što je obećano. Kao rezultat toga i saglasnosti koju je dobio od
Vrhovnog štaba, štab 5. korpusa je donio 16. septembra odluku da 4. i 39.
krajiška divizija i dvije brigade 53. srednjobosanske divizije — ukupno
oko 7.500 boraca — 18. septembra jednovremeno napadnu banjalučki gar-
nizon i Bosansku Gradišku. Dao im je sljedeće zadatke: 4. KNOU diviziji
da sa dvije brigade napadne neprijatelja na prostoru izmeku potoka Crk-
vine i ceste Banjaluka — Gradiška, 39. KNOU diviziji da sa dvije brigade
napadne Banjaluku na prostoru između r. Vrbas i potoka Crkvine. Snage
ovih divizija trebalo je da probiju spoljnu i unutrašnju odbranu sa te
strane i očiste grad, uključujući i »Citadelu«.
Srednjobosanska 53. NOU divizija dobila je zadatak da sa dvije bri-
gade forsira r. Vrbas, likvidira i zauzme Trapiste i Vrbas-logor, prodre u

centar grada i poveže se sa snagama 4. i 39 divizije.293 Stab 53 NOU divi-
zije naredio je 14. srednjobosanskoj NOU brigadi da napadne neprijatelja
na odsjeku »vrbas«, forsira rijeku, upadne u grad, a potom produži na-
stupanje ka »Citadeli«, da bi je napala sa sjevera i pomogla snagama
4. i 39. divizije u ovladavanju ovim najtvrđim i najvažnijim dijelom od-
brane Banjaluke.
Stab 14. brigade primio je zapovijest o napadu na Banjaluku 16. sep-
tembra. Brigada je 17. septembra bila u s. Kulaši. Tada je ponovo imala
5 bataljona — peti bataljon je formiran od domobrana koji su se predali
u Teslicu, Doboju i Derventi. Komandant ovog bataljona bio je jedan od
domobranskih oficira. Za komesara bataljona postavljen je Pero Divjak,
dotadašnji komesar 4. bataljona 14. brigade. Za komesare u četama u
5. bataljonu postavljeni su komesari ili izrasliji delegati iz ostalih bata-
ljona brigade. Jedan od njih bio je i Sefik Hercegovac, koji je do tada bio
komesar čete u 3. bataljonu. Tad je za zamjenika komandira jedne čete
toga bataljona bio postavljen i Vladimir Ilić, vodnik voda iz 3. bataljona.
Ovaj bataljon je iz Kulaša izdvojen iz brigade i pošao je kao zaštitnica
štaba divizije, hirurške ekipe i ostalih pozadinskih dijelova divizije koji
je trebalo da se razmjeste u rejonu Krčmarice — s. Vrbanja.
293 A VII, NOB, kut. 458A, br. reg. 1/3.

Iz rejona Kulaša brigada je krenula uz Ukrinu, u s. Stara i Nova
Dubrava. Četnički dokumenti registruju njeno prisustvo na tom terenu
18. septembra. Kako se sa te prostorije do Banjaluke stiže za 3—4 sata,
brigada nije žurila. Slobodno vrijeme se iskoristilo za odmor, pregled oru-
žja i pravilniju raspodjelu municije, i tu se ručalo. Čim su dobro dihto-
vani aluminijumski kazani, u kojima je bila večera i hrana došla do vre-
nja nastavljen je pokret. Kazani su stavljeni na tovarne konje, da bi se
hrana dokuvala u toku puta.
Četničke komande Banjalučke i Motajičke četničke brigade i Prnja-
vorski četnički bataljon, koji su 16. septembra privučeni bliže Banjaluci,
dobili su direktivu da napadnu jedinice 14. brigade, ali su ocijenili da im
se to ne bi isplatilo. Brigada je tako bez borbe prošla između s. Jošavke
i Crnog vrha. Na prolazu iznad s. Štrba otvorena je mitraljeska vatra na
njenu kolonu sa brda Kik. Borci na tu pucnjavu nisu odgovarali, samo su
među sobom ostavljali veće rastojanje.
U rejon Crnog vrha, sjevernije od s. Vrbanje, stiglo se za dana.
Odatle se lijepo vidjela Banjaluka i dobrim dijelom brigadin odsjek na-
pada. Njen zadatak je bio neobičan. Trebalo je savladati rijeku, pa tek
napasti neprijatelja. Rijeku su u njenom odsjeku napada premošćavala
dva mosta (kod Kaštela i kod Rebrovačke crkve), ali su oba bila posjednu-
ta i branjena. Veliki broj boraca bio je iz Banjaluke i na njihovu ideju
donijet je plan da se rijeka prijeđe gazom. Kao dobri poznavaoci Banja-
luke i r. Vrbasa znali su na kojim je mjestima u to doba godine Vrbas
prelazan i mimo mostova. Tu je odlučeno i koji će bataljon prelaziti Vrbas
gazom, a koji će ići preko mosta savlađujući njegovu odbranu.
Prvi bataljon je dobio zadatak da se tzv. kotorvaroškim putem pro~
vuče kroz Donji šeher mostu kod Kaštela, savlada njegovu posadu i pre-
ko mosta prodre u grad. Tamo je trebalo da uhvati vezu sa jedinicama
39. divizije i sa njima ovlada Kaštelom, zatim da nastavi nastupanje ka
hotel Palasu i gimnaziji, gdje će se sastati sa ostalim jedinicama 14. bri-
gade. f
Drugi, Treći i Četvrti bataljon imali su zadatak da se neopaženo
privuku na desnu obalu r. Vrbasa, oko klanice i »Mihaljevića«, oko 500
metara uzvodno od Rebrovačkog mosta, pregaze u koloni rijeku, iznenade
neprijatelja na lijevoj obali i razbiju ga, a potom da nastupaju: 3. bata-
ljon prema gimnaziji i gospodskoj ulici; 4. bataljon prema hrvatskom
domu i hipotekarnoj banci; a 2. bataljon trebalo je da rijeku prijeđe po-
sljednji. Po prelazu na lijevu obalu da dio snaga usmjeri ka Vrbas-logoru
i tu uhvati vezu sa 18. brigadom. Veći dio bataljona trebalo je da usmjeri
ka komandi mjesta (platzkomandanturi) i pozorištu i uhvati vezu sa jedi-
Učešće 14. brigade u II banjalučkoj operaciji 18-20. 9. 1944. godine.
nicama 4. krajiške divizije. Bila je izdata i kratka pismena brigadna za-
povijest.
Veliki dio boraca nije toga dana večerao. Pred ovakve akcije mnogi
borci su odbijali hranu, da bi, ukoliko budu u toku borbe ranjeni u pre-
djelu stomaka, lakše i bezbjednije preboljevali ranjavanje.
Vodilo se računa o času polaska u akciju, jer je zadatak bio da se
rijeka prijeđe 5—6 minuta prije otpočinjanja artiljerijske pripreme za na-
pad. Četrnaesta brigada je težila da postigne taktičko iznenađenje, iako se
ono nije moglo postići iz više razloga. Poslije hapšenja komandanta garni-
zona Raj mana i još nekoliko oficira, 16. septembra, došao je iz Zagreba
ustaški satnik Buljan i preuzeo komandu nad 3. i 4. ustaškom bojnom,
a 17. septembra bilo je nekih izmjena u borbenom rasporedu jedinica.
Branilac je navodno doznao da »topnički sklop 3. gorskog zdruga . . . i
dvoja oklopna kola hoće da izvrše izdaju.« Na kraju, 18. septembra oko
14,00 časova, proglašena je u Banjaluci pripravnost broj 1.
Da će jake partizanske snage napasti Banjaluku i da se veliki dio
domobranskih jedinica kani predati bila je u Banjaluci javna tajna. Stab
14. brigade nije o tome ništa znao. On je oko 19,00 časova istog dana oče-
kivao dolazak savezničkih aviona i bombardovanje određenih ciljeva u
Banjaluci, ali do toga nije došlo.
Kada je pao mrak, pošto je na mostu u s. Vrbanja prešla istoimenu

rijeku, brigada je u koloni krenula ka Banjaluci. Na putu između s. Vrba-
nje i Donjeg šehera do kolone je prodrla buka od tenkova. Kolona je za-
stala. Prema čelu kolone požurili su zamjenik komandanta brigade Nikola
Garača i načelnik štaba Trinki da 3. i 4. bataljonu skrenu pažnju da prije
22,00 časa, svojim prednjim dijelovima moraju biti na lijevoj obali Vrba-
sa bez obzira na tenkove.
Nekako u isto vrijeme Advan Hozić, na koga je naišla domobranska
satnija, prenio je to sa začelja vezom štabu 14. brigade. Ubrzo se ustano-
vilo da se radi o domobranskoj satniji koja je do tada bila u Čelincu. Po-
šli su bili, navodno, u Banjaluku da bi u sastavu svojih jedinica prešli na
stranu jedinica 5. korpusa. Stabu brigade to nije odgovaralo. Nije znao šta
ga u Banjaluci očekuje, a imao je loše iskustvo iz borbe za Doboj, kada je,
umjesto predaje, 3. bojna 4. lovačke pukovnije po 2. bataljonu brigade
osula ubitačnu vatru. Ova satnija iz Čelinca smetala bi brigadi u prvim
časovima napada, naročito pri forsiranju r. Vrbasa, pa je odlučeno da se
uputi na Crni vrh, do 5. bataljona 14. brigade i štaba 53. divizije, što su
oni teška srca prihvatili. Satnija je imala 137 domobrana i starješina sa
dvanaest puškomitraljeza, 2 teška mitraljeza i 2 teška bacača. Bio je to
prvi plijen 53. divizije i 5 korpusa te večeri.
* * *
Za to vrijeme 3. i 4. bataljon brigade izbili su na desnu obalu

Vrbasa uzvodno od Rebrovačkog mosta. Oko 21,50 časova počeli su
sa prijelazom. Četvrti bataljon je prelazio kod »Mihaljevića«,2M gaze-
2 9 i Mustafa Kušmić Dule, ratne zabilješke i sjećanja Miloša Bijelića, Momčila
Vojvodića i drugih boraca 14. brigade.
ći rijeku. Miloš Bijelić iz s. Kremna, komandir 1. čete 3. bataljona,
sjeća se da je i njihov bataljon uradio isto. Tek kad su prednji dijelovi
4. bataljona prešli rijeku i izbili na lijevu obalu, primijetile su ih ustaše
i počele na njih da pucaju. Bilo je to nešto prije početka artiljerijske
pripreme.
»Ustaše su mi pričale da su istovremeno počeli artiljerijska
vatra izvan varoši i puškaranje u samom gradu. Iz ovog
proizilazi da su partizani morali već ranije da infiltriraju
svoje snage u grad.« 295
svjedoče o tome neprijateljska dokumenta. U toj borbi oko prijelaza po-

ginuo je borac 3. čete 2. bataljona Dušan Bogosavac iz s. Kaoca, Srbac.
Pogrešna procjena branilaca da Vrbas nije gazan i da garnizonu sa
te strane ne prijeti opasnost osvetila se. Četvrti i 3. bataljon prošli su prvu
i drugu liniju neprijateljske odbrane bez ijedne žrtve. Došli su iza leđa
posadi kod Rebrovačkog mosta, razbili je i upali u dijelove grada između
gimnazije i Rebrovačkog mosta:
»Naše su snage otpočele na vrijeme napad. Forsiranjem pre-

ko Vrbasa«.
javio je štab divizije štabu 5. korpusa 18. septembra 1944. a odmah zatim
uslijedila je i druga depeša da je »2. bataljon 14. brigade prešao Vrbas« i
napada Kastel.
Drugi bataljon rijeku je prešao dijelom gazom a dijelom preko Re-
brovačkog mosta, kako se toga sjeća komandir 3. čete 2. bataljona.
Ovim dijelom bataljona 14. brigade komandovali su zamjenik koman-
danta brigade Nikola Garača i zamjenik komesara brigade Đoko Pstrocki.
Kod 1. bataljona događaji se nisu odvijali po planu. Krećući se
tzv. kotorvaroškim putem, bataljon je prije vremena planiranog za poče-
tak napada izbio u blizinu mosta na r. Vrbasu, kod Kaštela. U nekoj od
kafana još je bilo muzike. Tu su zatečeni i neki domobrani, koji su se
priključili bataljonu, među njima i Alija Nuhbegović, koga je Isak Ma-
glajlić pozvao da sa njim i nekoliko Banjalučana u jednoj kući sačeka
napad partizana. Pošto se nije moglo preko mosta, jer su u Kaštelu bili
Nijemci, bataljon je pronašao nekog željezničara koji je prešao preko Vr-
basa i iz bunkera preveo 7 domobrana. Zatim je bataljon na tom istom
mjestu prešao Vrbas gazom i upao u borbeni raspored 39. NOU divizije.
Pred zoru, došli do Higijenskog zavoda i tamo bili neka vrsta korpusne
rezerve.
* * *
Komandant i komesar brigade, koji su bili u Donjem šeheru, na

sredokraći između prijelaza 1. bataljona i ostalih bataljona 14. brigade, iz-
gubivši vezu sa 1. bataljonom pregazili su Vrbas kod klanice i spojili se
sa ostalim dijelom štaba brigade koji je bio u gradu.
Do tog vremena 2, 3. i 4. bataljon brigade proširili su svoj front i
nastupali prema centru grada. Treći bataljon je krenuo prema Kaštelu i
gimnaziji, a četvrti prema »Citadeli«, a samo jednim dijelom prema Bo-
riku. Prema sjećanju Zaharije Slatinca, Mustafa Kušmić i on pošli su da
traže nekog Kušmićevog poznanika (možda do majke Ive Tukerića koju
Kušmić pominje u svom dnevniku), da bi doznali nešto o rasporedu ne-
prijatelja u tom dijelu grada. Skoro da su zalutali oko Borika i Jelić polja.
Tako su naišli na domobrane iz druge baterije 22. topničkog sklopa (divi-
ziona), koji su se obradovali kada su ih vidjeli rekavši da ih sa nestrplje-
njem očekuju. Komandant diviziona predao je jedinicu i naoružanje ko-
mandantu 4. bataljona Veljku Sipki. Preko ovog diviziona, sjeća se Zaha-
rije Slatinac, uspostavljena je veza i sa oklopnim vodom — tenkovima
3. gorskog zdruga, kada su oni došli do komande 22. artiljerijskog divizi-
ona. Posade tenkova odmah su prešle na stranu jedinica 5. korpusa i pre-
šle u akciju.
» . . . tenkovi, koji su među prvima se stavili na stranu NOV

uzeli su aktivnog učešća u svim fazama b o r b e . . . ,-«296
piše u jednom izvještaju štaba 5. korpusa.
296 A VII, NOB, kut. 458A, br. reg. 26/7.

Četvrti bataljon brigade (komandant Veljko Šipka, komesar Žarko
Dević) nastupao je, zatim, u pravcu »Citadele«. U toku tog nastupanja,
kako se sjeća Rajko Bubić komandir 3. čete 4. bataljona, razoružana je u
jednoj zgradi manja neprijateljska jedinica, koja je imala dosta bicikla.
Kada je u 23,00 časa 18. septembra, kako se sjeća Vaso Dević, 4. bataljon
izbio u visinu hipotekarne banke, neprijatelj se upravo pregrupisavao.
Neki neprijateljski dijelovi iz banskih zgrada prebacivali su se u hipote-
karnu banku, koju je branila njemačka feldžandarmerija. Neprijatelj ko-
ji se našao na otvorenom prostoru tučen je mitraljeskom vatrom. Neprija-
teljski vojnici bliži banci uspjeli su da ulete u nju. Za njima su potrčali
komandir 3. čete Bubić i pomoćnik komesara čete Đorđo Šnjegota. Fel-
džandari su ih dočekali ručnim bombama, pa su Bubić i Šnjegota morali
da se sklone iza prostranih bančinih vrata. Tek kada je neprijatelj iz ban-
ke sa spratova počeo da baca ručne bombe oni su se, pod zaštitom mraka
i vatre svojih drugova, povukli u susjedne zgrade.
Poginuli neprijateljski vojnici ostali su između banke i banske zgra-
de. Po sjećanju Vase Devića, tada komandira jednog voda 3. čete, koman-
dir Bubić je išao da sa pobijenih neprijateljskih vojnika skine oružje. Pri
tome je neoprezno upotrijebio baterijsku lampu, pa je neprijatelj oko toga
mjesta otvorio jaku vatru i Bubić umalo nije poginuo. Borci i rukovodi-
oci 4. bataljona počeli su potom da obilaze oko banke ne bi li našli neki
sporedni, manje branjeni ulaz. Istovremeno, između branilaca i napadača
dolazilo je do jačih vatrenih sudara. Napadajući kamenu Hipotekarnu
banku, osiguranu rešetkama na vratima i prozorima, te noći su poginuli
komesar 3. čete Sakan Konstantin, koji je na dužnost komesara došao
samo dan ranije i desetar Rajko Dević, rodom iz s. Štrbci. Oko dvadese-
tak boraca je ranjeno. Posebno oni iz redova muslimanske milicije, koja
je u brigadu stupila 14. septembra oko Novog Šehera i Domislice.
Treći bataljon brigade (komandant Ljubo Radić Gedžo, komesar Ri-
zo Selmanagić) koji je nastupao prema Kaštelu i gimnaziji prošao je za
to vrijeme šumsku upravu i hrvatski dom. Nekom od ulica koje vode pre-
ma banskoj palati i banskim dvorima (Jovo Đukić misli da je to bila
Martićeva ulica) bataljon je vukao i nekakav manji top bez nišanskih
sprava. U jednom dijelu grada, gdje su naišli na jači otpor neprijatelja,
top je upotrijebljen, ali je artiljerac pri prvom metku bio neprecizan i
granata je, kako se sjeća Đukić, udarila u telefonski stub, tridesetak meta-
ra ispred štaba bataljona. Ostali meci iz topa bili su uspješniji, pa je ne-
prijatelj potisnut.
Što su se više približavali tvrdim zgradama (»Citadeli«), otpor ne-
prijatelja je bivao sve jači. Neprijatelj nije pokazivao znake za predaju.
Naprotiv, svaki čas se očekivao njegov protunapad. Na sugestiju pomoć-
nika komesara bataljona Đukića, od građevinskog materijala na koji su u
toj ulici naišli, a u kojoj se očekivao neprijateljski protunapad, podignuta
je neka vrsta barikade.
Drugi bataljon (komandant Milan Mlinarić, komesar Ljubo Jovičić)
usmjerio je dio snaga prema mostu kod r. Vrbanja da pomogne 18. bri-
gadi pri savlađivanju istog. Da li je tako stajalo u zapovijesti za napad
na Banjaluku ili je takvo naređenje stiglo u toku forsiranja r. Vrbas ko-
mandat 14. brigade se ne sjeća, ali je siguran da je tako učinjeno. O
tome koliko je slanje toga dijela bataljona u tom pravcu pomoglo 18. bri-
gadi nema podataka. Nema podataka ni da li je dio snaga 2. bataljona
14. brigade dospio do logora Kulina bana (Vrbas-logora) radi sadjejstva
dijelovima 18. brigade, koji su napadali u tom pravcu.
Treća četa 2. bataljona nastupala je te noći istočno od logora Kulina
bana u pravcu pozorišta i platzkomandanture. Komandir 3. čete kretao se
između vodova. Negdje na početku naišao je na nekakvu žičanu prepreku.
Pošto nije mogao da ocijeni koliko je široka, nije htio da traži njen kraj
i da je obilazi. Sagnuo se i, uz izvjestan napor, provukao se ispod pre-
preke. Nije se još bio ispravio, ni dobro stao na noge, njegov automat je
zgrabio neprijateljski vojnik — Nijemac, koji je do tada nepomično le-
žao u rovu, pa ga komandir Preradović nije primijetio. Preradović, mršav
i iscrpljen u svakodnevnim marševima, našao se u smrtnoj opasnosti. Ste-
gao je objema rukama automat, odupirući se pokušaju Nijemca da mu ga
preotme. Bilo ga je sramota da viče i doziva svoje vojnike u pomoć, ali je
zato psovao napadača i vikao na njega, ne bili ga zaplašio. Glas svoga
komandira čuo je i prepoznao borac Novak Ćetojević. Ocijenio je da se
njegov komandir nalazi u nekakvoj opasnosti, pa je potrčao u pravcu oda-
kle se čulo psovanje i krkljanje. I Ćetojević, se toga (slučaja dobro sjeća.
Kada se približio, neprijateljski vojnik ga je opazio i vješto se branio.
Kad god je Ćetojević htio da ga udari puškom po glavi, Nijemac koji je
bio jači, namicao je pod udarac Preradovića. Pošto je vidio da ovako ne
može se sa njim izaći na kraj, Ćetojević je odlučio da ga ubije iz puške.
Ali, u noći, dok su se njih dvojica rvala i pomjerala, to nije bilo lako
sprovesti. Ćetojević je iskoristio pogodan momenat i opalio Nijemcu me-
tak u glavu. Plamen iz puške je bio toliko blizu glave njegovog koman-
dira da mu je tu stranu lica dobro opalio i nagaravio.
Dijelovi 2. bataljona 14. brigade doprli su poslije pola noći do platz-
komandanture. Ispred nje su bili rovovi u kojima je bio vod domobrana
pod komandom domobranskog potporučnika Nikole Arbanasa. Arbanas se
sa svojim vodom predao 3. četi. U tom domobranskom vodu bio je i Košta
Banda, koji je kao domobran, sa jednim podoficirom, došao prije dva dana
u Banjaluku iz svoje komande, iz Lapca, po duvan za tamošnju jedinicu.
On je bio Banjalučanin i svega se dobro sjeća. Kaže da je od Arbanasa
doznao da dolaze partizani i da će domobrani prijeći na njihovu stranu.
Banda, kome su ustaše ubile oca jedva je to dočekao. Nije se vratio u La-
pac, već je ostao u Arbanasovom vodu i sa njim te noći došao u 14. bri-
gadu, u kojoj je ostao do kraja rata. On se sjeća da platzkomandantura
tada nije zauzeta, jer je u njoj bila njemačka posada koja je iz zgrade
otvorila na njih i partizane vatru.
Pred svanuće 19. septembra neprijatelj je iz zgrade Banski dvori
(današnja opština) izvršio protunapad na borbeni raspored 3. bataljona.
Napadao je ulicom u kojoj je te noći podignuta barikada. Zahvaljujući njoj
protunapad je odbijen i jedinice bataljona su opet izbile u zgrade na sje-
vernoj strani Gospodske ulice, odakle su tukli neprijatelja u banskoj zgra-
di. Neprijatelj je već bio potisnut, odnosno pritisnut snagama 4. i 39. di-
vizije. Osamnaesta brigada je zauzela logor Kulina bana. Ovim je položaj
14. brigade postao stabilniji i sigurniji.
»Na levoj obali Vrbasa zauzeli su logor, gimnaziju i očistile

sav grad do hipotekarne banke i banske uprave«,
izvještava štab 53. divizije štab 5. korpusa o dotadašnjim dostignućima

14. i 18. brigade.
U toku 19. septembra borbe su se smanjile. Čekala se naredna noć,
za koju su se obje strane spremale. Jedinice 14. brigade bile su na slije-
dećoj liniji: 3. bataljon u Gospodskoj ulici, 4. bataljon u zgradi sjevero-
istočno i sjeverozapadno od hipotekarne banke. Dio 4. bataljona bio je i
oko pekarske čete — vojne pekare. Drugi bataljon se nalazio prema nje-
mačkoj platzkomandanturi i pozorištu.
Iza jedinica 14. brigade izjutra 19. septembra više nije bilo ni jedne
otporne tačke neprijatelja.U pozadini su se vrzmali samo domobrani, koji
su se predali brigadi i još se nije znalo šta treba da rade.
Prema sjećanju Advana Hozića, među domobranima koji su se pre-
dali 14. brigadi bilo je i nekoliko oficira — ranijih saradnika NOP-a, pa
i članova K P J . Među njima su bili Josip Ogulinac profesor iz Zagreba,
predratni član Partije, Miloš Ledinek iz Maribora, koji je poslije nekoliko
mjeseci postavljen za šefa opunomoćstva Ozne 53. NOU divizije i Milan
Vukić koji je po zadatku radio u domobranstvu. Sem sastava 22. topnič-
kog sklopa (diviziona) i voda tenkova, svi ostali su bili neiskorišteni.
Ostavši bez nekoliko hiljada vojnika, a pritisnuti sa juga i jugoza-
pada snagama 39. i 4. divizije 5. korpusa, neprijateljski vojnici koji su još
ostali vjerni Paveliću preživljavali su teške časova, a posebno ustaški zlo-
činci i predstavnici ustaške vlasti.
Poslije podne, 19. septembra, stiglo je obavještenje da preko s. Re-
brovca ka Banjaluci, iza leđa jedinica 14. brigade, nastupaju četnici. Pri-
mljeno je naređenje da se po svaku cijenu odbace od grada. Stab 14. bri-
gade izvukao je iz borbe 3. bataljon, jer je Rebrovačkom mostu, a time i
četnicima bio najbliži. U zajednici sa komandantom 22. domobranskog
topničkog sklopa izvršeno je zajedničko osmatranje neprijatelja. Na pre-
dlog domobranskog oficira, po četnicima je iz jedne artiljerijske baterije
otvorena jaka artiljerijska vatra. Četnički borbeni poredak se od eksplo-*
zija granata pokolebao i počeo povlačiti. Stoga je obustavljen pokret 3. ba-
taljona u pravcu Rebrovca, on je vraćen na dotadašnje položaje.
Oko neprijatelja koji se sklonio u zgrade u centru grada koncentri-
sao se veliki broj partizanskih jedinica, pa neke od njih nisu imale ni
mjesta za zapad. Zbog toga su lutale iza leđa drugih partizanskih jedinica,
upadale u »tuđe prostore« i tamo »zarobljavale« domobranske jedinice
koje su na početku napada prešle na stranu NOV.
:s Četrnaesta srednjobosanska brigada 273
Pošto je iz pravca Gradiške prema banjalučkom garnizonu počela da
pristiže pomoć, štab 5. korpusa je pregrupisao snage.
Četrnaesta brigada je upućena prema Klašnicama. Ona se u toku
noći 19/20. septembra izvlačila iz borbe. Njen 4. bataljon, po naređenju
štaba divizije, upućen je prema Trapistima jer, poslije četničkog napada
na Vrbanju 19. septembra, štab 53. divizije nije se osjećao bezbjednim. Na
5. bataljon 14. brigade, formiran uglavnom od domobrana i domobranske
satnije iz Čelinca, koja se 18. septembra uveče predala 14. brigadi, štab
divizije se nije smio osloniti. Zato je štab 14. brigade samo sa 2. i 3. bata-
ljonom krenuo u određenom pravcu.
Izjutra, 20. septembra, 4. bataljon je ispred mosta na r. Vrbasu kod
Trapista zarobio 46 Nijemaca. Oni su se te noći probili kroz položaj
13. krajiške KNOU brigade i tražili spas u bjekstvu. Vaso Dević, koman-
dir voda, sjeća se da je na jednom od Nijemaca ugledao kožnu torbicu slič-
nu torbici koju je nosio njegov brat Rajko iz 4. bataljona. Kada je u toj
torbici našao neke stvari, među kojima i lulu na kojoj je njegov brat
uvijek pušio, shvatio je da mu je te noći brat poginuo.
\
BORBA ZA KLAŠNICE
Stab 14. brigade krenuo je oko pola noći 19. septembra sa 2. i 3. ba-
taljonom u pravcu Klašnica. Uzeli su 2 ruska topa 76 mm sa karama i
dovoljno municije. Uz topove je išla i domobranska posluga sa svojim
starješinama, među kojima je bio i jedan oficir. Kretalo se u tišini i bez
buke. Naprijed je išao 3. bataljon brigade, zato što je pomoćnik komesara
bataljona Đukić, Banjalučanin, taj dio grada dobro poznavao. Po izlasku
na cestu Banjaluka — Klašnice, sjeverno od manastira Petrićevac, briga-
da je neko vrijeme išla cestom, a onda je skrenula ulijevo. Kako se sjeća
Vele Bijelić, kod željezničke stanice Ramići okrenula je na sjever, prema
Klašnicama. Dvadesetog septembra oko 12. časova, našla se u rejonu s.
Bukovica, preciznije između s. Bukovice, Trna i s. Bara. Tu se štab bri-
gade našao sa svojim 1. bataljonom, koji je preko štaba 4. divizije 19. sep-
tembra poslat na ovaj pravac. Sada je štab brigade raspolagao sa tri ba-
taljona.
U vrijeme susreta desio se jedan neobičan prizor. Od sjevera, preko
Lijevča polja, na dosta velikoj visini letjela je formacija savezničkih avi-
ona. Oko njih su jurili »Spitfajeri«. Mnogi su pomislili da ovi avioni idu
da bombarduju Banjaluku, čija se posada još uvijek branila u tvrdim zgra-
dama i Kaštelu. Vidjelo se kako jedan od aviona ponire i iz njega iskaču
ljudi sa padobranima. Počelo se ocjenjivati gdje će pasti: bliže brigadi ili
istočnije, prema njemačkom aerodromu Trn, koji su još uvijek držali Ni-
jemci. Kako su se padobranci spuštali zemlji, borci 1. bataljona 14. bri-
gade trčali su bliže mjestu gdje se očekivalo da će padobranci pasti. Isto
su radili i Nijemci. Oni su istovremeno gađali padobranca koga su vidjeli
da će pasti u rejon 14. brigade. Između Nijemaca i boraca 14. brigade
došlo je do mitraljeske vatre, pri čemu je ranjen borac 3. čete 2. bataljona
Mujo Došić, iz s Lišnja. Prvi bataljon 14. brigade, i pored svih nastojanja,
uspio je da dođe samo do dvojice živih padobranaca. Treći pogođen nje-
mačkim metkom, bio je mrtav. Ostalih 7 palo je daleko u odbrambene po-
ložaje Nijemaca, pa se tu više nije moglo ništa učiniti.
Borci 14. brigade bili su radosni što su spasli dva saveznička pi-
lota. Nisu znali engleski, kao što ni oslobođeni saveznički avijatičari nisu
znali srpskohrvatski, ali to nije mnogo smetalo. Sporazumijevali su se
klimanjem glave, osmijesima, prstima, rukama, svačim. J. H. Milligan —
39297527 s/sgt i C. E. Hufman — 15112932 sgt, dva mlada, plavokosa i
simpatična saveznička pilota, drugovi po oružju, bila su bezbjedna. Su-
tradan su upućeni u viši štab. Postoji dokumenat da ih je istureni dio
štaba korpusa poslao preostalom dijelu svoga štaba, uz naređenje da se
prvom vezom otpreme za Italiju.
* * *
Dolaskom u rejon Klašnica za 14. brigadu počinje nova faza borbe za

Banjaluku. Ušla je u operativnu grupu sa 8. krajiškom i 18. srednjobo-
sanskom brigadom, koje su pod komandom načelnika 1. odjeljenja štaba
5. korpusa, pukovnikom Josipom Mažarom Šošom, imale zadatak da po
svaku cijenu spriječe dolazak pomoći banjalučkom garnizonu. Ova opera-
tivna grupa trebalo je definitivno da zauzme Klašnice, koje su, od kada
je otpočeo napad na Banjaluku, postajale sve značajnije. Za to je bilo više
razloga. Most na r. Savi kod Bosanske Gradiške nije bio porušen, jer ga
saveznička avijacija nije bombardovala, iako se na to računalo, pa je sa
prostora sjeverno od r. Save preko toga mosta Banjaluci počela pristizati
pomoć. Sa druge strane, kod Klašnica su se obronci banjalučke Kozare
toliko primakli r. Vrbas da su stvorili tjesnac širine jednog dobrog puta.
Ko je držao ovo mjesto, desetak tvrdih zgrada, gospodario je ne samo pu-
tem Gradiška — Banjaluka već i putem koji preko Prnjavora vodi iz
doline r. Bosne.
Za protivnika su Klašnice bile važne ne samo zbog omogućavanja i
slanja pomoći Banjaluci već i zbog evetnualnog izvlačenja snaga iz Ba-
njaluke.
Zato su jedna i druga strana težile da Klašnice i rejon iznad njih
imaju u svojim rukama. Pošto ih je 18. septembra, oko 15 časova, preo-
teo od 1. bataljona 8. krajiške brigade, neprijatelj ih je držao i u toku
19. septembra. Komanda 69. njemačkog korpusa sakupila je dijelove 3. i
4. ustaške bojne koje su odstupile iz borbe oko Banjaluke, te 5. i 6. poli-
cijski bataljon kulturbundovaca, čiji su dijelovi bili raspoređeni od Lakta-
ša do Gradiške, i uputila ih preko Klašnica u pomoć ugroženom banja-
lučkom garnizonu. Planirala je bila da u tom pravcu pošalje i 1. odbram-
benu ustašku brigadu poznatog zločinca Maksa Luburića, ali joj je odgo-
voreno da su te snage zauzete na »sopstvenim zadacima«, tako da su
Nijemci tada raspolagali samo jednom ustaškom četom.
Između ovih ustaško-njemačkih snaga i jedinica 8. krajiške i 14.
srednjobosanske došlo je 20. septembra, u prvim poslijepodnevnim časo-
vima do velike borbe. Partizanske brigade su u tu borbu ubacivale svoje
bataljone postepeno, onako kako su pristizali. Neprijatelj je nastojao da
ove partizanske jedinice odbaci što dalje od komunikacije i otvori nesme-
tan prolaz za Banjaluku.
» . . . neprijatelj je po svaku cijenu nastojao da prodre ali
smo mi sa dva bataljona i jedan bataljon 14. brigade vratili
ga nazad u bunkere«,
piše za taj dio borbe štab 8. krajiške brigade.297

Komandant 14. brigade sjeća se da se najžešća borba vodila oko
k. 277 (1500 metara zapadno od Klašnica), koja dominira nad mjestom i
komunikacijom, da je 14. brigada uporedo sa jurišima na neprijatelja upo-
trijebila i svoja 2 topa 76 mm, koje je sobom dovukla iz Banjaluke, i da
su se protivničke strane često toliko približavale jedna drugoj da se arti-

Dejstva 14. brigade u Lijevče polju od 20 — 25. 9. 1944. godine.
ljerijska vatra prekidala da ne bi tukli svoje borce. O toj borbi u izvje-
štaju komandant i komesar 14. brigade pišu:
» . . . poslije trećeg uzastopnog juriša naše snage i snage
8. brigade uzele su bile kotu 277.«298
Poslije zauzimanja kote 277 štabovi jedne i druge brigade bili su čvrsto
riješeni da u toku noći produže napad i neprijatelja izbace iz Klašnica:
» . . . sad vršimo pritisak, u zajednici sa 14. brigadom likvi-
diraćemo Klašnice. Neprijatelj je jačine od oko 2.000 voj-
nika . . . sve ustaše i švabe-milicija .. .«,299
stoji u izvještaju komandanta 8. KNOU brigade od 20,00 časova 20. sep-

tembra 1944. godine.
O toj noćnoj borbi, koja je nagoviještena, nema nikakvih pisanih
dokumenata. Komandant 14. brigade se sjeća te borbe samo djelimično.
Ostala mu je upečatljiva borba jednog dijela brigade oko nekog uzviše-
nja, između komunikacije i s. Glamočani. Jedinica 14. brigade napadala je
po noći neprijatelja sa kose koja je neprijateljski položaj nadvišavala.
Neprijatelju to nije smetalo i vješto se i uporno branio, pa mu niz kosu
niko nije mogao prići. Poslije potiskivanja neprijatelja sa k. 277, u toku
20. septembra, »dalje nadiranje nije uspjelo«, kako to stoji u izvještaju
štaba 14. brigade od 21. septembra. Tako ni jedna ni druga zaraćena stra-
na od 20 do 21. septembra nije postigla željeni cilj — ni jedna nije u
potpunosti vladala Klašnicama.
U međuvremenu, komandant 69. njemačkog korpusa, general Auleb,
i njemački poslanik u Zagrebu posjetili su nekoliko puta Pavelića, poslije
njegovog povratka iz posjete Hitleru (18—20. septembra), tražeći od nje-
ga da u borbu za Banjaluku ubaci veće dijelove oružanih snaga NDH, u
prvom redu radi prestiža. Kako Pavelićeva država i armija u tom vre-
menu nije imala nikakvih operativnih rezervi, on je naredio da se sa raz-
nih strana prikupe pojedine ustaške jedinice, škole, kursevi i si.
Izjutra, 21. septembra, poslije jake artiljerijske pripreme, snagama
koje su u Klašnice pristigle prethodnog dana, neprijatelj je napao snage
8. krajiške NOU brigade i zbacio ih sa k. 277. Zbog toga, ili zbog uočenog
provlačenja neprijateljskih dijelova komunikacijom kroz Klašnice, u prav-
cu Gradiške, jedinice 8. KNOU brigade pomaknute su sjevernije od Kla-
šnica, na kose banjalučke Kozare, paralelne jbutu Laktaši — Aleksandro-
vac, da bi u toku dana djejstvovale po neprijateljskim dijelovima koji su
se razbijeni kod Banjaluke u neredu povlačili i onima koje su od Gradi-
ške i dalje pristizale prema Klašnicama.
Na kosama iznad Klašnica ostala su samo tri bataljona 14. brigade,
razvučena na položajima od bezimenog potoka između Klašnica i s. Jaku-
povci na sjeveru, kosama zapadno od k. 277, pa do sela Glamočana na
jugu.
Toga dana upućen je u pomoć Banjaluci i 3. kozački puk 1. kozačke
divizije. U toku njegovog pokreta ka Klašnicama bočno su ga tukli dije-

299 Isto kao pod 297.
lovi 8. krajiške. I pored toga što su mu nanosili gubitke, nisu ga mogli"
zaustaviti. Uz pomoć jednog tenka, on je borce 8. krajiške odbacio od ko-
munikacije i zauzeo k. 208 i 210 na obroncima banjalučke Kozare. Četrna-
esta brigada se našla tako na udaru dijelova 3. kozačkog puka, policijskih
bataljona i ustaša, koji su namjeravali da prodru ka Banjaluci, i neprija-
teljskih aerodromskih posada koje su bježale prema Gradišci, a usput
napadale krila 14. brigade radi bezbjednijeg izvlačenja kroz Klašnice. U
izvještaju od 21. septembra štab 14. brigade se žali da položaje brigade
tuku dva topa, 3—4 bacača i dosta automatskog oružja, a da su njeni
»bacači i topovi« . . . bez municije«.
» . . . neprijatelj je sastavljen od Nijemaca, ustaša i SS-ova-

ca. Bezobrazni su i dobro se bore. Mi imamo sa njima do
sada 3 mrtva i 17 ranjenih«, 300
Javlja štab 14. brigade komandantu operativne grupe Josipu Mažaru Soši.
Da neprijatelj ni 21. septembra ne odustaje od upućivanja pomoći

Banjaluci i da je 14. brigada tu neprijateljsku namjeru omela svjedoče i
neprijateljska dokumenta:
». .. dne 21. 9. . . . Kozaci koji su bili pozvani B a n j a Luci

u pomoć . . . dalje od Klašnica nisu mogli uspjeti«. 301
Da bataljonima 14. brigade nije bilo lako pokazuje i poruka štaba

14. brigade od 21. septembra štabu operativne grupe, u kojoj, između
ostalog, stoji:
» . . . potrebno je dovesti haubice i topove da ne dajemo da-
lje žrtve« SMa
U toku 21. septembra od Gradiške su pristizale, kako neprijatelj ka-

že, i ustaške jedinice sa Maksom Luburićem. One su stizale kasno poslije
podne, kada su kozačke i policijske snage, odbranom i protunapadima
8. i 14, a dijelom i 18. brigade bile ustavljene. U dane od 18. do 20. sep-
tembra, kada ih je general Auleb tražio kao pomoć Banjaluci, dio ustaša
se zadržao oko Hrvatske i Bosanske Dubice, radi ubijanja i vješanja ne-
dužnih građana. Taj gubitak u vremenu sada ničim nisu mogli nado-
knaditi.
Kada je korpusna artiljerija stupila u djejstvo i kada je neprijatelj,
koji se noću povlačio iz Banjaluke i sa aerodroma Zalužani — Trn, čim bi
promakao Klašnice, počeo bezglavo da bježi, što se prenijelo na komoru
3. kozačkog puka, a onda i na ostale snage neprijatelja, ni ustaše ni Lu-
burić više nisu mogli ništa da pomognu. Uzalud su na puteve postavljeni
tzv. »španski konji«, a Luburić ubio jednog domobranskog podoficira »ko-
ji se bunio«, bježanje je nastavljeno.
300 Isto kao pod 298.

301 A VII, NDH, mikrofilm br. 17/768—778; Vojno istorijski glasnik br. 6/1955.
godine.
»'a AVII, NOB, kut. 1421, br. reg. 1/1.
Neprijatelj tvrdi da su te njihove mjere uspjele da masu koja je
bježala ustave i vrate na ranije položaje. Četrnaesta brigada to nije os-
jetila. Istina, u s. Laktaši, gdje je te noći brigada stigla i odmorila, poslije
tri neprospavane noći, došlo je pred zoru do uzbune, navodno neprijatelj
je prodirao prema Klašnicama, ali sem artiljerijske vatre druge borbe sa
neprijateljem jedinice 14. brigade nisu vodile. Štab 5. korpusa, koji je
težište borbi za Banjaluku postepeno prenosio na pravac Klašnice — Gra-
diška, za ove borbe oko Klašnica kaže:
»Nakon dvodnevne bitke u noći između 21. i 22. 9. ponovno

su oslobođene Klašnice«. 302
Operativna grupa, na čelu sa pukovnikom Sošom, ostvarila je tako

prvi dio plana. Trodnevne intervencije ustaša, njemačke policije i Kozaka
od Gradiške ka Banjaluci onemogućene su oko Klašnica.
Neprijatelj je u tim borbama pretrpjeo velike gubitke. Tada je,
pored ostalih, poginuo i njemački general policije fon Zamern. Četrnaesta
brigada je zarobila njegov automobil, dosta druge ratne opreme i veći
broj kozačkih konja.
* * *
Izjutra 22. septembra jedinice 14. brigade krenule su prema Alek-

sandrovcu. U tom pravcu već su bili otišli i »partizanski tenkovi«. Izme-
đu 9 i 10 sati bataljoni brigade prolazili su kroz s. Mahovljani. Mještani
i omladina sačekali su 14. brigadu sa korpama punim mesa, kazanima sira
i kajmaka i raznim kolačima. Našla se i po neka čutura sa rakijom. Bilo
je to prijatno iznenađenje za borce, štabove bataljona i štab brigade, a
za potkozarski i lijevčanski svijet dirljiv susret sa NOV u kojoj su imali
svoju djecu, rođake ili prijatelje. Na taj način su izražavali zahvalnost
za bespoštednu borbu oko Banjaluke i Klašnica i slobodu koju odavno
očekuju. Borci 14. brigade ovaj doček Lijevčana nikada nisu zaboravili.
On im je dao jedan novi impuls u riješenosti da se protiv neprijatelja
bore do njegovog konačnog uništenja.
Jedinice se zbog hrane nisu mnogo zadržavale. Uzimali su je u hodu,
j^r su žurili za neprijateljem u pravcu s. Maglajani i s. Aleksandrovac. Sa
ovim bataljonima otišli su načelnik štaba, zamjenik komandanta i kome-
sar brigade. v
Drugi dio štaba brigade sa komandantom i 2 topa 76 mm bio je neš-

to zaostao. Usput su sreli partizanske tenkove koji su odstupali.
Lazo Marin, koji je tenkovima »hočkiš« — čije posade su se predale
— komandovao pokazao je komandantu 14. brigade udubljenje na oklopu
jednog tenka koje je napravila granata iz topa njemačkog tenka »tigar«.
Upozorio je štab brigade da ne kreće cestom, jer neprijateljski tenk može
svakog časa da naiđe. Ovaj savjet je poslušan i kretanje se nastavilo neš-
to zapadnije, paralelno sa putem. Uskoro se pojavio i njemački tenk. Ar-
tiljercima je naređeno da topove postave na cestu. Domobranski artilje-
302 AVII, NOB, kut. 458A, br. reg. 26/7.

rijski oficir predlagao je da topovi ostanu iza kuća i da tenkove tuku
bočno, što je bilo efikasnije i bolje. Pošto je komandant brigade ostao pri
svome, domobrani su topove izvukli tamo gdje im je rečeno. Posada ten-
ka, čim je primijetila topovska oružja na cesti, ispalila je prema njima
dvije ili tri pancirne granate. Domobranska posada je pobjegla, a topovi
su ostali na cesti.
Komandant brigade je odmah shvatio da je pogriješio. Tenk je bio
tu, a oni bez oružja za borbu. Nije se moglo odstupati, jer sem jedne ili
dvije kuće, ostali prostor je bio ravan i čist. Preostalo je samo da se tenk
osmatra i vidi kuda će krenuti. Gligo Nježić iz Vijačana, borac brigade,
sjeća se kako je posada tenka zastala i osmatrala kuću iza čijeg je ćoška
bio komandant brigade; da je na taj dio kuće ispalila jednu granatu,
koja je pogodila ćošak kuće u visini oko 2 metra od zemlje; da je od si-
line udara i parčadi cigle oborila komandanta na zemlju, odbacivši mu
daleko kapu s glave; da je on poslije toga bio ošamućen i krvav, da su
mu kuriri pomogli da se digne, a previla ga je Nena Ćurulija, referent
saniteta. Posada tenka nije iskoristila stečeno preimućstvo. Ona nije znala
da li iza kuće ima još artiljerijskih oružja i nije se usudila da krene da-
lje. Povukla se ka Aleksandrovcu, a štab brigade i posada sa topovima
krenuli za njima.
Oko crkve i u crkvi u s. Maglajani još je bila četa 1. bataljona bri-
gade. Nešto sjeveroistočni je bio je i ostali dio snaga 1. bataljona.
»1. bataljon i dalje se nalazi na istom položaju kao i danas
tj. desno od maglajanske crkve idući od Banjaluke Gradišci
sa isturenom patrolom ispred sebe na 200-300 metara. Li-
jevo od nas su snage 8. krajiške brigade. Tenkovi prišli
maglajanskoj crkjvi na 200-300 metara«, 303
piše u svom izvještaju obavještajni oficir 14. brigade Muharem Ferizbe-

gović. Komandant brigade se sjeća da je idući za bataljonom u magla-
janskoj crkvi sa tom četom našao komesara 1. bataljona. Na 150-200 me-
tara sjevernije kretao se tamo-amo neprijateljski tenk. Tvrz je objasnio
da je u crkvi jedinica najbezbjednija.
» . . . znam ja, da su ti Nijemci veliki vjernici. Neće oni, bo-

lan, tući crkvu topom. A bez topa nam ne mogu ovdje niš-
ta«.
Pomoćnik komesara brigade Pstrocki, sjeća se da su, u vrijeme kada

se komandant brigade iz crkve prebacivao do nekog puta, »kojim je pos-
lije otišao za brigadom«, do te crkve došli automobilom zamjenik koman-
danta korpusa Nikola Karanović i komandant divizije Đurin. Uslijed pri-
tiska 8. brigade i tri bataljona 14. brigade na Aleksandrovac, neprijatelj
se od maglajanske crkve već bio povukao.
Zamjenik komandanta brigade Nikola Garača, komesar brigade Mile
Kalinić i načelnik štaba Trinki, čim su vidjeli da se neprijatelj utvrdio
duž puta Aleksandrovac — Topola, okrenuli su bataljone bočno u napad
na ta uporišta, prilazeći sa istoka. Jednovremeno je 8. krajiška brigada
napadala ta uporišta sa zapada. Tako je neprijatelj bio pod stalnim parti-
303 AVII, NOB, kut.1421, br. reg. 2/1.
zanskim pritiskom sve do 21.00 čas 23. septembra, kada je napustio Alek-
sandra vac.
Prethodno je evakuisano njemačko civilno stanovništvo i zauvijek
je otišlo preko Save na sjever. U toku tih borbi, borci 14. brigade uhvatili
su izvjestan broj Nijemaca. Jedan dio je doveden u štab brigade radi sas-
lušanja. Doveo ih je Branko Ljubojević Baruh. Ovi zarobljeni neprijatelj-
ski vojnici ili nisu znali srpskohrvatski ili nisu htjeli da govore, tako da
se saslušanje nije moglo obaviti.
Komandant 14. brigade se sjeća da su se borbe vodile 23. septembra
i kasnije bez dobre koordinacije između štabova 8. i 14. brigade. Ove
snage su međusobno bile razdvojene neprijateljskim položajima duž ko-
munikacije Gradiška — Aleksandrovac, pa se kurirska i telefonska veza
nije mogla koristiti. Sem toga, očekivalo se da će neprijatelj svaki čas
početi da odstupa, pa se uspostavljanju boljih veza nije posvećivala pot-
rebna pažnja.
Bataljoni 14. brigade pomjerili su se 24. septembra na sjever. Njihov
raspored je bio i dalje na istočnoj strani ceste Sibića Han — Donja To-
pola. Desno od 14. brigade bili su bataljoni 18. srednjobosanske brigade, a
štab brigade bio je u kućama istočno od Sibića Hana. Izjutra je pozvao
komandante i komesare bataljona na savjetovanje, da bi izmijenjali is-
kustva iz dotadašnjih borbi i napravili dalji plan dejstva.
U toku sastanka stigao je izvještaj da se Nijemci iz Šibić Hana pov-
lače. Vidjelo se kako pale neko sijeno i manje zgrade i kako, na izgled,
napuštaju položaje. Takvu priliku je trebalo iskoristiti, pa je štab 1. ba-
taljona naredio četama koje su bile naspram Sibića Hana da krenu prema
neprijatelju.
Istovremeno, komandanti i komesari bataljona, a među njima i ne-
ki članovi štaba brigade, uzjahali su konje i krenuli prema cesti. Pred
svima je bio Josip Tvrz Pepi, na čerkeskom konju koga mu je toga jutra
poklonio komesar 3. bataljona Rizo Selmanagić. Njegov konj je počeo da
juri sve brže i brže. Bio je naučen na neke komande koje Tvrz nije znao.
Pošto se približavao cesti Tvrz je počeo konju okretati glavu u stranu i
tako ga ustavljati, dok je neprijatelj po njemu i ostalima otvorio vatru.
Tvrz se sa konja svalio u jarak i počeo se polako puzeći povlačiti. I ostali
su se, pod vatrom boraca koji su krenuli u napad, bez gubitaka izvukli.
Paljenje duž puta i pokreti, kao da se povlače, bili su samo nepri-
jateljska varka. Jedinice brigade nisu toga dana mogle da protjeraju nep-
rijatelja iz Sibić Hana. O događajima toga dana nešto podataka se nalazi
u izvještaju obavještajnog oficira 14. brigade Muharema Ferizbegovića:
V
»Neprijateljske snage raspoređene su od Sibića Hana kroz
Topolu. Glavno im je uporište Gergerov mlin i škola gdje
je iskopano oko 20 bunkera od cementa i drveta. Na krovu
mlina su napravljeni dosta solidni bunkeri. Mlin i školu
kao i prostor oko tih zgrada gdje su iskopani rovovi brane
uglavnom SS-ovci. U naoružanju imaju 6 teških strojni-
ca, nekoliko šaraca i dva-četiri teška bacača, 3 brdska topa
koji se nalaze kod Trapista (groblja). Neprijatelj pali kuće
oko ceste i pali slame kako bi našim onemogućio da se zak-
lone, a sa druge strane da bi naše snage dobile utisak da
se on povlači, te da bi nam na taj način zadali udarac.« 304

U tom obavještajnom izvještaju postoji vrlo važan podatak da snage
14. brigade 24. septembra »raspoređene su duž ceste u Donjim i Gornjim
Karajzovcima, Seferovcima i Trešelju« i da je desno od 14. brigade »18.
brigada 53. divizije«, te da snage 14. brigade nisu udaljene od ceste više
od 300 metara. Zato Muharem predlaže da korpusna artiljerija tuče nep-
rijateljske položaje »od Sibića Hana lijevo i desno od ceste za 100-200 me-
tara.
Četrnaesta i 18. brigada vodile su 24. septembra borbu sa neprija-
teljem koji je napredovao od Gradiške. Istog toga dana on je vrlo pre-
cizno jakom artiljerijskom i minobacačkom vatrom tukao zgrade u kojima
se bio smjestio štab 14. brigade. Napad je uslijedio u vrijeme kada u zgra-
dama nije bilo nikoga, pa je on prošao bez žrtava.
Naredne noći 24/25. septembra, 14. brigada, po naređenju koman-
danta operativne grupe, ponovo je napala položaje neprijatelja od Šibića
Hana do Donja Topola. Dalje, prema sjeveru, u napadu je te noći učes-
tvovala i 18. brigada, a sa zapada 8. krajiška i 13. krajiška NOU brigada
(na Šibića Han i Gornju Topolu).
U vremenu od 20. do kraja dana 24. septembra osnovni teret borbi
duž komunikacije Klašnice—Bosanska Gradiška snosile su: 8. i 11. krajiš-
ka i 14. SBNOU brigada uz povremeno učešće i 18. SBNOU brigade.
Očekujući protiv napade većih razmjera, komandant operativne gru-
pe držao je za to vrijeme, na tom pravcu, 13. KNOU brigadu kao svoju
jaku rezervu.
NOĆNE BORBE U DONJOJ TOPOLI 24/25. SEPTEMBRA
U vezi sa naređenjem komandanta operativne grupe za napad na

neprijatelja od Šibica Hana do Donje Topole 24/25. septembra, 14. briga-
da nije mjenjala dotadašnji raspored svojih bataljona, pa je 1. bataljon
dobio zadatak da napadne neprijatelja na dijelu Šibića Han — Gornja To-
pola, 2. bataljon da napadne neprijatelja u Srednjoj Topoli, do raskrsnice
puta za s. Razboj i dalje, prema Donjoj Topoli, gdje se nalazio 3. bataljon
brigade.
Napad je otpočeo u 22.00 časa. Neprijatelj, kome su stalno pristi-
zala pojačanja i koji je bio jako utvrđen, pružio je te noći najjači otpor.
Branio se žestoko i organizovano. Prvi bataljon je upao dijelom u kuće
na cesti, ali dalje nije mogao. Sa 2. bataljonom bilo je isto. Komandir 2.
čete, Vaso Sičan, sjećao se toga napada. Njegova četa se te noći probila
preko ceste i našla zapadno od nje. Imala je zadatak da otuda napadne
neku jaku otpornu tačku neprijatelja, vjerovatno Gergerov mlin, ali da
je oko te zgrade bio veliki brisani prostor, pa se otpornoj tački nije moglo
prići. Zato je oklijevao, klonio se uzaludnih gubitaka, kako kaže. Naišao
je zatim komesar bataljona i tražio od njega da sa četom izvrši juriš. Vi-
deći da Sičan oklijeva, komesar bataljona je preko pomoćnika komesara
čete pozvao komuniste i skojevce da sa njim pođu u juriš. Sičan, videći
da dobar dio čete kreće u napad, naredio je i ostalom dijelu da uradi isto,
jer se bojao da oni što su pošli sa komesarom ne izginu.
Neprijatelj je napad čete dočekao jakom mitraljeskom i puščanom
vatrom. Osvjetljavao je prostor, koristio tromblone, tukao minobacačkom
vatrom. Borci i komandni kadar izgubili su u borbi te noći međusobnu ve-
zu, pa napad na tom dijelu nije uspio. Prema kazivanju Jovana Đurića i
Nove Tomića, boraca 2. bataljona, njihova četa je upala te noći na raskr-
snicu puta u Srednjoj Topoli. U jednoj zgradi, za koju su mislili da je žan-
darmerijska kasarna, našli su postavljen sto ^sa jelom za veću grupu lju-
di. Niko od boraca čete nije smio da jede, jer su se bojali da jelo nije
otrovano. U jednoj od bližih zgrada nađeno je dosta pušaka, ali na te puš-
ke nisu obraćali pažnju.
Između 4 i 5 časova 25. septembra štabu 14. brigade stiglo je nare-
đenje od operativne grupe da se bataljoni moraju hitno izvlačiti iz borbe,
zbog pokreta u pravcu Prnjavora. Ovo naređenje nije se moglo brzo spro-
vesti, jer su bataljoni bili zapleteni u borbe sa neprijateljem, koji je iz
odbrane prešao u protunapade. Tada je, na primjer, 2. bataljon u to vri-
jeme ubacio u borbu i svoju 3. četu, koja je do tada bila u rezervi.
Svi preživjeli borci i rukovodioci 1, 2. i 3. bataljona brigade sje-
ćaju se da je u svanuće neprijatelj u borbu protiv brigade ubacio i ne-
koliko tenkova (pet do šest), koji su do tada bili u dvorištu crkve, tzv.
Crvene crkve u Donjoj Topoli, kako su je partizanski borci tada i poslije
rata nazivali. Tenkovi su, prema njihovom kazivanju, krenuli istočno od
puta Gradiška — Banjaluka, nastupajući preko otvorenih prostora i njiva.
Prvo se, Vele Bijelić i Žarko Vujasinović sjećaju, na udaru našao 3. ba-
taljon 14. brigade, koji je te noći vodio borbu oko Crvene crkve.
Uzalud su Petar Sarčević, Mile Savić, Vaso Sičan, Ismet Mesić, Sav-
ko Cvijanović, Dževad Šarajlić, Petar Kuzmanović, Rajko Karan, Risto
Pijetlović, Dušan Tutnjević, Vid Tanasić, Veljko Lepir, Nedo Ivković, Mi-
lan Sekulić i drugi rukovodioci vodova i četa 3. bataljona pokušavah da se
ovom napadu odupru, jer je neprijatelj bio mnogo jači. Dok su se borci
povlačili, tenkovi su ih gonili i gađali u pokretu. Jedna tenkovska grana-
ta odsjekla je nogu Žarku Srđeviću. Neki tenkovi su prošli kroz redove
boraca koji su odstupali. Borac 1. čete 2. bataljona Ljubo Svetozara Cirić
iz Kaoca sjeća se, da je ujutro 25. septembra, prelazeći sa zapadne na is-
točnu stranu ceste u rejonu Donje Topole, sklanjajući se ispred tenkova,
upao u prepreke od bodljikave žice i iscjepao odjeću. Borce je tada spa-
sio gust i visok kukuruz, jer su tenkovi u njega nerado ulazili, a kretali
su se kroz njega sporije i oprezno. Kurir u 2. bataljonu Rajko Segić, za-
pazio je »da je vojska odstupala dok su rukovodioci bataljona i četa još
uvijek davali otpor«.
Uporedo sa angažovanjem ovih tenkova neprijatelj je po odstupa-
jućim dijelovima 14. brigade otvarao artiljerijsku i minobacačku vatru.
U jednoj takvoj kriznoj situaciji napušten je i protutenkovski top briga-
de. Borci i posluga topa su to ispravili, pa su konja i top izvukli da ne
padne neprijatelju u ruke. Bila je to jedna od težih borbi koje je vodila
14. brigada.
Kada se sve to dešavalo postoje različita mišljenja: jedni tvrde noću
i u ranu zoru 25. septembra, dok su drugi uporni da se to odigravalo da-
nju 25. septembra. Vaskrsija Smulja, zamjenik komandanta 3. bataljona,
uvjeren je da se 3. bataljon iz te borbe izvukao tek oko 12 časova toga
dana.
U ovoj borbi, noću 24/25. septembra i izjutra 25. septembra, pogi-
nuli su: Jakov Custić i Alija Sahbaz, borci 2. čete 3. bataljona. Za_ njih
postoje podaci, ali poginulih je bilo više. Među ranjenima, pored Žarka
Srđevića, bili su i Ljubo Glavendek iz Ilove i Leposava Bjelanić iz Lepe-
nice.
Kada se 2. bataljon odvojio od neprijatelja, konstatovano je da medu
rukovodiocima nema zamjenika komandanta bataljona Nede Stanića iz
Ilove. Stanić je došao u Prnjavorski partizanski odred u ljeto 1943. godi-
ne iz četničkih redova kojima, prema opredeljenju nije nikada pripadao.
U početku bio je pomoćnik puškomitraljescu Nedeljku Preradoviću iz Vi-
jačana. Pokazivao je veliko požrtvovanje i hrabrost u svim akcijama koje
je odred vodio, pa je brzo napredovao i postao komandir čete u 3. ba-
taljonu 14. brigade. Unaprijeđen je za zamjenika komandanta bataljona i
na toj dužnosti bio je prvo u četvrtom bataljonu, a početkom septembra
prekomandovan je u 2. bataljon za zamjenika Milanu Mlinariću. Na svim
dužnostima Stanić je pokazivao vojničko znanje i izuzetnu hrabrost. Spa-
dao je u one borce koji su umjeli da aktiviranu ručnu bombu koju baci
neprijatelj blagovremeno vrate u pravcu onog ko mu je bacio.
U toku povlačenja njega je na cesti Srednja Topola — Šibića Han
vidio Rajko Segić. Štab bataljona ga je poslao zato u tom pravcu da ispita
šta se sa Stanićem desilo, ali on i patrola koja je išla sa njim nisu ništa
mogli da ustanove. Ljubo Jovičić, tada pomoćnik komesara 2. bataljona,
sjeća se da je Stanića vidio na cesti i da je uza se imao 2 automata, jer
je jedan te noći zarobio. Drugi tvrde da su ga vidjeli kako u najvećoj
borbi, među posljednjima, ide uz konja bez žurbe u pravcu u kom je od-
stupao bataljon. Oni su ubijeđeni da je krenuo u pravcu na kom je bilo
desta žičanih prepreka i da ga je neprijatelj sustigao i ubio. Ranko Đuraš
misli da ga je posljednji vidio na konju zarobljenom od Čerkeza i da
ga je taj konj odnio u njihovom pravcu. Na kraju, Đorđe Segić
tvrdi da je Stanića vidio kad je ušao u neku švapsku kuću i da se otuda
više nije vratio. Kako je stvarno život završio jedan od junaka 14. bri-
gade ostalo je i do danas neobjašnjeno i nerasvijetljeno. Zna se samo, a
to stoji i u dokumentima, da je nestao u borbi oko Topole 25. septembra
1944. godine.
* * *
U borbi za Banjaluku u vremenu od 18. do 25. septembra, pored

već pomenutih poginuli su još: Stipe Matušić, Muharem Krlić, Ilija Ka-
tanić, Halil Mešić, Zdravko Milutin (ović), Branko Tomić, Savo Todoro-
vić, Nikola Mandić, Safet Mulalić, Pašo Muratović, Ratko Cejić, Ivan
Baćko i Ignjatije Miladinović.
Postoje podaci da je ovdje poginula i Sofija Ivana Šimecki iz s.
Štrpci. Ukupno 19 boraca i rukovodilaca. Oko 50 boraca bilo je ranjeno.
Izvjestan broj ranjenih kasnije je umro od zadobijenih rana, ali pisme-
nih podataka o tome nema.
Jedinice 5. bosanskog korpusa, koje su učestvovale u napadu na
Banjaluku, zauzele su Banjaluku sa okolnim uporištima, izuzev Kaštela,
i potpuno razbile 3. gorski zdrug i 5. bojnu, koja je branila aerodrom Za-
lužani. Zarobljeni su štabovi 69. njemačke divizije, na čelu sa generalom
Devitzom i cio štab 3. gorskog zdruga sa komandantom potpukovnikom
Miletićem. Ubijeno je, zarobljeno ili prešlo na stranu NOVJ oko 9.000
neprijateljskih vojnika i oficira. Uhvaćen je i Blaž Gutić, koji je bio us-
taški šef policije za vrijeme pokolja 1941. godine, brat ustaškog stožer-
nika Viktora Gutića. f
Snage 5. korpusa zaplijenile su tada i 30 aviona, od toga su 4 is-
pravna prebačena na oslobođenu teritoriju, 3 tenka i više od 60 motornih
vozila, a od naoružanja 25 topova, 50 bacača, 300 mitraljeza i puškomitra-
ljez i nekoliko hiljada pušaka.304a Među plijenom bilo je 100.000 1. benzina,
20 vagona municije, 90 vagona razne hrane, neprijateljske ratne zastave
itd. Zasluga za-to pripada svima jedinicama koje su u toj velikoj opera-
ciji učestvovale, a među njima i 14. brigadi.
^ a A VII, NOB, kut. 458, br. reg. 13/2.

Pošto neprijatelju prodor na pravcu Gradiška — Klašnice — Banja-
luka nije uspjevao, odlučio je da odbranu na tom pravcu izmanevriše.
Dovukao je do Dervente dva bataljona 4. branderburškog njemačkog pu-
ka i ustaški podoficirski kurs iz Varaždina, i formirao borbenu grupu
Rudno, pod nazivom Štab jurišne brigade. Grupa je u sastavu imala dva
voda tenkova, od kojih je jedan vod bio izviđački, a zatim jednu jurišnu
i jednu tešku poljsku haubičku bateriju iz SS divizije »handžar«, mostov-
ni park itd. Jedinica je bila motorizovana. Ova grupa je 25. septembra u
13.00 časova počela nastupanje prema Prnjavoru. Oko tromeđe grupu su
dočekali borci Motajičkog partizanskog odreda, ali su nadmoćnijim sna-
gama neprijatelja potisnuti. Neprijatelj je toga dana do 20.00 časova sti-
gao u visinu s. Palačkovci.
Četvrti bataljon 14. brigade, koji je do 24. septembra bio oko s.
Vučijak kod Prnjavora, bio je 25. septembra na položajima oko pl. Kr-
njma i s. Kulaša, jer se očekivao prodor neprijatelja tim pravcem ka Ba-
njaluci. Ostala tri bataljona brigade, iz Lijevča polja do Laktaša, kretali
su se pješice, da bi se tu ukrcali u kamione i postepeno prebacivali za
Prnjavor. Do noći 25. septembra, praćeni kišom, prebačeni su do Prnjavo-
ra samo 2. i 3. bataljon. Oba bataljona, po naređenju štaba divizije, upu-
ćena su iste noći prema s. Šibovska radi zatvaranja pravca koji od Tro-
međe prem Prnjavoru vodi starom cestom.
Izjutra 26. septembra dio štaba brigade bio je na kosi iznad s. B a -
banovci, kod Prnjavora. Sa tim dijelom bila su i dva topa 76 mm. Ostali
dio štaba ostao je u kući Danice Neimarević u Prnjavoru. Između ovih
dijelova uspostavljena je bila i telefonska linija, a 1. bataljon je bio još
na putu za Prnjavor.
Kada se uočilo da neprijatelj nastupa novom cestom preko Ukrin-
skog luga, a da 1. bataljon, koji je trebalo da zatvori taj pravac, još nije
stigao, tamo je upućen 2. bataljon. Miloš Stevana Bijelić iz s. Kremna,
koji je tada bio komandir 1. čete 2. bataljona, sjeća se da je iz Šibovske
2. bataljon hitno prebačen u s. Štrbci, na položaje oko kuća Mazalice.
Ovom bataljonu štab brigade je poslao kao pojačanje i brigadni protuten-
kovski top. Top je još uvijek vukla kobila koja je u martu 1943. godine
zarobljena na imanju Pavelićevog doglavnika Ademage Mešića iz Tešnja.
Posluga nije znala da novom cestom prema Prnjavoru već nastupa nep-
rijateljska kolona od šezdesetak vozila sa tenkovima. Jovan Marka Đurić,
član posluge topa, sjeća se da se od Ukrinskog luga čulo neko brujanje,
ali se nije znalo o čemu se radi sve dok se nije pojavio tenk. On je oče-
kivao da će komandir odeljenja Džemal Čizmić, rodom iz Banjaluke, na-
rediti povlačenje prema s. Strpci. Međutim, komandir je sklonio top i
poslugu u stranu i naredio da se top postavi u borbeni položaj, namjesti
ispred posluge štit i topu prinesu granate. Posluga je, kako se sjeća dele-
gat Jovo Đurić, slušala i izvršavala Čizmićevo naređenje. Posada tenka,
pošto je osmotrila i ocijenila šta se sprema, pošla je prema posluzi i topu,
otvarajući na njih mitraljesku vatru. Posluga topa je morala da se skloni,
ostavljajući top i konja.
Komandant i komesar brigade sa osmatračke tačke sjeverozapadno
od s. Babanovci gledali su šta se na cesti događa. Da bi se pomoglo pos-
luzi protukolskog topa, naređeno je da se iz topa 76 mm otvori vatra
na tenk koji napada poslugu topa 37 mm iako je on bio dosta udaljen.
Ispaljene su dve ili tri granate, koje su pale blizu tenka, pa se on sklonio
iza jedne manje zgrade pokraj ceste. Nakon nepunog minuta odatle su
doletjele dvije-tri tenkovske granate. Od jedne je uništen telefon koji je
ovo mjesto spajao sa štabom brigade u kući Neimarevića u Prnjavoru.
Razbijena je i uništena čistilica od topa. Od ostale dvije koje su eksplo-
dirale u neposrednoj blizini komandanta i komesara brigade, oboren je
na zemlju komandant, a komesara je jedan poveći geler udario ispod li-
jevog pazuha, pocijepao mu na tom dijelu kaput i okrenuo ga u krug.
Iako je 2. bataljon pokušavao da odbije napade nemačke pješadije
koja je nastupala kosom, koja vodi ka crkvi na Glogovcu, a divizijska ar-
tiljerija počela da gađa tenkovsku kolonu i ostalu motorizaciju na cesti,
to se nije moglo ustaviti.
Prvi bataljon brigade koji je u to vrijeme stigao kamionima iz Li-
je vča polja u Prnjavor pokušao je da dadne otpor ali ni on u tome nije
uspio. Neprijatelj podržan jakom artiljerijom koja je onemogućavala dej-
stvo artiljerije 53. divizije, prodro je preko rijeke Vijake u grad. Prvi
bataljon se povukao zatim na Cer.
Zamjenik komesara brigade Pstrocki, koji je bio u štabu u kući Da-
nice Neimarević (na raskrsnici odakle se iz Prnjavora odvaja put za Mra-
viću), nije ništa znao o novonastaloj situaciji jer je veza sa komandantom
i komesarom brigade iz njemu još nepoznatih razloga bila prekinuta.
Nadao se da je sve u redu čim ga ništa ne obavještavaju. Kakva je bila
situacija shvatio je tek kad je na raskrsnici ispred kuće gdje je bio štab
ugledao njemački tenk. Istog se sjeća i Rajko Đurić iz s. Vijačana, tada
kurir u štabu brigade. On i ostalo osoblje spasli su se izvlačenjem kroz
nekakav kukuruz, takođe u pravcu Cera, kojim se po blatnjavom putu,
dosta kasno počela izvlačiti i divizijska artiljerija. Ona je uspjela da pređe
na drugu stranu brda gdje se zaglavila i gdje je neprijatelj zatekao i
uništio.
Četrnaesta brigada, razvučena od Kulaša do Smrtića, i suprostav-
ljajući se jednim bataljonom, nije mogla ustaviti nadmoćnijeg neprija-
telja. Njen 2. bataljon je odstupio prema pl. Ljubiću. Komandant i ko-
mesar brigade, kako se sjeća Vasilije Modić Vasko, odstupili su sa topo-
vima i manjim brojem kurira prema s. Tabak Ilova. Zadržali su se
kod kuće Nede Radulovića, partizanskog saradnika, i tu zanoćili. Cijelu
noć nisu imali vezu ni sa štabovima bataljona, ni sa drugim dijelom štaba
brigade a bili su bliže četničkim nego svojim jedinicama. Grupa Rudno
zarobila je i uništila divizijsku artiljeriju, jer se njom, kako se sjeća ko-
288 i
mesar divizije Simo Tadić, nije rukovodilo kako treba. Grupa je tada za-
robila i dio arhive 53. divizije, sa kojom se nalazila i arhiva 14. srednjo-
bosanske brigade, koja je diviziji ostavljena prije polaska u napad na
Banjaluku.
* * *
U periodu od 27. septembra do 2. oktobra brigada je bila raspore-

đena na širem prostoru oko Prnjavora. Četvrti bataljon brigade bio je 27.
septembra u s. Strpci, a 29. septembra u pokretu za s. Palačkovci — Ja-
dovica. Na tom položaju je ostao sve do 2. oktobra 1944. godine.
Tih dana je 5. bataljon rasformiran. Sastavljen od većeg broja do-
jučerašnjih domobrana, nije mogao da se uklopi u partizanske norme po-
našanja. Prema jednom pismu Šefika Hercegovca, upućenom komesaru
bataljona Peri Divjaku, neki vojnici i neke starješine su bili podložni kar-
tanju i piću. Nije se zato u bataljonu mogla uspostaviti prava partizanska
disciplina. A ni dodijeljeni komandni kadar nije se u tom bataljonu osje-
ćao sigurnim. Pripadnici ovog bataljona raspoređeni su po ostalim bata-
ljonima brigade, a mnogi su zbog toga tih dana dezertirali. Ali, veliki broj
je ostao u bataljonima u koje su raspoređeni i postali su dobri i discipli-
novani borci. Nekoliko njih, rodom iz Sanice, ušlo je u izviđačku četu 14.
brigade, koja se tada formirala, i u njoj se pokazali kao odlični borci. Veći
broj ovih domobrana, novih partizana, kasnije je poginuo u borbama u
dolini r. Bosne ili u borbama za Vlašku Mahalu u maju 1945. godine.

Na proslavi brigade u Prnjavoru 1968.
Borbe sa četnicima i ustašama
u oktobru 1944. godine
Kada je vrhovna četnička komanda, početkom septembra, izdala na-
ređenje o opštoj mobilizaciji kod četnika i nekih četničkih starješina stvo-
rio se utisak da, zbog približavanja saveznika, oni konačno kreću u napad
na Nijemce i ustaše, da ne bi u očima saveznika bili okarakterisani kao
neprijatelji.
Takve iluzije i reagovanja nisu bila nova. Naime, već od prvih dana
saradnje sa okupatorom bilo je čak i u četničkim rukovodstvima srednje
Bosne pojedinaca koji su ukazivali na probleme koje ta saradnja izaziva,
a posebno su se bojali posljedica. U decembru 1942. godine četnički ideo-
log Brane Lazičić je na četničkoj konferenciji u Kulašima rekao da bi,
ako savezničke trupe uskoro uđu u Jugoslaviju, moglo biti prigovora da
su četnici saveznici i saradnici okupatora, »Već samim tim što ih nismo
napali«... Vojvoda Stevan Botić, instruktor u štabu Bosanskih četničkih
odreda, ističući prednosti partizana nad četnicimana na istom sastanku je
rekao: »Mi, četnici, demoralisani smo kao saveznici ustaški i Njemački,
tako da i London sam hvali partizane, a ne nas četnike«. Sličnih istu-
panja bilo je i na konferenciji u Kulašima 2. i 3. maja 1943. godine. Ali
to su bili pojedinačni slučajevi polovična opredeljenja, sve je to bilo sitno
i malo da sa puta saradnje, sa ustaškom državom i okupatorom, imalo
pomjeri srednjobosanske četnike. U četnički zapisnik iza toga ušlo je:
»Zaključuje se da se sa Hrvatima i Nijemcima sarađuje što se bolje mo-
že . ..«
Na četnike nije utjecao sporazum Tito — Subašić i istupanje Petra
Karađorđevića preko londonskog radija 12. septembra 1944, k<>jim je poz-
vao sve snage u Jugoslaviji u borbu protiv okupatora pod vodstvom mar-
šala Tita. Lazo Tešanović, u vezi sa tim, piše svom pomoćniku Forkapi
»ovim situacija neće biti izmenjena na našu štetu, jer imam tačna uput-
stva . . . « A tačna uputstva on je dobio od četničkog komandanta »Zapad-
ne Bosne«. Nema podataka o kakvim se uputstvima radi, ali postoji doku-
menat napisan tri dana ranije u kom pomenuti komandant javlja Teša-
noviću sljedeće:
» . . . ja sam mišljenja da za ljubav municije i naše teške bor-
be treba i to u najvećoj tajnosti da odete do Njemačkog ge-
nerala i da sa ovim rešite pitanje snabdijevanja municijom
kao i daljeg održavanja veze pomoću lica koje vi odredi-
te .. ,«305
Četnička rukovodstva srednje Bosne u svim svojim kalkulacijama

posebnu pažnju poklanjala su Banjaluci. Smatrali su da Banjaluka, kad
se iz nje povuku Nijemci i ustaše, treba da pripadne njima:
»Mi držimo okolinu Banjaluke, pa ćemo i u nju ući a ako
budu Komunisti napadali mi ćemo se braniti-«, 305a
izjavio je koncem avgusta na jednoj sjedeljci u s. Rebrovcu, pri jelu i piću,

Lazo Tešanović.
I samo pomisao da bi jedinice NOVJ mogle zauzeti Banjaluku iza-
zivale su kod četničkih komandanata strah i očaj. To najbolje ilustruje
pismo komandanta Motajičke četničke brigade Vinčića, u kom kaže da
ako izgube Banjaluku četnicima ne preostaje ništa drugo nego da skaču
u vodu gdje je najdublja.
Rasulo domobranskih jedinica u Doboju i Derventi i vijest da će
jake partizanske snage napasti Banjaluku, uslovili su da i četnici počnu
privlačiti Banjaluci svoje snage. Kada su naveče 18. septembra partizani
otpočeli napad na grad, četnici su još bili u zabludi da će Nijemci i ustaše
uspjeti da ih odbace. Kada su sjutradan vidjeli da očekivanja nijesu is-
punjena, donijeta je odluka da se partizanske snage napadnu s leđa. Na
sektoru napada 14. brigade trebalo je da se 19. septembra pojave Krajiš-
ki četnički korpus i Vrbaska četnička brigada. Krajiški četnički korpus
je zatajio. Napad su izvela samo dva bataljona Vrbaske četničke brigade.
U rejonu s. Vrbanja oni su tada napali i pozadinske djelove 53. NOU
divizije. Tog napada se dobro sjeća Vladimir Ilić, zamjenik komandira
čete u 5. bataljonu, tih dana formiranom od bivših domobrana koji su
se predali u Doboju. Taj bataljon je imao zadatak da štiti gore navedene
pozadinske djelove 53. divizije, smještene u s. Vrbanja. Kada su četnici
napali, domobrani, novi partizani su sporo reagovali, jer su se, kako Ilić
kaže, komande prenosile od komandira čete do komandira vodova, a od
njih do komandira odjeljenja, pa tek do boraca, što je dugo trajalo. Čet-
nici su zato uspijeli da od njih otmu 101 goveče, koje je divizijska inten-
dantura bila pribavila za ishranu jedinica divizije u toku borbi za Banja-
luku.
Napad na Banjaluku i prelazak domobranske satnije iz Čelinca na
stranu jedinica 5. korpusa uznemirila je i kotorvarošku ustašku milici-
ju. Kako je domobranska gatnija koja je držala Čelinac nestala iz njega u
toku 15/16. septembra, ustaška milicija ga je zaposjela. Ovaj dio kotor-
varoške milicije uspostavio je 21. septembra kontakte sa četnicima. Po-
nudili su im zajedničku akciju protiv partizana koji su napadali Banjaluku
i bili su spremni da se stave pod četničku operativnu komandu sa svim
svojim ljudstvom i teškim naoružanjem. U 18.00 časova istog dana štab
Srednjobosanskog četničkog korpusa uputio je pismo zapovjedniku kotor-
varoške milicije, u kom ga informiše kako su partizani odstupili od Ba-
njaluke i da se nalaze koncentrisani u 3 grupe: jedna u s. Vrbanji, a jedna
u s. Slatina i jedna na Krčmaricama, gdje je, u stvari, bio razmješten
štab 53. divizije sa svojim dijelovima.^ Četnici su predložili da se ove
grupe napadnu.
Četnička komanda je savjetovala u tom pismu zapovjednika milici-
je, satnika Zvonimira Jovića, da noću 21/22. septembra milicija ostane u
bunkerima, jer se ne znaju namjere partizana. Zatim je dala i konkretan
305a AVII NOB, kut. 112, br. reg. 5/18—2.

predlog da, ukoliko se partizani ne budu kretali u pravcu Kotor-Varoša,
milicija sa 400 boraca 22. septembra u 9.00 časova izađe na brdo Kik kod
Celinca. Sa sobom da ponesu lake i teške bacače, ako ih imaju, a na Kiku
će ih sačekati pomoćnik komandanta četničkog korpusa Forkapa i tamo
se sa njima dogovoriti o zajedničkoj akciji, u kojoj bi, pored milicije, učes-
tvovale dvije četničke brigade. Od milicije je tražena i municija, a iz jed-
nog podatka se vidi da je ona četnicima i dostavljena.
Nema dokumenta o tome zašto do planirane akcije nije došlo. Pos-
toji samo dokumenat da je 22. septembra održan širi četnički sastanak
u s. Podosoju i da su donijeti zaključci o daljem radu, ali kakvom nigdje
ne piše.
Sa koncentrisanim brigadama, koristeći zauzetost snaga 53. divizije
u borbama oko Banjaluke, četnici su započeli pokret srednjom Bosnom.
Jedna četnička grupacija, sastavljena od 2. i 3. bataljona Vrbaske četničke
brigade i tri bataljona 3. krajiške četničke brigade, krenula je prema Sken-
der-Vakufu i zauzela ga 23. septembra. Narednog dana ova grupa je pro-
našla partizanske magacine u pl. Runjavici, između Petrova polja i s.
Korićana. Razbila je obezbjeđenje i zaplijenila 2 neispravna protutenkov-
ska topa, nešto municije i žita. Municiju, sem italijanske, uzeli su, a ma-
gacine s hranom zapalili. Ova grupa je odatle krenula u s. Palivuk i s. Čud-
nić, pa preko s. Gelića i pl. Očauš izbila u s. Buletić, na sjevernim padina-
ma pl. Borja.
Druga četnička grupacija, za čije kretanje ne postoje podaci, a koju su
sačinjavale ostale dvije brigade Bosansko-krajiškog četničkog korpusa i
preostali dijelovi Vrbaske četničke brigade, našla se 24. septembra u re-
jonu s. Pribinić, kod Teslica. Na nju je toga dana u rejonu Klupa naišla
ojačana četa 19. srednjobosanske brigade, koja je pratila 21 težeg ranje-
nika iz borbi oko Banjaluke u centralnu bolnicu u Siprage, a usput i veći
karavan žita namijenjen Bosanskoj krajini. Teži ranjenici su bili ug-
lavnom iz 14. i 18. srednjobosanske brigade. Među ovim ranjenicima bio
je i Petar Zec, komesar čete iz s. Štrpci, kod Prnjavora. Komesar 1. ba-
taljona sjeća se da je među njima bio i borac 1. bataljona 14. brigade
Mile Jovanović, koji je ranjen u borbi oko Doboja. Uz teže ranjenike na-
lazila su se i dva ljekara: dr Frida Gutman, referent saniteta 14. srednjo-
bosanske brigade i jedan ljekar Nijemac, koji je u sanitet 53. divizije do-
šao poslije borbi oko Doboja i Dervente 8. i 9. septembra 1944. godine.
Devedeset boraca 19. brigade, sa 6 puškomitraljeza, nije se moglo
oduprijeti masi od preko 2.000 četnika, pa je ovo obezbjeđenje razbijeno,
a ranjenike sa lekarima zarobili su četnici. Trinaest težih ranjenika, koje
je zarobila Teslićka četnička brigada, pušteni su sa propusnicama u Teslić,
koji je bio u rukama jedinica NOV. Osam preostalih težih ranjenika i
Ijekare, četnici su poubijali.
Tako je život izgubila i jedna humana i hrabra žena dr Frida Gut-
man, koja je sve svoje umne i fizičke sposobnosti koncentrisala i usred-
srijedila na liječenje i njegovanje bolesnih i ranjenih boraca NOR-a. Bila
je poštovana i zbog svoje skromnosti. Njena ćerka Olika bila je bolni-
čarka u 5. bataljonu. Iako se teško živjelo, zbog nedostatka hrane, slabog
smještaja i napornih noćnih putovanja po kiši i blatu, niko je nije čuo
da se žali. Bila je izdržljiva i otporna žena, koja je i u najtežim časovima
hrabrila druge i davala im moralnu podršku. Vijest o pogibiji Fride Gut-
man, Petra Zeca i ostalih ranjenika, kao i doktora Nijemca, izazvala je no-
va uzbuđenja i revolt kod boraca i rukovodilaca 14. brigade.
Na jednu četničku kolonu koja se kretala srednjobosanskom slobod-
nom teritorijom, naišao je 25. septembra na putu Jelah — Kulaši, između
s. Vitkovaca i Cerovice, sa pratnjom od nekoliko kurira komesar novofor-
mirane 19. srednjobosanske brigade, Košta Pajčin. Četnici Motajičke čet-
ničke brigade napali su ih i savladali. Pajčina i još neke zarobili su, a za-
tim strijeljali.
Komanda Vrbaske četničke brigade u svom operacijskom dnevniku
konstatuje da su četnike na putu od Skender-Vakufa prema s. Buletić
rđavo dočekali mještani s. Imljana i ne izvlači iz toga nikakvu pouku.
Naprotiv, konstatuje da je »komuna mnogo zatrovala zdrav razum toga
naroda«. Više pažnje posvjećuje svojim lažnim utiscima iz kojih proizi-
lazi kao da je u nekim srpskim selima narod bio »sretan i veseo što ima
ovako mnogo četnika«.
Ova procjena, kao i većina drugih, kao da je donijeta uz čašicu ra-
kije. Slična je procjeni koju je koncem avgusta 1944. iznio Lazo Tešano-
vić na skupu u s. Rebrovcu, kada je rekao kako četnici neće napasti Ba-
njaluku »već na nju izvršiti pohod«, ili misli komandanta Teslićke čet-
ničke brigade, Novaka Prodića, od 4. septembra, da će od partizana uzeti
Teslić, a potom »demonstrativno proći sa vojskom kroz okolna sela« da
narod vidi četničku silu. Sve su to bile želje i procjene bez dublje ana-
lize stvarnog stanja na terenu srednje Bosne.
Tokom septembra 1944. godine, sem osam starješina poginulih u
borbi za Banjaluku (jedan vodnik, dva delegata, dva komandira, dva ko-
mesara četa i jedan zamjenik komandanta bataljona), 14. brigada je iz svog
sastava u druge jedinice dala 20 starješina i rukovodioca.306
Sve su to bili iskusni i odabrani borci i rukovodioci, a svaki od njih
ostavljao je u 14. brigadi dio sebe. Zato su se i rastajali teška srca, bez
obzira što su svi oni išli na veće i odgovornije dužnosti. Ali, naređenja su
se izvršavala bez pogovora. Disciplina je bila željezna, što je karakterisalo
partizanske jedinice širom zemlje.
Poslije ovolikih gubitaka i premještaja u druge jedinice, brigada je
krajem septembra ostala sa 190 članova Partije i 170 članova Skoja. U
brigadi je bilo 26 partijskih ćelija. U 1. bataljonu bilo je 45 članova KPJ,
u 2. bataljonu 34, u 3. bataljonu 39 i u 4. bataljonu 38 članova. Sem to-
ga, u četi za vezu bilo ih je 10, u intendanturi 6, a u topovskom odjeljenju
3 člana K P J . Ostali su bili u štabu brigade i brigadnoj ambulanti.
Brigada je tada imala oko 1400 boraca, četiri bataljona, izviđačku
četu, četu za vezu, prateću četu, minersko odjeljenje, brigadnu ambulan-
tu i intendanturu. Bila je to snaga koja se morala respektovati.
Koncem septembra 1944. godine pripreman je izlazak brigadnog lis-
ta. Posljednje pripreme izvršene su u vrijeme kad je štab brigade boravio
u s. Glogovcu. Priloge je sakupio, a nešto i isam napisao Advan Hozić.
On se sjeća da je uvodnik za list napisao komandant brigade, a crtež za
naslovnu stranu izradio je Viktor Jakubin, nekadašnji pripadnik i oficir
Crvene armije.
U to vrijeme formirana je i izviđačka četa brigade. Njen prvi ko-
mandir bio je Rajko Bubić, a njegov zamjenik Branko Ljubojević. Ko su
bili komesar i pomoćnik političkog komesara to je danas teško sa sigur-
nošću reći.
306 Premješteni su između ostalih: u 19. SBNOU brigadu Momir Lalović koman-
dant 1. bataljona 14. brigade na dužnost komandanta 19. brigade, Pero Divjak sa
dužnosti komesara 5. bataljona 14. na dužnost komesara u 19. brigadu. Na dužnosti
pomoćnika odnosno komesara bataljona prekomandovani su Sveto Markočević i _Sve-
tozar Šepa. U Vlašićki partizanski odred prekomandovan je Veljko Nježić na dužnost
komandira čete a za pomoćnika političkog komesara pratećeg bataljona 53. divizije
prekomandovan je Ahmet Bilalbegović, koji je do tada bio na dužnosti pomoćnika
političkog komesara jedne od četa u 14. brigadi.
Sa jedne od proslava brigade, u prvom planu: Ilija Sarčević, Rajko Bu-
bic Jovanka Crnomarković - Trkulja, Predrag Vidović Pendo, nepoznati
-90 borac, Jovica Milosevic. Simeun Sarić i Adam Panic.
Koncem septembra 1944. godine na širem porostoru između Tes-
lica, Doboj a i Prnjavora slegla su se dva četnička korpusa. Sa ove prosto-
rije jedna grupa četničkih brigada, pod komandom kapetana Aranđelovi-
ća, otišla je 28. septembra preko Ulera, s. Foče, puta i željezničke pruge
Doboj — Derventa, za s. Šešlije, Ritešić i Majevac, na teren Vučjaka, gdje
se u to vrijeme nalazila tzv. Vučjačka četnička brigada, pod komandom
Branka Kovačevića.
Odnosi između srednjobosanskih četnika i ove četničke brigade nisu
bili dobri. Vučjačani su naginjali borbi protiv ustaša i održavali su veze
sa partizanskim jedinicama, a to se kosilo sa uhodanom četničkom politi-
kom. Aranđelović je išao na Vučjak da ove četnike sredi makar i silom.307
Postoji podatak da Kovačević nije došao na prvi poziv Aranđeloviću na
sastanak. Ne zna se da li je ovu četničku grupaciju ignorisao ili se nje
bojao. Tek na nekoliko poruka i garantovanja da mu se ništa neće desiti
došao je do njega. Nema podataka šta su se tom prilikom dogovorili, od-
nosno kakve su stavove zauzeli. Pošto se Kovačević i poslije toga ponašao
nepromijenjeno, može se pretpostaviti da tada nije prihvatio Aranđelo-
vićeve uslove.
Aranđelović je na Vučjaku sačekao majora Vranješevića, koji se
vraćao iz istočne Bosne, sa Trebave, a zatim su sa jedinicama prešli prugu
i cestu Derventa — Doboj i razmjestili su se u rejonu s. Ljeskove Vode
— s. Crnča — s. Jelanska, gdje su ih čekale ostale četničke snage. Od dva
štaba četničkih korpusa jedan je bio u Ljeskovim Vodama, u kući nekog
Zeca. Sa ovog prostora četnici su razrađivali plan za napad na Prnjavor.
^ ^
Stab 53. NOU divizije, koji je pratio kretanje ovih četničkih korpusa
i dobijao podatke o njihovim dejstvima i pustošenjima, čim se oslobodio
obaveza oko borbi za Banjaluku, svu pažnju je obratio na njih. Smatrao
je ovu grupaciju veoma opasnom i sa vojničkog i sa političkog gledišta,
jer je haranje četnika posljednjih deset dana septembra unosilo nemir i
u stanovništvo na slobodnoj teritoriji i u njene društveno-političke in-
stitucije. Stoga je trebalo što hitnije ovu grupaciju razbiti.
Divizija je u borbu protiv te četničke grupacije ubacila svoje dvije
jače i iskusnije brigade — 14. i 18. brigadu.
1
307 AVII, CA, kut. 206, br. reg. 8/1.

U svojoj zapovijesti, pošto je dao podatke o ovoj četničkoj grupa-
ciji, dao je zadatke brigadama.
Osamnaesta srednjobosanska brigada je dobila zadatak da četnike
napadne na prostoru Jelenska — Gojakovac, s tim da se neopaženo pro-
vuće prema mjestu Porin i s. Velikoj i Maloj Bukovici. Da dijelom snaga
četnicima dođe iza leđa i tek tada počne napad. Takvom taktikom 18. bri-
gada je trebalo da spriječi bježanje četnika prema r. Bosni, što se očeki-
valo.
Četrnaesta srednjobosanska udarna brigada imala je zadatak da čet-
nike napadne na frontu od s. Mala Sočanica do s. Jelanska. Njen zadatak
je bio načelan i dosta nejasan, zbog toga što ni divizija nije imala podatke
o tačnom četničkom rasporedu, niti je znala kuda četnici odatle namjera-
vaju da krenu. Napad je određen za 4. oktobar u 4.00 časa.
Nema dokumenata iz kojih bi se vidio detaljniji raspored četničkih
snaga na frontu koji je napadala 14. brigada. Prema sjećanju Vaskrsija
Šmulje, zamjenika komandanta 3. bataljona, i još nekih preživjelih bo-
raca 3. bataljona 14. brigade, četnika je te noći bilo i u s. Donji Cerani,
zaseok Spasojevići. U s. Crnči i oko njega zanoćile su dvije četničke bri-
gade, Motajička i Banjalučka. Dobojska četnička brigada je 2. oktobra bila
u Uleru, kod s. Bukovica. Dan-dva pred napad na odsjeku s. Mala Soča-
nica — Tisovac — s. Jelanska bile su Teslićka i Ljubićka četnička briga-
da. Gdje su one bile izjutra 4. oktobra nije poznato, kao ni gdje je bio
raspoređen Krajiški četnički korpus. Zna se da je Motajička četnička bri-
gada od 1. oktobra bila u rejonu s. Crnca i da je po dolasku u taj rejon
odmah počela da se utvrđuje svaka njena četa: kopanjem rovova ili prav-
ljenjem zaklona od klada i kamena, »odnosno da se naprave (zakloni) od
čega bilo«.
Četrnaesta srednjobosanska brigada je u ovaj napad krenula sa tri
bataljona — njen 2. bataljon je ostao u rejonu Lišnja — Potočani da kon-
troliše i krstari prema Martincu, Klašnicama i Slatini, radi razbijanja
»bandi«. Bataljonima su dati zadaci kojim pravcem koji da idu i u koje
vrijeme da stignu na određene tačke. Svakom od njih podvučeno je da
nastoji da četnicima priđe neopaženo i da na polazne položaje stigne na
vrijeme.
U napad se krenulo iz rejona Prnjavor oko 1 sat poslije pola noći,
nešto ranije, radi svake sigurnosti. I ovoga puta se računalo na iznena-
đenje, ali puno iznenađenje nije postignuto.
Zbog izlomljenog i ispresijecanog terena, potoka, usjeka i kosa je-
dinice su u napad stigle sa zakašnjenjem od jednog sata. Stoga četnike
nisu zatekle na spavanju, kako se očekivalo, već budne. Četnici su toga
jutra imali naređenje za pokret u 6.00 časova. Jedna kolona je trebalo da
ide pravcem s. Drijen — s. Detlak, to je trebalo da bude Motajička čet-
nička brigada, a lijevo od nje, pravcem s. Pojezna — s. Glogovac, Krajiš-
ki četnički korpus, pa su zato ustali nešto ranije.
»Komunisti su nas n a p a l i . . . u 5 časova«,
piše u izvještaju Motajičke četničke brigade.
U borbi koja se toga jutra razvila sa četnicima glavni teret su izni-
jeli 1. i 3. bataljon brigade. Oni su do 5.00 časova upali u četnički ras-
pored i napali Banjalučku četničku brigadu u s. Crnči i s. Osinja. Iako su
četnici u to vrijeme već bili na nogama, napad ih je ipak zatekao nedo-
voljno spremne za odbranu. Neki su još spavali. Motajička četnička bri-
gada, koja se nalazila bliže s. Sočanici, nije bila zahvaćena ovim napa-
dom. Iskoristila je tu okolnost i preko brda zvanog »tri kruške« napala 3.
bataljon brigade s boka. Ovaj iznenadni bočni napad natjerao je borce
3. bataljona na povlačenje. Bilo je to još jedno povlačenje dijela 3. ba-
taljona u neredu.
Pored ostalih, u toj borbi je ranjen Savko Cvijanović iz Šarinaca.
Vod je primio Mile Savić. Savko Daničić bio je tada desetar u 1. vodu 3.
čete. Kada su četnici na njih izvršili protunapad, on je, kako se sjeća, nas-
tojao da zaustavi odstupanje. Sjeća se da se puškomitraljescu Milivojcu
Novaku tada »zakovao« puškomitraljez. Streljačke strojeve Motajičke čet-
ničke brigade tada je sa jedne kruške mitraljezom tukao Sretko Gunje-
vić. Trećoj četi, koja je bila pod najjačim pritiskom, pritekao je u pomoć
2. vod 2. čete, ali to nije pomoglo — moralo se odstupiti. Odstupalo se
prema utoku jednog potoka u riječicu Ilovu, prema mjestu gdje se u to
vrijeme našao i štab brigade. Borci 3. bataljona zaustavili su se na drugoj
strani potoka.
Komandant bataljona Ljubo Radić Gedžo htio je odmah da ide u
protunapad, ali je prihvatio sugestiju da se jedinica prvo malo sredi i
prikupi. Nakon kratkog predaha, bataljon je bez jedne čete opet krenuo
prema četnicima. Nastupalo se preko neke požnjevene kukuruzovine. Sav-
ko Daničić se sjeća da je njegova desetina dobila zadatak da razbije grupu
četnika koja je osiguravala četnički bacač, što su i uradili.
Četnici toga jutra nisu uspjeli da potisnu 1. bataljon, pa je, zahva-
ljujući tome protunapad 3. bataljona, imao uspjeha. Borci 3. bataljona
pronašli su tada i svoj puškomitraljez, koga je jedan od boraca u gužvi
i bez municije u povlačenju jednostavno bacio. U toj borbi iz 3. bataljona
su poginuli: Nedeljko Savić iz s. Vijačani, Omer Salčić iz s. Polog, kod
Mostara i Gavro Kitić iz s. Ilova. Prilikom odstupanja bataljona Kitić se
bio našao među posljednjima. Niko nije primijetio kada je ranjen, pa je
ostao. Bio je skojevac i nije htio četnicima da padne u ruke. Podmetnuo
je pod sebe aktiviranu bombu, pa je u protunapadu pronađen mrtav.
U 1. bataljonu brigade najveću borbu vodila je njegova 3. četa. Iz
nje su u toj borbi poginuli: Nenad Trninić iz s. Maglaj ani, Marko Tucako-
vić iz s. Jugovići, Osman Livnjak iz Tešnja i Stjepan Marić zamjenik
komandira čete iz poznatog partizanskog sela Imljani. Stjepan je odrastao
u surovim uslovima siromaštva. Bio je mučaljiv i odmjeren, ali kada bi
došlo do borbe odjednom je postajao ljut i žestok. Kad bi on krenuo sa
jedinicom u napad teško ga je nešto moglo ustaviti. Kod boraca je bio
omiljen, jer su uz njega osjećali snagu i sigurnost. U ovoj borbi brigada
je imala i 6 ranjenih boraca, među kojima je pored Cvijanovića, bio teže
ranjen i Savko Daničić.
Prema četničkim izvorima oni su tada imali 7 mrtvih. Kažu da su
četiri četnika zateknuta na spavanju. Poslije ove borbe hvalili su se kako
su »razbili... 14. brigadu«, kao i da su iz njenih redova zarobili 6 parti-
zanki i 12 partizana, što nije odgovaralo istini. Naprotiv, ovo je bio još
jedan veliki četnički poraz u kome je jedna četnička jedinica morala
spasavati drugu.
» . . . spasili smo 3 bataljona 2. krajiške, 32 oslobodili Kra-
jišnika«,
piše o toj borbi četnički kapetan Vujačić. Da su četnici izgubili ovu borbu
potvrđuje podatak da je 14. brigada između ostalog u toj borbi zarobila
15 četnika, 79 četničkih konja i dva sanduka sanitetskog materijala, i da
Sc 4. oktobra zadržala na prostoru gdje se vodila borba, dok su se četnici
poslije ove borbe morali prikupljati:
»4. ovo.mj. do 18 časova prikupite Dobojsku i Ljubićku bri-
gadu, do 19 časova da budu Uler-Zarići-Opsine«,
stoji u jednom četničkom dokumentu. Rejon na kome je trebalo da se ove

četničke brigade prikupljaju bio je udaljen od mjesta borbe oko 18 km,
a Motajička četnička brigada je odstupila 4. oktobra prema s. Drijenu,
odakle je otišla za s. Palačkovci.
Ovo je bila posljednja koncentracija srednjobosanskih i krajiških
četničkih brigada u ovako jakom sastavu. Četničke jedinice srednje Bosne
poslije ove borbe još više su izgubile samopouzdanje.
»Mi se za ovo nekoliko mjeseci nalazimo u kritičnom sta-
nju, od kako se došlo sa pokreta od mjeseca septembra 1944.
godine«, 308
piše komandant Motajičke četničke brigade svom štabu korpusa.
* * *
Nema pisanih izvora iz kojih bi se moglo vidjeti kretanje i ras-

pored bataljona 14. brigade u narednih 15 dana nakon naporne borbe sa
daleko brojnijom, ali ne i nadmoćnijom četničkom grupacijom. Izuzetak
je 4. bataljon. On je 5. oktobra izveo pokret za Pojeznu, a odatle za Glo-
govac, gdje je ostao i 6. oktobra. Narednog dana krenuo je preko Prnja-
vora za Lišnju, gdje je zanoćio 8. oktobra i odatle izvršio pokret za Poto-
čane. Tu je kulturna ekipa bataljona priredila zabavu. Izjutra 9. oktobra
bataljon je preko s. Hrvaćana došao u s. Drugovići, da bi 10. oktobra
otišao, preko Otpočivaljke, i stigao u s. Srđeviće, gdje se zadržao 11. ok-
tobra, radi prikupljanja dezertera iz okolnih sela. Postoji podatak da su
intendanti bataljona toga dana prikupljali hranu za centralnu bolnicu i
jedinice u Bosanskoj krajini. Iz s. Srđevići bataljon je 12. oktobra krenuo
u Maćino Brdo, 13. oktobra u Glogovac, Pojeznu i Osinju, a 14. oktobra
u s. Crnču. Toga dana vodio je borbu sa četnicima oko Ulera, što se po-
novilo i 18. oktobra 1944. godine. Jedan od bataljona, sa Motajičkim par-
tizanskim odredom, nalazio se nekoliko dana oko s. Lepenice i u selima
prema r. Vrbasu.
308 A VII, CA, kut. 217, br. reg. 9/5.

Drugi bataljon brigade bio je u to vrijeme u rejonu, s. Potočani —
Corle — s. Lišnja. Vodio je i jače borbe sa četnicima u rejonu s. Galji-
povci. Blagoje Preradović se sjeća toga, jer je 14. oktobra održan sastanak
četne ćelije KPJ, na kome je primljen za člana Partije. Zbog napada čet-
nika sastanak je prekinut, jer su četnici već bili prodrli do kuća Milano-
vića (kod crkve), gdje je bio smješten štab 2. bataljona. Četnici su bili
protjerani prema Orašju. U toj borbi poginuli su: Žarko Bukovica iz
Galjipovaca i Dušan Ljubojević.
Poslije borbe u rejonu Crnča — Ljeskove Vode 1. bataljon brigade
bio je neko vrijeme u rejonu s. Jadovica — s. Palačkovci, što potvrđuju
neki detalji kojih se sjeća komesar bataljona Tvrz, a koji su zabilježeni u
četničkim dokumentima. Jedna četa 1. bataljona 14. brigade pošla je 15.
oktobra u s. Miškovce po hranu. Sa njom je bio i komesar bataljona. U
selu su ih napali 2. bataljon i jedna četa 4. bataljona Motajičke četničke
brigade. Ova četa 14. brigade morala se povlačiti. Tvrz je još uvijek vukao
ozlijeđenu nogu od ranjavanja u aprilu oko Kotor-Varoša. Teško se kre-
tao, a preko dubokih potoka nosili su ga Jovica Trkulja i Ljubo Novko-
vić. Kurir Jure Grgić odletio je noseći poruku komandantu bataljona da
pođe u pomoć i ponese bacač.
Četnici su se ustavili ispred Jadovice. Minobacačlija Mirko Slavnić
iz s. Korićani uzeo je elemente bez nišanskih sprava i pustio minu koja
ih nije pogodila. Četnik, partizanski dezerter, koji je poznavao Slavnića,
povikao j e : »Oj, Mirko, prebacio si. Hajde u svoje Korićane nije za tebe
bacač«. Slavnić nije ništa odgovorio. Popravio je elemente i druga mina
je pala među četnike.
Četnička dokumenta kažu da je borba trajala 5 sati, da su partizani
bili potisnuti na Jadovicu, ali da su oni »dobili pojačanje i jedan bacač
i da su četnike potisli...« Da je borba vođena i 16. oktobra, jer su par-
tizani »napali na četničku zasjedu u Palačkovcima . . . uhvatili 2 četnika
zbog magle«, i da su te noći upali u Gornje Smrtiće.
Prema četničkim podacima, dva bataljona 14. brigade nalazili su se
11. oktobra oko s. Gumjera i s. Prosjek, odakle su njihove patrole dopirale
do s. Potočani. Neki rukovodioci 3. bataljona smatraju da je 3. bataljon
poslije borbe sa četnicima oko Crnče, Cerana i Sočanice ostao na tom te-
renu. U svakom slučaju, ovih 15 dana brigada je bila razvučena, pa je u
međuprostoru bilo mjesta i za djelove četničkih snaga.
Četničke jedinice koje su 14. oktobra bile u širem rejonu Devetine,
pošle su toga dana prema 2. bataljonu 14. brigade, koji se nalazio oko
Potočana. U početku su četnici potisli borce 2. bataljona, a zatim su borci
14. brigade preuzeli inicijativu i razbili 4. bataljon 3. krajiške četničke
brigade.
»Jučer smo imali borbu u Potočanima, komuna nije bila
bog zna kako jaka, ali ipak smo pretrpjeli poraz, ne u gu-
bicima, nego moralno, jer smo morali odstupiti«,
stoji u jednom četničkom izvještaju. Treća krajiška četnička brigada žalila

se na postupak Banjalučke četničke brigade, čiji se 3. bataljon nije htio
»ni okrenuti na onu stranu kud je borba vođena«.
Iz četničkih izvora iz druge polovine oktobra 1944. godine vidi se
da kod njih »neki vojnici idu i kradu, drugi lutaju«; da su pojedine star-
ješine toliko »samovoljne da kažu«, da njima niko ništa ne može i da su
takvi pljačkaši i kukavice od kojih ne mogu imati dobra ni kralj ni dr-
žava a k a m o l i . . . narod«, da im ne radi obavještajna služba, te da po-
datke prikupljaju i civili, iako je poznato, kako oni kažu, »da se parti-
zanske snage uvijek kreću i ne stoje na jednom mjestu izuzev partizanskih
opština i pozadine«.
Iako su četnici u cjelini bili poznati po nedisciplini i pljački, optu-
živali su se međusobno da nemilosrdno pljačkaju narod u srednjoj Bosni.
Nije zato isključeno da jedni drugima u borbi nisu pomagali. Prije bi se
moglo reći da su se porazima drugih brigada radovali:
»Partizani, izgleda jačine jedan bataljon 14. brigade razbio
je Krajišnike«, piše za jednu borbu kod Potočana koman-
dant banjalučke četničke brigade Vujačić.
Za vrijeme ove borbe, ili prije nje, četnici su između s. Hrvaćani i

s. Potočani uhvatili jednog istaknutog društveno-političkog radnika na te-
renu Prnjavora, Miloša Ignjatića iz s. Potočani, koga su nakon mučenja
zvjerski ubili. Koliko je na terenu srednje Bosne rad partijskih organizacija
i organa narodne vlasti bio skopčan sa opasnostima kazuje i slučaj Cede
Mikića iz s. Orašja, člana Sreskog narodnog odbora iz Prnjavora, koga je,
dok je obavljao svoju dužnost u vrijeme vršidbe pšenice, uhvatila četnička
»trojka« Motajičke četničke brigade. Njega su toliko mučili i mrcvarili
— tukli ga po mošnicama, da je prije strijeljanja bio strašno nadut i ote-
čen. Kad se govori o četničkim zločinima u srednjoj Bosni, ne može se
izbjeći ime četnika-monstruma Save Stanarevića, zvanog »Savo koljač«,
kGji je za ubijanje svojih žrtava bio snabdijeven raznim noževima: za
sječenje jezika, za kopanje očiju . . . Po sjećanju Žarka Devića, komesara
4. bataljona 14. brigade, ovaj koljač je u toku 1942. godine pobio porodicu
Ukrajinca Janka Petrešina, seoskog kneza iz s. Strbaca. Prvo mu je zak-
lao dijete, pa suprugu i na kraju, Janka. Zločin je počinio blizu kuće
Prodanovića iz s. Strpci. Lazu Živkovića, iz istog sela, koji je htio da
Jankovu porodicu zaštiti, ovaj četnik je oborio na zemlju i maltretirao.
Mrskih zločina i sadističkih ubistava od strane četnika bilo je više.
Između ostalih, četnici su ubili: Jovana Markovića iz s. Korovi, Zoru
Jotanović učiteljicu iz s. Čećava i njenu ćerku Vukicu, Cetu Peulić, Mitra
Gajića, Stoj ana Petrovića i Branka Peulića, svi iz sela Vijačani.
Četnik Mitar Milanković ubio je 1942. godine Trivuna Bojanovića,
bivšeg vodnika Vučjačkog voda Prnjavorske partizanske čete, dok je dr-
žao u naručje svoje dijete. Na zvjerski način ubili su 1944. godine i Mar-
ka Preradovića iz Vijačana — poslije mučenja odsjekli su mu glavu.
Takvi postupci četnika prisutni su bili i na terenu Kotor-Varoša i
Skender-Vakufa, gdje su, pored ubistva Tvrzovih, počinili i druge zlo-
čine. Zarobili su 1944. godine Janka x Pavlovića, borca Banjalučkog parti-
zanskog odreda. Nađen je kasnije u sepetu (korpa od pruća), isječen na
komade, u šumi Leniće, rejon s. Kruševo Brdo. U istom selu tako su pos-
tupili i sa nedužnim seljakom Sekulom Panić, a na mostu preko r. Vr-
banje, u s. Čudnić, ubili su Draginju Petrović, majku Nove Petrovića, vod-
nika voda u 1. bataljonu 14. srednjobosanske brigade. Takvih i sličnih pri-
mjera ima mnogo.
Četničke »trojke«, formirane da likvidiraju sve one koje četničke
komande stave pod slovo »Z« (zaklati — primjedba autora), uslovile su.
da mnoge »pojede noć«. Sijale su za sobom strah i smrt, naročito pos-
ljednjih godina rata i prvih godina poslije rata.
* * *
Poslije ubistva Ignjatića, 2. bataljon 14. brigade nastavio je još jači

progon četnika. U tome su učestvovale i druge partizanske jedinice, koje
su se tada našle na terenu zapadno od Prnjavora. Mora da je taj progon
bio jačeg intenziteta, što se vidi iz jednog četničkog pisma u kome stoji:
> samo se moramo malo strpiti dok se ova partizanska najezda stiša«.
U periodu od konca septembra do 17. oktobra u brigadu su stizale
mnoge žalbe naroda na jednu četničku grupaciju koja je operisala na
prostoriji između s. Srđevića, s. Paramija i Velike Ilove. Posebno na nje-
nog vođu, koji je najviše volio da napada usamljene borce, brigadne in-
tendante i pozadinske radnike. Trebalo ga je likvidirati, pa je zadatak pov-
jeren Rajku Bubicu, koji se u to vrijeme nalazio uz štab brigade. Njemu
je dodijeljeno 6-7 boraca koji su se za tu priliku slabije obukli i bili slič-
ni ljudstvu iz intendanture. Svaki od njih bio je naoružan automatom,
koji je krio ispod kaputa. Brigada je po planu napustila teren, a »inten-
dantska grupa« je ostala. Kretala se po selima i kao popisivala šta će uze-
ti za hranu, a onda se pojavio i taj četnik. Bio je veliki i krupan. Nosio
je puškomitraljez. Bubić, prema razrađenom planu, počne sa grupom da
bježi prema jednom potoku. Cim su prešli potok, zalegli su i sačekali tog
četnika, vođu grupe, koji je bio brži od ostalih. Bubić ga je ubio iz auto-
mata, a ostali četnici su se razbježali. Zaplijenjen je puškomitraljez.

Polovinom oktobra 1944. godine glavnina brigade se nalazila na pros-
toru između Prnjavora — Doboja i Dervente. Prvi bataljon je bio oko
Palačkovaca, 4. bataljon se 13. oktobra nalazio u rejonu s. Osinja, a 3. ba-
taljon je bio prema pruzi, bliže Doboju, gdje su se pomjerili i ostali ba-
taljoni brigade.
Čim se 14. brigada pomjerila sa terena Prnjavora, četnici su se od-
lučili za aktivnija dejstva prema tom dijelu slobodne teritorije.
«. . . pripremite sve što je potrebno za akciju prema Mota-

jici i Prnjavoru. Četrnaesta brigada prema Doboju«,
stoji u direktivi Srednjobosanskog četničkog korpusa od 19. oktobra 1944.

godine. Međutim, poslije razbijanja banjalučkog garnizona, u borbama od
18. do 27. septembra, i četničkog poraza u borbi sa 14. i 18. srednjobo-
sanskom brigadom u rejonu Crnča — Ljeskove Vode 4. oktobra, borbena
sposobnost srednjobosanskih četnika je naglo opala, te sve do kraja rata
nije više bilo većih opasnosti. Oni su sve to vrijeme uglavnom bili u de-
f anzi vi.
Manje borbe 14. brigade sa četnicima oko Ulera 14. oktobra regis-
trovane su zapadno od s. Rudanka.
Noću 16/17. oktobra borci 3. bataljona 14. brigade rušili su prugu u
rejonu s. Dažnica. Njemački oklopni voz iskočio je zbog toga iz kolosjeka.
U borbi sa Nijemcima tada su, kako se sjeća Vaskrsije Smulja, ranjeni
Veljko Lepir, zamjenik komandira 3. čete; Žarko Trivičević i vodna bol-
ničarka Mika, rodom iz Bosanske krajine. Noću 17/18. oktobra jedan vod
ovog bataljona uhapsio je u s. Komarici Andriju Miloša, načelnika ustaš-
ke opštine Osinja. Komandant brigade se sjeća da su ga borci 3. bataljona
bili svezali za neko drvo, jer su bili kivni zbog zlodjela koje je Miloš po-
činio u njihovim selima 1941-1942. godine. Komesar i komandant briga-
de jedva su uspjeli da ga odbrane da ga mještani i borci 3. bataljona ne
strijeljaju. Morali su da izvrše konsultacije sa mještanima iz drugih okol-
nih sela i da ga, kada su i ovi o njemu loše govorili, upute u štab divi-
zije, a ovaj sudu, koji ga je osudio na smrt.
Pošto Banjaluka više nije bila baza iz koje su mogla da započinju
jača dejstva prema slobodnoj teritoriji Bosanske krajine i srednje Bosne,
štab 5. bosanskog korpusa glavninu svojih snaga uputio je prema komu-
nikaciji Brod — Sarajevo. Napao je i oslobodio Travnik, istog dana kada
je oslobođen i Beograd (20. oktobra 1944), i aktivirao 20. oktobra i 53.
diviziju prema pruzi, a time i 14. brigadu.
Neprijatelj je u to vrijeme na komunikaciji Derventa — Doboj —
Zenica — Sarajevo imao dijelove Princ Eugen divizije, dijelove 4. bran-
derbuške regimente, dijelove 12. ustaškog zdruga, 17. željezničku stra-
žarsku bojnu i dijelove 2. prometnog zdruga.
Dolazak 14. brigade na ovaj prostor registrovao je neprijatelj :
»Djelatnost partizana naročito je zapažena u selima M. i V.

Sočanica, V. Prnjavor, Mišinci i Vrhovi«. 309
U noći 20/21. oktobra brigada je na komunikaciju između s. Kotor-

sko i Cera ubacila nekoliko bataljona. Jedan voz je zapaljen i 5. vagona
robe je izgorjelo. Aktivnost je uslijedila i sledeće noći, 23/24. oktobra, ka-
da su napadnuta neprijateljska uporišta od Cera do s. Kotorsko i zarob-
ljeno nekoliko vreća sola. U oba napada 14. brigadu je ometala ustaška
milicija iz s. Veliki i Mali Prnjavor. Kao i uvijek do tada, milicija je ot-
vorila na jedinice brigade vatru, dajući signal posadama na komunikaciji
da partizanske snage kreću u napad.
U akciji na komunikaciju te noći je šinom bio ranjen u nogu ko-
mesar čete Drago Vukmirović, koji je sa zaplijenjenom soli pred zoru
upućen u pozadinu, do pozadinskih dijelova 14. brigade koji su ostali u
rejonu s. Sočanice. Njega, a možda i još jednog ranjenika, pratila je gru-
pa vojnika automatičarske čete, zbog bojazni da ih ne napadne neprija-
telj. Milicija je napala osiguranje i ranjenike i uspjela da preotme zapli-
jenjenu so. Borac Luka Kitić, sjeća se da je tada poginula Hadžira Muje
Sočić, koju je on zapamtio pod imenom Atidža.
Vijest o tome štab 14. brigade primio je prije nego je sa bataljonima
krenuo iz akcije nazad. Ovaj napad milicije na ranjenike i ubistvo Ha-
džire ocijenio je kao neprijateljski akt posebne vrste. Ovoj miliciji je štab
brigade nekoliko puta ranije slao poruku da se okani neprijateljskih akcija
protiv jedinica NOV. Ukazivano im je na posljedice koje mogu uslijediti.
Mještani iz tih sela su obećavali da će se nešto po tom pitanju uraditi, ali
ništa nije pomoglo. Stab brigade je i ranije pomišljao da ih opkoli i razo-
ruža, ali se brigada uvijek nešto žurila, a očekivalo se da ova milicija drugi
put neće pucati na brigadu kada pođe na prugu.
Stab brigade nije ni znao pravu ulogu ove milicije. Nije znao da su
ih organizovale ustaše i da za svoj rad primaju platu. Ovim napadom na
ranjenike i so milicioneri su izazvali veliki revolt kod starješina i boraca,
pa je odlučeno da se napadnu kao i svaki drugi neprijatelj. Vraćajući se
sa pruge, bataljoni brigade su se prvo kretali u kolonama, a zatim su se
razvili u strelce. Imali su zadatak da uhvate sve koji se zateknu s oruž-
jem.
Treći bataljon brigade je naišao na milicionere — upravo su se pos-
trojavali na jednom brdu i spremali za borbu. Velimir Bijelić Vele sjeća
se da su ih borci 3. bataljona preduhitrili i po njima iz nekoliko puško-
mitraljeza otvorili vatru. Od toga je 20 milicionera poginulo, a među
njima i jedan narednik, dok su 12 milicionera i jedan narednik zarobljeni.
Plijen je iznosio 18 pušaka, 2 pištolja i puškomitraljez.
309 Midhat Dizdarević, Derventa u borbi i revoluciji, Derventa 1971, str. 190.
I naredne noći brigada je napadala komunikaciju na odsjeku Ko-
torsko — Foča. Pošto nije bilo predstraže seoske milicije, neprijateljske
posade su ovom prilikom iznenađene.
»Noću 24/25. oktobra premoćne partizanske snage napale su

na uporišta Kotorsko-Foča (10 km s. i 14 km s. sz. Doboj).
Nakon kratke borbe i pretrpevši gubitke od 11 poginulih, 2
ranjena i 10 nestalih, posada tih uporišta povukla se prema
Doboju«,
izvještava o tome neprijatelj.310 U ovoj borbi poginuo je Safet Mehinović

iz s. Velika, Derventa.
Prema neprijateljskim podacima, njihova posada koja je držala Fo-
ču nije se u nju vratila narednog dana, ni naredne noći. Ovo uporište je
za to vrijeme bilo bez posade, koja se vratila tek 26. oktobra.
U vrijeme aktivnosti oko komunikacije brigada je držala liniju Ve-
lika i Mala Sočanica, te Veliki i Mali Prnjavor. Položaje u s. Velikoj So-
čanici držao je 3. bataljon, a položaje oko Malog Prnjavora 2. bataljon.
Između ova dva bataljona položaj je držao 1. bataljon. Stab brigade je
očekivao da će neprijatelj reagovati, pa je iza ovakvog borbenog poretka
26. oktobra prvi put držao u rezervi cio jedan bataljon.
Jutro je osvanulo maglovito. Vidljivost je bila jako mala, pa su šta-

bovi bataljona skrenuli četama pažnju da se dobro obezbjeđuju stražama
i patrolama. Nije se sigurno znalo da li će neprijatelj krenuti toga dana,
ali pošto je bio u neposrednoj blizini to se svakog časa moglo dogoditi.
Napad neprijatelja uslijedio je izjutra, dok se magla nije digla, pa se nje-
govo približavanje nije primjetilo. Prvo je naišao na 3. četu 2. bataljona.
Borci ove čete upravo su počeli da doručkuju. Preživjeli borci se sjećaju
da je za doručak bila kuvana pura. Kada je data uzbuna neko je puru na
brzinu gurao u usta, a neko ju je jednostavno bacio, jer je neprijatelj
bio suviše blizu. I jedna i druga strana otvorile su vatru. Treća četa 2.
bataljona povlačila se postepeno prema vijencu Spletena lipa — s. V. So-
čanica, bojeći se da je od Doboja neprijatelj ne natkrili i udari s leđa.
Borba je počela i na ostalom dijelu fronta 14. brigade. Ali, početni
udar još uvijek je bio najjači na 2. bataljon. U dejstvo je stupila i nep-
rijateljska artiljerija. Tukla je jednovremeno iz više oruđa, pa su se eks-
plozije granata stapale jedna u drugu. Drugi bataljon, koji se nalazio na
desnom krilu, povremeno je ulazio u krizu. Odstupali su i opet se vraćali
na svoj položaj. Stab brigade je mogao da osmatra samo položaje svojih
bataljona, dok neprijatelja nije vidio. Nastojao je da bataljoni zadrže za-
posjednutu liniju, a planirano je bilo da se neprijatelj sačeka da se raz-
vije i podiđe kosi na 50-100 metara,v pa da se onda u borbu ubaci 4. ba-
taljon koji je bio u rezervi.
310 Zb. NOR, T-IV/30, dok. br. 152.

U to vrijeme iz štaba 3. bataljona bio je odsutan komandant Gedžo,
a iz štaba 1. komandant Sarčević i komesar Tvrz. Stab 2. bataljona bio
je kompletan. Drugi bataljon je, i pored jakog pritiska, još uvijek držao
položaje. Postepeno je najvažniji položaj na cijelom frontu, postao položaj
1. bataljona, koji se nalazio oko raskrsnice poljskih puteva i pošumljene
kose iznad zaseoka Simića. Neprijatelj se ustrijemio na ovaj bataljon,
smatrajući da će njegovim izbacivanjem uzdrmati cijelu odbranu. Zato
je na ovaj bataljon usmjerio jaku artiljerijsku vatru, koja je vrlo precizno
obasipala bataljon granatama, pa je izgledalo da cio divizion artiljerije
tuče samo taj bataljon. Istovremeno, njihovim položajima se najviše bila
približila neprijateljska pješadija. Borci 1. bataljona, trpeći gubitke, po-
čeli su da odstupaju. To je dovelo u pitanje cijelu koncepciju štaba bri-
gade, a prijetila je i opasnost da neprijatelj brigadu zbaci sa ove kose i
nanese joj velike gubitke. Kako se sjeća Mladen Popović, borac 1. bata-
ljona, jedan od članova štaba brigade doletjeo je na konju da vidi zašto
bataljon odstupa. Ustanovio je da je jedini član štaba 1. bataljona koji
je bio prisutan ranjen i da više nije bio u stanju da komanduje. Iako
tučen neprijateljskom vatrom, bataljon se vratio na svoje položaje i tako
učvrstio front.
Kada je neprijatelj, ustaše iz željezničko stražarskih bojni čija se
jačina cijenila na 1000 ljudi, podišao položajima brigade na predviđeno
odstojanje, komandant brigade je ubacio u borbu 4. bataljon na spoju iz-
među 1. i 3. bataljona. Za neprijatelja je to bilo veliko iznenađenje.
Poredak mu je bio rascijepljen na dva dijela. Treći i 2. bataljon jedno-
vremeno su izvršili protunapade sa svojih položaja. Koristeći nizbrdicu
prema potoku r. Foče neprijatelj je tada izbjegao veće gubitke, a uhvaćen
je i Nijemac, kapetan, koji je komandovao neprijateljskom jedinicom.
Njega su, kako se sjeća Smulja, zamjenik komandanta 3. bataljona, uhva-
tili borci toga bataljona: Drago Bogdanović i Boško Sančanin, a u pomoć
im je priskočio i Vlado Ilić, komandir čete.
Četrnaesta brigada je u ovoj borbi pokazala da umije da se bori,
da ne preza ni od kakvog neprijatelja, da je izrasla u jednu dobro orga-
nizovanu cjelinu, sposobnu da se nosi sa brojno jednakim, pa i tehnički
bolje naoružanim neprijateljem.
Za neprijateljske gubitke nema podataka. Postoji samo podatak da
je, pored zarobljenog kapetana, od neprijatelja zaplijenjen teški bacač
mina, 2 automata i 18 pari odijela, iz čega bi se mogao izvesti zaključak
da je neprijatelj imao dvadesetak mrtvih. U prilog ovom ide i izvještaj
kotarskog predstojnika iz Dervente, iz koga se vidi da je, kako on kaže,
»dolazilo do borbe skopčane sa žrtvama po nas i po njih«.
Četrnaesta brigada je imala 10 mrtvih i 13 ranjenih. Poginuli su:
Idriz Hasana Mušanović, iz s. Garići, Grgo Mirić, iz s. Podosoje, Kotor-
- Var oš; Antun Ivana Mrčela, iz s. Pri vlaka, Vinkovci; Dušan Sime Kele-
čević, iz s. Mrčevci, Laktaši; Boras Franjo iz s. Listića, Ljubuški; Mihajlo
Haniš iz Devetine; Rade Tubić, iz Vi jačana i Salih Jusić iz Otoke, Bo-
sanska Krupa. Između ostalih, ranjeni su: Milutin Đurđević, pomoćnik1
komesara 1. bataljona; Mirko Preradović, komandir 3. čete 2. bataljona i
Stojan Topić, delegat voda iz 2. čete 2. bataljona.
U ovoj izuzetno teškoj borbi istakla su se sva četiri bataljona. Naj-
veći teret iznio je 1. bataljon, jer je izgubljeni položaj morao da povrati
jurišem. Među njegovim borcima teško je izdvojiti one koji su se posebno
istakli, jer su se, praktično, svi istakli.
Istakle su se i sve bolničarke i referenti saniteta — od Nene Ćuru-
lije, Božice Petković do Tome Crnković — sve koje su toga dana pod
udarima neprijateljske artiljerije previjale i pružale pomoć ranjenim bor-
cima i rukovodiocima.
Samo tri dana kasnije poginuo je još jedan hrabri borac 1. bata-
ljona 14. brigade, pjevač i veseljak Adem Huseina Kovačević. Desilo se
to iznenadno i sasvim slučajno. Bio je u kući gdje se vod smjestio. Neko
kaže da je pisao pismo roditeljima kada se sa straže u kuću vratio njegov
prezimenjak Gojko Kovačević iz Lijevča polja i da je Gojkova puška, dok
je brisao zatvarač, opalila i Adema smrtno ranila. Drugi tvrde da su obo-
jica zajedno čistili oružje i pjevali i da je metak iz Gojkove puške ubio
Adema. Gojko je poslije toga dugo plakao. Komandir čete Adam Panić
kaže za Adema da je spadao u najhrabrije borce njegove čete. Htio je
Gojka da ubije, ali je to spriječio komandant bataljona Sarčević
* * *
Od događaja koncem oktobra da pomenemo i to da je povodom os-

lobođenja Beograda (20. oktobra 1944), u nekom od sela bliže komuni-
kaciji, 22. oktobra održana smotra svih bataljona brigade. Tom prilikom
govorili su komandant i komesar brigade Milan Kalinić. Odobreno je da
u znak te pobjede 10 puškomitraljeza ispale po cio rafal.
Početkom novembra, došlo je do promjene u rukovodstvu brigade.
Stevo Samardžija, dotadašnji komandant brigade, otišao je na drugu duž-
nost, a na njegovo mjesto došao je Stevo Kovačević, dotadašnji zamje-
nik komandanta 8. KNOU brigade. Doku Pstrockog pomoćnika komesara
brigade zamijenio je Rako Tonović.
Od ranijeg štaba ostali su Mile Kalinić, Nikola Garača, zamjenik ko-
mandanta i Albert Trinki, načelnik štaba brigade.
Borbe oko Sivše i na komunikaciji
Žepče-Doboj koncem 1944. godine
Sedma po redu jesen od kako je započeo drugi svjetski rat i četvrta
od okupacije i početka NOB-a naroda i narodnosti Jugoslavije nagovješ-
tavala je kraj i konačni slom jedine preostale zaraćene fašističke države
u Evropi — nacističke Njemačke. Otvaranjem tzv. drugog fronta u Evropi
pokopani su svi njemački planovi o unošenju razdora između Sovjetskog
Saveza i zapadnih saveznika, na čemu je njena diplomatija godinama ra-
dila, na to stalno računala i time kalkulisala. Umjesto razdora među sa-
veznicima, njihove armije su oko Njemačke sve jače stezale vatreni ob-
ruč.
Na osnovu toga, i pobjeda i uspjeha NOV na teritoriji Jugoslavije i
na terenu Bosanske krajine i srednje Bosne (uz određena previranja i op-
šte stanje u tzv. NDH, što je sve ukupno dovelo i do rasula većeg broja
domobranskih zdrugova i dezorijentacije i početka rasula u jedinicama
Srednjobosanskog četničkog korpusa), a naročito poslije oslobođenja glav-
nog grada Jugoslavije Beograda, što su borci 14. brigade u oduševljenju
pozdravili pucanjem iz pušaka i rafalima iz puškomitraljeza, mislilo se i
zaključivalo da će jedinicama NOVJ, a time i 14. srednjobosanskoj brigadi
ubuduće biti mnogo lakše i da će ostatak rata proći sa mnogo manje na-
pora i žrtava. Ali, ni iz daleka nije bilo tako. Razloga je bilo više, a teš-
koće 14. brigade prouzrokovao je vojno-geografski položaj srednje Bosne.
Srednja Bosna je od prvih dana okupacije, a posebno od prvih dana
ustanka i NOB-a imala za okupatora i NDH izuzetno veliki značaj. Ne to-
liko zbog ekonomskih razloga i velikih ljudskih potencijala, što je za oku-
patora bilo nesumnjivo važno već, mnogo više zbog putno-željezničke ko-
munikacije koja je iz sjevernih predjela Jugoslavije vodila u centar
zemlje, u Sarajevo, odakle je jedan krak pruge išao preko Višegrada za
Srbiju, a drugi prema Jadranskom moru.
Ova komunikacija je zbog toga za Nijemce i NDH od prvog dana
okupacije bila od prvorazrednog strategijskog značaja. Njenoj odbrani
neprijatelj je od početka ustanka 1941. godine posvećivao posebnu pažnju.
Držao je na njoj veće garnizone, a duž nje, prema zapadu, više manjih
uporišta posjednutih od ustaške milicije. Branio je tu komunikaciju ener-
gično i beskompromisno, svim raspoloživim snagama i sredstvima. Držao
je na njoj i nekoliko njemačkih oklopnih vozova zvučnih imena.
Manje partizanske snage, sve do 1943. godine, nisu joj se sa za-
padne strane radi toga mogle ni približiti. Koliko je neprijatelju bilo
stalo do pruge i navedene komunikacije svjedoči borba sa 14. brigadom
26. oktobra 1944. godine.
Kada je postalo očigledno da Njemačka gubi rat ta komunikacija je
dobila još veći značaj. Poslije pada Beograda, u situaciji kada se njemačke
snage, koje su u danima njemačkih pobjeda prvih godina rata doprle do
sjevernih djelova afričkog kontinenta, nisu mogle otuda izvlačiti preko
Beograda, Nijemcima je za izvlačenje preostala samo željeznička komuni-
kacija Sarajevo — Brod. O tome je bilo govora i na ranije pomenutom
sastanku Hitler — Pavelić, na kom je Hitler od Pavelića zahtijevao da
ovu komunikaciju osigura po svaku cijenu. Hitler je cijedio svog savezni-
ka koliko je više mogao.
Na drugoj strani, Vrhovni štab, da bi ispunio svoje obaveze prema
saveznicima i olakšao njihove borbe za Njemačku i Berlin, donio je odlu-
ku da njemačkim snagama koje se budu povlačile ovom komunikacijom
što je moguće više oteža i uspori kretanje prema sjeveru.
Ove dvije stvari uvešće jedinice 5. korpusa NOV Jugoslavije, a me-
đu njima i 14. srednjobosansku brigadu u višemjesečne velike borbe u
dolini r. Bosne, češće i krvavije od dotadašnjih.
* * *
Poslije borbe 26. oktobra 4. bataljon je upućen za Prnjavor. On je

31. oktobra imao manji sukob sa četnicima oko s. Ilove i Smrtića. Za-
držao se na tom prostoru do 5. novembra, a onda je preko Prnjavora i s.
Jelah došao u selo Kraševo i Matuzić. Noću 6/7. novembra neprijateljska
artiljerijska vatra iz Doboja tukla je po rejonu njegovog razmještaja. Bio
je 10. novembra u Novom Seheru, a 12. novembra otišao je u Teslić.
Ostali bataljoni 4. novembra napadali su na prugu Doboj — Der-
venta, pri čemu su zarobili teretni voz i iz njega izvukli veće količine tek-
stila i šećera. Slijedeće noći, 5. novembra, borci brigade su opet bili na
pruzi, pri čemu je porušeno oko 200 metara uskotračne željezničke pruge.
Time je za neko vrijeme usporen neprijateljski saobraćaj. U borbi je te
noći poginuo borac Blagoje Vujinović, iz s. Šišava, Travnik. Na povratku
iz ove akcije dijelovi brigade su se sukobili sa četnicima u rejonu s. Ljup-
Ijanica. Osmog i 9. novembra dijelovi brigade su bili u rejonu s. Ularice,
gdje su se 8. novembra sukobili sa ustaškom milicijom, a 9. novembra vo-
dili borbu sa ustaško-domobranskim snagama koje su izvršile ispad iz
Doboja. Dvanaestog novembra dva bataljona 14. brigade napala su nep-
rijatelja oko željezničke stanice Kotorsko. Posadu na stanici sačinjavali
su dijelovi 13. divizije i ustaše iz 11. ustaškog zdruga. Uništen je jedan
kamion, ubijeno 7 neprijateljskih vojnika i zaplijenjeno 16 pušaka. Ba-
taljon je imao 4 ranjena borca.
Od 13. novembra 1, 3. i 4. bataljon brigade izvodili su pokret preko
Jelaha i Teslića, da bi se 14. novembra, preko pl. Borja, spustili u rejon
Maslovare, a 15. novembra po kiši i lošem vremenu, preko pl. Uzlomca,
izbili u rejon s. Zabrđe (Svinjara). Odatle su, prema četničkim podacima,
izbili na liniju Lipovac—Zabrnjica—Pcdosoje—Brdo i sa svih strana
napali 1, 2. i 3. bataljon Vrbaske četničke brigade oko s. Popovca. Prema
tim podacima 1. bataljon Vrbaske četničke brigade imao je dva mrtva, a
neki se nisu vratili u sastav. Isti bataljon se povukao prema s. Balte i
tamo su ga napale partizanske jedinice koje su došle iz Brda, preko Ras-
kršća i Kostića, pa je on odstupio prema s. Memići. Sem toga 15/16. no-
vembra, noću, jedan bataljon 19. brigade i Banjalučki partizanski odred
došli su od Skender-Vakufa u s. Krmine i tamo napali 3. bataljon Vrbaske
četničke brigade. Iz tog dokumenta se vidi da je 16. novembra 14. brigada
bila u rejonu s. Mehovci i Balte.
Šesnaestog novembra ova 3 bataljona 14. brigade sa bataljonima 19.
srednjobosanske brigade ( i 13. KNOU brigade) napali su četnike na pros-
toru Javorani — pl. Osmača — is. Bastasi. Usput su borci 14. brigade
imali sukob sa manjom grupom milicije i trojicu su zarobili. Narednog
dana, 17. novembra, bataljoni 14. brigade vraćali su se prostorom između
Kotor-Varoša i Čelinca u Opsječko, gdje su vodili manju borbu sa četni-
cima. U tim borbama ranjen je jedan borac iz 14. brigade.
Sutradan, 18. novembra, vodila se borba sa četnicima oko Jošavke,
pri čemu je oteta od četnika neka arhiva 12. slavonske brigade. U Jošav-
ci je brigada u borbi sa četnicima imala 2 ranjena borca, a poginuo je de-
legat voda Ljubo Nagradić, iz s. Kremna. Plijen je bio 12 pušaka. Štab
14. brigade bio je toga dana u istom selu. Odatle su prema Prnjavoru ot-
premani ranjenici, pa je pratnja sa kojom su bili Vojo Zujić pomoćnik na-
čelnika obavještajnog odjeljenja i zamjenik komandanta divizije, oko Re-
ljevca, imala manji sukob sa četnicima. Od s. Jošavke tri bataljona 14.
brigade krenula su 19. novembra ka sjeverozapadu. Četvrti bataljon je
zanoćio toga dana u Dubravi. Narednih dana 1. i 3. bataljon stižu u s.
Kadinjani i s. Devetina. Postoji nesiguran podatak da su tih dana oko s.
Sitneši ranjena dva borca 14. brigade. Četvrti bataljon brigade bio je
20. novembra u s. Lađevci, a 21. novembra vodio je borbu sa četnicima u
s. Kadinjani. U toj borbi poginuo je borac bataljona Ljubo Prolić iz s.
Mraviće.
* * *
Dok su tri bataljona brigade vodila borbe sa četnicima u zapadnim

predjelima srednje Bosne, 2. bataljon 14. brigade ostao je prema položa-
jima oko Doboja. Glavnina bataljona bila je oko s. Jelah, a 3. četa u s.
Sivša. Stab 14. brigade bio je ranije isplanirao napad na miliciju ovog se-
la, ali se ona izvukla prema Dobo ju. Sa ovom milicijom u Doboj se po-
vukao i veliki broj sposobnih muškaraca, pa je selo ostalo na ženskom
svijetu, ponekom starijem čovjeku i djeci. Među njima ostao je seoski
sveštenik — župnik.
Stab 2. bataljona ponašao se vrlo korektno prema stanovništvu se-
la. Četama je naređeno da mještanima ne sprečavaju odlaske u Doboj,
radi posjete roditeljima ili braći koja su tamo pobjegla. Seoski župnik,
kako se sjeća tadašnji komesar divizije Simo Tadić, dolazio je u Teslić
do štaba divizije, predstavljajući se kao neka vrsta posrednika, ako ne i
prijatelja NOB-a. Njega su primali i sa njim razgovarali komandant i ko-
mesar divizije, smatrajući da je to u interesu partizanskih snaga, tamoš-
njeg stanovništva i župnika.
Ovakvo široko otvaranje štabova i nižih jedinica stvaralo je pogodne
uslove za dejstvo neprijateljske obavještajne službe. Komanda 3. čete,
koja se nalazila u Sivši, imala je u vidu sve to, pa je stalno obraćala paž-
nju potčinjenim vodovima na što veću budnost, naročito noću. Isturane
su i oko Sivše krstarile izviđačke patrole, naročito u pravcu s. Alibegovci
i Doboja. Redovno su kontrolisane i obilažene postavljene straže. Anali-
ziran je odlazak mještana u Doboj i obraćana je pažnja na njihove
postupke. Kada se komanda čete (komandir Mirko Preradović, komesar
Danilo Martić) 15. novembra obratila mjesnom župniku, jer je on bio
glavni za snabdijevanje, sa pitanjem kada će se dobiti hrana za naredni
dan, on je ljubaznije nego ikada do tada odgovorio: »Vojsko moja, nemoj
da brinete o tome, tu sam ja! Sutra će biti sve dobro servirano.« To je
komandi čete ispalo jako sumnjivo. Sumnju je pojačao i jedan mještanin
koji je 15. novembra uveče došao do jednog voda čete u kom je delegat
bio Dušan Bundalo. Mještanin je bio pri piću. Počeo je bez ikakvog oko-
lišenja sa prisutnim borcima i rukovodiocima da razgovara kao sa pri-
padnicima oružanih snaga NDH. Niko od prisutnih nije htio da ga preki-
da, niti da mu kaže da sa njim nisu ustaše, domobrani ili ustaška milicija,
već pripadnici NOVJ. Htjeli su da ga čuju do kraja. A on je, nastavlja-
jući razgovor, nevezano sa temom o kojoj se govorilo, odjednom postavio
začuđujuće pitanje da li bi mu, kada počne borba, dali puškomitraljez da
kosi partizane kao travu djetelinu.
Kada je pijani mještanin otišao svojoj kući, o tome je obaviještena
komanda čete. Komandir čete je odlučio da te noći, poslije ponoći, četu
izvuče izvan sela, 800-1000 metara zapadno. Imao je plan da neprijateljske
snage koje budu opkoljavale selo napadne s leđa i nanese im gubitke.
Do pred zoru 16. novembra neprijatelja nije bilo. Komandir čete
je poslao zato vod vodnika Stoj ana Dragoj evića u pravcu crkve u s. Siv-
ša, sa zadatkom da izvidi stanje i da se, ukoliko tamo naiđe na neprija-
telja, odmah povuče prema glavnini čete. Kada je vod Dragojevića došao
do crkve ustanovio je da neprijatelj nastupa. I neprijatelj je primijetio
ovaj vod i otvorio po njemu vatru. Borci su bacili nekoliko ručnih gra-
nata i počeli da se povlače onako kako je dogovoreno. Neprijatelj je nas-
tavio sa proganjanjem voda. U posljednjem momentu vod se ipak izvu-
kao. Zaostali su bili samo, kod nekog potoka, delegat voda Preradović i
četni ekonom Ivica, raniji domobran. Čim je Ivica prešao preko jedne og-
rade, Preradović je čuo kako ga zarobljavaju, pa se sklonio pod neku oka-
pinu u potoku i, poslije nekog vremena, zaobilazno krenuo prema četi.
U međuvremenu, pošto su na vukle neprijatelja da juri za vodom
koji mu je podmetnut kao mamac, ostale snage čete izvršile su na nep-
rijatelja protunapad. Neprijatelj se prvo povukao prema selu, gdje je
imao iskopane rovove da bi se lakše odbranio, ali u tome nije uspio. Pro-
tunapad čete zatekao ga je nesređenog, pa njegov otpor nije bio efika-
san. Morao je da odstupa, ostavivši i neke svoje mrtve oko crkve. Kako
se sjeća Simo Tadić, komesar divizije, u jednom od rovova nađen je mr-
tav i seoski župnik sa puškom, što je bilo iznenađenje za štab 53. divi-
zije. Neprijatelj je u ovoj borbi imao oko 10 mrtvih i oko 20 ranjenih.
Za poginule iz 3. čete 2. bataljona 14. brigade postoji podatak samo za
Pavia Jurković iz Adolfovca, kod Podravske Slatine. Ekonom Ivica, koga
je neprijatelj zarobio, navodno je strijeljan. Za njega se misli da je u
domobranstvu bio narednik. Bilo je i 6 ranjenih boraca, koje je, prije
otpremanja u Teslić, previla tadašnja bolničarka 3. čete Safeta Halilović.
Od te borbe sve do 27. novembra nema o brigadi podataka. Toga
dana regi stro van je sukob sa grupom Nijemaca i ustaša oko Novog Se-
hera. Dva Nijemca i ustaša su zarobljeni. Nijemci su pripadali grupi nje-
mačke aimije »E«, jer su pripadnici ove grupe armija počeli tih dana da
se povlače dolinom r. Bosne. Dvadeset i osmog novembra brigada je čistila
prostor oko Novog Sehera i zarobila 15 milicionera i 3 ustaše. Plijen je
bio 14 pušaka. Treći bataljon brigade vodio je toga dana borbu sa nep-
rijateljem na dijelu komunikacije Visoko-Raduna-Karaula-Tupalovac, pre-
ma Zepču. Jedan od bataljona dejstvovao je prema komunikaciji i željez-
ničkoj pruzi između Maglaja i Zavidovića.
Istog dana, 4. bataljon brigade izveo je napad na neprijatelja u
rejonu Karaula — Perkovića han (Petkovića mehana) i zarobio jedan ka-
mion. Dvadeset devetog novembra jedinice brigade su opet sačekale nep-
rijateljsku kolonu koja je pošla iz Zepča za Maglaj i odbacili je nazad.
Borci 1. bataljona napali su tada i kolonu ustaša koja je Nijemcima pošla
u pomoć. U ovim borbama ubijeno je 10 Nijemaca i ustaša. Uništena su
dva kamiona i zaplijenjeno je nešto oružja i 5 pari odijela. U tim borbama
poginuo je Ismet Bege Alijagić iz Dervente, a bilo je i ranjenih boraca.
Istog dana napadnuta je i milicija u s. Vi tlaci (4 km sjeverozapadno od
Zepča). Ubijen je jedan milicioner i zarobljeno 6 pušaka. Drugi bataljon
je napao istoga dana neprijateljsko uporište u Radinoj luci. Ubijeno je
5, a zarobljeno 17 vojnika. Plijen je bio 17 pušaka. Akcija je izvedena
pod neposrednim rukovodstvom komandanta bataljona Mlinarića. Ovaj
bataljon sačekao je 30. novembra neprijateljsku kolonu koja je od Zavi-
dovića pošla ka Maglaju. Nakon petočasovne borbe neprijatelj je prisi-
ljen da se vrati u Zavidoviće. Zarobljeno je 11 vojnika koji su pripadali
željezničkoj stražarskoj bojni. Plijen je bio 25 pušaka i 2 automata. Za-
paljena su i dva kamiona. Tridesetog novembra 4. bataljon brigade na-
lazi se u s. Ozimici na putu Žepče — Maglaj.
NEOPREZNOST I GUBICI NA SIVŠI
Decembar 1944. godine, četvrti od kako je počeo NOR, a drugi od

kako je formirana 14. brigada.
Dok su se 2. i 4. bataljon tukli oko komunikacije Zepče — Maglaj
— Doboj, 3. bataljon 14. brigade zatvarao je pravac Doboj — Teslić. Stab
bataljona sa 1. četom nalazio se u s. Tešanjci, 2. četa bila je u s. Gojakov-
cu, a 3. četa u s. Sivši (9 km zapadno od Doboja).
Milicija, koju je 16. novembra u Sivši razbila 3. četa, povukla se u
Doboj. Odatle je preko svoje rodbine i istomišljenika prikupljala podatke
o rasporedu jedinica 3. bataljona i čekala pogodan momenat da napadne
njegove dijelove raspoređene u Sivši.
Oko 25. novembra, tačan datum nije ustanovljen, neprijatelj je iz
zasjede napao i zarobio Milorada Panića, kurira štaba 3. bataljona, sa poš-
tom koju je nosio iz Tešanjke za komandu 3. čete u s. Sivšu. Na osnovu
podataka koje je dobio preko svoje mreže na terenu i podataka do' kojih
je došao iz zaplenjene pošte i saslušavanjem zarobljenog kurira, neprija-
telj je saznao pravi raspored jedinica 3. bataljona, pa je odlučio da ih
napadne. U međuvremenu, što neprijatelj nije znao, i 2. četa iz Gojakovca
pomaknuta je na sjeverne ivice s. Sivše.
Naveče, uoči napada na ove snage, 3. četu je obišao Jovo Đukić,
pomoćnik političkog komesara 3. bataljona. Prema njegovom sjećanju toga
dana je bila gusta magla. On se u komandi čete raspitivao kakvo im je
cbezbjeđenje. Odgovoreno mu je da imaju na važnim tačkama postav-
ljene straže. Stekao je uvjerenje da komanda čete smatra da ih magla
štiti od neprijatelja, »jer ko bi po ovakvoj magli išao u napad«. Đukić je
izrazio svoju sumnju u efikasnost takvog obezbjeđenja i savjetovao je
komandi čete da se, pored straža, jedinica obezbijedi sa više izviđačkih
patrola, naročito prema Doboju, odakle i prijeti najveća opasnost. Koman-
da čete se složila sa ovim predlogom, jer je i sama došla do zaključka
da se obezbjeđenje mora pojačati. Đukić se, zatim, vratio u štab bataljo-
na u Tešanjci i tamo čuo da štab bataljona ima obavještenje da će te
noći neprijatelj napasti 3. četu u Sivši.
U štabu bataljona bili su ubij edeni da po takvom vremenu nepri-
jatelj neće ići u akciju. Kako je t©ga dana 2. četa iz Gojakovca preba-
čena u rejon Sivša, smatrali su da je to pojačanje dovoljno da snage u
Sivši budu bezbjedne. Da bi se odagnale zle slutnje, te večeri se dugo
sviralo uz harmoniku.
Neprijatelj je u toku noći krenuo jaćim snagama iz Doboja i pred
zoru se primicao selu. Predvodili su ih milicioneri, mještani, koji su na
tom terenu i po najtamnijoj noći poznavali svaki pedalj zemlje i svaku
stazu.
Komanda 3. čete, a vjerovatno i 2. četa, imale su isturene izviđač-
ke patrole u pravcu Doboja. Patrola 3. čete, koju je pred zoru vodio
Novak Milivojac, otkrila je da se iz pravca s. Ularice kreće neprijateljski
streljački stroj. Ona je neprijatelja otkrila kada je već bio na domaku se-
la. Patrola po neprijatelju nije otvarala vatru, već je požurila nazad da
uzbuni četu.
Ustaško-domobranske jedinice, koje su nastupale sa tri strane ubr-
zo su otpočele napad. Treća četa (komandir Vlado Ilić, komesar Dragan
Surlan) bila je sasvim iznenađena. Po sjećanju Vida Tanasića, njegov vod
koji se nalazio u nekoj tvrdoj zgradi u centru sela, uslijed iznenadne vat-
re neprijatelja, nije cio uspio iz kuće da izađe na vrata, pa se skakalo
kroz prozore. Vid je skočio kroz prozor na neki plot koji se pod njim slo-
mio. I vod Neđe Slatinca, koji je takođe bio u centru sela, bio je u istoj
situaciji. Dijelovi 3. čete koji su se našli pod udarom neprijatelja otvorili
su po njemu vatru. Borba je zahvatila cijelu četu. Žestoka vatra iz pu-
šaka i puškomitraljeza miješala se sa komandama komandira čete i njiho-
vih vodova. Komandir 3. čete dozivao je u pomoć vod pod komandom
vodnika Bogdanovića i delegata Ivice Seremeta, koji je bio uz 2. četu u
grupi kuća sjeverno prema Gojakovcu.
Druga četa 3. bataljona, kako se sjeća Mile Savić, komandir čete,
nije te noći dobro spavala. Od 3.00 časa komandir Savić, vodnik Sretko
Gunjević i mnogi borci bili su budni. Nikome nije išao san na oči, kao
da su nešto predosjećali. Kad je vod Milutina Bogdanovića pošao u po-
moć svojoj četi, za njim je odmah krenula i 2. četa. Tako su se obje čete
našle u vrtlogu neprijateljskog napada, u kome je neprijatelj imao ini-
cijativu, bio bolje naoružan i imao više municije. Ove prednosti su uslo-
vile da su se borci obje čete počeli nesređeno povlačiti, ali ne u pravcu
Gojakovca, što bi bilo povoljnije, nego u pravcu r. Usore, što nije obe-
ćavalo ništa dobro.
Povlačenje je bilo puno dramatičnih zbivanja. Vid Tanasić se sjeća
da je na sebi imao nov domobranski šinjel i kapu »rogu«, pa je po odjeći
ličio na domobrana, što mu je neko vrijeme obezbjeđivalo neometano iz-
vlačenje. Trčao je prema nekom plotu, uhvatio se za kolje u plotu i htio
da ga preskoči, ali nije mogao. Osjetio je da ga neko drži za kragnu i'
vuče nazad. Vidjevši opasnost, zgrčio je ruke i trgao tijelo bliže plotu i
povukao na sebe onoga koji ga je držao za kragnu, a onda ga je udario
nogom. Ustaša je jauknuo i pustio kragnu, a Vidu se povrati snaga, pres-
kočio je plot i umakao. Vele Bijelić, delegat Tanasićevog voda, bio je
takođe u nevolji. Prilikom preskakanja zapeo mu je šinjel za plot i on, ne-
majući vremena da to raspetljava, jednostavno je izvukao iz njega ruke
i ostavio ga na plotu, jer su progonitelji bili na korak-dva od njega. Neki
puškomitraljesci, kojima je nestalo municije bacili su puškomitraljeze.
Do tada je u ovakvoj situaciji, ili u sličnoj bio samo 1. bataljon
brigade početkom avgusta u s. Ukrinjici, a djelimično i 2. bataljon u julu
na Lipovcu. Ali, ovaj slučaj sa 3. bataljonom bio je daleko drastičniji
zbog gubitaka koji su bili veći nego u prva dva slučaja. U ovom nepri-
jateljskom napadu poginulo je 19 boraca, a 10 boraca je zarobljeno i 6
puškomitraljeza zaplijenjeno. Tako tvrde neprijateljski dokumenti.311
U ovoj borbi su poginuli, ili pali u zarobljeništvo: Dragan Šurlan,
somesar 3. čete iz s. Vodićevo, kod Dobrljina; Gligo Božić iz s. Cerovice;
Ljudevit Braćko iz s. Vidovca kod Ivanjeca; Nedeljko Dukić iz s. Agića,
kod Dervente; Himzo Ibrić iz Tuzle; Salih Lelić iz Prnjavora; Avdo Me-
rović iz Novog Šehera; Petar Milivojević iz s. Cerovica; Stjepan Planinac
iz s. Ludčina, kod Kutine; Rajif Ramić iz Gradačca; Petko Radosinović
iz s. Brestovo; Šaban Hrnjić iz Lesenice; Zivko Cvijanović iz s. Cerovica,
Serif Celoć iz Sanice, kod Ključa; Junuz Šiljak iz Tešnja; Josip Sorša iz
Cigrovice, kod Pregradca, Burić Veljko, Strpci, Prnjavor, Milutin Miloje-
vić iz Cerovice i Boško Sančanin, kurir 3. čete iz Velike Ilove, kod Prnja-
vora. Velik broj poginulih i nestalih nije bio sa terena srednje Bosne. To su
bili borci koji su prilikom oslobođenja Teslića i napada na Doboj došli
a 14. brigadu iz domobrana. Većina poginulih i zarobljenih bili su mladi
ljudi. Celoć i Sančanin nisu imali više od 15 godina.
U ovoj borbi neprijatelj je, prema njegovim dokumentima, imao
samo 5 mrtvih, od toga 4 ustaše i 1 domobran.
* * *
Istog dana, 1. decembra, koji sat ranije, dvadesetak kilometara prema

jugu, 14. brigadu je potresao i drugi težak slučaj. Poginuo je komandant
2. bataljona Milan Mlinarić.
Drugi bataljon se koncem novembra nalazio između Maglaja i Zep-
ča. Napadao je neprijateljski saobraćaj na komunikaciji Brod — Sarajevo.
Mlinarić je sa svojim bataljonom u noći između 28. i 29. novembra lik-
vidirao neprijateljsku posadu Radina Luka. Taj uspjeh ga je podstakao
da isto pokuša sa neprijateljskom posadom na željezničkoj stanici Bradići
(na topografskoj karti Brodići), južno od Maglaja.
U ovu akciju krenuo je noću 30. novembra na 1. decembar, sa dvije
svoje čete. Drugu četu (komandir Vaso Sičan i komesar Drago Vukmiro-
vić) uputio je da Bradićima priđe s juga, prugom iz pravca Zavidovića.
Ceta je dobila zadatak da prilazeći uporištu Bradići, jednim dijelom ones-
posobi prugu i na pruzi postavi zasjedu, i tako onemogući da sa te strane
dođe oklopni voz. Drugi dio čete trebalo je da ide na uporište Bradići i
napadne ga kada dobije ugovoreni znak — svjetleće rakete određenih bo-
ja. Treća četa (komandir Milovan Petković, i komesar Danilo Martić), sa
kojom je išao i komandant bataljona Mlinarić, išla je prema Bradićima
zaobilazno i prilazila uporištu iz pravca r. Bosne. Uvijek šumna r. Bosna
omogućila je da se 3. četa privuče posadi na željezničkoj stanici neopa-
ženo. Stražara koji je sa te strane obezbjeđivao posadu i kome je nešto
postalo sumnjivo, pa se počeo saginjati i osluškivati, borci 3. čete uhvatili
su živa. On im je dao podatke za ostalu posadu, sjeća se Danilo Martić.
311 Zb. NOR, T-IV/31, dok. br. 159.

Mlinarić je bio u prvoj liniji. Opalio je raketu kao znak za početak
napada. Puškomitr al ješci su po prozorima i okolnim zgradama otvorili
vatru. Vod Stojana Dragojevića upao je bio u prizemlje željezničke sta-
nice i tamo zarobio 7 domobrana, ali neprijatelj, koji se nalazio na spra-
tu, pružio je otpor, koji je pojačan otporom iz nekih pomoćnih zgradica
i bunkera. Dok je vodnik Dragojević izvodio zarobljene domobrane sa
gornjeg sprata stanice, neprijatelj je počeo da baca ručne bombe. Od eks-
plozije jedne od njih teško je ranjen komandant bataljona Milan Mlina-
rić. Skoro istovremeno prestala su da dejstvuju i 2 puškomitraljeza, od
kojih je jednim rukovao Stevo Radošević iz s. Vi jačana, a drugim Branko
Šmulja iz s. Ilova. Delegat voda ove čete, Blagoj a Preradović, sjeća se da
je vidio Radoševića kako leži sa glavom naslonjenom na puškomitraljez.
Dopuzao je do njega, protresao ga za rame, ali Radošević nije davao zna-
ke života — bio je mrtav. Mrtav je bio i Branko Šmulja. Prava pometnja
u redovima čete nastala je kada se čulo da je teško ranjen komandant ba-
taljona Mlinarić.
Druga četa nije dovoljno oštetila željezničku prugu, pa se u kritič-
noj situaciji začuo dolazak oklopnog voza iz pravca Žepča. Iznenađeni
ovakvim razvojem događaja, rukovodioci 2. i 3. čete odlučili su se na pov-
lačenje. Povlačenje je požurivao i Danilo Martić, i ono je izvršeno na
brzinu.
Uslijed jake neprijateljske vatre iz ove borbe iznijet je samo ra-
njeni Komandant bataljona Mlinarić. Poginuli puškomitraljesci, Radošević
i Šmulja, nijesu izneti. Sa njima su ostali i njihovi puškomitraljezi. Tako
je u prvih pet-šest časova 1. decembra 1944. brigada ostala bez 8 puško-
mitraljeza.
Stevo Radošević bio je od početka 1943. godine borac 4. krajiškog
KNOP odreda, a od 17. oktobra 1943. prvo kurir u štabu brigade, a zatim
borac 2. bataljona. Kao istaknuti pojedinac bio je jedan od onih koji su
u avgustu 1944. bili na kursu komandira vodova, održanom u s. Borcima
kod Maslovara. Dan uoči ovog napada, 30. novembra, vratio se sa kursa
komandira četa koji je održan u Jajcu. Raspoređen je bio za komandira
pratećeg voda i trebalo je da sjutradan preuzme tu dužnost. Kada je čuo
da bataljon ide u napad, zamolio je komandanta da ide sa njim kao puš-
komitraljezac. I on i Branko Šmulja bili su stari i iskusni borci 14. bri-
gade, pa je njihovom pogibijom brigada osiromašena za dva prekaljena
borca NOR-a.
Ranjenog komandanta bataljona borci su iznijeli do neke kućice
500-600 metara daleko od željezničke stanice. Tu su privremeno zadržani
i drugi ranjeni borci. Među ranjenicima bila je Cvijeta Petković iz Kaoca.
Božica Petković, Cvijetina sestra, sjeća se da je među ranjenima prvo
ugledala svoju sestru, a potom Mlinarića. Prišla je prvo njemu, da mu
kao komandantu i istaknutom brigadnom rukovodiocu ukaže pomoć.
Previla ga, ali pomoći nije bilo. Komandant je pao u komu i ubrzo izdah-
nuo. Božica misli da je Mlinarić tu sahranjen, međutim, Drago Luburić
se sjeća da je, na predlog katoličkog svještenika fra Bosiljka, prenijet u
katoličko groblje u Novom Šeheru i tamo sahranjen.
Kao u slučaju Nede Stanića, zamjenika komandanta 2. bataljona, i o
pogibiji Mlinarićevoj postoji više verzija. Po onome kako se toga sjeća
Novo Tomić vodnik iz 2. čete, Mlinarić i oba puškomitraljesca poginuli su
od neprijateljskih pušaka i puškomitraljeskih rafala odmah pošto je Mli-
narić ispalio raketu kao znak za početak napada. Ima ih još, a tako je bilo
uvijek kada pogine neko hrabar i popularan, a Mlinarić je bio jedan od
takvih.
Milan Mlinarić je bio Hrvat, a u 4. KNOP odred došao je u aprilu
1643. godine, dok se odred nalazio na prostoru oko Skender-Vakufa i Ko-
tor-Varoša. Prvo je bio u intendanturi. Na toj dužnosti se dosta zadržao.
Još kao intendant 1. bataljona pokazivao je izuzetnu hrabrost, snalažlji-
vost i rukovodeće sklonosti, čemu se u odredu pričalo. Kada se ukazala
prilika, postavljen je za komandira čete. Dugo je bio komandir 3. čete 3.
bataljona, da bi u julu 1944. godine postao zamjenik Marku Mihajloviću,
kada je došao na dužnost komandanta 2. bataljona. Kada je Mihajlović
premješten na drugu dužnost, Mlinarić je postao komandant. On se za to
vrijeme toliko srodio sa borcima i rukovodiocima 14. brigade da niko
nikada ne bi pomislio da je došao iz domobrana, niti je to spominjao. Pod-
nosio je kao i svi drugi sve teškoće; duge naporne marševe, noćna kre-
tanja, višednevna gladovanja, kisnuo i zebao, bio slabo obučen, bez do-
voljno municije, ali mu sve to nije smetalo. Nije se žalio što dugo nije
bio nikakav vojni starješina, znao je da će to doći kada bude vrijeme.
Njegova hrabrost i njegova umješnost uslovili su da postane jedna od
istaknutih ličnosti među hiljadu i po boraca 14. brigade, koliko je ona
imala u vrijeme kada je poginuo.
Iz jednog od rijetko sačuvanih brigadnih dokumenata vidi se da je

25. novembra 1944. u Prateću brigadu Vrhovnog štaba 14. brigada uputila
slijedeće borce i starješine: poručnika Miloša Kecmana iz s. Drinića, Bo-
sanski Petrovac; borca-kurira Dragoljuba Totića iz s. Sitneši, Lepenica; za-
tim borce Stojana Nježića iz s. Vijačana, poznatog puškomitraljesca; Ob-
rada Brkovića iz s. Novog Martinca, Boru Cvijetića iz s. Sitneši, Mladena
Kovačevića iz s. Ćukale, Stari Martinac; Branka Krezovića iz s. Otpoči-
valjke; Milivoja Nuždića iz s. Razboja, Nožičko; Rajka Lakića iz s. Mag-
lajana, Laktaši; Veljka Milinčića iz s. Ilove; Franca Rutera iz s. Vrhova,
Rijeka; Đuru Desića iz s. Mravića, Prnjavor; Savu Vidovića iz s. Donje
Ostružnje, Stanovi; Jovana Djelovića iz s. Mrčevca, Bosanska Gradiška;
Mihajla Perehinca iz s. Lepenice, Srbac; D. Rokvića iz s. Trošelja, Razboj;
Slobodana Kovačevića iz s. Vijačana; Milovana Kitića iz s. Sereg Ilova;
Miloša Trpića iz Maglaja; Iliju Savića iz s. Ramića, Dragočaj i političkog
delegata Nedeljka Katanića iz s. Cerana. Ukupno 21 borac i rukovodilac.
VIŠEMJESEČNE BORBE SA NIJEMCIMA U DOLINI R. BOSNE
Dolazak 14. srednjobosanske udarne brigade, koncem novembra i

početkom decembra u dolinu r. Bosne, bio je novo poglavlje u njenom
borbenom putu. Umjesto ranijih danonoćnih pokreta na četnike, napada
na gradove i manje neprijateljske posade na komunikaciji Doboj — Der-
venta, ona će narednih pet mjeseci, izuzev kraćih prekida, voditi nepre-
kidne borbe sa Nijemcima.
Iz onoga što se desilo 2. i 3. bataljonu 14. brigade 1. decembra
1944, moglo se vidjeti da je neprijatelj tu komunikaciju i dalje žestoko
branio svim mogućim sredstvima. Istoga dana kada su 2. i 3. bataljon
pretrpjeli gubitke: 2. kod Bradića, a 3. na Sivši, 1. bataljon je napao nep-.
rijatelja jačine 150 Nijemaca u rejonu s. Ravno i tu imao jednog mrtvog.
Četvrti bataljon brigade je u to vrijeme bio između Šehera i Karaule,
na putu Zepče — Maglaj. Njegovi borci su toga dana samo »posmatrali
velike kolone kamiona Nijemaca, koje su išle od Žepča za Maglaj«.
Sljedećeg dana, 2. decembra, sve tri čete 4. bataljona napale su nep-
rijateljsku kolonu na odsjeku Karaula — Petkovića mehana. Sa njima je
u napadu učestvovala i jedna četa 1. bataljona, koja je napadala nep-
rijatelja oko Karaule. Napad je trajao puna 3 časa. Neprijatelj je, pored
ostalog, na putu ostavio jedan ispravan motocikl. Gubici u ljudstvu nisu
poznati. U 4. bataljonu tri borca su ranjena. Među ranjenima bio je i
zamjenik komandanta bataljona Milan Ećim, a poginuli su borci Vinko
Đure Sadek iz s. Đurđevca, Križevci i Stojko Ostojić iz Ilove, kod Prnja-
vora.
Jedna četa 1. bataljona zauzela je iznenadnim napadom 6. decembra
neprijateljsko uporište — željezničku stanicu Doline — na pruzi Zavi-
dovići — Maglaj. Jedan neprijateljski vojnik je poginuo, a 11 ih je za-
robljeno. Plijen je bio puškomitraljez, automat i 8 pušaka. Četa nije ima-
la gubitaka. Porušeno je oko 1600 metara željezničke pruge, a pri tome
je došlo do sukoba sa grupom ustaša i milicionera koji su razbijeni.
Treći bataljon, koji je poslije gubitaka na Sivši, prebačen na pros-
tor Maglaj — Doboj, postavio je 7. decembra neprijatelju zasjedu u vi-
sini s. Šije. Istoga dana neprijatelj je naišao, došlo je do borbe, ali je
neprijateljska kolona prošla. Drugog dana borba je bila uspješnija i nep-
rijatelj je u početku bio prisiljen na odstupanje. Imao je gubitke. Na-
vodno, tada je poginulo i nekoliko njemačkih oficira, što nije provjereno.
Devetog decembra 3. bataljon je porušio 6 mostova i propusta na
putu Maglaj — Doboj i prekopao cestu na tri mjesta.
U akcijama na komunikaciji Brod — Sarajevo borbe su se vodile
pod izrazito teškim uslovima. Snijeg je bio veliki. Duž komunikacije, izu-
zev gradova, prostor je bio rijetko naseljen. Danonoćno je trebalo biti na
položajima bez vatre i grijanja. Sve je to doprinijelo da iz 1. čete 1. ba-
taljona tih dana pobjegnu dva domobrana i odnesu jedan ili dva puško-
mitraljeza. Stab bataljona je kritikovao Jovicu Trkulju, komandira, i Lju-
bu Novkovića, komesara čete, kao najodgovornije rukovodioce čete. Jer,
da bi se zaplijenio puškomitraljez, neko ili nekoliko boraca obično je mo-
ralo da pogine, a mala nebudnost rukovodilaca bila je dovoljna da ih nep-
rijatelj ukrade i odnese.
Komandir i komesar čete su ovu kritiku vrlo teško primili. Kako
su bili hrabri i odvažni, odlučili su da ukradene puškomitraljeze nadok-
nade otimanjem od neprijatelja. Zagledali su u karte i sekcije, prikup-
ljali obavještenja i donijeli odluku da napadnu željezničku postaju Vi-
nište, koja se nalazila na pruzi Žepče — Zavidovići, da noću pređu ko-
munikaciju, neopaženo ise privuku uporištu i 10/11. decembra izvrše na-
pad.
Zbog ranije likvidacije željezničke stanice Doline od strane parti-
zanskih jedinica, ova posada je bila na oprezu. Dobro su bili i utvrđeni,
pa su pružili jak otpor i četa nije mogla postaju da zauzme. U jurišu na
tu željezničku postaju četa je imala četiri ranjena i jednog mrtvog borca.
Izgubila -je i omiljenog komesara Ljubu Novkovića, iz s. Palačkovaca, Pr-
njavor. Ljubo je bio odmjeren i uman rukovodilac. Sve svoje znanje o
ratu i NOB-u, njenim ciljevima i perspektivama, prenosio je borcima na
pristupačan i razumljiv način. Od boraca i rukovodilaca bio je cijenjen
i zbog svoje hrabrosti, kojom se mjerio sa poznatim Vrbovskim junacima,
kao što su bili braća Panić, Jovica Trkulja, Husein Redžić, Petar Marić
Veliki, Serif i Adem Kovačević, Ale i Ibrahim Duraković i dr. Brigada
je njegovom smrću izgubila perspektivnog rukovodioca, koga je bilo teško
nadoknaditi.
Brigada je u to vrijeme gubila one koji su joj sve više bili potrebni,
hrabre i savjesne rukovodioce, stare i prekaljene borce, koji su činili
okosnicu 14. srednjobosanske brigade. Novković je u Prnjavorski parti-
zanski odred stupio 1943. godine. Seljačko dijettì, naviknut na opori se-
ljački život, gimnazijalac, bistar i komunikativan, brzo je od borca postao
delegat, a onda i politkomesar čete.
Među četvoricom ranjenih bio je i Semsudin Topčagić iz Gradačca.
U toj borbi bio je delegat u jednom od vodova. Od zadobijenih rana umro
je 15. decembra u divizijskoj bolnici, u Tesliću.
* * *
Dok su se 1, 3. i 4. bataljon borili na komunikaciji Zepče — Doboj,

2. bataljon brigade bio je negdje oko Jelaha. Postoje podaci da je 8. de-
cembra odbio jedan ispad milicije iz s. Sivše u pravcu Jelaha.
Poslije pogibije Milana Mlinarića, dužnost komandanta bataljona
privremeno je preuzeo Rajko Dukić, koji je tada bio na dužnosti zamjeni-
ka komesara istog bataljona.
324
1
Pod komandom Dukića ovaj bataljon je vodio borbu 11. decembra
u rejonu s. Sivša — s. Alibegovci, zapadno od Doboja.
Dvanaestog decembra 3. četa 2. bataljona sa komandirom Bubićem,
koji je zamijenio dotadašnjeg komandira Mirka Prerado vica kada je oti-
šao na kurs, krenula je ka s. Omanjska. Sa četom je krenuo i vršilac
dužnosti komandanta Rajko Dukić. Četa je prešla r. Usoru ispod s. Matu-
zić, kod jedne brane. Imala je obavještenje da se u s. Omaljska nalaze
neki neprijateljski dijelovi od Kapele, pa dalje, na sjever. Zato se četa,
čim je ušla u selo, kretala usporenije i opreznije sa isturenim patrolama
ispred sebe.
Do raskrsnice puta u centru sela, tamo gdje je bilo »raspeće«, nig-
dje nije bilo neprijatelja. Dukiću se učinilo da se četa nepotrebno mnogo
zadržava ispitujući situaciju, izašao je na čelo i tražio od komandira čete
da se krene brže. Kretali su se i dalje sa isturenim osiguranjima, ali je
teren pregledan površnije. Neprijatelj je ostao oko Kapele, a patrole ga
nisu primijetile, tako da je sačekao čelo glavnine čete i po njemu otvorio
mitraljesku i puščanu vatru. Poginuo je borac Slavko Varcar iz Razboja,
a Dukić je bio teško ranjen.
Četa je prihvatila borbu sa neprijateljem, razbila ga i protjerala iz
sela. Dukiću je odmah ukazala prvu pomoć referent saniteta 2. bataljona
Milka Radišić, ali je sve bilo uzaludno.
Na putu za Teslić Dukić je umro. Od četiri komandanta bataljona,
koji su se izredali na ovoj dužnosti, to je bio drugi koji je izgubio život
idući u prvim borbenim redovima.
Rajkov otac Nikola bio je ugledan stariji seljak, poznat i popularan
u većem dijelu kotorvaroškog sreza, borac od 1941, i do kraja odan NOB-u.
Prišao je obnovljenom 4. KNOU odredu i u njemu su ga svi borci poz-
navali i cijenili. Bio je intendant u Banjalučkom partizanskom odredu,
član sreskog narodnog odbora, a zatim i predsjednik sreskog suda.
Rajko je bio istaknuti srednjobosanski partizanski borac od početka
ustanka. Maja 1942. godine, sa velikim brojem drugih boraca, povukao se
sa udarnim bataljonom na Kozaru. Prošao je kroz mnoge borbe u kozar-
skoj ofanzivi i Bosanskoj krajini. Koncem 1942. godine vratio se u sred-
nju Bosnu. Bio je na dužnosti pomoćnika komesara u jednoj od četa ob-
novljenog 4. KNOP odreda, a zatim i Banjalučkog partizanskog odreda,
odakle je došao u 14. brigadu. Prije dolaska na ovu posljednju dužnost
bio je pomoćnik komesara 2. bataljona.
Tako je 14. brigada za nepunih 12 dana (od 1. do 12. decembra
1944) izgubila četiri istaknute starješine, koje su važile za uzorne ruko-
vodioce i koji su u komplikovanim srednjobosanskim uslovima svojim ug-
ledom vezali uz NOB mnoge borce i narod.
* sfc H«
Kako je njemačka komanda, zbog čestih napada duž cijele komuni-

kacije Brod — Sarajevo, od 9. decembra počela da vrši veliki pritisak na
jedinice 5. korpusa oko Busovače i Travnika, štab 5. korpusa naredio je
10. decembra štabu divizije da svojim brigadama vrši još jači pritisak na
komunikaciji Zepče — Doboj — Derventa.
Zbog toga je i 14. brigada pojačala svoja dejstva. U toku 15. decem-
bra 4. bataljon brigade napao je u rejonu s. Šije jednu motorizovanu nje-
mačku kolonu. U toj borbi bataljon je imao četiri ranjena. Noću 15/16.
decembra, na pomenutom dijelu komunikacije, postavio je nagazne mine.
Tu je 16. decembra sačekao i napao novu njemačku kolonu, pa je ponovo
došlo do većih borbi u kojima su učestvovali svi bataljoni 14. brigade.
Borba se toga dana vodila i oko komunikacije u rejonu Debela meja. Bor-
ci brigade odbacili su neprijateljsku pješadiju prema r. Bosni, gdje ih se
navodno dosta udavilo. Uništena su 3 neprijateljska kamiona. Neprijatelj
je upotrebio i flakove, pa se borba toga dana vodila 8 sati.312 U toj borbi
iz 4. bataljona poginuli su: Ibrahim Husanović, delegat voda, iz Prnjavo-
ra; Stanko Kuhar iz Drvara, takođe delegat voda, oba iz 3. čete; zatim
borci Antun Petrović iz Delnica; Stevo Jović iz s. Ošve, Maglaj i Suljo
Hankić iz Osoja, Tešanj. Sedam boraca bilo je ranjeno: Savković, Stanić,
Albert, Lukić, Sančanin Boro, komandir čete, Božo i Džulaga, kako to
nepotpuno bilježi u svoj dnevnik komesar Kušmić. U toj borbi poginuli
su iz 3. bataljona Boro Simić iz Maglaja i Husein Karapandža iz Tešnja.
Vladimir Ilić, u to vrijeme komandir 3. čete 3. bataljona, sjeća se
da je tih dana štab 3. bataljona planirao da napadne neku neprijateljsku
kolonu na komunikaciji Doboj — Maglaj. U zasjedu na cesti uputio je,
noću, četu Mile Savića, a desno od nje, prema Maglaju, 3. četu Vladimira
Ilića.-Ova posljednja je imala zadatak da propusti kolonu koja naiđe. Tre-
balo je da napadne neprijatelja tek kada Savićeva četa počne sa napadom.
Čete su na vrijeme zauzele položaje. Izjutra, kada je od Maglaja
naišla neprijateljska kolona 3. četa je propustila. Čekala je da je napad-
ne Savičeva četa, kako je ugovoreno. Ova četa, međutim, nije izvršila na-
pad. U njemačkoj koloni bilo je tenkova i flakova, pa je komanda čete
ocijenila da napad neće uspjeti i da će zbog nepovoljnog terena za od-
stupanje imati gubitaka.
Štab 3. bataljona, koji je toga dana osmatrao komunikaciju i očeki-
vao napad, pozvao je uveče u štab bataljona obje komande četa i koman-
du pratećeg voda. Komandant bataljona bio je veoma ljut. Kada mu je
rečeno da napad nije uslijedio zbog tenkova i flakova, on je odgovorio:
»Kakva smo mi vojska ako se plašimo par tenkova i flakova?« Sočnim
srednjobosanskim, seoskim rječnikom iskritikovao je obje komande četa,
a zatim im je dao isti zadatak za narednu noć i slijedeći dan i podvukao
da ovog puta ne smije biti odstupanja. Poslije toga obratio se komandiru
pratećeg voda riječima: »A zadatak pratećeg voda biće da otvori vatru
iz svih oruđa na onu četu bataljona, koja bude odstupala.« Time je sas-
tanak završen.
Čete su postupile kako je naređeno. Treća četa je za svaki slučaj,
postavila patrolu iznad desnog krila čete, na visovima, bojeći se da od
nekud ne izbije nekakva neprijateljska pobočnica i četu napadne s leđa.
Bio je dubok snijeg i hladno. Patrola je u iskopanom snijegu naložila
vatru i tu se grijala, vjerujući -da po ovakvoj hladnoći nema opasnosti
od neprijatelja, posebno na brdima, jer neprijatelj ide duž puta i nema
vremena da se vere po šikarama i čukama.
Međutim, stalni napadi na kolone koje su išle cestom, prisilili su
neprijatelja da lijevo prema brdima, iznad komunikacije Maglaj — Do-
boj, isturi svoje pobočnice, što je učinio i toga jutra. Neprijateljska po-
bočnica je iznenadila patrolu 3. čete i ona se jedva spasila spustom niz
brdo, prema četi. Kada su komandiru čete rekli da su iznad njih Nijemci,
komandir prvo nije vjerovao. Kada se uvjerio, svrstao je borce u kolonu,
a onda su se, između Nijemaca i Savićeve čete, izvukli prema visovima
iznad komunikacije. To je uradila i Savićeva četa.
Pobočnica je toga jutra napala štab 3. bataljona i komandanta ba-
taljona, Ljubu Radića, natjerala da u čarapama izleti iz kuće u snijeg.
Došlo je do borbe između Nijemaca i prištapskih dijelova bataljona, koji
su sa štabom bataljona bili odbačeni. Stab bataljona nije znao šta se de-
silo sa četama koje je postavio toga jutra u zasjedu. Bojao se da su u tom
napadu stradali, jer nije bilo nikakvih vijesti od njih. Kada su se čete
pojavile, komandant bataljona se mnogo obradovao. Ilić kaže da je Gedžo
bacao kapu s glave i valjao se po snijegu, da bi poslije tog kratkog iz-
li va radosti, poveo čete u napad na neprijateljsku kolonu koja je tada
prolazila komunikacijom. U napad su krenule sve tri čete. Borci su upali
među neprijateljska vozila i natjerali Nijemce u bjekstvo prema nabuja-
loj r. Bosni. Neprijatelj je u tom napadu pretrpio prilične gubitke, pa su
tako borci 3. bataljona izvojevali još jednu pobjedu.
Sa jednom sličnom pobočnicom borbu je 18. decembra vodio i 4.
bataljon, na položajima Šije — Trepča. Neprijatelj je, navodno, imao
veće gubitke. Zarobljena su 2 Nijemca, a od ratne opreme puškomitraljez,
zvani »rongo«, i 2 puške sa oko 4.000 metaka. Četvrti bataljon je u ovoj
borbi imao 3 mrtva borca. Poginuli su: Veljko Prolić iz s. Mravića, Pr-
njavor; Alija Halilović iz Travnika i Radovan Dukić iz s. Detlaka, a tri
borca su bila ranjena.
Za to vrijeme, na dijelu komunikacije Zepče — Maglaj, napadao je
neprijatelja 16. decembra i 1. bataljon. Napad je izveo i 19. decembra,
kada je, između ostalog, zarobio i jedan ispravan putnički automobil.
Borcima brigade ostao je u sjećanju 19. decembar, jer je toga dana
na tom dijelu bila aktivna i avijacija NOVJ. Eskadrila »spitfajera«, pod
komandom majora Mileta Protića, bombardovala je toga dana u rejonu
Zepča i jedan teretni voz. Kada je eskadrila izbacila na voz svoj smrto-
nosni tovar i avioni krenuli u bazu, iz eskadrile se izdvojio njihov vođa,
da još jednom lično provjeri rezultate gađanja. Neprijateljska proti va vion-
ska sredstva pogodila su njegov avion i tako je poginuo jedan od istak-
nutih pionira naše ratne avijacije major Protić, predratni oficir bivše ju-
goslovenske vojske.
Kod s. Medakovo, 20. decembra, jedinice 14. brigade razbile su jed-
nu neprijateljsku kolonu koja je krenula prema Tešnju, a 22. decembra
opet su napadale neprijateljsku kolonu na putu Zepče — Maglaj.
Neprijatelj je 23. decembra prema Novom Šeheru, koji je bio jedna
od baza iz kójih je napadana komunikacija Zepče — Maglaj, uputio iz •
Zepča oko 400 ustaša, ali je taj napad odbijen. Tog istog dana 4. bataljon
je na komunikaciji Maglaj — Doboj napadao jednu kolonu, iako je nep-
rijatelj pokušao svojom artiljerijom da bataljonu onemogući prilaz ko-
munikaciji.
Oko crkve u Novom Šeheru 25. decembra (katolički božić) okupilo se
dosta svijeta. Tu je bio i prečasni fra Bosiljko. Komesar 1. bataljona, Dra-
go Luburić, želio je da iskoristi to što se narod okupio i htio je da im go-
vori o NOB-u i značaju bratstva i jedinstva između Hrvata, Srba, Musli-
mana i ostalih narodnosti. Htio je da im kaže da je došao kraj nacistič-
koj Njemačkoj i ustaškoj NDH, i da je to samo pitanje dana. Zamolio je
fra Bosiljka da mu to dozvoli, što je ovaj i učinio. Luburić se sjeća da je
za vrijeme njegovog govora neprijatelj nastupao od Zepča prema Magla-
ju, i da je otud otvarao artiljerijsku vatru. Komandant bataljona Ilija
Šarčević, sjeća se da je dio snaga toga jutra već imao na Karauli, jer je
od jedne mještanke dobio obavještenje da će toga jutra naići neprijatelj
iz Zepča. Izjutra, 25. decembra od čete na Karauli stigli su kuriri sa iz-
vještajem da iz Zepča ide »velika vojska«. Već se čula borba. Štab bata-
ljona je tada u borbu ubacio i ostale čete, četu Adama Panića i četu Pet-
ra Kneževića. Ove čete su potisle neprijateljska osiguranja, izbile na cestu
i nastavile napad na kolonu koja je bila na komunikaciji. Ceta Adama
Panića išla je duž ceste, a četa Kneževića van nje. Panić je po dva puš-
komitraljeza rasporedio sa jedne i druge strane puta. Siniša Batić, u to
vrijeme puškomitraljezac, sjeća se te akcije i da su, pored njega, puš-
komitraljesci bili Šerif Mujanović iz s. Kovačevića, Todor Radovanović iz
s. Šišave i Simo Dević iz s. D. Korićani.
-Obezbijeđen nastupanjem na lijevom krilu, četom Kneževića, Panić
je sa svojom četom napadao neprijateljska vozila jedno za drugim, gro-
moglasno komandovao i stalno pojačavao tempo napada. Neprijatelj se
povlačio prema Zepču, a Panićeva četa ih je uporno gonila i potiskivala.
Pomoćnik komesara čete, Ivan Kajzer, pokušao je da upozori Panića da
st suviše ne primiče Zepču, jer su tamo jače neprijateljske snage. Kad
u tome nije uspio, obavjestio je štab bataljona da je »Panić pobjesnio i
da ga on ne može zaustaviti«. Tek kada je do čete došao načelnik štaba
brigade, Albert Trinki, Panić se smirio. Za ovu smjelu akciju i veliku
borbenost ovih četa štab 53. divizije pohvalio je 1. bataljon sa koman-
dantom Ilijom Šarčevićem i komesarom Dragom Luburićem i komandire
četa Adama Panića i Petra Kneževića.
U ovoj borbi poginuli su: Zorka Stanetić iz s. Trošelja, Lijevče
polje; Ibrahim Mesić iz Doboja; Ivan Ivana Manović iz s. Durakovaca, Ko-
tor-Varoš; Zivko Zivković iz s. Maglajana; Vid Balaban, iz istog sela;
Branko Ljubojević Baruh iz Ilove i Svetozar Ivanović iz s. Srđevića. Sve
su to, uglavnom, bili stari borci, ali je Ljubojević među njima bio vete-
ran. Naziv Baruh dobio je prvih dana februara 1943. godine, kada je kao
borac obnovljenog 4. KNOP odreda, zajedno sa ostalima, doživljavao sve
teškoće kojima je odred prolazio. Zima velika, a odjeća slaba ili nikakva.
Nije bilo ni hrane. Sve se mjerilo na grame. Pošto nije bilo vage, brašno
dodjeljivano četama odmjeravalo se kašikama. Intendant je bio Jakov
Baruh iz Teslića. On je dužnost intendanta, tešku i odgovornu u situaciji
kad se malo šta imalo dijeliti i davati, obavljao savjesno. Nije bilo pro-
tekcije. Količine su se odmjeravale prema brojnom stanju jedinice i teško
onome ko se usudi da tu nešto slaže. Za podvalu je lako mogla da ode i
glava. A Baruh je pri podjeli bio pravičan i neumoljiv. Dijeljenje brašna
i drugih namirnica, kada bi ih nekako nalazili pratio je uzrečicama ili ri-
ječima, mimikom i pokretima ruku, više za sebe nego za druge. Ljubo-
jević je, kao najmlađi, najčešće iz čete išao u intendanturu da prima slje-
dovanja, pa je imao prilike da posmatra Baruha, sluša njegove riječi i
gleda pokrete. Sve je to poslije imitirao pred borcima kada bi se vratio,
i to toliko uspješno da je kod boraca izazivao veselje i smijeh. To imiti-
ranje, na zahtjev boraca, ponavljao je, unoseći uvijek nešto novo, i vre-
menom je postao neka vrsta razbibrige. U uslovima u kojima se tada živ-
jelo, njegove šale su cijenjene i po njima je postao poznat. Dobio je i
ime Baruh, našta se nije ljutio. Njegov komšija i vršnjak, Momčilo Voj-
vodić, sjeća se da je Branko bio nepismen. Ali, kao rukovodilac bio je
uvijek dobro obučen i naoružan. Svoju nepismenost krio je zbog prestiža.
Kao i drugi, nosio je u torbici sekcije. Kad negdje dođe, prvo bi se ras-
pitivao koje je to mjesto i kako se zovu okolna brda i potoci, a onda bi
pred vodnicima i borcima vadio kartu — sekciju i objašnjavao na njoj
gdje se šta nalazi.
Ovo nepismeno seosko dijete, otvrdlo na sve nedaće i teškoće, imalo-
je vrlo pozitivne osobine. Bio je pošten, pravedan, izuzetno snalažljiv i
hrabar. Nije bilo realno postavljenog zadatka koji je za njega bio nesav-
ladiv, ni borca ili rukovodioca u brigadi sa kojim se Branko Ljubojević
Baruh po hrabrosti nije mogao mjeriti. To mu priznaju i Vrhovci.
Po sjećanju Siniše Batića, Ljubojević je bio u 3. četi, a Siniša u
Drugoj, kod Adama Panića. Uvijek kad bi naišla neprijateljska kolona i
kada je trebalo napadati, Adam Panić i Ljubojević su se dozivali i tak-
mičili ko će prvi da upadne u nju. I Rajko Bubić priznaje Ljubojeviću
neustrašivost, u šta se on uvjerio dok je Ljubojević bio njegov zamjenik.
Tako je poginuo jedan od najhrabrijih boraca 14. brigade.
I o njegovoj pogibiji postoji više verzija. Najprihvatljivija je ona
koja kaže da je poslije velike borbe toga dana, kada se neprijatelj po-
vukao i ostavio svoje mrtve i ranjene, krenuo da sa njih skida oružje,
iako je neprijatelj taj prostor još tukao svojom vatrom.
Hs H^ HS
Koncem 1944. godine u 14. brigadi je došlo do novih kadrovskih

promjena. Na druge dužnosti otišli su dotadašnji komesar 1. bataljona
Josip Pepi Tvrz iz Kotor-Varoša, koji je na dužnosti komesara bataljona
bio punih 14 mjeseci. Tvrz je bio razborit i staložen politički rukovodilac.
Bio je hrabar. Viđao se u redovima neke čete, naročito u vrijeme kad je
neprijatelj bio u jačem napadu. Svojim prisustvom i staloženošću unosio
je u jedinicu sigurnost. Prvi komandant 14. brigade sjeća se da je Tvrza
kao takvog viđao u proljeće 1944. godine u s. Mehovci, kada su četnici
napadali jedinicu, i oko maglanjske crkve 22. septembra, kada su borci 1.
bataljona zajedno s njim odbijali napade neprijatelja ojačanog tenkovima.
On se sa vrhovskim gorštacima odlično slagao. Znao je njihov mentali-
tet, borbenost i hrabrost. Sve mu je to odgovaralo. Bilo je u njegovom
bataljonu dosta Banjalučana i Kotorvarošana, školaraca, dobrih pjevača,
harmonikaša i gitarista. On je umio sa svima. Svi ti različiti ljudi po
vjeri, socijalnom porijeklu, narodu i narodnosti — nijesu te razlike osje-
ćali. Bilo je zadovoljstvo u tom bataljonu biti i raditi. Tvrzu je odlazak
iz bataljona teško pao, kao i borcima.
Na jednoj od proslava brigade, u prvom planu: Vlado Kecman, nepoznati borac, Ilija Kostić — sekretar
OK KPJ za srednju Bosnu u toku 1943/1944, i Mi hailo Pavlović borac Banjalučkog NOP odreda a na-
kon završetka rata narodni poslanik.
Borbe u dolini r. Bosne
januar-februar 1945. godine
Početak 1945. godine bio je još uvijek u znaku velikih borbi savez-
nika sa Njemačkom. Iako usamljena i sve više zbijana na vlastitu terito-
riju, i sa Istoka i sa Zapada, njemačka vojska se u Jugoslaviji još uvijek
branila. Posebno je uporno branila putno-željezničku komunikaciju Brod
— Sarajevo i sremski front.
Početkom januara 1945. godine neprijatelj je u dolini r. Bosne imao
slijedeće snage: u Doboju stožer 15. hrvatske divizije i stožer 16. domo-
branskog pješadijskog zdruga sa 2. bojnom. U Maglaju 3. bojnu 16. do-
mobranskog pješadijskog zdruga. Četvrta bojna ovog zdruga bila je u
Zavidovićima. Veće snage bile su ^rupisane u Derventi, gdje se nalazio
16. ustaški stajaći zdrug sa 1. i 3. bojnom, zatim 3. bojna 11. ustaškog
zdruga, a od domobranskih jedinica 1. bojna 16. domobranskog pješadij-
skog zdruga.
Prvog januara borci 1. i 2. bataljona 14. brigade napali su, između
Žepča i brda Karaule, jednu njemačku kolonu. Borba se vodila po noći.
Jurišalo se, a u jurišu je učestvovao i načelnik štaba 53. divizije Albert
Trinki. Između ostalih, tada se u borbi istakla četa Bore Sančanina. Gavro
Milijaš se te borbe dobro sjeća, jer je te noći zaplijenio i oko 150 kg sa-
nitetskog materijala, u kome su jedinice brigade oskudijevale. Zaplije-
njen je i sanduk ručnih bombi, 13 radio-stanica, 16 pušaka i 6 pištolja.
Uništeno je 6 njemačkih kamiona. Neprijatelj je imao veće gubitke u ljud-
stvu.
* * *
U jednom od tih napada, tačan datum nije ustanovljen, 1. bataljon

brigade je postavio zasjedu na dijelu komunikacije od Karaule do Petko-
vića mehane (Perkovića hana). Druga četa je bila u sredini bataljonskog
rasporeda. Njen zadatak je bio, kao i ostalih četa, da sačeka neprijatelj-
sku kolonu i propusti oko 25 vozila, pa kada čelo kolone bude u blizini
Perkovića hana, (Petkovića mehane) da sve čete pređu u juriš. Toga pri-
jepodneva naišla je manja grupa neprijateljskih vozila, svega pet kamio-
na i jedan motocikl sa prikolicom. Kada je kolona ušla u borbeni raspo-
red bataljona, čete su je brzo likvidirale i kamione zapalile.
Dok je bataljon prikupljao plijen sa druge strane puta, iz pravca r.
Bosne, pojavila se iznad komunikacije neprijateljska pješadija. Nadviša-
vala je put i bila nadmoćnija, pa se moralo odstupati. Odstupala je i 2.
četa. Njeno povlačenje štitila su dva puškomitraljesca: Ugren Vaskrsija iz
s. Kaoca i Siniša Batić iz Kruševa Brda sa svojim pomoćnicima. Predvi-
đeno je bilo da, kad se ovi puškomitralješci budu morali povlačiti, da četu
i njih štite dva puškomitraljeza iz kuća koje su se nalazile preko potoka.
Kada su se Ugren i Batić morali povući, predviđena podrška nije dejstvo-
vala, pa su oni morali jedan drugog da štite. Prvo se izvlačio Ugren, ali
je u potoku teško ranjen. Metak ga je pogodio sa boka, prošao kroz ruku
i prodro u pluća. Batićevo povlačenje počeo je da štiti prateći vod bata-
ljona, koji je stupio u akciju čim se kod tih kuća zaustavio. Teški mit-
raljezi pratećeg voda, kojima je komandovao Savo Miljić, omogućili su
mitraljescu Batiću i dobrom dijelu čete da pod lakšim uslovima odstupe.
Međutim, na tridesetak metara od kuća gdje je bio prateći vod, Siniša
je ranjen u lijevu nogu i nije mogao dalje. Partizani su ga zvali iz kuća
da puzeći nastavi kretanje, a da puškomitraljez ostavi. On je to odbio, jer
ni bez puškomitraljeza nije bio u stanju to da uradi, ne toliko radi bola u
nozi koliko radi malaksalosti i slabog psihofizičkog stanja. Nije se više
bojao ni metka ni neprijatelja, pomirio se da tako mora da bude. Bilo je
to samo trenutno raspoloženje. Milutin Đurđević pomoćnik komesara ba-
taljona dopuzao je do njega i izvukao puškomitraljez, a zatim, puzeći, do-
šao je do njega Savo Miljić. Savo je izvrnuo svoju dolamicu, koja je imala
bijeli vuneni uložak, i tako djelimično maskiran uspio da ga neprijatelj
ne primijeti. Snažan i jak gorštak, zdepastog tijela i snažnih nogu i ruku,
vukao je za sobom Sinišu Batića ispod neprijateljskih metaka i izvukao
ga.
Siniša je vjerovao da je Ugren Vaskrsija na mjestu ostao mrtav, što
nije bilo tačno. I on je bio samo teško ranjen i na isti način izvučen. Zatim
je upućen u bolnicu u Teslić, gdje je umro 30. januara 1945. godine.
* * *
Drugog i trećeg januara komunikacijom su nastavile da prolaze »ja-

če neprijateljske kolone« pješadije sa kamionima.
»3. 1. neprijateljske kolone pješadije cijelog dana prolaze

komunikacijom Zepče — Maglaj noćas ćemo ih napasti«, jav-
lja depešom štab 14. brigade štabu divizije. 313
Neprijatelj je već toga dana počeo da istura pojedine dijelove prema

položajima jedinica 14. brigade. Protiv ovih neprijateljskih obezbjeđenja
brigada je oko 12 časova istog dana upotrijebila svoj 2. i 3. bataljon i
odbacila neprijatelja.
Nijemci su se sredili, izvršili kontranapad i opet odbacili brigadu
ođ komunikacije. U toj borbi poginuo je Milan Milić iz Vučjaka. Izgub-
Ijen je i jedan puškomitraljez. Osam boraca je ranjeno, a među njima
Sena Kovačević, tada referent saniteta brigade, u nogu, i Ljubica Nag-
radić, referent saniteta 1. bataljona. Poslije toga, njemačke kolone su toga
dana prolazile ovom komunikacijom neometano.
Štab brigade je donio odluku da slijedećeg dana postavi zasjede i
napadne neprijatelja oko raskrsnice puteva kod Petkovića mehane, od-
nosno Perkovića hana. Iz ovog rejona odvaja se i jedan put za Novi Seher.

Tu je u januaru sačekana jedna njemačka kolona. Uništen je jedan
kamion. Nekoliko njemačkih vojnika je ubijeno. Neprijatelj je po borci-
ma brigade tukao flakovima i artiljerijom, pa su toga dana 3 borca iz bri-
gade poginula.
Njemačka kolona je toga dana zaustavljena, ali je sjutradan nepri-
jatelj nastavio sa još jačim napadima. Krenuo je prema položajima 2. i 3.
bataljona brigade. Po naređenju komandanta brigade Steve Kovačevića,
na nastupajućeg neprijatelja izvršen je juriš. Borci brigade su upali u
redove Nijemaca i zapalili 8 kamiona. Zarobljeno je 5 neprijateljskih voj-
nika, a zaplijenjen motocikl, puškomitraljez, nekoliko pušaka, 2 teške ta-
lijanske brede i dosta odjeće. U tom napadu posebno se istakao 1. bata-
ljon brigade. Siniša Batić se sjeća da je tada Adam Panić, komandir 2.
čete 1. bataljona, skočio na jedno vozilo i ubio vozača i njegovog pomoć-
nika. Otvarajući vatru po njima, pogodio je i rezervoar sa benzinom, koji
se zapalio, pa umalo i Batić nije nastradao. Borci 1. bataljona zarobili su
tada i jednu neprijateljsku pukovsku zastavu, koja je bila duga oko 4 m,
sa crnim kukastim krstom. Štab 14. brigade bio je uvjeren da je u toj
borbi poginulo oko 45 neprijateljskih vojnika. Prema dnevniku majora
Berna, Nijemci su u toku 4. i 5. januara imali 6 poginulih, 13 nestalih i
5 ranjenih, a 5 kamiona je bilo uništeno.
Zarobljena njemačka pukovska zastava nije sačuvana, ni kao trofej
poslata štabu divizije. Pomoćnik komesara 1. bataljona, uz saglasnost os-
talih članova, odobrio je da od nje borci naprave tri dobre košulje, zbog
čega je štab brigade kritikovao štab 1. bataljona.
Štab 969. tvrđavske pješadijske brigade, pod čijom komandom se
nalazila odbrana komunikacije na dijelu Zepče —Brod, izgleda da nije
zadovoljio, pa je njena odbrana od 5. januara 1945. povjerena štabu 104.
lovačke divizije.
* * *
U periodu od 1. januara do 9. januara 1945. godine 4. bataljon bri-

gade nije učestvovao u akcijama na komunikaciji. On je do 6. januara
bio u Tešnju, gdje je njegova kulturna ekipa priređivala za omladinu
dobro posjećene i uspjele zabave. Sedmog, osmog i devetog januara ba-
taljon je bio u Novom Šeheru, gdje je takođe organizovao zabave za om-
ladinu.
U međuvremenu 1, 2. i 3. bataljon brigade nastavljaju napade na
komunikaciju. Nijemci su 6. januara uspjeli da ponovo odbace brigadu od
komunikacije, ali su 7. januara opet napadnuti. U borbama sa njemačkim
kolonama poginuli su 8. januara borci 4. bataljona: Osman Mujić iz Zepča
i Viktor Marišić iz Lokvica, Delnice. Poginuli su u s. Strupinama, vje-
rovatno od napada neprijateljske artiljerije.
Za dotadašnju aktivnost i požrtvovanje u borbama sa Nijemcima oko
komunikacije, na predlog štaba 53. divizije, štab 5. korpusa pohvalio ie
naredbom od 7. januara 14. brigadu u cjelini.314
Zb. NOR, T-IV/32, dok. br. 41.

Štab njemačke 104. lovačke divizije, kao nova komanda odgovorna
za bezbjedno izvlačenje njemačkih jedinica, donio je odluku da napadne
partizanske snage i komunikaciju učini bezbjednom za prolaz njemačkih
trupa.
Napad je otpočeo 11. januara u 5.00 časova od Zepča i Maglaja ka
Novom Šeheru. Iz Maglaja je neprijatelj išao preko s. Ozimica, a iz Zepča
preko s. Vitlovaca. Ukupno je bilo oko 2.000 vojnika. Dok su ove nepri-
jateljske snage napadale 14. brigadu, druge snage neprijatelja čistile su
sa komunikacije snijeg. Oštre borbe nastavljene su i 12. januara 1945. go-
dine. Prema izvještaju štaba 14. brigade, odbačen je neprijateljski napad
uz vlastite gubitke od 3 mrtva i 7 ranjenih. Prema njemačkim izvorima,
oni su toga dana uspostavili saobraćaj na tom dijelu komunikacije.
U tim borbama iz 4. bataljona 14. brigade poginuli su: Ilija Pendić,
Ahmet Selimović, Mehmed Hujić, Ivan Hjum i Ljubica Stevana Radinko-
vić, rođena 1929. u s. Boškovići. Kad je poginula imala je svega 16 godi-
na, djevojčica koju su u napadu na Derventu zarobili neprijateljski voj-
nici, pa je u Doboju spasio neki domobranski oficir, partizanski simpati-
zer.
U bolnici u Tesliću umrli su 12. januara Jovo Đurđević iz Kaoca i
Mirko Kulešević iz Novigrada. Zna se da je u toj borbi ranjeno sedam
boraca.
Iz podataka da je neprijatelj 12. januara sa dijelovima 827. njemač-
kog puka za obezbjeđenje zaposeo položaje prema jedinicama 14. brigade
da bi omogućio nesmetan prolaz dijelovima 297. njemačke divizije koja-
je žurila prema Brodu, moglo bi se zaključiti da je komunikacija toga dana
Nijemcima bila slobodna za prolaz. To, uostalom, potvrđuje i činjenica
da su sva četiri bataljona 14. brigade, uz sadejstvo divizijske artiljerije,
noću 13/14. januar izvršili ponovni napad na njemačke dijelove koji su
prolazili komunikacijom. U četvoročasovnoj borbi, u kojoj je neprijatelj
pružio žestok otpor, »akcija nije u potpunosti uspjela«, ali su neprijate-
lju nanijeti gubici od 13 mrtvih i 15 ranjenih. Tada su zaplijenjena i dva
puškomitraljeza.
Iz 14. brigade tada su poginuli: Vojislav Gajić, Halil Smajić iz Vi-
šegrada i Ankica Vasilišin, iz Banjaluke. Najviše je tada stradala 3.
četa 2. bataljona, iz koje su poginuli Stanko Segić, Petar Đurić, Luka
Glavendek, Valent Plemeniti, Hasan Mešić, Ćamil Cerić. Iz te čete je ra-
njen Sto jan Dragojević, vodnik. On je nakon nekoliko dana od te rane um-
ro. Bio je rukovodilac koji se u svakoj borbi isticao i svugdje bio među prvi-
ma. Na putu za bolnicu toga dana umro je Nikola Božić iz s. Krčnik, kod Do-
njeg Miholjca. Sem poginulih, bila su ranjena 22 borca; među njima koman-
dant 2. bataljona Miloš Trninić, komandir 3. čete 2. bataljona Milovan
Petković i pomoćnik komesara jedne od četa Jusuf Selman Crni.
Ovoliki gubici privukli su pažnju štaba divizije. Treću četu 2. bata-
ljona posjetio je toga dana, kako se sjeća Blagoje Preradović, zamjenik
komandanta divizije, da bi vidio kako on to kaže, šta se to sa 3. četom
događa.
315 Poslije zarobljavanja od strane četnika Stanko je bio u Prnjavorskom čet-
ničkom bataljonu R a j k a Jankovića ali je odatle uspio da pobjegne i vrati se u
14. brigadu.
Jedinice 53. divizije, angažovane u dolini r. Bosne, a među njima i
14. srednjobosanska brigada, pronalazile su nove oblike borbe sa nepri-
jateljem, pa su počele sa miniranjem komunikacija, što je Nijemcima za-
davalo još veće probleme.
Iz želje da se već jednom vrate iz pustolovina u koje su pod Hit-
lerovim rukovodstvom pošli, njemački vojnici su, i pored svih prepreka,
krčili pred sobom put prema Doboju i Brodu. Jedinice 287. divizije nas-
tavile su 22. januara pokret. Toga dana iz Žepča je krenuo i štab 297.
njemačke divizije. Sa štabom se kretala i glavnina divizije, jačine oko
7.800 pješaka sa 20 saonica i 10 konja. Narednog dana, od Maglaja ka
Doboju prošla je kolona od 216 kamiona sa komorom i vojskom, 45 konj-
skih kola, oko 257 tovarnih konja i 1.500 vojnika, pješaka, među kojima
je, pored Nijemaca, bilo Čerkeza i Italijana.
Na predlog štaba 53. divizije, u napade na ovako jake snage nepri-
jatelja uključena je od 23. januara u većoj mjeri i avijacija NOV. Ona
je vrlo uspješno dejstvovala po njemačkim kolonama, koje su tučene na
otvorenim ili stiješnjenim prostorima, jer su zbog sniježnog pokrivača
bile vrlo uočljive. Borci 14. brigade bili su svjedoci kako avijacija NOV
svojim dejstvom pustoši njemačke redove, kamione i drugu ratnu opre-
mu. Avijacija je na ovoj komunikaciji bila aktivna od ljeta 1944. godine.
Napadala je mnogo puta teretne vozove sa ratnim materijalom, uništa-
vala lokomotive na dobojskom željezničkom čvoru, tukla pojedine otporne
tačke na komunikaciji. Ti napadi bi bili još efikasniji da nije bila slaba
koordinacija dejstva avijacije i jedinica 53. divizije. Tome je doprinosila
udaljenost partizanskih aerodroma. Stoga jedinice 14. brigade nisu nijed-
nom do tada napade avijacije u punoj mjeri iskoristile i eksploatisale.
• * *
U brigadi su se osim pokreta i borbi dešavali i drugi događaji. O

tome svjedoče različite depeše. U divizijskoj depeši br. 1, na primjer, pi-
še: »Vašeg radio-telegrafistu Antu i Ajero-mehaničara Erora Feliksa upu-
tite u diviziju«, a u depeši od 4. januara da se za 8. januara pozovu ru-
kovodioci Skoja iz svih brigada na sastanak, među njima Marek i Mile
Trnjaković. Iz depeše se vidi da će se 27. januara održati sastanak di-
vizijskog komiteta KPJ, da se iz brigade u štab divizije jave »drug Trin-
ki« i drug Garača sa svom opremom, što znači da se više u brigadu neće
vračati. Trinki kao načelnik štaba često je išao do nekog od bataljona da
bi se sa njim našao i u težim borbenim situacijama. Bio je spreman da
pomaže i savjetuje, ali i odlučan kad se radilo o izvršavanju nekog za-
datka. Garača zamjenik komandanta brigade bio je iskusan i hrabar. Ta-
kođer nije volio da se nalazi u štabu. Išao je u bataljon koji je u nekoj
akciji imao najteži zadatak. Sa ratnim iskustvom stečenim na Kozari,
nepokolebljiv i uporan, a uz to nenametljiv i razuman dobro je bio prih-
vaćen u štabovima bataljona kao i njegov prethodnik na toj dužnosti
Duško Bojanić. Oba su iza sebe ostavili lijepe uspomene. Za 15. januar
je traženo da se na artiljerijski kurs u Travnik uputi još 15 drugova, koji
će na kursu ostati 3 mjeseca. U to vrijeme traže se i drugovi iz brigade
za srednji sanitetski kurs. Iz depeše se vidi da se 30. januara u 9.00 ča-
sova održalo nekakvo savjetovanje. Ali najviše se piše o borbama.
* * *
U stalnim napadima na komunikaciju Zepče — Maglaj dolazilo se

do očuvane odjeće njemačkih i ustaških oficira. Prema sjećanju Siniše
Batića, Adam Panić komandir 2. čete 1. bataljona obukao je 24. januara
uniformu ustaškog oficira, a jednog borca obukao je u njemačku unifor-
mu i po danu, otišao do neprijateljskog uporišta Doline, da »obavijesti«
posadu uporišta da će naredne noći, kasno, pored njih proći jedna nje-
mačka jedinica.
Posada ih je lijepo primila i zadržala na ručku. Panić se malo više
napio, ali hičim nije odao da su partizani. Prema Batiću, za narednu noć
ugovorena je bila lozinka »Janko«.
Uveče, kada je 2. četa prilazila uporištu, stražar je povikao da sta-
nu i opalio jedan metak. Panić je počeo da viče »ovdje Janko«; pa je
stražar sklonjen da ne pravi uzbunu. Batić se sjeća da je on imao za-
datak da na zgradi u kojoj su bili neprijateljski vojnici tuče svojim puš-
komitraljezom prozore na kojima su bili postavljeni neprijateljski puš-
komitraljezi.
Kad su borci 2. čete pojurili ka zgradi, Siniša je sa svojim pomoćni-
kom tukao prozore i onemogućio mitralj escima protivnika da stupe u
dejstvo. Ovo je bilo veliko iznenađenje za neprijatelja. Od oko 47 vojnika
i starješina u tom napadu ubijeno je 36, a ostali su uspjeli da pobjegnu.
Zaplijenjena je 21 puška i 2 pištolja. Stab bataljona je bio zadovo-
ljan uspjehom, ali je Panića kritikovao zbog odlaska u ovu akciju na svo-
ju ruku.
U toku 25. januara nastavljene su borbe između 14. brigade i Ni-
jemaca koji su odstupali prema Brodu. Toga dana sačekana je kod Gustog
brda njemačka motorizovana kolona 104. njemačke divizije, jačine oko
400 vojnika sa 60 motornih vozila. U toj borbi 12 neprijateljskih vojnika
je ubijeno, a 5 zarobljeno.
Zbog prodora snaga 104. njemačke divizije preko Travnika do Vi-
tovlja, jedinice 53. divizije dobile su nove zadatke. U vezi s tim dva ba-
taljona 14. brigade upućena su 25. januara prema Željeznom polju (iz-
među Zepča i Zenice). Treći bataljon brigade upućen je za Šiprage, u zaš-
titu centralne bolnice, jer je po utvrđenom rasporedu, došao red na 14.
brigadu. Samo jedan bataljon je ostavljen na komunikaciji Žepče •— Mag-
laj, a sa njim je ostao i artiljerijski divizion i štab brigade. U jednoj od
akcija poginuo je 4. februara Aziz Šabana Jukić iz s. Kraisulje, Ključ.
Snage 14. brigade na odsjeku Zepča — Maglaj ograničile su se sto-
ga na obezbjeđenje slobodne teritorije. Time je njemačkim snagama omo-
gućeno da se tim dijelom nesmetano povlače.
Kada se vidjelo da njemačke snage koje su doprle do Vitovlja ne-
maju namjeru dalje da prodiru, dijelovi 14. brigade koji su bili okupljeni
oko Tešnja angažovani su u akcije protiv četnika. Neki njeni dijelovi
bili su 1. februara u Rastuši, 12. februara ubili su u s. Cečavi 5 četnika,
a 2 zarobili. Progon četnika nastavljen je do 16. februara kroz G. Šnje-
gotinu, Čečavu i Obodnik, gdje je ubijeno 8, a 6 zarobljeno četnika. U
tim borbama zaplijenjeno je 13 pušaka, 2 automata i 2 pištolja.
Prvi i 2. bataljon 14. brigade bili su 9. februara u rejonu Velika
Sočanica, a 4. bataljon u sastavu 18. SBNOU brigade preko r. Vrbasa,
kamo je upućen »po naređenju zamjenika komandanta divizije«. Izviđač-
ka četa brigade prešla je 10. februara komunikaciju Brod — Sarajevo i
otišla na Vučjak, dok su 13. februara neki dijelovi 14. brigade i dalje bili
oko Novog Sehera.
Sa Vučjaka se 13. februara vratila izviđačka četa. Prilikom povrat-
ka sa sobom je dovela 14 novih boraca. Sa četom je došlo i 5 četnika, koji
su pobjegli iz jedinica Draže Mihajlovića. Četa je dovela i ljekara Klaru
Fišer, koja je do tada bila u Vučjačkoj četničkoj brigadi Branka Kova-
čevića. Treći bataljon se još nalazio u Sipragama, kod centralne bolnice.
Petnaestog februara prebacila se na sektor Vučjaka 14. brigada bez
3. bataljona. Tamo se zadržala do noći 17/18. februara. Razgovarano je
tada sa komandantom Vučjačke četničke brigade da se ona stavi pod ko-
mandu 53. divizije i da se uključi u borbu protiv četnika Draže Mihajlovi-
ća, ali komandant brigade Branko Kovačević nije pristao. Vraćajući se sa
Vučjaka, brigada je 17/18. februara napala njemačku motorizovanu kolo-
nu 624. puka za osiguranje. Borba se vodila na komunikaciji, na dijelu
oko uporišta Cer. U toj borbi brigada je uništila 4 neprijateljska kamiona
i 2 flaka. Zaplijenila je 1 bacač, više pušaka 2 ispravna flaka i 2 njemač-
ke pukovske zastave. Brigada nije uspjela da potisne neprijatelja iz nje-
govog uporišta na Ceru, a pred zoru se povlačila prema slobodnoj teri-
toriji. U toj borbi poginuli su: Mika Malešević, iz Galjipovaca; Ragib Huj-
dur, iz s. Piljužića, Tešanj; Omer Galešić iz s. Kraševa, Tešanj i Rasema
Džafera Frlja iz s. Lužana, Derventa. Više boraca bilo je ranjeno.
Po povratku 14. brigade sa Vučjaka štab divizije je planirao da je
ponovo ubaci u borbu na dijelu komunikacije Maglaj — Doboj, radi is-
pcmaganja napada ostalih snaga korpusa na komunikaciji oko Zenice. Me-
đutim, zbog podatka da se četnici Draže Mihajlovića primiču r. Bosni, na-
redio je da se brigada koncentriše 19. februara u rejonu Ljeskove Vode.
Brigada je 20. februara učestvovala u borbama oko neprijateljskih
uporišta zapadno od Doboja. Iz neprijateljskih dokumenata se vidi da su
se ove borbe vodile više dana, da su noću 19/20 februara partizanske je-
dinice bile zauzele neke njihove položaje u rejonu Sivše, ali da su 20.
februara protunapadom ovi položaji vraćeni, kao i da su 20. februara j e -
dinice NOVJ, potpomognute minobacačkom vatrom, otpočele napad na
njihova uporišta zapadno od grada i da su 21. februara prodrle na te po-
ložaje, ali da su ih njemačka obezbjeđenja zaustavila ispod Doboja.
U tim borbama poginuli su iz brigade Bogdan Goranović iz Novi-
grada (20. februara), Bono Zovkić iz Kramošnjana kod Brčkog i Franjo
Marka Nikolić iz Gradišta, Županja (21. februara).
Štab divizije je 21. februara donio odluku da tri bataljona 14. bri-
gade i tri bataljona 18. brigade izvrše jači pritisak na Doboj, napadajući
njegova obezbjeđenja zapadno od grada. Na tim položajima neprijatelj
je imao dijelove 15. hrvatske divizije, 16. domobranskog zdruga, 16. us-
taškog zdruga i ustaške seoske milicije. U Doboju se tada nalazio 724.
puk 104. njemačke divizije. Od pomenutih uporišta najjače je bilo Sivša.
U njemu je bilo 230 milicionera i oko 60 ustaša, smještenih u školi i u
5-6 tvrdih zgrada u selu. Naoružani su bili sa oko 20 puškomitraljeza,
nekoliko bacača i jednim topom malog kalibra. Poslije Sivše jača uporišta
su bilaVisoka glava sa oko 120 domobrana itd. Neprijatelj je na ovim upo-
rištima imao jake bunkere i druga fortifikacijska uređenja koja su ojača-
vala odbranu.
Četrnaesta brigada je imala zadatak da napadne neprijatelja sa sje-
verozapada na frontu od s. Prisade, k. 305 do s. Omanjska (zaseok Pijesak
oko 1000 metara sjeverozapadno od s. Sivša). Na tom dijelu bile su jake
otporne tačke neprijatelja Obli kamen i Visoka glava tt. 333.
Na tom dijelu fronta trebalo je da se brigada uklini u sistem nep-
rijateljske odbrane i pokida telefonske linije prema Doboju i tako nep-
rijatelju oteža komandovanje spoljnim uporištima, što bi doprinijelo nji-
hovoj bržoj likvidaciji. Po ovlađivanju s. Prisade, da na jugoistočnim di-
jelovima sela, oko- k. 237, postavi dio snaga i spriječi moguću interven-
ciju od Doboja. Sa ostalim snagama da likvidira izolovane otporne tačke.
Osamnaesta brigada je imala zadatak da sa svoja tri bataljona na-
padne neprijatelja na frontu Pijesak — s. Makljenovac, i da napadajući
ka jugu, likvidira uporišta Sivša — Alibegovac — Ularice. Početak na-
pada zakazan je za 21. februar u 23.00 časa.
Četrnaesta brigada na svom odsjeku napada angažovala je na lije-
vom krilu 1. bataljon, a na desnom 2. bataljon. Prostor između njih na-
padao je 4. bataljon, što se vidi iz izvještaja artiljerijskog diviziona 14. bri-
gade, koji je poslije formiranja (formiran je 3. i 4. februara 1945.) prvi
put bio u akciji. On je vatrom iz svoja tri bacača iz 1. baterije potpoma-
gao napad 1. bataljona. Četvrti bataljon, koji je napadao Pločnik, bunker
na Visokoj glavi, tt. 333 i neprijateljske položaje prema s. Ularicama,
potpomagala su 2 bacača i 1 protivtenkovski top, dok je 2. bataljon bri-
gade u napadu na s. Pijesak i Sivšu potpomogao artiljerijski divizion sa
2 bacača i 1 protutenkovskim topom. Artiljerijski divizion 14. brigade tu-
kao je svojim oruđima i s. Ularice i s. Alibegovac, na frontu, napada
18. brigade. U 1.00 čas 21. februara 4. bataljon je likvidirao dva bunkera
na Visokoj glavi, a 1. bataljon je do tog vremena zapalio jedan bunker
na Prisadama i zauzeo ostala fortifikacijska uređenja na tom položaju.
U toku 21. februara zauzeti su i neprijateljski položaji na Denko-
vači. Prvi bataljon je, zatim, držao položaje od Visoke glave do Denko-
vače, a 4. bataljon Putnikovo Brdo i Ularice.
Drugi bataljon brigade bio je u to vrijeme u sastavu 18. srednjo-
bosanske brigade i borio se oko Sivše i k. 274.
Neprijatelj je u toku dana otpočeo sa protunapadima iz pravca Do-
boja.
Zbog važnosti koju je Doboj imao, pri napadima na njega neprija-
telj je uvijek brzo i energično djelovao. Tako je bilo i ovoga puta. Nep-
rijatelj je 21. februara izvršio protunapad i, pored snažnog otpora je-
dinica 18. i 14. brigade, ponovo je zauzeo izgubljene položaje, ali na krat-
ko. Bataljoni 14. i 18. brigade iduće noći opet su prešli u napad. Došlo
je do velikih borbi, u kojima su partizanske jedinice ovih brigada odni-
jele pobjedu.
»•Noću 21. na 22. 2. partizani su ponovo jakim snagama na-

pali uporište Sivšu, Visoku Glavu, Putnikovo Brdo i Vis
333 (10 km j. z. do 5 km s. j. z. Doboj) te su uspjeli zau-
zeti ta uporišta,« 316
piše o tome neprijatelj. Ali je on odmah i otpočeo sa protunapadima, koji

su trajali u toku 22. februara i postajali sve žešći.
»4. bataljon se povlači. Šta je sa 18. i našim 2. bataljonom.
14. brigada trpi gubitke držeći Putnikovo Brdo, Visoku Gla-
vu, Obli Kamen tt. 322«,317
javlja štab 14. brigade štabu divizije.

U situaciji kada je 2. armija Koče Popovića bila blizu Doboja, us-
taško-njemačke snage su ga uporno branile, bojeći se da jedinice 53. di-
vizije ne ugroze komunikaciju i poruše most kod s. Karuše.
* * *
Četnici su i dalje vodili dvostruku politiku. Išli su na to da ih En-

glezi i Amerikanci priznaju za saveznike, a jednovremeno su se uporno
držali Nijemaca. Poslije oslobođenja Beograda, četnici Draže Mihajlovića
odstupali su desnom obalom r. Save i bili desno krilo njemačkim snagama
kuje su se branile na sremskom frontu i, u izvjesnoj meri, usporavali nap-
redovanje 2. armiji, ali se i tome primicao kraj. Komandant 2. armije
javlja 21. februara štabu 5. korpusa:
»Glavna bitka u dolini r. Drine završena. Imamo namjeru

da našu glavninu orijentišemo prema r. Bosni. Prethodno
ćemo jakim snagama napasti glavninu srbijanskih, crnogor-
skih i domaćih četnika na prostoriji Trebava-Posavina«. 3 1 8
Snage 2. armije bile su tada na liniji Paklenica — Osojnica — Ko-

nopljište — Karanovac, jugoistočno od Doboja.
Iz jednog četničkog dokumenta vidi se da su se crnogorski četnici
Favla Đurišića već 22. februara prebacili preko r. Bosne na teren srednje
316 Zb. NOR, T-V/38, dok. br. 109.

Q/11
Bosne, u rejonu sela Bukovice i Stanova. Sa ovim četnicima prvu borbu
je vodio 2. bataljon 14. brigade. Na jedan istureni četnički položaj upućen
je prvo jedan vod da ih rastjera. Kada se vidjelo da to ne može uraditi
ni četa, angažovan je 2. bataljon. Tada je ustanovljeno da se radi o cr-
nogorskim četnicima. Četnici su bili poslije toga u napadu. Napali su 2.
četu 2. bataljona u s. Stanovi, kojima su komandovali Petar Kuzmanović
i komesar Avdo Tešnjak. Komanda čete je bila u kući sagrađenoj od tvr-
dog materijala. U jednoj situaciji kada se nije moglo komandovati gla-
som, jer se ništa nije moglo čuti od jeke pušaka i puškomitraljeza, ko-
mandir je bio prisiljen da jednom od vodova pošalje pismeno naređenje
šta u toj situaciji da uradi. Poruku je nosio kurir Zivko Ilije Custić, iz s.
Kriškovaca. Pretrčavao je brisani prostor koji su gađali četnici, pa je po-
gođen pao. Komesar čete Tešnjak nije se predomišljao, krenuo je da ga
izvuče. Komandir čete ga je odvraćao, vjerujući da je Custić već mrtav.
Tešnjak je mislio da je kurir ranjen i smatrao da mu je dužnost da mu
pomogne. Dopuzao je do njega i počeo da ga vuče prema kući, ali su čet-
nički meci prekinuli tu akciju — Tešnjak je poginuo.
Tako se 22. februara 14. brigada, već ko zna po koji put, našla u si-
tuaciji da se jednovremeno bori sa tri različita neprijatelja: Nijemcima,
oružanim snagama NDH i četnicima. Drugi bataljon je ušao u borbe sa
četnicima iz sastava grupacije Draže Mihajlovića.
Nijemci, ustaše i domobrani iz Doboja sa ustaškom milicijom iz okol-
nih sela jednovremeno su napadali 1. i 4. bataljon 14. brigade. U tim
velikim okršajima poginuo je pomoćnik komesara 4. bataljona Perica Vu-
kelja.
Kako se zamjenik komandanta 53. divizije tada nalazio uz jednu
od brigada, štab divizije je stavio obje brigade pod njegovu komandu, a
žestoke borbe su nastavljene. Njihovo težište se premeštalo prema četni-
cima, gdje je morao da se uputi 4. bataljon 14. brigade kao pomoć 2. ba-
taljonu brigade. Ovaj bataljon je 23. februara već vodio borbe sa četni-
cima. O komplikovanosti situacije oko Doboja svjedoči i depeša štaba bri-
gade štabu divizije:
» . . . četnici su jaki oko 2.000. Oni napadaju Kladare i Ov-
sinu, a ustaše na Putnikovo Brdo.. . 2. i 4. bataljon vode
stalne borbe oko Bukovice, Ovsine i M. Prnjavora. Prvi
bataljon je na Putnikovu Brdu. Borbe se vode bez preki-
da.«31»
Angažovanost dva bataljona 14. brigade u borbi protiv četnika is-

koristile su njemačko-ustaške snage iz Doboja. Snažnim napadom na 1.
bataljon uspjeli su da ga potisnu sa položaja Obli kamen — Putnikovo
Brdo, koje je do tada uspješno branio, na položaje oko s. Oman j ska.
Teške borbe sa četnicima nastavile su se cijelu noć 23/24. februara.
Tek u noći između 24. i 25. februara, kada su dva bataljona 3. bosanske
brigade narodne odbrane i dva bataljona (2. i 4.) 14. brigade, oko 22.00
časa napali četnike na liniji s. Kladari — kota 262 — crkva — k. 263 —
319 AVII, NOB, kut. 1421, br. reg. 1/2—25.
QAO
Zbijeg — Redak, četnici su razbijeni i protjerani preko Rudanke, na des-
nu obalu r. Bosne. U tim borbama zaplijenjeno je dosta municije i op-
reme.
Ove februarske dane borci 14. brigade zapamtili su i po tome što
su izgubili dva svoja istaknuta rukovodioca: Avdu Tešnjaka, komesara 2.
čete 2. bataljona, i vPericu Vukelju, pomoćnika komesara 4. bataljona. Teš-
njak je bio rodom iz Prnjavora, a Vukelja iz s. Dragotinja, Prijedor. Bili
su to mladi rukovodioci i vrlo perspektivni. U svojim jedinicama uživali
su veliki ugled. Kada su u Prnjavoru sahranjivani, prisutan je bio cio
grad. Avdinu majku Pembu i djevojku niko nije mogao utješiti. Bila je
to jedna od najtužnijih sahrana koje je Prnjavor vidio. Porodica Tešnja-
ka bila je ugledna prnjavorska porodica. Krila je kod sebe nekoliko mje-
seci majku Predraga Vidovića Pende, a nahranila je mnoga gladna bo-
račka usta. Avdin brat Ahmet bio je, takođe, u 14. brigadi.
Borbe oko Doboja sa oružanim snagama NDH i oko Stanova, Kla-
dara i Rudanke sa četnicima Draže Mihajlovića, odgodile su smotru 14.
brigade, koja je bila predviđena za 23. februar u Prnjavoru. Smotra i
dijeljenje odlikovanja za djela učinjena prije ove borbe odgođena su za
kasnije.
Za uporne borbe pokazane u ovoj akciji štab brigade predložio je 5.
marta štabu divizije i, na osnovu toga, 1. bataljon 14. brigade dobio je
pohvalu za upornu borbu koju je tih dana vodio.
* * *
Treći bataljon, koji je do tada bio u rejonu Siprage, dobio je zam-

jenu 24. februara. Imao je naređenje da 26. februara ide za Tešanj.
Brigada je 26. februara sa terena oko Doboja povučena prema jugu.
Četvrti bataljon 14. brigade našao se toga dana u Tešnju i njegova kul-
turna ekipa priredila je naredne večeri omladinsku zabavu.
Dugi marševi, iscrpljujuće borbe i gubici, a zatim popune, pjesme i
zabave, neprestano su se smenjivali.
* * *
Brigada je 28. februara bila na komunikaciji i odmah je ušla u bor-

bu. Za 2. bataljon postoji podatak da je toga dana bio na položajima oko
Custog brda, a 4. bataljon u rejonu s. Liješnica, u napadu na bunkere. On
je tada porušio i dio pruge i neke rampe. Ostali bataljoni brigade bili su
orijentisani više prema Zepču. Napad brigade potpomagao je u tim bor-
bama i divizion 53. divizije sa vatrenih položaja iz rejona s. Ljubatovci (2
km od raskrsnice puta Maglaj — Zepče — N. Seher) i zaseoka Budimiri.
Borba se vodila od 22 časa 28. februara do 9 časova 1. marta 1945. godine.
Divizijska artiljerija tukla je raskrsnicu puteva oko Petkovića mehane,
odnosno Perkovića hana, kako su ga partizanski borci zvali. Tukla je i
neprijateljske položaje oko Custog brda, k. 560, i grupu kuća južno od
ove raskrsnice. Borbi su prisustvovali komandant i zamjenik komandanta
53. divizije. Na partizansku artiljerijsku vatru brzo je reagovala i neprija-
teljska artiljerija. Svojom vatrom tukla je artiljerijske položaje 53. di-
vizije i komandno mjesto.
Sa 14. brigadom u napadu je tada učestvovala i 18. srednjobosanska
brigada. Napadala je neprijateljske otporne tačke na dijelu komunikacije
od Perkovića hana do Karaule.
Napad te noći nije uspio. Presudnu ulogu igrala je neprijateljska ar-
tiljerija. Pomoćnik načelnika obavještajnog odsjeka divizije, Vojo Žujić,
sjeća se toga napada i žrtava koje su ove dvije brigade imale. On se sa
izviđačkom četom divizije probio do artiljerijskih položaja neprijatelja i
onemogućio njeno dalje dejstvo.
U borbama koje su nastavljene i idućeg dana ove dvije brigade su
zauzele sve neprijateljske objekte, Karaulu, Ozimicu, Gusto brdo i Per-
kovića han.
Prema sjećanju Augustina Nikića Gustija, u ovim borbama je od-
ređenu ulogu imala i četa za vezu brigade, koja je, radi obavještenja i
komandovanja od komandnog mjesta brigade u s. Ljubatović — do po-
jedinih okolnih položaja, imala uspostavljene telefonske, kurirske i veze
signalnim sredstvima. Kada je 1. marta 1945. godine oko 10 sati neprija-
telj, nastupajući od Maglaja preko Tujnice, potisnuo izviđačku četu bri-
gade i imao namjeru da odsiječe dio isturenih snaga brigade na k. 400,
signalisti.su sa Custog brda tt. 360 signalnim barjačićima obavijestili is-
turene snage brigade na k. 400 da im neprijatelj zalazi za leđa. Zahvalju-
jući takvom obavještenju brigadni djelovi sa ove kote napali su nepri-
jateljski lijevi bok i osujetili njegove namjere.
Prilikom obavljanja svojih dužnosti, tada su ranjeni vezisti Ljude-
vit Kramar iz Valpova i Franjo Premužić iz nekog mjesta u Hrvatskom
Zagorju.
U toj dvodnevnoj danonoćnoj borbi ove dvije brigade zaplijenile su
od neprijatelja: 1 top, 4 laka bacača, 7 teških mitraljeza, 9 puškomitralje-
za, 100 pušaka, 7 protutenkovskih pušaka, 1 automat, dosta municije i
drugog materijala. U ovoj borbi 14. brigada je imala 10 poginulih boraca i
rukovodilaca (od 20 koliko su obje brigade imale). Poginuli su: Huso Ha-
sana Bošnjak iz s. Palivuka, Siprage; Muhamed Mehe Hodžić iz s. Ma-
tuzića, Tešanj ; Žarko Bardak iz s. Ritešića, Rasim Omera Krešić iz s. Sip-
raga, Husein Kerlić iz s. Medakovo, Tešanj; Zdravko Preradović iz
s. Vršana, Prnjavor; Milovan Đurđa Vuković iz s. Maglajani, Laktaši.
Vuković i Bardak bili su desetari.
Među poginulim bila su i 2 četna rukovodioca. Jedan od njih bio
je Muharem Bege Plivač Švabo iz Banjaluke.
Vojnički obrazovan, hrabar i odlučan, odmah po dolasku iz »Plave
divizije« u Banjalučki partizanski odred skrenuo je na sebe pažnju ko-
mande čete i štaba bataljona i počeo da napreduje. Neko vrijeme bio
je komandir izviđačke čete 14. brigade — čete koje je imala specijalne
zadatke, koja je stalno djelovala samostalno i čiji je komandni kadar mo-
rao biti provjeren i dorastao takvim zadacima. On je u ovoj borbi prvo
bio ranjen. Dok su ga borci iznosili sa bojišta pogodilo ga je i drugo nep-
rijateljsko zrno, koje je bilo smrtonosno.
344 ä
U borbi noću, 28. februara na 1. mart 1945, poginuo je još jedan
rukovodilac. Bio je to Fajko Redže Bilić, rodom iz Glamoča, komandir
čete u 4. bataljonu. Te večeri bataljon je imao zadatak da likvidira nep-
rijateljsko uporište Radina Luka, nekoliko kilometara južno od Maglaja.
Sa tim dijelom bataljona išli su komandant Šipka i komesar bataljona
Žarko Dević. Pretpostavlja se da je uhvaćena veza između jedinica 14.
brigade i posade bunkera koji je obezbjeđivao prugu na tom mjestu. Do-
govoreno je bilo da će se posada predati. Trebalo je da borci bataljona,
po dogovoru, preko bunkera i posade otvore vatru i poviču: »Predajte se,
domobrani!« Stanko Nunić iz Kremne, tada nišandžija na oružju »džon-
bulu«, sjeća se da mu je komandant bataljona uoči napada naredio da
pripremi oružje i nekoliko granata i pođe sa njima. Kada je komandanta
pitao zašto da to nosi ako će se domobrani predati, komandant Šipka
mu je odgovorio: »Samo ti uradi što ti kažem!«
U toj akciji četa Fajka Bilića spustila se na prugu, a jedna od četa
išla je na bunker. U određeno vrijeme, kao što je bilo dogovoreno, preko
bunkera je otvorena vatra iz pušaka i puškomitraljeza, a komandant ba-
taljona je viknuo, »Domobrani, čujete li, predajte se, opkoljeni ste!« Um-
jesto predaje, iz bunkera je po borcima otvorena smrtonosna vatra. Ko-
mandant bataljona je tada naredio Nuniću da bunker gađa iz »džon-bula«.
Pošto je neprijatelj osvetljavao prostor, nije mu se moglo bliže prići zbog
vatre koja je iz njega tukla, pa je Nunić gađao sa nešto veće daljine. Od
tri do četiri granate, koliko je ispalio na bunker, samo ga je jedna neznat-
no oštetila. Posada je dovikivala »Bježite, dolazi oklopni voz« koji se zais-
ta čuo.
Trebalo je odstupati preko prostora koji je neprijatelj mogao dobro
da tuče. Žarko Dević, komesar bataljona, kaže da ih je tada spasila samo
sposobnost komandanta bataljona. On je, čim je čuo da dolazi oklopni
voz, ocijenio da ih je posada bunkera uvukla u klopku. Naredio je koman-
diru čete da izdvoji nekoliko puškomitraljeza sa zadatkom da tuku otvore-
-puškarnice na bunkeru dok se jedinica povlači. Tako je ta četa prošla
bez većih gubitaka.
Ceta Fajka Bilića, koja je bila na pruzi morala se zbog dolaska ok-
lopnog voza na brzinu povlačiti. Odstupati se moglo samo uz neki potok.
Bio je snijeg, pa su se borci i po noći vidjeli. Iz oklopnog voza po njima je
otvorena vatra. Tukli su ih i flakovi i nanosili im gubitke. Fajko se pov-
lačio među poslednjima, kako to i priliči komandiru u takvim opasnim
slučajevima. Kada su se izvukli, vidjeli su da nema komandira. Ostali
dio komande čete vratio je dio čete natrag, da pronađe Fajka »živa ili
mrtva« i iznese ga, što je i urađeno. Iznijeli su ga mrtva.
Fajko je u 14. brigadu došao iz domobranskog uporišta zvanog »Hep-
ting« (kod s. Kalendrovaca — oko 6 km jugozapadno od Dervente). Sa
njim je došao još jedan domobran. Oba su imala oružje. Fajko se za ovaj
čin, kako je poslije pričao, spremao pola godine. Dolazeći u jedinicu, ra-
dovao se susretu sa partizanima. Bio je radnik i član Partije. Očekivao
je uvažavanje i priznanje za svoj prelazak iz domobrana u NOV. Ali je
neko vrijeme bio razočaran. Upao je u grupu »mlađih« boraca 14. brigade,
koji još nisu imali pravog partizanskog »šlifa«. Oni su obojicu odmah ra-
zoružali, skinuli sa njih nove domobranske uniforme, koje su obukli, a
njima dali svoja iznošena i otrcana odijela. To je Fajku i njegovom drugu
teško palo, pa se Fajko poslije povukao u sebe. Počeo je da razmišlja i o
samoubistvu.
Omladinski rukovodilac 4. bataljona u to vrijeme, Zaharije Slatinac,
sjeća se toga vrlo dobro. On je prvi primijetio da kod Fajke nešto nije u re-
du. Razgovarao je sa njim, doznao šta ga tišti i onda počeo da ga ubeđuje ka-
ko to nije tako tragično. »Greška je napravljena, ali ona nije nepopravljiva«,
rekao je Slatinac Biliću. Biće akcija i odjeće koju će Fajko sa svojim dru-
govima zarobiti i obući se i ona će mu biti mnogo draža od one koju je
sa sobom donio, jer će je oteti, pa će mu biti milija od one u koju ga je
obukla ustaška država, protiv koje se bori. Kriza je prošla. Fajko je došao
do novog odijela i na nepravdu zaboravio. Iako je bio uvijek ozbiljan i na
riječima štedljiv, radi njegovog ljudskog odnosa prema svakome, borci
su ga zavoljeli kao i on njih. U bataljonu se neprekidno uzdizao i napre-
dovao i tako postao komandir 3. čete 4. bataljona. Na toj dužnosti je i
poginuo. Cetu je zatim primio njegov dotadašnji zamjenik Milan Popović
iz Vijačana.
U isto vrijeme, (28. februar-l.mart) borbu sa neprijateljem vodio
je i 3. bataljon 14. brigade oko s. Putnikovo brdo, Doboj. Ukupni gubitci
iz obje brigade (14. i 18.) u ova dva dana pored 20 mrtvih, bilo je i oko
50 ranjenih.
Borbe u dolini r. Bosne
mart~april 1945. godine
Prisustvo jake četničke grupacije Draže Mihajlovića u istočnoj Bos-
ni i već ispoljene namjere da pređu preko r. Bosne u srednju Bosnu, a
čije dalje namjere još nisu bile sasvim poznate, primoralo je štab 53. di-
vizije da tim četnicima posveti posebnu pažnju. Pored toga, prvi sukobi
sa dijelovima ove četničke grupacije u periodu od 21. do 26. februara, po-
kazali da se radi o jakim i za borbu spremnim četničkim jedinicama.
Stab divizije je zato odlučio da bliže dijelu komunikacije Derventa
— Doboj drži jače svoje snage. Ta uloga je pripala 14. srednjobosanskoj
brigadi. Stoga je ona izvučena iz borbi na komunikaciji Zepče — Maglaj,
gdje se nalazila do konca februara.
Prema jednoj depeši štaba 14. brigade, njeni bataljoni su 3. marta
bili razmješteni: 1. bataljon u s. Stanovi, 2. bataljon u s. Ularice, 3. ba-
taljon na dijelu Vojvode Putnika brdo — s. Omanjska, gdje je bio i ra-
nije, 4. bataljon u s. Vel. Bukovica, artiljerijski divizion u s. Omanjska,
intendantura u s. Piljužići, brigadna ambulanta u Tešnju, a četa za vezu,
izviđačka četa i štab brigade u s. Stanovi.
Štab 5. korpusa preneo je 4. marta 1945. štabu 53. divizije podatak
da se Draža Mihajlović sa jačim snagama prebacio na područje pl. Vuč-
jaka, da je sa štabom u s. Podnovlje i da ove četničke snage 53. divizija
treba da napadne i razbije.
Da su ovi podaci, kojima je raspolagao štab 5. korpusa bili uglavnom"
tačni, vidi se i iz zapovijesti Vrhovne četničke komande od 19. februara.
» . . . operativni razlozi nalažu, da putpuno ovladamo obema

obalama r. Bosne na odsjeku od Doboja do M o d r i c e . . .,«320
piše između ostalog u njoj. O kakvim se operativnim razlozima radilo vidi

se iz zapovijesti. Trebalo je na lijevoj obali obezbijediti smještaj izbjegli-
cama iz Crne Gore. A u isto vrijeme i smještaj svim bolesnicima i ra-
njenicima »Šumadijskih snaga« jer je to bilo neophodno da bi ostale čet-
ničke snage imale potpunu »slobodu akcije« sa svojim trupama prema
jedinicama 2. armije NOV.
Ova grupacija četnika, sa kojima je bila i Vrhovna četnička koman-
da, bila je neka vrsta desnog krila njemačkih snaga koje su se branile na
sremskom frontu. I Nijemci i Dražini četnici zadržavali su 1. i 2. armiju
dalje od linije Osijek — Brod — Doboj, da bi time obezbijedili izvlačenje
njemačkih snaga preko Sarajeva, dolinom Bosne za Brod. Izbjeglice i bo-
AVI I, CA, kut. 464, VK-V.

lesnici ometali su ih u izvršavanju ove obaveze, pa su se morali njih os-
loboditi. Prostor »Vučijaka« izabran je kao najpogodniji za ostvarenje
takve zamisli.
Četnici su u sela na Vučijaku prebacili zbog tga 20. februara dvije
»divizije« potpukovnika Pavia Đurišića, a narednih dana izbjeglice, bo-
lesne i ranjene. Sve je to razmješteno u Podnovlje i u sela Majevac, Tr-
njani, Božinci, Kolonija, Stanici. Uz to, imali su namjeru da ovladaju cije-
lom prostorijom na lijevoj obali r. Bosne, sve do r. Vrbasa, tj. srednjom
Bosnom, gdje su računali na pomoć četničkih snaga, »pukovnika Vranje-
ševića«, za koje su smatrali da broje preko 12.000 četnika. Među te snage
računali su i četnike Branka Kovačevića sa Vuči jaka. Sem prebacivanja
ovih divizija Pavia Đurišića, bilo je predviđeno da na teren srednje Bosne
krenu i neke druge bosanske četničke snage pod komandom pukovnika
Ostojića.
Vrhovna četnička komanda i Draža Mihajlović uspostavljali su u to
vrijeme tješnje veze sa ustaškom vladom u Zagrebu. U četničkim redovi-
ma se računalo na miroljubivo držanje oružanih snaga NDH, ustaša i us-
taške milicije kuda četnici budu nailazili. U pomenutoj zapovijesti nare-
đen je pažljiv četnički odnos prema oružanim snagama NDH i Nijemcima,
kao i da se četničke jedinice ne približavaju mnogo pruzi da ne bi kod
Nijemaca izazvali nepotrebna podozrenja na agresivne četničke namjere.
Stab 53. divizije nije znao za sve ove detalje, jer se iz njegove za-
povijesti za napad vidi da je od 14. i 19. brigade tražio da do 19 časova
6. marta prikupe o četnicima što više podataka.
Za napad na ove Dražine četnike na Vučjaku, pored dva bataljona
1. bos. brigade NO, štab divizije je odlučio da uvede tri bataljona 19. sred-
njobosanske brigade i cijelu 14. srednjobosansku brigadu. Za komandova-
nje ovim jedinicama u toku borbe formiran je tzv. operativni štab, u ko-
jem je komandant bio tadašnji zamjenik komandanta divizije Stevo Sa-
mardžija, a komesar Radoš Rajčević.
Šestog marta u s. Mali Prnjavor održan je sastanak sa štabovima 14.
i 19. brigade, na kom su još jednom proanalizirani zadaci svih jedinica i
način njihovog sadejstva. Tada je precizirano da se pruga i komunikacija
Derventa — Doboj pređu u noći 7/8. mart i da napad na četnike počne
pred zoru.
Četrnaesta brigada je krenula iz s. Mali Prnjavor u 19.00 časova 7.
marta, u jednoj koloni, provlačeći se između sela sa ustaškom milicijom
pravcem r. Foča — s. Mišinci, preko komunikacije prema r. Veličanka, u
rejon Vranduka k. 251, blizu željezničke stanice Komarica. Taj dio puta
prošla je bez borbe. Sa 14. brigadom kretao se i operativni štab 53. divi-
zije. Na čelu cijele ove kolone išao je 1. bataljon brigade. U toku pribli-
žavanja potoku Veličanka neprijatelj je počeo da baca svijetleće rakete,
što je značilo da je približavanje brigade bilo otkriveno. Čim je počeo
prelazak preko potoka, na drugoj strani je poginuo od nagazne mine Mak-
sim Mihić, vodnik, rodom iz sela Miškovci, Derventa.
Prijelaz je neko vrijeme obustavljen i počelo se ispitivati zemljište,
da bi se ustanovilo gdje su sve mine postavljene. To se odužilo. Drago
Luburić se sjeća da su on i Husein Avdić, nemajući nikakvih drugih sred-
Napad 14. brigade na četnike Draže Mihailovića na
prostoru Vučijaka 8. marta 1945. godine
351
L
stava, uzeli kolje od nosila za ranjenike i ležeći lupali po zemlji ispred
sebe ne bi li neku minu aktivirali. Ali, i pored toga što se išlo uz potok
i niz njega i što se zemljište tuklo kolcima, mine nisu mogle da se otkriju.
Došlo je naređenje da 1. bataljon krene preko toga prostora kako zna.
Prvi bataljon je onda pošao pravcem na kome je poginuo Maksim Mihić.
U koloni jedan po jedan prešli su taj prostor a da niko nije nagazio na
minu.
Za xo vrijeme neprijatelj je otvarao vatru iz rejona željezničke sta-
nice, a sa visova istočno od pruge po tom prostoru tukli su i italijanski
puškomitraljezi tzv. »brede«. Po tome je ocijenjeno da te položaje drže
četnici.
Četnici su potisnuti, pa je oko 2 časa cijela 14. brigada izbila na
kosu koja od brezičkog groblja vodi ka s. Ritešić.
Dok su borci 14. brigade naišli na mine i na otpor neprijatelja sa
željezničke stanice Komarica i četnike iznad pruge, 1. brigada narodne
odbrane i 19. srednjobosanska brigada prešle su komunikaciju bez ikak-
vog dodira sa neprijateljem. Jedinice 1. bosanske brigade narodne odbra-
ne našle su se u zoru 8. marta na prostoriji između s. Glogovice (na putu
Derventa — Podnovlje) i s. Trnjani, k. 256. Time su one odsjekle četnici-
ma odstupnicu prema r. Savi i pl. Vučjaku. Devetnaesta brigada je za to
vrijeme prošla Tavan i s. Stanići i primicala se brezičkom groblju i s.
Majevac. Tako su se četničke jedinice, razmještene na prostoru brezičko
groblje' — Majevac — Trnjani, našle u okruženju.
Eksplozije mina oko potoka Veli čanke i borba sa zaštitnim četnič-
kim dijelovima na kosi Krušik — s. Ritešić otkrili su četnicima dolazak
14. brigade, pa su se oni pripremili za odbranu. Davali su jak otpor i ju-
rišali su sa noževima na puškama, kako se toga sjeća Vele Bijelić i od-
stupali su sa nekog položaja tek poslije dužeg otpora, tako da nadiranje
partizanskih snaga nije išlo lako.
Dijelovi 19. brigade koji su nastupali preko brezičkog groblja i 1.
bataljon 14. brigade, koji je išao preko s. Ritešić, gonili su četnike prema
s. Majevac. Na tom prostoru razvila se i najjača borba. Pošto su nastu-
pali svako sa svoje strane, a veze među njima su bile slabe, događalo se
da istovremeno jedna od tih jedinica nastupa, a druga odstupa uslijed
protunapada četnika. To se ponavljalo nekoliko puta. Operativni dio štaba
53. divizije nije imao dobru vezu sa 19. brigadom, pa nije mogao da uti-
če na bolju koordinaciju. Tako se dogodilo da je minobacačka vatra 19.
brigade tukla i borbeni poredak 1. bataljona 14. brigade. Od te ili četničke
minobacačke vatre ranjen je i komandant 14. brigade Stevo Kovačević.
Ali, i pored jakog otpora, četnici su u rejonu crkve i kuća u s. Ma-
jevac bili prisiljeni da se predaju 1. bataljonu 14. brigade, kojim su tada
komandovali Ilija Sarčević kao komandant, Jovica Trkulja kao zamjenik,
Drago Luburić kao komesar i Milutin Đurđević pomoćnik političkog ko-
mesara.
Dok su četnici izlazili iz crkve i okolnih zgrada i postrojavali se,
jedan četnik je namjerno ili slučajno opalio iz puške i teško ranio koman-
danta Šarčevića. On se savio i pao. To je izazvalo kratkotrajnu zabunu
kod komandnog kadra 1. bataljona. Komesar bataljona Luburić, kako sam
kaže, razmišljao je da sve četnike postrijelja. Smatrao je, ipak da o tom
mora sa nekim iz operativnog štaba diviziije da se posavetuje. Kako je u
to vrijeme stigao komesar divizije Radoš Rajčević, koji je bio i član
operativnog štaba, Luburić je rekao o čemu je sve razmišljao, Raj-
čević je odgovorio da se nikakva odmazda ne bi smij eia vršiti: »Sta ti
misliš. Nismo mi ustaše ili četnici, mi smo NOV«. Objasnio je da se mora
provesti istraga, ustanoviti ko je kriv, a tek potom izreći kazna, što je i
Luburić kao komesar znao, razumio i prihvatio.
Već tada je ustanovljeno da među četnicima ima dosta tifusara, što
je napravilo mučan utisak. Za neka dopunska naređenja u vezi sa tim nije
više bilo vremena. Borba se završavala i moralo se misliti na povratak,
posebno zbog opasnosti da ustaško-njemačke snage iz Dervente i Doboja
nezaposjednu komunikaciju i u povratku jedinicama 14. i 19. brigade na-
nesu gubitke.
U ovoj borbi, po tadašnjim grubim procjenama, ubijeno je oko 500
četnika. Od četnika su tada zaplijenjena 4 laka bacača, 30 puškomitra-
ljeza, 400 pušaka, 18 automata, 32 pištolja i 61.000 metaka. Četrnaesta
brigada je zarobila tom prilikom oko 300 četnika (1. brigada narodne od-
brane zarobila ih je 24, a 19. brigada oko 150).
Prilikom povratka preko pruge, navodno zbog bježanja, jedan od
zarobljenih četnika je ubijen. Ovakav dalji postupak spriječen je energič-
nom intervencijom komandanta i komesara operativnog štaba. Tada je
zapriječeno i najtežom kaznom ukoliko se to ponovi. Tako su svi zarob-
ljeni četnici, koje je zarobila 14. brigada, kada se prešlo preko pruge, upu-
ćeni štabu 53. divizije. Po sjećanju Voje Žujića, tada pomoćnika načelni-
ka obavještajnog odjeljenja divizije, sve zarobljene četnike divizija je sa
propusnicama pustila da idu svojim kućama. Advan Hozić tvrdi da su čet-
nici prvo bili u logoru, koji je za njih formiran u Tesliću, ispitani od stra-
ne sudskih organa, a zatim pušteni.
U ovoj borbi, pored Maksima Mihića, na pruzi je još poginuo i To-
mić Stjepana Antun iz Kukujevaca, Sid. On je bio u tehničkoj četi 14.
brigade. U direktnoj borbi sa četnicima, na Vučjaku, poginuli su: Nedeljko
Milijaš, vodnik iz 4. bataljona iz s. Strpci; Gojko Vučković, desetar iz s.
Maglajana, borac 2. bataljona; Mihajlo T. Bogdanović, iz Novigrada,
borac 3. bataljona; a zatim Dušan Vinčić iz s. Smrtići, Prnjavor, Blaž Ma-
rinić iz s. Kulina, Bosanski Brod te Petar Džigum iz Osječana. Pored po-
ginulih bilo je dosta ranjenih. Osim Kovačevića i Sarčevića, među ostali-
ma, bio je ranjen i Milivoje Danilović.
Radi uspješno izvedene akcije, štab 5. korpusa pohvalio je Đurina
Predojevića i Radoša Rajčevića, komandanta i komesara divizije, zatim
komandante bataljona Ljubu Radića Gedžu, Veljka Sipku, Dragana Mi-
lašina i zamjenika komandanta Huseina Avdića.
* * *
Poslije završene akcije na četnike i prelaska preko komunikacije na

slobodnu teritoriju, 14. brigada se 9. i 10. marta zadržala u selima zapad-
no od pruge, a zatim je upućena bliže Prnjavoru. Tamo se odmarala sve
do 18. marta 1945. godine. Za to vrijeme dobila je i popunu od 75 novih
boraca i izvjesnu količinu odjeće i obuće, primljene od saveznika. Četvrti
bataljon u periodu od 11. do 18. marta bio je u s. Strpci.
Poslije odmora, 1. i 2. bataljon upućeni su na prostor Male Soča-
nice, 4. bataljon u Veliki Prnjavor, artiljerijski divizion u s. Crnču, a štab
brigade smjestio se u s. Osinja. Treći bataljon brigade iz rejona Prnjavora
upućen je na prostor Čavka — s. Snjegotine u akciju na četnike.
Dvadesetog marta 4. bataljon 14. brigade napao je ustašku miliciju
u s. Civčije (Bukovačke), između Rudanke i Kotorskog, i tamo zaplijenio
dosta brašna i šećera. Te noći su u akciji bili 1. i 2. bataljon. Oni su, u
stvari, izvodili demonstrativni napad na neprijateljsko uporište Foča (Do-
boj). Prilikom tog napada poginuo je Stevo Dejanović iz Donjeg Majev-
ca, Vučjak.
Dvadeset i drugoga marta, u 22.00 časa, 14. i 19. brigada napale su
zajednički neprijatelja na prostoru Cer — Foča (dobojska) — Komarica i
Dažnica. Četrnaesta brigada sa tri bataljona tada je napadala na Foču i
željezničku stanicu Komaricu. Nakon šestočasovne borbe Foča je zauze-
ta, a željeznička stanica nije, zbog intervencije jakih neprijateljskih sna-
ga iz Doboj a i Dervente, u kojima je bilo tenkova, a učestvovao je i ok-
lopni voz. U borbi su te noći poginula 4 borca. Među poginulima bio je
Miloš Rajka Pulić iz s. Gornja Radnja, Tešanj. Brigada je imala i 30 ra-
njenih. I neprijatelj je imao gubitke, ali o tome nema pisanih dokume-
nata.
Kako ovi napadi nisu dali rezultate koje je očekivao štab 53. divi-
zije, on je 24. marta izdao novo naređenje, po kome je trebalo da 14. i 19.
brigada napadnu neprijateljska uporišta na prostoru Porin — s. Stanovi
— Hadžića Gaj — s. Kladari, mjesta sjevero i sjeverozapadno od Dobo-
ja. Po likvidaciji uporišta Porin, trebalo je da se 14. brigada postavi na k.
239 — 223, radi obezbjeđenja desnog krila snaga koje napadaju s. Stanovi.
Sa dva bataljona da napadne neprijatelja u rejonu s. M. Bukovica, i to ja-
čim snagama sa jugoistočne i sjeveroistočne strane, a manjim sa sjeve-
rozapada. Jednim bataljonom da se postavi na liniji Dakići — s. Bukovica
— raskrsnica puta Rudanka-crkva u selu Stanovi, radi sprječavanja nep-
rijateljske intervencije od strane neprijatelja iz Doboja i bježanja nep-
rijatelja iz s. Stanovi za Doboj. Brigadi je stavljeno u zadatak da u ovom
napadu iskoristi svoj artiljerijski divizion, naročito za tučenje ciljeva oko
crkve i škole u s. Stanovi.
Devetnaesta brigada je trebala u isto vrijeme da napada četnike u
rejonu Hadžića Gaj i ustaško-domobranske snage u rejonu s. Kladari. Nep-
rijatelj je registrovao da su »noću 25/26. marta odbijeni.. . napadi jačih
neprijateljskih skupina na uporište Stanovi.«
U ovoj borbi iz 14. brigade poginuli su: Hakija Nazifa Jakupović iz
Kozarca, Radovan Stevana Kuzmanović iz s. Gusaka, Mašo Huse Huska-
nović iz s. Moševac, Maglaj, i Ilija Radaković iz sela Vojevac, Bosanska
Krupa. Bio je i veći broj ranjenih.
Dijelovi 14. brigade pokrenuti su 26. marta prema Tešnju, da se iz-
vjesno vrijeme odmore. U planu je bilo da se zatim upute na komunikaci-
ju Doboj — Žepče. Napadom na ovu komunikaciju trebalo je da na sebe
navuku jače neprijateljske snage. Time bi se olakšalo snagama 5. korpusa
koje su 28. marta radi učešća u sarajevskoj operaciji trebalo da forsiraju
r. Bosnu.
Neki bataljoni 14. brigade već su bili upućeni u pravcu navedene
komunikacije, ali je upućivanje ostalih obustavljeno jer su četnici Pavia
Đurišića, koji se u međuvremenu razišao sa Dražom Mihailovićem, prela-
zili na slobodnu teritoriju srednje Bosne.
Ovo odvajanje crnogorskih četnika od Draže Mihailovića uslijedilo
je poslije gubitaka koje su četnici pretrpjeli prilikom napada jedinica 53.
divizije 8. marta. Đurišić je preko jednog crnogorskog separatiste, uspos-
tavio vezu sa ustaškim vrhovima i, navodno, dobio saglasnost da sa svojim
četnicima može nastaviti pokret desnom obalom Save prema zapadu.
Đurišićevi četnici su sa prostora Vučjaka krenuli 19. marta. Dva-
deset i trećeg marta bili su u s. Lužani (između Dervente i Broda), a 27.
marta na prostoru Pjevalovac — Kuljenovci — Tromeđa. Bilo ih je oko
deset hiljada.
Dolazak ovako velike grupe četnika na teren pl. Motaj ice okuražio je
domaće srednjobosanske četnike, jer većina nije znala pravu situaciju. Do-
lazak crnogorskih četnika zato je podgrijao već pokopane nade da će četni-
ci na kraju ipak pobijediti. Ima podataka da se mislilo i na napad na Prnja-
vor koji su držale jedinice 53. divizije.
Kada je štab 53. divizije obavijestio štab 5. korpusa o situaciji oko
Prnjavora, štab korpusa se složio sa predlogom štaba divizije da prema
četnicima angažuje dvije svoje brigade, a prema komunikaciji da uputi
samo diverzantske grupe, da je ruše u periodu od 28. do 30. marta.
Četrnaesta brigada je dobila naređenje da sa dva bataljona krene
prema Prnjavoru. Kako je u to vrijeme prema komunikaciji Zepče —
Maglaj bila pokrenula 2. i 3. bataljon, uputila je 28. marta na ovaj za-
datak 1. i 4. bataljon, (bez čete) — ojačane 1. baterijom artiljerijskog di-
viziona brigade. Ove jedinice su iz rejona Tešnja krenule 29. marta u
7.00 časova pravcem Jelah — Križ — Kulaši — Prnjavor. Po dolasku u
rejon Prnjavora ovi bataljoni su dobili zadatak da sa jedinicama 19.
SBNOU brigade, bataljonom 1. brigade narodne odbrane i Motajičkim par-
tizanskim odredom napadnu četnike Pavia Đurišića, koji su svojim pri-
sustvom oko pl. Motajice ugrožavali slobodnu teritoriju srednje Bosne.
Prvi i 4. bataljon stigli su u rejon Srpca 30. marta. Dodir sa četni-
cima uspostavio je 4. bataljon 31. marta u rejonu Čukale — Sitneš — Ra-
kovac, u vrijeme kada je četnička glavnina već prelazila preko Vrbasa,
na njegovu lijevu obalu.
Da bi spriječili ometanje prelaska svojih snaga preko r. Vrbasa čet-
nici su 1. aprila prešli u napad na bataljone 14. brigade.
Četnici su skoro iznenadili štab 1. bataljona, koji je bio smješten u
jednoj usamljenoj kući, pa se štab na brzinu morao povlačiti. Povlačile
su se i čete, što je štab bataljona dovodilo u još težu situaciju. Drago Lu-
burić, komesar bataljona, ranjen je tada u nogu, a spasili su ga kuriri ba-
taljona. Izvukli su ga sa Jovicom Trkuljom. Pomoglo je i to što je u bor-
bu stupio 4. bataljon brigade, pa su četnici odstupili preko r. Vrbasa u
Lijevče polje.321
Trećeg aprila 1. i 4. bataljon 14. brigade vraćali su se prema ko-
munikaciji. Šestog aprila krenuli su iz Prnjavora preko Gojakovca za Jelah.
Dok su 1. i 4. bataljon (bez čete) vodili borbe sa četnicima Pavia
Đurišića, prema komunikaciji Žepče — Maglaj, ostali su 3. bataljon i četa
4. bataljona 14. brigade. Na ove jedinice 1. aprila napala je jedna nepri-
jateljska bojna, pa je došlo do borbe u kojoj je poginuo komandir 1. čete
4 bataljona Branko Koste Gatarić. Nestao je iz redova brigade još jedan
prekaljeni partizanski rukovodilac, jedan među njenim najzapaženijim
komandirima četa. Rukovođenje 1. četom preuzeo je Gavro Milijaš iz Gor-
njih Palačkovaca, koji je do tada bio Gatarićev zamjenik.
^
Komesar 1. bataljona sjeća se da je uoči dana kada su ih napali čet-

nici oko Lepenice jedan borac iz bataljona, rodom iz jednog obližnjeg se-
la, zamolio da ga puste da se te noći vidi sa roditeljima. Iako se u situaciji
kakva je bila to ne čini, borac je pušten, jer dugo bataljon nije prolazio
tim krajem, pa se takva molba nije mogla lako odbiti.
On se izjutra do određenog vremena vratio i toga jutra, u borbi sa
četnicima poginuo.
• HJ H«
Koncem marta 1945. godine došlo je do kadrovskih promjena. Nared-

bom štaba 5. korpusa broj 18 i 20, od 19. i 29. marta, iz brigade su prem-
ješteni: Nena Ćurulija, dotadašnji referent saniteta 14. brigade za refe-
renta saniteta 19. brigade, Dimitrije Andrić, dotadašnji politički komesar
3. bataljona 14. brigade za šefa propagandnog odsjeka 53. divizije. Au-
gustin Nikić, dotadašnji pomoćnik političkog komesara čete za vezu 14.
brigade za pomoćnika političkog komesara 4. bataljona 18. brigade. Do-
tadašnji komandant artiljerijskog diviziona 14. brigade Milan Ećim, pos-
tavljen je za komandanta 4. bataljona 14. brigade, a Milan Petrović Mi-
lanče, dotadašnji komandant mjesta u Tesliću, postavljen je za komandan-
ta artiljerijskog diviziona umjesto Ećima.
321 Zb. NOR, T-IV/34, dok br. 210, 214 i 220.

Peta i 8. crnogorska četnička divizija pod komandom Pavia Đurišića i dijelovi srp-
skih četničkih jedinica koji su se odvojili od Draže Mihajlovića probijali su se pre-
ma zapadu, prema ustaškim izvorima navodno prema Bihaću. Kako se nisu pokorili
nalozima ustaško-domobranskih jedinica a o kakvim se nalozima radilo nema po-
dataka, ove četničke jedinice su u Lijevču polju napadnute od jedinica 7. hrvatske
divizije koja je bila ojačana tenkovima i artiljerijom. Do prvih borbi došlo je 4. ap-
rila a zatim su se one nastavile 5. i 6. aprila u kojima je poginulo oko 330 četnika
i nešto zarobljeno. Oko 3.500 predalo se 7. aprila a 8. aprila predalo se oko 5.500,
ukupno oko 9.538 od čega je 3.241 otpadalo na izbjeglice.
O daljoj sudbini ovih četnika nema čvrstih podataka. O tome postoje različite
verzije. Prema jednoj oni su svi likvidirani.
Od četničke grupacije Pavia Đurišića jedan dio se ranije izdvojio i vratio iz
Lijevča polja na desnu obalu a zatim noću 11/12. aprila kod Gornjeg šehera pre-
bacio na lijevu obalu r. Vrbas. Bilo ih je oko 3.000 Ova grupa se prebacila preko
r. Une i između Dvora i Kostajnice provukla prema Sloveniji.
BORBE NA KOMUNIKACIJI ŽEPČE — DERVENTA
Nezadrživo napredovanje savezničkih armija prema Berlinu, izvla-

čenje posljednjih dijelova njemačke grupe armija »E« sa Balkana i upor-
na odbrana Nijemaca na sremskom frontu, naročito ova dva poslednja
elementa, bili su međusobno uslovljeni i usko povezani.
Početkom aprila, kada se situacija po Nijemce na sremskom frontu
pogoršala a 2. armija Koče Popovića bila na domaku dobojskog mosto-
brana, Nijemci su napuštali Sarajevo. Jedinice 21. njemačkog korpusa
(7. SS divizije »Princ Eugen«, 181. pješadijska divizija i 369. legionarska
divizija) sa 8, 9. i 17. ustaško-domobranskom divizijom, velikim brojem
ostalih dijelova (policija i žandarmerija — ukupno oko četrdeset i tri hi-
ljade naoružanih lica opterećenih i većim brojem izbjeglica) napustili
su 6. aprila 1945. Sarajevo i počeli užurbano povlačenje prema Slavonskom
Brodu.
Stab 5. korpusa u vezi sa tim izdao je 7. aprila naređenje štabu 53.
srednjobosanske divizije da na sektoru Zepče — Doboj svim raspoloživim
snagama napadne Nijemce i ostale neprijateljske snage u povlačenju.1305
Dok se, na osnovu toga, glavnina 14. brigade kretala na ovaj sek-
tor, njen 3. bataljon je napao noću 7/8. aprila jednu neprijateljsku moto-
rizovanu kolonu kod s. Moševac. U toj borbi njegove čete su uspjele
da unište jedan neprijateljski tenk i četiri kamiona. Gubici neprijatelja u
ljudstvu nepoznati su. Iz 3. bataljona tada je poginuo Boško Teodora Du-
jaković iz s. Pojezna, a jedan borac je ranjen.
Uporedo sa napadima pješadijskih dijelova 5. korpusa, po komuni-
kaciji i nagomilanim neprijateljskim jedinicama koje se povlače učestvo-
vala je i avijacija NOVJ, sa aerodroma smještenih u rejonu s. Klenak
(sjeverno od Sapca).
Nalet avijacije (avioni sovjetske proizvodnje tipa »Jak-1« i »IL-2«)
iskoristio je štab 53. divizije da sa 14. brigadom i jednim bataljonom 19.
brigade, noću 9/10. aprila izvrši napad na neprijateljsku kolonu na dijelu
Karaula — Perkovića han, na putu Zepče — Maglaj. Pošto su ove jedini-
ce razbile neprijateljska osiguranja postavljena oko komunikacije na li-
niji s. Ljubatovci — Gusto brdo — Ozimica — Karaula — Selište, izbile
su na komunikaciju i doprle do Zepča. Prema depeši štaba divizije, u tom
napadu neprijatelj je imao oko 133 mrtva i 142 ranjena vojnika. Mnogo
vozila je uništeno, a zaplijenjeni su: protukolski top, 4 puškomitraljeza,
teški mitraljez, 53.000 puščanih metaka . . .
Sopstveni gubici, prema toj depeši, bili su 10 mrtvih i 64 ranjena,
od toga 10 teže ranjenih boraca. Postoje podaci da su tada poginuli Vasilj
A. Vodnar iz s. Sitneši i Veljko S. Đurić iz s. Majevca, Vučjak, i da je
toga dana u bolnici u Teslicu umro Marijan Radelić iz s. Brastuško, Foj-
nica. Za ostale nema podataka.
Dejstvom avijacije, zatim bataljona 14. brigade i jednog bataljona
19. brigade dalji pokreti neprijatelja od Zepča ka Maglaju, i dalje na sje-
ver, bili su zaustavljeni.
Da bi otvorili prolaz svojim snagama, Nijemci su 11. aprila u borbu
ubacili 4. puk bjelogardijskog zaštitnog korpusa, a zatim i 14. SS puk (7.
SS divizija »Princ Eugen«). Pred ovim snagama bataljoni 14. i 19. brigade
morali su se povući, a neprijatelj je postavio bočna osiguranja i počeo
nesmetano da prolazi.
Jedan od pripadnika njemačkog policijskog puka »Nagel«, Filip Saf-
ner koji je poslije toga prošao ovim putem, napisao je u svom izvještaju:
»Po naređenju puka ja sam sa dva kamiona odvezao se pre-
ko Zenice — Žepča — Maglaja i Doboja za Slavonski Brod.
Na prevoju kod Zepča na 1,5 km ležali su zapaljeni kamio-
ni. Prema iskazu kolona je noću napadnuta a izjutra vozila
još gorjela. Vozila su bila 339. divizije.« 322
Na njih je opet izvršen veliki napad. Tehnička četa je prethodno

bila na određenim odsjecima oko Perkovića hana, minirala put i dijelove
oko puta. Kada je prvo vozilo nastradalo, kolona se ustavila. Došlo je do
nagomilavanja vozila. Snage 14. brigade, uz sadejstvo 2. bataljona 19. bri-
gade, napale su začelje kolone sa oko 20 vozila, odsjekle je, a zatim većinu
uništile ili zaplijenile. Neprijateljski izvori potvrđuju da je te noći kolona
bila izložena napadima sa zapada i jakom dejstvu avijacije iz vazduha;
da je uništen veliki broj vozila i da je, pored većeg broja vojnika, poginuo
i izvjestan broj oficira i podoficira. U izvještaju se navode i neka imena.
Govoreći o ovom napadu 14. brigade major Bem, u svom dnevniku,
kaže:
»U cilju odbrane ubačeno je sve raspoloživo ljudstvo u bor-
bi naročito posade izgorelih automobila, koje su nastavile put
pješke, među kojima i 13 ljudi iz mog bataljona, koji su ci-
jelu noć proveli u teškim borbama.« 323
Major Bem se žali da su tada uništena i dva njegova vozila, i to kola sa

materijalom za građenje linija i kola sa kabinom iz telefonskog voda Sfaj-
vera iz 1. čete.
Blagoj e Preradović se sjeća da je to izvršila tehnička četa, koja je
na dijelu ispod Gustog brda porušila put. Naišla su zatim dva specijalna
vozila-kamiona. Kada su vozila zastala četa ih je napala. Poginuo je je-
dan njemački oficir, a borci su iz te borbe iznijeli dosta pištolja i automata.
Brigada je u tim borbama imala 10 mrtvih i 45 ranjenih boraca. Po-
ginuli su Dimitri je Koste Marić iz s. Imljani; Ibrahim Ibrahima Ibrišević
iz s. Orahovac kod Gradačca; Milorad Radenka Kolal iz s. Stivora kod Pr-
322 Mladen Vukosavljević i Drago Karasijević. Pedeset i treća NOU srednjobo-

sanska divizija, str. 161.
323 AVII, Njemački fond, kut. 6, br. reg. 1/5.
njavora — svi oko Karaule i svi iz 2. bataljona. Oko Perkovića hana po-
ginuo je Savo Tede Turudić iz s. Velika Sočanica, borac 4. bataljona.
Dvanaestog su poginuli u borbama oko Karaule: Mehmed Rašida Musta-
fić iz Doboja; Boško Riste Maletić iz s. Brestova i Milorad Radenka Kovač
iz s. Medoševine, Ber ani — svi iz 2. bataljona, te Branko Glige Pjetlović
iz s. Osinje, Mujo Hujkirić iz G. Orašja, Doboj, i Ivan Franje Rakanić iz
Velikog Trgovišta kod Ivaneca.
Tada je 14. brigada zaplijenila 1 flak, 6 puškomitraljeza, 5 automa-
ta, 4 kamiona, 7 automobila, 4 trokolice i 15.000 metaka. Uništeno je 114
kamiona i 9 automobila. Taj plijen nije više bio važan ni za 14. brigadu,
ni za okupatora. Važno je bilo da okupator za uvijek napušta dolinu r.
Bosne, kojom je išao gore — dolje, pune 4 godine. Za razliku od 1941.
godine, kada je išao nadmen i samouvjeren kao pobjednik, sada se bojao
svoje sjenke.
Pošto su ponovno isturile osiguranje prema jedinicima 53. divizije,
u toku 12. i 13. aprila neprijateljske kolone su nastavile da prolaze. Tri-
naestog je prošla jedna kolona od 800-1000 vozila. Istoga dana, uveče,
neprijateljska artiljerija je tukla partizanske dijelove u s. Seher, gdje se
tada nalazio štab brigade i kulturna ekipa. Tom prilikom su ubili 3 bor-
ca, a 7 ranili. Brigada je imala 1 mrtvog i 2 ranjena borca, a ostali su bili
iz pratećeg bataljona 53. divizije.
Tada ili dan ranije od neprijateljske artiljerijske vatre pogođena su
bila i jedna seoska kola natovarena minobacačkim minama.
Neprijatelj je 15. aprila napustio Žepče.
Istog dana 4. bataljon je upao u Maglaj, ali je morao odstupiti is-
pred jakih snaga neprijatelja.
* * *
Od konca novembra 1944. godine do 15. aprila 1945. godine najveći

dio vremena 14. brigada je provela na komunikaciji Žepče — Maglaj.
Spriječavala je i otežavala saobraćaj i kretanje neprijatelja po njoj. Na-
padala ga je noću i danju i, kao takva, postala je za neprijatelja teško
rešivi problem. Na toj saobraćajnici isticali su se i dokazivali svoju um-
ješnost i hrabrost mnogi borci i rukovodioci. Mnogi su u tim borbama
postali junaci o kojima se pričalo tada, i još uvijek se priča kada se dva
ili više boraca 14. brigade nađu zajedno. Za taj predio vežu ih mnogi do-
življaji, borbeni podvizi, međusobna izvlačenja i spasavanja, bliski su-
dari sa neprijateljem, čiji je ishod najviše zavisio, kako to narodna pjes-
ma kaže, od toga »ko će kome oči zavarati«. Za najveći broj takvih pod-
viga danas više nema svjedoka. Oni su ili izginuli ili poslije rata umrli.
A za događaje koji se još pamte i o kojima se priča ne može se znati tač-
no vrijeme. Izgubio se redoslijed događaja ne samo radi vremena koje je
prošlo nego i zbog velikog broja borbi koje su se vodile iz dana u dan i
iz noći u noć.
Borcima je najviše bio dosadio položaj na raskrsnici puteva Žepče
— Maglaj — Novi Seher. Zapamtio je to i neprijatelj. Tamo je bio i neki
bunker u blizini zaostalih posječenih klada. Mnogi borci su tu ostavili ži-
vote, a mnogi su ranjeni. Kad god je neki bataljon 14. brigade držao po-
ložaj prema toj raskrsnici, zaposjedao je taj bunker i u njemu danonoćno
držao posadu.
Kada su zadnji neprijateljski dijelovi prolazili prema Maglaju i kada
je 14. brigada krenula za njima da se više nikada na te položaje ne vrati,
iz grudi boraca 14. brigade odjeknula je pjesma:
»Zbogom ostaj bunkeru kod Klada a ja odo, gdje sloboda

vlada«
Kao vječiti spomenik višemjesečnim borbama sa okupatorskim voj-

nicima i ustaškim djelovima u s. Brezovi Dani — Maglaj ostalo je veliko
partizansko groblje. U njemu je sahranjeno najviše boraca iz 14. srednjo-
bosanske brigade, palih za slobodu svoje zemlje.
Ali, time borba 14. brigade u dolini r. Bosne nije bila završena. Te
poslijednje njemačke dijelove, tu silnu njemačku tehniku, 14. brigada ni-
je puštala da ode lako. Neprijatelja, koji je napuštao Maglaj, iznenadio
je 4. bataljon 14. brigade. Treća četa ovog bataljona, sa komandirom Kos-
tom Segićem i zamjenikom komandanta bataljona, prodrla je 16. aprila u
Maglaj i zarobila oko 200 neprijateljskih vojnika i 4 oficira iz 181. nje-
mačke i 15. ustaško-domobranske divizije. Zaplijenjeno je 200 pušaka, 4
puškomitraljeza, dva oštećena tenka i top 57 mm. Zarobljene su i tri lo-
komotive sa 70 vagona. Ove jedinice su omele da neprijatelj minira most
na r. Bosni, što je bilo već organizovano i pripremljeno.
U međuvremenu ostala tri bataljona brigade sačekivali su i napa-
dali neprijateljske kolone, koje su se užurbano izvlačile prema sjeveru.
Neprijatelj je, da bi se bezbjednije izvlačio od Maglaja prema Do-
boju, na brdu Debela Meja uredio položaje i posadu osigurao miniranim
poljem. Ceta Mile Savića dobila je zadatak da taj položaj likvidira. Noću
14/15. aprila sa četom su krenuli komandant bataljona Ljubo Radić-Ge-
džo, i obavještajni oficir Boško Suvajac i omladinski rukovodilac bataljo-
na Zaharije Slatinac. Suvajac je sa vodom Zivka Vrhovca išao na čelu
čete. U selu su uzeli nekog seljaka da ih vodi. Kada su došli blizu, seljak
je rekao da ne može dalje da ih vodi, jer je teren miniran. Kako je zem-
lja bila svježe uzorana, nisu mu vjerovali. On je objašnjavao da je zem-
ljište minirano poslije oranja. Na insistiranje partizana seljak ih je još
malo vodio, a onda je rekao da dalje neće, jer se boji mine. On se vratio,
a vod produžio. Naprijed su išli Boško Suvajac i Savko Daničić, tada de-
setar. Kad su došli blizu bunkera, neko je pitao ko ide. Suvajac je odgo-
vorio »ustaše« i produžio prema bunkeru, a Daničić se zbog nečega sag-
nuo. U to je odjeknula eksplozija koja je Daničiću odnijela kapu sa glave
i pola šinjela, i odbacila ga sa mjesta na kom je bio. Ostao je bez puške.
U početku je u mraku viđao sve nešto crveno. Pipao je rukama da na-
pipa pušku i kapu, ali ih nije našao. Čuo je kako Zivko Vrhovac, njegov
vodnik voda, kaže: »Ponesi me Savko«, ne znajući šta se sa Savkom do-
godilo. Došli su, zatim ostali borci i komandant bataljona Ljubo Radić Ge-
džo i izneli ih. Sjeća se da ga je tada previjala bolničarka Anđa Kremić,
ali to nije pomoglo. On je te večeri za uvijek izgubio vid. Nagazna mina
je Su va j cu prebila obje noge, i on je ubrzo umro.
Svaki od bataljona nastojao je da neprijatelju nanese što veće gu-
bitke. Koliko je u tim borbama od Maglaja do Doboja poginulo ili ra-
njeno neprijateljskih vojnika i kakova je oprema zaplijenjena nema pis-
menih podataka. Zna se da je iz 14. brigade u tim borbama poginulo još
12 boraca a vjerovatno je tri puta više ranjeno.
Poginuli su Draga P. Milojević iz s. Otpočivaljka, Milutin Vase
Kerić iz s. Jelenska, Zivko Jove Vrhovac vodnik iz s. Strpci i Dušan
Damjana Popović iz s. Majevac, svi iz 3. bataljona, a isvi su poginuli
u borbi oko Debele Meje, dok su Ivan Nikole Bižić iz s. Kratečko, Si-
sak i Kasim Mustafe Planinčić, iz Jablanice, Tešanj, poginuli u borba-
ma oko Maglaja (Sikola). Toga dana poginuo je u rejonu Matuzići i Nedo
Đure Ivković iz s. Mišinci.
Dok je 4. bataljon 14. brigade vodio borbu za Maglaj, štab divizije
izdao je naređenje 14. i 19. brigadi da se prikupe radi planiranog napada
na Doboj. Dobojski garnizon je od prošle jeseni činio osnovnu tačku tzv.
dobojskog mostobrana. Njegovim gubitkom izgubio bi pomenuti mosto-
bran svoj oslonac, pa je i posljednjih dana uporno branjen. Dok je davao
otpor jedinicama 2. armije NOVJ, koje su napadale sa istoka, on je još
uvijek držao zaposjednuta uporišta spoljne odbrane prema zapadu: sela
Mravići, Matuzići, Makljenovac, Ularice i, na jugu, Karuše. Ove polo-
žaje branila je milicija i pripadnici 15. ustaško-domobranske divizije.
U napad na ove neprijateljske položaje štab divizije je ubacio pored
1, 2. i 3. bataljona 14. brigade i tri bataljona 19. brigade. Ojačao ih arti-
ljerijskim divizionom 53. divizije.
Napad na neprijatelja počeo je 16. aprila u 6.00 časova.
Borba se vodila cijeli dan. Smjenjivali su se napad za napadom. De-
vetnaesta brigada je ovladala rejonom Putnikovo brdo, ali je neprijatelj
iz Doboja intervenisao i odbacio brigadu sa tih položaja. Borbe su nastav-
ljene i noću 16/17. aprila. Prvi bataljon 14. brigade napadao je žestoko
te noći Putnikovo brdo. Neprijatelj se ogorčeno branio i odbijao juriše
boraca 1, 2. i 3. bataljona. I ova poslednja borba nije prošla bez žrtava.
Bataljoni su imali velike gubitke. Poginuli su: desetar Miko Jovana Ba-
delić iz s. Prebovlje, Stolac; desetar Vaso Berak iz s. Grabovica, Kotor-Va-
roš; Ahmet Hamde Vejsić iz s. Cerovac, Tešanj; Ibro Avde Iduz iz s.
Prelje, Stolac; Rašid Muniba Talić iz s. Kalošević, Tešanj; vodnik Mirko
Slavnić iz s. Korićani; Đoko D. Stabaković iz sela Novigrad i Atif Ibra-
hima Mujičić iz Doboja. Toga dana poginuo je i jedan od najmlađih ru-
kovodilaca ranga bataljona, zamjenik komandanta 1. bataljona Jovica Tr-
kulja, rođen 1926. godine u s. Lipovcu, kod Kotor-Varoša. Noću oko 22
časa 16. aprila, u vrijeme najžešće borbe kada se ginulo oko nekakvog bun-
kera, pošao je da pomogne da se otpor neprijatelja slomi. Neprijateljski
mitraljez ga je pogodio na dva mjesta u predjelu srca.
Izgubljen je još jedan istaknuti borac 14. brigade. Prvoborac, koji je
u četničkom puču, noću 1. aprila 1942. godine, uspio da izbjegne četnički
nož i bio među onima koji su pronijeli vijest o četničkom zločinu u Jo-
šavci. Poslije toga se sa udarnim protučetničkim bataljonom povukao u
Bosansku krajinu, da bi borbu nastavio u bataljonu Petra Mećave. Počet-
kom 1943. godine vratio se u srednju Bosnu u obnovljeni 4. KNOP odred.
Bio je preduzimljiv i nemiran, a uz to neustrašiv. Bez obzira što je od
samog početka u brigadi imao rukovodeće položaje, uvjek se u borbi na-
lazio u prvim borbenim redovima, tamo gdje je najopasnije. Borci i ru-
kovodioci su ga voljeli. Ranjavan je više puta, ali čim ozdravi postajao
je isti. Bio je to veliki gubitak za 1. bataljon i brigadu u cjelini.
Sutradan 17. aprila, u borbu je ubačena i četa iz sastava 1. kozačke
divizije, koja se prije nekoliko dana predala 14. brigadi u rejonu s. Sije.
U borbi sa zaštitnim dijelovima neprijatelja oko Doboja poginuli su i Vid
Gunjević iz Ilove, Ramo Bege Hajdić iz Lepenice kod Tešnja i bivši do-
mobran Sejdo Ekos, nema podataka odakle je. U toku toga dana poginuo
je i istaknuti srednjobosanski borac Jelisije Riste Tubonjić, zamjenik ko-
mandira čete iz s. Ilove a 19. aprila i Zećir H. Obralić iz Maglaja. Devet-
naestog aprila, 14. brigada ušla je u Derventu.
Kada je oslobođena Derventa, 14. brigada je odmah upućena u prav-
cu Prnjavora, a odatle Lišnja — Kokorski Lug — Ćetojevići — Slatina.
U pokretu je brigada vodila borbu sa četnicima Draže Mihailovića i sred-
njobosanskim četničkim jedinicama, koje je razbila. Korpus je namjeravao
da raspoloživim snagama oslobodi Banjaluku. Neprijatelj je na vrijeme
osjetio ovo grupisanje snaga 5. korpusa, pa nije čekao da otpočne napad
već se od 20. aprila postepeno izvlačio iz Banjaluke i 22. aprila, kada su
jedinice 5. korpusa krenule u napad, nisu naišle na otpor neprijatelja.
Banjaluka je bila prazna i slobodna.
Govoreći o brigadi, njenim pokretima i borbama pominjali smo neke
borce, desetare, komandire vodova i četa, komandante bataljona i brigade,
delegate, političke komesare i zamjenike jednih i drugih. Mnogi istaknuti
i zaslužni pripadnici ove brigade ostali su nepomenuti zbog nedostatka
podataka.
Iz istih razloga škrto smo govorili o drugaricama borcima, bolničar-
kama u vodovima i četama, referentima saniteta u bataljonima i brigadi
i o njima kao omladinskim rukovodiocima u četama i bataljonima.
Veoma malo smo govorili o drugaricama koje su bile u obnovljenom
4. KNOP odredu: kako su sa odredom, u prvim mjesecima 1943. go-
dine, prošle duge i naporne zimske marševe bez prikladne odjeće i obu-
će, a uz to najčešće gladne; kako su doživljavale i preživljavale tifus,
na maršu posađene na konju ili u nosilima, uvijene isamo u jedno ćebe,
a često i bez toga, u vrijeme kada su od studeni i stabla drveća noću
pucala na Uzlomcu. I kako su samo na kratko sklanjane u kuće oko
Skender-Vakufa, Vijačana i u s. Klečani, pod Očaušom, da bi se na kra-
ju, tek polovinom aprila, sa ostalim tifusarima smjestile u Korićanima is-
pod Vlašića.
Nismo pomenuli kako je, dok se nije znalo od čega se umire, zab-
ranjivano bolesnicima, tifusarima, da piju vodu, ni kako je stara pleme-
nita Mara Mažar jedno jutro zahvaćena temperaturom ustala sa tvrdog
slamnog ležaja, uzela neke od svojih stvari i izlazeći na vrata rekla da
dolazi 4. divizija i njen sin Soša. U bunilu koje je zahvatilo i mnoge dru-
ge, malo ko od bolesnika bio je svjestan svojih postupaka, pa je niko radi
toga nije ni ustavljao, a zbog bolesti nije ni mogao. Stara Mara je izašla
iz kuće i umrla, kako se toga sjeća Rajko Bubić tifusar u to vrijeme.
Tada su, prema sjećanjima preživjelih boraca i oskudnim dokumen-
tima, od ove opake bolesti umrle: Zagorka Stjepanović, učiteljica iz Blat-
nice, koja je u Tesliću zbog četvrte neprijateljske ofanzive ostavila svoju
jedinicu ćerku i više jedna drugu nisu nikada vidjele; Mira Jotanović
(sestra Vlade Jotanovića) iz Čečave, student i partijsko-politički radnik;
Milka Milijaš, djevojka-seljanka iz s. Sitneš. Oboljele, padale su u velike
i dugotrajne temperature, gubile volju za jelom, brzo se topile i zubi im
crnjeli, što je bio znak skore smrti.
Liječeći i njegujući druge borce, ovu tešku bolest preležale su Vlasta
Tvrz iz Kotor-Varoša, Ljubica Nagradić, iz s. Kremne i druge koje su se
teškom mukom izvukle.
O njezi bolesnika, između ostalih, brinule su Jovanka Crnomarković
iz Skender-Vakufa, koja je »na gusto sito prosijavala zobeno brašno« i
od njega pekla hljeb i žalila se komandantu odreda kako ga i, pored toga,
bolesnici ne mogu jesti; Stanojka Daradan iz s. Strpci, koja je neprekidno
bdila nad svojim bolesnicima, pridržavajući se strogo uputa koje je u vezi
sa tifusarima dobijala; djevojka koja nije znala za umor, koja je u naj-
težim situacijama pjevala i koja je, iako teško ranjena, ranu preboljevala
na nogama, a poslije rata u teškim materijalnim uslovima morala da nje-
guje i svoga ostarjelog oca; Bosa Budak, također iz s. Strpci, kojoj se,
na maršu ili na straži, zbog niskog rasta kundak italijanske puške vukao
po snijegu; pa Mitra Gatarić iz s. Strpci, koja je zbog toplijih pogleda na
puškomitraljesca Ljubu Vukovića, naočitog momčića i hrabrog borca 2.
bataljona odreda, neko vrijeme morala da bude konjovodac, a Vukoviću
je iz istih razloga oduzet puškomitraljez, kazna koja, sem smrtne, nije
mogla za njegova shvatanja biti strožija i veća.
Nismo bili u prilici da, iznoseći borbe i druge događaje, pomenemo
Seku Forkapu, udatu Terzić, Simeunu Ćirić, Cvijetu Petković, Danu, Ol-
gu i Milenu Davidović, sve iz s. Kaoci, Jelu Đekić iz Čečave, Stoj u Tomić
iz Ilove, Spaseniju Daradan, sestru Stanojkinu, Ginu Gudalović, udatu
Medenica, iz Nožičkog, Mirjanu Milanović iz Potočana, Hajriju, sestru Haj-
re i Huse Avdić, borca 14. brigade iz Kotor-Varoša, Safetu Halilović, Veru
Đurić iz Maglaja, Veru Stančić iz Jelanske, koja je neko vrijeme bila refe-
rent saniteta 2. čete 3. bataljona, pa Tomu Crnković, koja ju je na toj dužno-
sti nasljedila početkom 1945. godine, Veru Jovanović iz kulturne ekipe, J e -
ku Popadić iz Vijačana, Bosu Predojević iz Teslića, Anđu Marie iz s. Imlja-
na, Ljeposavu Bjelanić iz Lepenice kod Srpca, Milku Vrhovac, Vidu, udatu
Pivašević, Desu iz Teslića, koja je radila u Skoju. Sasvim malo smo rekli
0 Desi Batinici, koja je kao petnaestogodišnja djevojčica prošla bitku na
Neretvi.3233 Na Sutjesci je ostala uz mnogo ranjenika, a zatim su je pos-
lije mnogih teškoća i problema oteli iz ruku četnika sa nekoliko dru-
gih, borci Prnjavorskog partizanskog odreda u ljeto 1943. godine.
Iz odreda je stigla u 14. brigadu. Zaboravljeno je u kojoj je borbi
1 u kom odstupanju njene jedinice kod Dervente Desa upala u jamu sa
gašenim krečom. Po nju se vratio Stoj an Vrhovac, pomogao joj da se iz-
vuče i zatim su oboje, uočljivi zbog kreča na njenoj odjeći, bili obasipani
neprijateljskim mecima, ali su se i pored toga izvukli.
Nismo napisali kako i kada je ranjena Ifeta Mehičić. Nismo naveli,
jer nema podataka, kako je u borbama sa ustašama i četnicima 22. avgus-
ta 1944. oko viševačkog groblja, iznad Sokolina, stradala Zuhra. Ne zna
se ni da li joj je to pravo ime, ni odakle je. Sa njom je nestala i njena
omiljena pjesma: »Sine Mujo, živ ne bio majci«, kako se nje i njene pjes-
me sjeća Desa Batinica. Zuhra je jedna od dvije partizanke koje su toga
dana (kako četnici kažu) poginule, a koje su »partizani žalili više nego sve
druge poginule partizane«. Drugoj partizanki se ne zna ime.
323a Tom prilikom oslobođeni su: Desa Batinica i Milka Kovačević obje rodom
iz okoline Bosanskog Petrovca; Arnautović Milojko iz s. Crni Lug. Branko Đuran,
Uroš Rosić i Jovo Ivetić iz s. Kazanci, okolina Bosansko Grahovo; Mitar Rodić iz s.
Provo i Jovo Marjan iz s. Gubin, okolina Livna, te Petar Forkapa iz Korduna. Svi
su postali borci Prnjavorskog partizanskog odreda i kao takvi kasnije ušli u 14. bri-
gadu.
Nije do kraja rasvjetljeno kako je poginula Hadžira Mu je Sočić, ro-
đena 1926. godine u s. Mravci, kod Doboja, koja je poginula oko 24. ok-
tobra 1944. godine. Milka Radišić, Luka Kitić, Novo Tomić, i Ruža Da-
vidović, svako na svoj način, sjećaju se da je jedna drugarica Muslimanka
'Atidža, koja je tih dana došla u brigadu i malo vremena provela u njoj,
u jednoj borbi sa seoskom milicijom ranjena. U jednom dvorištu neke us-
taškinje su je izbole vilama, jer nije mogla ili još nije umjela da se odbra-
ni, a nije bilo uslova da joj neko od drugova pritekne u pomoć, jer je je-
dinica u kojoj je bila iznenadno napadnuta i potisnuta. Sjećanja na 'Ati-
džu i njen tragičan slučaj i poslije nekoliko desetina godina nije izblije-
dilo.
Kada smo pominjali centralnu divizijsku bolnicu u Sipragama, u ko-
joj su se liječili teški bolesnici i ranjenici, borci 14. brigade, nismo pome-
nuli bolničarke Maricu Petković iz Bosanske Dubice, Milevu Egelić iz
Bosanske Krupe, Soju Matić iz Bihaća, Dušanku Kotur iz Koturova, Daru
Grubješić iz s. Zuljevice, Anku Petković iz Bosanske Dubice, Branu Sa-
vić iz Srpca, Vidu Tulić, udatu Jović, Soku Gaćešu, Darinku Filipović, Mi-
levu Sančanin, Danicu Puzavac iz Knešpolja, Milku Latković, zatim Has-
niju iz Banjaluke, pa Džudu, čijeg se prezimena niko ne sjeća, glavnu
kuvaricu Danicu Sevo, Crnu Daru i još mnoge druge.
Ništa nismo rekli o majkama boraca 4. KNOP odreda i 14. brigade, o
tome kako su za 14. brigadom išle desetinama kilometara od svog sela,
tragajući za njom da bi svojoj djeci donijele čistu preobuku, da bi ih vid-
jele i da bi se lično uvjerile jesu li im još živa. Takve su bile: Smilja
Vojvodić iz s. Usprovci (sada Husrpovci), Jovanka Preradović iz s. Vi ja-
čana, Segić Darinka iz s. Strpci i mnoge druge. Ništa nismo mogli da ka-
žemo ni o velikom broju žena kao što su bili Darinka Nježić i mnoge dru-
ge koje su kao društveno-politički radnici radile na terenu. Na terenu na
kome je bilo teško i borcima u jedinicama NOV, teže nego u drugim kra-
jevima. Rad usamljenih članica AFZ, odbornica i članica partijskih komi-
teta bio je posebno težak zbog četnika.
Prostor nije omogućavao da nešto više kažemo o kuririma koji su i
u najtamnijoj, a uz to i kišovitoj noći, mogli i umjeli na svakom zem-
ljištu, pa i na onom na kom nikada nisu bili, da pronađu štabove i ko-
mande četa ili vodova, da im prenesu važna, a često i sudbonosna nare-
đenja i poruke. O tome bi oni imali mnogo da kažu. Momčilo Vojvodić,
kurir štaba brigade, uvjek se sjećao kako je u teškim atmosferskim uslo-
vima išao da provjeri gdje je 4. bataljon brigade i zašto nije na vrijeme
napao neprijateljsko uporište Sivšu, kako je morao na kraju da ide prema
neprijateljskim položajima da provjeri da li je još neprijatelj na njima.
To je priča sama za sebe. Zdravko Tatarević, Petar Božić i Milutin Bo-
gosavac, tri kurira iz štaba brigade, iz rejona s. Piljužići kod J e -
laha, ponijeli su poštu u komandu mjesta Prnjavor, dvadesetak ki-
lometara daleko. Išli su preko s. Rastuše i tamo naišli na četnike. Četnici
su ih napali, pa su se morali braniti. Na vrijeme su osjetili da su ih čet-
nici počeli opkoljavati, pa su pronašli neki potok i njime se izvukli. Bili
su to momci nadareni za orijentaciju, po »njuhu« su osjećali kuda treba
ići da bi se stiglo tamo gdje su poslani. Autor se sjeća slučaja kada su
četnici zarobili jednog bataljonskog kurira. Bio je desetak i više dana
kod njih, a onda je pobjegao. Iako se brigada za to vrijeme prebacila na
sasvim drugi dio terena, on ju je, krećući se četničkim krajevima, brzo pro-
našao: »Osjećao sam po tragu da ste tuda krenuli. ..«, rekao je. A kuriri
su većinom bili mladi. Izdržljiva, snalažljiva i NOB-u odana djeca.
Skoro ništa nismo kazali o tome kakve je zadatke i borbe imala iz-
viđačka četa. Spomenuli smo samo neke njene komandire, a među njima
nismo naveli Čedu Čolića, ni komesara Ljubomira Majkića. Gligo Nježić
st sjeća da je u toj četi bilo nekoliko odličnih boraca iz Sanice. Jedan od
njih bio je i Zejnil Hodžić, izvrstan puškomitraljezac. Po nekim izvorima,
ova četa je na pl. Maknjači uništila neku neprijateljsku posadu. U svakoj
akciji ona je imala određeni, specijalni zadatak, i u svemu je bila odab-
rana i pouzdana četa. Često su je koristili i brigadni obavještajci. Ostali
bi sa velikom grižom savjesti ako ne bi, kad govorimo o brigadi, odali
dužno poštovanje i svim borcima NOR-a koji su radili u dijelu brigade
i bataljona koji je brigadu hranio i koji je činio pokretljivijom i za borbu
spremnijom.
Ostaće anonimni mnogi borci koji su se brinuli o ishrani vodova,
četa i bataljona, ljudi oko intendantura bataljonskih i brigadnih. Borci,
od kojih je zavisilo da li će jedinice biti na vrijeme nahranjene i čime,
posebno kad su se neki bataljoni ili 14. brigada nalazili u Vrhovini, gdje
ne rađa pšenica, a samo ponegdje kukuruz, pa se jeo hljeb od zobenog
brašna.
Pomenućemo, zato, neke od njih: Ivanka Timkova, Ristu Neimare-
vića,. Bogdana Skočajića, Boru Stanića, Iliju Mikitišina, Obrada Vojvodi-
ća — kao intendante i pomoćnike u brigadi ili bataljonu, a zatim i one
koji su u intendaturi radili, kao: Dante Muhić, Roman Kalenjuk, Luka
Tešić, Ranko Jotanović, Stevo Milinković i Slavko Opačić iz Dvora na
Uni, Veso Madrapa, Damjan Grujić, Mujo Kolarić Zuber i Ljubo Dudić
iz Prnjavora, od kojih su neki bili i borci i konjovodci u intendanturi. Za-
tim, da se podsjetimo na kuvara Petra Pejića iz Čorkovića, kome je za vri-
jeme borbi za Banjaluku septembra 1944. ubijena kobila »Mrkuša«, koju
je teško preboljeo. Ovim borcima i konjovodcima nije bilo lako. U teškim
situacijama borac u četi imao je veću slobodu kao jedinka, a konjovodci
i intendanti bili su opterećeni brigama za konje i hranu.
Ibrahim Dunić i njegova »Brnja« bili su poznati po tome što, kako
to piše Augustin Nikić Gusti, kad Brnja počne da trese glavom Ibrahim je
odmah znao da će biti borbe. Koliko je komplikovano biti i borac i ko-
njovodac najbolje je osjetio sam Ibrahim. U jednom teškom noćnom pok-
retu potoci su toliko nabujali da se nisu mogli gaziti. Moralo se ići preko
nagnutih vrba i njihovih ogranaka. Ibrahim je mogao da prijeđe, a nje-
gova »Brnja« nije. Zato je »Brnju« tjerao da gazi, i pliva ako treba preko
nabujalog potoka. On je nije mogao jahati, jer je na njoj bio kazan za
hranu i vreća sa namirnicama. Natjerao je »Brnju« preko potoka, a on
je dvadesetak metara niže žurio da pređe koristeći nagnutu vrbu. Kad je
savladao potok »Brnje« više nije bilo. Potrčao je gore — dolje — »Brnje«
nema. Kolona partizana odmakla, a mrkla je noć: »Alo v e z a . . . 'Alo Br-
n j o . . . « vikao je zabrinuto i uplašeno Ibrahim. Stigao bi on kolonu, ali
gdje je »Brnja« i tovar na njoj. Tamo je bilo sve za sutrašnji doručak i
on je konja morao naći, pa je dalje jurio tamo-amo, vičući: ' A l o . . .
' A l o . . . ; jer briga za borce i njihov sutrašnji doručak savladala je strah.
Brigada nije mogla bez konja, jer su oni bili nezamjenljiva snaga,
koja je vukla sve terete koji su brigadi bili neophodni: postolja teških
bacača, sanduke sa minama, teške mitraljeze, sanduke sa mitraljeskom
i puščanom municijom, kazane za hranu, namirnice koje mogu pod-
miriti potrebe za jedan ili više dana. Umjeli su da ponesu ranje-
nike i bolesnike, a neko vrijeme vukli su i tzv. partizansku burad za pa-
renje odjeće, da se u njoj ne kote vaške, glavni krivci za tifus.
Često su pod kišom kuršuma iz teških situacija iznijeli ranjenog
borca ili rukovodioca, pa narodnooslobodilački rat ne bi mogao bez njih.
Konji su bili vjerni partizanski saputnici, a mnogi su, uz put stradali.
Pominjali smo kulturno-prosvjetni rad u brigadi. U tom radu naj-
više su se takmičile kulturne ekipe 1. i 4. bataljona. One su bile iznad
ostalih, jer su u svom sastavu imale dosta boraca iz Banjaluke i ostalih
mjesta koji su imali smisla i znanja za takav rad. Prema podacima koje
ima Mustafa Kušmić Dule, bataljonski hor i diletanska grupa 4. bataljona
od 25. juna 1944. do 27. februara 1945. priredili su šest kulturno-zabavnih
priredbi (25. juna u selima Milosavci-Drugovići, 2. jula u s. Srđevići, 8.
oktobra u s. Potočanima, 6. januara 1945. u Tešnju, 7. i 9. januara iste
godine u Novom Seheru, a 27. februara u Tešnju). Na priredbama se prvo
izvodila himna »Hej, Sloveni«, zatim su dolazile ostale pjesme, kao »Po
šumama i gorama«, »Ti ne plači drugarice«, »Kud narodna vojska prođe«,
»Sirom svijeta omladina nova«, partizanska »Oj, Moravo«, »Padaj silo i
nepravdo«. Od solo recitacija najviše su recitovane: »Mi mladi«, »Ko je
drug Tito«, »Mrtvi proleteri«, a od skečeva: »Ustaška promidža«, »Tri glu-
vonje«, »Fotograf«, »Cestar Mujo«.
Sačuvan je i jedan partizanski »Vrabac«, koji je sastavio Veljko
Sipka. Neke od strofa glase:
Dobar veče želim svima Zgodu oni sada prave

na priredbi prisutnima da prijeđu preko Save
opet ću Vam da se javim pa da idu Paveliću
da Vas malo ja zabavim. svom Hitleru i Nediću.
Imali smo borbu jaku Svi zajedno oni bježe

tamo dole na Vučjaku u Njemačku samo teže
S četnicima Crne Gore a Njemačku kolje zmija
kod Plehana tamo dole. Crvena je tu armija.
Brigadu je u pokretu stalno pratila pjesma. Igralo se i pjevalo na

sastancima i odmorima, svugdje gdje je to situacija dozvoljavala. Po se-
lima, gdje se dolazilo, sazivani su zborovi seljaka da se sa njima poraz-
govara, držali su se po jedinicama analfabetski tečajevi, izdavan je od
septembra 1944. godine brigadni list »Glas« i bataljonske novine . . .
Preživjeli borci jedne od jedinica brigade na proslavi u Prnjavoru 1968.
Vojo Stupar, politički komesar, Đoko Pstrockipomoćnik
komesara, Stevo Samardžija, komandant i Duško Boja-
nić, zamjenik komandanta brigade.
Branko Ljubojević Baruh i

Meho Šinik, četni rukovodioci.
Neidentifikovani rukovodilac Vlasta Tvrz. bo-

rac i bolničarka i Josip Tvrz Pepi, komesar 1. Mlado Obradović, zamjenik komandanta bri-
bata/jona. gade od formiranja do februara 1944.
Štab brigade sa Polit-odjelom 11. NO U divizije: Stoje: Đoko Dragović, Bosa Cvijetić (članovi polit-
odjela), Albert Trinki načelnik štaba, Blagoje Bogavac, član polit-odjela. Stevo Samardžija koman-
dant, Gutman Dr. Frida, upravnik ambulante i Đoko Pstrocki, zamjenik političkog komesara bri-
gade. Čuče: Šeflk Hercegovac, sekretar, Nevenka Curulija. referent saniteta i Hamdija Cerić.
Josip Mažar Šoša, komandant lì NOU di-

vizije do februara 1944, i Petar Mećava, ko- M i , e TrkulJa- komandant i Josip Tvrz Pepi,
mondani 12. KNOU brigade do lieta 1944 politički komesar 1. bataljona.

Vjerski referent, Simo Tadić-politički komesar, ĐurađPredojevićĐurin - komandant 53. N O U di-
vizije i Rako Tanović, pomoćnik političkog komesara 14. brigade.
Milovan Petrović i Dušan Bundalo brigade

borci
Boško Čolić borac 2. bataliona.
tJuraa rredojevic Đurin predaje raport Đuri Pu ca ru S tar om. Pozadi sa nao čarima A dem Her ceso vac
a desno Sefket Maglaj lie sekretar povjereništva OK KP./ za srednju Bosnu prvom polo vinom ) 943.
Grupa boraca 5. poljskog bataljona. Stoji: prvi sa desna Milan Mitrović, komandir čete Kleči četvrt,
sa desnaMtltvoje Danilovićpolitički komesar. Sjedeprvi sa lijevallijaŠarčevič. komandant ičetvrti
tlo sko Baile pomoćnik političkoe komesara bataljona
Ljuboje Panić (prvi sa desna), komandir čete iz 1. bataljona, poginuo januara 1944, naRudanci. Dvije
drugarice iz Bosanske krajine, i borac sa terena Vrhovine.
Jagodić Vlado, delegat voda, Adam Panić (sje- Milan Jelić (lijevo) sa neprepoznatim borcem.
di), komandir čete i Mandić Veljko pomoćnik
političkog komesara 3. čete. Svi iz 1. bataljo-
na.
Čedo Krejić i Jelenko Božić.
Dragoljub Jeftić, komandir 3. čete

2. bataljona.
StojanA. Nježić, Gligo Nježići ŽivkoDomuz. borci brigade.

Žarko Dević, Ljubo Jovičić, Milutin Đurđević, Milan Kalinić, Josip Tvrz Pepi i Perica Vukelja pol.
komesari i zamjenici u bataljonima.
Stoje, nepoznata drugarica, Dragoljub Jeftić, Ifeta

Mehičić, nepoznata drugarica, zatim Sadeta Kantar-
diić, nepoznati drug i Petar Kuzmanović.
Veljko Nježić, četni rukovodilac u brigadi.
Sjede, u sredini Milivoje Danilović a iznad njega Dra-
gan Ilibašić, tada zamjenik k-danta 2. bataljona.
Grupa komandira iz 2. bataljona: Mitar Marunić (prvi sa lijeva), zamjenik komandira: Miloš (nepoz-
nato prezime). komandir prateće čete; Arsen Jović, komandir 2. čete, te Petar Kuzmanović, Drago
Đurić (iz Jošavke) i Vlado Ilić, komandiri četa.
Ruža Davidović iz s. Kaoca, Srbac i Zora

Stevo Kovačević, k-dant brigade od novembra Bijelić iz s. Sjeverovaca, kod Bos. Dubice,
1944, i Milan Kalinić, komesar brigade od konca prva omladinski rukovodilac a druga
avgusta 1944. do kraja rata. referent saniteta u bataljonu.
Sjede: Savo Čereković, Ilija Slavnić, nepoznati rukovodilac, zatim Vid Nježić-narodni heroj. Engle-
ski pilot i Momir Lalović.
Stoje: dvije nepoznate drugarice, Jovo Lukrecija, Zdravko PreradovićBraco, DišoJovanović, Zivko
Marjanović, jedna nepoznata drugarica i Ilija Mikitišin.
Nikola Marie - komandir čete u 1. bataljonu,

Rajko Dukić, Marko Mihajlović - komandant poginuo koncem januara 1944, oko s. Potoča-
2. bataljona i Milan Banjac. ni, Prnjavor.
Prokop Đckić Pronja. komesar čete u 4. bataljonu i A lek sa Simić sa grupom boraca u Tešnju 1944.
godine
Nepoznati borac; Jovo Đukić-pomoćnik političkog komesara

bataljona, omladinski rukovodilac u brigadi i Ismet Mesić,
pomoćnik političkog komesara čete.
Čuči Momir Lalović. komesar a kasnije k-dant bataljona i Pe'ković Božica, referent sa-
zamjenik komandanta brigade. ni,eta bataljona.
Doktor Broz, Sena Kovačević-referent saniteta brigade od početka 1945, Muharem Ferizbegović,
obavještajni oficir brigade i nepoznati borac-kuvar.
Stoje, nepoznati drug. Ljubo Jovičić, Danilo Martić-

komesar 3. čete 2. bataljona i nepoznati drug.
Čuče, Avdo Tešnjak, komesar čete i treći Veljko
Novak Tomu' Novo, komandir voda. Prolić.
Nedo Batešić (prvi sa lijeva), Petar Kuzmanović, Miloš Trninić-komandant 2. bataljona od decembra
1944, Ljubo Jovičić, komesar 2. bataljona i Bajo Kelečević. Čuči Kulenović Faik sekretar štaba
bataljona.
Judita Albahari, ref. saniteta bataljona i

Grupa drugarica i drugova iz kulturne ekipe. Stoji u Stanko Vukašinovič, pomoćnik političkog
sredini Petar Petrović. obavještajni oficir bataljona. Komesara 2. bataljona, narodni heroj, po-
Kleči druga sa lijeva Vera Jovanović. ginuo u borbi u Prnjavoru 20. 1. 1944.
Dio štaba 4. bataljona. Sjede Žarko Devie. IdrizZejnić, borac,
komesar, Veljko Sipka komandant i Perica
Vukelja, pomoćnik poli/komesara bataljona.
Ljubo Tanasić. Jovica Tomaševići SimoMak-

simović, borci brigade. Nedcljko Slatinac, borac.
Grupa boraca i starješina Motajičkog partizanskog odreda. Stoji treći s desna Ljubo Mraović. sjedi
prvi sa desna Vasilije Modić Vasko, obavještajni oficir.
Stojan Topic, Ljubo Jo-

vičić, nepoznati starješi-
na i Nedo Blatešić.
Sadik Bojićiz Galjipovaca, poginuo

1945 u borbi protiv „križara" oko
Cazina i Rade Lukić, intendant.
Kukavica Mirko (prvi s lijevaj, komandant i Franjo Biljan (u sredini), komesar art. diviziona sa
referentima saniteta u bataljonima i brigadi: Milkom Radišić, Anđom Kremić, Senom Kovačević,
Danicom Jevtić - Dusić, Ljubicom Bjegojević i Božicom Petković.
Desa Batnica, Ljubica Bjegojević i Georgina Gudalović, referenti saniteta bataljona.

Grupa boraca 3. bataljona. Ivanko Timkov.
intendant brigade.
Milenko Radomirović. pomoćnik obavje-

štajnog oficira brigade, poginuo od četnika
Preradović Blagoje, poručnik, najmlađi 1947.
komesar čete u brigadi
Dio rukovodstvu 5. (poljskog) bataljuna: Sena Kovačević. Milan Banjac i Milan Mitrović. komandiri
četa, Ilija Sarčević. komandant, Boško Bajić zamjenik političkog komesara i Milivoje Danilović,
komesar. Leži. Olivera Gutman Olika.
Ilija Sarčević. nepoznati rukovodilac, i Josip Kuriri automatičari. Prvi sa lijeva Ostoja
Tvrz Pepi. Čuče: nepoznati borac, Ifeta Me- Popović iz okoline Celinca.
hičić i Drago Luburić, komesar čete a kasnije
komesar I. bataljona.
Nemanja Grubač, MOmčilo Vojvodić u ratu delegat voda i Milan Popović, komandir
čete u 4. bataljonu
RajkoBubić, komandir čete. Drago Bogdanovič, komandirvodaiStanoje Vidovič, zamjenik koman-

dira čete.
Grupa starješina. Stoje: nepoznati borac, Milan Kovačević komesar mitraljeske čete 3. bataljona:
nepoznati rukovodilac; SefikHercegovac, komesar bataljona, Ivica Šeremet politički komesar čete,
Diša Jovanovič, Petar Forkapa, Milan Kalinič, Mithat Hodiič, Dušan Tutnjević, Savo Ilici Rade Du-
rjanič.
Sjede: Vlado Jagodić, neidentifikovani starješina, Zaharije S latinac, Velimir Bijelići Ve so Trninić.
Ostoja Mitrović, pomoćnik političkog kome- Vaskrsija Milinčić Kićo, komandir čete i
sara čete i Vaso Dević, zamjenik komandira Vlado Jotanović, zamjenik komandanta 3.
čete u 4. bataljonu. bataljona.
Mirko Preradović, K-dir čete, Ostoja Popović, kurir i čedo
Colte, komandir čete. Ljubo Novković, komesar čete u 1.
bataljonu. poginuo 11.12.1944. u
napadu na neprijatelja na želj. sta-
nici Vinište.
Luka Kitić (u sredini), vodnik 2. voda 2. čete sa dva druga.

Grupa rukovodilaca 5.
polskog bataljona: Boro
Stanić, intendant, Marinko
Krnjajić, politički komesar,
Boško Bajić, zamjenik ko-
mesara, Nikola Cućan, oba-
vještajni oficir, Slavko Zr-
nić, komandant i Olivera
Gutman.
Milan Kalinić
i Rizo Selmanagić
- politički
komesar bataljona
Dragan Šurlan, pomoćnik političkog komesara čete, Borko Lipotanović i Slavko Zečević.
Dejan Stanić, Nasko Hadžić i Đuro Modić.
Hanka Jusić,
borac
Dušan Piljagić, Cedo Colie i Ljuban brigade iz
Majkić politički komesar čete. Novog Sehern.
Branko Milojević, Ljubo Davidović i Asim Ahmić.
Radivoje Sančanin - komandir čete, Hasnija Frcić, borac i Hamdija Durakovič, politički komesar
čete.
Boro Jusupovićborac3. bataljona. StevoRadoševič-komandir pratećeg voda u 2. bataljonu, poginuo

1.12.1944, na želj. stanici Bradici i Azis Arnautović, borac.
Ljubo Radić Gedžo-komandanl 3. bataljona su omladincima, kuririma.
Vaskrsija Šmulja, puškomitraljezac a

zatim komandir čete pa zamjenik ko-
mandanta 3. bataljona i Savko Cvi- Četne starješine.
janović, puškomitraljezac a kasnije ko- Stoje: Boro Keser, Veljko Lepir i Košta Segić. Sjedi prvi
mandir voda. sa desna Đordo Segić,
Dio boraca 5. poljskog bataljona u s. Martincu juni-juli 1944.
Savko Daničić. desetar u 3.

Dio jedne od četa brigade, na sastanku u toku marsa. bataljonu. oslijepljen od na-
gazne mine aprila 1945.
Jovica Trkulja-zamjenik komandi-
ra čete, poginuo kao zamjenik ko-
mandanta bataljona aprila 1945,
Jovanka Crnomarković Trkulja i
Mile Trkulja, komandant 1.
bataljona.
Stevo Kovačević, borac vezista.
Vasiljka Preradović Beba - sekretar

ćelije KPJ1943. u s. Vijačanima a 1944.
Grupa drugarica i drugova boraca iz brigade. član sreskog komiteta KPJ Prnjavor.
DujaVujnović -Marie, komandir voda. Milan Kalinić, komesar Augustin Nikić Gusti, pomoćnik
brigade i Savo Mili, komandir prateće ćete. poMg* ß ^ r a g e „w
komesar.
Zulkif Duraković, borac invalid.
filtri/' Invnn - Unmnndant hatalinna. Raikn Seeić

Mirar Adamović, politički komesar i Milan
Banjac, komandir čete u 5. (poljskom)
bataljonu.
Dio štaba 3. bataljo-
na, stoje: Milenko
Radomirović, obav-
ještajni oficir. Ljubo
Radić Gedžo, ko-
mandant, Vlado Jo-
tanović, Zamjenik
komandanta iSpaso-
je Marjanović, kome-
sar.
Ispred njih Ifeta Me-
hičić, referent sanite-
ta.
Kovalj Slavko i nepoznati borac, oba iz 2. Mirko Pušić, zamjenik komandira 2. čete 1.
bataljona. bataljona i Rosa Raljević - Pušić, Sko jevka
Žarko Vujasinović iz s. Šarinaca kao borac 3. Nikola Garača. zamjenik k-đanta brigade u
. . ' 1982. general major JNA). drugoj polovini 1944.
Dimitrije Grubač, jedan od starješina u
Banjalučkom partizanskom odredu.
Vladimir Ilić, Ljubo Banović i Lazar Jermić.

Ljuboje Arsenić, komandir čete iz 1. bataljona Blagoje i Nedjeljko Preradović
sa Mikom Bojić -Arsenić, politički radnik na
terenu.
Grupa starješina 5. Poljskog bataljona. Sjedi, u sredini, SlavkoZmić-komandant bataljona (došao

poslije Sarčevića).
Pioniri u ulozi izvođaču programa za omladinu u Sipragat
Rajko Dukić, poginuo kao komandant 2. bataljo-

na početkom decembra 1944, Husejin Redžić, po-
ginuo kao zamjenik komandanta 2. bataljona
marta 1944, Hamdija Cerić i Jovanka Crno-
marković (u sredini) sa dvije drugarice. Grupa boraca brigade u toku demobilizacije
Nuhbegović Alija komesar čete i Kušmič Mihajlo Marie
Mustafa - Dule komesar art diviziona brigade.
Teodor Stojić i Dušan Tutnjević, komesari četa iz 2. bataljona sa Milovanom Petrović,

četnim starješinom iz 1. bataljona.
Ratni vojni invalidi u Trapistima, na rehabilitaciji poslije rata.
Bozo Jokanović - zamjenik k-dira čete,
Zdravko Preradović, borac brigade iz s. poginuo u borbi na Derventi juna 1944.
Vršana, .poginuo marta 1945. oko Doboia. Lijevo Jure Grgić a desno Savo Mladenović,
kuriri.
Veljko Lepir, Novak Milivojac, Mile Savie, komandiri četa i Zdravko Ostie. Kleči Savo Ilić i nepre-
poznati borac.
Mirko Pušić, sa četiri drugarice iz 1. bataljona.
Ljubomir Čolić, borac brigade. Simo Benić iz s. Imljana, borac 1.

Prenos posmrtnih ostataka boraca 1. bataljona iz Teslica za Kotor Varoš, poslije završetka rata.
Fotografija sa omota: čelo kolone 14. brigade na maršu u napadu na Banjaluku 18 septembra
1944. god
Ilija Šarčević
i Slobodan
Bogunović-komesar
bataljona
u brigadi 1945.
Lazar Gabrić, puškomitraljezac i

Drago Vukman (ović).
Šiprag e 1943. godine, u prvom planu četvrti s desna Dujolvezić. nakonjuAco Čizmićčlan OKKPJza
srednju Bosnu
Borci sa narodom na jednoj od proslava brigade

Borci brigade
pred jednu
od borbi oko
Doboja, u prvom
planu Arsen Jović
Slika iz 1943. god: Mina Delie, Mile Trkulja,

Mileva Ljubotina - Tanović, Vlado Ivanović i
Nada Podgornik (s lijeva na desno)
Nesrećno poginula ćerka autora,

Slavenka, kojoj je sa palim borcima
i njihovim majkama knjiga i
posvećena
Sa jedinicama 27. NOU divizije
u borbama oko Vlaške Mahale
4~25. maj 1945. godine
Kada je Banjaluku napustio okupator i oružane snage NDH, jedi-
nice 14. brigade krenule su za Prijedor, a zatim su ušle u Bosanski Novi.
Trebalo je odatle da progone neprijatelja prema sjeverozapadnim granica-
ma naše zemlje. Ali, ona je tu zaustavljena i dobila je zadatak da se naj-
hitnije prebaci na područje istočno od komunikacije Brod — Derventa —
Doboj. U sastavu 27. NOU divizije trebalo je da učestvuje u napadu na
zaostalu ustašku grupaciju, koja je na krajnjem dijelu toga prostora još
uvijek davala otpor.
Prostor na koji je išla, s obzirom na geografske, političke i etnograf-
ske osobine, mogao bi se, grubo, podijeliti na dva dijela.
Prvi, brdovit i pošumljen, koji se od derventskih sela, kao Velika
— Plehan — Kuline — Žeravac — Humke i Liješće, prostire istočno i
obuhvata prostor do sela: Mala Brusnica — Jošavica — Gnionica — Jakeš
i Dobor Kula.323b U toku NOR-a ovaj prostor je bio poznat pod imenom
»Vučjak«, po istoimenoj planini koja se tu nalazi.
Drugi dio, koji je ravan, gušće naseljen i smješten u tro uglu između
posljednjih gore pomenutih sela (na istočnim dijelovima Vučjaka) do ušča r.
Bosne u r. Savu. Ovaj prostor pripada Bosanskoj posavini. Veća mjesta
na tom dijelu bila su Odžak i Vlaška Mahala.
S obzirom da je bio nekako po strani i izolovan od dejstva parti-
zanskih jedinica srednje Bosne, o tom prostoru i događajima na njemu,
malo smo do sada govorili. A, baš to što je bio izolovan i izvan većeg, a
djelimično i van svakog uticaja NOR-a, uslovilo je da na svakom od po-
menutih dijelova toga prostora iznikne svojevrstan fenomen NOR-a. Ni-
jedan nije još dovoljno proučen i sagledan, iako je svaki za sebe veoma
poučan.
* * *
Područje Vučjaka pominje se u ustanku kmetova i Pecijinim bu-

nama 1875-1878. godine.
Dosljedno slobodarskim tradicijama, ovo stanovništvo vučjačkih sela
učestvovalo je i u ustanku 23. avgusta 1941. godine. Mještani sela Ritešić,
Dugo Polje, Glogovac, Božinci, Trnjani, Majevac i dr., kada su vidjeli da
se napada Doboj, krenuli su samoinicijativno na rušenje telegrafsko-te-
323b Srednjovjekovno utvrđenje, koga je 1387. godine podigao ban Ivaniš Horvat.
U svojim pohodima na Bosnu mađarski k r a j Sigismund porazio je 1408. godine pod
Dobor Kulom bosanskog kralja Tvrtka II i tom prilikom zarobio i pogubio oko 200
bosanskih plemića.
lefonskih veza, puteva i željezničkih mostova. Oni su napali i uspjeli da
likvidiraju oružničku (žandarmerijsku) stanicu u Podnovlju.
Kada je poslije intervencije jakih njemačkih i ustaških snaga oslo-
bođena teritorija bila pregažena, ustanak je na Vučjaku bio privremeno
ugušen. Ali, želja naroda za učešćem u NOB-u i pored toga nije bila sas-
vim zamrla.
Poslije četničkih pučeva u istočnoj i srednjoj Bosni u proljeće 1942.
godine, veliki broj boraca i rukovodilaca iz Zeničkog partizanskog odreda
našao je utočište na Vučjaku. Na njemu tada opet jača želja za otporom.
Kada su u ljeto 1942. godine ustaše namjeravale da ovaj narod »isele«, a
dio pokrste došlo je 23. avgusta 1942. do tzv. drugog vučjačkog ustanka.
Predvođen komunistima, među kojima je bio i Petar Đurić zvani Ge sa
Ozrena, narod je napao posadu NDH u Podnovlju.
Satnija koja se tamo zatekla predala se, a iz Dervente je u pomoć
krenulo 70-80 ustaša u kamionima. Oni su se probili u Podnovlje, ali su
ih ustanici blokirah i najvećim dijelom uništili.
Prema ovim ustanicima oružane snage NDH i Nijemci angažovali
su iz Dervente 2. bojnu 4. lovačkog puka i dijelove 3. i 5. pukovnije; iz
Šamca jednu bojnu ustaša, a iz Doboja tzv. ukrajinsku legiju.
Ustanici su od oružanih snaga NDH u toku tih borbi zaplijenili oko
453 puške, 3 teška i 6 puškomi trai jeza, kao i 3 teška bacača. Na taj način
su naoružali pet svojih četa, koje su u borbama ubile oko 80 neprijatelj-
skih vojnika, među kojima i jednog oficira.
Front na kome se borba vodila postepeno se razvukao na oko 40
km, što ustanici više nisu mogli da odbrane. U tim borbama je poginuo
glavni čovjek Petar Đurić. Ustanici su počeli da se povlače, a narod je
masovno pobjegao preko r. Bosne u Trebavu.
Pod nepovoljnim uslovima ustanici su 6. septembra 1942. godine
prihvatili neku vrstu bezuslovne kapitulacije — da predaju sve zaroblje-
no oružje i opremu (najmanje 500 pušaka, 10 puškomitraljeza, 2 teška mit-
raljeza i 2 teška bacača mina), a to je iznosilo više nego što su ustanici
u borbi od jedinica NDH oteli, da se izbjegli narod preko r. Bosne može
vraćati samo na jednom mjestu prelaza i da se ustaškoj vlasti moraju iz-
ručiti sve osobe koje su »učestvovale u pokolju« pojačanja koje je bilo
upućeno u Podnovlje.
Iz kasnijeg prijedloga okupatorsk ; h vlasti da se stanovništvo Vučja-
ka u cjelini evakuiše sa tog prostora, može se zaključiti da se narod Vuč-
jaka toga diktata nije pridržavao. Ima podataka da su se borbe i poslije
sporazuma nastavljale još dvadesetak dana.
U drugoj polovini 1942. godine, uz asistenciju trebavskih četnika,
na terenu Vučjaka oformljene su četničke jedinice. U početku su potpa-
dale pod Trebavski četnički odred istočne Bosne, a kasnije pod Srednjo-
bosanski četnički korpus, a najčešće su dejstvovale samostalno. Pod jakim
uticajem tamošnjeg stanovništva, naklonjenog NOB-u, težili su da budu
samostalni. Kao takvi bili su vrlo karakteristični i svojevrsna četnička
organizacija, bez obzira što je u njihovim redovima bilo i izrazitih četni-
ka.
Među dokumentima nema ni jednog iz koga bi se moglo vidjeti da
je neki vučjački četnički vod, četa ili odred išao u neki napad na parti-
zane.
Iz srednjobosanskih četničkih dokumenata se vidi da su ove četni-
ke u aprilu 1943. godine razoružali trebavski četnici. Nema podataka šta
je tome bio razlog. Nesuglasice između vučjačkih četnika i srednjobosan-
skih četničkih komandi i istaknutog dijela Vrhovne četničke komande
nastavljene su i u toku 1944. godine. Iz pisma kapetana Pejića, delegata
Vrhovne četničke komande, od 22. jula 1944. godine, upućenog koman-
dantu Trebavskog četničkog odreda Savi Božiću, vidi se da je on od Bo-
žića tražio da komandantu operacije srednjobosanskih četnika, kapetanu
Aranđeloviću, stavi na raspolaganje 400 četnika pod komandom najboljih
starješina i sa što većim brojem automatskog oruđa, »za sređivanje pri-
lika u Vučjaku«, da će to biti korisno za obje strane, »kao i za opštu
stvar«. Mjesec dana kasnije piše mu da Vučjak treba napasti, ako se dru-
gačije ne može.
To nisu bile samo prazne riječi, što se vidi iz podataka, jer se grupa
srednjobosanskih četničkih brigada koncem septembra 1944. obrela na
Vučjaku.
O tim vučjačkim četnicima još su interesantniji partizanski izvori.
Postoji jedno pismo — izvještaj izvjesnog Duke Ristića, partizanskog po-
zadinskog radnika ili saradnika, pisano aprila 1944. godine,, iz koga se
vidi da je on bio na Vučjaku, da je razgovarao sa narodom koji je za NOB,
da su vučjački četnici specifični i da sa partizanima sarađuju. Navodi da
se ta saradnja ogleda u tome što ovi četnici pojedine partizanske ruko-
vodioce ili grupe koji iz istočne Bosne idu za Bosansku krajinu prihvataju
na r. Bosni, organizuju im smještaj (prenoćište) i za njih pribavljaju hra-
nu preko NOO, koji su na terenu Vučjaka organizovani.
O ovom narodu i vučjačkim četnicima svjedočio je i komesar 12.
KNOU brigade, kada je u oktobru 1943. godine sa jedinicom bio na Vuč-
jaku. On pominje zbor koji je zakazao u s. Majevcu i Trnjanima, na koji
je došlo oko 150 mještana. Ovoliki odziv komesar 12. brigade objašnjava
činjenicom da narod Vučjaka voli partizanske jedinice. Postoji i njegova
ocjena da je teren na kome ovaj narod živi geografski specifičan, da je to
mali prostor omeđen velikim rijekama i neprijateljskim uporištima, koja
onemogućavaju držanje slobodne teritorije, te da na njemu ima oko 200
»naoružanih ljudi« koji vode otvorenu borbu protiv ustaša i da su, čak,
vodili borbu protiv četnika. Jedino se nisu borili protiv Nijemaca, zbog
slabih geografskih uslova.
U svom izvještaju 11. diviziji, on navodi da se po terenu gdje se
nalaze ovi četnici slobodno i nesmetano kreću partijsko-politički radnici.324
Postoje usmeni podaci (sjećanja Mirka Sančanina i Nikodina Sla-
tinca) da je sa Vučjaka na Kongres USAOJ-a 1944. godine išao jedan sa
kokardom na kapi. On je došao sa delegatima koji su išli iz istočne Bosne.
Bio je naoružan. Negdje oko Skender-Vakufa jedan delegat mu je skre-
nuo pažnju da pod kokardom ne može da ide sa njima po ovom terenu.
On je onda skinuo kokardu, a na kapu stavio zvijezdu. Kokardu je stavio
u džep, da je, kako je rekao, stavi na kapu kada se bude vraćao. I ovaj
delegat »četnik« objašnjavao je kako oni u odredu imaju partijsku i sko-
jevsku organizaciju.
324 Zb. NOR, T-IX/4, dok. br. 95.
Bosne, bez represalija hrvatskog ili muslimanskog dijela stanovništva. Ta-
kav tolerantan odnos zadržao se od 1941. godine sve do konca 1944. go-
dine. Istina, od 1943. godine pojedini frankovci počeli su da formiraju us-
tašku miliciju, radi tobožnje zaštite svojih sela. To je bio proces koji je
neka druga sela zahvatio već u 1942. godini. U tu miliciju uključivani
su i vrbovani pojedinci koji su dolazili na odsustva iz oružanih snaga
NDH, uglavnom razne siledžije i probisvijeti. Ali i tu je bilo izuzetaka.
Koncem 1943. godine kada je jedan bataljon 5. kozaračke išao preko Vuč-
jaka i Podnovlja za Modriču prolaz su mu obezbjeđivali četnici i milicija
iz s. Jakeš. Komesar bataljona Kapor sjeća se da su prilikom večere u
Modriči njoj prisustvovali komandir milicije i četnički komandant. Oba
su nosili svoje uobičajene oznake.
Preokretu u dotadašnjim dobrim međunacionalnim odnosima najvi-
še su doprinijeli susret Pavelića i Hitlera u Hitlerovom glavnom stanu,
»Vučjoj jami«, 18-20 septembra 1944. godine i držanje takozvanog »do-
bojskog mostobrana«.
Na tom sastanku Hitler je podržao Pavelića da u NDH uspostavi opet
punu dominaciju ustaša, da se domobranske jedinice postepeno pretva-
raju u ustaške. Posebno ga je podržavao u ponovnom zaoštravanju kursa
prema »pravoslavnima«, tj. srpskom dijelu stanovništva.
Hitleru je takav Pavelićev plan odgovarao, jer će genocid nad srp-
skim dijelom stanovništva još više gurati NDH na optuženičku klupu
kada pobjede saveznici. Pavelić će morati da učini sve da Njemačka ne
izgubi rat. Time je nacionalsocijalistička Njemačka dio tereta oko izvla-
čenja njemačkih snaga iz Afrike i sa Balkana lakše prebacila na oružane
snage NDH. One su ginule dok su se Nijemci izvlačili. Njemačka koman-
da je, zato, poslije sastanka Pavelić — Hitler, poslednjeg u njihovom ži-
votu, dala uputstva svojim komandama na teritoriji NDH da takav Pa-
velićev kurs podrže.
Taj dogovor je bio jedan od uzroka svega što se od početka septem-
bra 1944. godine do 25. maja 1945 na tom prostoru Posavine odvijalo i
događalo.
Radeći na planu zaoštravanja kursa prema srpskom dijelu stanov-
ništva, ustaška vlast je, preko pojedinaca tipa Petar Rajkovac i Ivo Ca-
lušić (od kojih je Rajkovac bio i ranije poznat kao ubojica i kavgadžija),
organizovala koncem 1944. godine istrebljenje srpskog dijela stanovništva
u tom dijelu Posavine. Pod firmom da ih vode na rad u Sijekovac, oni su po-
hapšene Srbe u grupama odvodili i ubijali. Prva grupa je ubijena iza s. Svi-
laja. Neki su uspjeli da pobjegnu, a među njima, prema kazivanju Save Đu-
rića borca 6. istočnobosanske brigade, bio je Mirko Dragić iz Dubice. Kada
su ustaše vidjele da je njihov plan otkriven, poklali su sve one koje su drža-
li uhvaćene u Donjoj Dubici. Ustaše su, istovremeno, pohvatale i pobile, bez
obzira na uzrast i pol, srpsko stanovništvo u Trnjacima i Zoricama. Bio je
to strašan zločin, koji je u Donjoj Dubici, na primjer, ostavio bez života
56 Pajića, 42 Goranovića, 54 Vujića (od toga je 14 bilo od jednog oca), 38
Topalovića, 41 Ninkovića, 28 Ilinčića, a iz zaseoka Trnjaci 34 Arsenića, 33
Vrevića, 24 Vujičića i tako dalje.
Preživjeli su o tom događaju ispjevali tužbalicu koja se poslije rata
pjevala. Neke od tih žalosnih strofa glase:
»A i ove nezgode su bile,

selo T r n j a k vode opkolile,
ljuto cvili u Trnjaku raja,
bože mili poginuti valja.
Sa sikirom i nožem u ruci

ide K l j a j a . . .
Tužne kuće, grobovi pred njima
sad je T r n j a k u crnim danima« . . .
Ovu sramotnu i žalosnu stvar osudili su svi pošteni Hrvati. Ali, us-
taše za to nisu marile. One su postigle ono što su željele jer, iako su ove
zločine vršili samo umno poremećeni pojedinci sa velikim ostacima zvjer-
skog instinkta, eho ovog zločina opteretio je i sav ostali dio hrvatskog
stanovništva tih i okolnih sela, koji sa tim zločinima nisu imali nikakve
veze.
Da zlo bude veće, ovaj kraj je ušao u tzv. dobojski mostobran, koji
je imao zadatak da do kraja obezbijedi izvlačenje njemačkih snaga do-
linom r. Bosne. Konkretno, da što duže zadrži napredovanje jedinica 2.
jugoslovenske armije Koče Popovića, koja je napredovala desnom oba-
lom r. Save. Zato Nijemci nisu dozvolili pojedinim ustašama i ustaškim
grupama iz Bosne da bježe preko r. Save. već su ih uputili da se na tom
mostobranu bore i ginu, navodno za NDH a, u stvari, isključivo za nje-
mački interes.
Na taj prostor dovedeni su i ostaci 6. ustaške bojne (ranije je nosila
naziv 39. ustaška bojna), kao i ostaci 12. ustaškog zdruga. Oko Vlaške Ma-
le i Odžaka stizali su razni i brojni bjegunci, dojučerašnji ustaški dizdari
i vitezovi — u stvari zlikovci, koljači, kao što su Avdaga Hasić iz Kladnja,
Ibrahim Pjanić iz Gračanice i dr., koji su sa sobom vukli i svoje porodice,
dosta oružja i municije, a posebno vina i rakije.
Ovdje su te došljake prihvatile domaće ustaške vođe: Rajkovac, Ča-
lušić, Odić i drugi. Od tada na toj prostoriji (koja je bila izvan dobrih pu-
teva, a posebno izvan novih događaja u zemlji i svijetu) čula se i slušala
samo ustaška riječ i riječ domaćih sveštenika. Samo su ta dva medij uma
prenosili i tumačili narodu svoje poruke. Jedni na javnim skupovima, a
drugi u crkvi.
Prvi, a poneko i od drugih, veličali su nacističku Hitlerovu Njemač-
ku, NDH i Pavelića, fašizam i nacionalsocijalizam. U najcrnjim bojama
prikazivali Sovjetski Savez, partizane i Tita. Za njih su i Crvena armija i
partizani bili banda, bezbožnici koji će u crkvama da zatvaraju stoku (kao
što su to radile ustaše sa srpsko-pravoslavnim i jevrejskim bogomoljama
ili, kako se sjeća Advan Hozić, što su radili Nijemci sa muslimanskom dža-
mijom u šestoj ofanzivi u s. Šipragama). Optuživali su ih kao rodoskrvni-
telje, maltene ljude koje sam sotona šalje.
Zato, kada je na r. Bosnu izbila 25. srpska divizija 2. jugoslovenske
armije, naišla je na jak otpor ustaša. Domobranske jedinice su brže sav-
ladane, a vučjački četnici su se odmah predali. Tako 25. NOU divizija
bilježi da je tom prilikom zarobljeno, oko 2.822 domobrana i četnika. Oče-
kivalo se da će se ustaše predati. Borci 25. srpske divizije, uglavnom no-
vomobilisani mladići, nisu ni znali ko su i šta su ustaše. Naivno su povje-
rovali obećanju da će se ustaše predati. Bila je to, u stvari, zamka. Nes-
premne borce jedne od brigada ove divizije ustaše su napale i nanijeli im
velike gubitke. Oteli su im artiljeriju, zarobili 4 topa, 3 bacača i 1 p. t. pušku.
Dvadeset i peta divizija je morala sa svojom armijom da kreće pre-
ma Austriji, a brigu oko uništenja ove ustaške grupacije preuzela je 16.
muslimanska brigada.
Cim je 25. divizija otišla, ustaše su ovu brigadu napale i izbacile iz
Odžaka prema pl. Vučjaku. Tada su na taj front došle: 19. birčanska i
20. romanijska brigada 27. divizije. Pošto se i to pokazalo nedovoljno, pre-
ma ovom neprijatelju je krenula i 14. srednjobosanska brigada, 53. NO
divizije.
BORBE ZA VLAŠKU MAHALU OD 4—25. MAJA 1945. GODINE
Idući preko Prnjavora, gdje je 1. maja Milan Kalinić, komesar bri-

gade, održao borcima prigodan govor i gdje su podijeljena odlikovanja,
14. brigada je preko Dervente 3. maja, poslije 16.00 časova, stigla u rejon
s. Brusnica. Jedinice su razmještene po zaseocima za odmor. Počelo se
sa pripremama za borbu. Dvadeset i četiri časa kasnije, u sastav brigade
je stigao i artiljerijski divizion brigade. On je išao preko Vinske, gdje
je u napuštenom logoru oružanih snaga NDH našao dosta municije za svo-
je topove kalibra 76 i 105 mm. Koliko je tamo municije našao nigdje nije
precizirano.
Kako je brigada prilikom polaska na zadatak bila ojačana sa arti-
rerijskim divizionom divizije, u svom sastavu je imala dva diviziona, sa
ukupno 24 oruđa, mješovitog sastava. Brigada je bila kompletna, tj. došla
je sa sva četiri svoja bataljona i svim prištapskim dijelovima. Ukupno
brojno stanje bilo je oko 2.650 boraca.
Ustaše i ustaška milicija držale su sela Vlašku Malu (Vlašku Mahalu),
Balegovac, Mrku Adu, Gornju Dubicu, Prud i mjesto Odžak, gdje su imali
organizovane jedinice za odbranu. O tome kolika je bila snaga ustaša nema
njihovih pisanih podataka. Tadašnje i poslijeratne procjene dosta se raz-
likuju, kreću se od 2. do 3.000, pa i do 4.500 i više naoružanih ljudi.
Odmah po dolasku u s. Brusnicu, štab 14. brigade je izvjestio štab
divizije da su snage neprijatelja jačine oko 3.000, da nemaju teško naoru-
žanje, već samo po koji bacač, a 4. maja, u 15.30 časova obavještajni organi
brigade smatrali su da na »sektoru Odžak — Vlaška Mahala i okolna sela
ima 1700 neprijateljskih vojnika i da pripadaju 39. bojni ustaške vojnice,
da su slabo naoružani i opremljeni«. Ovo su bili podaci skupljeni na br-
zinu, i nisu odgovarali stvarnom stanju. Iz svega se vidi da je 14. brigada
potcjenjivala neprijatelja.
Istog dana štab 14. brigade bio je u štabu 27. divizije, koji se, kako
komandant brigade kaže, nalazio svega 1 km iza fronta. Štab brigade je
upoznao komandanta 27. divizije, Miloša Zekića, sa brojnim stanjem i
naoružanjem brigade, a štab 27. divizije upoznao je štab brigade sa sta-
njem na frontu i dotadašnjim iskustvima, i dao je brigadi »zadatak, sek-
tor i pravac napada«.
Tadašnji komandant brigade, Kovačević, sjeća se kako je brigada u
borbu trebalo »da se uvede što prije«. Prema depeši štaba 14. brigade,
upućenoj štabu 53. divizije istog dana u 16.00 časova, napad na neprija-
telja trebalo je da otpočne istog dana u 17.00 časova328 (večeras u 5 sati —
stoji između ostalog u depeši).
U svakom slučaju, u napad se radi nečega žurilo, pa nije izvršeno
temeljito komandantsko izviđanje.
Nema pismenih podataka o tačnom početku napada, niti o prvo-
bitnom rasporedu bataljona. Najvjerovatnije je da je privlačenje položa-
jima neprijatelja i smjena bataljona 16. muslimanske brigade 27. divizije
izvršena u toku noći 4/5. maja. Po sjećanju Ljubomira Muškića iz Novi-
grada, koji je tada bio komandir voda u 3. bataljonu 14. brigade, toga
jutra je napadao preko s. Lipika u pravcu Vlaške Male. Njegov vod se u
toku noći 4/5. maja spustio na kanal, stepenicama prešao na drugu stranu
i došao iza leđa ustašama, koje su na kanalu kontrolisale most. Kada je
počeo napad, on je lako savladao neprijatelja oko toga prijelaza i pri tome
zarobio puškomitraljez ruske proizvodnje. Vjerovatno je to bio jedan od
onih koje je Crvena armija dala jedinicama NOV, a 25. srpska divizija ga
izgubila u borbi sa ovom ustaškom grupom koncem aprila.
Lijevokrilni bataljon, vjerovatno 1. bataljon 14. brigade, već poslije
jednog kilometra od polaznih položaja za napad naišao je na isturenu nep-
rijateljsku predstražu u s. Svilaj. Na otpor je naišao kod crkve, koja je
bila ograđena zidom. Tu se nalazilo oko dvadesetak ustaša, koji su bata-
ljon dočekali mitraljeskom vatrom. Bataljon je opkolio Svilaj, ali je nep-
rijatelj i dalje pružao otpor. Da se bataljon ne bi duže zadržavao, koman-
dant brigade je naredio da se tamo uputi jedna artiljerijska baterija i
pomogne bataljonu u slamanju ovog otpora. Nakon nekoliko artiljerijskih
granata, od kojih su ustaše imale i gubitaka, odstupili su, a bataljon je
produžio nastupanje desnom obalom Save ka Prudu.
Jedinice 14. brigade naišle su u početku na vrlo jak otpor. Posebno
jak otpor pružen je dijelovima koji su nastupali prema s. Vlaška Mala.
I kada su bili opkoljeni, oni se nisu predavali:
»•I sami se ubijaju a ne predaju se-«,

kaže o tome štab 14. brigade. 329
Oštre borbe vođene su cijelog dana, ali izuzev Donjeg Svilaja ni jedno
mjesto nije zauzeto. Petog maja do 16.05 časova brigada je u borbi sa
ovim ustašama imala 4 mrtva i 25 ranjenih, a do kraja dana taj broj se
udvostručio. Poginuli su: Radovan Popović iz Ritešića, Derventa; Bogdan
Stanislava Pušić iz Imi j ana, Skender-Vakuf ; Pavle Sopić iz Sarajeva;
Stjepan Dane Tomljenović iz V. Kapele, Đakovo; Milan Petra Todoro-
vić, iz Srđevića, Prnjavor; Halil Halila Husjaković iz Matuzića, Tešanj;
Mehmed A. Barjaktarević iz Maglaja; Mirko P. Radanović iz Velike So-
čanice, Derventa; Dujso Kerim iz Banjaluke i Bahtović H. Džemail, Mi-
oče, Višegrad, a oko 59 ih je bilo ranjeno.
Toga dana štab brigade je konstatovao da se vodi žestoka borba i
da će trajati više dana.
329 Isto.
Stab brigade je već 4. maja uočio da mu nedostaje hirurška ekipa,
pa je istog dana tražio od 53. divizije njen dolazak; ali ni 5. maja hirur-
ška ekipa nije stizala. Radi toga su teški ranjenici umirali. Komesar briga-
de je razmišljao da ranjenike šalje u Brod, a brigadu su mučile i druge
brige — borci su ostali bez municije, pa su slate depeše da se hitno šalje.
Započeta borba nastavljala se i 6. maja. Četrnaesta brigada teži po
svaku cijenu da što prije slomi otpor neprijatelja, a ustaše su se žestoko
branile. Toga dana dva bataljona 14. brigade izbila su pred s. Dubicu,
a dva su (vjerovatno 2. i 4.) jurišala na Vlašku Mahalu.
»Neprijatelj se očajnički brani kako do sada nije zapamće-

no. Svakog se ustašu mora ubiti pa onda osvojiti neki ob-
jekat«, kaže o borbama za taj dan štab 14. brigade, kao i da
rezultati borbe nisu najbolji i da se na kraju dana nalaze
na istom mjestu. 330
Do 13.00 časova 6. maja brigada je imala 31 borca izbačenog iz stro-

ja. Borcima 14. brigade posebne teškoće pričinjavalo je to što nisu bih
navikli na borbe u ravnicama, a na drugoj strani i neprijatelj je bio dobro
fortifikacijski utvrđen, imao je izgrađen dobar sistem vatre, pa je napa-
daču nanosio velike žrtve. U borbi su toga dana poginuli: Avdo Mustafe
Adžalić iz Doboja; Omer Sulje Arnautović iz Maglaja; Mustafa Mustafe
Arnautović iz Banjaluke; Zahid Hasana Ahmić iz Dervente; Martin Marka
Vatović iz Našićkog Antunovca; Jovan Stojana Džebić iz Pecke, Mrko-
njić; Kosana Uroša Koljević iz Glamočana, Banjaluka; Began Meškić,
Mirko Omšić iz Livna, Zivko Jovana Teklić iz Graboreza, Livno;Mihajlo
S. Smiljanić iz Glamoča i Nedeljko R. Kuzmanović iz Vijačana, Prnjavor.
Dosta boraca je teže ranjeno. Na ponovnu depešu štaba brigade da se šalje
hirurška ekipa iz divizije, odgovoreno je da je ona upućena odmah kada
je zatražena, tj. 5. maja.
Komandir voda za snabdijevanje Dragoljub Jevtić, tražio je 6. maja
da mu se hitno pošalje 700 minobacačkih granata za engleske i 700 gra-
nata za italijanske bacače, 300 granata za top 37 mm i mnogo municije
za puške i puškomitraljeze.
Žestoke borbe nastavljaju se i 7. maja. Bespoštedno se gine na obje
strane. Ni jedna strana nije spremna da popusti. Nastupa se i odstupa.
Jedno smijenjuje drugo. Oni koji odstupaju gube jedni sa drugima vezu,
i sve to prouzrokuje svojevrsne drame.
Milka Radišić, referent saniteta 2. bataljona, obilazeći borce rasute
po šumarcima, usječenim koritima i zemljištu sa načičkanim rovovima i
bunkerima — da vidi ima li gdje ko ranjen, odjednom je osjetila da je
sama — da se jedinica zbog nečega povukla, a ona to nije primijetila. Uz-
nemirena, i sama je krenula u pravcu u kom je predosjećala da se povu-
kao njen bataljon. Naišla je na Momira Lalovića, zamjenika komandanta
brigade, sa kojim je bio i kurir. U toku zajedničkog povlačenja naišli su
na jednu neprijateljsku patrolu, zarobili je i poveli sa sobom. Na čelu
se kretao Lalović, za njim kurir, a posljednja je bila Milka. Kurir i Milka,
svako pred sobom, sprovodili su po jednog zarobljenog neprijateljskog
vojnika. Ovaj ispred Milke išao je sporije, pa su ona trojica izmakla, a iza
leđa su nastupale ustaše. Milka je požurivala svog zarobljenika, ali se on
odjednom okrenuo i zgrabio je za vrat. Iznenađena, ona je pala, a ustaša
je počeo da je davi, ne dajući joj da viče pomoć. Lalović i kurir nisu vid-
jeli šta se događa. Kada se kurir na kraju okrenuo i ugledao kako ustaša
davi Milku, rekao je Laloviću. Ovaj se trkom vratio nazad, pištoljem ubio
ustašu i tako Milku spasao od sigurne smrti.
I toga dana 14. brigada nije postigla povoljne rezultate. Sem toga,
doznala je da je hirurška ekipa ostala negdje ispred Prnjavora, jer se pok-
vario kamion kojim je prevožena. Za to vrijeme od teških ranjenika broj
mrtvih se stalno povećavao. Poginuli su: Ahmet Glumčević iz Gračanice;
Mladenko Janković iz Blagaja, Bugojno; Jovan Jeremić iz Trnjana, Do-
boj; Jozef Ante Komsa iz Sitneša, Prnjavor; Milan Mišić iz Rakovca,
Maglaj; Mato Ivana Pastuhović iz Gradca, Knin i Ahmet Tumirović iz
Gradačca. Teško je ranjen Luka Jevte Vukovijan iz Trebinja, koji je
umro u bolnici 6. juna 1945. godine.
Do 15.30 časova 7. maja brigada je imala 80 boraca izbačenih iz
stroja. U isto vrijeme tražene su nove količine municije, a na začuđeno
pitanje: »Šta će im tolika municija?«, izvjesni Custić je odgovorio: »Ne-
moj se čuditi, takva je borba«.
Posebno žestoke borbe brigada je vodila 8. maja. Izgleda da toga
dana ostale snage 27. divizije nisu učestvovale u borbi. One su vršile »sve
pripreme za opšti napad«, koji će uslijediti 9. maja. Ova nesinhronizacija
dejstava 14. i ostalih brigada donijeće 14. brigadi nove velike gubitke. Ona
je i toga dana stalno vapila za municijom:
»Odmah nam pošaljite još i što više mina za sve vrste ba-
cača. Isto pošaljite puščanu municiju svih vrsta,« 331
stižu depeše u štab divizije. Toga dana u 13.45 časova napokon je stigla
i hirurška ekipa divizije.
Uslijed odsustva napada ostalih jedinica 27. divizije, neprijatelj je
u popodnevnim časovima otpočeo jake protunapade prema jedinicama 14.
brigade. Nastupao je u gustom borbenom poretku od nekoliko redova. Oče-
vici kažu da su ustaše nastupale u 8-10 redova. Iako je već prvih dana ar-
tiljerija bila privučena u borbeni raspored jedinica, ustaše su pod utica-
jem alkohola, koji im je prije početka borbe i u toku borbe dijeljen, nas-
tupale neobazirući se na gubitke. Tako se i toga popodnevna razvila žes-
toka borba. Protunapad je otpočeo iz pravca s. Prud. Njime je odsijecan
1. i 3. bataljon od ostalih snaga brigade koje su se tukle oko Vlaške Ma-
hale. Neprijatelj je prvo udario na 1. bataljon — napao ga je sa leđa i bo-
kova. Jednu desetinu boraca, koja je pošla prema r. Savi da ispita situa-
ciju sa te strane, neprijatelj je natjerao u rijeku. Od desetine preplivalo je
šest-sedam boraca, dok su ostali nestali u rijeci. One koji su preplivali,,
a među njima je bio i pomoćnik komesara 1. bataljona Milutin Đorđević,
na drugoj strani dočekali su pripadnici jedinica Narodne odbrane iz Sla-
vonije. Neznajući o kome se radi, umalo ih nisu pohapsili.

Božica Petković, omladinski rukovodilac u 1. bataljonu, sjeća se da
su ustaše bile jako ugrozile 1. bataljon. Konji iz komore su rzali, otkinuli
se iz ruku svojih vodiča i jurili kao poludjeli, neznajući na koju će stra-
nu. Duja Vujinović, poznati partizanski borac, tukla je automatom oka
sebe, obrćući se na sve strane. Kako kaže Božica, Duja je bila kao pob-
ješnjela. I pored junačkog otpora 1. bataljona, morali su da se povlače.
Povlačenje 1. bataljona dovelo je neprijatelja na bok Trećeg, a za-
tim i 4. bataljona. U nastalom okršaju ranjen je komandant 4. bataljona
Milan Ećim. Bataljon je imao u rezervi četu Bore Sančanina, pa je i ta
četa upotrebljena da spriječi okruženje. Međutim, kada je neprijatelj pos-
lije jedne crvene rakete otpočeo sa napadom i iz Vlaške Male, i protu-
napad čete Sančanina ostao je bezuspješan. Neprijatelj je napadao u ta-
lasima. Opet je imao dubinski poredak iz nekoliko borbenih redova. Dok
su jedni ginuli ili bivali ranjeni, drugi su nastupali. Borci i rukovodioci
brigade sjećaju se da je među muškarcima sa vojničkom odjećom u tim
redovima bilo i onih u seljačko-civilnoj odjeći. Tvrde da je bilo i žena, i
da su išli kao pijani.
Neprijatelj je toliko pritisnuo 4. bataljon da su borbeni redovi us-
taša dospjeli skoro do štaba bataljona. Zamjenik komandanta bataljona,
Mirko Preradović, koji je poslije ranjavanja Milana Ećima preuzeo ko-
mandu, sjeća se da je posmatrao kako ta ustaška masa uništava bataljon-
sku telefonsku centralu. Došao je i sam u poziciju da se brani. Kaže da
se tukao iz pištolja, običnog, a onda i raketnog, koga je imao pri sebi.
A zatim, od jednog borca je uzeo i puškomitraljez. U tom velikom ustaš-
kom protunapadu, ranjeni su Boro Sančanin, komandir čete, i Mirko Pre-
radović, zamjenik komandanta bataljona. Umalo ih neprijatelj nije zaro-
bio. Mirka je spasio komandir voda Košta Segić, rodom iz s. Strpci. On je
sa svojom desetinom privremeno odbacio neprijatelja, a onda Mirka do-
vukao do nekih kola sa bijelim konjima, ubacio ga u njih i, goneći konje
kraj neke živice, izmicao neprijatelju.
Kola u kojima su, pored Preradovića, bili i drugi ranjenici, nepri-
jatelj je stalno tukao puščanom i mitraljeskom vatrom. Pojedine kugle
su udarale u šine od točko va, rikošetirale i uz zlokobno fijukanje odbijale
se na sve strane.
I Zaharije Slatinac, omladinski rukovodilac 4. bataljona, u to vrijeme
komandir pratećeg voda, sjeća se tih kola i konja koje je Segić gonio i
požurivao. Kaže da su i konji bili ranjeni, ali da su uplašeni pucnjavom
izdržali sve do s. Vrbovca, gdje je poslije toga jedan od njih uginuo. Sla-
tinac je u tom neprijateljskom protunapadu bio iza 2. čete 4. bataljona.
On je, kako kaže, tada bio jako slab. Bio je težak oko 45 kilograma, pa
nije mogao brzo da se povlači. Zaostajao je dosta iza pratećeg voda i
obazirao se da vidi gdje je neprijatelj, da ga ne bi uhvatili. Htio je, kako
se sjeća, ujedno da vidi koja je to snaga koja nagoni na takvo nepovoljno
povlačenje njegov bataljon, jer se neprijatelju rijetko pružalo takvo za-
dovoljstvo. Sjeća se da je na udaljenju od 250 do 300 metara iza sebe vi-
dio ustalasanu masu, razvrstanu po širini i dubini, isto onako obučenu i
izmješanu kao što kažu i ostali. Ta masa je nadirala nezadrživo, bez ob-
zira što su je tukli iz mitraljeza, minobacača i topovskim granatama. I
on misli da su bili pod alkoholom.
Ovaj neprijateljski napad ustavljen je tek na kanalu koji teče istoč-
no od Potočana i Vrbovca.
I Ljubo Muškić iz Novograda, koji je bio u 3. bataljonu, upamtio
je ovu borbu i kaže da je 3. bataljon imao velike gubitke i da je tada ra-
njen i komandir čete Mile Savić. Iz njegovog voda, koji je tada imao 32
borca i 12 puškomitraljeza, tada je ranjen Franjo Smolenski, rodom iz Sa-
rajeva. I Muškić se sjeća da je od jednog puškomitraljesca morao uzeti
puškomitraljez da bi obezbijedio povlačenje ostalima, i da je u toj borbi
i sam ranjen. Oni što su napadali njegov vod bili su od njega udaljeni
50-100 metara. Sjeća se da je i njega neko ubacio u kola i izvukao iz
borbe. Da je vod preuzeo Dragomir Tadić, koji je poznavao teren, i da se
zahvaljujući tome, vod izvukao iz teške situacije.
Cedo Čolić, tada zamjenik komandanta 3. bataljona, sjeća se da je
i 3. bataljon imao težak dan. Prema njegovom sjećanju četa Miloša Gu-
njevića nabačena je bila na neke bodljikave prepreke i teško se izvlačila.
Uopšte, povlačenje je za sve jedinice bilo kritično.
»Neprijatelj je sa jakim snagama odbacio nas od Vlaške Ma-

hale. Sada se ova tri bataljona nalaze na ranijim položajima
u Vrbovcu,« 332
kaže za tu situaciju štab 14. brigade.
U toku ovog povlačenja opet je oko 30 boraca izbačeno iz stroja. Po-

ginuli su: Leposava Vase Bjelanić iz Sitneša; referent saniteta čete;
Dane Ivana Vukadin iz Srđana (Davor); Tadija Mije Jozevčić iz Ivčana,
Jajce; Salih Ahmeta Krpo iz Mostara; Fakrija Kapetanović iz Jajca; Vla-
do Čila Kulhaj iz Prnjavora, delegat voda; Dragoljub Marjanović iz Bo-
sanskog Petrovca; Safet Saliha Mehičić iz Doboja; Ljubo Gavre Radić iz
s. Dilac, Glamoč; Jan Sandaj iz s. Rakovac, Prnjavor; Vejso Muje Sina-
nović iz s. Suho Polje, Tešanj; Mehmed Hase Skeledžić iz Bosanskog Bro-
da; Đuro Josipović iz Obodnika, Kotor-Varoš, Petar A. Burza iz Sitneša,
Srbac; Salko Beće Smajić, iz s. Kosova, Tešanj i Nikola Skontra iz Pro-
loga, Livno. Veliki broj boraca je ranjen. Među njima komandant i zam-
jenik komandanta 4. bataljona i komandir čete Sančanin. Tako je za če-
tiri dana borbe 14. brigada imala 44 mrtva i 143 ranjena borca.
U napad na neprijatelja krenule su 9. maja jedinice 27. divizije.
Poslije ovolikih gubitaka 14. brigada nije bila spremna da u ovom napadu
učestvuje. I napad jedinica 27. divizije, kao i svi dotadašnji, nije uspio.
Partizanske komande su na kraju shvatile da ovako neće sa nep-
rijateljem izaći na kraj. Donijeta je odluka da se neprijateljske snage blo-
kiraju i da se čeka avijacija. Do pristizanja avijacije i tenkova da se jedi-
nice ukopaju, manjim snagama da napadaju neprijatelja i da odbijaju njego-
ve napade i protunapade. Četrnaesta brigada se postavila na liniju Svilaj
— Vrbovac — Lipik. Prvi put u toku postojanja njeni borci su počeli da
se ukopavaju.
U međuvremenu, drugi svjetski rat, poslije četvorogodišnjeg pusto-
šenja bio je pri završetku. Na zgradi njemačkog Rajhstaga u Berlinu bor-
ci Crvene armije istakli su sovjetsku zastavu. Hitler se ubio. Njemačka je
9. maja potpisala bezuslovnu kapitulaciju, a ustaški poglavnik Pavelić sa
opljačkanim imetkom NDH bježao je preko Austrije. Bojeći se ruskih ten-
kova, on je na svaki sumnjiv šum iskakao iz kola i sklanjao se u okolno
šipražje. Onaj što je nadmen i surov naređivao i podsticao ubijanje oko
dva miliona Jugoslovena, bježao je iz Jugoslavije, tresući se kao u groznici
i bojeći se sopstvene smrti.
A ovdje, oko Odžaka, Mrke Ade, Balegovca, Pruda i Vlaške Male,
ustaše su se i dalje borile. Pored zločina počinjenih oko Trnjaka, Zorica i
Donje Dubice, ovim ustašama se pripisuju i zločini van njihovog »atara«,
na primjer ubistvo oko 50 osoba u Modriči, ubistvo oko 70 osoba u Oraš-
ju na Savi itd. Bojeći se kazne zbog svojih zlodjela, i pored ovakve situa-
cije u Evropi i Jugoslaviji, oni još nisu mislili na predaju. Ojačani veli-
kim brojem ustaša — beskućnika, izbjeglih iz istočne i srednje Bosne, us-
taške vođe svojim prijetnjama, a svještenici (kao župnici Cosić i Gelebek)
svojim propovjedima, doprinijeli su da i dio stanovništva sa ovog terena
učestvuje u ovim bespotrebnim i besmislenim borbama protiv JA, u či-
jem sastavu su bili Srbi, Muslimani, Hrvati i ostale narodnosti. Borili su
se za okupatora koji nikad nikome nije donio dobro.
* * *
K a d a su partizani promijenili t a k t i k u i iz n a p a d a prešli u o d b r a n u ,

situacija se promijenila. Iako su ustaše i dalje napadale, nastojeći da partizane
o d b a c e s a z a p o s j e d n u t i h l i n i j a , u s p j e h a n i j e bilo. U z a l u d s u s e o p i j a l i i j u r i š a l i ,
t o i h j e s a m o k o š t a l o m n o g o ž r t a v a . U 14. b r i g a d i t i h d a n a bilo j e s a s v i m m a l o
g u b i t a k a . T a k o j e 13. m a j a p o g i n u o A v d o Ć o s t o v i ć i z L e p e n i c e , T e š a n j , a 14.
m a j a L u k a K a r i j a n o v i ć i z P a l a , S a r a j e v o . G u b i c i u s t a š a s u b l i d a l e k o veći.
K a s n o s a g l e d a v š i loš z a v r š e t a k , u s t a š e s u p o č e l e d a d o b i j a j u v o l j u z a
p r o b o j e m . O n a j e n a r o č i t o p o r a s l a o d 22. m a j a , k a d a i h j e p o č e l a s i s t e m a t s k i
tući jugoslovenska avijacija. Jurišni avioni sa aerodroma Klenak »Jakovi«,
počeli su sa b o m b a r d o v a n j e m i r u š e n j e m n j i h o v i h b u n k e r a . Tih d a n a su n e k e
g r u p e ustaša uspjele da se probiju.333 J e d n a od njih, k a k o se sjeća Veljko P r e -
r a d o v i ć , t a d a b o r a c 18. s r e d n j o b o s a n s k e b r i g a d e 53. d i v i z i j e , k o j a j e t a k o đ e
333 Prema kazivanjima Osmana Kovačevića i Ljuboja Arsenića do kuće Adama

Jankovića iz Jasena, Prelivode, južno od Šipraga, naišla je koncem maja 1945. go-
dine grupa od 42 ustaše. Među njima je bilo i nekoliko žena. Tražili su da im
se spremi kotao mlijeka za jelo. Mlijeko je stavljeno u kotao koji je postavljen na
veće kamenove ispod kojih je naložena vatra. Ustaše su bile zamišljene i ćutljive.
Kad je mlijeko počelo da vri kotao se bez da ga je neko dirao prevrnuo i mlijeko
prosulo. Ustaški starješina /bio je u kratkim pantalonama/ smatrao je to lošim
predznakom i odmah naredio pokret. Otišli su u pravcu Duge.
Naknadno se saznalo da su tamo zastali da se odmore. Četnici su pratili nji-
hovo kretanje i na odmoru ih napali i po svemu većinu od njih pobili jer su od
S'tojana Jankovića iz Prelivoda uzeli konja sa samarom i sa Duga donijeli tovar pu-
šaka.

6 krn
Učešće 14. brigade u završnim borbama na ustašku grupaciju oko Odžaka
i Vlaške Mahale (4 — 25. maja 1945. godine.)
privučena u borbu protiv ovih ustaša, probila se pored samog štaba divizije. Pa
i neke ustaške vođe uspjele su da umaknu, ali je osnovna masa ustaša ostala
da se bori do kraja. U neizvjesnoj situaciji, tješili su se svirkom uz šargije i
pjesmu. Kada su 25. maja borci 14. brigade, poslije velikih borbi toga dana,
ušli u Vlašku Mahalu, svuda su bile rasute hrpe leševa. Pojedine ustaše — bes-
kućnici, koji su sa Rajkovcem, Calušićem, fra Antom, i dr. navukli na ovaj.
kraj zlo, išli su istim putem kojim je svoj život završavao Gebels.
Borci i rukovodioci 14. brigade bili su svjedoci stravičnih scena. Fana-
tizovane, zločinima i rakijom opijene ustaše, suočene sa bezizlaznom situaci-
jom, nisu prezale ni od čega: kad su vidjeli da je izlaz jedino u smrti ubijali
su i svoje najbliže, pa i svoje žene i djecu.
Tadašnji komandant 14. brigade, Kovačević, piše: »Vidio sam u jednoj
školi koja se nalazila u središtu Vlaške Male, da su sobe bile pune žena, dje-
ce, ranjenih ustaša kojima je ispaljen metak u glavu. Znači da su ih ustaše
sami poubijali.«
Od mnogih potresnih događaja bilo je i takvih koji prelaze mogućnosti
normalnog ljudskih shvatanja. Između ostalog, borci 14. brigade gledali su
kako žena ispred njih, koja je zbog propagande bila toliko uplašena dolaskorri
partizana, sama ubijala svoje dijete, a zatim i sebe.
I u ovoj borbi 14. brigada nije lako prošla. Ona je imala i najteži zada-
tak. Trebalo je da razbije najjače ustaško uporište Vlašku Malu, pa je imala
i velike žrtve. Poginuli su: 23. maja Ahmet Tahira Kočo iz Trebinja, Vlado Stoj-
ković iz Ritešića i Lazo Kovijanić iz s. Štrpci; 25. maja Gojko Jove Vujić iz
Krupe na Vrbasu, Vladimir Koste Domuz iz s. Štrpc', Ivan Mihelić iz Kar-
lovca, Branko Laze Palikuća iz s. Štrpci, Osman Mehmeda Smajić iz Seljilje
— Tuzla, Osman Alije Srkalović iz Tešnja, Viktor Tadije Stažičko iz Duvna,
Juzek Šljiva iz Mostara, Sulejman Suljič'.ć iz Misurića, Maglaj, Milenko Bog-
dana Bubić iz Brezove Dane, Bogdan Jove Cvijanović iz Brezove Dane, Su-
lejman Muharema Gračić iz Ulišnjaka — Maglaj, Mustafa Omera Hasanić Mag-
laj, Emko Mustafe Kusur iz Domislica-Maglaj i Ibrahim Saliha Kusur iz Do-
rn 'sli ca-Maglaj.
Bio je to kraj jednog teškog sukoba, a za 14. brigadu i ostale partizanske
jedinice koje su u ovom napadu učestvovale završetak narodno-oslobodilačkog
rata u Jugoslaviji. Bila je to, istovremeno, i poslijednja borba sa organizova-
nim fašističkim snagama u Evropi.
* * *
I drugi (kao i prvi) svjetski rat završio se pobjedom saveznika, uz bezus-

lovnu kapitulaciju fašističke Njemačke. Među pobjednicima, samo zahvalju-
jući narodnooslobodilačkoj borbi naših naroda i narodnosti, našla se i Jugo-
slavija.
Ovoj značajnoj pobjedi nad fašističko-diktatorskim režimima, ogrezlim
u mračne zločine, određeni doprinos dali su i borci i rukovodioci 14. srednjo-
bosanske udarne brigade, kroz koju je u toku njenog borbenog puta prošlo
oko 4.000 boraca. U borbama za oslobođenje svoje domovine Jugoslavije oko
560 b o r a c a je izgubilo život, onoliko koliko ih je bilo u s t r o j u na dan f o r m i r a n j a
brigade. Indikativan je i podatak da je svaki deseti poginuli bio s t a r j e š i n a , pa
se s t r u k t u r a m r t v i h u tom pogledu poklapa sa b r o j e m b o r a c a i s t a r j e š i n a j e -
dinice k o j o j su pripadali.
Pripadnici v o j n i h i drugih o k u p a t o r s k o - k v i s l i n š k i h s t r u k t u r a k o j i su pre-

živjeli rat, n a j v e ć i m d i j e l o m su bili z a r o b l j e n i ili su se sami predali. S a m o od-
ređeni b r o j zločinaca i ubica, uglavnom vođa, uspio je da p r e b j e g n e p r e k o
granice. Među n j i m a bilo je i onih k o j i su, da bi opstali, m o r a l i da m i j e n j a j u
s v o j u f i z i o n o m i j u i identitet, da bi zatim, bez domovine lutali s v i j e t o m , u v i j e k
u s t r a h u da ne budu o t k r i v e n i i izvedeni pred sud.
Š T A B
XIV BRIGADE LIII DIVIZIJE
Jugoslavenske Armije
Pov. Br. 125/45.
Položaj, dne 4-V-1945-god.
— SVIMA JEDINICAMA OVE BRIGADE* —
Štab LIII Divizije svojom Naredbom broj 25. za 1. maj 1945. god.
dostavio je sledeće:
»Na osnovu ovlaštenja Pretsjedništva Antifašističkog vijeća narodnog
oslobođenja Jugoslavije od 14. oktobra 1944. god. odlukom štaba LIII U.
Divizije odlikovani su za pokazanu hrabrost u narodno oslobodilačkoj
borbi.
ORDENOM ZA HRABROST
I.
Iz XIV brigade LIII U. Divizije slijedeći borci i rukovodioci:
1. KOVAČE VIC STEVO, major; 8. DEVIC ŽARKO, kapetan pol.

2. KALINlC MILAN, major-pol. kom. ;
kom.; 9. LAKICEVIC PERO, kapetan
3. L ALO VIĆ MOMIR, zamj. kdt. polkom. ;
brig.; 10. BOGUNOVIC SLOBODAN, ka-
4. ANDRIĆ DIMITRIJE, kap. petan polkom.;
pom. polkom.; 11. ŠARCEVIC ILIJA, poručnik;
5. ČUDIĆ DRAGO, kapetan; 12. MLINARIC MILAN, poručnik;
6. KUŠMIĆ MUSTAFA, kapetan 13. AVDlC HUSEIN, zamj. kdt.
polkom.; bat. ;
7. LUBURIC DRAGO, kapetan 14. REDZlC HUSEIN, zamj. kdt.
polkom. ; bat.;
* Prepis dokumenta koji se odnosi na jednu od Odluka o odlikovanjima pri-

padnika 14. brigada.
15. DUKIĆ RAJKO, zamj. kdt. 34. PUŠIĆ MIRKO, zamj. koman-
bat.; dira;
16. JEFTIĆ DRAGOLJUB, poruč- 35. BIJELlĆ ZORA, ref. saniteta;
nik; 36. STANAREVIĆ BRANKO, in-
17. ĐURĐEVIC MILUTIN, por. ten. brig.;
pom. polkom.; 37. GAJIĆ MIRKO, član inten.
18. MESlC ISMET, poručnik pom. brigade;
polkom.; 38. BUBlĆ RAJKO, zastavnik;
19. VUKELJA PERO, poruč. pom. 39. IVKOVlĆ NEDO, zastavnik;
polkom.; 40. VOJVODIC OBRAD, zastav-
20. ŠEREMET IVICA, poručnik nik;
polkom. ; 41. SELAKOVIC SLAVKO, zast.
21. VASIC ĐURO, poručnik pol- politdeleg.;
kom.; 42. VUKOVIC LJUBO, vodnik vo-
22. KUZMANOVlC MILORAD, poda;
ruč. polkom.; 43. BOJIC GLIGOR, vodnik voda;
23. DANILOVIC MILIVOJE, po- 44. PUSlC STANISLAV, vodnik
ručnik polkom.; voda;
24. MAJKIC LJUBOMIR, poručnik 45. KOVAČE VIC MILE, zamj. ko-
polkom.; mandira;
25. ST ARCE VIC ĐURO, komandir; 46. MIHlC MAKSIM, vodnik voda;
26. SANCANIN BORO, komandir; 47. SLAVNIĆ MIRKO, vodnik vo-
27. DRINlC SRETKO, komandir; da;
28. PLIVAČ MUHAREM, koman- 48. JOKANOVIĆ VLADIMIR, vod-
dir; nik voda;
29. KUZMANOVlC PETAR, ko- 49. MARIĆ PETAR, vodnik voda;
mandir; 50. MEŠIĆ MUHAMED, vodnik
30. PANIC LJUBOJA, p. poručnik; voda;
31. SUVAJAC BOŠKO, p. poruč- 51. VOJVODIĆ MOMČILO, vod-
nik; nik;
32. SELMAN JUSUF, p. poručnik 52. STANlĆ SLAVKO, vođa izv.
pom. polkom.; grupe;
33. ŠARIC SIMEUN, zamj. koman- 53. MUJANOVIC ŠERIF, mitralje-
dira; zac.
MEDALJOM ZA HRABROST
I.
Iz XIV brigade LIII U. Divizije slijedeće borce i rukovodioce:
1. NUHBEGOVlC ALIJA, poruč- 3. DURAKOVlC HAMDIJA, po-

nik polkom.; ruč. polkom.;
2. TEŠNJAK AVDO, poruč. pol- 4. PRERADO VIC BLAGO JE, po-
kom.; ruč. polkom.;
5. KAJZER IVAN, poruč. pol- 30. RADULOVlC VASKRSIJA,
kom.; vodnik voda;
6. TIŠMA J O J A, poruč polkom.; 31. GUN.JEVIC MILOŠ, vodnik
7. PETKOVIC MILOVAN, ko- voda;
mandir čete; 32. PETROVIC ĐORĐE, vodnik
8. SEGIĆ KOŠTA, komandir če- voda;
te; 33. RADAN IVAN, v. d. vodnika
9. GATARIC BRANKO, koman- voda;
dir čete; 34. BIJELlC MILOŠ, v. d. vodnika
10. STEGlC DUŠAN, komandir če- voda;
te; 35. PILJEVIC RANKO, v. d. pol.
11. SAVIĆ MILE, komandir čete; delegata;
12. OMUKIC SMAJO, p. poručnik 36. CENANOVlC TALE, vođa izv.
pom. polkom.; grupe;
13. TOPIC STO JAN, p. poručnik 37. ŠIMUNlC ĐURO, vodnik;
pom. polk.; 38. BENEK PETAR, vodnik;
14. PETROVIC MIRKO, p. poruč- 39. SANCANIN ĐORĐO, vodnik;
nik pom. polkom.; 40. TADlC DRAGOMIR, vodnik;
15. ZlVANlC NEDO, p. poruč. 41. CILAK IVAN, ml. vodnik;
pom. polkom.; 42. BOZlC JELENKO, magacioner;
16. BOJIC SADIK, zast. polit, de- 43. PETKOVIC BOŽICA, bolničar-
legat.; ka;
17. PAUKOVIC DRAGO, zastav- 44. RADINOVIC LJUBICA, bolni-
nik politdel. ;
čarka;
18. JANJIC BRANKO, zast. polit,
delegat. ; 45. VUCKOVIC GOJKO, desetar;
19. CVIJETlC RADE, zast. polit, 46. PETROVIC OBRAD, desetar;
delegat. ; 47. JUSIC SALIH, desetar;
20. SAVIĆ ĐORĐE, st. vodnik; 48. VINClC DUŠAN, desetar;
21. SAVKOVIC DUŠAN, st. vod- 49. VUKOVIC MILOVAN, desetar;
nik;
50. TODOROVlC MILAN, desetar;
22. TODORlC RADE, st. vodnik;
51. PILJAGlC RANKO, desetar;
23. MEŠANOVIC OSMAN, st. vod-
nik; 52. PILJAGlC DUŠAN, desetar;
24. RADOŠEVIC STEVO, st. vod- 53. CUSTIĆ ILIJA, desetar;
nik; 54. IBRIŠEVlC IBRAHIM, dese-
25. STO JANO VIC ČEDO, vodnik tar;
voda; 55. VEJSlC AHMET, desetar;
26. GRUB AC PETAR, vodnik vo- 56. HADZlC ŠERIF, desetar;
da; 57. SERHATLIC HIMZO, desetar;
27. FORIC EDHEM, v. d. vodnika
58. GUNJEVIC VID, desetar;
voda;
59. EVĐENlC SAVO, desetar;
28. MUŠKlC LJUBOMIR, vodnik
voda; 60. DANlClC SLAVKO, desetar;
29. KUZMANOVIC NEDELJKO, 61. JANClC JOZO, desetar;
vodnik voda; 62. MILIVOJAC NOVAK, desetar;
63. SUBAŠIĆ MUHAREM, dese- 74. BUBIC TOMISLAV, borac;
tar; 75. BEŠLIJA SALIH, borac;
64. ZAIMOVIC MUHAREM, mit- 76. IKANOVIĆ SEJDO, borac;
ral] ezac; 77. DELIBASlC MUHAREM, bo-
65. BOŽIĆ STIPO, mi trai j ezac; rac;
66. ALIMANOVlC NAZIF, borac; 78. HRVlC MUJO, borac;
67. KADIC JUSUF, borac; 79. IGNJATOVIC MILOVAN, bo-
rac;
68. BALABAN STEVO, borac;
80. DEDIĆ UZEIR, borac;
69. RADOVANOVIC TODO, borac;
81. VUJAGIĆ JOVO, borac;
70. KOVAČEV^ NEDELJKO, bo- 82. DRAGICEVIĆ ĐURO, borac;
rac;
83. ARALICA AUGUSTIN, borac;
71. POPOVIC OSTO JA, borac; 84. POPOVIC PETAR, borac;
72. SMULJA SAVO, borac; 85. VIKODINOVlC VELIMIR, bo-
73. PETKOVIC LJUBOMIR, borac;
rac; 86. BATIĆ SINIŠA, borac«.
* * *
Personalni povjerenici unijeće promjene u kartone odlikovanih ofi-

cira i političkih rukovodioca i list promjena podnijeti ovom štabu /za pers.
povjerenika/ najdalje do 7 ov. mj.
Smrt fašizmu - sloboda narodu!
Pomoćnik politkomesara: Zamjenik komandanta:

kapetan, Momir Lalović
Dimitri je Andrić
M. P.
S P I S A K
POGINULIH, UMRLIH I NESTALIH BORACA I RUKOVODILACA

XIV SB NOU BRIGADE
ADŽALlC M. AVDO, rođen 1926, Doboj, borac 1 č. 3. bat. poginuo 6. maja

1945. god. Vlaška Mala (Mahala), Odžak.
ADŽlC R. SAVO, rođen 1912, Miškovci, Derventa, borac, poginuo 1944.
god.
AGOVIC H. RASID, rođen 1926, Umčari, Cajniče, polit, delegat voda u
4. bat. poginuo 20. avgusta 1944. god. Viševice-Sokoline, Kotor Varoš.
AHMIC H. ZAHID, rođen 1924, Derventa, borac, poginuo 6. maja 1945. god.
Vlaška Mala, Odžak.
ALEKSIC ALEKSA, Srđevići, Srbac, borac 4. bat. poginuo 29. jula 1944.
god. Solila, na pl. Borje, Teslić.
ALEKSIC MILOŠ, rođen 1926, Krmine, Krupa na Vrbasu, borac 3. č. 3.
bat. umro u korpusnoj bolnici br. 2, 26. oktobra 1944. god.
ALIHODŽIC M. HAMDO, rođen 1926, Planje, Jelah, Tešanj, borac 3. č.
1. bat. umro na putu za bolnicu u Tešnju 30. januara 1945. god.
ALIJAGlC B. ISMET, rođen 1910, Derventa, borac, poginuo 27. novem-
bra 1944. god. Liplje, Kotor-Varoš.
ALISPAHlC M. MUJO, rođen 1924, Novi Seher, Maglaj, borac poginuo
24. oktobra 1944. god.
ARNAUTOVlC M. MUSTAFA, rođen 1904, Banja Luka, borac 3. č. 4. bat.
poginuo 6. maja 1945. god. Vlaška Mala, Odžak.
ARNAUTOVlC S. OMER, rođen 1916, Maglaj, borac 2. č. 3. bat. poginuo
6. maja 1945. god. Vlaška Mala, Odžak.
ASENTlC G. ĐORĐO, rođen 1923, Miškovci, Derventa, borac, poginuo
1944. god.
ASENTlC D. RANKO, rođen 1927, Miškovci, Derventa, borac, poginuo
1943. god. Tromeđa, Derventa.
ASENTlC S. SLAVKO, rođen 1923, Miškovci, Derventa, borac, poginuo
1944. god.
ASENTIĆ R. STOJAN, rođen 1909, Miškovci, Derventa, borac, poginuo
1945. god.
AUGUSTIN P. ANDRIJA, rođen 1924, Velika Ilova, Stivor, Prnjavor,
borac 3. bat. poginuo 5. marta 1945. god. Stanovi, Doboj.
BADELIĆ J. MIKO, rođen 1920, Prebovlje, Stolac, desetar, poginuo 16.

aprila 1945. god. Putnikovo Brdo, Doboj.
BAČKO IVAN, rođen 1923, Prnjavor, borac 3. č. 2 bat. poginuo 24. sep-
tembra 1944. god. Topola, Bos. Gradiška.
BAHTOVIČ H. DŽEMAL, rođen 1925, Mioče, Višegrad, borac 4. bat. po-
ginuo 5. maja 1945. god. Vlaška Mala, Odžak.
BALABAN D. VID, rođen 1925, Maglajani, Laktaši, borac 1. bat. poginuo
25. decembra 1944. god. Ljubatovci, Novi Seher.
BANDIČ I. NIKOLA, rođen 1924, Derventa, borac, poginuo 23. 9. 1944.
god.
BARANOVSKI A. ANKA, rođena 1928, Hrvaćani, Prnjavor, borac, po-
ginula 1945. god. Rudanka, Doboj.
BARDAK S. ŽARKO, rođen 1928, Ritešić, Podnovlje, Doboj, desetar 2.
č. 2. bat. poginuo 1. marta 1945. god. Čusto Brdo, Maglaj.
BARJAKTAREVIČ A. MEHMED, rođen 1924, Maglaj, borac 2. č. 3. bat.
BEGIČ S. MUSTAFA, rođen 1927, Matuzići, Doboj, borac, poginuo 9.
septembra 1944. god.
BEJTIČ O. ALIJA, Bosanska Gradiška, borac, poginuo 20. aprila 1945.
BERAK C. MILAN, Golo Brdo, poginuo 1945. god.
BERAK Đ. VASO, rođen 1927, Grabovica, Siprage, Kotor Varoš, desetar u
1. bat. poginuo 16. aprila 1945. god. Putnikovo Brdo, Doboj.
BERAK L. VASO, Golo Brdo, poginuo 1945. god.
BERIČ BOGDAN, rođen 1925, Sitneši, Srbac, borac 1. č. 2. bat. poginuo
19. januara 1944. god. Prnjavor.
BEŠIĆ HASAN, Kozarac, Prijedor, borac 4. bat. poginuo 18. decembra
1944. god. Trepča, Tešanj.
BEZAR S. VASILIJE, rođen 1925, Osinja, Derventa, borac, poginuo 19.
januara 1944. god.
BIBIČ M. HIMZO, rođen 1918, iz Prnjavora, poginuo 6. januara 1944.
godine na Uzlomcu.
BIJELANIČ V. LJEPOSAVA, rođena 1925, Sitneši, Srbac, referent sa-
niteta 2. č. 2. bat. poginula 8. maja 1945. god. Vlaška Mala, Odžak.
BIJELIČ S. LJUBO, rođen 1924, Kremna, Prnjavor, borac 3. č. 3. bat.
poginuo 19. januara 1944. god. Prnjavor.
BIJELIČ T. MIRKO, rođen 1909, Kremna, Prnjavor, komandir 1. č. 2. bat.
BIJELIČ SAVKO, rođen 1923, Mitrovići, Tešanj, borac 3. bat. nestao u
borbi 19. septembra 1944. god. u Banja Luci.
BILANOVlC S. MIRKO, rođen 1926, Mrčevci, Laktaši, poginuo 1945. go-
dine. Podaci saveza boraca SO Laktaši.
BILIĆ R. FAJKO, rođen 1909, Glamoč, komandir čete u 4. bat. poginuo 1.
marta 1945. god. Radina Luka, Maglaj.
BJELANIĆ S. MILOVAN, rođen 1923, Velika Ilova, Prnjavor, borac 3. č.
2. bat. poginuo 19. januara 1944. god. Prnjavor.
BJELCEVIĆ Đ. ZARIJA, rođen 1921, Brezove Dane, Maglaj, borac, po-
ginuo 28. decembra 1944. god.
BOBARIĆ M. AVDO, rođen 1906, Kaloševići, Tešanj, borac, poginuo de-
cembra 1944. god.
BOGDANOVIC T. MIHAILO, (MISO), rođen 1925, Novi Grad, Odžak,
borac 3. bat. poginuo 8. marta 1945. god. Majevac, Doboj.
BOGDANOVIC LJ. RADE, rođen 1924, Raškovci, Doboj, borac poginuo
1944. god.
BOGOSAVAC S. DUŠAN, rođen 1918, Lepenica, Srbac, borac, poginuo
18. septembra 1944. god. Banja Luka.
BOGOSAVAC MILKA, rođena 1924, Ilova, Prnjavor, borac, poginula 24.
marta 1944. god. Vrbanjci, Kotor-Varoš.
BOJANOVIC N. PERO, rođen 1924, Štrpci, Prnjavor, borac, poginuo
1944. god.
BOJIC T. ĐORĐO, rođen 1921, Brestovo, Doboj, borac, poginuo aprila
1944. god. Kotor-Varoš.
BOJIC M. SADIK, rođen 1924, Galjipovci, Prnjavor, borac, poginuo 1945.
god. Banja Luka.
BOJIC S. ZDRAVKO, rođen 1928, Prosjek, Prnjavor, borac, poginuo 28.
juna 1944. god. Derventa.
BORAS FRANJO, rođen 1921, Listića, Ljubuški, borac 1. bat. poginuo 26.
oktobra 1944. god. Veliki Prnjavor, Doboj.
BOŠNJAK H. HUSO, rođen 1923, Palivuk, Šiprage, Kotor-Varoš, borac
2. č. 1. bat. poginuo 1. marta 1945. god. Perković Han, Maglaj.
BOŠNJO H. HUSO, rođen 1925, Miljanovci, Tešanj, borac 2. č. 2. bat. po-
ginuo 1. marta 1945. god. Perković Han, Maglaj.
BOŽIĆ M. BOZO, rođen 1921, Brestovac, Lukavac, Tuzla, desetar 3. bat.
poginuo 28. februara 1945. Putnikovo Brdo, Doboj.
BOZlC GLIGO, rođen 1924, Cerovica, Tešanj, borac 3. bat. poginuo 1. de-
cembra 1944. god. Sivša, Doboj.
BOŽIĆ NIKOLA, rođen 1924, Krčnik, Donji Miholjac, borac 2. bat. umro
na putu za bolnicu 13. januara 1945. god. Tešanj.
BOŽIĆ D. PETAR, rođen 1927, Drenova, Prnjavor, borac 3. bat. poginuo
14. juna 1944. god. Palačkovci, Prnjavor.
BOZlC RAJKO, rođen 1926, Štrpci, Prnjavor, borac 3. č. 3. bat. poginuo
BOZUNOVlC B. DRAGAN, rođen 1927, Ilova, Prnjavor, borac, poginuo
2. januara 1944. god. Banja Luka.
BOŽUNOVIC V. STANKO, rođen 1922, Šereg Ilova, poginuo 13. 7. 1945.
god. od odmetnika.
BRAČKO L. LJUDEVIT, rođen 1925, Vidovec, Vrbovec, borac 3. bat. nes-
tao 1. decembra 1944. god. Sivša, Doboj.
BRANKOVIĆ ZDRAVKO, rođen 1919, Imljani, Kotor-Varoš, borac, nestao
1. avgusta 1944. god. Ukrinjica, Teslić.
BRELAK S. VLADIMIR, rođen 1915, Prosjek, Prnjavor, borac 2. bat. po-
ginuo 22. februara 1945. god. Rudanka, Doboj.
BRIŽIĆ N. IVAN, rođen 1924, Krateško, Sisak, borac, bolničar 3. č. 4. bat.
poginuo 15. aprila 1945. god. Maglaj.
BRKOVIĆ K. LJUBO, rođen 1927, Brestovo, Doboj, borac, poginuo.
BUBIĆ B. MILENKO, rođen 1925, Brezove Dane, Maglaj, borac, poginuo
BUCAREVIĆ V. NOVAK, rođen 1923, D. Vijačani, Prnjavor, borac, po-
ginuo 28. juna 1944. god. Derventa.
BUDAK S. BOŽO, rođen 1922, Lužani, Prnjavor, polit, komesar 2. č. 2.
bat. nestao 19. novembra 1943. god. Crni Vrh, Banja Luka.
BUKOVICA ŽARE, rođen 1922, borac, 1. č. 2. bat. poginuo 14. oktobra
1944. god. Galjipovci, Prnjavor.
BUKOVSKI M. SLAVKO, rođen 1926, Galjipovci, Prnjavor, borac, po-
ginuo 1945. god. Cerani, Derventa.
BUKVIĆ M. MUSTAFA, rođen 1910, Bukva, Tešanj, borac 1. č. 2. bat.
poginuo nesretnim slučajem 19. marta 1945. god. Tešanj.
BUNDALO BRANKO, rođen 1925, Kriškovci, Laktaši, borac 3. č. 2. bat.
BUNDALO Đ. DUŠAN, rođen 1923, Kriškovci, Laktaši, komandir 2. č. 2.
bat. poginuo septembra 1945. god. od odmetničkih bandi oko Prije-
dora.
BURIC F. VELJKO, rođen 1912, Strpci, Prnjavor, borac 3. bat. poginuo
1. decembra 1944. god. Sivša, Doboj.
BURZA A. PETAR, rođen 1928, Sitneši, Srbac, borac 1. č. 1. bat. poginuo
8. maja 1945. god. Vlaška Mala, Novi Grad, Odžak.
CERIC A. CAMIL, rođen 1927, Miljanovci, Jelah, Tešanj, borac 1. bat. po-
ginuo 14. januara 1945. god. Perković Han, Maglaj.
CONALIC R. JUSO, rođen 1924, D. Sanica, Ključ, borac 3. č. 3. bat. po-
ginuo 17. aprila 1945. god. Makljenovac, Doboj.
CVIJANOVIC I. ŽIVKO, rođen 1924, Cerovica, Tešanj, borac 3. bat. po-
ginuo 1. decembra 1944. god. Sivša, Doboj.
CVIKIC D. STEVO, rođen 1922, Grubišino Polje, borac-pekar u int. bri-
gade, umro od tifusa 28. februara 1945. god. Siprage, Kotor-Varoš.
CELOC SERIF, rođen 1928, Sanica, Ključ, borac 3. bat. nestao 1. decem-
bra 1944. Sivša, Doboj.
CIKOJEVIC M. LJUBO, rođen 1920, Mitrovići, Doboj, borac, poginuo.
COLIĆ D. BRANKO, rođen 1923, Strpci, Prnjavor, borac 4. bat. poginuo
25. septembra 1944. god. Topola, Bos. Gradiška.
COLIC B. MOMIR, rođen 1922, Strpci, Prnjavor, borac 3. bat. poginuo
COLIĆ B. STANKO, rođen 1928, Strpci, Prnjavor, borac 3. bat. poginuo
COSTOVIĆ AVDO, rođen 1928, Lepenica, Tešanj, borac, poginuo 13. maja
1945. god. Jablanica.
CUSTIĆ JAKOV, rođen u Kriškovcima, Laktaši, borac 2. č. 3. bat. poginuo
25. septembra 1944. god. Trošelji, Bos. Gradiška.
CUSTlC I. ŽIVKO, rođen 1924, Kriškovci, Laktaši, borac 3. č. 2. bat. pogi-
nuo 22. februara 1945. god. M. Bukovica, Doboj.
CUSTIĆ ILIJA, rođen 1924. Kriškovci, Laktaši, borac 3. č. 2. bat. pogi-
nuo 23. februara 1945. god. M. Bukovica, Doboj.
C
CEHAJlC H. HASAN, rođen 1923, Sanica, Ključ, politički delegat voda

u 3. č. 2. bat. poginuo 9. septembra 1944. god. Doboj.
ĆEJIĆ M. RATKO, rođen 1918. Kriškovci, Laktaši, borac 3. č. 2. bat. po-
ginuo 24. septembra 1944. god. D. Topola, Bos. Gradiška.
ĆERKETA P. GOJKO, rođen 1925. u s. Jaružani, poginuo 1944. godine.
Podaci saveza boraca SO Laktaši.
ĆETOJEVIĆ M. RADOSLAV, rođen 1928, Cetojevići, Banja Luka, borac,
2. č. 4. bat. poginuo 9. aprila 1945. god. Perković Han, Maglaj.
ĆETOJEVIĆ T. VELJKO, rođen 1916, iz Husrpovaca, poginuo 19. sep-
tembra 1944. god. na Banja Luci.
D
DARADAN S. SPASENIJA, rođena 1924, Strpci, Prnjavor, borac 2. bat.
poginula 20. avgusta 1944. god. oko Kotor-Varoša.
DAKIĆ J. PETAR, rođen 1924, Otpočivaljka, Prnjavor, borac, poginuo
1944. god.
DANOJEVIĆ G. RADOVAN, rođen 1926, Novo Selo, Prnjavor, poginuo
1945. god. Sarajevo.
DAVIDOVIČ DUŠAN, rukovalac ubojne opreme 1. bat. umro 21. maja
1945. god. u Banja Luci.
DEDJALIĆ A. AMAN, rođen 1927, u SSSR-u, umro 4. avgusta 1945. god.
Banja Luka.
DELIC MINA, Banja Luka, poginula 26/27. novembra 1943. god.
DEJANOVIĆ D. STEVO, rođen 1919, Majevac, Doboj, borac, poginuo 21.
marta 1945. god. Mišinci, Derventa.
DERAJIC M. SIMEUN, rođen u Gornjoj Ilovi, Prnjavor, umro od poslje-
dica ranjavanja 27. marta 1945. god. u Tesliću.
DEVIO O. MIHAILO, rođen 1910, Strpci, Prnjavor, borac 1. bat. umro
27. januara 1944. god. Medvjeđe Brdo, Sanica, Ključ.
DEVIO I. MILAN, rođen 1923, Strpci, Prnjavor, borac, umro februara
1944. god. kao ranjenik i tifusar u Sipragama, Kotor-Varoš.
DEVIĆ I. RAJKO, rođen 1914, Strpci, Prnjavor, komandir voda u 4. bat.
poginuo 18. septembra 1944. god. Banja Luka.
DOLJ1Ć RAJKO, rođen 1926, Skender-Vakuf, borac 3. bat. poginuo 29.
maja 1944. god. D. Smrtići, Prnjavor.
DOMUZ K. VLADIMIR, rođen 1929, Štrpci, Prnjavor, borac automatičar-
ske čete brigade, poginuo 25. maja 1945. god. Vlaška Mala, Odžak.
DOMUZ N. ZIVKO, rođen 1922, Strpci, Prnjavor, borac, poginuo 24.
marta 1944. god. Vrbanjci, Kotor-Varoš.
DRAGOJEVIĆ D. STOJAN, rođen 1924, Kaoci, Srbac, komandir voda 3.
č. 2. bat. poginuo 20. januara 1945. god. Perković Han, Maglaj.
DRINIĆ R. SRETKO, rođen 1918, Palačkovci, Prnjavor, komandir 2. čete,
2. bat. poginuo 1. jula 1944. god. na Vrbasu, Nožičko, Srbac.
DRLJIĆ S. RAJKO, rođen 1926, Brestovo, Doboj, borac 3. bat. poginuo 29.
DUJAKOVIĆ T. BOSKO, rođen 1922, Pojezina, Derventa, borac 1. č. 4.
bat. umro na putu za bolnicu, Tešanj 8. aprila 1945. god.
DUJSO KERIM, Banja Luka, umro od zadobijenih rana 5. maja 1945,
Vlaška Mala, Odžak.
DUKIĆ NEDELJKO,
1. decembra 1944. rođen 1928,Doboj.
god. Sivša, Agići, Derventa, borac 3. bat. poginuo
DUKIĆ M. RAJKO, rođen 1922, Skender-Vakuf, komandant 2. bat. umro
od rana u bolnici Teslić 12. decembra 1944. god.
DURMIS M. MARTIN, rođen 1918, Vrhovi, Derventa, borac, poginuo
1943. god.
ĐAJIĆ SAVO, rođen 1927, Branešci, Prnjavor, borac 3. bat. poginuo 29.
ĐEDOVlC R. HUSEIN, rođen 1908, Lepenica, Tešanj, borac, poginuo
februara 1945. god.
DUKIĆ M. NEDO, rođen 1923, Agići, Derventa, borac, poginuo 1945. god.
DUKIĆ O. RADOVAN, rođen 1920, Detlak, Derventa, polit, delegat pra-
tećeg voda 3. bat. poginuo 18. decembra 1944. god. Miljanovci, Tešanj.
ĐURĐEVIĆ A. JOVO, rođen 1921, Kaoci, Srbac, borac 2. č. 2. bat. umro
12. januara 1945. god. u bolnici u Tesliću, od zadobijenih rana.
ĐUKARIĆ Đ. BLAGOJE, rođen 1919. Donja Ilova, poginuo novembra
1944. kod Kotor-Varoša.
ĐURĐEVIĆ K. MILORAD, rođen u Ilovi, Prnjavor, poginuo 31. oktobra
1943. god. u Lijevče Polju, Bos. Gradiška.
ĐURIĆ D. OSTOJA, rođen 1905, Drenova, Prnjavor, komandir voda 3. č.
2. bat. poginuo 3. januara 1944. god. Trapisti, Banja Luka.
ĐURIĆ O. PETAR, rođen 1927, Drenova, Prnjavor, borac 3. č. 2. bat.
22. januara 1945. god. umro u Tesliću.
ĐURIĆ S. VELJKO, rođen 1912, Majevae, Doboj, borac 2. bat. poginuo
10. aprila 1945. god. Karaula, Zepće.
DŽ
DŽEBIC S. JOVAN, rođen 1926, Pecka, Mrkonjić Grad, borac 1. č. 3. bat.

DŽIGUM C. PETAR, rođen 1922, Bušletići, Osječani, Doboj, desetar 2. č.
2. bat. poginuo 8. marta 1945. god. Majevac, Doboj.
EKOS SEJDO, borac, 2. č. 3. bat. poginuo 17. aprila 1945. god. Putnikovo
Brdo, Doboj.
EMINOVIĆ S. ŠEVKO, rođen 1924, Derventa, borac 1. bat. poginuo 8.
maja 1945. god. D. Dubica, Odžak.
ENAG IBRO, rođen 1922, N. Seher, Maglaj, borac, poginuo 28. septembra
1944. god. Rankovići, Teslić.
FAFLET ANKICA, rođena u Derventi, borac, poginula 20. marta 1944.

god. Martinac, Srbac.
FEJZIĆ MUJO, rođen 1917, Vukovo, Tešanj, borac 3. č. 3. bat. umro 27.
aprila 1945. god. Teslić.
FIFIĆ A. BEKREM, rođen 1925, Kotor Varoš, borac, 2. č. 1. bat. poginuo
5/6. 1. 1944. god. na pl. Uzlomac.
FILIPOVIC M. RADOVAN, rođen 1914, Brusnik, Srbac, borac, 3. č. 3. bat.
poginuo 28. januara 1944. god. Ostružnja, Doboj.
FILIPOVIC RADOVAN, rođen 1923, Ilova, Prnjavor, potporučnik, pogi-
nuo novembra 1944. god. Uler, Doboj.
FORKAPIC PETAR, rođen u Baniji, borac 3. bat. poginuo juna 1945. god.
od odmetničkih bandi kod Skender-Vakufa.
FRLJA DŽ. RASEMA, rođena 1927, Lužani, Derventa, borac bolničarka,
2. č. 1. bat. poginula 17. februara 1945, Foča, Derventa.
GAKOVIC MIRKO, rođen 1924, Kaoci, Srbac, borac 3. č. 2. bat. poginuo

19. januara 1944. god. na Prnjavoru.
GAJIC J. STANKO, rođen 1914, Srpska Mravića, Prnjavor, borac art.
div. brigade, umro od tifusa, aprila 1945. god.
GAJIC J. VOJISLAV, rođen 1925, Kriškovci, Laktaši, desetar, 4. bat. pogi-
nuo 13. januara 1945. god. Brezovi Dani, Maglaj.
GALEŠIC H. OMER, rođen 1913, Kreševo, Tešanj, borac 4. bat. poginuo
17. februara 1945. god. Mišinci, Derventa.
GANIBEGOVIC N. ALIJA, rođen 1916, Doboj, borac 3. č. 3. bat. nestao u
borbi sa četnicima 27. aprila 1945. god.
GANIĆ R. MEHO, rođen 1923, Prnjavor, borac, 4. bat. poginuo 1945.
god. Teslić.
GATARIĆ K. BRANKO, rođen 1910, Strpci, Prnjavor, komandir čete u
. 4. bat. poginuo 1. aprila 1945. god. Perkovića Han, Karaula, Žepče.
GAVRANOVIĆ MILAN, rođen u Kruševu Brdu, Kotor-Varoš, borac 3.
č. 1. bat. poginuo 30. jula 1944. god. Osredci, Teslić.
GLAVENDEKIĆ R. LUKA, rođen 1925, Paramije, Prnjavor, borac 2. bat.
poginuo 13. januara 1945, Preković Han, Maglaj.
GLAVENDEKIĆ LJUBOMIR, rođen 1924, Paramije, Prnjavor, borac po-
ginuo 1944. god.
GLIGOROVIĆ 2. MILAN, rođen 1918, Vozuća, Zepče, borac 2. č. 3. bat.
poginuo 15. aprila 1945. god. Debela Meja, Tešanj.
GLUMĆEVIĆ AHMET, rođen 1924, Gračanica, borac 2. č. 3. bat. poginuo
7. maja 1945, Vlaška Mala, Odžak.
GOJIĆ T. ZDRAVKO, rođen 1927, Osinja, Derventa, borac, poginuo 1944.
god.
GOJAKOVIĆ M. NIKOLA, rođen 1927, Kladari, Doboj, borac, poginuo.
GOSTIMIROVIĆ L. OBRAD, rođen 1912, Cvrtkovci, Doboj, borac, pogi-
nuo 1944. god.
GRABOV AC IVAN, rođen u Vinkovcima, borac minerskog voda brig, po-
ginuo 1. septembra 1944. god. Jelah, Tešanj.
GRACIĆ M. SULEJMAN, rođen 1922, Ulišnjak, Maglaj, borac, poginuo
GRBIĆ Đ. SAVO, rođen 1917, Brestovo, Doboj, borac, poginuo.
GRUBAĆ DUJKO, rođen u Imljanima, Kotor Varoš, borac 1. bat. poginuo^
GRUBAĆ A. PETAR, rođen 1918, Imljani, Kotor-Varoš, borac 3. č. 1. bat.
umro 27. maja 1945. god. u bolnici Teslić.
GRUBAĆ STEVO, rođen u Imljanima, Kotor-Varoš, vodnik, 1. bat. pogi-
nuo 1. avgusta 1944. god. Ukrinjica, Teslić.
GUNJEVIĆ Đ. VID, rođen 1926, Sereg Ilova, Prnjavor, vodnik u 3. bat.
poginuo 17. aprila 1945. god. Putnikovo Brdo, Doboj.
GUTMAN Dr FRIDA, major NOV, načelnik saniteta brigade, poginula u
borbi sa četnicima 24. septembra 1944. godine, kod Klupa na Borju.
HADZlĆ H. SALIH, rođen 1923, Galjipovci, Prnjavor, borac, poginuo

1944. god. Bukovica, Doboj.
HAJDIĆ B. RAMO, rođen 1924, Lepenica, Tešanj, borac, poginuo 17. ap-
rila 1945, Putnikovo Brdo, Doboj.
HALILOVIĆ I. AHMET, rođen 1927, Lišnja, Prnjavor, borac, poginuo
1945. god. Banja Luka.
HALILOVIČ ALIJA, rođen 1913, Travnik, borac 4. bat. poginuo 18. de-
cembra 1944. god. Trepča, Tešanj.
HANlS I. MIHAJLO, rođen 1918, Devetine, Prnjavor, borac 1. bat. pogi-
nuo 26. oktobra 1944. god. Velika Sočanica, Derventa.
HANKIĆ SULJO, rođen 1917, Osoje, Tešanj, borac, 4. bat. poginuo 16.
decembra 1944. god. Sije, Maglaj.
HANKIĆ A. SULJO, rođen 1925, Vukovo, Tešanj, borac, poginuo 10. de-
cembra 1944. god.
HARAMBASIĆ M. IDRIZ, rođen 1923, G. Sanica, Ključ, borac 3. bat. uto-
pio se na Vrbanji u Ćelincu, 20. jula 1945. god.
HASANIĆ O. MUSTAFA, rođen 1922, Maglaj, borac, poginuo 25. maja
1945. god. Vlaška Mala, Odžak.
HASANĆEVIĆ J. HUSO, rođen 1905, Tešanj, borac, poginuo decembra
1944. godine.
HASANOVIĆ IBRO, rođen 1918, Derventa, borac 4. bat. poginuo 16. de-
cembra, 1944. god. Sije, Maglaj.
HASIĆIĆ A. HUSEIN, rođen 1922, Novo Selo, Tešanj, borac, poginuo ap-
rila 1945. god.
HASIĆIĆ A. HUSEIN, rođen 1923, Kraševo, Tešanj, borac, poginuo de-
cembra 1944. god.
HODŽIĆ M. IBRO, rođen 1917, iz Prnjavora, umro od zadobijenih rana
na Banja Luci 3. januara 1944. god.
HODŽIĆ M. MUHAMED, rođen 1927, Matuzići, Doboj, borac 1. č. 2. bat.
poginuo 1. marta 1945. god. Ćusto brdo, Maglaj.
HODŽIĆ A. OSMAN, rođen 1924,, Matuzići, Doboj, borac 2. bat. poginuo
10. aprila 1945. god. Karaula, Zepče.
HOJKURIĆ O. MUJO, rođen 1923, Raduša, Tešanj, borac, poginuo feb-
ruara 1945. god.
HRNJIĆ SABAN, rođen 1900, Lepenica, Tešanj, borac 3. bat. poginuo 1.
decembra 1944. Sivša, Doboj.
HUJIĆ J. MEHMED, roeđn 1916, Bosanski Petrovac, borac, 4. bat. pogi-
nuo 11. januara 1945, Perkovića Han, Maglaj.
HUJDUR R. RAGIB, rođen 1915, Piljužići, Jelah, Tešanj, borac 2. č. 1.
bat. poginuo 17. februara 1945. god. Foča, Derventa.
HUJKIRIĆ MUJO, 1925, Doboj, borac 3. č. 4. bat. poginuo 12. aprila
1945. god. Novi Seher, Maglaj.
HJUM IVAN, rođen 1921, Osijek, borac 1. bat. poginuo 1945. na želj. pru-
zi Maglaj — Zepče.
HUSANOVIĆ S. IBRAHIM, rođen 1915, Prnjavor, borac, 4. bat. poginuo
16. decembra 1944. god. Sije, Maglaj.
HUSEJINĆEHAJIĆ A. HASAN, rođen 1921, Derventa, polit, delegat voda
1. č. 2. bat. poginuo 9. septembra 1944. god. Makljenovac, Doboj.
HUSKANOVIĆ H. MUSO, rođen 1925, Maševac, Maglaj, borac, poginuo
25. marta 1945. god. Stanovi, Doboj.
HUSIJAKOVIĆ H. HALIL, rođen 1925, Matuzići, Doboj, borac, 2. č. 4.
bat. poginuo 5. maja 1945. god. Svilaj, Odžak.
IBRIĆ HIMZO, rođen 1924, Tuzla, borac 3. bat. nestao 1. decembra 1944.
god. Sivša, Doboj.
IBRIŠEVIĆ I. IBRAHIM, rođen 1921, Orahovac, Gradačac, desetar u 2.
bat. poginuo 11. aprila 1945. god. Karaula, Žepče.
IDUZ A. IBRO, rođen 1920, Aledinovci, Stolac, borac 3. č. 3. bat. poginuo
16. aprila 1945. god. Putnikovo Brdo, Doboj.
IGNJATIC J. STOJ AN, rođen 1922, Mravića, Prnjavor, desetar, 4. bat.
poginuo 13. januara 1945. god. Karaula, Zepče.
IKIĆ T. MILAN, rođen 1923, Pojezina, Derventa, borac 3. bat. poginuo
IVANDIĆ NIKOLA, rođen u Dalmaciji, borac 2. bat. nestao u borbi 21.
jula 1944. god.
IVANOVIĆ G. SVETOZAR, rođen u Srđevićima, Srbac, borac, poginuo
25. decembra 1944. god. Ljubatovci, Novi šeher.
IVKOVIĆ Đ. NEDO, rođen 1924, Mišinci, Derventa, zastavnik 1. bat. po-
ginuo 15. aprila 1945. god. Matuzići, Doboj.
J
JAKIĆ DUŠAN, rođen 1919, Imljani, Kotor-Varoš, borac 1. bat. poginuo
JAKUPOVIĆ N. HAKIJA, rođen 1924, Kozarac, Prijedor, borac 2. č. 2.
bat. poginuo 25. marta 1945. god. Stanovi, Doboj.
JANClKOVIĆ ĐORĐE, rođen 1918, Veliki Gaj, Vršac, borac, poginuo 28.
juna 1944. god. Derventa.
JANKOVIĆ MLADENKO, rođen 1908, Blagaj, Donji Vakuf, borac 3. č.
3. bat. poginuo 7. maja 1945. god. Vlaška Mala, Odžak.
JELIĆ SALIH, rođen u Prnjavoru, borac 3. bat. poginuo 1. decembra 1944.
god. Sivša, Doboj.
JELIĆ STEVO, rođen u Razboju, Bos. Gradiška, borac, poginuo 28. feb-
ruara 1944. god. Kotor-Varoš.
JEREMIĆ JOVAN, rođen 1922, Trnjani, Podnovlje, Doboj, borac, umro
u bolnici u SI. Brodu 7. maja 1945. god.
JEVTIĆ B. BOGDAN, rođen 1912, Otpočivaljka, Prnjavor, borac, poginuo
1945. god.
JOKANOVIĆ BOŽO, rođen u Korićanima, Travnik, zam. komandira čete
u 1. bataljonu, poginuo 28. juna 1944. god. Derventa.
JOKANOVIĆ LUKA, rođen u Korićanima, Travnik, komandir čete 1. bat.
poginuo 28. juna 1944. god. u Derventi.
JOKANOVIĆ NEDO, rođen u Korićanima, Travnik, borac, poginuo.
JOKANOVIĆ S. VLADIMIR, rođen u Korićanima, Travnik, vodnik u 1.
bat. poginuo 19. novembra 1943. god. Crni Vrh, Kadinjani, Banja
Luka.
JOSIPOVIĆ ĐURO, rođen 1927, Obodnik, Kotor-Varoš, borac 1. bat. po-
ginuo 8. maja 1945. god. Donja Dubica, Odžak.
JOVANOVIĆ N. SRETKO, rođen u Ilovi, Prnjavor, borac, poginuo 1944.
god. u Tesliću.
JOVANOVIO R. NIKOLA, rođen 1921, Ritešić, Podnovlje, Doboj. Desetar
2. č. 1. bat. poginuo 5. maja 1945. god. D. Svilaj, Odžak.
JOVIC B. STEVO, rođen 1928, Ošve, Maglaj, borac 4. bat. poginuo 16. de-
cembra 1944. god. Sije, Doboj.
JOVICIĆ BLAGO J E , rođen 1919. Strpci, Prnjavor, borac, poginuo 1944.
god.
JOZEVČIĆ M.TADIJA, rođen 1929, Ivčani, Jajce, borac 1. bat. poginuo 8.
maja 1945. god. Donja Dubica, Odžak.
J U K l C S. AZIZ, rođen 1924, Krasulje, Ključ, borac izv. čete, poginuo 4.
februara 1945. god. Perkovića Han, Novi Seher, Maglaj.
JURISIĆ N. VOJISLAV, rođen 1924, Kriškovci, Laktaši, borac 2. bat. umro
od zadobijenih rana, 13. juna 1944. god. Hrvaćani, Prnjavor.
JURKOVIĆ F. PAVAO, rođen 1921, Adolfovac, Podravska Slatina, borac,
3. č. 2. bat. poginuo 16. novembra 1944. god. Sivša, Doboj.
JUSIĆ S. SALIH, rođen 1921, Otoka, Bos. Krupa, borac 1. č. 1. bat. po-
ginuo 26. oktobra 1944. god. Veliki Prnjavor, Doboj.
K
KADUŠlC O. AVDO, rođen 1906, Trepča, Tešanj, borac, poginuo 1. ap-
rila 1945. god.
KADUSIĆ R. EMIN, rođen 1917, Domislice, Maglaj, borac, poginuo 22.
decembra 1944. god.
KADUSlC H. SAFET, rođen 1923, Vukovo, Tešanj, borac, poginuo feb-
ruara 1945. god.
KALABA D. RADOVAN, rođen 1918, Ilova, Prnjavor, borac 3. bat, po-
ginuo 9/10. septembra 1944. god. Miljanovci-Matuzići, Doboj.
KAL ABIC BOGDAN, rođen 1919, Podnovlje, Doboj, borac, poginuo.
KALAKOVIC M. GRUJICA, rođen 1924, Vel. Sočanica, Derventa, borac,
poginuo 25. maja 1945. god. Odžak.
KALATA M. SREĆKO, rođen 1914. Sremska Mitrovica, nestao 10. iula
1944. kod Maglaja.
KAPETANOVIC FAHRIJA, rođen 1902, Jajce, borac 4. bat. poginuo 8.
maja 1945. god. Vlaška Mala, Odžak.
KARAPANDŽA S. HUSEIN, rođen 1914, Tešanj, borac 3 bat. poginuo
KARASELIMOVIC SMAJO, rođen u Kotor-Varošu, omladinski rukovo-
dilac bataljona, zarobljen 1. avgusta 1944. god.
KARASOVIC S. MIRO, rođen 1916, Vukovar, borac 3. bat. poginuo 28.
februara 1945. god. Putnikovo Brdo, Doboj.
KARIC O. ESAD, rođen 1927, Lišnja, Prnjavor, borac 1. bat. poginuo 1.
avgusta 1944. god. Ukrinjica, Teslić.
KATINlC ILIJA, rođen 1910, borac 2. bat. poginuo 20. septembra 1944.
god. Glamočani, Klašnice, Banja Luka.
KEBIC O. MEHMED, rođen 1923, Galjipovci, Prnjavor, borac, poginuo
25. februara 1944. god.
KELECEVIC S. DUŠAN, rođen 1921, Mrčevci, Bos. Gradiška, borac 1.
bat. poginuo 26. oktobra 1944. god. Veliki Prnjavor, Doboj.
KERIĆ V. MILUiIN, rođen 1923, Jelanjska, Doboj, borac-mitraljezac 3.
bat. poginuo 15. aprila 1945. god. Debela Meja, Maglaj.
KERLIĆ I. HUSEIN, rođen 1914, Medakovo, Tešanj, borac 1. bat. poginuo
1. marta 1945. god. Perković Han, Maglaj.
KESER V. PERO, rođen 1921, Strpci, Prnjavor, desetar u 3. bat. poginuo
KITIĆ GAVRO, rođen 1926, Sereg Ilova, Prnjavor, potporučnik poginuo
4. oktobra 1944. god. Velika Sočanica, Derventa.
KNEŽEVIĆ M. MARKO, rođen 1905, Zalužani, Banja Luka, borac auto-
matičarske čete, poginuo 4. juna 1945. god. u G. Jošavki, Ćelinac, od
odmetničkih bandi.
KNEŽEVIĆ T. MILIVOJE, rođen 1929, Velika Sočanica, Derventa, borac,
poginuo 1945. god.
KNEŽEVIĆ M. ZDRAVKO, rođen 1919, Cerani, Derventa, borac 3. bat.
KNEŽEVIĆ J. LAZAR, rođen 1923, iz Pečeneg Ilove, poginuo 16. maja
KOĆO T. AHMET, rođen 1925, Trebinje, borac 1. bat. poginuo 23. maja
KOLAL R. MILORAD, rođen 1926, Stivor, Prnjavor, borac 2. bat. poginuo
11. aprila 1945. god. Karaula, Zepče.
KOLJEVIĆ U. KOSANA, rođena 1927, Glamočani, Laktaši, borac-bolni-
čarka 3. bat. poginula 6. maja 1945. god. Vlaška Mala, Odžak.
KOMLJENOVIĆ S. 10.
2. bat. poginuo STANKO, rođen
aprila 1945. god.1926, Travnik,
Karaula, polit, delegat voda
Zepče.
KOMSA A. JOZEF, rođen 1918, Sitneši, Srbac, borac 4. bat. poginuo 7.
KOPER I. AVGUSTIN, rođen 1920, Virovitica, borac 4. bat. poginuo 15.
januara 1945. god. Konijevo, Zepče.
KOPIĆ A. HUSEIN, rođen 1928, Barići, Teslić, borac 4. bat. poginuo 31.
marta 1945. god. Rakovac-Srđevići, Srbac.
KOVAĆ R. MILORAD, rođen 1916, Medoševina, (Berane) Ivangrad, po-
ginuo 12. aprila 1945. god. Karaula, Zepče.
KOVAĆEVIĆ H. ADEM, rođen 1920, Kovačevići, Siprage, Kotor-Varoš,
borac 1. bat. poginuo 29. oktobra 1944. god. Vel. Sočanica, Derventa.
KOVAĆEVIĆ S. MILAN, rođen 1920, Strpci, Prnjavor, zam. komand.
čete 3. bat. poginuo 9/10 septembra 1944. god. Putnikove Brdo*, Doboj.
KOVAĆEVIĆ H. MUHAREM, rođen 1915, Raduša Tešanj, borac, poginuo
10. februara 19 \5. god.
KOVAĆEVIĆ D. BJELICA, rođen 1925, Smrtići, Prnjavor, borac, poginuo
1944. god. Lepenica, Srbac.
KOVAĆEVIĆ S. PERO, rođen 1925, Miškovci, Derventa, borac, poginuo
1943. godine.
KOVIJANIĆ M. DRAGIĆ, rođen 1921, Strpci, Prnjavor, desetar u 2. č.
3. bat. poginuo nesretnim slučajem 18. jula, 1945. god. Slatina, Ba-
nja Luka.
KOVIJANIĆ M. LAZAR, rođen 1927, Strpci, Prnjavor, borac 3. bat. po-
ginuo maja 1945. god. Vlaška Mala, Odžak.
KRAGIĆ NEDO, rođen 1923, Obodnik, Kotor Varoš, borac 4. bat. poginuo,
Strupine, Novi Seher.
KRECO UROS, rođen 1923, B. Petrovac, polit, komesar čete u 1. bat.
umro 24. januara 1944. god. od zadobijenih rana u borbi za Prnja-
vor.
KRESIC O. RASIM, rođen 1923, Palivuk, Siprage, Kotor-Varoš, borac
1. bat. poginuo 1. marta 1945. god. Perković Han, Maglaj.
KRLIC S. MUHAREM, rođen 1922, Medakovo, Tešanj, borac 4. bat. po-
ginuo 20. septembra 1944. god. Klašnice, Banja Luka.
KRLIČEVIĆ A. MUJO, rođen 1918. Tešanj, borac, poginuo 15. oktobra
1944. god.
KRPO A. SALIH, rođen 1910, Mostar, borac 4. bat. poginuo 8. maja 1945.
god. Donja Dubica, Odžak.
KUHAR STANKO, rođen 1920, Drvar, borac 4 bat. poginuo 16. decem-
bra 1944. god. Sije, Maglaj.
KULHAJ C. VLADO, rođen 1923, Prnjavor, polit, delegat voda 4. bat.
KULESEVIC Đ. MIRKO, rođen 1924, Novi Grad, Odžak, borac 1. bat.
umro 12. januara 1945. god. u bolnici u Tesliću.
KULIĆ N. IVAN, rođen 1924, Potočani, Tešanj, borac, poginuo 9. sep-
tembra 1944. god.
KUSUR M. EMKO, rođen 1922, Domislica, Maglaj, borac, poginuo 25.
KUSUR S. IBRAHIM, rođen 1920, Domislica, Maglaj, borac, poginuo 25.
KUZMANOVlC R. NEDELJKO, rođen 1920, Vijačani, Prnjavor, koman-
dir voda, 3. č. 2. bat. poginuo 6. maja 1945. god. Donja Dubica, Odžak.
KUZMANOVlC S. RADOVAN, rođen 1921. Gusak, Prnjavor, borac 2. bat.
poginuo 25. marta 1945. god. Stanovi, Doboj.
LASIC L. ILIJA, rođen 1926. Imljani, Kotor-Varoš, desetar, 1. bat. pogi-

nuo 4. januara 1945. god. Perković Han, Brezove Dane, Maglaj.
LAZAREVIC BRANKO, nestao 20. aprila 1944. u borbi na Bjeljevinama,
Kotor-Varoš, ubijen od četnika.
LELIC O. SALIH, rođen 1912, Prnjavor, borac 3. bat. nestao 1. decembra
1944. god. Sivša, Doboj.
LEPIR S. STJEPAN, rođen 1925, Strpci, Prnjavor, desetar, 2. bat. poginuo
31. oktobra 1943. god. Junuzovci, Bos. Gradiška.
LIVNJAK OSMAN, rođen 1923, Tešanj, borac 1. bat. poginuo 4. oktobra
1944. god. Crnča, Derventa.
LUCIC PETAR, rođen 1917, Brusje, Hvar, borac 3. bat. umro 24. januara
1945. god. Siprage, Kotor-Varoš.
LUČIĆ K. MATIJA, rođen u Bišnji, Derventa, borac, poginuo 1945. god.
LUKIĆ M. ĐURO, rođen 1912, Sočanica, Derventa, p. poručnik, poginuo
18. avgusta 1944. god. Klupe, Pribinić, Teslić.
LUKlC L. MILE, rođen 1924, Vel. Sočanica, Derventa, borac, poginuo
1944. god.
LJ
LJUBOJEVIĆ BRANKO, »Baruh«, rođen 1923, Ilova, Prnjavor, koman-

dir voda 1. bat. poginuo 25. decembra 1944. god. Ljubatovci, Brezove
Dane, Maglaj.
LJUBOJEVIĆ DUŠAN, rođen, 1918, borac 2. bat. poginuo 14. oktobra
1944. god. Galjipovci, Prnjavor.
MADZAR N. DUŠAN, rođen 1906, Kadinjani, poginuo 1944. godine. Po-

datak Saveza boraca Skupštine opštine Laktaši.
MAHMIĆ M. AHMET, rođen 1923, Ulišnjak, Maglaj, borac 3. č. 3. bat.
poginuo 27. aprila 1945. god. Maglaj.
MAJSTOROVIĆ Đ. DAMJAN, rođen 1917, Otpočivaljka, Prnjavor, borac,
poginuo 1945. god.
MAJSTOROVIĆ MIHAILO, rođen u St. Martinac, Srbac, borac 1. č. 2.
bat. poginuo 9. septembra 1944. god. Makljenovac, Doboj.
MAJSTOROVIĆ Đ. MILOŠ, rođen 1919, Otpočivaljka, Prnjavor, borac,
poginuo 1945. god.
MAKARIĆ S. TRIVO, Imljani, Skender Vakuf, poginuo 1944. godine.
MALEŠEVIĆ N. MIKA, rođen 1928, Galjipovci, Prnjavor, desetar 1. bat.
poginuo 17. februara 1945. god. Foča, Derventa.
MALETIĆ R. BOŠKO, rođen 1926, Brestovo, Doboj, desetar, 1. č. 1. bat.
poginuo 12. aprila 1945. god. Karaula, Zepče.
MALIĆ J. DRAGOLJUB, rođen 1927, Velika Ilova, Prnjavor, borac, po-
ginuo 1944. god. Teslić.
MALIĆ LJUBO, rođen u Lišnji, Prnjavor, borac 1. č. 2. bat. poginuo 7.
septembra 1944. god. Maglaj.
MALIĆ J. LJUBO, rođen 1927, Ilova, Prnjavor, borac 2. č. 2. bat. umro 2.
avgusta 1944. god. u bolnici, Siprage, Kotor-Varoš.
MALIĆ P. LAZAR, rođen 1918, Brestovo, Doboj, borac, poginuo.
MAMIĆ I. NASKO, rođen 1928, Lišnja, Prnjavor, borac, poginuo 7. sep-
tembra 1944. god. Maglaj.
MANOVIĆ I. IVAN, rođen 1920, Durakovci, Kotor-Varoš, borac 1. bat.
poginuo 25. decembra 1944. god. Ljubatovci, Zepče.
MARIĆ K. DIMITRIJE, rođen 1911, Imljani, Kotor-Varoš, desetar 2. bat.
poginuo 11. aprila 1945. god. Karaula, Zepče.
MARIĆ NIKOLA, rođen 1919, Korićani, Travnik, komandir čete 1. bat.
poginuo 23. januara 1944. god. Potočani, Prnjavor.
MARIĆ PETAR, rođen u Korićanima, Travnik, desetar 1. č. 1. bat. pogi-
nuo 6. januara 1944. god. Uzlomac, Kotor-Varoš.
MARIĆ S. PETAR, Imljani, poginuo 1945. godine.
MARIĆ P. STANKO, rođen u Imljanima, Kotor-Varoš, vodnik voda 1.
bat. umro od zadobijenih rana 27. marta 1945, Teslić.
MARIĆ S. STJEPAN, rođen 1914, Imljani, Kotor-Varoš, zamjenik ko-
mandira 1. č. 1. bat. poginuo 4. oktobra 1944. god. Osinja, Derventa.
MARIĆ STOJAN, rođen 1920, Imljani, Kotor-Varoš, borac 1. bat. poginuo
17. marta 1944. god. Kotor-Varoš.
MARIĆ P. STOJKO, rođen 1925, Imljani, Kotor Varoš, borac 4. bat. po-
ginuo 9. septembra 1944. god. Doboj.
MARJANOVIĆ DRAGOLJUB, rođen 1924, Bos. Petrovac, borac 1. bat.
poginuo 8. maja 1945. god. Mala Brusnica, Odžak.
MARINIĆ J. BLAŽ, rođen 1915, Kulina, Derventa, borac, poginuo 8. mar-
ta 1945. god. Ritešić, Majevac.
MARISIĆ VIKTOR, rođen 1925, Lokvica, Delnice, borac, 4. bat. poginuo
8. januara 1945. god. Strupine, Maglaj.
MARTIĆ B. ILIJA, rođen 1928, D. Detlak, Derventa, borac, poginuo 1944.
god.
MATIĆ ZDRAVKO, rođen 1925, Sočanica, Derventa, borac 3. bat. pogi-
nuo 6. juna 1944. god. Rakovac, Prnjavor.
MATUSlĆ STIPO, borac, poginuo 19. septembra 1944. god. B. Luka.
MEDAKOVIĆ J. ANDRIJA, rođen 1926, Kosijerovo, poginuo 10. oktobra
1944. godine. Podatak Saveza boraca SO Laktaši.
MEHIĆIĆ S. SAFET, rođen 1928, Doboj, borac 3. č. 3. bat. poginuo 8.
MEHINOVIĆ J. SAFET, rođen 1924, Velika, Derventa, borac izv. čete
brigade, poginuo 25. oktobra 1944. god. Miškovci, Derventa.
MEROVIĆ S. AVDO, rođen 1922, N. Seher, Maglaj, borac 3. bat. nestao 1.
decembra 1944. god. Sivša, Doboj.
MESIĆ E. SULEJMAN, rođen 1929, Dobro Polje, Tešanj, borac 1. č. 3.
bat. umro od zadobijenih rana 20. januara 1945. god. Teslić.
MESIĆ HALIL, rođen 1925, Doboj, borac 1. č. 1. bat. poginuo 20. septem-
bra 1944. god. Glamočani, Banja Luka.
MESIĆ S. HASAN, rođen 1915, Jelah, Tešanj, borac 4. bat. poginuo 13. ja-
nuara 1945. god. Karaula, Žepče.
MESIĆ H. IBRAHIM, rođen 1920, Doboj, borac 1. bat. poginuo 25. decem-
bra 1944. god. Ljubatovci, Novi Seher, Maglaj.
MESKIĆ BEGAN, rođen 1924, u Hercegovini, borac 3. č. 3. bat. poginuo
MIHAILOVIĆ ĐORĐE, rođen u Seškovcima, Srbac, borac 2. bat. nestao
21. jula 1944. Lipovac, Kotor-Varoš.
MIHELIĆ IVAN, rođen 1924, Karlovac, borac, poginuo 25. maja 1945.
god. Vlaška Mala, Odžak.
MIJATOVIĆ S. NOVAK, roden 1927, Kremna, Prnjavor, borac, poginuo
MIHIĆ G. MAKSIM, rođen 1928, Miškovci, Derventa, vodnik 1. č. 1. bat.
poginuo 8. marta 1945. god. Ritešić, Doboj.
MIJODANIĆ S. MILIVOJE, rođen 1921, Velika Ilova, Prnjavor, borac, po-
ginuo 1945. god. Srbac.
MIJOVIĆ MIHAILO, borac 2. č. 3. bat. umro 7. maja 1945. god. u Banja
Luci.
MIKACA S. DUŽAN, rođen 1925, Drugovići, poginuo 20. 10. 1944. godi-
ne. Podatak Saveza boraca SO Laktaši.
MIKIĆ J. VOJISLAV, rođen 1923, Orašje, Prnjavor, komandir 2. čete,
2. bat. poginuo nesretnim slučajem, 1. nov. 1943. god. kod Srpca.
MILADIĆ V. SAVO, rođen 1924, Prosjek, Prnjavor, borac, poginuo 1945.
god.
MILADINOVIĆ IGNJATIJA, rođen u Lišnji, Prnjavor, borac 3. č. 1. bat.
umro od zadobijenih rana 24. septembra 1944. god. Topola, Laktaši.
MILANKOVlC V. NEDO, rođen 1920, Velika Sočanica, Derventa, borac,
poginuo 1945. god.
MILANOVIĆ N. OSTOJA, rođen 1921. god. Novo Selo, Prnjavor, borac,
poginuo 1944. god.
MILIĆ K. JELISIJA, rođen 1927, Drenova, Prnjavor, borac, poginuo 29.
decembra 1944. godine.
MILIC G. JOVO, rođen 1922, Kruševo Brdo, Kotor-Varoš, borac 1. bat.
MILlC P. JOVO, rođen 1920, Kruševo Brdo., Kotor-Varoš, borac 1. bat.
poginuo 26/27. novembra 1943. god. Rudanka, Doboj.
MILIĆ MILAN, rođen 1925, Vučijak, borac 3. bat. poginuo 3. januara
1945. god. Čusto Brdo, Novi Seher, Maglaj.
MILIJAS A. NEDELJKO, rođen 1922, Strpci, Prnjavor, komandir voda
3. bat. poginuo 8. marta 1945. god. Ritešić-Mišinci, Doboj.
MILINKOVIĆ STEVO, rođen 1910, Stupnica, Dvor na Uni, stariji vodnik
u brig, intendanturi, poginuo 4. juna 1944. god. Cer, Mravića, Prnja-
vor.
MILJIĆ I. STANKO, Vlatkovići, poginuo 1944. na Rudanci.
MILOJEVIC (ili MILIVOJEVIĆ) J. MILUTIN, rođen 1919, Cerovica, Do-
boj, nestao 1. decembra 1944. god. Sivša, Doboj.
MILOJEVIC (ili MILIVOJEVIĆ) M. PETAR, rođen 1925, Cerovica, Do-
boj, borac 3. bat. nestao 1. decembra 1944. god. Sivša, Doboj.
MILOJEVIC T. BRANKO, rođen 1925, Miškovci, Derventa, pomoćnik
politkomesara 1. čete, 4. bat. poginuo 12. avgusta 1944. god. Više-
vice, Kotor Varoš.
MILOJEVIC P. DRAGAN, rođen 1914, Otpočivaljka, Prnjavor, borac po-
ginuo 15. aprila 1945. god.
MILO VANO VIC S. JOVAN, rođen 1912, Trstenci, Derventa, borac, po-
ginuo 1945. god.
MILUTINOVIC N. ZDRAVKO, rođen 1919, Brestovo, Doboj, borac 3.
bat. poginuo 20. septembra 1944. god. Klašnice, Banja Luka.
MIRIĆ GRGO, rođen 1926, Podosoje, Vrbanjci, Kotor-Varoš, desetar 4.
bat. poginuo 26. oktobra 1944. god. Mala Sočanica, Derventa.
MIRKOVIĆ MIHAILO, rođen 1925, Beograd, umro 5. maja 1945. god. u
Banja Luci.
MIŠIĆ MILAN, rođen 1924, Rakovac, Maglaj, polit, delegat voda, 3. bat.
MIŠIĆ V. JOVO, Golo Brdo, poginuo 1944. god. na Kotor-Varošu.
MLAĐENOVIĆ R. MILORAD, rođen 1922, Otpočivaljka, Prnjavor, bo-
rac, poginuo 1944. god.
MLAĐENOVIĆ D. NEDELJKO, rođen 1909, Otpočivaljka, Prnjavor, bo-
rac, poginuo juna 1944. god. Derventa.
MLAĐENOVIĆ M. NOVAK, rođen 1913, Otpočivaljka, Prnjavor, borac,
poginuo 1943. god.
MLINARIĆ M. MILAN, rođen 1907, Švica, Otočac, poručnik, komandant
2. bat. poginuo 1. decembra 1944. god. Bradici, Doboj.
MORAVSKI N. ANTON, rođen 1927, Hrvaćani, Prnjavor, borac, poginuo
1944. god.
MRĆELA I. ANTON, rođen 1912, Privlaka, Vinkovci, borac 1. bat. pogi-
nuo 26. oktobra 1944. god. Veliki Prnjavor, Doboj.
MUJAGIĆ M. MEHMED, rođen 1926, Kosova, Maglaj, borac, poginuo 6.
MUJĆIĆ M. ISHAK, rođen 1927, Tešanj, borac, poginuo 15. oktobra 1944.
godine.
MUJIČIĆ I. ATIF, rođen 1927, Doboj, borac 2. bat. poginuo 16. aprila
1945. god. Perković Han, Maglaj.
MUJIĆ OSMAN, rođen 1925, Zepče, borac 4. bat. poginuo 8. januara
1945. god. Strupine, Novi Šeher, Maglaj.
MUJKIĆ R. MEHO, rođen 1921, Mravića, Prnjavor, borac, poginuo 1944.
godine.
MUJKETA H. MUJO, rođen u Mravićima, Doboj, borac, poginuo 1945.
god. na Ceru, Mišinci, Derventa.
MULALIĆ H. SAFET, rođen 1925, Maglaj, borac, poginuo 23. septembra
1944. god. Trošelji, Bos. Gradiška.
MULASMAJIC S. EMIN, rođen 1922, Novi Šeher, Maglaj, borac, pogi-
nuo 28. decembra 1944. god.
MURATOVIĆ M. PAŠO, rođen 1909, Prnjavor, borac, poginuo 24/25. sep-
tembra 1944. god. Donja Topola, Bos. Gradiška.
MUSTAFIĆ R. MEHMED, rođen 1921, Klokotnica, Doboj, borac 1. č. 2.
bat. poginuo 12. aprila 1945. god. Karaula, Zepče.
MUŠANOVIC H. IDRIZ, rođen 1926, Garići, Kotor-Varoš, borac 1. bat.
poginuo 26. oktobra 1944. god. Veliki Prnjavor, Doboj.
MUŠKIĆ M. DRAGO, rođen 1925, Novi Grad, Odžak, borac, poginuo
1945. godine.
^aNÌHMÉÉHÌÉÉIÌIiÉÉlÌÉ-jlQd
N
NAGRADIO D. LJUBO, rođen 1923, Kremna, Prnjavor, polit. del. voda

u 3. bat. poginuo 18. novembra 1944. god. Jošavka, B. Luka.
NAGRADIO Đ. PERO, rođen 1920, Jelanjska, Doboj, borac, poginuo 1944.
god.
NEDINIĆ U. OBRAD, rođen 1923, Cerani, Derventa, borac, poginuo 1944.
godine.
NEDINIĆ M. RADE, rođen 1924, Vel. Sočanica, Derventa, borac, pogi-
nuo 24. marta 1944. god. Vrbanjci, Kotor-Varoš.
NIKODINOVIĆ DRAGUTIN, rođen u Imljanima, Kotor-Varoš, int. 1.
bat. poginuo 2. januara 1944. god. Banja Luka.
NIKODINOVIĆ M. SIMO, Imljani, poginuo 1944. u s. Vrbanjci, Kotor-
- Varoš.
NIKOLIĆ M. FRANJO, rođen 1919, Gradište, Županja, borac 3. č. 2. bat.
umro u bolnici Teslić 21. februara 1945. god.
NOVKOVIĆ T. LJUBO, rođen 1923, Palačkovci, Prnjavor, polit, komesar
1. č. 1. bat. poginuo 11. decembra 1944. god. na žel. stanici Vinište,
Zavidovići.
NUNIĆ O. MATIJA, rođen 1920, Kremna, Prnjavor, borac 3. bat. poginuo
31. decembra 1943. god. Klašnice, Banja Luka.
NJ
NJENJIĆ S. NOVO, rođen 1920, Vijačani, Prnjavor, borac, poginuo 1944.

god.
O
OBRALIĆ H. ZEĆIR, rođen 1923, Maglaj, borac, poginuo 19. aprila 1945.
godine.
ODALOVIĆ DRAGICA, rođena 1925, Derventa, borac-bolničarka 3. č. 3.
bat. poginula 18. januara 1944. god. Prnjavor.
ODOBASIĆ S. SMAJIL, rođen 1919, Konjuhovci, Prnjavor, desetar 1. bat.
poginuo 20. aprila 1944. god. Bjeljevine, Kotor-Varoš.
OMERĆEHAJIĆ M. KADRI JA, rođen 1914, Trebinje, borac 1. č. 1. bat.
umro 25. maja 1945. god. na putu za bolnicu Teslić.
OMISIĆ MIRKO, rođen 1920, Livno, borac 3. č. 3. bat. poginuo 6. maja
OSTOJIĆ STOJKO, rođen u Ilovi, Prnjavor, borac 2. bat. umro 4. decem-
bra 1944. god. u bolnici Teslić.
PALIKUĆA L. BRANKO, rođen 1921, Strpci, Prnjavor, st. vodnik auto-

mat. četa brigade, poginuo 25. maja 1945. god. Vlaška Mala, Odžak.
PANDŽA L. ŽARKO, rođen 1922 god. Martinac, Srbac, borac 1. bat. po-
ginuo 12. januara 1945. god. Ljubatovci, Zepče.
PANIC Đ. LJUBOJE, rođen 1916, Kruševo Brdo, Kotor-Varoš, komandir
čete u 1. bat. poginuo 29. januara 1944. god. Rudanka, Doboj.
PANIC R. ŽIVKO, rođen 1922, Novi Grad, Odžak, desetar u 3. bat. pogi-
nuo 29. februara 1945. god. Putnikovo Brdo, Doboj.
PASTUHOVIC I. MATO, rođen 1925, Gradac, Knin, borac 3. č. 4. bat.
PAUKOVIC R. DRAGO, rođen 1919, Duga Resa, Karlovac, polit, delegat
voda, 1. bat. umro 13. aprila 1945. god. u Tesliću.
PAULIN J. FRANC, rođen u Sloveniji, poginuo 1944. godine. Podatak
Saveza boraca SO Laktaši.
PENDIĆ J. ILIJA, rođen 1922, Drežnica, Kladanj, borac 1. bat. poginuo
12. januara 1945. god. Ljubatović, N. Šeher, Maglaj.
PETKOVIC NIKOLA, rođen 1921, Donja Dubica, Odžak, borac, poginuo
1945. god.
PETKOVIC P. RANKO, rođen 1927, Kalenderovci, Derventa, borac 1.
bat. nestao 1. avgusta 1944. god. Ukrinjica, Teslić.
PETROVIC ANTUN, rođen 1922, Slavnice, Delnice, borac 4. bat. poginuo
16. decembra 1944. god. Šije, Maglaj.
PETRUŠIC B. MARKO, rođen 1921, Stanari, Doboj, pom. polit. kom. 1.
č. 4. bat. poginuo 28. juna 1944. god. Vrhovi, Derventa.
PEULlC T. BRANKO, rođen 1901, Vijačani, Prnjavor, poginuo 1944. god.
Vi jačani, Prnjavor.
PEULlC B. JELENKO, rođen 1922, Vijačani, Prnjavor, borac 3. č. 3. bat.
PIJETLOVIC G. BRANKO, rođen 1925, Osinja, Derventa, borac 3. č. 4.
bat. poginuo 12. aprila 1945. god. Perkovića Han, Maglaj.
PLANINClC M. KASIM, rođen 1924, Jablanica, Tešanj, borac 3. č. 1. bat.
poginuo 15. aprila 1945. god. Sikola, Maglaj.
PLANINAC STJEPAN, rođen 1926, Lutičina, Kutina, borac 3. bat. nestao
PLEMENITI M. VALENT, rođen u Višnjici, Ivanjec, borac, poginuo 13.
januara 1945. god. Perković Han, Maglaj.
PLIVAČ B. MUHAREM, rođen 1923, Banja Luka, komandir 2. čete 1.
bat. poginuo 1. marta 1945. god. Perković Han, Maglaj.
PODGORAC D. MILIVOJE, rođen 1921, Vel. Ilova, Prnjavor, borac, po-
ginuo 1943. god.
PONORAC RAJKO, rođen 1920, Imljani, Kotor Varoš, borac 3. bat. po-
ginuo 1. juna 1944. god. Krčmarice, Banja Luka.
POPOVIC J. ANĐELKA (»Beba«), rođena 1927, Sitneši, Srbac, referent
saniteta 2. č. 4. bat. poginula krajem aprila 1944. god. Rujevička
glava, Vrbanjci, Kotor-Varoš.
POPOVIC V. BOŠKO, rođen 1918, Majevac, Doboj, borac, poginuo 1945.
god.
POPOVIC J. DRAGOLJUB, rođen 1922, Majevac, Doboj, borac, umro 28.
maja 1945. god. u bolnici, Teslić.
POPOVIC B. DUŠAN, rođen 1914, Majevac, Doboj, borac 3. č. 3. bat. po-
ginuo 15. aprila 1945. god. Debela Meja, Maglaj.
POPOVIC S. RADOVAN, rođen 1917, Ritešić, Podnovlje, Doboj, desetar
2. č. 4. bat. poginuo 5. maja 1945. god. Donja Dubica, Odžak.
POPOVIC VLADIMIR, rođ. 1924, Dabovci, Kotor-Varoš, umro u Prnja-
voru koncem novembra 1943. godine.
POROBIC A. BESIM, rođen 1924, Velika, Derventa, borac, poginuo 1944.
godine.
PREDOJEVIC N. BOSA, rođena 1926, Teslić, bolničarka 3. č. 1. bat. pogi-
nula 9. septembra 1944. god. Vila Vrhovski kod Doboj a.
PRERADOVIC T. LJUBO, rođen 1912, Strpci, Prnjavor, ekonom čete 4.
bat. poginuo 16. juna 1944. god. na Ukrini u Štrpcima, Prnjavor.
PRERADOVIC ZDRAVKO, rođen 1927, Vršani, Prnjavor, borac 1. č. 1.
bat. poginuo 1. marta 1945. god. Perković Han, Maglaj.
PROLIC M. LJUBO, rođen 1912, Mravića, Prnjavor, borac 4. bat. poginuo
21. novembra 1944. god. Kadinjani, Banja Luka.
PROLIC Đ. VELJKO, rođen 1926, Mravića, Prnjavor, omlad. rukovodilac
3. bat. poginuo 18. decembra 1944. god. Miljanovci, Doboj.
PULIC R. MILOŠ, rođen 1924, Gornja Radnja, Tešanj, borac 4. bat. po-
ginuo 23. marta 1945. god. Cer, Mišinci, Derventa.
PULJANOVIC J. BOGDAN, rođen 1923, Kladari, Doboj, borac art. divi-
ziona brigade, poginuo 1945. god.
PUŠIC S. BOGDAN, rođen 1926, Imljani, Kotor Varoš, vodnik u 2. č.
1. bat. poginuo 5. maja 1945. god. Donji Svilaj, Odžak.
PUŠIC B. STANIMIR, Imljani, poginuo 1945. god. Vlaška Mala.
PUŠKAR HAJRUDIN, rođen 1926, Lišnja, Prnjavor, borac, poginuo 1944.
godine.
RABOŠ PETRA, rođena 1918, Meljani, Ivanjec, borac, poginula 28. sep-
tembra 1944. god. Rankovići, Teslić.
RADAKOVIC J. ILIJA, rođen 1907, Vojevac, Bos. Krupa, borac 4. bat.
poginuo 26. marta 1945. god. Stanovi, Doboj.
RADANOVIC (ili RADINIČ) P. MIRKO, rođen 1919, Velika Sočanica,
Derventa, borac 1. č. 3. bat. poginuo 5. maja 1945. god. Vlaška Mala,
Odžak.
RADELIC MARIJAN, rođen 1922, Rastuško, Fojnica, borac 1. č. 4. bat.
umro od zadobijenih rana 10. aprila 1945. god. Teslić.
RADELIC J. NIKO, rođen 1920, Prebolje, Stolac, desetar 3. č. 2. bat. po-
ginuo 16. aprila 1945. god. Putnikovo Brdo, Doboj.
RADIĆ G. LJUBO, rođen 1928, Dilac. Glamoč, borac 2. č. 4. bat. poginuo
RADINKOVIĆ S. LJUBICA, rođena 1929, Boškovići, Banja Luka, borac,
bolničarka 4. bat. poginula 12. januara 1945. god. Karaula, Žepče.
RADOMIROVIC S. MILENKO, rođen 1926, Vijačani, Prnjavor, kapetan
JA, poginuo 1947. god. od strane odmetničkih četničkih bandi u Vi-
jačanima, Prnjavor.
RADOSINOVIC BRANKO, rođen 1921, Osinja, Derventa, borac 3. č. 2.
bat. poginuo 1. januara 1944. god. Trapisti, Banja Luka.
RADOSINOVIC PETKO, rođen 1915, Brestovo, Doboj, borac 3. bat. nes-
tao 1. decembra 1944. god. Sivša, Doboj.
RADOSEVIC Đ. STEVO, rođen 1921, Vijačani, Prnjavor, komandir vo-
da, 3. č. 2. bat. poginuo 1. decembra 1944. god. na želj. stanici Bra-
dići, Maglaj.
RADULOVIC A. VASKRSIJA, rođen 1909, Strpci, Prnjavor, borac, po-
ginuo 1945. god. Vlaška Mala, Odžak.
RADŽIĆ D2EVAD, rođen u Banja Luci, borac 1. bat. poginuo 13. januara
1944. god. Uzlomac, Kotor Varoš.
RAKANIĆ F. IVAN, rođen 1925, Trgovište, Ivanjec, borac, poginuo 12.
aprila 1945. god. Perković Han, Maglaj.
RAKIĆ S. ĐORĐO, rođen 1923, Strpci, Prnjavor, borac 3. bat. poginuo 5.
januara 1944. god. Vršani, Prnjavor.
RAKIĆ S. VASKRSIJA, rođen 1921, Strpci, Prnjavor, borac 4. bat. pogi-
nuo 19. avgusta 1944. god. Klupe, Teslić.
RAMIĆ RAIF, rođen 1921, Gradačac, borac 3. bat. nestao 1. decembra
REDŽIĆ HUSEIN, rođen 1918, Bos. Krupa, zamjenik komandanta 2. bat.
poginuo 15. marta 1944. god. Podbrđe, Kotor-Varoš.
REHALDSKI STANKO, rođen u Detlaku, Derventa, borac 1. bat. po-
ginuo 1. avgusta 1944. god. Ukrinjica, Teslić.
ROHANIĆ F. IVAN, rođen 1923, Veliko Trgovište, Ivanjec, borac 3. č. 3.
bat. poginuo 9. aprila 1945. god. Karaula, Zepče.
RUDONJIĆ P. MITAR, rođen 1923, Kremna, Prnjavor, komandir voda
1. č. 2. bat. poginuo 19. januara 1944. god. Prnjavor.
SADEK Đ. VINKO, rođen 1911, Đurđevac, Križevci, borac čete pratećih

oruđa brigade, poginuo 2. decembra 1944. godine, Ozimica, Zepče.
SAFIN ZLATKO, rođen Nova Ves, Srbac, borac 1. bat. poginuo 6. januara
1944. god. Uzlomac, Kotor-Varoš.
SAKAN V. KONSTANTIN, rođen 1924, Vrbanjci, Kotor-Varoš, pom. po-
lit. komesara čete, poginuo 18. septembra 1944. god. Banja Luka.
SALAMA MUHAREM, rođen 1919, Banja Luka, borac 2. č. 1. bat. umro
4. marta 1944. god. od tifusa u bolnici Siprage, K. Varoš.
SALĆIĆ OMER, rođen 1920, Polog, Mostar, borac 3. bat. poginuo 4. ok-
tobra 1944. god. Velika Sočanica, Derventa.
SALIBAŠIĆ H. ŠABAN, rođen 1912, Piljužići, Tešanj, borac, poginuo 13.
aprila 1945. god.
SALKIĆ N. ALIJA, rođen 1922, Prnjavor, borac, poginuo između 18. i 25.
septembra 1944. godine, Banja Luka.
SALKIĆ S. ZAIM, Skender-Vakuf, poginuo 1944. god. kod Maglaja.
SALTAGlC MUHAREM, rođen 1912, Jevadžije, Tešanj, borac, poginuo
februara 1945. god.
SANCANIN BOŠKO, rođen 1928, Velika Ilova, Prnjavor, desetar 3. bat.
nestao 1. decembra 1944. god. Sivša, Doboj.
SANCANIN ZDRAVKO, rođen 1929, Velika Ilova, Prnjavor, borac-kurir
u 2. bat. poginuo 31. marta 1945. god. Lepenica, Srbac.
SANDAJ S. JAN, rođen 1917, Rakovac, Prnjavor, borac 1. č. 4. bat. po-
SANDlC VLADO, rođen 1926, Seškovci, Srbac, borac 2. č. 2. bat. poginuo
maja 1944. godine, Kadinjani, Banja Luka.
SATINClC SAVO, rođen u Martincu, Srbac, poginuo 17. marta 1944. god.
SAVANOVIC RAJKO, nestao u borbi 20. 4. 1944. oko Bjeljevina, Kotor-
- Varoš.
SAVIĆ NEDELJKO, rođen 1926, Vijačani, Prnjavor, borac 3. bat. pogi-
nuo 4. oktobra 1944. god. Velika Sočanica, Derventa.
SAVIĆ M. SAVO, rođen 1928, s. Kosjerovo, Laktaši, poginuo 14. 1. 1945.
godine.
SAVKOVIĆ J. LUKA, rođen 1910, Strpci, Prnjavor, borac, poginuo 1944.
godine.
SAVKOVIĆ NENAD, rođen 1925, Seškovci, Srbac, borac 3. bat. poginuo
14. juna 1944. god. Palačkovci, Prnjavor.
ŠEČIĆ M. HADZIRA, rođena 1926, Mravići, Doboj, borac-bolničarka po-
ginula 24. oktobra 1944. god. Foča-Veliki Prnjavor, Doboj.
ŠEGIĆ Z. STANKO, rođen 1920, Strpci, Prnjavor, borac 3. č. 2. bat. pogi-
nuo 13. januara 1945. god. Perković Han, Maglaj.
SEKENIŠ M. BRANKO, rođen 1925, Kriškovci, Srbac, desetar 1. č. 2. bat.
poginuo 13. marta 1945. god. Ularice, Doboj.
SEKULIĆ J. MILAN, rođen 1918, Strpci, Prnjavor, p. poručnik JA, po-
ginuo 1945. god. u okolini Banja Luke.
SEKULIĆ J. ĐURO, rođen 1915. Strpci, Prnjavor, borac, poginuo 27/28.
god.
SELIMOVIĆ H. AHMET, rođen 1915, Orahovica, Tuzla, borac 4. bat. po-
ginuo 11. januara 1945. god. Perkovića Han, N. Seher, Maglaj.
SENEK J. ALEKSANDAR, rođen 1923, Strpci, Prnjavor, borac, poginuo
1944. god.
SILAĐI STJEPAN, rođen 1925, Voloder, Kutina, borac 3. bat. nestao 1.
decembra 1944. god. Sivša, Doboj.
SILAJDŽIC SLAVKO, rođen 1929, Samina, Goražde, borac 4. bat. poginuo
9. septembra 1944. god. Doboj.
SIMlC G. BORO, rođen 1927, Maglaj, borac 3. bat. poginuo 16. decembra
1944. god. Sije, Maglaj.
SIMIĆ SAVO, rođen 1922, Tuzla, borac 3. bat. poginuo 14. juna 1944. god.
Palačkovci, Prnjavor.
SIMIĆ M. ŽIVKO, rođen u Velikoj Ilovi, Prnjavor, borac, poginuo 1945.
god. Banja Luka.
SIMIĆ D. SLAVKO, rođen 1921, Donja Ilova, Prnjavor, komandir 2. čete,
3. bat. poginuo 18. aprila 1944. god. Javorani, K. Varoš.
SINANOVIC M. VEJSO, rođen 1911, Suho Polje, Tešanj, borac 1. č. 4. bat.
SKELENDZlĆ H. MEHMED, rođen 1910, Bos. Brod, borac 2. č. 4. bat.
SKLADAR S. DRAGO, rođen 1920, Bedenica, Sv. Ivan, Zelina, borac 2. č.
4. bat. poginuo 8. maja 1945. god. Vlaška Mala, Odžak.
SKONTRA NIKOLA, rođen 1919, Prolog, Livno, borac 1. bat. poginuo 8.
SLATINAC N. ĐORĐO, rođen 1925, Strpci, Prnjavor, borac 3. č. 4. bat.
poginuo 25. aprila 1944. gcđ. Kotor-Varoš.
SLAVNIĆ GAVRO, rođen 1915, Korićani, Travnik, zastavnik 1. bat. po-
ginuo 20. aprila 1944. god. Bjeljevina, Banja Luka.
SLAVNIĆ MIRKO, rođen 1924, Korićani, Travnik, vodnik 1. bat. poginuo
SMAJIĆ M. HALIL, rođen 1925, Višegrad, desetar 4. bat. poginuo 13. ja-
nuara 1945. god. Karaula, Zepče.
SMAJIĆ M. OSMAN, rođen 1924, Seljilje, Tuzla, desetar u automatičar-
skoj četi brigade, poginuo 25. maja 1945. god. Vlaška Mala, Odžak.
SMAJIĆ B. SALKO, rođen 1922, Kosova, Maglaj, borac 1. č. 4. bat. pogi-
nuo 8. maja 1945. god. Vlaška Mala, Odžak.
SMILJANIĆ S. MIHAILO, rođen 1926, Glamoč, borac 3. č. 4. bat. pogi-
nuo 6. maja 1945, Vlaška Mala, Odžak.
SOFTIĆ A. ĆAMIL (»Delija«), rođen 1925, Ulišnjak, Maglaj, borac, po-
ginuo 6. maja 1945. god. Odžak.
SOPIĆ PAVLE, rođen 1911, Sarajevo, borac 2. č. 4. bat. borac, poginuo 5.
SOPRENIĆ P. MIRKO, rođen 1909, Prosjek, Prnjavor, borac, 4. bat. po-
ginuo 30. jula 1944. god. Kotor-Varoš.
SORSA V. JOSIP, rođen 1924, Ćigrovci, Pregradec, borac 3. bat. poginuo
SPASOJEVIĆ S. UROS, rođen 1919, Cerani, Derventa, borac, poginuo
1945. god.
SRKALOVIĆ A. OSMAN, rođen 1928, Tešanj, borac 2. č. 4. bat. nestao u
borbi 25. maja 1945. god. Vlaška Mala, Odžak.
STABAKOV1Ć D. ĐOKO, rođen 1924, Novi Grad, Odžak, borac 3. č. 2.
bat. poginuo 16. aprila 1945. god. Putnikovo Brdo, Doboj.
STANETIĆ J. ZORKA, rođena 1926, Trošelji, Bos. Gradiška, borac-bolni-
čarka 1. bat. poginula 25. decembra 1944. godine, Ljubatovci, Zepče.
STANIĆ D. PETKO, rođen 1915, Strpci, Prnjavor, desetar u 4. bat. pogi-
nuo 28. juna 1944. godine, Derventa.
STANIĆ NEDO, rođen 1919. u Ilovi, Prnjavor, zamjenik komandanta 2.
bat. nestao 25. septembra 1944. god. Topola, Bos. Gradiška.
STANKOVIĆ D. ĐOKO, rođen 1923, Novi Grad, Odžak, borac, poginuo
1945. godine.
STANOJEVIČ PETAR, rođen 1925, Palačkovci, Prnjavor, borac 1. č. 3.
bat. umro od zadobijenih rana 3. marta 1944. god. Drenova, Prnjavor.
STARCEVIĆ N. SAVO, rođen 1906, Strpci, Prnjavor, borac san. voda,
nestao 28. marta 1945. god. Stivor, Prnjavor.
STAZlĆKO T. VIKTOR, rođen 1920, Duvno, borac 2. bat. poginuo 25.
STEGIĆ B. VASKRSIJA, rođen u Dragovićima, Prnjavor, borac 1. bat.
poginuo 17. maja 1944, Boškovići, Banja Luka.
STOJANOVIĆ MILOŠ, rođen u Obradovićima, Skender-Vakuf, komandir
3. č. 1. bat. poginuo 5. januara 1944. god. Bubanj, Lišnja, Prnjavor.
STOJKOVIĆ S. MIRKO, rođen 1919, Strpci, Prnjavor, borac, poginuo
1945. godine.
STOJKOVIĆ N. STOJAN, rođen 1921, Vijačani, Prnjavor, desetar 2. bat.
poginuo 6/7. septembra 1944. god. Maglaj.
STOJKOVIĆ D. VLADO, rođen 1929, Ritešić, Podnovlje, Doboj, borac 2.
č. 2. bat. poginuo 23. maja 1945. god. Vlaška Mala, Odžak.
SULAJDZlĆ A. ISMET, rođen 1909, Travnik, borac 2. bat. poginuo 25.
SULJIČIČ P. SULEJMAN, rođen 1924, Misurici, Maglaj, borac, poginuo
29. maja 1945. god.
SUSIĆ L. PAVO, rođen 1919, Podgorač, Našice, borac 3. bat. poginuo
februara 1945. god. Putnikovo Brdo, Doboj.
SUVAJAC BOŠKO, rođen 1922, Ilova, Prnjavor, p. poručnik, ob. oficir
3. bat. poginuo 15. aprila 1945. god. Debela Meja, Maglaj.
SUVAJČEVIĆ M. PETAR, Imljani, poginuo 1944. god. Bukovica, Doboj.
SUVAJČEVIĆ I. TANE, Imljani, poginuo 1944. godine.
ŠAHBAZ ALIJA, rođen u Kozarcu, Prijedor, borac 1. č. 3. bat. poginuo

25. septembra 1944. god. Trošelji, Bos. Gradiška.
ŠARČEVIĆ UGLJEŠA, rođen u Kremni, Prnjavor, borac 3. bat. poginuo
18. avgusta 1944. god. Klupe, Teslić.
ŠEDEK Đ. VINKO, rođen u Đurđevcu, Križevci, borac 3. bat. poginuo
ŠEKORORANJI I. RUDOLF, rođen 1921, Udbina, Karlovac, desetar 4.
bat. poginuo 8. juna 1945. god. Rajičevci, Banja Luka, (nesretan slu-
čaj).
ŠEREMET M. IVICA, rođen 1918, Derventa, pol. komesar čete u 4. bat.
poginuo 11. februara, 1945. god. Karaula, Zepče.
ŠILJAK JUNUZ, rođen 1911, Tešanj, borac, 3. bat. poginuo 1. decembra
ŠIMECKI SOFIJA, rođena 1922, Štrpci, Prnjavor, borac, poginula u bor-
bama oko Banja Luke, 18. septembra 1944. god.
ŠKOBALJ M. DRAGAN, rođen u Vakufu, Bos. Gradiška, poginuo no-
vembra 1944. god.
ŠKORIĆ A. STEVAN, rođen 1913, Brestovo, Doboj, borac, 3. bat. pogi-
nuo 1944. godine.
ŠLJIVA V. JUZEK, rođen 1919, Martinac, Srbac, borac 3. č. 4. bat. po-
ŠLJIVIĆ ŽIVKO, rođen u Velikoj Ilovi, Prnjavor, borac, poginuo 7. sep-
tembra 1944. god. Maglaj.
ŠMULJA J. BRANKO, rođen 1922, Štrpci, Prnjavor, borac 3. č. 2. bat. po-
ginuo 1. decembra 1944. god. Z. st. Bradići, Maglaj.
ŠOŠTARIĆ IVAN, rođen 1917, G. Jasenac, Krapina, borac 4. bat. pogi-
nuo 18. decembra 1944. god. Trepča, Tešanj.
ŠUMATIĆ S. ZIVKO, rođen 1920, Majevac, Doboj, borac 3. bat. poginuo
28. februara 1945. god. Putnikovo Brdo, Doboj.
ŠURLAN DRAGAN, rođen 1926, Vodičevo, Bos. Novi, pomoćnik pol. ko-
mesara 3. čete, 3. bat. nestao 1. decembra 1944. god. Sivša, Doboj.
ŠUŠKOVIĆ MIRKO, rođen u Brezovljanima, borac, poginuo 17. marta
1944. godine, Mehovci, Kotor-Varoš.
TABAKOVIC A. HAKIJA, rođen 1926, Lišnja, Prnjavor, vodnik voda 1.

č. 1. bat. poginuo 25. februara 1944. god. Visoka Glava, Reljevac, Pr-
njavor.
TAGAN P. RINO, rođen 1916, Venecija, borac 3. bat. poginuo 12. aprila
1945. god. Karaula, Zepče.
TALIO M. RAŠID, rođen 1904, Kaloševići, Tešanj, borac 1. bat. poginuo
TANASIC T. RAJKO, rođen 1921, Kremna, Prnjavor, borac, 3. bat. po-
ginuo 24. marta 1944. godine, Vrbanjci, Kotor-Varoš.
TANASIC L. SAVO, rođen 1923, Kremna, Prnjavor, borac, poginuo maja
1945. godine, Vlaška Mala, Odžak.
TEKLIĆ J. ZIVKO, rođen 1898, Graborez, Livno, borac 1. č. 3. bat. pogi-
nuo 6. maja 1945, Vlaška Mala, Odžak.
TEŠANOVIC DRAGOLJUB (ili BOGOLJUB), rođen u Imljanima, Kotor-
-Varoš, borac 1. bat. poginuo 28. juna 1944. god. Derventa.
TEŠIC L. PETAR, Vlatkovići, poginuo 1944. god. Krčmarice.
TEŠIĆ F. SLAVKO, rođen 1912, Prosjek, Prnjavor, borac, poginuo 1944.
godine, Zepče.
TEŠIC STANOJE, poginuo 19. novembra 1943. god. Kadinjani, Crni Vrh.
TEŠNJAK M. AVDO, rođen 1923, Prnjavor, pol. komesar 2. čete, 2. ba-
taljona, poginuo 22. februara 1945. god. Mala Bukovica, Doboj.
TIFIĆ ALIJA, rođen u Kotor-Varošu, borac 1. bat. poginuo 6. januara
1944. god. Uzlomac, Kotor-Varoš.
TODIČ SPASOJE, rođen 1917, Ilova, Prnjavor, desetar, 3. č. 2. bat. po-
ginuo 1. januara 1944. god. Trapisti, Banja Luka.
TODOROVIĆ P. MILAN, rođen 1921, Srđevići, Srbac, vodnik voda 1. č.
2. bat. poginuo 5. maja 1945. god. Svilaj, Odžak.
TODOROVIĆ J. RADE, rođen 1921, Raškovci, Doboj, vodnik voda, 3. č.
3. bat. poginuo 11. februara 1945. god. Karaula, Zepče.
TODOROVIĆ Đ. SAVO, rođen 1929, Hrvaćani, Prnjavor, borac 3. bat. po-
ginuo 23. septembra 1944. god. Topola, Bos. Gradiška.
TOMAS D. MIRKO, rođen 1928, Strpci, Prnjavor, desetar 3. bat. poginuo
7. marta 1945. god. na želj. pruzi Doboj-Derventa.
TOMAS M. VELEMIR, rođen 1919, Strpci, Prnjavor, st. vodnik, 3.bat.
poginuo 4. juna 1944. god. Mravića, Prnjavor.
TOMANOVIĆ R. DUŠAN, rođen 1923, Novi Grad, Odžak, borac, pogi-
nuo 1944. godine.
TOMIĆ S. ANTUN, rođen 1912, Kukujevci, Sid, borac tehn. čete brigade,
poginuo 8. marta 1945. 1945. god. Ritešić, Doboj.
TOMIĆ BRANKO, rođen 1912, Srđevići, Srbac, borac 3. č. 2. bat. poginuo
20. septembra 1944. god. Klašnice, Laktaši.
TOMLJENOVIĆ ANTONIJA, rođena u Splitu, poginula 1944. god. (Poda-
tak dobijen od SUBNOR-a Derventa).
TOMLJENOVIĆ D. STJEPAN, rođen 1921, Velika Kapela, Đakovo, borac
2. č. 4. bat. poginuo 5. maja 1945. god. Vlaška Mala, Odžak.
TOPČAGIĆ I. SEMSUDIN, rođen 1925, Gradačac, polit, delegat voda 1. č.
1. bat. umro 15. decembra 1944. god. od zadob. rana, Teslić.
TOPIC BOSKO, rođen u Velikoj Ilovi, 1923, Prnjavor, desetar 1. č. 2. bat.
poginuo 9. septembra 1944. god. Doboj.
TOSIĆ Đ. PERO, rođen 1924, Otpočivaljka, Prnjavor, borac, poginuo 1944.
god.
TRIVIČEVIĆ J. NEDELJKO, rođen 1922, Strpci, Prnjavor, zastavnik 1.
č. 3. bat. poginuo 19. januara 1944. god. Prnjavor.
TRIVALIĆ M. J E L I S I J A , rođen 1923, Vel. Ilova, Prnjavor, poginuo 1944.
god. Banja Luka.
T R K U L J A S. JOVICA, rođen 1926, Lipovac, Kotor-Varoš, zamjenik ko-
mandanta 1. bat. poginuo 16. aprila 1945. god. Putnikovo Brdo, Doboj.
TRNINIĆ NEDO, rođen 1912, Maglajani, Laktaši, borac 3. č. 1. bat. po-
ginuo 4. oktobra 1944. god. Osinja, Derventa.
TRNINIĆ RADE, rođen 1921, Maglajani, Laktaši, borac-kurir štaba bri-
gade, poginuo 28. februara 1944. god. Kotor-Varoš.
TUBIĆ RADE, rođen u Vijačanima, Prnjavor, borac 1. č. 2. bat. umro od
zadobijenih rana 26. oktobra 1944. god. Strpci, Prnjavor.
TUBONJIĆ R. J E L I S I J E , rođen 1915, Ilova, Prnjavor, zamjenik koman-
dira 2. č. 3. bat. poginuo 17. aprila 1945. god. Put. Brdo, Doboj.
TUCAKOVIĆ MARKO, rođen 1924, Jugovići, borac 3. č. 1. bat. poginuo
4. oktobra 1944. god. Crnča, Derventa.
TUMIROVIĆ AHMET, rođen 1924, Gradačac, borac 3. č. 3. bat. poginuo
TURUDlC T. SAVO, rođen 1930, Vel. Sočanica, Derventa, borac 1. č. 4.
bat. poginuo 11. aprila 1945. god. Perković Han, Maglaj.
TUTNJEVIC DUŠAN, rođen u Cvrtkovci, Doboj, borac 1. č. 3. bat. umro
od zadobijenih rana 2. februara 1944. god. Drenova, Prnjavor.
UBANIĆ JOVO, rođen 1924, Livno, borac 3. č. 3. bat. poginuo 6. maja

UGREN L. VASKRSIJA, rođen 1925. god. Kaoci, Srbac, borac 3. č. 1. bat.
umro od zadobijenih rana 30. januara 1945. god. Teslić.
USORAC N. RADIVOJE, rođen 1922, Šereg Ilova, Prnjavor, borac, po-
ginuo 18. avgusta 1944. god. Klupe, Teslić.
VAJTEŠIĆ R. STEFAN, rođen 1925, Prosjek, Prnjavor, borac, poginuo

1944. godine na Vučijaku.
VANJEK K. JAROSLAV, rođen 1914, Ilova, Prnjavor, vodnik 2. č. 4. bat.
poginuo^ 1945. god. Sitneši, Srbac.
VARCAR SLAVKO, rođen 1928, Razboj, Srbac, borac 2. bat. umro 12.
decembra 1944. god. od zadobijenih rana u Tesliću.
VASIĆ K. PAVO, rođen 1918, Mitrovići, Doboj, borac, poginuo.
VASIĆ SAVO, rođen 1910, Štrpci, Prnjavor, Ml. vodnik-komandir voda,
3. bat. poginuo 18. januara 1944. god. Prnjavor.
VASILIŠIN I. ANKICA, rođena 1922, Banja Luka, borac-bolničarka 1. bat.
poginula 14. januara 1945. god. Perkovića Han, Maglaj.
VATOVIC M. MARTIN, rođen 1926, Antunovci, Našice, borac 1. č. 3. bat.
VEJSIĆ H. AHMET, rođen 1916, Cerovac, Tešanj, borac 1. č. 1. bat. po-
ginuo 16. aprila 1945. god. Putnikovo Brdo, Doboj.
VIDlC MILISAV, G. Palačkovci, Prnjavor, poginuo 19. januara 1944. god.
Prnjavor.
VIDlC I. MIRKO, rođen 1926, D. Detlak, Derventa, borac, poginuo 1945.
god. Bukovica, Doboj.
VIDlC RAJKO, rođen 1920, Imljani, Kotor-Varoš, borac 1. bat. poginuo
VIDOVIC PERO, rođen 1925, Bočac, Banja Luka, borac 4. bat. poginuo
19. septembra 1944. god. Vrbanja, Banja Luka.
VINClC DUŠAN, rođen 1921, Smrtići, Prnjavor, desetar 1. č. 1. bat. po-
ginuo 8. marta 1945. god. Majevac, Doboj.
VINClC T. VASKRSIJA, rođen 1914, Srđevići, Srbac, borac 3. č. 4. bat.
VLAJIC V. DAVID, rođen 1928, Miškovci, Derventa, poginuo 1944. godi-
ne.
VODNAR A. VASILJ, rođen 1920, Sitneši, Srbac, desetar 3. č. 4. bat. po-
ginuo 9. aprila 1945. god. Karaula, Zepče.
VRHOVAC L. MIRJANA, rođena 1921, Otpočivaljka, Prnjavor, borac,
poginula 1944. god.
VRHOVAC D. PERO, rođen 1925, Strpci, Prnjavor, borac, poginuo 1944.
god. Tešanj.
VRHOVAC D. STOJAN, rođen 1911, Otpočivaljka, Prnjavor, zam. koman-
danta 4. bat. poginuo 1944. god. Tešanjka, Tešanj.
VRHOVAC J. ŽIVKO, rođen 1924, Strpci, Prnjavor, vodnik 3. bat. pogi-
nuo 14. aprila 1945. god. Debela Meja, Maglaj.
VUČKO MATO, rođen u Kukujevcima, Ruma, borac 1. č. 2. bat. poginuo
9. septembra 1944. god. Makljenovac, Doboj.
VUCKOVIC V. GOJKO, rođen 1919, Maglajani, Laktaši, desetar, 2. bat.
poginuo 8. marta 1945. god. Ritešić, Doboj.
VUJAKOVlC M. MILAN, rođen 1918, s. Laktaši, poginuo 10. 2. 1945. god.
VUJAKOVlC M. RADOVAN, rođen 1925, Laktaši, poginuo u januaru
1945. godine.
VUJANIC M. VID, rođen 1924, Puraći, Prnjavor, vodnik 1. č. 1. bat. po-
ginuo 6. marta 1945. god. Ularice, Doboj.
VUJASIN M. MIOMIR, rođen 1925. godine, Kadinjani, poginuo 1944. god.
VUJIC J. GOJKO, rođen 1927, Krupa na Vrbasu, Banja Luka, borac au-
tomatičarske čete brigade, poginuo 25. maja 1945. god. Vlaška Mala,
Odžak.
VUJlClC MILOŠ, rođen u Kozarcu, Prijedor, zam. polit, komesara 3. č.
2. bat. poginuo 21. avgusta 1944. god. Runjevačka Glava, Vrbanjci,
Kotor-Varoš.
VUJINOVIC P. BLAGOJE, rođen 1922, Šišava, Turbe, desetar 1. bat. po-
ginuo 4/5. novembra 1944. god. Rudanka, Doboj.
VUJINOVIC B. NEDO, Imljani, poginuo 1944. god. Karanovac, Banja
Luka.
VUKADIN I. DANE, rođen 1908, Srđani, Davor, Nova Gradiška, borac
3. č. 4. bat. poginuo 8. maja 1945. god. Vlaška Mala, Odžak.
VUKAJILOVIC I. SLAVKO, rođen 1920, Strpci, Prnjavor, borac 3. č.
2. bat. umro 21. maja 1945. god. od zadobijenih rana, Teslić.
VUKASINOVIC R. STANKO, rođen 1922, Otpočivaljka, Prnjavor, po-
moćnik polit, komesara 2. bat. poginuo 20. januara 1944. god. Prnja-
vor, narodni heroj.
VUKELJA PERO, rođen 1924, Dragotinja, Prijedor, pomoćnik polit, ko-
mesara 4. bat. poginuo 22. februara 1945. god. Putnikovo Brdo, Do-
boj.
VUKOVIĆ L. LJUBO, rođen 1918, Vijačani, Prnjavor, komandir voda u
2. č. 2. bat. poginuo 3. januara 1944. god. Trapisti, Banja Luka.
VUKOVIC Đ. MILOVAN, rođen 1921, Maglajani, Laktaši, desetar 1. bat.
poginuo 1. marta 1945. god. Perković Han, Maglaj.
VUKOVIC D. MIRKO, rođen 1919, Vijačani, Prnjavor, desetar u 2. bat.
poginuo 1945. god. od odmetničkih bandi, Cer, Prnjavor.
VUKOVIC S. ŽIVKO, rođen 1920, Mokri Lug, Skender Vakuf, borac 2. č.
1. bat. poginuo 1. jula 1944. god. Vitkovci, Doboj.
VUKOVLJAN J. LUKA, rođen 1906, Trebinje, borac, umro od zadobije-
nih rana 30. juna 1945. god. Teslić.
VRHOVAC JOVICA, iz s. Štrbe, Celinac, poginuo u 14. brigadi.
ZEC M. PETAR, rođen 1921, Štrpci, Prnjavor, polit, komesar čete 3. bat.
poginuo 25. septembra 1944. god. Klupe, Teslić.
ZEJNIĆ R. ŠEVKO, rođen 1924, Prnjavor, borac 1. bat. poginuo 8. jula
1944. god. Ukrinjica, Teslić.
ZEJNIC L. NEZIR, rođen 1922. god. Mravića, Prnjavor, borac 3. bat. po-
ginuo 18. januara 1944. god. Prnjavor.
ZOVKIĆ BONO, rođen 1912, Kramošnjajica, Brčko, polit, delegat voda
1. č. 1. bat. poginuo 21. februara 1945. god. Obli kamen, Doboj.
ZUKANClC Z. HASAN, rođen 1927, Lišnja, poginuo 10. jula 1945. god.
kod Bronzanog Majdana od ustaških ostataka.
ZIVANIC N. ALEKSA, rođen 1925, G. Smrtići, Prnjavor, borac, poginuo

ZlVANIĆ M. STEVO, rođen 1922, G. Smrtići, Prnjavor, poginuo oktobra
1944. god. Teslić.
ZIVKOVIC J. DUŠAN, rođen 1923, Kremna, Prnjavor, borac 3. bat. po-
ginuo 31. decembra 1943. god. Klašnice, Banja Luka.
ZIVKOVIC Đ. ZIVKO, rođen 1918, Maglajani, Laktaši, borac 1. bat. umro
28. decembra 1944. god. od zadobijenih rana, Teslić.
* Spisak je rađen na osnovu podataka kojima raspolaže Vojnoistorijski

institut u Beogradu i podataka dobij enih od Saveza boraca srednjo-
bosanskih opština. Oba izvora su nepotpuna pa i pored uloženog truda
svi poginuli nisu evidentirani zbog čega se Redakcija izvinjava.
S P I S A K
boraca 14. SBNOU brigade koji su preživjeli rat, sačinjen na osnovu

spiskova Opštinskih odbora SUBNOR-a srednje Bosne i evidencije Sek-
cija brigade u Banjoj Luci i Beogradu.
OPŠTINA BOSANSKI BROD BABIC A. DUŠAN, 1916, M. So-

čanica ;
HADRlC HALIMA, rod. u B. Brod, BABIC A. MIHAILO, 1922, V. So-
1924; čanica;
PIPlC BAJRO, rod. u Sijekovac, BABIC B. STANOJE, 1913, M. So-
1921; čanica ;
PIPIĆ ZAIM, rod. u Sijekovac,
BARIŠIĆ J. NIKOLA, 1923, Lup-
1924;
ljanica;
BAŠlC M. IBRAHIM, 1927, Der-
OPŠTINA BUSOVAČA venta;
BAŠIC M. RAMIZ, 1910, Derven-
BARUClJA S. AHMET, 1915, ta;
Skradno; BEGANOVIC S. MESUD, 1905,
COSlC I. JOZO, 1926, Ravan; Derventa;
HUSANOVIC M. FADIL, 1926, So- BERBIC M. KASIM, 1929, Derven-
lakovići; ta;
KAJTAZ M. SULJO, 1902, Stubi- BLAGOJICEVIC S. LJUBO, 1927,
ca; G. Lupljanica;
LUŠIJA A. RIFET, 1926, Podbare; BOKŠlC MIRKO, Derventa;
CEMANOVIC A. FAHIR, 1917,
PROSJANOVIC S. MUHAREM, Derventa ;
1922, Turici; CORIC L. DRAGUTIN, 1923, M.
SMAKA M. JUSUF, 1924, Stubi- Sočanica ;
ca; CORIC S. SVETOZAR, 1922, M.
SREBRENICA M. IDRIZ, 1919, So- Sočanica *
lakovići. DANILO VIC L. MILI VO JE, 1916,
y Sočanica *
OPŠTINA DERVENTA DUJAKOVIC B. NEDELJKO, 1925,
Kalenderovci ;
ALEKSIC J. NEDELJKO, 1920, DEKlC S. STANIŠA, 1910, Miš-
Osinja; kovci ;
ASENTlC R. BRANKO, 1911, Miš- ĐUHERIĆ M. DEMIL, 1910, T. Lu-
kovci ; žani;
ASENTlC G. ILIJA, 1925, Miškov- ĐURĐEVIC T. SAVKO, 1925, Crn-
ci; ča;
FILIPOVIĆ D. CERIM, 1907, Gla- KOVACEVIC V. GOJKO, 1910,
moč; Miškovci;
GEC A. SALKO, 1908, Derventa; KOVACEVIC R. PROKOPIJE,
GOSTIĆ J. NEDO, 1929, M. Soča- 1926, D. Detlak;
nica; KNEŽEVIĆ N. NEDELJKO, 1921,
GOSTlC M. NEDO, 1927, M. So- V. Sočanica;
čanica; KUPRESAK J. ILIJA, 1929, M.
Sočanica*
HADZIĆ B. VESELJKO, 1919, M.
SočciniCci * KUZMANOVlC N. MARKO, 1926,
HADZlKADIĆ S. SULJO, 1925, Miškovci;
Derventa; KUZMANOVlC T. SAVO, 1913,
HAJRIC I. AZIZ, 1913, Derventa; Miškovci ;
LAZAREVIC J. ŽARKO, 1926,
HERCEGOVAC A. NAFIJA, 1927,
Crnča;
Derventa;
HERCEGOVAC A. ŠEFIK, 1916, LAZAREVIC L. ZlVKO, 1929, Crn-
C3. *
Derventa;
HUSKIĆ A. ALIJA, 1925, Derven- MARIĆ LJ. MILUTIN, 1927, Osi-
ta; nja;
ISLAMOVIC E. AVDO, 1914, Der- MARKOVIC S. PETAR, 1908, Der-
venta; venta;
ISLAMOVIC H. IBRO, 1923, Der- MAŠIČ M. HASAN, 1906, Derven-
venta; ta;
ISLAMOVIC H. MEHO, 1918, Der- MATlC M. STIPO, 1921, Gradina;
venta; MESKOVIC H. ATIF, 1912, Der-
ISLAMOVIC H. MUJO, 1925, Der- venta ;
venta; MlClC T. ĐOKO, 1924, Derventa;
JAKUPOVIC O. SABAN, 1923, MILIĆ O. BRANKO, 1926, Miškov-
Derventa; ci;
JEFTlC L. SRETO, 1927, Derven- MILANOVIĆ S. PETAR, 1909, Dri-
ta; jen;
JEVDIC J. BLAGOJE, 1924, D. MITROVIĆ M. MILE, 1925, Vel.
Detlak* Sočanica;
JOKANIĆ A. SAVO, 1913, Drijen; MUJKIĆ N. AHMET, 1913, Der-
JOVICIC V. DAVID, 1928, Miškov- venta ;
ci; MUSTAFĆIĆ M. AVDO, 1923, Der-
KADIĆ S. SENIJA, 1926, Derven- venta;
ta; MUSTAFĆIĆ M. HASAN, 1926,
KAJINOVIC V. BOZO, 1923, Ce- Derventa;
rani; MUSTAFĆIĆ M. HUSO, 1915, Der-
KALOPER A. SIMO, 1923, Osinja; venta;
KANTARDZlC S. SADETA, 1930, MUŠIĆ M. JUSUF, 1927, Derven-
Derventa; ta;
KOJIC B. NIKO, 1919, V. Sočani- NAGRADIĆ Đ. MIRKO, 1915, Crn-
ca; ča;
KOJIĆ V. PERO, 1920, V. Sočani- NAGRADIĆ P. STOJ AN, 1917,
ca; Crnča;
KOVACEVIC L. CVIJETA, 1920, NEDIĆ P. SPASO JE, 1929, Trste-
Sočanica; nci;
KOVACEVIC D. DUŠAN, 1907, NEDINIĆ T. STANOJE, 1912, Crn-
Drijen; ča;
NOVAKOVIC B. NIKO, 1924, V. SIMIĆ J. ZIVKO, 1913, Agići;
Socanica * SPASENIĆ R. BOSKO, 1925, D.
NOVAKOVIC M. NOVAK, 1920, Ljupljanica;
V. Sočanica; STANIĆ J. SIMEUN, 1924, Miš-
NOVIC S. KONSTANTIN, 1908, D. kovci;
Detlak ; STANIĆ P. ZIVKO, 1924, Miškov-
OMERAGIC D. HUSEIN, 1910, ci;
Derventa; STANKOVIC S. JELENA, 1925,
PANIC J. LJUBO, 1912, Miškovci; Derventa;
PETKOVIC T. LJUBO, 1927, Ka- STANOJEVIĆ M. DUSAN, 1912,
lenderovci ; G. Detlak;
PJERANOVlC A. BOSKO, 1915, STJEPANOVIĆ M. SAVO, 1927,
Rapćani; Gradac;
PIJETLOVlC J. BRANKO, 1921, SUBASIĆ S. SABAN, 1926, Kalen-
Crnča * derovci ;
PIJETLOVlC K. RISTO, 1920, Crn- SUBIC P. MILE, 1925, G. Detlak;
ča; SARĆEVIĆ M. VID, 1917, Miškov-
PLAVSIC D. STANKO, 1920, Rap- ci*
ćani; TOLIC P. PAVO, 1929, M. Soča-
POROBIC S. AVDO, 1925, Derven- nica;
ta; TOMKO I. JOZO, 1920. G. Detlak;
POROBIC M. IBRAHIM, 1925, TOPALOVIC V. BRANKO, 1923,
Derventa; Sočanica *
POROBIC O. NURUDIN, 1912, TOPALOVIC Đ. MIRKO, 1920, V.
Derventa: Sočanica;
^OROBIC A. S A M I L A , 1925, Der- TOPALOVIC V. ZIVKO, 1926, V.
venta * Sočanica;
PRASKIC M. STJEPAN, 1902, B. TUTNJEVIC M. DUSAN, 1921.
Dubočac; Detlak;
PRIJEVIC B. MILOVAN, 1920. M. VESELINOVIC P. LAZAR, 1924,
Sočanica * Corani *
PRNJAVORAC S. HILMO, 1898, VIDOVIC V. LAZAR, 1925, G.
Derventa; Detlak"
RADOVANOVIC K. JEFTO, 1920, VIDOVIC B. ZIVOJIN, 1927, G.
IVE Sočanica * Detlak;
RADOVANOVIC M. MILI VO JE, VUKELIC MARGITA, Derventa;
1926, M. Sočanica; VUKOVIC R. SCEPAN, 1929. Lug;
RADOVANOVIC K. VID, 1928, M. ZEJNIĆ DZ. HAMID, 1904, Der-
Sočanica * venta;
RADOVANOVIC K. ŽARKO, 1928, ZEMUNOVIC V. STANKO, 1927,.
M. Sočanica; Crnča ;
RING J. JAKOV, 1928, Derventa; ZUKANOVIĆ H. EMIN, 1908; Der-
RUZlC A. BOSKO, 1907, Cerani; venta.
SAVIĆ R. DUSAN, 1931, Agići;
SAVIĆ M. PETAR, 1931, Agići; OPŠTINA D O B O J
SAVKOVIC V. BOZO, 1920, G.
Detlak* AHMTC E. HAMDO, 1924, Civčije;
SAVKOVIC R. LUKA, 1923, G. ALEKSIC P. DUSAN, 1916. Tr-
Detlak" njani;
SEDLIC T. MARKO, 1923, Bijelo BABIC T. MILENKO; 1919, Maje-
Brdo; vac;
BACAMO A. IVAN, 1912, Vel. Pr- DEJANOVlC V. DRAGOLJUB,
njavor; 1925, Majevac;
BALAŠEVIC A. DUSAN, 1920, LJ. DEJANOVlC S. KRSTA, 1925, Ma-
Vode; jevac;
BARDAK I. MILOVAN, 1921, Ri- DEJANOVlC L. MILAN, Majevac;
tešić *
DEJANOVlC L. MILOVAN, 1914,
BARNJAK S. SAVKO, 1920, Mit-
Majevac;
ro vi ći;
BEGOVIC A. SAFET, 1927, Ru- DEJANOVlC S. OSTOJA, 1926,
danka* Majevac;
BEGOVl'C M. SMAJO, 1921, M. DEJANOVlC S. SRETENIJE, 1922,
Bukovica; Majevac;
BBSLAGIC R. DZAFER, 1915, Do- DEJANOVlC S. SRETENIJE, 1926,
boj; Majevac;
BEZAR M. DUSAN, 1926, Bresto- DRLJIC J. BOSKO, 1925, Bresto-
vo; vo;
BIJELIO T. SAVKO, 1920, Mitro- DRLJIC T. BOSKO, 1919, Bres-
vići; tovo ;
BLAGOJEVIC BOGDAN, 1921, Os- DRLJIC T. DUSAN, 1923, Bresto-
ječani; vo;
BLAGOJEVIC NEDO, 1913, Osje- DRLJIC I. LJUBO, 1925, Brestovo;
čani; DRLJIC V. MIRKO, 1927, Bresto-
vo;
BLAGOJEVIC M. PERO, 1916,
DRLJIC P. NIKOLA, 1928, Bres-
Bušletić;
tovo;
BLATNJAK S. MILAN, 1926, DRLJIC M. SIMEUN, 1919, Bres-tovo
Brestovo ;
BOGDANOVIC M. DRAGO, 1924, DRLJIC J. VLADIMIR, 1921, Bres-
Jelanjska; tovo;
BRESTOVAC S. RADOVAN, 1913, DUDlC B. VASILIJE, 1920, Trnja-
Trn j ani; ni;
BRKOVIC T. RADE, 1916, Bres- DURJANlC L. RADE, 1920, Bres-
tovo; tovo;
CABRIC M. DEDO, 1925, Miljako- DURJANlC L. SIMO, 1925, Bres-
vac; tovo;
DALlC D. RADOVAN, 1924, Ri-
CABRIC S. HASAN, 1913, Milja- tešić;
kovac ;
ĐALIĆ M. ŽARKO, 1922, Majevac;
CABRIC O. NAZIF, 1915, Miljako- ĐAKOVIĆ M. STJEPAN, 1929,
Vac; Osredak;
ČAPLJA D. RAMO, 1923, Mrkotié, ĐEKIĆ M. MILENKO, 1928, Ri-
Tešanj ; tešić;
ClROJEVIĆ J. DUSAN, 1926, ĐEKIĆ S. MILORAD, 1912, Rite-
Brestovo ; šić;
CIKOJEVIC J. VLADIMIR, 1924, ĐEKIĆ G. MILOVAN, 1928, Rite-
Brestovo; šić;
CATIC A. JOVO, 1920, Ljeskove ĐUKIĆ J. LJUBO, 1920, Stanari;
Vode; ĐUKIĆ M. MILAN, 1908, Trnjani;
DANILO VIC M. SAVO, 1927, Je- ĐUKIĆ S. MILOVAN, 1922, Rite-
lanjska; šić;
ĐUKIĆ Z. NIKOLA, 1925, Rite- KALELIĆ V. MILORAD, 1924, Tr-
šić; njani;
ĐUKIĆ G. ZIVKO, 1913, Trnjani; KERIĆ V. RADE, 1920, Jelanjska;
ĐURIĆ P. ANICA, 1921, Buletić, KNEŽEVIĆ G. DUŠAN, 1923, Ma-
Teslić • jevac;
ĐURIĆ V. MILOVAN, 1913, Trnja- KNEŽEVIĆ N. JOVO, 1919, Trnja-
ni; ni;
ĐURIĆ T. ŽARKO, 1912, Trnjani; KNEŽEVIĆ J. MILAN, 1924, Maje-
DZIGUMOVIĆ C. SIMO, 1926, Ri- vac;
tešić * KNEŽEVIĆ B. RADOVAN, 1923,
G A J I ć ' v . RADOVAN, 1922, Rite- Majevac;
šić * KNEŽEVIĆ V. STEVO, 1921, Ma-
GARIĆ Z. MILORAD, 1925, Lišnja, jevac;
Prnjavor; KOJIĆ T. SLAVKO, 1928, Trnja-
GOSTIĆ S. ZDRAVKO, 1924, L J . ni;
Vode; KOTORIĆ M. HUSEIN, 1930, Ko-
HALILBEGOVIĆ H. NEZIR, 1923, torsko;
Doboj ; KOZAREVIĆ V. OBRAD, 1914,
HIDIĆ O. BAJRO, 1925, Grapska; Brestovo;
HODZlĆ E. HUSEIN, 1927, Matu- KRLIČEVIĆ S. MURAT, 1926,
zići; Mravići;
HODZlĆ M. KEMAL, 1922, Ševar- KUĐELJEVIĆ P. MILOVAN, 1914,
lije; Trnjani;
HOPIĆ A. AHMET, 1928, Mravići; KUNALIĆ A. ADEM, 1923, Doboj;
IBRAHIMOVIĆ S. IBRAHIM, 1908, KURAVICA S. BOŠKO, 1922,
Sije; Brestovo;
IGNJIĆ J. VID, 1928, Brestovo; KURAVICA Đ. JOVO, 1921, Bres-
IGNJIĆ J. NIKOLA, 1924, Bresto- tovo;
vo; KURBAŠIĆ H. RAMO, 1900, Ma-
IGNJIĆ T. VLADIMIR, 1923, Bres- tuzići ;
tovo; KURTINOVIC J. BRANKO, 1910,
ILINČTĆ D. SAVO. 1920, Stanari; Ritešić ;
IVKOVIĆ D. MILAN, 1914, Maje- LEPANOVIĆ L. MILOŠ, 1915, Tr-
vac; njani;
IVKOVIĆ D. VID, 1920, Majevac;
IVANIĆ ZDRAVKO, 1921, Osre- LUKIĆ S. BOGDAN, 1927, Raš-
dak; kovci;
JEREMIĆ T. DUSKO, 1925, Trnja- LUKIĆ S. MILORAD, 1924, Bres-
ni; tovo;
JERINIĆ V. LAZO, 1923, Raškov- MALETIĆ J. MILAN, 1924, Bres-
ci; tovo;
JOŠIĆ J. ZIVKO, 1925, Majevac; MAKSIC G. BRANKO, 1909, Tr-
JOTIĆ KOŠTA (Kojo), komesar 3. njani;
bataljona; MAKSIĆ Đ. CEDO, 1912, Majevac;
JOVANOVIĆ L. PETAR, 1924, Tr- MALOHODZIĆ M. NEZIR, 1903,
njani; Cerovica;
KADRIBASIĆ O. MUHAMED, MARJANOVIĆ S. TOMO, 1907,
1919, Perkovica, Lukavac; Brestovo;
KALABIĆ SAVO, 1911, Podnov- MARKOVIĆ J. MILAN, 1912, Tr-
Ije; njani;
MARKOVIC P. ZIVKO, 1922, Ma- PANClĆ D. MIRKO, 1924, Osre-
jevac; dak;
MILAKOVlC S. RADE, 1925, Sta- PETROVIC D AML JAN, 1924, Os-
nari; ječani;
MILANO VIC Đ. LJUBAN, 1923, PETROVIC J. ĐORĐE, 1921, Os-
Brestovo ; ječani;
MILJIC S. RAJKO, 1922, Mitrovi- PLINTIĆ S. LJUBO, 1926, Bres-
ći; tovo ;
MITROVIC M. JOVO, 1906, Suvo PLINTlC S. RADE, 1920, Bresto-
Polje; vo;
MITROVIC J. MILOVAN, 1919, POPOVIC N. LJUBOMIR, 1913,
Trn j ani; Majevac;
MITROVIC N. ŽARKO, 1925, Tr- POPOVIC V. LJUBOMIR, 1915,
njani; Majevac;
MITROVIC R. VIDOJE, 1913, Tr- RADIĆ I. BOSKO, 1925, Bresto-
njani; vo;
MUJAKOVIC A. AVDO, 1905, Ma- RADIĆ J. RADE, 1924, Brestovo;
tuzići; RADIĆ J. LJUBO-Gedžo, 1922,
MUJKOVIĆ S. HUSEIN, 1927, Ma- Brestovo ;
tuzići; RADIĆ V. RADE, 1922, Brestovo;
MUJKOVIC A. MEHMED, 1907, RADIĆ J. SAVO, 1920, Brestovo;
Matuzići; RADIVOJEVIĆ M. DUŠAN, 1912,
MUMINOVIC SALKO, 1910, Mra- Trnjani ;
vići; RADULOVIĆ K. ILIJA, 1921, Kla-
MURATOVIC M. DZAFER, 1918, dari ;
Matuzići; RAJIĆ T. RAJKO, 1923, Brestovo;
MURATOVIC HUSEIN, 1907, Ma- RAKIĆ M. MARKO, 1928, Trnja-
tuzići; ni;
MURATOVIC IBRAHIM, 1910, RAUKOVIĆ Z. STANKO, 1922, J e -
Matuzići ; lanjska;
MURATOVIC H. MUSTAFA, 1910, RELJIC B. ARSO, 1925, Ritešić;
Matuzići ; RELJIĆ L. SIMO, 1926, Dabovci,
MURATOVIC SMAJO, 1904, Ma- K. Varoš;
tuzići; RUZOJClĆ S. MILAN, 1914, Tr-
MUSIC P. STANOJE, 1925, Bres- njani;
tovo; SALKIĆ M. MUJO, 1919, Matuzi-
NEDlC V. RAJKO, 1922, Ukrnjica; ći;
NIKOLIC M. CEDOMIR, 1927, Os- SARAJLIĆ R. ENVER, 1929, Pr-
ječani; njavor;
NIKOLIC L. MILORAD, 1914, Ri- SAVIĆ T. DUŠAN, 1923, Stanari;
tešić; SIJERĆIĆ E. ALIJA, 1913, Roga-
NIKOLIC D. NIKOLA, 1927, Ri- tica;
tešić; SIMIKIĆ M. MILOVAN, 1920, Ma-
NIKOLIC L. RADOVAN, 1919, Ri- jevac;
tešić; SKULA S. OSMAN, 1919, Matu-
NIKOLIC P. STEVO, 1924, Rite- zići;
šić; SKULA A. SALIH, 1914, Matuzići;
OZEGOVIC K. SIMO, 1928, Drav- SKULIĆ A. SALIH, 1927, Matu-
sko; zići;
SLIJEPČEVIC A. RADOVAN, SUMATIČ Z. MILORAD, 1920,
1929, Jelanjska; Majevac;
SMAILBEGOVlC M. VAHDET, SUMATIČ G. MILOVAN, 1913,
1929, Tešanj; Majevac;
SMILJANIĆ J. BOSKO, 1921, J e - SUMATIČ V. NENAD, 1909, Ma-
lanjska; jevac;
SOFTIĆ M. SEJFUDIN, 1928, Do- SUMATIČ V. NJEGOSLAV, 1922,
boj; Majevac;
STANCIC S. ĐOKO, 1927, Bres- SUMATIČ M. SLAVKO, 1922, Ma-
tovo; jevac;
STANČIĆ S. JOVO, 1921, Bresto- SUMATIČ J. ZDRAVKO, 1913,
ve: Majevac;
STANČIĆ N. MIRKO, 1925, Bres- TADIČ R. SAVO, 1924, Cvrtkovci;
tovo; TODORIČ J. BOSKO, 1920, Raš-
STARČEVIĆ G. MILOVAN, 1910, kovci;
Ritešić; TODOROVIĆ G. LJUBO, 1923,
STARČEVIĆ M. ŽARKO, 1913, Raškovci *
Ritešić; TOKMAKOVIČ S. MEHMEDALI-
STARČEVIĆ V. VIDOJE, 1911, JA, 1925, Kotorsko;
Ritešić; TOMAS P. MIRKO, 1923, Strpci;
STOJČINOVIČ O. MILOŠ, 1926, Prnjavor;
Ritešić; TUKIČ M. HASAN, 1926, Mravi-
STOJČINOVIČ J. MILOVAN, 1909, ći;
Ritešić; VASIC J. ILIJA, 1923, Jelanjska;
STOJČINOVIČ T. STEFAN, 1926, VASILIČ C. JOVO, 1924, Kladari;
Ritešić ; VIDIČ M. DUŠAN, 1926, Ritešić;
STOJKOVIĆ G. MILOVAN, 1923, VIDIC M. ŽARKO, 1918, Maje-
Ritešić; vac;
STOKANOVIC I. VELJKO, 1925, VINDlS R. DRAGUTIN, 1928, Do-
Strpci, Prnjavor; boj;
VUKADINOVIC A. OSTOJA, 1923,
STOKIČ MARKO, obavještajni ofi-
Brestovo ;
cir bataljona;
VUKAJLOVIČ M. JOVO, 1921,
SUBOTIČ K. NEVENKA, 1926,
Strpci, Prnjavor; Brestovo-,
VUKAJLOVIČ Đ. MILE, 1923,
SUBOTIČ T. RADOVAN, 1914, Tr-
njani; Brestovo ;
VUKAJLOVIČ D. MILAN, 1922,
SUNARIČ B. ČEDOMIR, 1923, Tr-
njani; Brestovo;
ZAIMOVIČ A. MUHAREM, 1926,
SUVAJAC B. DRAGOLJUB, 1923,
Trnjani; Matuzići;
ZELENKOVIČ A. RADIVOJE,
SEČlC I. IBRO, 1906, Mravići;
1913, Stanari.
SUMATIC V. BRANKO, 1924, Ma-
jevac;
SUMATIČ S. MAKSIM, 1922, Ma- OPSTINA ČELINAC
jevac;
SUMATIČ Z. MILISAV, 1925, Ma- BAJIC BOSKO, iz Čelinca, živi u
jevac; B. Luci;
SUMATIČ O. MILORAD, 1927, DRAGOJEVIČ ILIJA iz Čelinca;
Majevac; ĐAJIĆ SAVO iz Čelinca;
ĐURIĆ DRAGO iz Jošavke; BUBIC Đ. RAJKO, 1914, Maslo-
GAJIĆ MILENKO iz Lipovca; vare;
CAUŠEVlC S. BEHARA, 1924, Ko-
GAJIĆ DUSAN iz Lipovca;
tor Varoš;
IVANKOVIC LJUBO iz Jošavke; DIZDAR M. AHMET, 1924, Rav-
PAVLOVIC NEDELJKO iz Celin- ne;
ca; DUR AKO VIC I. ALE, 1916, Kru-
POPOVIC OSTO JA iz Jošavke; ševo Brdo ;
RADOJClĆ SLAVKO, živi u Du- DURAKOVIC A. IBRAHIM, 1919,
bici; Kruševo Brdo;
RADOSAVAC ZIVKO, iz Opsječ- ĐUKIĆ B. NEDELJKO, 1925, Gra-
kog; bo vica;
FODOLOVIĆ A. ŠEMSO, 1927,
STOJANOVIC MLADEN, sada u Prisočka;
Rajlovcu; GRABOVAC A. HAJRIJA, 1925,
TRIVIC DRAGO iz Celinca; Kotor Varoš;
TRKULJA MILE, general, živi u GRGIĆ M. JURE, 1932, Podbrđe;
Beogradu; HASIĆ M. MUJO, 1921, Kruševo
SUM AN SVETKO iz Celinca; Brdo;
ŠKRBIC JOVICA, živi u Beogradu. HASIĆ P. MUSTAFA, 1918, Kru-
ševo Brdo;
HASIĆ H. SULJO, 1923, Kruševo
OPŠTINA KOTOR-VAROŠ Budo;
HODZlĆ A. GALIB, 1926, Ravne;
AGANBEGOVIC A. HIDAJET, HOĐAGIĆ IZETA, 1926, Kotor
1921, Garići; Varoš ;
ALIC O. HAMDO, 1924, Kruševo HOZIĆ S. ADVAN, 1926, Kotor
Brdo; Varoš ;
ARSENIC M. LJUBOJA, 1917, HRNJIĆ B. HUSEIN, 1918, Kotor
Kruševo Brdo; Varoš ;
AVDIC A. HAJRIJA, Kotor-Va- IMAMOVIĆ M. SABIHA, 1925,
roš; Kotor Varoš;
JUSUFOVIĆ A. SMAJO, 1928,
AVDIC A. HAJRO, 1922, Kotor Kruševo Brdo;
Varoš; KARASELIMOVIĆ M. MUSTAFA,
AVDIC A. HUSEIN, 1918, Kotor 1925, Kotor Varoš;
Varoš ; KARUPOVIĆ J. MLADEN, 1920,
AVDIC A. VAHID, 1926, Kotor Zaselje;
Varoš; KORIC K. TEUFIK, 1922, Kotor
BATIC S. ĐURAĐ, 1920, Kruševo Varoš ;
Brdo; KNEŽEVIĆ S. PETAR, 1915, Kru-
BATIC C. SINIŠA, 1922, Kruševo ševo Brdo;
Brdo; KOVAĆEVIĆ H. ADEM, 1925,
BIBIC T. LAZAR, 1927, Vagani; Kruševo Brdo;
BLAGOJEVIC L. RADE, 1916, KOVAĆEVIĆ J. BEKIR, 1922,
Ćorkovići ; Kruševo Brdo;
BOJIC J. GLIGOR, 1922, Grabo- KOVAĆEVIĆ M. MUSTAFA, 1921,
vica; Kruševo Brdo;
BUBIC Đ. TOMISLAV, 1928, Mas- KOVAĆEVIĆ G. OSMAN, 1922,
lo vare; Prisočka;
KRESIC O. KASIM, 1923, Kruše- PANIĆ M. GOJKO, 1926, Kruševo
vo Brdo; Brdo;
KRČIO B.SAVO, 1910, Kruševo PAVLOVIĆ M. BOŠKO, 1920, Ćor-
Brdo; kovići ;
KUZMIC P. DUŠAN, 1927, Grabo- PAVLOVIĆ L. TANE, 1922, Čor-
vica; kovići ;
LUBURIĆ DRAGO, 1923, Kotor PEJIĆ S. PETAR, 1917, Čorkovići;
Varoš ; PEJIĆ Đ. SAVO, 1922, Ćorkovići;
LUGIC S. BORDO, 1924, Kruševo PELENGIĆ S. TODOR, 1913, Vlat-
Brdo; ko viči;
MAMUKIĆ M. MUJKAN, 1921, PERIŠIĆ Đ. VASKRSIJA, 1914,
Prisočka ; Grabovica ;
MARIĆ MILE, 1919, Kruševo Br- PETROVIĆ S. NOVO, 1924, Kru-
do; ševo Brdo;
MARIO G. TODOR, 1921, Kruševo PETROVIĆ L. OBRAD, 1924, Kru-
Brdo; ševo Brdo;
MIJATOVIĆ A. NEDELJKO, 1928. PRLINA M. VUKICA, 1923, Za-
Bol j anići; brđe;
MIJIĆ P. ĐURO, 1923, Grabovica; SKOPLJAK R. MUJO, 1925, Ko-
MIJIĆ B. VASKRSIJA, 1924, Gra- "toi* "Varoš *
bovica; SMAJILOVIĆ O. MUHO, 1926, Ko-
MILIĆ G. JAKO, 1921, Kruševo tor Varoš;
Brdo; STOJANOVIĆ S. CEDO, 1924,
MILIĆ P. JAKO, 1915, Kruševo Kruševo Brdo;
Brdo; SUSAK A. HUSO, 1924, Radaho-
MILIĆ B. MILOŠ, 1923, Kruševo va;
Brdo; ŠARIC L. SIMEUN, 1922, Kruševo
MILIĆ L. RADOMIR, 1924, Kru- Brdo;
ševo Brdo; TOPOLIĆ L. STOJANKA, 1924,
Kotor Varoš;
MUJANOVIĆ I. ŠERIF, 1922, Kru- TRIFUNOVIĆ S. NEDELJKO,
ševo Brdo ; 1924, Kruševo Brdo;
MUJDZA HANČA, 1929, Kotor TVRZ D. JOSIP-Pepi, 1920, Kotor
Varoš; Varoš ;
MUJKIČ M. TEUFIK, 1925, Ko- TVRZ D. VLASTA, 1922, Kotor
tor Varoš; Varoš ;
NEDIĆ L. NIKOLA, 1919, Ćorko- VIDOVIĆ S. DANE, 1926, Grabo-
vići; vica;
NEDIĆ D. SEKULA, 1922, Ćorko- VILIĆ M. EDHEM, 1923, Kotor
vići; Varoš;
OMEROVIČ O. HUSEIN, 1902, VREVIĆ J. FEHIM, 1925, Prisoč-
Prisočka; ka*
VREVIĆ D. SULEJMAN, 1916,
PALIĆ Š, REDZO, 1925, Kruševo Prisočka;
Brdo;
PALIĆ H. ŠABAN, 1927, Kruševo OPŠTINA LAKTAŠI
Brdo;
PANIĆ Đ. ADAM, 1925 Kruševo ANIČIĆ P. CVIJO, 1901, Maglaja-
Brdo; ni;
PANIĆ N. BOGDAN, 1910, Kruše- AREZINA L. ĐURAĐ, 1917, Mag-
vo Brdo; lajani;
BILANOVIĆ S. STO JAN, 1920, KELEĆEVIĆ S. VOJIN, 1921, Mr-
Mrčevci ; čevci ;
BILANOVIĆ N. UROŠ, 1921, Mr- KNEŽEVIĆ P. MARKO, 1912,
čevci; Maglajani;
BOJANIĆ B. LJUBO, 1914, Mag- KNEŽEVIĆ P. ZIVKO, 1912, Mag-
lajani; lajani;
BOJANIĆ K. MIKAN, 1922, Mag- KURUZOVIĆ M. STOJAN, 1927,
lajani; Mrče vci ;
BOJANIĆ M. NEĐO, 1912, Magla- LAKIĆ R. RAJKO, 1918, Magla-
jani; jani;
CVIJIĆ NIKOLA, Maglajani; LANIŠTANIN S. JOVO, 1921, Ma-
ĆEJIĆ M. MILENKO, 1932, Kriš- glajani;
kovci; LATINĆIĆ J. JOVO, 1928, Magla-
ĆEJIĆ M. LJUBOMIR, 1924, Kriš- jani;
kovci ; LAZIĆ C. DUŠAN, 1925, Laktaši;
ĆEJIĆ M. VASILIJA, 1927, Kriš- LUKIĆ S. LUKA, 1918, Maglaja-
kovci ; ni;
ĆEJIĆ M. STEVO, 1923, Kriškov- MALES L. MILOŠ, 1927, Pogreda;
ci; MIHAILOVIĆ Z. RAJKO, 1919,
DEJANOVIĆ M. ĐURO, 1927, Mr- Seškovci *
čevci; MIJATOVIĆ S. RAJKO, 1925,
C cir ci a. čcini *
DUNOVIĆ S. DUŠAN, Kobatovci;
MILUNOVIĆ P. ĐURAĐ, 1919,
ci; Maglajani;
ĐAKOVIĆ O. JOVAN, 1922, Mr- MILJEVIĆ S. VASKRSIJA, 1919,
čevci; Slatina ;
ĐUKIĆ M. BOGDAN, 1923, Slati- MIZDRAK P. VELJKO, 1923, Ma-
na; glajani;
ĐUKIĆ D. MARINKO, 1926, Sla- MOMIĆ M. MILENKO, 1925; Lak-
tina; taši;
ĐURĐEVIĆ M. MILORAD, 1923, PEĆAR J. STOJAN, 1919, Bos.
Jakupovci ; Aleksandrovac ;
GOLUBOVIĆ M. SAVAN, 1911, PEĆAR STOJAN, 1921, Maglaja-
Maglajani; ni;
GRUBOR V. MILAN, 1926, Lak- PEJIĆ V. MILOŠ, 1923, Boškovići;
taši; PETKOVIC N. PETAR, 1914, Bos.
GRUJIĆ Đ. ZDRAVKO, 1926, Lak- Grahovo;
taši; RACA M. SLAVKO, 1923, Magla-
HUSEINOVIĆ P. MUNIRÀ, 1928, jani;
Klašnice; RADETIC P. UROŠ, 1921, Lakta-
JANJIĆ N. MIĆO, 1923, Milošev- ši;
ci; RADIĆ Z. MILAN, 1921, Maglaja-
J E Z V. ZIVKO, 1927, Maglajani; ni;
JOVIĆIĆ P. MIRKO, 1925, Lak- RADINKOVIĆ M. DANICA, 1927,
taši; Bcškovići;
KARIĆ R. SMAJO, 1927, Šeškov- SAVKOVIC F. DUŠAN, 1928, Seš-
ci; kovci;
KELEĆEVIĆ Đ. BLAGOJE, 1921, SAVKOVIC V. VASKRSIJA, 1920,
Mrčevci ; Šeškovci ;
STANIVUKOVIĆ O. ROSA, 1914, BJELCEVIC M. ĐORĐO, 1925,
Maglajani; Brezove Dane;
STANKÓVIC S. NIKO, 1907, Će- BJELCEVIC M. JOVO, 1910, Bre-
tojevići; zove Dane;
STOJANOVIC M. VOJISLAV, BJELCEVIC U. JOVO, 1922, Bre-
1930, Slatina; zove Dane;
SERBEDZIJA T. NEMANJA, Car-
dačani; BJELCEVIC J. MILAN, 1923, Bre-
zove Dane;
SESTIĆ J. DUŠAN, 1922, Magla-
jani; BJELCEVIC Đ. RISTO, 1924, Bre-
SESTIĆ S. ĐURAĐ, 1920, Magla- zove Dane;
jani; BJELCEVIC L. UROS, 1920, Bre-
TODIĆ M. DRAGO, 1926, Magla- zove Dane;
jani; BLITOVIC H. MUSTAFA, 1926,
TOPIC N. MILAN, 1928, Kosije- Kosova ;
rovo; BRKlC R. HASAN, 1925, Moševac;
TRIVUNOVIC P. SAVO, 1923, Ma- BUREJIC M. MUSTAFA, 1918,
glajani;
Kosova;
TRNINIĆ O. JOVANKA, 1925.
Bos. Petrovac; CVIJETIĆ M. RISTO, 1910, Bre-
VIŽIN A. IZIDOR, 1906, Slatina; zove Dane;
VRANClC D. ZIVKO, 1928, Car- CVIJETIĆ P. STO JAN, Brezove
dačani; Dane;
VRZINA L. JOVO, 1919, Magla- CVIJETIĆ B. UROS, 1924, Brezo-
jani; ve Dane;
VUČETlC D. DUŽAN, 1914, Ko- COLIC B. MUHAMED, 1915, Ko-
si jerovo; sova;
VUKELIC P. LJUBO, 1921, Magla- DEDIĆ H. OSMAN, 1910, Kosova;
jani; DELIBEGOVIC B. SMAJO, 1919,
ZEC Đ. ILIJA, 1928, Mrčevci; Maglaj;
ZEC K. LUKA, 1920, Mrčevci. DELIO S. HUSEIN, 1905, Moše-
vac;
DUHERA O. FEHRO, 1924, N. Se-
OPŠTINA MAGLAJ
her;
ALEKSIC D. BOZO, 1919, Brezo- ĐURIĆ VERA, 1926, Maglaj;
ve Dane; DZINO I. MUSTAFA, 1925, N. Se-
ALIC S. RASIM, 1927, Maglaj; her;
ALISPAHIČ F. SALIH, 1908, N. GRACO H. SALIH, 1913, N. Seher;
Šeher ; HALILOVIĆ S. BEĆIR, 1922, Ko-
ARIFAGlC A. MEHMED, 1918, pice;
Maglaj; HALILOVIĆ H. RAMO, 1923, Ko-
BAJRIC I. MEHO, 1910, Liješnica; pice;
BASIC N. ASIR, 1926, N. Seher; HAMZIĆ J. AHMET, 1926, N. Se-
BASIC N. IBRAHIM, 1920, N. Se- her;
her; HAMZIĆ H. MUHAMED, 1924, N.
BASIC S. IBRAHIM, 1919, Jabla- Seher;
nica; HAMZIĆ H. MUSTAFA, 1908, N.
BASIC N. ZAIM, 1923, N. Seher; Seher;
2ó Četrnaesta srednjobosanska brigada
HASAK M. RAMO, 1921, N. Se- LIVNJAK M. DUSAN, 1921, Bre
her; zove Dane;
HASANIC S. ALIJA, 1914, Uliš- LIVNJAK J. LAZO, 1913, Brezo
njak; ve Dane;
HASANIC S. ASIF, 1919, Ulišnjak; LIVNJAK Đ. UROS, 1928, Brezo-
HASANIC M. EKREM, 1927, Uliš- ve Dane;
njak; LONČAR I. STIPO, 1926, Ponije-
HASANIC A. IBRO, 1926, Uliš- vo;
njak; LUKIC T. RADOVAN, 1919, Ba
HASANIC S. IDRIZ, 1915, Uliš- kotići;
njak; MACKOVIĆ M. AVDO, 1927, Uli
HASANIC O. SULEJMAN, 1920, šnjak;
Straište * MACKOVIC H. HUSO, 1926, Uliš
H A V I C S . ' m E H O , 1 9 0 7 , Liješnica; njak;
HERALIC R. SAFET, 1922, Mag- MAHMIC H. AKIF, 1926, Ulišnjak;
laj; MAHMIC S. FEHRO, 1927, Uliš-
HODZiC I. DERVIS, 1924, Stra- njak;
ište; MAHMIC S. MEHO, 1927, Uliš-
HODZlC M. HUSO, 1923, Straište; njak;
HODZIC B. IBRAHIM, 1905, Stra- MAHMIC M. SALKO, 1926, Uliš-
ište; njak;
HODZlC M. IBRAHIM, 1911, Stra- MAHMUTAGIC I. IBRO, 1914,
ište; Jablanica *
HODZIC M. JUSUF, 1923, Straiš- MAMIC I. SALIH, 1920, N. Seher;
te; MARKULJEVIC J. NEDELJKO,
HODZlC M. JUNUZ, 1925, Straiš- 1926, Brezove Dane;
te; MASALADZIJA J. SIMO, 1927,
HODZIC S. SINAN, 1925, Straiš- Brezove Dane;
te; MATESlC I. ILIJA, 1926, Adže;
HUSIC M. SULJO, 1909, Straište; MEHIĆ I. HURMO, 1928, Zavido-
ISIC M. MULO, 1922, N. Seher; vići;
JOVIC M. MILAN, 1917, Ošve; MEHMEDOVIC I. SERIF, 1923,
KALABIC E. ĐULAGA, 1923, Kopice ;
Ravna; MESlC S. ARIF, 1926, Kosova;
KAPIC H. HUSEIN, 1923, N. Se- MESKIC J. AHMET, 1913, Cobe;
her; MESKIC O. ŠEFIK, 1921, N. Se-
KARABEGOVIC A. MEHMED, her;
1925, Bijela Ploča; MEZETOVIC H. ISMET, 1917, N.
Seher;
KARAHMETOVIC S. RAMO, 1922,
Kosova; MEZETOVIC H. MUSTAFA, 1929.
N. Seher;
KARAHUSIC A. HUSEIN, 1914, MIJANOVIĆ J. TODOR, 1920, Ba-
Jablanica; kotić;
KLOBODANOVIC S. ZUHDIJA, MUJKlC H. ASIR, 1914, N. Seher;
1920, N. Seher;
MULALIC M. SULEJMAN, 1916,
KRUŠKO S. MUJO, 1906, Koso- Maglaj;
va;
MULASMAJIC E. TAHIR, 1924,
KRZIC I. NUSRET, 1912, Maglaj; N. Seher;
LALOVIC MOMIR, Maglaj; MUST ABASIC H. HALIL. 1925,
LEPIC S. AVDO, 1922, N. Seher; Ulišnjak;
NEDIĆ S. DOKA, 1911, Brezove SULJAKOVIĆ ri liASAM 1920
Dane; Domislica;
NTUHANOVIČ S. IBRAHIM, 1912. ŠEHIĆ M. EDHEM, 1903. Liješni
Koso va ; ca;
OBRALIĆ I. FERID, 1924, Maglaj ; TERZIMEHIC S. MAHMUT 192U
OBRALIĆ R. IBRlS, 1918, Maglaj; Maglaj;
OBRALIĆ R. MUSTAFA, 1925, TERZIMEHIC S. NEZIR 1924
Maglaj; Maglaj;
OSMIO H. IBRAHIM, 1925, N. Se- TERZIMEHIC S. SAFET 1926,
her; Maglaj ;
PAJVAN M. HUSO, 1902, N. Se- TODOROVIĆ K. SIMO, 1920, Bre-
her; zove Dane;
PAVLICEVIĆ R. SIMO, 1926, Bre- TODOROVIĆ M. STEVO, 1922, Oš-
zove Dane; ve;
PAVLICEVIĆ T. UROS, 1928, Bre- TUBIĆ P. ILIJA, 1923, Custo Br-
zove Dane; do;
PEPELAR I. HASAN, 1921, N. Se- TUBIĆ M. MIRKO, 1928, Brezove
her; Dane;
PEPELAR M. MUJO, 1913, N. Se- TUTAN S. HASAN, 1923, N. Se-
her; her;
PEPELAR S. SALIH, 1922, N. Se- TUTAN M. RASID, 1923, N. Se-
her; her;
PETROVIĆ P. LAZO, 1926, Brezo- VLASOV G. ĐORĐO, 1927, Bre-
ve Dane; zove Dane;
PIJUNOVIĆ L. MILAN, 1928, Ma- VLASOV G. STOJKO, 1921, Bre-
glaj; zove Dane.
RAHMANOVIC H. MUJKAN,
1910, Kosova;
OPŠTINA ODŽAK
RUVIĆ H. ADEM, 1919, Ulišnjak;
SEJMENOVIĆ M. SALIH, 1912,
BOGDANOVIC R. RADE, 1914,
Kosova;
SIROVICA A. AHMET, 1915, N. Novi Grad;
BUMBIĆ P. BOGDAN, 1910, No-
SIROVICA H. BEGO, 1924, N. Se- vi Grad;
her; CEĆAVAC G. MILAN, 1918, D.
SINANOVIĆ M. MULO, 1913, N. Dubica ;
Seher; DRAGOJLOVIC J. PERO, 1906,
SMAJIĆ S. ADIL, 1926, Kosova; Novi Grad;
SMAJILOVIC Z. AHMET, 1910, DRAGOJLOVIC M. STEVO, 1904,
Cobe; Novi Grad;
SPAHIĆ S. MEHMED, 1926, Ko- ĐAKOVIC R. LUKA, 1921, G. Svi-
sova; laj;
SPASOJEVIĆ M. DOKA, 1919. ĐEKIĆ O. STANKO. 1920, Novi
Brezove Dane; Grad;
SPASOJEVIĆ S. MILAN, 1925, GROZDANOVIĆ T. KOSTO. 1920,
Brezove Dane; G. Svilaj;
SPASOJEVIĆ S. STO JAN, 1913. GUNJEVIC M. LJUBO. 1914. D.
Brezove Dane; Dubica;
SULJAKOVIĆ M. HAMID, 1906. GUNJEVIĆ N. OSTOJA. 1911. No-
Domislica ; vi Grad:
HUREMOVIĆ N. UZEIR, 1923, STANKO VIC P. BOGDAN, 1910,
Odžak * Novi Grad;
KOVAĆEVIĆ S. MIRKO, 1912, ŠAJIC J. JOZO, 1911, D. Svilaj;
Novi Grad; SlSLJAGlC M. ĐORĐA, 1923, No-
KUSUR M. MUHAREM, 1926, vi Grad;
Odžak * ŠIŠLJAGIC N. NIKOLA, 1925,
MILETIC Đ. ĐOKO, 1915, Novi Novi Grad;
Grad; TADIĆ A. DRAGOMIR, 1915, No-
MILETIC S. STEVO, 1922, D. Svi- vi Grad;
lai; TADlC A. PETAR, 1912, Novi
MUŠKlC M. LJUBO, 1914, Novi Grad;
Grad; TADlC R. RAJKO, 1919, Novi
MUSKIC R. MIHAILO, 1923, No- Grad;
vi grad; TADlC S. RAJKO, 1913, Novi
NEDIC S. ĐORĐE, 1924, Novi Grad;
Grad; TADIĆ O. SIMO, 1928, Novi Grad;
NINlC LJ. DRAGUTIN, 1919, G. TOPOLOVAC P. SIMO, 1915, D.
Svilaj ; Dubica;
NINKOVIC P. RADE, 1914, Novi ZECEVIC J. JOVAN, 1920, G. Svi-
Grad; laj.
PANTlC S. MILAN, 1921, G. Svi-
laj; OPŠTINA PRNJAVOR
PA VIC D. MARKO, 1925, Novi
Grad; AGATIĆ V. TOMO, 1919, Krem-
PERIC S. BRANKO. 1925. Novi na;
Grad; AHMIC A. ADEM, 1926, Lišnja;
PERIC M. RAJKO, 1925, Novi AHMIĆ H. ADEM, 1923, Lišnja;
Grad; AHMETOVIĆ I. MEHO, 1925, Liš-
nja;
POPADlC B. BOSKO, 1915. G.
AKSENTIC S. MILENKO, 1927,
Svilaj ;
D. Ilova;
POPADlC B. DRAGOMIR, 1919, AKSENTIC T. MIRKO, 1922, D.
G. Svilaj; Pala čk ovci *
POPADlC A. MARKO, 1920, G. AKSENTIC L. MILOŠ, 1927, D.
Svilaj ; Ilova;
POPADlC A. MIRKO, 1912, G. AMIDZIĆ T. JELENKO, 1930, D.
Svilaj ; Smrtići ;
PURIC N. RADOVAN, 1923, Vr- BEŠIĆ H. ILIJAS, 1924, Prnjavor;
bovac; BIJELIĆ S. MILOŠ, 1919, Krem-
RAKIC M. ĐOKO, 1923, Novi na;
Grad; BIJELIC S. VELEMIR, 1926,
RAKIC I. LJUBO, 1915, G. Svilaj; na;
RAKIC L. MIKA, 1910, Novi BILANOVIĆ M. ŠAHMAN, 1927,
Grad; Lišnja;
RAKIC S. SIMEUN, 1926, G. Svi- BISKUP VIKTOR, 1919, Štrpci;
laj; BLAGOJEVIC O. DRAGOLJUB,
RAKIC S. TOMO, 1922, G. Svilaj; 1922, Otpočivaljka;
SELJAKOVIC A. MILE, 1922, G. BLAGOJEVIC Đ. STANKO, 1904,
Svilaj ; Otpočivaljka;
B L A G O J E V i e J. TRIVO, 1920, D. DANOJEVIC T. DAMJAN, 1923
Ilova; N. Selo;
BLATESIC S. NEDO, 1922, Gornja DARADAN S. STANOJKA, 1922,
Mravića; Strpci;
BOJANOVie N. SAVO, 1917, Str- D E B E L J A K Đ. NOVAK, 1914,
pci; Mravića ;
BOJIĆ Z. CEDO, 1926, Prosjek; D E B E L J A K P. OSTOJA, 1921,
BOJIC M. VLAJKO, 1914, Pros- Mravića;
jek; DERAJIC A. ĐURAĐ, 1914, Vija-
BOJKO M. ANDRIJA, 1917, Pros- čani;
jek; DELIC H. EMINA, 1927, Prnja-
BOJKO M. DANILO, 1920, Pros- vor;
jek; DEMIROVIC S. MARKO, Smrtići;
DERONJA P. MITAR, 1928, Hrva-
BOKUR V. VELO, 1923, Strpci; ćani;
BOZlC D. JELENKO, 1925, Dre- DER VIC D. SALKO, 1924, Prnja-
nova; vor;
BOZlC M. MILAN, 1926, Strpci; DERVIC H. TAIB, 1923, Prnjavor;
BOŽlC M. PETAR, 1920, Strpci; DESIC S. ĐURAĐ, 1927, Mravića;
BOZlC T. ZDRAVKO, 1929, Strp- DEVIC I. BORISLAV, 1928, Strp-
ci; ci;
BRKOVIC M. LJUBO, 1921, Strp- DEVIC O. ŽARKO, 1919, Strpci;
ci; DEVIC I. VASO, 1920, Strpci;
BUDAK BOSA, 1925, Strpci; DOMUZ Đ. BOSKO, 1927, Strpci;
BURIC P. MILAN, 1920, Strpci; DOMUZ A. JEFTO, 1928, Strpci;
CVI JANO VIC P. SAVKO, 1920, DOMUZ T. MIRKO, 1914, Krem-
Sarinci ; na;
CURAN I. MEHMED, 1927, Ko- DOMUZ A. NOVAK, 1926, Strpci;
nj uhovci, Prnjavor;
DOMUZ Đ. RAJKO, 1914, Strpci;
CAVIĆ S. CEDO, 1922, Strpci; DOMUZ N. STANKO, 1918, Strp-
CAVIC S. NEDO, Strpci; ci;
CAVIC J. MOMIR, 1908, Strpci; DOMUZ K. ZIVKO, 1928, Strpci;
CEMNI N. MIHAILO, 1920, Strp- DOSlC B. MUJO, 1927, Lišnja;
ci; DRAGlC M. BRANKO, 1929,
COLIC J. BOSKO, 1927, Strpci; Orašje;
COLIC B. CEDO, 1921, Strpci; DUBINA S. IVAN, 1921, Prnja-
COLIC D. NOVAK, 1920, Strpci; vor;
COLIC B. LJUBO, 1925, Strpci; DURONlC P. MILIVOJE, 1921,
COLIC B. MILAN, 1914, Strpci; Strpci;
COLIC D. VASKRSIJA, 1910, Str- DUDIĆ LJUBO, 1916, Prnjavor;
pci; DURONJIC J. DRAGUTIN, 1927,
CETOJEVIC O. NOVAK, 1923, D. Smrtići ;
Ilova; DZAFEROVIC H. DZAFER, 1925,
CUCUN N. NIKOLA, Hrvaćani; Prnjavor;
CUSTIC R. HAMID, 1914, Lišnja; ĐEKlC P. PROKOPI JE-Pronj a,
DANICIC N. SAVKO, 1928, Pr- 1922, Gornja Mravića;
njavor; ĐEKlC N. NOVAK, 1923, Mravića;
ĐEKIĆ L. RATKO, 1920, Strpci; HOMA M. MITAR, 1925, Orašje;
ĐUNIĆ F. JOVAN, 1900, Strpci; HOMA M. NIKOLA, 1923, Orašje;
ĐURAS M. LJUBOMIR. 1926, Pa- HUSKIĆ S. SADO, 1915, Galjipov-
lačkovci; ci;
ĐURAS B. RANKO, 1922, Palač-
IGNJATIĆ M. MILAN, 1921, Str-
kovci;
pci;
ĐURĐEVIĆ RAJKO, 1924, Otpoči-
TGNJATIĆ J. MILORAD, 1923.
valjka;
Prnjavor;
DURIĆ K. DRAGUTIN, 1920, Dre-
IGNJIĆ TODOR, Brestova, Pr-
nova ;
njavor;
ĐURIĆ M. JOVAN, 1925, Vijačani;
IGNJATIĆ M. ŽARKO, 1929,
ĐURIĆ T. NOVAK, 1926, Dreno- Strpci ;
va; ILIĆ O. SAVO, 1923, Kremna;
ĐURIĆ S. SAVO, 1921, Drenova;
ILIĆ O. VLADO, 1922, Kremna;
ĐURIĆ M. RAJKO, 1927, Vijača-
ILISKOVIĆ S. MILAN, 1906, Pa-
ni;
lačkovci ;
GAJANIĆ M. LJUBO, 1921, Strp-
IVANOVIĆ J. MILORAD, 1924,
ci;
Prnjavor;
GAJIĆ M. MILIVOJE, 1915, Mra-
ISLAMOVIĆ S. SERIF, 1922, Pr-
vića;
njavor;
GATARIĆ Đ. BOSKO, 1918, Strp-
JANKOVIĆ NENAD, 1918, Vija-
ci;
čani;
GATARIĆ P. MILE, 1922, Strpci;
JASAREVIĆ M. ALE, 1923, Liš-
GATARIĆ K. NEVENKA, 1923,
nja;
štrpci. *
JASAREVIĆ J. HASAN, 1929,
GATARIĆ Đ. RAJKO, 1928, Strp-
Konjuhovci;
ci;
JASAREVIĆ M. NURKO, 1927,
GATARIĆ A. VELJKO, 1920, Str-
Lišnja;
pci;
JELIĆ R. MILAN, 1926, Kremna;
GOSPANIĆ N. STOJAN, 1929,
Ćorle; JENJIĆ Đ. NEDELJKO, 1927, Vi-
jačani;
GRUJIĆ L. RISTO, 1919, Grabik
Ilova ; JOVIĆIĆ M. NOVAK, 1914, Dre-
nova;
GRUJIĆ M. VELJKO, 1922, Galji-
povci; JOVIĆ DRAGO, 1922, Velika lio-
GUNJEVIĆ R. VID, 1925, Sereg ve*
Ilova; JOSIPOVIĆ N. DARA, Ratkovac,
GUNJEVIĆ SRETKO, Sereg Ilova; Prnjavor;
HADZlĆ H. NASKO, 1927, Galji- JOVIĆIĆ T. SIMO, 1911, Strpci;
povci ; JUGOVIĆ T. BOSKO, 1925, Str-
HALILOVIĆ A. SALIH, 1922, Pr- pci;
njavor; JUSUPOVIĆ T. BORISLAV, 1921.
HALILIĆ M. MUHAREM, 1925, Strpci *
Lišnja; JUSUPOVIĆ M. TEODOR, 1913,
HALILOVIĆ OMER, 1915, Prnja- Strpci ;
vor; KAJINOVIĆ M. RADE, 1925,
HEDEMOVIĆ J. MUHAREM-Cino, Strpci ;
1910, Prnjavor; KALABA N. MILAN, 1927, V.
HRENEK PETAR, 1915, Prosjek, Ilova;
Prnjavor; KALINIĆ P. RAJKO, 1920; Ilo-
HOMA M. IVAN, 1926, Orašje; va;
KANJICI J. ANTON, 1930, Ba- LAZIĆ N. BOSILJKA. 1925, Otpo-
banovci; čivaljka;
KARIC H. ABDULAH, 1919, Pr- LAZIC B. LJUBO, 1928, Potočani;
njavor; LAZlC V. MILIVOJE, 1928, Sibov-
KESER M. BOZlDAR, 1919, Str- skci *
pci; LAZIĆ G. RADE, 1926, Potočani;
KESER D. BORO, Strpci; LEKIĆ B. ZDRAVKO, 1924, Novo
KLIKlC O. HAKIJA, 1916, Pr- Selo;
njavor; LEPIR V. ILIJA, 1915, Strpci;
KITIC P. JOVO, 1904, Kremna; LEPIR S. JOVO, 1914, Strpci;
KITIC L. LUKA, 1922, Kremna; LEPIR N. MILENKO, 1924, Sarin-
KITIC S. MILOVAN, 1929, Se-
reg Ilova; LEPIR T. VELJKO, 1920, Strpci;
KITIC M. SIMO, 1904, Kremna; LlSCUK H. ŠTEFICA, 1922, Strp-
KNEŽEVIĆ MILE, Corle; ci;
KNEŽEVIĆ M. OSTOJA, 1920, MAJSTOROVIĆ J. MILORAD,
Pečeneg Ilova; 1928, Sibovska;
KNEŽEVIĆ V. DRAGUTIN, MALESEVIC G. DRAGUTIN, 1923,
1908, Pečeneg Ilova; Okolica;
KORALIC D. MUJO, 1900, Pr- MALESEVIC V. ŽARKO, 1923, Pe-
Prnajvor; čeneg Ilova;
KOSIC N. MILENKO, 1927, MALIC B. LJUBO, 1926, Strpci;
Orasjc * MANDlC M. LJUBAN, 1921, Proe-
KOSIC ' P . NEDELJKO, 1923, jek;
Orašje; MARINKOVIC Đ. OSTOJA, 1924,
KOSIC F. RADE, 1924, Orašje; Lišnja;
KOSIC V. SLAVKO, 1924, Pros- MESANOVIC OSMAN, 1910,
jek * Kremna ;
KOVACEVIC Đ. MLADEN, 1922, MESlC L. MUHAMED, 1923, Pr-
Vijačani; njavor;
KOVACEVIC V. NEDELJKO, MEŠlC S. LATIF, 1924, Prnjavor;
1923, Vijačani; MESlC M. MEHMED, 1923, Prnja-
KOVACEVIC T. RADE, 1923, vor;
Potočani; MIKIĆ O. BRANKO, 1923, Oraš-
KOVACEVIC M. STANKO, 1921, je;
Prnjavor; MIKIĆ O. BORKO, 1923, Orašje;
KOVACEVIC S. STEVO, 1911, MIKIĆ S. STEVO, 1920, Otpoči-
Strpci; valjka ;
KOVACEVIC M. VUKASIN, MIKITISIN ILIJA, 1912, Strpci;
1927, Strpci; MILADINOVIC J. MILAN, 1912,
KOVACEVIC Đ. ŽARKO, 1925, Jadovica;
Vijačani; MILADINOVIĆ N. RADIVOJE,
KRAJIŠNIK M. MILORAD, 1927, 1921, Palačkovci;
Otpočivaljka; MILANO'VIC M. BOŽICA, 1924,
Sibovska;
KRŽA T. MILOŠ, 1927, Hrvaća-
MILANOVIĆ M. MILOŠ, 1922, Pr-
ni;
njavor;
KUZMANOVlC M. MILIVOJE, MILANOVIĆ B. MIRJANA, 1923,
1926, Gusak; Potočani;
KUZMANOVlC N. PETAR, 1923, MILANOVIĆ J. VESELKO, 1926,
Vijačani; Orašje;
MILIO K. BRANKO. 1923, Dreno- PANDŽA M. ĆAMIL, 1927, Prnja-
va, Prnjavor; vor;
MILIO R. MOMIR, 1919, Strpci; PAVLOVIC MILAN, 1916, Strpci;
MILIJAS J. GAVRO, 1914, Palač- PAVLOVIC J. MIRKO, 1924,
kovci ; Kremna;
MILIJAS B. UGLJESA, 1927, Str- PEJAKOVIC L. SIMEUN, 1923,
pci; Vijačani;
MILINCiC J. OSTOJA, 1925, Se- PEJASINOVIC G. JEVTO, 1907,
reg Ilova; Vijačani;
MILIVOJAC N. NOVAK, 1924. PEKIC S. IBRAHIM, 1922, Liš-
Strpci ; nja;
MILOJEVIC A. OSTOJA, 1920, PETKOVIC S. BRANISLAV, 1913,
Gornja Mravića; Vijačani;
MILOSEVIC A. LJUBO, 1927, Vi- PETROVIC T. ĐORĐE, 1921,
jačani; Kremna;
MILOSEVIC T. LJUBOJE, 1915, PETROVIC M. KOŠTA, 1902,
Strpci ; Kremna ;
MILUTIN J. BRANKO, 1921, Strp- PETROVIC D. MILOVAN, 1921,
ci; Prnjavor;
MITRIC M. DRAGO, 1927, Corle; PILJAGlC R. BRANKO, 1919, Cor-
MODIC T. VASKO, 1910, Vijača- le;
ni;
MORAVSKI M. TEODOR, 1924, PIVASEVIC S. MILAN, 1916, Vi-
Strpci; jačani;
MURATOVIC M. RAMADAN, PLANINCiC M. LUKA, 1910, Pr-
1924, Lišnja; njavor;
MUJKIĆ IBRO, 1915, Gornja Mra- POPOVIC M. JEVROSIM, 1927,
vića; Vijačani;
MUSIC S. RADE, 1924, Strpci; POPOVIC M. MILAN, 1907, Vija- •
MUSINO VIC M. NAIM, 1925, Ko- čani;
nj uho vci; POPOVIC T. MIRKO, 1925, Vija-
MUHlC M. DAUT, 1911, Prnja- čani;
vor;
NEIMAROVIC M. RISTO, 1923, POPADlC M. MIRKO, 1922, Po-
Prnjavor; točani;
NUNIC P. ILIJA, 1923, Kremna; PORCA, M. HAJDER, 1924, Prnja-
NUNlC T. STANKO, 1923, Krem- vor;
na; POPOVIC J. MLADEN, 1924, Vi-
NUNIĆ J. TESO, 1906, Kremna; jačani;
NJENJIC K. BRANKO, 1927, Vi- PRELIC T. LJUBO, 1919, Kremna;
jačani; PRELIC M. NENAD, 1928, Krem-
NJEZIC C. GLIGO, 1926, Vijača- na;
ni; PRERADOVIC V. BLAGOJE, 1927,
NJEŽIĆ V. STOJAN, 1909, Vija- Vijačani;
čani; PRERADOVIC J. BRANKO, 1928,
NJEZIC V. VELJKO, 1921, Vija- Sarinci;
čani; PRERADOVIC P. CETO JE, 1926,
OPSEK A. IVAN, 1921, Potočani; Vijačani;
PALIKUĆA L. MILENKO, 1926, PRERADOVIC M. DUSAN, 1926,
Strpci ; Strpci;
PRERADOVIC LJUBICA, 1925, SAVIĆ S. MILE, 1922, Strpci;
Vijačani; SAVIĆ S. RANKO, 1921, Strpci^
PRERADOVIC V. KOŠTA, 1908, SAVIĆ M. TEODOR, 1924, Vija-
Vijačani; čani;
PRERADOVIC T. VASKRSIJA,
1908, Vijačani; SARAJLIĆ BERKA, Prnjavor;
PRERADOVIC S. MILUTIN, 1925, SAVIĆ Đ. ŽARKO, 1921, Prnjavor;
Vijačani; SAVKOVIĆ M. NEDELJKO, 1926,
PRERADOVIC L. MIRKO, 1922, Strpci ;
Vijačani; SEGIĆ L. BOSKO, 1923, Prnjavor;
PRERADOVIC M. NEDELJKO, SEGIĆ D. ĐORĐO, 1919, Prnja-
1923, Vijačani; vor;
PRODANOVIC Đ. BOSKO, 1924, SEGIĆ D. RAJKO, 1925, Strpci;
gtrpci * SEGIĆ Z. RAJKO, 1927, Prnjavor;
PRODANOVIC S. MOMČILO, SEGIĆ D. KOŠTA, 1923, Strpci;
1925 Strpci' SEGIĆ S. TOMA, 1926, Prnjavor;
PRODANOVIC Đ. STANKO, Pr- SENESIN T. MITAR, 1928, Pros-
njavor; jek;
PRODANOVIC M. RAJKO, 1922, SENKOV I. NIKOLA, 1898, Strp-
Prnjavor; ci;
PROC N. VASILJ, 1925, Prnjavor; SICANOVIĆ K. VASO, 1915, Str-
PROSAN R. ZlVOJIN, 1933, Pr- pci;
njavor; SIMEUNCEVIĆ M. BOSKO, 1927,
PUŠKAR J. MUJO, 1926, Lišnja; Strpci ;
RADULOVIC M. BRANKO, 1906, SIMEUNCEVIĆ R. NEMANJA,
Strpci; 1925, Strpci;
RADULOVIC M. DUŠAN, 1921, SIMEUNCEVIĆ R. ZDRAVKO,
Strpci * 1932, Strpci;
RADULOVIC S. UGLJESA, 1930, SIMIĆ B. DUŠAN, 1921, Ilova;
Strpci ; SIMIĆ L. STEVO, 1921, Gradik
RADUSIJEVIC J. STANKO, 1923, Ilova ;
Kremna ; SIMIĆ J. ALEKSA, 1913, Velika
RAKlC CEDO, Husrepovci; Ilova;
RAKlC Đ. VELJKO, 1922, Husre- SLATINAC T. NEĐO, 1925, Strp-
povci; ci;
RISTlC J. BRANKO, Otpočivaljka; SLATINAC J. NIKODIN, 1920,
RUZlClC M. MILOŠ, 1921, Poto- Strpci;
čani; SLATINAC J. ZAHARIJE, 1922,
RUDONlC S. MOMIR, 1929, Strpci ;
Kremna; SMILJANIĆ STO JAN, 1911, Sa-
SALKIĆ M. MEHMED, 1925, Do- rinci;
line; SOFTIĆ A. UZEIR, 1918, Prnja-
vor;
SALAMUROVIC D. LJUBO, 1919, STANIĆ J. BORO, 1921, Strpci;
Vijačani; STANIĆ Đ. BOSKO, 1923, Strpci;
SAMARDŽIJA S. TEODOR, 1920, STANIĆ A. LJUBO, 1920, Grabik
Palačkovci ; Ilova;
SANCANIN R. ĐORĐO, 1924, STANIĆ D. MILIVOJE, 1926, Str-
Grabik Ilova; pci;
SARIC M. ĐURO, 1913, Pečeneg STANIĆ A. SAVKO, 1924, Grabik
Ilova; Ilova;
STANIĆ A. SLAVKO, 1922, Strp- TATAREVIC L. ZDRAVKO, 1926,
ci; Prnjavor;
STANIĆ J. ZIVKO, 1918, Strpci; TEŠIC F. DRAGOLJUB, 1912,
STANOJEVIĆ P. DRAGOSLAV, Prosjek;
1922, Sarinci; TEŠIC M. DUŠAN, 1928, Kremna;
STARĆEVIĆ M. KOVILJKA, 1920, TEŠIC M. LUKA, 1890, Mravića;
Strpci; TEŠIC S. RADE, 1922, D. Ilova;
STARCEVIC N. SAVO, 1910, Strp- TESNJAK M. AHMET, 1922, Pr-
njavor;
STARCEVIC S. STANKO, 1929, TESNJAK S. OSMAN, 1922, Pr-
Babanovci; njavor;
STOJIĆIĆ J. RISTO, 1922, Smrti- TODOROVlC D. ĐORĐO, G. Ilo-
ći; va;
STOJKOVIĆ S. LAZAR, 1912, Str- TODOROVIC S. IGNJATIJE, 1898,
pci; Štrpci ;
STOJKOVIĆ M. VELJKO, 1926, TODOROVIC D. RADOVAN, 1918,
Vijačani; Grabik Ilova;
STOKANOVIC P. MILIVOJE, TODOROVIC I. SVETISLAV, 1928,
1911 Strpci • Štrpci;
STOKANOVIC I. VELO, 1926, TOMAS D. ILIJA, 1925, Strpci;
Strpci ; TOMAS P. MIRKO, 1923, Strpci;
SUMAN M. SVETKO, 1928, Hrva- TOMAŠEVIC M. JOVAN, 1929,
ćani; Prnjavor;
SARCEVIC S. ILIJA, 1915, Krem- TOMAŠEVIC JOVAN, 1915, Gra-
na; bik Ilova;
SARCEVIC T. LAZO, 1922, Krem- TOMlC S. NOVAK, 1921, D. Ilo-
na; va;
SARCEVIC B. MILIVOJE, 1917, TOMIĆ J. STOJNA, 1922, S. Ilo-
Kremna ; va;
SARCEVIC S. PETAR, 1923, TIMKOV IVANKO, intendant bri-
Kremna ; gade, Prnjavor;
SELEMBA I. IVAN, 1922, Strpci; TOMINClC J. CEDOMIR, 1927,
SlKARAC S. BOZO, 1928, Strpci; Štrpci ;
SLJIVlC M. OSTOJA, 1921, Oraš- TOPIC B. STOJAN, 1924, Prnja-
je; vor;
SLJIVIC M. ZIVKO, 1920, Oraš- TOSlC M. BORKO, 1927, Palač-
je; kovci ;
SMIGELJSKI K. ILIJA, 1913, Vi- TRIVICEVIC V. ĐORĐO, 1925,
jačani; Štrpci;
ŠMULJA V. VASKRSIJA, 1920, TRIVICEVIC L J . ŽARKO, 1920,
D. Ilova; Štrpci ;
TUBONJIC D. JOVANKA, 1924,
ŠMULJA J. VLADO, 1830, D. Ilo- D. Ilova;
va;
TULIC M. DRAGAN, 1921, Oraš-
TABAKOVIC E. HAJRUDIN,
1918, Lišnja; je;
VA JUKI C S. LJUBO, 1920, Pros-
TANASIC T. VID, 1924, Kremna; jek;
TATAREVIC N. MIROSLAV, VAJUKIC S. ZDRAVKO, 1927,
1927, Kremna; Prosjek;
TATAREVIC D. STOJAN, 1920, VAJZÒVIC M. HASIB, 1923, Liš-
Kremna; nja;
VASlC G. ALEKSA, 1916, Vijača- ZEC D. SLAVKO, 1923, Strpci;
ni; ZEJNlC M. IDRIZ, 1922, Mravi-
VESELINOVIĆ S. RADOVAN, ća;
1924, Otpočivaljka; ZEJNlC Z. SEIF, 1916, Mravića;
VIDIC N. DRAGO, 1929, Palač- ZORIC O. ZIVKO, 1909, Ilova;
kovci; ZUKANClC M. HALID, 1927, Liš-
VIDIO D. ĐURAĐ, 1923, Palač- nja;
kovci; ZUKANClĆ I. IDRIZ, 1927, Liš-
VIDIC T. NOVAK, 1914, Prnja- nja;
vor; ŽIVANlC S. DRAGUTIN, 1925,
VIDIĆ V. RAJKO, 1923, Palačkov- Smrtići;
ci" ŽIVANIĆ M. DU JAK, 1927, Smr-
VIDIĆ N. RANKO, 1924, Palač- tići;
kovci; ZlVANlC M. NEDO, D. Ilova;
VIDIĆ T. SLAVKO, 1923, Palač- ŽIVANlC I. STOJAN, 1924, Smr-
kovci ; tići;
VIDOVIĆ M. MILAN, 1905, Strp- ŽIVANIĆ M. ZIVKO, 1926, D. Ilo-
ci; va;
VIDOVIĆ M. STANOJE, 1921, Pr- ŽIVKOVIĆ V. MILAN, 1923, Str-
niavor; pci;
VINČIĆ N. GLIGO. 1924, Ilova; ZIVKOVIĆ N. MIRKO, 1923,
VINĆIĆ T. PETAR, 1924, Palač- Kremna ;
kovci ; ZIVKOVIĆ N. RAJKO, 1917,
VOJVODIC MOMĆILO, 1926, Usr- Kremna;
povci ; ZIVKOVIĆ V. J E L I S I J E , 1924,
VOLAS J. LUKA, 1908, Strpci; Strpci, Prnjavor.
VOLAS T. SAVKO, 1926, Strpci;
VOLF J. FRANJO, 1914, Strpci;
VRHOVAC J. MARKO, 1925, Str- OFŠTINA SRBAC
pci;
VUCENOVIC J. LJUBOMIR, 1921, ADAMOVIĆ S. MIRKO, 1922, Kla-
N. Selo; dari ;
VUJASINOVIĆ P. ŽARKO, 1928, ADAMOVIC L. MITAR, 1917, Ka-
Sarinci ; ra jzovci;
VUJINOVIC M. MILOŠ, 1924, ANIĆIC S. MIROSLAV, 1923,
Grabik Ilova; Kaoci ;
VUKAJLOVIČ V. STANOJE, 1926, ANIĆIĆ S. RISTO, 1929, Kaoci;
Strpci; BABIĆ S. MILANKO, 1922, D. Le-
VUKlC M. MILORAD, 1925, Si- perii ca;
bovska; BABIC T. MIRKO, 1914, Srđevi-
VUKOMANOVIC S. MILAN, 1904, ći;
Drenova; BABIĆ — IVANOVIĆ S. VELIN-
KA, 1927, Sitneši;
VUKOVIC T. JOVAN, 1923, Vi-
BAJIĆ V. DRAGO, 1922, Vlakni-
jačani;
ca;
VUKOVlC J. NEDELJKO, 1922, BLASĆANIN S. VELJKAN, 1904,
Vijačani; Kaoci:
VUKOVIC S. RAJKO, 192S, Vija- BOGOSAVAC Z. DANILO, 1912,
čani; Kaoci;
ZAHIROVIĆ A. AHMET, 1926, BOGOSAVAC S. DUŠAN, 1918,
Prnjavor; G. Lepenica;
BOGOSAVAC I. OSTOJA, 1927, ĐURIĆ L. SLAVKO, 1924, Srđe-
Kaoci; vići;
BREZOVAC B. MOMČILO, 1923, DŽOMBA V. SLAVKO, 1925, Sta-
Brezovljani; ri Martinac;
BRKOVIC S. MILOŠ, 1920, Cuka- GAVR1Ć I. MILAN, 1924, Korovi;
le; GRKOVIĆ G. BOGDAN, 1914,
BRKOVIC S. OBRAD, 1922, Žup- Kaoci;
ski Razboj; GRUMIC I. BRANKO, 1917, Brus-
BRKOVIC S. STANKO, 1915, Žup- nik;
ski Razboj; GUDALOVIC M. VELJKO, 1910,
BUDIC M. CEDO, 1925, Lilio; Srđevići;
BUDIC P. MILE, 1923, Lilić; GUZVIĆ S. DRAGO, 1922, Vlak-
CVIJETlC V. BORO, 1927, Sitne- nica;
ši; GVOZDIĆ B. JOVAN, 1926, Sit-
CIRIC S. LJUBO, 1923, Kaoci; neši;
CIRIC V. OSTOJA, 1927, Kaoci; IGNJATIĆ J. MILORAD, 1923,
CIRIC J. SIMEUNA, 1923, Kaoci; Župski Razboj;
CIRIC S. VLADIMIR, 1912, Kaoci; IGNJATIĆ B. SLAVKO, 1924,
DANICIC V. DRAGOMIR, 1923, Župski Razboj;
Srđevići ; IVANOVIC J. MILAN, 1915, Sr-
DANICIC T. SLAVKO, 1922, Sr- đevići;
đevići ; JOVANOVIĆ O. DRAGUTIN,
DAVIDOVIĆ L. DANA, 1924, Kao- 1921, Ilićani;
ci; JO VANO VIC R. ŽARKO, 1915,
DAVIDOVIĆ L. OLGA, 1922, Kao- Srđevići ;
ci; JUNGIĆ B. VLAJKO, 1928, No-
DAVIDOVIĆ L. RUZA, 1926, Kao- žičko ;
ci; JURIŠIĆ D. DRAGO, 1921, Srđe-
DEDIC A. FEHIM, 1923, Bos. Ko- vići;
baš; JURIŠIĆ D. LJUBO, 1910, Srđe-
DRA.GOJEVIĆ S. ALEKSA, 1913, vići;
G. T.PDen; KLJAJClN P. NIKOLA, 1922, Po-
DRAGOSAVLJEVIĆ D. BOZO, velič ;
1P9Ü. Kaoci: KNEŽEVIĆ O. MIRKO, 1927, Se-
DRAGOSAVLJEVIĆ L. PETAR, lište;
1919. Korovi; KOJIĆ M. MILUTIN, 1921, St.
DRAGOSAVLJEVIĆ L. VLADO, Martinac *
1925. Korovi; KOLAR LJ. BOGDAN, 1927, Po-
DUDEK I. JAŠEK. 1926. Srđevići; velič:
DITMONIC S. MIHAILO, 1909, KOMADINA A. LUKA, 1924, Sr-
Gai: bac:
DUMONIĆ P. SAVO, 1925, Bajin- KOVAĆEVIĆ DANICA, 1924, Kos-
ci; tainica ;
DUSIC — JEFTIĆ M. DANICA, KOVAĆEVIĆ J. MILADIN, 1920,
1922. Nožičko; Ćukali;
DUKTC S. CEDO. 1920. Srđevići; KREJIĆ M. MIRKO, 1923, Srbac;
ĐURIC L. MILADIN, 1927, Srđe- I,EPIR O. MIRKO, 1926, Vlakni-
vići; ca;
ĐURIC V. PETAR, 1915, Srđevići; LEPIR R. MLADEN, 1913, Srbac;
ĐURIĆ Đ. SIMEUN, 1919, Srđe- LICINAR S. STANKO, 1910, Žup-
vići; ski Razboj;
MACEVAK I. JAŠEK, 1915, Srđe- PETKOVIĆ G. MILOVAN, 1921,
vići; Kaoci ;
MACINKOVIĆ R. VOJKO, 1922, POPOVIC S. LJUBO, 1915, Sitne-
Nožičko ; ši;
MACKOVIC S. STANKO, 1921, POPOVIC S. PETAR, 1916, Sitne-
D. Lepenica; ši;
MALIĆ M. MILADIN, 1914, Žup- POPOVIC S. RADIVOJE, 1922,
ski Razboj; Sitneši ;
MAJSTOROVIĆ D. ZIVOJIN, 1921, RADONJIĆ I. ĐURO, 1910, Kuku-
St. Martinac; Ije;
MARKOVIĆ S. LUKA, 1928, Ko- RAKIĆ R. BOŠKO, 1928, Srđevi-
rovi; ći;
MARKOVIĆ S. RAJKO, 1913, Ko- RAPIĆ M. DUŠAN, 1928, Gaj;
rovi; SANCANIN BORO, iz Kaoca;
MARTIĆ DANILO, Kaoci; SANCANIN I. MILOŠ, 1924, Sit-
MI.HAILOVIĆ Đ. DRAGO, 1905, neši;
Nožičko; SANCANIN S. RADE, 1920, Kao-
MIHAJLOVIĆ S. RADE, 1923, ci;
Nožičko ; SANCANIN S. VELJKO, 1928,
MIHOLJČIĆ P. SRETEN, 1920, Kaoci;
Brezovljani; SANCANIN S. VLADO, 1924, Kao-
MILA.NK0VIĆ A. DRAGOMIR, ci;
1921, G. Lepenica; SANKOVIC R. MILORAD, 1924,
MILANKOVIĆ Đ. RADIVOJE, Ilićani ;
1923, G. Lepenica; SANKOVIĆ J. MILOVAN, 1928,
NIKOLIĆ M. DRAGO, 1921, G. Le- Ilićani;
penica : SAVIĆ V. RADIVOJE, 1917, Z.
NIKOLIĆ M. JOVAN, 1927, G. Le- Razboj ;
penica; SEKIMIĆ K. DRAGO, 1929, Po-
NOVAKOVIĆ M. BRANKO, 1924, velič ;
Sitneši; SKOKIĆ S. MIRKO, 1927, Kaoci;
NOVAKOVIĆ M. SLAVKO, 1926, STANIŠIĆ D. VELJKO, 1926, Sit-
Sitneši; neši ;
NOVAKOVIĆ J. STEVO, 1925, STANIŠIĆ D. NEVENKA, 1924,
Sitneši; Sitneši ;
NOVKOVIĆ S. DUŠAN, 1920, Sit- STANIŠIĆ D. ZIVKO, 1930, Sit-
neši; neši;
NUZDIĆ L. DRAGUTIN, 1923, Sr- STOJIĆ O. MILENA, 1927, Kaoci;
đevići ; STOJIĆ P. SLAVKO, 1928, Kaoci;
NUZDIĆ T. RADOVAN, 1922, Sr- STOJIC L. OSTOJA, 1922, G. Le-
đevići ; penica;
OBAD S. MILOŠ, 1926, St. Mar- STOJIĆ P. TODOR, 1925, Kaoci;
tinac; STOJKOVIĆ P. STEVO, 1925,
OSTIĆ J. RADOVAN, 1928, No- Župski Razboj;
žičko * STOJKOVIĆ J. STOJAN, 1925,
PEREfflTKA MIHAL, 1923, Srđe- Vlaknica ;
vići; STOJKOVIĆ Đ. VLADIMIR, 1925,
PETKOVIĆ Đ. BOŽICA, 1926, D. Lepenica;
Kaoci ; SUVAJAC B. RAJKO, 1923, G.
PETKOVIĆ Đ. CVIJETA, 1928, Lepenica;
Kaoci; ŠIMUNIĆ A. ĐURO, 1925, Kaoci;
5UŠČEVIĆ V. JANKO, 1927, Po ZELENIKA M. KAZIMIR, 1924, G
velie; Lepenica;
TATlC U. DRAGOMIR, 1927, Sit- ZVIZDALO A. MILAN, 1904, Sit-
neši; neši;
TIHI A. PETAR, 1925, Srđevići; ZVIZDALO Đ. OSTOJA, 1923, St.
TODOROVIC D. KOŠTA, 1916, Martinac;
Župski Razboj; ŽAGOR A. BRANKO, 1926, Nova
TOPIC S. NEDELJKO, 1922, Žup- Ves.
ski Razboj;
TOPIC K. PETAR, 1912, Sitneši;
TOPIC J. SAVO, 1915, Sitneši; OPŠTINA SKENDER VAKUF
TOPIC V. VID, 1918, Sitneši;
TOVILOVIC O. VASKRSIJA, 1913, ALEKSIC S. MILOŠ;
G. Lepenica; BANOVIC Đ. SIMEUN, Vlatkovi-
TUNIĆ Đ. RADE, 1927, St. Mar- ći;
tinac; BERAK D. LUKA, Golo Brdo;
VAN J E K JANKO, 1915, Srđevići; BERAK S. NIKO, Golo Brdo;
VASIC J. VID, 1908, Srđevići; BJELOŠEVIC Đ. LUKA, Golo Br-
VASILJEVIC T. ĐURO, 1915, Sr- do;
đevići; BJELOŠEVIC J. MILUTIN, Golo
VIDOVIC M. NENAD, 1928, Kuku- Brdo;
lje; BLAGOJEVIC P. JOVAN, Zivini-
VIDOVIC M. PREDRAG — »Pen- ce;
do«, 1922, Kukulje; BOJIC S. BOŠKO, Borak, Banja
VIDOVIC M. SLAVKO, 1923, Sr- Luka;
đevići ; BOJIC N. VASKRSIJA, Borak;
VIDOVIC M. SMILJA, 1922, Sr- BUNIĆ Đ. STOJKO, Bastaji;
bac;
CRNOMARKOVIC (TRKULJA)
VINClC D. MILORAD, 1923, Sr-
đevići* JOVANKA, Sk. Vakuf;
VOJVODlC V. VID, 1919, Srđevi- CRNOMARKOVIC B. STRAHI-
ći; NJA, Skender Vakuf;
VRHOVAC D. PEJO, 1925, Srđe- CORBIC H. IBRAHIM, Skender
vići; Vakuf;
VUCENOVIC I. BOGDAN, 1925, CELIC T. ZDRAVKO, Bokani,
Srđevići; Skender Vakuf;
VUCENOVIC A. DRAGAN, 1912, ĐENIĆ S. LJUBOMIR, Imljani;
Povelič;
DUKlC T. BRANKO, Bastaji;
VUCENOVIC O. RADOJKA, 1923,
Srđevići ; DUKIĆ V. DRAGO, Bastaji;
VUJANlC V. NENAD, 1925, Po- ĐUKARlC D. GOSTO, Kobilja;
velič; ĐURANOVIC T. BOZO, Golo Br-
VUKOTA J. MIHAILO, 1919, Cu- do;
kali; ĐURAŠINOVIC P. JOVAN, Ra-
VUKOTA S. MIHAJLO, Kočićevo, di ći;
Bos. Gradiška; ĐUKlC S. BOGDAN, Bastaji;
VUKOTIC D. CEDO, 1925, Pove- ĐURIC L. NEDELJKO, Koštici;
lič; ĐURIC N. PETKO, Kostići;
VUKOTIĆ NEVENKA. 1924. Po- FILIPOVIC A. BRANKO, Pauno-
velič ; vi ći;
GALEŠIĆ S. MILE, Vlatkovići; OBRADOVIĆ D. SIMEUN, Kosti
GLAMOCIĆ M. CVIJO, Bokani; ći*
GLAMOClC M. VASKRSIJA, Bo- PANIĆ P. VELJKO, Kobilja;
kani; PAVLOVIĆ Đ. DANE, Bastaji;
GRUBAC S. MIRKO, Imljani; PELENGIĆ TEODOR, Vlatkovići
GOJKOVIĆ N. DRAGO, Golo Br- PERIĆ S. ADAM, Imljani;
do; PONORAĆ B. BOJAN, Imljani;
GOJKOVIĆ M. JOVO, Golo Brdo; POPOVIĆ S. SLAVKO, Zivinice:
JOVETIĆ S. MILE, Imljani; POPOVIĆ V. STEVAN, Zivinice:
KELEMAN Đ. LAZAR, Imljani; PRDIĆ M. RAJKO, Mokri Lug;
KELEMAN S. MILE, Imljani; PUSIĆ L. MIRKO, Imljani;
KELEMAN N. MIRKO, Imljani; RALJIĆ L. MILORAD, Paunovići;
KELEMAN N. PETAR, Imljani; SAVIĆ L. ĐORĐE, Imljani;
KELEMAN G. SIMEUN, Imljani; STOJANOVIĆ D. ĐORĐO, Imlja-
K R E J I C M. MILENKO, Radici; ni;
KUTIC M. KRSTAN, Rađići; SVJETLANOVIĆ L. NEDO, Basta-
LAZIĆ L. ILIJA, Imljani;
MALETIĆ M. RISTO, Vlatkovići; SVJETLANOVIĆ S. NIKO, Basta-
MALETIČ D. STANKO, Vlatkovi- ji;
ći; SVJETLANOVIĆ N. PETKO, Bas-
MAKARIC M. GAVRO, Imljani; taji;
MAKARIĆ L J . MILE, Imljani; SVJETLANOVIĆ S. VELJKO, Bas-
MAKARIC P. SIMO, Imljani; taji;
MAKARIC M. NEDO, Imljani; SVJETLANOVIĆ G. ZDRAVKO,
MARIC L. BOSKO, Indiani; Bastaji;
MARIC K. BRANKO, imljani; SUBASIĆ M. VASO, Borak;
MARIC M. DRAGUTIN, Imljani; SUVAJČEVIĆ ĐORĐO, Imljani;
MARIC — VUJINOVIC N. DU-
SANKA, Imliani; SUVAJČEVIĆ K. LUKA, Imljani;
MARIC I. NEDELJKO, Imljani; SUVAJČEVIĆ MILAN, Imljani;
MARIĆ Đ. SAVO, Imljani; SUVAJĆEVIĆ D. VASKRSIJA,
MARTĆ M. SIMO, Imljani; Imljani;
MEMTĆ A. ALE. Skender-Vakuf; SEVARIKA D. RADOVAN, Boka-
MILOJEVIC D. MILAN, Kobilja; ni;
MILOVANOVIC L. MILAN, Bas- SMUGOVIĆ S. LAZO, Imljani;
tali; SMUGOVIC S. SIMO, Imljani;
MILOVANOVIĆ M. SAVO, Bas- SMUGOVIĆ S. TANE, Imljani;
tali;
SODOLOVIĆ D. MIRKO, Imljani;
MTL.TTČ N. JOVO, Vlatkovići;
MILJIĆ J. SAVO, Vlatkovići; TEINOVIĆ T. MIRKO, Golo Brdo;
MTTSANOVIĆ I. SABIT, Skender TEINOVIĆ M. TODOR, Golo Br-
Vakuf; do;
NIKODINOVIĆ D. VELIMIR, Im- TEPIĆ P. BLAGO JA, Zivinice;
liani; TEPIC J. TEODOR, Zivinice;
NOVAKOVIĆ L. BRANKO, Im- TOMASEVIC FILIP, Bregovi;
liani; TOPAL H. MUJO, Skender-Vakuf :
NOVAKOVIĆ I. JEFTO. Imljani; TRIVUNOVIĆ V. BOSKO, Vlatko-
OBRADOVIĆ D. BOŠKO. Kostići: vići;
OBRADOVIĆ M. RAJKO, Kostići: VUČIĆ D. MILORAD, Bokani;
VUKOVIC A. BLAZE, Borak; JOVANOVIC S. VLADO, 1904,
VUKOVIC T. BORO, Zivinice; Teslić -
VUKOVIC J. NENAD, Radici; KAPIDŽlC H. SAFET, 1914, Gac-
ZLOVARIC S. GOJKO, Kobilja; ko;
ZLOVARIC L. MIHAILO, Kobilja. KARABEGOVIC M. IBRAHIM,
1928, Ranković;
KAURClC J. STEVO, 1922, Teslić;
OPŠTINA TESLIC KERIC O. MEHO, 1928, Stenjak;
KOLOBARIC R. SIMO, 1917, G.
BABIC P. DUŠAN, 1926, Pribinić; Radnja;
BAJGURIC H. ALIJA, 1928, Ste- KOPlC A. REDZO, 1922, Barići;
ri jak; KOVAĆEVIĆ I. MARJAN, 1928,
BEGOVIC M. AŠIR, 1915, Osivi- Dubrave;
ca; KRŠlC V. MILORAD, 1925, Ruže-
BLAGOJEVIC A. STOJAN, 1927, vići;
Ranković ; KRŠIĆ L. RADE, 1925, Ruževići;
BRADARIC A. IVO, 1907, Barda-
KUSIC M. UROŠ, 1928, Jezera;
ci;
BUBIC D. RADE, 1926, Zarkovina; LAZIC L. NIKOLA, 1924, Jaseno-
va;
BUBIC V. VINKO, 1929, Pribinić;
LUGONJIC I. AGAN, 1900, Ste-
COLJA A. BOZANA, 1923, Teslić; njak;
COLIC T. ADEM, 1921, Rajševa; LUGONJIC A. OSMAN, 1923, Ste-
DELIC H. AHMET, 1925, Ruževi- njak;
ći; MARKOVIC N. MILAN, 1922, Ru-
DEVIC I. DUŠAN, 1919, Ruževići; ževići;
DIJOMANT M. JOZEFA, 1925, MARKOCEVIC S. STEVO, 1920,
Teslić ' Đulići;
DRAGONJIC R. MUHAMED, MEŠINOVIC I. ALIJA, 1928, G.
1927, Gomjenica; Teslić;
ĐURIC K. ĐURAĐ, 1922, Buletić; MEŠKlC A. EDHEM, 1924, Cobe;
ELEZOVIC M. ADEM, 1924, D. MILAK D. LJEPOSAVA, 1900,
Polje; Livno;
GAVRANOVIC P. VELJKO, 1924, MILAK M. ZORA, 1930, Teslić;
Rastuša ; MOLNAR V. DRAGO, 1910, Tuz-
GAVRIC S. BOGOLJUB, 1922, la;
Šnjegotina; NIKOLIC Đ. BOZO, 1922, Blatni-
GRABOVAC M. BRANKO, 1926, ca;
Rankovići ; OMEROVIC O. OSMAN, 1915, G.
HANIC R. MEHO, 1922, G. Teslić; Teslić;
HATIC S. MEHO, 1927, G. Teslić;
PEHlC H. SMAJO, 1930, Kameni-
ILIC M. IVAN, 1926, Kamenica; ca;
ISIC I. SINAN, 1926, Ranković; PETROVIC S. MIRKO, 1925, Ras-
JAŠAREVIC M. ADEM, 1916, Ran- tuša;
ković;
RAZlC I. MUMIN, 1902, Pljevlja;
JOT ANO VIC L. RANKO, 1911,
Cečava; SALIHOVIC K. OMER, 1926, G.
JOTANOVIC M. STOJAN, 1926, Teslić;
Liplje; SAVIĆ T. MILE, 1921, Cečava;
JOTANOVIC M. VLADO, 1923, SAVKOVIC L. MIRKO, 1911, Ce-
Cečava; čava;
SPAHIC I. ISMET, 1927, Cobe; BAŠIĆ H. IBRAHIM, 1904, Jelah;
STEVANOVIĆ M. RAJKO, 1926, BAVRAK H. MEHO, 1906, Jabla-
Blatnica; nica;
SUVAJAC A. ZAGORKA, 1924, BEĆIROVIĆ M. REDZO, 1907,
Teslić* Orašplanje;
ŠABIČ S. HUSO, 1914, Osivica- BEDAK H. BEĆIR, 1908, Lepeni-
ŠKREBIĆ J. RADOVAN, 1926, ca;
Zarkovina; BEDAK A. HUŠKA, 1924, Novo-
TATAREVIC Z. MEHO, 1928, G. selo;
Teslić; BEJTIĆ H. IBRO, 1911, Raduša;
TEŠIĆ T. MILOVAN, 1928, Zarko- BEJTIĆ S. RAŠID, 1906, Raduša;
vina; BEŠIĆ M. MUHAREM, 1905, Čif-
TOPOVCIC S. AHMET, 1926, Ka- luk;
menica; BOBARIĆ M. AVDO, 1906, Kalo-
ZORANOVIC M. MILOVAN, 1929, šević *
Jasenova. BOBARIĆ A. HAKIJA, 1928, Ka-
lošević ;
OPŠTINA TEŠANJ BOŠNJAK O. MUHAREM, 1906,
Kalošević;
BOŠNJAK M. MUHO, 1912, Kalo-
AGIĆ I. ADEM, 1903, Rosulje; SGViĆ *
AGIO M. HUSEIN, 1907, Rosulje; BOŠNJO H. ŠERIF, 1927, Milja-
AGIĆ S. HUSEIN, 1927, Raduša; novci;
AHMETAGIO M. HALID, 1898, BRKA S. HASAN. 1907, Tešanj;
Tešanj ; BRKA H. MEHMEDALIJA, 1920,
AHMETAGIĆ M. HAMZALIJA, Dobropolje;
1916, Tešanj; BRKA H. SMAIL, 1924, Mekiš;
AHMET AŠEVIĆ MUŠAN, 1901, BRKIĆ A. NURIJA, 1925, Radu-
Tešanj ; ša;
AHMIC H. HASAN, 1907, Milja- BRKIĆ S. BEDRUDIN, 1928, Dob-
novci; ropolje;
ALIO B. HUSEIN, 1928, Šije; BRKIĆ H. IBRAHIM, 1910, Vuko-
ALIO H. HUSEIN, 1908, Šije; vo;
ALICEHAJIC A. MUHIDIN, 1930, BRKIĆ H. MUSTAFA, 1898, Vu-
Tešanj ; kovo;
ALIHODZlC O. ALIJA, 1921, Dže- BRKIĆ N. SULEJMAN, 1928, Te-
milićplanje; šanj ;
ALKAZ O. IBRO, 1898, Tešanj; BUGARINOVIĆ N. CVJETKO,
ALKAZ DZ. SULJO, 1900, Logo- 1923, Vrela;
BURHAR S. ADEM, 1920, Šije;
ARTUKOVIĆ S. MEHO, 1926, Ra-
duša; BUREIĆ S. MUJO, 1924, Trepča;
BABAJIC I. ALIJA, 1926, Lepeni- BUKVIĆ M. MUJO, 1929, Tešanj;
ca; BUKVIĆ M. NUMAN, 1900, Te-
BABAJIC M. BECIR, 1921, Lepe- šanj ;
nica; COCIĆ D. LJUBOMIR, 1922, Vre-
BABIC J. SIMO, 1926, Bobare; la;
BAJRIĆ A. EMIN, 1929, Šije; COCIĆ D. NIKO, 1925, Vrela;
BALIO S. SALIH, 1922, Šije; ĆEMAN A. HUSEIN, 1925, Milja-
BAŠIĆ S. AHMO, 1901, Jablanica; novci ;
ČEMAN A. SULEJMAN, 1920, Mi- HAFIZOVIĆ O. AVDO, 1929, Si-
ljanovci;
CORIC A. ADIL, 1925, Orašpolje; HAFIZOVIĆ A. SULJO, 1928, Si-
COSTOVIC M. HAMZALIJA, 1904, je;
Medakovo ; HALEP I. HUSEIN, 1927, Mekiš;
COSTOVIC M. MUHAREM, 1904, HALILOVIĆ A. HUSO, 1927, Ko-
Medakovo; pri vci ;
CAMDŽIC S. HASAN, 1912, Lje- HALILOVIĆ S. MAHMUT, 1905,
tinić; Togovići ;
ČAPLJA S. ALIJA, 1921, Mrko- HALILOVIĆ M. MUJO, 1927, Dob-
tić; ro Polje;
ClCAK B. ANTO, 1900, Trepča; HALILOVIĆ O. OSMAN, 1927, Si-
DELJKlC I. SALIH, 1908, Tešanj; je;
DELJKIC H. SULJO, 1921, Drin- HALILOVIĆ P. OSMAN, 1916, Te-
čići; šanj;
DEMIROVIC O. ADEM, 1908, Ra- HALILOVIĆ M. SALKO, 1927, Si-
je;
duša;
HALVEDZlĆ I. HASAN, 1904, Ka-
DUBOSLIC H. RIFAT, 1917, Te- radaglije;
šanj ; HALVEDZlĆ O. HUSEIN, 1903,
DUD AK N. MIHAILO, 1896, Mr- Karadaglije;
kotić; HALVEDZlĆ O. SEMSO, 1928,
ĐEDOVIC O. SULJO, 1927, Lepe- Dobropolje;
nica; HANDZlĆ A. HASO, 1926, Tešanj;
DŽIHlC O. BAJRO, 1926, Orašpla- HASANBASIĆ R. RAMO, 1928,
nje; Trepča;
DŽINALIĆ A. HUSEIN, 1929, Le- HASANIC O. MUSTAFA, 1926,
penica; Sije;
FATIĆ M. MEHAN, 1900, Kalo- HASANIĆEVIĆ M. HAMID, 1904,
šević; Jevadžije;
FATIC M. ŠAHDO, 1919, Kaloše- HATIBOVIĆ M. HALIL, 1913, Ra-
vić; duša;
FEJZlC A. MUJO, 1914, Vukovo; HATIĆIĆ H. ALIJA, 1919, Tešanj;
FEJZIC M. SEJDO, 1900, Meda- HATKIĆ A. SMAIL 1906, Oraš-
kovo; planje;
FETIBEGOVIC MEHMED, 1915, HATKIĆ S. TAHIR, 1927, Oraš-
Tešanj ; planje;
GALIJASEVIC S. SAKIB, 1927, HODŽIĆ A. ATIF, 1928, Trepča;
Tešanj ; HODŽIĆ H. OSMAN, 1913, Tešanj;
GALIJASEVIC J. SALIH, 1905, HODŽIĆ M. REDZO, 1909, Oraš-
Tešanj ; planje;
GARIC M. HALIL, 1900, Piljuži- HOTIĆ H. MEHMED, 1913, Radu-
ći; ša;
HADZALIĆ O. IBRO, 1927, Radu- HRNJIĆ S. MUHAREM, 1901, J e -
ša; vadžije;
HADZlMEHIĆ M. SALIH, 1903, HRNJIĆ Z. TAHIR, 1924, Jelah;
Raduša.; HRNJIĆ Z. ZIJAD, 1926, Jelah;
HADZISMAILOVIC H. RIFAT, HUJDUR H. ALJO, 1919, Pilju-
1925, Tešanj; žići;
HUJDUR M. OSMAN, 1924, Pilju- KANTlC I. OSMAN, 1915, Tešanj;
žići; KANTlC H. SULJO, 1914, Cero-
HUNDUR M. MEHMED ALIJA, vac;
1922, Tešanj; KAŠIBOVIC H. IBRO, 1902, Ra-
HUSED2INOVIĆ H. MUNIB, 1907, duša;
Bobare ; KERIC S. HASO, 1904, Tešanj;
HUSKIĆ H. SABIT, 1901, Trepča; KOKlC M. MUJO, 1924, Džemilić-
HUVIĆ DZ. MUJO, 1900, Kaloše- planje;
vić; KONDZlC M. ALIJA, 1919, Jelah;
KONDZlC M. SALIH, 1913, Jelah;
IBRAHIMOVIĆ O. EDHEM, 1914,
KOSOVCIC M. MEHMED, 1927,
Šije;
Trepča;
IBRAHIMOVIĆ IBRAHIM, 1912,
KOSOVČIČ S. MUSTAFA, 1907,
Šije; Trepča;
IBRAHIMOVIĆ O. SULJO, 1903; KOVACEVIC S. ALIJA, 1914, Ra-
Šije; duša;
JOVANOVIC M. ĐORĐO, 1914, KRAJIŠNIK A. AHMET, 1908, Le-
Mekiš; penica;
JOVANOVIC M. MILE, 1923, Ka- KRDŽALIC D. ABAZ, 1925, Te-
radaglije; šanj ;
JUSUFOVIC M. JUSO, 1925, Te- KRDŽALIC M. AŠIR, 1921, Vu-
šanj ; kovo;
JUSUFOVIC M. MEHMED, 1899, KRKALIC E. ABID, 1892, Kraše-
Togo vici ; vo;
JUSUFOVIC M. MEHMED, 1899, KRKALIC H. SALKO, 1928, Lepe-
Tešanj ; nica;
KADUŠlC A. SULEJMAN, 1906, KRUŠKO S. SMAJO, 1923, Trep-
Trepča; ča;
KADUŠIĆ S. SALIH, 1920, Vuko- KRUŠKO M. MUSTAFA, 1917,
vo; Mil j anovci;
KAHRIMANOVlC — BISlC MAH- KULAŠ P. MARIJAN, 1921, Sivša;
MUT, 1916, Tešanj; KURDlC S. ADEM, 1925, Drinči-
KALAJDZlC B. JOVO, 1902, Ka-
ći;
radaglije;
KURDlC M. HIMZO, 1924, Boba-
KALVAREŠIN S. FRANJO, 1903,
Raduša; re;
KALVAREŠIN S. STIPO, 1898, KURDIĆ O. IBRAHIM, 1908, Pi-
Raduša; ljužići;
KARAHMET A. AVDO, 1914, Mi- KURTlC O. OMER, 1922, Lepeni-
li anovci; ca;
KARAHODŽIC A. IBRO, 1915, LAZlC S. MIHAILO, 1913, Meda-
Vukovo ; kovo;
KARAHODZlC M. HUSEIN, 1908, LAZIĆ S. MILAN, 1901, Medako-
Jevadžije; vo;
KARAHODZlC M. REŠID, 1912, LOHINJSKI S. STEVO, 1895, J e -
Jevadžije; vadžije;
KARAHODZlC M. ŠAClR, 1913, LOKIĆ H. AHMET, 1903, Vukovo;
Jevadžije; LOKIĆ I. AVDO, 1904, Vukovo;
KANTlC A. HUSO, 1900, Cero- LJEVAKOVIC H. SALIH, 1926,
vac; Trepča;
LJEVAKOVIC C. SELIM, 1923, MUMINOVIC M. SALKO, 1922,
Trepča; Miljanovci;
LJEVAKOVIC I. SMAJO, 1925, MUSLIJA A. SALIH, 1927, Sije;
Trepča; NAVRBOS R. HAKIJA, 1912,
MACKOVIC ĐULAGA, 1926, Kra- Trepča;
ševo; OMERBASlC S. IBRO, 1904, Ka-
MAHALBASlC H. MUJO, 1908, radaglije;
Orašplanje; OMlC M. ADEM, 1924, Sije;
MANDZUKIĆ A. ISMET, 1927, OMlC M. SALIH, 1928, Sije;
Tešanj ; OSTRVICA I. MUSTAFA, 1921,
MASlC A. ASIM, 1911, Jevadžije; Džemilićplanje;
MEHlClC H. IFETA, 1925, Tešanj; PAVLOVIC Đ. RADE, 1927, Vit-
MEHlClC M. SALIH, 1901, Trep- kovci;
ča; PILAV H. MUHAREM, 1921, J e -
MEHINOVIC I. HUSEIN, 1915, lah;
Tešanj ; PIRO O. HUSEIN, 1927, Džemilić-
MEHMEDOVlC H. ADEM, 1929, planje;
Lepenica; PIRO S. NAZIF, 1926, Džemilić-
MERDlC S. ASIM, 1912, Jelah; planje;
PLANĆIC A. HASAN, 1908, J a b -
MESlC H. AVDO, 1914, Jelah; lanica *
MESlC R. MUHAREM, 1906, Le- PLANCi'C S. HASAN, 1910, Jabla-
penica; nica;
MESlC S. OMER, 1912, Lepenica; PRNJAVORAC A. MUJO, 1897,
MESlC A. OSMAN, 1926, Lepeni- Tešanj ;
ca; PRNJAVORAC M. IBRAHIM,
MESlC B. SALIH, 1928, Lepenica; 1931, Tešanj;
MEŠKIC B. OSMAN, 1920, Sije; POPRZANOVIC I. MEHMED,
MEŠKlC O. REDZO, 1902, Sije; 1919, Trepča;
RAHMANOVIC S. RAMO, 1927,
MILJEVIC BRANKO, 1916, Te- Trepča;
šanj; RAMlC S. ALIJA, 1923, Jablani-
MIŠKIC M. IVAN, 1901, Raduša; ca;
MUJAGlC H. IBRAHIM, 1905, Te- RAMlC H. DEDO, 1913, Ljetinić;
šanj; RAMlC A. OMER, 1906, Jablani-
MUJAGlC S. SAFET, 1916, Te- ca;
šanj ; RAMOVIC H. BECIR, 1930, Caj-
MUJCINOVIĆ S. ASIR, 1925, niče;
Orašplanje; RIZVAN I. AVDO, 1906, Mrkotić;
MUJCINOVIC M. MAHMUT, ROMANJISIN R. IVAN, 1895, Ra-
1925, Kalošević; duša;
MUJEZINOVIC S. SALIH, 1912, ROS R. MUJO, 1912, Miljanovci;
Lepenica; ROS R. OSMAN, 1915, Miljanovci;
MUJCINOVIC I. ŠABAN, 1915, ROSA I. ALIJA, 1900, Jablanica;
Novo Selo; RUSTIC A. HIMZO, 1907, Raduša;
SADIKOVIC S. MUHAMED, 1911,
MUJClC M. SALIH, 1912, Raduša; Sije;
MUJKANOVIC S. MUSTAFA, SALKICEVIC A. ADIL, 1926, Le-
1900, Raduša; penica;
MUJKIC H. MUJO, 1907, Piljuži- SALKANOVIC S. SULJO, 1928,
ći; Sije;
SALTAGIC M. HUSEIN, 1909, Je- SELJMO M. MEHO, 1924, Novo-
vadžije; selo;
SALTAGIC M. MEHO, 1906, Je- ŠIŠIC A. HAMZA, 1921, Mekiš;
vadžije; TURALIC H. HASAN, 1915, Ra-
SINANOVIĆ F. AVDO, 1914, Ra- duša;
duša; TURKEŠ H. HIMZO, 1927, Dže-
SINANOVIĆ M. MUHO, 1915, Ra- milplanje ;
duša; TURKEŠ H. MEHMED, 1921, Dže-
SKOPLJAK H. MUJO, 1892, Le- milplanje;
penica ; Z AIMO VIC I. ŠABAN, 1914, Ka-
SKOPLJAK H. RAMO, 1907, Ka- radaglije;
lošević; ZILKlC O. OSMO, 1921, Šije;
SKROZO H. MEHO, 1906, Novo- ZlLlC E. HUSEIN, 1901, Džemil-
selo; planje;
SKULA M. IBRO, 1910, Sije;
ZILIC R. SMAIL, 1922, Džemil-
SLAVULJICA C. MILAN, 1920, planje.
Bobare;
SLAVULJICA C. MITAR, 1927,
Bobare; OPŠTINA TRAVNIK
SLAVULJICA S. RADE, 1915, Vit-
kovci; BUZAĐIJA D. MILAN, 1925, Ši-
SMAILBEGOVlC N. NUSRET, šava;
1927, Tešanj; CVIJETIĆ C. RADE, 1925, Gla-
SOLO O. RAMO, 1926, Piljužići; moč;
SOLO S. SULEJMAN, 1926, Pi- DEVIC P. SIMO, 1920, Korićani;
ljužići; JOKANOVIĆ A. JOVO, 1926, Ko-
SPAHlC R. BAJRO, 1911, Kraše- rićani;
vo;
JOKANOVIĆ S. JOVO, 1915, Ko-
SPAHlC O. MEHMED, 1914, Jab-
rićani ;
lanica *
SPAHlC H. MUHAREM, 1912, Ka- JOKANOVIĆ J. PETAR, 1917, Ko-
radaglije; rićani;
KOSTREŠ S. STEVO, 1921, Vitov-
SPRECAK M. OMER, 1910, Vu- Ije;
kovo;
MARIC J. ĐORĐE, 1922, Sišava;
SRKALOVIC M. MUHAMED,
1906, Tešanj; MARIC D. JOVO, 1925, Šišava;
STARCEVIC Z. ASIR, 1915, Pi- MARIC G. JOVO, 1926, Šišava;
ljužići; MARIC G. NEDO, 1920, Šišava;
STARCEVIC O. SABAN, 1908, Pi- MARIC P. NEDO, 1923, šišava;
ljužići; MILANOVIĆ D. GAVRO, 1921,
STJEPANOVIC S. BRANKO, 1914, Korićani ;
Raduša; PERLIC M. PETAR, 1923, Šišava;
SUBASiC M. IBRO, 1922, Jelah; RAC A. MILE, 1921, Šišava;
SAHBAZ O. REDZO, 1926, Pilju- RADOVANOVIC S. ALEKSA,
žići; 1921, Šišava;
SAHBEGOViC M. AVDO, 1926, RADOVANOVIC S. ANĐELKO,
Medakovo ; 1926, Šišava;
SIRBEGOVIC N. SULEJMAN, RADOVANOVIC S. DUŠKO, 1925,
1928, Piljužići; Šišava;
RADOVANOVIC B. JOVO, 1925, IZ EVIDENCIJE SEKCIJA 14. SB
Sišava * NOU BRIGADE
RADOVANOVIC D. JOVO, 1919,
Šišava * SEKCIJA U BANJALUCI
RADOVANOVIC P. MIRKO, 1920,
Šišava * AVDIĆ — OSMANĆEVIĆ EMIRA;
RADOVANOVIC D. NEDELJKO, ABDURAHMANOVIĆ NAZIM;
1921 Sišava'
RADOVANOVIC M. OBRAD, 1919, ARNAUTOVlC AZIZ;
Sišava; AHMIĆ M. ASIM;
RADOVANOVIC L J . TODO, 1923, ALEKSIC S. MILOVAN, Krmine;
Sišava; BABIĆ MOMČILO;
SAVIĆ L. ĐORĐE, Travnik; BABIC MILENKO;
SLAVNIĆ S. DUSAN, 1910, Kori- BOJANIĆ M. MIHAILO, Krupa na
ćani; Vrbasu ;
SLAVNIĆ T. ĐURO, 1915, Kori- BOJANIĆ DRAGOMIR;
ćani; BOJANIĆ DUSKO;
SLAVNIĆ L. V A S K R S I J E , 1920, BOZlĆ BRANKO;
Korićani ;
BATINICA DESA;
SMAJIĆ I. SMAJO, 1925, Mudri-
BERIC DUSAN;
ke;
BEGOVIĆ A. MUHAREM;
TEGELTIJA — JOKANOVlC M.
PETRA, 1926, Sišava; BLAZEVIĆ M. MIJO, S. Presnače;
VUJNOVIĆ — MARIC DUJA, BALABAN OSTOJA;
1923, Korićani; BRKIĆ I. ZIVKO, s. Zalužani;
VUJINOVIĆ V. JOVO, 1928, Si- BRANKOVIC J. ZDRAVKO, s. Kr-
šava; mine;
VUJNOVIĆ I. LUKA, 1925, Si- ĆERIC F. RIZO;
šava; CALMA MUHIBA;
VUJINOVIĆ R. MARKO, 1921, Si- CIZMIĆ DZEMAL;
šava; ĆIRKIĆ S. MUSTAFA;
VUJNOVIĆ R. MIRKO, 1927, Si- DEDIĆ S. FERID;
šava; DEDIĆ HASAN;
VUJNOVIĆ Đ. RADE, 1927, Si- DEDIĆ M. NAIM;
šava.
DURAKOVIĆ M. ZULKIF;
DURAKOVIĆ M. HAMDIJA;
OPŠTINA ŽEPCE ĐUKIĆ JOVO;
ĐENIĆ MILE;
BECIĆ S. HIMZO, 1922, Ozimica;
ĐONLIĆ M. MUSTAFA;
HASANBASlĆ O. MUHAMED, ĐONLIĆ M. TEUFIK;
1928, Tešanj;
ĐONLIĆ S. HASAN;
MESKIĆ E. ĐULAGA, 1920, N.
Seher; ECIM MILAN;
MUJAGlC S. SAFET, 1921, Te- EKIĆ S. NEDZlB, »Ćelo«;
šanj ; FRCIĆ HASNIJA;
MUJIĆ A. MEVLO, 1924, Ozimi- GAGULA I. MIRKO;
ce. GLUVAJIC M. JELENA;
GLIGORIĆ DRAGO; MILKOVIC JANKO;
GROZDANIC DUŠAN; MITRO VIC J. OSTO J A ;
GRBIC DRAGO; MILOSEVIC JOVO;
GRBIĆ S. MIROSLAV; MILINClC VASKRSIJA;
GRABO VAC HASAN; MILINClC VELJKO;
GUDALO VIC GEORGINA; MILIVOJAC DUŠAN;
HODZlĆ MIDHAD; MIRIC BORKO;
HRNJAZ MILENKO; MIŠKO VIC LJUBO;
HAJRIC I. MUSTAFA; MLADENOVIC DEJAN ;
JACIMOVIC S. MILUTIN; MURATO VIC SELIM;
JELACA ALE; NIKlC AUGUSTIN — Gusti;
JEVTlC G. DRAGOLJUB; NUMANOVIC D. ISO;
JOVIC ARSEN; OMUKIĆ M. SMAJO;
JOVIC VIDA; OBRADOVAC SULJO;
JOVICIC LJUBO; OBRADOVIĆ NENAD;
JOVICIC — RADIŠIC MILKA; PARTALO N. STOJKO;
JUSIC HANK A; PAVLOVIĆ PERO;
JUSUFBEGOVlC GALIB; PAVŠlC SILVA;
PETKOVIĆ MILE;
IVANKOVIC S. LJUBO;
POTUROVIC I. MUHAREM;
ISLAMOVIC I. NEDZlB;
POPOVIC S. PETAR;
IMAMO VIC S. SAKIB ;
POPOVIC G. BOŠKO;
KATANA ABDULAH;
RADOMIROVIC S. MOMIR, iz
KAJKUT MIRKO;
KECMAN MIT AR; jačana;
KOJIC M. PETAR; SALTAGIC IBRO;
KOVACEVIC L. SLOBODAN; SARAJLIC DZEVAD;
KALINJUK ROMAN; SALCiC A. MAHMUT;
KRECO OMILJKO; SAVIĆ A. DRAGO;
KRČMAR DUŠAN; SAVIĆ M. ILIJA;
KULENOVIC FAIK; SAVIĆ STOJKO;
KURUZOVIC RADE, s. Drakulić;
SALČlC M. MEHMED;
KRESOJEVIC STO JAN;
SIMlC LJUBO;
KUBURIC MILKA;
KUŠMlC S. MUSTAFA, Dule; SIMIĆ STO JAN;
LEPIR OSTO J A ; STOJKOVIĆ MILORAD;
LIPOTANOVIC BORKO; SLAVNlĆ S. OSTO JA;
MARIC LAZAR; SKENDERLIJA P. MIHAILO;
SUBASlĆ S. MUSTAFA;
MARJANOVIC SPASOJE, kome-
sar bataljona; ŠAJINOVIĆ VJEKOSLAV;
MARKOVIĆ M. STJEPAN; ŠIPKA VELJKO;
MAŠINOVIC HUSO; ŠISIC ISMET;
SINIK H. MEHMED;
MESlC ISMET;
ŠURLAN DRAGO; PETROVIC MILAN — MILANĆE,
SMIT D. MILAN; iz Bos. Petrovca;
TADIĆ Đ. DUSAN; SAMARDŽIJA STEVO;
TESIĆ RAJKO; SELM AN JUSUF;
TOLIĆ T. SPASOJE, s. Rekavica; STUP AR VOJO;
TODOROVIC PERO; SEVARIKA RADOVAN;
TROKIĆ MUHO; SMUGOVIĆ LAZO;
ULETINOVIC V. PETAR; s. Vr- TANJURDŽIĆ JELISAVETA;
banja; TRIVIĆ BORO;
VASIĆ MIRKO; TRNINIĆ ZIVKO;
VIDAKOVIĆ J. BOGDAN; VASIC VLADO;
VIDOVIC K. DUSAN.
SPISAK DIJELA OSTALIH PRE-
ŽIVJELIH BORACA
SEKCIJA U BEOGRADU
ANDRIĆ DIMITRIJE, pomoćnik
ACIMOVIĆ UROS; komesara brigade;
BANDA KOŠTA; ARBANAS NIKOLA, k-dir čete;
BIJELIĆ ZORA, iz Bos. krajine; AGIĆ HIMZO, borac, Borike, Ro-
BILALBEGOVIĆ AHMET, iz Bos. gatica;
krajine; BALABAN STEVO, borac;
BILANOVIĆ BOZO; BEDNlCKI VALENT, borac, Iva-
BOGOSAVAC MILUTIN, Novi njec;
Sad; BASLIJA SALIH, borac;
ĆEREKOVIC STEVO, r. 22 g. Vi- BUJIC DUSKO, iz Bos. Novog, ko-
jačani, Prnjavor; mandir čete;
ĆURUVIJA NENA; BOGUNOVIĆ SLOBODAN, kome-
DELIC JUSUF; sar bataljona ;
ĐURAN BRANKO; BOJIC GLIGOR, borac, Prosjek,
GUTMAN F. OLIKA, udata ĐUR- Prnjavor;
ĐIC; BOŽIĆ STIPO, borac;
GNJAJIC JOVO; BRAĆILO A. OSTOJA, Brusnica,
JOVETIĆ JOVAN; Odžak;
KALINlC MILAN; BOJIC O. MAKSIM, borac, Bije-
ljina;
KELEMAN PETAR;
CALO MEHMED, živi u Sarajevu;
KOVAĆEVIĆ STEVO;
CILEK IVAN, borac;
KRIVOKUĆA JUDITA;
ĆUDIĆ DRAGO, ob. oficir, kape-
KRSTANOVIC CAN A; tan;
MAJKIĆ LJUBAN; ĆUPURDIJA SLAVKO, k-dir ba-
MATAVULJ STANKO; terije;
MATI JAS SRETEN; DELIBASIĆ MUHAREM, borac;
MEDENICA GINA; DIVJAK PERO, komesar bataljo-
MARINKOVIC DIMITRIJE; na;
MARKOVIĆ LJUBO; DRAGIĆEVIĆ ĐURO, borac;
FERIZBEGOVIĆ MUHAREM Ko- OPUTIĆ A. OMER, Ulog, Nevesi-
lenike, rodom iz Tuzle, obavješ- nje, borac;
tajni oficir brigade; OBRADOVIĆ MLADO, 1916, iz
GAJIĆ MIRKO, intendant; Dobrljina, zamjenik k-ta briga-
de;
GARACA NIKOLA, kapetan, zam-
jenik komandanta brigade; OGULINAC JOZA, iz Zagreba;
GUNJEVIC MILOŠ, Ilova, Prnja- PETKOVIĆ LJUBOMIR;
vor; POPOVIC OSTOJA;
GRAHIĆ IBRO, iz Zvornika; PSTROCKI ĐORĐE, pom. kome-
sara brigade;
GRUBISIĆ S. IVICA, borac, Foj-
nica; PUSlC STANISLAV, vodnik voda;
PURIĆ D. ĐORĐO, Gradačac;
HAIRIC NEZIR, s. Bastasi;
RADOVANOVIC TODO, borac;
HUSIC DERVIŠ, od Skender-Va-
RADAN IVAN, v. d. vodnika vo-
kufa;
da;
IGNJATOVIC MILOVAN, borac; SENEK PETAR, vodnik;
IGNJATlC BORISLAV, živi u Ki- STOJOVIĆ DRAGO, pom. kome-
kindi; sara bataljona;
IKANOVIC SEJDO, borac; SERHATLIĆ HIMZO, desetar, Ru-
do;
JURISIC D. DRAGUTIN, borac; SELAKOVIĆ SLAVKO, zastavnik;
Srđevići;
STOJKOVIĆ CEDO, borac;
JANKOVIC VLADIMIR, vodnik;
STARČEVIĆ ĐURO, komandir;
JANČlC JOSO, desetar; STEGIĆ DUŠAN, komandir čete;
KADlC JUSUF, borac; STANAREVIC BRANKO, pom. in-
KAJTAZ M. LJUBO, borac; tendanta ;
KRALICA AVGUSTIN, borac; SELMANAGIĆ RIZO, komesar ba-
taljona;
KUZMANOVlC MILORAD, poruč- SIJAN BOSA, živi u Zenici.
nik, komesar čete;
SIPKA ŽARKO, intendant u bri-
KELECEVIC S. VOJO, delegat vo- gadi;
da, Mrčevci ;
SMULJA SAVO, borac;
KORIC EDHEM, v. d. vodnika vo- TRNINIĆ VESO, živi u Sarajevu;
da;
TRNINIĆ MILOŠ, iz Drvara, ko-
KOSIC ŽARKO, iz Potočana, Pr- mandant bataljona;
njavor; TRINKI ALBERT, načelnik štaba
LAKICEVIC PERO, kapetan; brigade ;
MIHAILOVIC MARKO, koman- TADIĆ DRAGOMIR, vodnik;
dant bataljona; TIŠMA JOJA, poručnik, komesar
MIJIĆ MILKA, živi u Zenici; četG •
MUNJIZA RADE, k-dir čete; TANoVlĆ RAKO, pom. komesara
brigade;
MUJANOVIĆ SERIF, mitraljezac;
VUKMAN DRAGO, polit, komesar
NIKODINOVIĆ VELIBOR, borac; čete;
NUJIĆ A. SIME, Kreševo, Fojnica; VASIĆ ĐURO, borac;
NUHBEGOVIĆ ALIJA, živi u Sa- VOJVODIC OBRAD, intendant;
rajevu; VUKIĆ MILAN, živi u Sarajevu;
Napomena Redakcije
Pošto je ratna arhiva 14. brigade nestala u toku NOR-a ovo je samo po-
kušaj da se imena 4.000 do 4.500 boraca, koji su prošli kroz brigadu, pos-
lije 40 godina, koliko je god više moguće rekonstruišu.
Spisak je manjkav samim tim što u njemu nedostaju imena skoro svih
boraca brigade porijeklom iz mjesta van teritorije srednje Bosne i što
je rađen na osnovu evidencija Saveza boraca Skupština srednjobosanskih
opština (evidencija od kojih neke od početka nisu dobro ustrojene i
ažurne) a dijelom i prema sjećanju i zabilješkama preživjelih boraca.
Odlučili smo se da i pored svih tih nedostataka, pa i mogućih grešaka,
spisak boraca objavimo, jer će evidencija i ovakva kakva je sada vreme-
nom nestati, a samim tim i imena onih koji su 14. brigadi pripadali. Za
moguće propuste i greške u ovom spisku unaprijed se izvinjavamo.
R E G I S T A R *
geografskih naziva, ličnih imena, vojnih jedinica i ustanova
G E O G R A F S K I NAZIVI: Bijelo Brdo (s) 166, 168, 169, 174, 175

Bilice (s) 32, 33, 127, 233
Adolfovac (s) 316 Bistrica (p) 100, 101
Afrika 376 Bjelobor (brdo) 101
Agići (s) 30, 72 Bjeljevine (kosa) 140, 141, 142, 143, 208,
Agino Selo 26 209
Aleksandrovac (s) 69, 151, 276, 280, 281, Blagaj (s) 382
282, 283 Blaško (s) 90, 150, 152, 153
Alibegovci (s) 316, 325, 340 Blatnica (s) 62
Arapovina 195, 196 Bobas 131, 132
Aržaba (p) 70 Bočac (s) 19, 26, 51, 135
Austrija 155, 156, 385 Bogdanovac kosa 74
Aušvic 16 Bokani (s) 137, 222
Boljanići (s) 26, 147
Babanovci (s) 110, 118, 287, 288 »Borac« (sport, društvo) 262
Babici (s) 20 »Borba« list 27
Babino Brdo 174 Borci (s) 221, 229
Badanj (brdo) 227, 228 Borik (kod Vrbas logora B. Luka) 91
Balegovac (s) 375, 379, 385 Borje (pl.) 18, 21, 25, 27, 60, 62, 84, 131,
Bajinci (s) 69, 79 189, 192, 198, 220, 230, 235
Balkan (s) 239, 357, 376 Bosanski Brod 2, U, 17, 81, 86, 108, 163,
Balte (s) 26, 314, 315 165, 168, 170, 171, 172, 173, 174, 178,
Baljvine (s) 51, 126, 138 220, 245, 306, 314, 320, 323, 324, 325,
B a n i j a 182 333, 335, 337, 349, 353, 355, 371, 381,
384
B a n j a Luka 2, 16, 17, 19, 20, 21, 37, 43,
45, 46, 50, 53, 67, 76, 88, 90, 92, 93, 95, Bosanska Dubica 279, 365
100, 105, 110, 125, 132, 135, 137, 141, Bosanski Dubočac (s) 72, 171
142, 147, 152, 153, 154, 156, 157, 160, Bosanska Gradiška 43, 69, 70, 184, 245,
177, 183, 184, 189, 203, 208, 209, 215, 264, 276, 278, 279, 280, 281, 282, 283,
220, 231, 261, 262, 263, 264, 265, 266, 286, 287, 322, 340
268, 272, 276, 278, 280, 281, 285, 286, Bosansko Grahovo 364
287, 289, 293, 294, 295, 296, 297, 299, Bosanski Kobaš 46, 72
306, 344, 362, 366, 367, 371, 381 Bosanska K r a j i n a 7, 16, 18, 20, 21, 27,
B a n j i c a 16, 177, 190 28, 42, 48, 49, 50. 87, 121, 133, 138, 141,
Bare (kod Teslica) 201 142, 159, 185, 220, 264, 295, 302, 306,
Bastasi (s) 261 313, 325, 373
Baškari (s) 209a Bosanska Krupa 135, 309, 354, 365
Begluci (s) 165, 166 Bosanski Novi 69
Beograd 7, 16, 17, 177, 190, 239, 261, 313, Bosanski Petrovac 96, 322, 364, 384
314, 341 Bosanski Sandžak 261
Beogradski pašaluk 47 Bosna (r) 9, 18, 62, 95, 224, 245, 250, 252,
Berane 359 255, 289, 314, 317, 320, 326, 333, 337,
Berlin 314, 357, 385 341, 349, 350, 352, 372
Bihać 356, 365 Bosna i Hercegovina 15, 88, 245, 262
* Registar obuhvata tekst bez fotosa i ostalih priloga

Boškovići (s) 74, 96, 148, 150, 152, 154, Čelinac 2, 20, 24, 25, 52, 100, 135, 140,
158, 183, 185, 203, 336 141, 142, 154, 208, 210, 211, 235, 264,
Božinci (s) 18, 350, 371 268, 274, 294, 295, 315
Bradici (s) (brodići) 320, 323 Cemernica (pi.) 42, 135, 137, 138, 264
Brajkovići (s) 43 Cepačko Brdo 226
Branešci (s) 48, 152 Civčije (s) 78, 354
Brastuško (s) 358
Brčko 253, 340 Corle (s) 211
Brdaci (s) 197 Čudnić (s) 295, 304
Brđani (s) 211 Cukle (s) 43
Brđanski Gaj 209 Custo Brdo 338, 343, 344, 357
Bregovi (s) 138
Brestovo (s) 152, 359
Breza 211 Cetojevići (s) 76, 92, 152, 362
Brezik (s) 99, 123 Ćorkovići (s) 366
Brezičko Groblje 352 Cukale (s) 322, 355
Brezove Dane (s) 256, 360, 387 Ćukovac 28, 228, 231, 235
Brusje 338
Brusnica (s) 371, 379
Bubanj Brdo 123 Dabovci (s) 76, 221
Bugarska 15, 25, 216, 239 Dahau lo
Bugojno 382 Dalmacija 15
Bukovac (šuma) 234 Davidovića Brdo 150
Dažnica ž, st. 306, 354
Bukovica Velika (s) 275, 300, 342, 349, Davor (s) 23, 153, 384
354 Debela Meja 326, 360
Bukovica kod Trna 275 Delnice 335
Buk (predeo) 231
Buletić (s) 62, 295, 296 Denkovača 249, 250, 252
Busovača (s) 325 Derventa 2, 10, 11, 19, 25, 62, 67, 71, 76,
78, 81, 82, 86, 94, 105, 107, 108, 110.
113, 115, 117, 118, 119, 121, 131, 135,
Careva Gora 25, 156 150, 152, 153, 159, 160, 163, 165, 166,
Centralna Bosna 9, 222 168, 169, 170, 171, 172, 173, 174, 175,
Cer (kod Doboja) 307, 339, 354 176, 177, 178, 179, 180, 182, 183, 184,
Cer (kod Prnjavora) 9, 10, 11, 25, 67, 185, 195, 203, 211, 215, 224, 245, 247,
114, 115, 116, 153, 166, 288 253, 264, 265, 287, 294, 295, 299, 306,
Cerani Donji (s) 135, 300, 303, 322 307, 308, 314, 317, 323, 325, 339, 349,
Cerovica (s) 296 350, 352, 353, 355, 362, 371, 372, 379
Ciganski Brijeg 74 380
Ciganka 222 Demička Rijeka 131
Crkvina 264 Derventski Lug 169
Crlienice 231 Detlak (s) 12, 152, 166, 168, 300
Crna Gora 27, 38, 182, 349, 367 Detlak Gornji (s) 327
Crna Kuća 262 Devetine (s) 74, 148, 150, 152, 153, 154,
Crna Rijeka 23, 56, 57. 138 155, 156, 183, 184, 185, 203, 315
Dilac (s) 384
Crna Riieka (selo kod Teslica) 191
Divan (kod C. V.) 73, 147
Crnča (s) 299, 300, 301, 302, 303, 306, Divičani (s) 77
354 Doboj 2, 10, 18, 19, 21, 27, 45, 62, 67, 71,
Crni Lug 364 78, 81, 82, 95, 117, 118, 121, 123, 131,
Crni Vrh (pl.) 23, 73, 75, 149, 152, 185, 159, 163, 164, 165, 168, 178, 179, 180,
256, 257, 266 1 8 " . 189, 193, 195, 202, 203, 211, 215,
Crvena Crkva 239, 285 2^0, V I . 243, 245, 246, 247, 248, 249,
2 5 2 , 2 5 3 , 2,54, 255, 257, 264, 265, 294,
2 9 5 . 299, 306, 307, 308, 309, 314, 315,
Čađavica fs) 51 31«. 318, 319, 323, 325, 327, 328, 333,
Čardačani (s) 74, 96, 149, 150, 152 154 336, 3 3 7 , 340, 341. 342, 343, 346, 349.
183, 203 3 5 0 , 353, 354, 357, 359, 360, 361, 362,
Č a r d a k 169, 170, 173, 180 365, 371, 372, 381, 382, 384
Čavka (pl.) 18, 19, 21, 27, 52, 61, 180, Dobor Kula 163, 371
192, 211, 220 Doline (s) 69. 70, 324
Cečava (s) 19, 27, 39, 40, 41, 52, 60, 73, Doljani (s) 193
76, 77, 87, 126, 133, 189, 191, 217, 220, Domislice (s) 256, 271, 387
228, 230, 236, 243, 339, 363, 364 Donji Miholjac 336
Donji Seher (dio B a n j e Luke na des- Gradačac 358, 382
noj obali r. Vrbas) 268, 269 Gradina (kod Prnj.) 23, 24, 98 105
Dragočaj 322 Gradiška 93, 274
Dragalovci (s) 23, 105 Gradište (s) 340
Dragiševac (brdo) 219, 227, 231 Granik (u Jasenovcu) 102
Dragotinja 343 Graorište 150
Drakulić 37 Grmeč (pl.) 182
Drenova (s) 97, 198, 153 Gubin 364
Drijen (s) 82, 152, 300, 302 Guča Gora 25, 43, 244
Drina (r) 159, 341 Gumjera (s) 152, 303
Drinići (s) 322 Gusak (s) 123
Drvar 44, 138, 185, 326
Drugovići (s) 150, 152, 154, 156, 302, 367 Hadrovci (s) 228
Dvor na Uni 153, 356, 366 Hadžića Gaj 122, 354
Dub (s) 244 Han Kola (s) 46
Dubica Donja 375, 376, 381 Hepting 72, 168, 345
Dubica Gornja (s) 375, 379 Hercegovina 132
Dubočac (s) 72, 97, 166, 168, 174 Hrastik 219
Dubrava 20, 315 Hrvaćani (s) 24, 25, 41, 74, 121, 156, 221,
Dubrava stara (sada s. Ukrina) 191, 302, 304, 336
266 Hrvatska 15, 39, 279
Dudići (s) 234 Humka 371
Dugo Polje (s) 18, 371 Husipovci (ranije Usipovci) 365
Dukat (s) 53
Duratovci 328 Iiino Brdo 147
Duvno 387 Ilomska Rijeka 56, 57
Ilova (s) 67, 72, 76, 118, 127, 138, 150,
Đurđevac selo kod Križevaca 323 156, 210, 223, 237, 253, 288, 301, 305,
Đ-kovo 380 322, 323, 362
Imljani (s) 50, 55, 100, 127, 132, 218, 253,
296, 364, 380
Engleska 22
Istočna Bosna 18, 27, 28, 54, 88, 182, 299,
Evropa 16, 239, 313, 385 349, 374, 375
Italija 15, 22, 88, 185
Ferhadija (džamija) 261 Ivanec (s) 359
Foča (Doboj) 166, 168, 299, 308, 350, 354 Ivanjska (s) 264
Ivčani (s) 384
Fojnica 358
Jablanica-Tešanj (s) 255, 360
Gajevi (s) 99 Jabukovac 168, 211
Galjipovci (s) 98, 107, 339 Jadovica (s) 82, 153, 156, 177, 289
Garići (s) 100, 101, 127, 211, 233, 309, Jadovno kod Gospića 16
317 Jagare (s) 26
Gelići (s) 295 J a j c e 9, 19, 47, 48, 67, 76, 77, 101, 122,
Gergerov mlin 284 132, 261, 384
Gnionica (s) 371 Jakeš (s) 371, 376
Glamoč 21, 345, 381, 384 Jakotina (p) 132, 226, 227, 228
Glamočani (s) 381 Jakupovci (s) 278
Glogovac (s) 9, 18, 150, 152, 195, 297, Japan 22
300, 302 Jaružani (s) 75, 76
Glogovac (na pl. Vučjaku) 371 Jasen (s) 385
Glogovica 352 Jasenovac (s) 16, 46, 102, 160
Gojkovac (s) 81, 300, 318, 319 Jasik 210
Golo Brdo 51 Javorani (s) 26, 28, 37, 135
Goražde 253 Javorova (pl.) 19, 25, 60, 62, 192, 220,
Gornji Seher 141, 142, 261, 263, 356 230
Gospić 16, 19 Jelah (s) 185, 216, 243, 244, 296, 324, 365
Gostilj 47, 122, 244 Jelenska (s) 299, 300, 360, 364
Grabarevac (p) 226 Jezera (s) 62
Grabovica (s) 51, 361 Johovac (s) 81, 121, 166, 168
Graborez 381 Jošavica 371
Gračanica 201, 252, 253, 324, 377, 382 Jošavka (s) 30, 33, 34, 35, 37, 45, 47,
Gračun vidi Kačun 131, 137, 147, 148, 149, 152, 315
Jova (zaseok) 62 Kostajnica (Banija) 356
Jugoslavija 7, 16, 20, 21, 93, 149, 163, Kostići (s) 222, 223, 314
189, 239, 333, 385, 387 Kotor Varoš 2, 19, 20, 21, 24, 25, 28, 30,
Jugovići <^ 311 31, 32, 33, 34, 36, 40, 45, 46, 47, 48, 49,
iugovo b r d o 1 2 3 50, 53, 62, 63, 67, 68, 73, 76, 77, 80, 83,
Junuzovci od, 71 86, 100, 101, 102, 121, 125, 126, 131,
132, 135, 137, 138, 139, 140, 141, 142,
143, 144, 155, 159, 189, 190, 191, 207,
K A B (Klub akademičara B. Luka) 189, 208, 209, 210, 211, 215, 218, 219, 221,
262
224, 226, 229, 230, 231, 232, 233, 234,
Kablovi (s) 26, 136, 138 235, 264, 295, 303, 304, 309, 315, 322,
Kačun 193, 198 328, 361, 364, 384
Kadinjani (s) 74, 75, 92, 150, 152, 156, Kotorsko (s) 78, 307, 308, 314, 354
185, 315 Koturovi (s) 365
Kalenderovci (s) 72, 108, 152, 166, 168, Kovačevići (s) 100, 101, 328
218, 246, 345 Kozara (pl.) 69, 147, 151, 154, 155, 182,
Kaloševci (s) 361
Kamenica 191 185, 203, 278, 279, 325, 338
Kamen (ž. st.) 171, 172, 175 Kozija Glava 73, 152
Kaoci (s) 27, 96, 127, 269, 321, 333, 364 Krasulje 339
Kapela (s) 325 Kraševo 314, 339
Karač (s) 27, 29, 41, 46, 83, 101, 131, 235 Kratečko selo 360
Karaizovci (s) 283 Krčevine 249
Karanovac (s. u jugoist. Doboj) 341 Krčmarice 91, 93, 96, 153, 154, 156, 265,
Karanovac (s) 34, 136, 139, 142 294
Karaula 96, 317, 323, 333, 344, 357, 359 Krčnik (s) 336
Karlovac 387 Kremenjak (kosa) 150
Karuše (s) 249, 250, 252, 341, 361 Kremna (s) 10, 24, 26, 44, 91, 111, 123,
Kastel 261, 269, 271 230, 269, 287, 315, 345, 363
Kaurske kuće 165 Kriškovci (s) 156, 203
Kazanci 365 Križ (brdo K. Varoš) 31, 32, 232
Kijevac 144 Križ kod J e l a h a 23, 25, 81, 216, 243, 355
Kik (brdo kod Čelinca) 235 Križ (Teslić) 195, 196, 197, 198
Kik (brdo) 227, 295 Križevci 323
Kladanj 377 Krmine (s) 261, 315
Kladari (s) 78, 97, 342, 343, 354 K r n j i n (pl.) 41, 61, 287
Klade 360 Krupa na Vrbasu (s) 18, 26, 387
Klašnice (s) 25, 43, 69, 74, 76, 90, 91, 96, Kruščica 16
105, 116, 147, 149, 150, 152, 153, 154, Kruševo Brdo (s) 55, 57, 80, 100, 132,
156, 157, 183, 185, 203, 215, 224, 275, 304, 333
276, 278, 279, 280, 283, 287, 300 Kukavice (s) 172
Klečani (s) 363 Kukujevci (s) 353
Klisina 46 Kukulje (s) 69, 184, 185
Ključ 31, 51, 208, 264, 339 Kulaši (s) 25, 47, 60, 62, 73, 105, 165, 195,
Kl une 20, 60, 62, 73, 126, 133, 211, 220, 216, 217, 229, 235, 257, 265, 263, 287,
228, 230 288, 293, 296
Knežopolje 365 Kulina (s) 353, 371
Kobaš (s) 23 Kuljenovci (s) 166, 168, 174, 175, 355
Kobilia Glava Cs) 55 Kunova (s) 7, 149
Kokori (s) 74, 185 Kuzmanovića Kosa 209
Kokorski lug 362
Komarice (s) 306, 350, 352, 354 Lađevac (s) 20
Komušine (s) 191 Laktaši (s) 2, 147, 276, 278, 280, 287, 309,
Konjuhovci (s) 108, 110, 113, 115 322
Konopljište 341 Lapac 272
Koprivak 82, 152 Lašva (r) 9
Kordun 182, 364 Lavovo Brdo 99
Korićani (s) 24, 50, 53, 54, 55, 56, 58, 59, Lazića Brdo 74
Lauš 263
62, 121, 127, 132, 142, 176, 190, 244,
Leb (s) 217, 218
295, 303, 328, 361, 363 Lepenica d. (s) 44, 322
Korovi (s) 304 Lepenica (s) 68, 285, 302, 356, 363, 385
Kosjerovo (s) 69, 154, 185, 203 Lijepa kruška (brdo) 142
Kosovo (s) 380, 384 Liješće 371
Lijevče Polje 43, 48, 69, 71, 82, 93, 151, Medoševina (s) 359
154, 160, 184, 203, 235, 283, 287, 310, Međa 74
328, 356 Mehovci (s) 134, 136, 137, 315, 329
Lika 182 Memići (s) 19, 209, 314
Lipik 384 Meokrnje 43, 62
Liplje (s) 20, 26, 73, 83, 100, 141, 211, Milosavci (s) 150, 152, 154, 367
223, 228, 229, 235 Miloševci 147, 183
Lipovac 24, 26, 28, 34, 37, 135, 136, 139, Miljakovac (s) 252
140, 141, 208, 209, 210, 319 Mioče (s) 387
Lisina (pl.) 54, 55, 56, 57, 58, 59, 131, 159 Mirkovići (s) 51, 229
Lišnja (s) 41, 98, 99, 106, 122, 123, 126, Misurići (s) 387
152, 218, 244, 275, 300, 302, 303, 362 Mišinci (s) 307, 350, 360
Lištica (s) 309 Miškovci (s) 68, 125, 171, 184, 228, 350
Livno 364, 381, 384 Modriča 374, 376
Logor Kulin Ban (vidi Vrbas logor) Mokri Lug (s) 138
Lokvice (s) 335 Moskva 25, 257
London 148, 293 Mostar 387
Lučice (s) 19 Moševac (s) 357
Lukavac (s) 253 Motajica (pl) 25, 31, 44, 46, 47, 68, 71,
Lužani (s) 339, 355 83, 112, 149, 153, 154, 203, 355
Motike (s) 37
Mravići (s) kod Doboja 361
Ljeskove Vode (s) 81, 122, 123, 127, 299,
Mravića (s) 76, 98, 176, 253, 288, 315,
303, 306 322, 327, 365
Ljubačevo(s) 26, 139, 261 Mrčevci (s) 309, 322
Ljubatovci (s) 343, 344, 357 Mrka Ada 375, 379, 385
Ljubić (pl) 23, 25, 44, 211, 288 Mrkonjić Grad 45, 51, 132, 133, 134, 138,
264, 381
Ljubljana 39
Mrkotić (s) 190
Ljubuški 309
Ljupljanica 25, 164, 171, 172, 314
NDH 7, 15, 16, 17, 23, 25, 30, 31, 32, 42,
44, 45, 46, 47, 52, 54, 63, 88, 90, 135,
Macino Brdo (s) 67, 96, 97, 98, 108, 112, 136, 144, 171, 172, 174, 177, 179, 180,
113, 115, 123, 302 190, 191, 195, 196, 197, 198, 200, 202,
Mađarska 15 209, 210, 215, 216, 220, 222, 223, 226,
Maglaj 2. 18, 168, 180, 191, 215, 243, 244, 231, 239, 247, 253, 254, 257, 262, 278,
254, 255, 256, 257, 317, 318, 320, 323, 313, 316, 328, 350, 371, 372, 376, 377
326, 327, 328, 334, 336, 337, 338, 339, Novakov Grob 98, 99
343, 344, 345, 354, 356, 357, 358, 359, Novakova Kosa 75
360, 361, 362, 364, 380, 381, 387 Nova Ves (s) 83, 101
Maglajani (s) 280, 281, 301, 322, 328, 344,
353 Novi Grad (s) 336, 340, 353, 361, 375, 380,
384
Mahovljani (s) 280 Novi Seher (s) 25, 127, 255, 256, 257,
Majevac (s) 18, 299, 350, 352, 354, 358, 271, 314, 317, 321, 323, 327, 328, 334,
360, 371, 373, 374 335, 336, 343, 359, 367
Kakljenovac (s) 185, 249, 250, 252, 253, Novoselija (s) 139, 141
340, 361 Novo Selo 176
Mahnjača (pl) 224, 374 Nožičko (s) 96, 126, 148, 152, 364
Mali Prnjavor (s) 159, 307, 308, 342, 350
Maljava (s) 51 Njemačka 15, 17, 22, 149, 177, 179, 189,
Manjača (pl) 46, 48, 55, 58, 62, 74, 136, 239, 244, 293, 313, 314, 326, 328, 333,
138, 264 335, 367, 376, 377, 385
Maribor 15, 273
Markovac 174 Obli Kamen 341, 342
Martinac 96, 149, 152, 184, 253, 300, 322 Obodnik 51, 95, 101, 211, 215, 219, 222,
Maslište 147
223, 229, 235, 339, 384
Maslovare(s) 9, 19, 26, 95, 100, 101, 132,
215, 220, 228, 229, 230, 235 Obodnički Vis 219, 220, 221, 233
Mathauzen 16 Očauš (p) 60, 221, 295, 363
Matuzići (s) 252, 314, 325, 344, 360, 361, Odžak 2, 375, 379, 385
380 Okučani 220
Mehmedbegova Kula 254 Omanjska (s) 325, 340, 349
Medakovo (s) 327 Omar 222
Opsječko 131, 135, 147, 235 Potočani (Odžak) 375, 364, 384
Orahova 159. 219 Pougarje 56
Orašje (s) 127, 244, 304, 359 Prdeljica 100
Orubica (s) 153
Osječani 353 Prebovlje 361
Osijek 105 Prelivode 385
Osinja (s) 301, 302, 308, 342, 354, 359 Pribinić (s) 35, 36, 60, 83, 84, 192, 195,
Osmača (pl) 17, 21, 23 200, 202, 236, 295
Osoje (s) 326
Prijedor 93, 141, 151, 264, 371
Osojnica s. 341
Osojci 168 Privlaka (s) 309
Osredak (s) 61, 74, 106 Prnjavor 2, 8, 9, 10, 16, 20, 21, 24, 25, 29,
Ostružnja (s) 322 30, 39, 40, 44, 48, 49, 50, 51, 60, 63, 67,
Oštrelj 96 73, 74, 76, 82, 83, 84, 87, 96, 97, 98, 100,
Ošve (s) 326 101, 102, 105, 106, 107, 108, 110, 111,
Otoka (s) 309 112, 113, 114, 115, 116, 117, 118, 119,
Otpočivaljka (s) 39, 43, 44, 48, 127, 176, 120, 121, 123, 124, 126, 127, 131, 132,
184, 360 133, 147, 148, 149, 150, 151, 152, 153,
Ovšine 342 154, 156, 157, 159, 160, 164, 165, 166,
Ozimica (s) 317, 336, 344, 357 168, 176, 177, 184, 189, 190, 195, 198,
Ozren (pl) 40, 123, 372 203, 207, 211, 213, 215, 218, 219, 220,
223, 224, 229, 230, 235, 237, 244, 253,
P a j tos 46 264, 276, 287, 288, 289, 295, 299, 300,
Paklenica 341 304, 305, 306, 315, 323, 326, 327, 336,
Palačkovci (s) 110, 114, 116, 118, 184, 343, 353, 354, 355, 362, 365, 366, 379,
287, 289, 302, 303, 324*356 380, 381, 382, 384
Pale 385 Prosjek 176, 303
Palivuk (s) 101, 295, 344 Provo (s) 364
Paramije (s) 305 Prud (s) 375, 379, 380, 382, 385
Pašalića Kosa 209 Putnikovo Brdo 340, 341, 342, 346, 349,
Paunovići (s) 231 361
Pavlovo Brdo 72
Pecka (s) 381
»Pelagić« KUD 262 Rabič 211
Perčin 222 Radina Luka 317, 320, 345
Perkovića Han 317, 333, 334, 343, 344, Radnja G (s) 354
357, 359 Radonj ići 81
Petkovića Mehana vidi Perkovića Han Raduna 317
Petričevac 275 Rađići (s) 28, 218
Petrovo Polje 55, 62, 73, 101, 295 Rajševa (s) 191
Pilipovine 80 Rakovac (s) 44, 156, 355, 384
Piljužići (s) 339, 349, 365 Rakovačke Bare 263
Pjevalovac (s) 72, 166, 355 Ramići (s) 322
Piehan 367, 371 Rankovići (s) 216
Počivaljka 117, 118, 169, 172, 322 Rastovac (s) 211
Podbrđe (s) 134, 135, 138, 159 Rastuša (si 228, 339
Podnovlje (s) 18, 224, 344, 349, 352, 372, Ravne (s) 323
374, 376 Ravni Sto 223
Podosoje D. (s) 295, 309 Razboj (s) 69, 126, 284, 322, 325
Podrašnica (s) 261 Rebrovac (s) 91, 141, 266, 268, 269, 273,
Podravska Slatina 316 296
Podstaza 219 Redak 78, 195, 343
Pojezina(s) 41, 123, 300, 302, 357 Reljevac 52, 105, 131, 315
Politika (dnevni list) 51 Rijeka Grad 322
Poljska 149 Ritešić (s) 18, 299, 344, 352, 371, 380, 387
Ponir 26, 122, 208, 261 Romanovci 147
Popovac 137, 209 Ruđaka (s) 62, 81, 121, 122, 246, 249, 306,
Popovići 229 354
Porin 300 Rudnik (Brdaci) kod Teslića 193, 197
Posavina 341, 376 Rujevica 222, 295
Potkres (šuma) 58 Rujevska Glava 232, 234
Potočani (s) 41, 53, 76, 97, 98, 106, 121, Rumunija 239
123, 127, 156, 253, 300, 303, 304 Runjevica 57
Sanica 366 Svilaj D. (s) 375, 380
Sanski Most 16, 151, 154, 264 Svinjara (kod Kotor Varoša) 142
Sarajevo 81, 97, 105, 262, 306, 307, 314, Svinčine 74
320, 324, 325, 333, 339, 357, 374, 380,
385
Sava (r) 9, 23, 69, 72, 153, 163, 168, 213, šabac 357
276, 287, 341, 352, 371, 375, 380, 382 Samac 372
Sargovac 37
Selište 126, 357
Sijekovac (s) 376 Sarinci (s) 52, 111, 127, 301
Sehitluci 17
Sikola 243
Seškovci (s) 153
Sisak 360
Sešlije (s) 299
Sitneši (s) 68, 134, 193, 195, 315, 322,
355, 358, 363, 382, 384 Sibića Han 282, 283, 284, 286
Sitnica 46, 48 Šibovi (s) 135, 138, 142
Sibovska (s) 150, 153, 387
Sivša (s) 315, 316, 318, 323, 324, 325, 340,
S i j e (s) 326, 362
341, 365
Skatavica 23, 26, 131 Siprage (s) 41, 50, 51, 55, 58, 95, 96, 101,
121, 125, 126, 12/, 131, 132, 134, 135,
Skender Vakuf 2, 19, 20, 34, 42, 46, 50, 140, 211, 215, 219, 220, 221, 222, 224,
51, 60, 99, 121, 125, 131, 133, 137, 138, 229, 244, 256, 295, 338, 339, 343, 344,
211, 222, 223, 229, 232, 295, 296, 304, 3S5, 377, 383, 385
315, 322, 363, 373, 380 Sišava (s) 244, 314, 328
Slatina (s) 74, 76, 95, 96, 152, 154, 156, Solaje (s) 222
191, 300, 362 Stivor (s) 73, 125, 358
Slavonija 72, 153, 168, 182, 356, 382 Štokeron 155
Slavonski Brod 177, 357, 358 Strbci (s) 10, 48, 49, 70, 99, 106, 107, 117,
Smrtići (s) 68, 72, 125, 153, 156, 184, 288, 123, 127, 131, 140, 150, 153, 175, 176,
303, 353 210, 230, 271, 286, 288, 289, 295, 304,
Snjegotina (s) 20, 100, 127, 131 353, 354, 360, 364, 365. 383, 387
Snjegotina Donja (s) 212, 235 Šušnjari 90, 166
Snjegotina G. (s) 83, 97, 110, 230, 339,
354
Sočanica (s) 99, 156, 230, 246, 300, 301, Tabla 149, 150, 154
303, 307, 308, 354, 359, 380 Tedin Han 195, 215, 216, 217, 218
Sokoline (s) 143, 144, 219, 226, 227, 231, Teslić 2, 10, 19, 20, 21, 25, 30, 40, 42,
232, 364 48, 60, 62, 67, 98, 164, 177, 180, 185,
Solila 60, 220, 230 189, 190, 191, 193, 196, 197, 198, 200,
Sovjetski Savez 17, 21, 239, 313, 377 201, 202, 203, 215, 217, 218, 219, 220,
Spasojevići (s) 100 221, 223, 224, 229, 231, 243, 244, 253,
Spletena Lipa 308 254, 264, 265, 295, 296, 299, 314, 315,
316, 318, 324, 325, 328, 334. 336, 354,
Srbac 2, 23, 44, 71, 72, 83, 96, 125, 126,
358, 364, 367
153, 184, 193, 269, 322, 364, 365, 384
Teslić Gornji (s) 25
Srbija 27, 39, 159, 182, 207, 213, 216, 239,
262 T e i a n j 2, 40, 50, 53, 86, 185, 195, 202,
Srem (Srijem) 253 •>15, 217, 244, 253, 254, 255, 257, 264,
Srđani (s) 384 301 318, 326, 327, 335, 339. 344. 349.
Srđevići (s) 44, 126, 220, 302, 305, 328, 355. 360, 362, 380, 384. 385, 387
367, 380 Tnšanjka (s) 318
Stanari (s) 41, 61, 62, 159, 215, 216 Tesici (sì 33. 100. 127
Stanići (s) 350, 352 Tisovac 21, 139, 191
Stanovi (s) 81, 123, 228, 322, 342, 343, Tonoìri D. (s) 70. 28"
349, 354 Tooola Srednja (s) 70, 281, 283, 284, 28->,
Stara Dubrava (s) 73, 81, 83, 152, 230 286
Starčevica 261 Topola (s) 69
Stobornica 19 Tovarnica (kod Lisine) 58
Stojanica (brdo) 147 Trapisti 74, 92, 93, 95, 96. 152, 153, 154,
Stol 28, 219, 220, 231 263, 274, 282
Stolac 361 Travnik 2, 9, 4?. 43, 67, 95, 132, 306,
Stolice (kod Krupnja) 20 314, 325, 327, 338
Stopan (s) 101 Trebava 40, 61, 62, 211, 299, 341, 372,
Strupine (s) 335 374
Stupnica (Dvor na Uni) 153 Trebinje 387
Suho Polje 384 Trešnjeva glava 211
Sutješka (r) 184, 364 rn (s) 264, 275, 279
Trnjani (s) 18, 352, 371, 373, 375, 376, Vlatkovići (s) 51, 55, 127
382, 385 Vranduk 350
Tromeđa 25, 82, 116, 118, 287, 355 Vranići (s) 135, 136
Tromeđa (k. 354) 97, 152, 177, 184 Vranje Brdo 222, 231
Tröselji 70, 283, 322, 328 Vrbanja (r) 45, 51, 142, 159, 268
Trstenci (s) 72 Vrbanja (Župa) 131
Turbe (s) 96, 244 Vrbanja (s) 24, 30, 32, 33, 133, 221, 234,
Turjak 203 265, 272, 274, 294
Turjanica (r) 74, 75, 150, 151 Vrbanjci (s) 137, 142, 233, 235
Tutnjevac 150, 151 Vrbas (r) 9, 19, 23, 25, 30, 31, 34, 37, 43,
Tuzla 153, 171, 374, 387 44, 51, 69, 70, 71, 90, 91, 92, 94, 95,
126, 134, 136, 138, 147, 150, 152, 154,
155, 156, 184, 185, 195, 203, 215, 235,
Ugar (r) 53, 56 261, 263, 266, 269, 273, 276, 302, 339,
Ukrina (s) 81 350, 355, 356
Ukrina (r) 78, 82, 98, 118, 152, 166, 168, Vrbaska banovina 262
173, 174, 175, 266 Vrbas Logor 263, 272, 273
Ukrinica (s) 62, 106, 217, 319 Vrbovac (s) 375, 383, 384
Ukrinski Lug 110, 117, 118, 287 Vrdoljaci 166, 168, 169, 170
Ularice (s) 185, 314, 319, 340, 361 Vrela (s) 193
Uler 122, 299, 302, 306 Vrhova (s) kod Rijeke 322
Una r. 356 Vrhovi (s) 166, 168, 169, 170, 171, 172,
Usora (r) 191, 193, 197, 198, 200, 253 175, 307
Usora (ž. st.) 249 Vrhovina 47, 52, 62, 73, 101, 122, 131,
Uzlomac (pl) 18, 21, 27, 62, 100, 101, 132, 133, 147, 218
102, 131, 189, 207, 211, 228, 235, 363 Vršani (s) 98, 99, 101, 123, 127, 344
Vrućica Banja 195, 202
Vržina Vrela 150
Vagani (s) 26, 28, 144 Vučija pl. 62
Valpovo 344
Varaždin 287 Vučijak (s) 24, 121, 123, 157, 211, 216,
Varjače 227, 231 287, 304
Večići (s) 127, 132, 219, 221 Vučijak (pl) 18, 299, 334, 349, 350, 352,
Veličanka (p) 350 353, 355, 358, 367, 371, 372, 373, 374,
Velika Bukovica 79, 80, 81 375, 376, 378
Velika Kapela (s) 380 Vujinovići (s) 150
Velika Sočanica (s) 135
Veliki Gaj (Vršac) 176
Veliki Prnjavor (s) 159, 307, 308 Zabrđe (s) 138, 142, 144, 147, 350
Veliko Trgovište 359 Zbijeg 343
Vijačani (s) 21, 26, 29, 36, 41 42 43 48 Zagreb 17, 37, 164, 247, 257, 276
52, 61, 81, 82, 94, 96, 97, 98, 108, 110, Zalužani (s) 264, 279
111, 119, 123, 125, 127, 131, 152, 153, Zapadna Bosna 133
159, 175, 176, 189, 244, 253, 256, 285, Zaselje 26, 28, 144
288, 304, 309, 321, 322, 346, 363, 365, Zavidovići 2, 317, 320, 324, 333
381 ZAVNOBiH 164
Vijaka (r) 10, 157, 288 Zenica 67, 307, 338
Vinište 324 Zlovarići 51
Vinkovci 253, 309 Zorice (s) 376, 385
Vinogradine 74, 75 Zubovići (s) 231
Vinska (s) 171, 215, 379
Vis 257 Zepče 2, 48, 191, 215, 253, 255, 256, 317,
Visoka Glava 340, 341 321, 323, 324, 325, 327, 328, 333, 334,
Visoko 132 335, 336, 337, 338, 339, 343, 354, 355,
Višegrad 336, 387 356, 357, 358, 359, 360
Viševice (s) 134, 226, 227, 231 Željezno Polje 338
Vitez 2 Zilići (s) 235
Vitkovci (s) 296 Ziro vina (s) 166
Vitlaci (s) 317, 336 Zivinice (s) 28, 134, 222, 223, 231
Vi tovi je 53, 54, 338, 339 Zuljevica (s) 365
Vlaknica (s) 23 Ž u p a n j a 340
Vlašić (pl) 50, 363 Župa 21, 22, 29, 30, 41, 48, 50, 101, 131,
Vlaška Mahala (s) 289, 371 375 377 144, 156, 237
379, 380, 381, 382, 383, 385, 387 Župski Razboj (s) 195
LIČNA IMENA: Bezar Vasilije 119
Bijelić Ljubo 119
Bijelić Miloš 257, 268, 269, 287
Adamović Mitar 149 Bijelić Mirko 111, 119, 120, 123
Adžalić Avdo 381 Bijelić Velimir 2, 8, 173, 250, 275, 285
Aganbegović 127 307, 319, 352
Agović Rašid 232 Bijelić Zorica 159
Alagić Adii 24 Bil (Njem. oficir) 44
Alagić Nemdrudin 246 Bilalbegović Ahmet 297
Albahari Judita 99, 120, 159 Bilić (Redže) Fajko 345, 346
Aleksić Nedeljko 256 Bjegojević Ljubica 94
Alić Hodžo 42 Bjelanić Leposava 285, 364, 384
Alijagić Ismet 317 Bjelanić Milovan 119
Alojz Brana 71 Blagojević Ostoja 94
Andrić Dimitrije 356 Blatešić Nedo 253
Andrija Miloš 306 Blažek Edo 19
Antonie Zdravko 18, 20, 27, 38 Bodenski Ludvig 163
Aranđelović Aleksandar 47, 228, 299 Bogdanović Drago 309
Arbanas Nikola 272 Bogdanović Mihajlo Mišo 353
Arnautović Milojko 364 Bogdanović Rade 176
Arnautović Mustafa 381 Bogdanović Milutin 319
Arnautović Omer 381 Bogosavac Dušan 269
Arsenic Ljuboje 42, 47, 49, 58, 79, 80, Bogosavac Milka 137
122, 385 Bogosavac Milutin 73, 365
Arsenic Teodor 191 Bojanić Dušan Duško 29, 35, 137, 141,
Avdić Hajrija 155, 364 151, 233, 338
Avdić Hajro 80, 155, 217 Bojanović Trivun 304
Avdić Husein 155, 171, 350, 358 Bojić Zdravko 176
Auleb (Njem. gen.) 279 Bokšić Mirko 160
Boras F r a n j o 309
Babič Branko 27 Borojević Ljuban 12
Babić Ljubo 87 Bosnić Rajko 36
Babić Petar Pepa 42 Bošnjak Huso 344
Bačko Ivan 286 Boštrumić Uroš 19. 20, 192
Badelić Miko 361 Botić Stevan 61, 298
B a j i ć Boško 87, 121, 140, 149 Božić Gligo 320
Balaban Vid 328 Božić Ljubo 10, 43, 49, 50, 86
Banda Košta 272 Božić Nikola 336
Bantović Đemail 387 Božić Petar 153, 365
B a n j a c Milan 140, 149 Božić Rajko 119
B a r a n j a j a (Njem. gen.) 261 Božić Savo 373
Bardak Žarko 344 Božić Stanko 192
Barić Zeljko 36 Bračko Ljudevit 320
Barišić Zdravko 231 Branković Zdravko 218
Barjaktarević Mehmed 380 Brauer 199
Baruh Jakov 328 Brezovac Momčilo 143
Basarić Ahmet 44 Brižić N. Ivan 360
Bašić Rade 12 Brković Obrad 322
Bašić Ramiz 210 Broćeta Ratko 20, 30, 32, 137
B a t a j l i j a Ilija 176 Broz Josip (Tito) 7, 17, 38, 77, 151, 159,
Batić Siniša 2, 8, 100, 218, 328, 329, 333, 165. 257. 293. 367. 377
334, 335, 338 Bubić Dragan 20, 191
Batinica Desa 177, 364 Bubić Milan (Krcun) 29, 31, 32
Begić Nuhidin 164 Bubić Milenko 387
Begovac Hamzo 42 Bubić R a j k o 117, 174, 175. 176, 226, 231,
Begović Midhat 164 232, 271. 297, 305, 325, 329
Begovska Sena 177 Bucarević Novak 176
Bekavac Fra Bosiljko 256, 257, 321, 328 Budak Bosa 364
Beklić Saćir 42 Budak Božo 75, 76
Bem (Njem. major) 335, 358 Budimir Milan 36
Berak Vaso 361 Buljubašić Kasim 42
Berić Bogdan 119 Bukovica Žarko 303
Bešić Ilijaz 106 Buković Mirko 233
Bundalo Branko 119 Daničić Ostoja 98
Bundalo Dušan 316 Daničić Savko 147, 229, 301, 361
Bundalo Đorđo 52 Danilović Milivoje 119, 149, 156, 230,
Bundalo Predrag 2 353
Burić Veljko 320 Daradan Spasenija 140, 364
Burza Petar 384 Daradan Stanojka 140, 364
Butozan V'aso 21 Davidović Danica (Dana) 217, 364
Davidović Đuro 71
Cerić Ćamil 336 Davidović Ljubo 71
Cerić Hamdija 75, 123 Davidović Milena 364
Crljenica Marko 47 Davidović Olga 364
»Crna« Dara 365 Davidović Ruža 2, 120, 158, 365
Crnković Toma 310, 364 Dedić Fikret 255
Crnobrnja Ljuban 31, 32, 34 Delić Mina 79, 80
Crnomarković Trkulja Jovanka 2, 52, Dervić Taib 100
55, 363 Desa (iz Teslića) 42, 364
Cvijanović Bogdan 387 Desić Đuro 322
Cvijanović Savko 285, 301 Dević Rajko 271, 274
Cvijanović Žarko 320 Dević Simo 328
Cvijetić Boro 322 Dević Vaso 8, 231, 271, 274
Cvijetić Petar 256 Dević Žarko 233, 271, 304, 345
Cvijetić Stojan 2, 256 Devitz (Niem. gen.) 286
Djedovac Liubo 246
Dimitriiević (čet. kap.) 61
Calušić Ante 377, 387 Divjak Pero 220, 227, 265, 289, 297
Čauš Behara 80 Dizdarević Midhat 19, 163, 307
Celar Milka 73 Dizdarević Nijaz 138
Ce'ar Zdravko 35, 44, 154 Dobriiević Mitar 176
Celoć Šerif 320 Dokić Petar 255
Cenić Stanko 56 Doljić Rajko 152
Cereković Savo 49, 50, 56, 61 Domuz Vladimir 387
Cereković Stevo 57 Domuz Zivko 137
Čerkez Ahmet 253 Došen Ilija 229, 230
Cizmić Aco 86 Došić Mujo 275
Čizmić Džemal 287 Dragi ć Branko 2, 8
Čolaković Rodoljub 374
Dragić Mirko 376
Colie Cedo 92, 95, 96, 123, 233, 366, 384
Dragojević Stojan 7.3, 150, 316, 321. 336
Colic Vaskrsija 244 Drenović Uroš 27, 28, 34, 37, 45, 58. 68.
Čoškić Abdulah 42
148
Culjak Mića 203
Prinić Sretko 91, 173, 184
Drong Jan 149
Ce'o Mehmed 81 Dudić Liubo 366
Cehajić Ahmet 94 Duiaković (Todora) Boško 357
Ceiić Ratko 286 Đuiić Miloš 46
Ćetojević Novak 143, 150, 210, 272 Dukić Branko 137
Cirić Gavro 76 Dukić Dušan 54, 60. 211
Cirić Ljubo 285 Dukić Neđeljko 320
Cirić Simeun 364 Dukić Nikola 52, 325
Cosić Toško 117. 118 rtukić Raiko 49, 140, 2^% 233, 324
Cosić (kat. sv.) 256
C o ^ o v i ć Avdo 385 Dunić Ibrahim 366
Cučun Nikola 119, 149 Duraković Ale 257
C u p u r d i j a Slavko 221 Duraković Hamdija 2, 171
Curali ja Nevenka (Nena) 94, 281, 310, Duraković Ibrahim 324
356
Duraković Zulkif 81, 217
C u r u v i i a Bogdan 71
Custić Jakov 285
Ćurtić Živko 342 Džaferović Džafer 101
Džebić Jovan 381
Dakić Trivun 55 Džigum Petar 353
Danica (iz Teslića) 42 Džon'agić Reuf 246
Daničić Dragutin 98 Džubo Osman 257
Daničić Obrad 98 Džudža 365
Đajić Savo 152 Gaković Mirko 119
Đekić Jela 364 Galešić Omer 339
Đekić Prokop 175, 176 Gatarić Branko 356
Đelović Jovan 322 Gatarić Mitra 364
Đenić Vid 21, 52, 105 Garača Nikola 257, 268, 269, 281 310
Đerić Gligo 21, 105 337
Đorđević Vojo 157 Goranović Bogdan 340
Đukanović Luka 47 Gavranović Mujo 43
Đukarić Jovan 43 Gavrić Miloja 33, 52
Đukarić Sredoje 52, 76 Gavrić Nenad 49
Đukić Jovo 138, 271, 272, 275, 318 Gavrić Slavojka 106
Đukić Radovan 327 Gavrilović Milan 21
Đurđević Milutin 218, 309, 334, 352, 382 Gemuend Haupšturmfirer 171
Đuran Branko 364 Glavendek Luka 336
Đuraš Ranko 233, 286 Glavendek Ljubo 285
Đuričić Blažo 124, 213 Glššić Miloš 43
Đurić Drago 91 G-umčević Ahmet 382
Đurić Jovan 95, 151, 284, 287, 288 Gnjatović Branko 52
Đurić Ljubomir 71 Gnjatović Vuka 52
Đurić Marko 52 Gončin Milorad 56
Đurić Mihajilo 56 Gostović Simo 56, 57
Đurić Milutin 76 Gotovac Marko 127
Đurić Ostoja 95, 98 Graček Anka 190
Đurić Petar 336, 372 Graček Drago 190
Đurić Rajko 288 Graček Ivan 190
Đurić Savo 376 Graček Katica 190
Đurić Veljko 358 Graček Rozika 190
Đurić Vera 364 Gračić Sulejman 387
Đurišić Pavle 341, 350, 355, 356 Grgić J u r e 159, 303
Grubač Dujko 218
Grubač Stevo 218
Ećim Milan 2, 356, 381 Grubješić Dara 365
Egelić Mileva 365 Gruhinjić (kotarski predstojnik) 16
Ejubović Ejub 42 Gruiić (četnik) 102
Ekos Sejdo 362 Gruiić Damjan 366
Erak Vid 231 Grujić Konstadin 119
Ereeg Braco 76
Gudalović Gina 364
Eroi Feliks 337
Gunjević Miloš 384
Gunjević Sretko 301
Faflet Ivica 164 Gunjević Vid 362
Fazlić Galib 48, 54 Gutić Blaž 286
Fejzić Safet 49 Gutić Viktor 16, 106, 262, 286
Ferizbegović Muharem 160, 247, 281, Gutman Dr. Frida 233, 295, 296
282, 283 Gutman Olika 295
Fifić Behrem 100 Gužvić Drago 71
Filipović Darinka 365
Filipović Miroslav 37, 46
Filipović Radovan 123 Hadžić Boško 52, 76, 246
Filipović R a j k o 47 Hadžić Kasim 27
Finkelštajn Bruno 23 Hadžić (Mehe) Muhamed 344
Fišer Klara 339 Hadžisarajlić Sulejman 76
Forkapa Nikola 39, 47, 67, 295 Hajdaragić Lutvo 101
Forkapa Petar 364 Ha'idić Ramo 362
Forkapa Terzić Seka 364 Halilović Alija 327
Fri ja (Džafera) Rasema 339 Hr 1 Movie Safeta 316, 364
Halilović Salih 100
Hamzić Suljo 73, 173
Gaćeša Soka 365 Haniš Mihajlo 309
Gajić Milenko 48, 54 Hankić Suljo 326
Gajić Mitar 304 Haramandić Salko 42
Gajić Novak 153 Harbaš Enver 155
Gajić Petar 42 Huseinćehajić A. Hasan 253
Gajić Vojislav 336 Hasandedović (bojnik) 220, 221
Hasanić Mustafa 387 Janković Mladenko 382
Hasić Avdaga 377 Janković R a j k o 336
Hasnija 365 Janković Stojan 385
Haznadarević Safet 42 Jaurek Miroslav 71
Hedemović Muharem 182 Javorski Mihailo 164
Hekimmoglu Alipaša 261 Jevtić Dragoljub 2, 57, 58, 71, 93, 95, 113,
Hercegovac Adem 19, 49, 50, 57, 60 117, 143, 184, 250
Hercegovac Rizah 42 Jevtić Ilija 47
Hercegovac Šefik 2, 257, 265, 289 Jelić Milan 138, 230
Hildburghauzen 261 Jeremić Jovan 382
Hitler Adolf 15, 25, 257, 278, 314, 367, Jokanović Božo 173, 176
376," 377, 385 Jokanović Đurađ 56, 62
Hjum Ivan 336 Jokanović Luka 171, 176
Hodžić Sabit 76 Jokanović Nedo 143
Hodžić Zejnil 366 Jokanović (Sime) Vladimir 75
Horvat Jože 37, 46 Josipović Duško 2, 48, 52, 53, 76, 86
Horvat Ivaniš 2, 68, 371 Josipović Đuro 384
Hozić Advan 76, 81, 99, 132, 138, 144, Jotanović Milenko 236
226, 268, 273, 297, 353, 377 Jotanović Mira 19, 363
Hrnić Asim 155, 156 Jotanović Ranko 366
Hrnić Husein 155 Jotanović Vlado 2, 8, 10, 76, 77, 82, 83,
Hrnić Saban 320 117, 118, 160, 166, 190, 192, 201, 220,
Hufman 275 sav. pilot 236, 363
Hujdur Ragib 339 Jotanović Vuka 304
Hujić Mehmed 336 Jotanović Zorica 236, 304
Hujkirić Mujo 359 Jotić Košta (Kojo) 10, 41, 49, 76, 246
Huskanović (Huse) Mašo 354 Jovanović Josip 245
Husanović Ibrahim 326 Jovanović Vera 364
Husejinćehajić Ahmet 253 Jović Arsen 248
Husijaković Halil 380 Jović Stevo 326
Jović Zvonimir 219, 222, 231, 294
Ibrahimpašić Mahmut Mašo 224 Jovičić L j u b o 2, 10, 49, 56, 58, 140, 192,
Ibrić Hamzo 320 272, 286
Ibrišević Ibrahim 358 Jozevčić Tadija 384
Iduz Ibro 361 Jugović Boško 98, 143, 144, 150
Jugović Milan 98
Ignjatić Miloš 304
Jugović Radivoje 98
Ikić Milan 110
Jugović Vasilije 98
Ilibašić Dragan 10, 56, 57
Jugović Zdravko 98
Ilić Vladimir 257, 265, 294, 309, 319, 326
Jugović Žarko 98
Inđić Nenad 218 Jukić Aziz 339
Ivanišević Dušan 8 Jungić Miloš 231
Ivanđić Nikola 210 Jurjević Milutin 239
Ivković Nedo 247 Jurinčić Niko 11, 29
Ivanović Miladin 51 Jurišić Vojislav 156
Ivanović Simo 34 Jurković Pavle 316
Ivanović Svetozar 328 Jusić Salih 309
Ivanović Vlado 81
Ivčević Anton 193, 196, 199, 201, 220
Ivezić Dujo 52
Ivić Vojo 246 K a j z e r Ivan (Kejžar) 87, 328
Ivković Nedo 285, 360 Kaiaba Ostoja 127
Ivetić Jovo 364 Kaladžić Pero Perica 43
Kalinić Milan 2, 8, 235, 257, 281, 310,
379
J a j č a n i n Ljubomir Bijeli 56, 58 Kalenjuk Roman 366
J a k š i ć Dušan 218 Kantardžić Sadeta 2, 70, 173
Jakubin Viktor 83, 99, 173, 297 Kapor Momir 2, 49, 50, 55, 122, 376
Jakupović Hakija 354 Karabegović Edhem 36
Jakuš F r a n j o 106 Karabegović Osman 27, 28, 35, 36, 41, 42
Jančiković Đorđe 147, 173 Karađorđević Petar 41, 55, 67, 159, 293
Janković Adam 385 Karan Rajko 285
Janković Dragan 159 Karanović Nikola 229, 230, 281
Janković Ljubo 21, 49, 52, 53, 76 Karapandžić Husein 326
Karaselimović Mustafa 80 Kreč (sudija) 106
Karaselimović Smajo 218 Kremić Anđa 230, 244, 361
Karasijević Drago 358 Kresojević Stanko 56
Karić Esad 218 Krešić Rasim 344
Karijanović Luka 385 Krezović Branko 322
Katanić Ilija 286 Krizman Bogdan 39
Katanić Nedeljko 322 Krlić Muharem 286
Kecman Miloš 322 K r n j a j i ć Marinko 156
Kecman Vlado 58 Kuhar Stanko 326
Kelečević Dušan 309 Kukolj Zivka 49, 52
Kerić Milutin 360 Kulenović Hajro 50
Herlić Husein 344 Kulašević Stanić Muhamed 42
Kitić Gavro 301 Kulešević Mirko 336
Kitić Jovo 191 Kulić Ivan 253
Kitić Luka 307, 365 Kuljčicki Jovica 117
Kitić Milovan 322 Kulundžija Petar 52, 76, 86, 138
K l a j n 171 Kunecki Ignac 76, 149
Klokić Dževad 8 Kuprešak Stanko 191
Klokić Nasko 127 Kuprešanin Žarko 150
K l j a j i ć Filip Fićo 50 Kusur Emko 387
Knežević Branko 148 Kusur Ibrahim 387
Knežević Petar 24, 101, 171, 328 Kusur Mujo 256
Knežević Slavko 127 Kušmić Mustafa Dule 2, 7, 80, 157, 175,
Knežević Zdravko 119, 120 235, 257, 268, 270, 326, 367
Kočo Ahmet 387 Kuzmanović Košta 127
Kolal Milorad 358 Kuzmanović Nedeljko 94, 143, 150, 210,
Kolarić Mujo (Zuber) 366 381
Koljević Kosana 381 Kuzmanović Petar 201, 285, 342
Komadina Luka 176
Komljenović Dujko 31, 42
Komsa Jozef 382 Laketić Slavko 102, 222
Komuš Jan 149 Lakić R a j k o 322
Kondić Rade 10, 63, 224 Lalović Momir 10, 75, 93, 117, 169, 171,
Kondić Miloš 97, 108, 111 217, 218, 255, 256, 297, 381
Korić Zahid 42 Latinović Mlado 91
Korov Stjepan 23 Latković Milka 365
Košić Slavko 229 Lazarević Branko 143
Kostić Ilija 11, 76, 86, 97, 220 Lazić Mirko 71
Koščica Duško 32 Lazić Nada 71
Košpić Obrad 41 Lazić R a j k o 108, 111, 113
Kotorčić Hajder 114, 117 Lazić Veljko 106, 111
Kotur Dušanka 365 Lazičić Branko 147, 293
Kovačević Adem 310, 324 Ledenik Miloš 273
Kovačević Branko 299, 339, 350, 374 Lehecki Jozefina 177
Kovačević Gojko 310 Lelić Salih 320
Kovačević Husein 43, 127 Lepir Stjepan 70, 71
Kovačević Dušanka 86 Lepir Veljko 285, 306
Kovačević Mladen 322 Ličina Milan 36
Kovačević Milan 132, 143 Ličina Rade 27, 30, 32, 34, 36
Kovačević Milka 364 Livnjak Osman 301
Kovačević Osman 257 Lolić Abid 42, 43
Kovačević Sena 334 Lolić Ibrahim 42
Kovačević Slobodan 322 Lolić Omer 42
Kovačević Stevo 2, 310, 335, 352, 353, Lorković Mladen 239, 264
379. 387 Lošić Asim 255
Kovačević Stjepan 45 Lozić Arif 80
Kovačević Šerif 324 Luburić Drago 2, 7, 8, 78, 79, 80, 87, 134,
Kovač Milorad 359 157, 216, 218, 321, 328, 352, 353, 355
Kovijanić Lazar 387 Luburić Maks 276, 279
K r a m a r Ljudevit 344 Lučić Petar 338
Krajišnik Nenad 49 Lukić Đuro 230
Kreco Omiljko 81 Lukić Mile 135
Kreco Uroš 87, 117, 119, i20 Lukrecija Jovo 42
L j u b o j e v i ć B r a n k o 282, 297, 328, 329 Mećava P e t a r 11, 131, 361
L j u b o j e v i ć Dušan 303 Medaković J o v i c a 154
L j u b o j e v i ć Miralem 246 Mehičić Ifeta 70, 217, 364
Meničić S a f e t 384
Mehinović S a f e t 308
Madunić (ustaški logornik) 165, 179 Mehmed I I I (osvajač) 261
Madrapa Veselin 52, 151, 190, 366 Merović Avdo 320
Maglajlić Isak 269 Mesić Ismet 179, 285
Maglajlić S e f k e t 49, 50, 52 Mešić Hasan 336
M a h m u t ć e h a j i ć Džemal 76 Mešid Ademaga 106, 254, 287
M a j k i ć L j u b o m i r 336 Mešid Halil 286
Majstorović Gavro 71 Mešić Ibrahim 328
Majstorović Mihailo 253 Mešić Muhamed 2, 111
Majstorović Novak 119 Meškić Began 381
Makarić S t a n o j e 42 Mešinović Huso 81
Malbašić B r a n k o 71 Midžić Esad 35, 44
M a ^ š e v i ć Mika 339 Mihailović Draža 27, 28, 45, 54, 143, 339,
Ma'ešević R a j k o 165, 179 341, 342, 343, 349, 350, 355, 356, 362
Male v ić Boško 359 Mihailović Đorđe 210
Malić I l i j a 35, 62, 67 Mihailović Marko 98, 166, 172, 173, 184,
Malie L j u b o 223, 244 234, 257, 322
M a m ' ć Nasko 244 Mihailović Sergi je 38
Mandić L j u b o 49, 56 Mikelić Ivan 387
Mandić J o v a n 47 Mihić Maksim 350, 352, 353
Mandžuka Milka 229 Mikašinović I l i j a 47
Manović Ivan 328 Mikić C e d o 304
Marčetić Vukašin 45, 47 Mikić Milka 177
Marie Anđa 364 Mikić Vojislav 71
Marić Blagoje 42 Mikitišin I l i j a 366
Marić Dimitrije 358 Miladinović I g n j a t i j a 286
Marić Grgo 159 Miladinović P e t a r 112, 114
Marić Mile Trubač 10, 42, 49, 75, 136 Miianković Mitar 97, 228, 304
Marić Nikola 47, 91, 121, 122 Milanović Drago 57
Marić P e t a r Veliki 55, 100, 101, 324 Milanović M i r j a n a 364
Marić S t j e n a n 301 Milanović Miloš 21
Marić Stoiko 253 Milanović Miloš (Travnički PO) 43
Marić Vladimir 42, 48 Milanović Ostoja 176
Maričić Ivan 250, 252 Milić Milan 334
Marinić Blaž 353 Milligan (Engl, pilot.) 275
Marin Lazo 280 Milijaš Gavro 333, 356
Marin Mlado 52. 56 Milijaš Milka 363
Marišić Viktor 335 Milijaš Nedeljko 353
Marijanović Dragoljub 384 Miljanović Rade 42
Marijanović Spasoje 10, 49, 110 Milić B r a n k o 176
Markočević Sveto 117, 297 Milić Jovo 80
Marković J o v a n 304 Milić Dr. L j u b o m i r 44, 112, 116
Marović Vasiliie 47 Milić Momir 99
Martić Danilo 2, 94, 96, 316, 320, 321 Milić Savo 49, 61, 151, 334
Martinović Marko 47 Milinčić Stevo 153
Marunić Mitar 210 Milinčić V a s k r s i j a Kićo 68
M a n f e ć B e r n a r t Berto 2, 227, 228 Milinčić V e l j k o 322
Maslo idriz 39 Milinković Stevo 366
Maškr, j o z o j 0 fi Milivojac Novak 229. 301, 319
M a t e h ć Hiia PO Milivojević B r a n k o 228
Matić s o k a 365 Milivojević Milutin 320
M f ! t l ć Zdravko 156 Milivojević P e t a r 320
MatuSić Stipe 286 Milojević Dragan 360
Milosavl jević Milena 52
Mazalica Milan 49
Miloš Andrija 306
Mažar Drago 24, 29
Mažar J O S Ì D Soša 11, 27. 73, 76, 77, 81 Milošević J o v o J o v i c a 81, 140, 141
83, 91, 213, 276, 279, 280, 363, 374 Milošević L j u b o 244
Mažar M a r i j a 52, 363 Milošević L j u b o j e 117
Mažar Nada 52 Milutin(ović) Zdravko 286
Mirić Boško 244 Nunić Matija 91
Mirić Grgo 309 Nunić Ilija 81
Mirić Radomir 47 Nunić Stanko 345
Mirković Milorad 19, 20 Nurudin Miralem 246
Misirača Dušan 86 Nuždić Milivoje 322
Mišić Branko 43
Mitranović Boro 47, 54
Mitrov Mara 52 Nježić Darinka 365
Nježić Gligo 281, 366
Mitrov Slobodan Danko 17, 21, 30, 33, Nježić Stojan 322
34, 35, 42, 44 Nježić Veljko 73, 297
Mitrović Milan 149, 207
Nježić Vid 11, 21, 49, 52, 76, 81, 97
Mladenović Nedeljko 176
Mlinarić Milan 82, 112, 117, 152, 173,
184, 255, 256, 257, 272, 285, 317, 320, Obradović Milenko 210
321, 322, 324 Obradović Mlado 10, 75, 90, 100, 127
Modić Dušan 105 Obradović Simeun 34
Modić Vasilije Vasko 52, 247, 288 Obralić Zećir 362
Momčilović (kat. sveštenik) 256 Obrlić Brišo 255
Momčinović Stipe 33, 164 Odalović Dragica 112, 114, 119
Momić Milan 147 Odić Slavko 76
Mrčela Anton 303 Odobašić Smajil 143
Mrda Jovo 76 Ogulinac Josip 273
Mrđanović Marko 47 Oljača Vojo 247
Mrmolja Mirko 24 Omšić Mirko 381
Muhić Dante 366 Opačić Slavko 366
Mujanović Serif 328 Orović Savo 138
Mujić Osman 335 Ostojić Stojko 323
Muiičić Ibrahim 361 Ostojić Zaharije 350
Mujkić Mehmed 76, 77
Muikić Teufik 79. 80 Pacak (general) 180
Mulalić Safet 286 Pajičin Košta 296
Mandžić Nikola 246
Pajković Miloš 92
Muratović Pašo 286
Palikuća Branko 387
Muratovi ć Salih 246 Panić Adam 217, 310, 328, 329, 335, 338
Mušanović Idriz 309
Panić Ljubo 76, 125
Mušanović Sabit 81
Panić Ljuboje 42, 47, 49, 56, 58, 91, 121r
Mušinović Hasan 317 122, 123, 324
Muškić Ljubomir 317, 380, 384 Panić Milorad 318
Panić Nedo 255
Nad Košta 34, 35 Panić Salih 42
Nagradić Liubica 334, 363 Panić Sekula 304
Na gradić Ljubo 315 Partalo 140
Nedić Milan 367 Pastuhović Mato 382
Nedić Uroš 256 Pavelić Ante 247, 273, 278, 287, 314, 367.
Nedinić Obrad 135 376, 377, 385
Nedinić Rade 137 Pavlović J a n k o 304
Neimarević Danica 116, 287, 288 Pavlović Mihajlo 52, 76, 210, 211
Neimarević Mile 51 Pavlović Nedeljko 49
Neimarević Risto 84, 366 Pejić Manojlo 47, 54, 372
Nemec Jozo 37 Pejić Petar 366
Nemet Braco 76 Pekić Mirko 101, 108
Pendić Ilija 336
Nikić Avgustin 122, 143, 153, 176, 344,
Perhinc Mihalj 322
356. 366
Perović Danica 120, 131
Nikolić F r a n j o 340 Perović Đoko 43, 48, 50, 56, 247
Nikolić (general) 180 Petković Anka 365
Nikolić Jovan 122 Petković Branislav Braco 39
Noi man Sari 148 Petković Božica 94, 96, 310, 321, 383
Novaković Nevenka 86 Petković Cvijeta 321, 364
Novak Viktor 16 Petković Marica 365
Novković Ljubo 176, 303, 324 Petković Milovan 320, 336
Nuhbegović Aliia 269 Petković Ranko 218
Nuhić Razija 246 Petković Stevo 71
Petras (austrijski pukovnik) 163 Preradović Mirko 8, 53, 54, 56, 71, 112,
Petrašin Janko 304 113, 143, 150, 184, 252, 253, 272, 309,
Petrić Vaso 49, 52 316, 325, 383
Petrić Viktorija 52 Preradović Nedeljko 56, 82, 99, 112, 139,
Petrić Nevenka 138 153, 285
Petrović Anton 326 Preradović Veljko 385
Petrović Draginja 304 Preradović Zdravko (Braco) 11, 29, 40,
Petrović Milan Milanče 121, 139, 356 41, 57, 58
Petrović Milovan 82, 151, 216 Preradović Zdravko 344
Petrović Novo 304 Preradović Zivojin 29, 31, 39, 40, 41, 191,
Petrović Petar 49, 95, 117, 247 192
Petrović Stojan 127, 304 Prodić Novak 41, 191, 230, 236, 296
Petrušić Marko 175, 176 Prolić Veljko 327
Peulić Branko 304 Prolić Ljubo 315
Peulić Ceto 40, 304 Protić Mileta 327
Peulić Jelenko 119 Pstrocki Đoko 83, 96, 110, 154, 155, 269,
Peulić Stevan 39 281, 289, 310
Pijađe Moša 38, 77 Pucar Đuro (Stari) 38, 41, 42, 43, 86, 87,
Piianić Ibrahim 377 262, 263
Piietlović Branko 359 Pulić Miloš 354
Piietlović Risto 285 Pupavac (čet. oficir) 47
Piliagić Dušan 233 Pušić Bogdan 380
Pivašević Milan 29 Pušić Mihajlo 42
Pivašević Novak 20. 39. 40, 44, 46. 191. Puzavac Danica 365
246
Pivašević Vida 364 Radaković Ilija 354
Pianić Ibrahim 377 Radanić Novak 82
Planinac Stieoan 320 Radanović Mirko 380
Planinčić K^sim 360 Radelić Marjan 358
Platon (vladika) 85 Radelić Niko 385
Pi emeniti Valent 336 Radetić Luka 49
Plivač Muharem 155, 344 Radić Ljubo 384
Pobrić Edhem 19. 29, 49, 76 Radić Ljubo (Gedžo) 10, 41, 73, 76, 77,
Pobrić Osman 41 81, 85, 117, 139, 246, 271, 301, 309, 353,
Poćorek 105 360, 361
Podvinec 23 Radić Mitar 364
Polovina Mitar 101 Radić Milorad Braco 31, 32
Ponorac Rajko 156 Radić Rade 30, 33, 35, 36, 37, 42, 43, 44,
Popadić Jeka 364 45, 46, 47, 54, 56, 58, 67, 148
Popičan Meho 246 Radić Zorica 52
Popović Anđelka 144 Radinković Ljubica 177, 336
Popović Đuro 47 Radišić Milka 159, 325, 365, 381
Popović Dušan 360 Radman Milan 43, 45
Radomirović Milenko 175, 176, 247
Popović Koča 50, 88, 341, 357, 377 Radomirović Momir 138
Popović Milan 232, 309, 346 Radomirović Stojan 52
Popović Mladen 229 Radosinović I r a n k o 93
Popović Perica 140, 141 Radosincv : ć Petko 320
Porobić Besim 119 Radoš Mirko (župnik) 191
Predojević Bosa 253, 364 Radošević Stevo 321
Predojević Đurađ (Đurin) 96, 101 252 Radovanović Todor 328
281, 353 Radžić Dževad 102
Predojević Nikola 253 Radulov'ć Nedo 288
Premužić Franjo 344 Rajičević Radoš 350, 353
Ra i kovač Petar (ustaša) 377, 387
Preradović Blagoje 2, 7, 8, 73, 75, 76, 93, R^nmn Ljubomir 264
94, 134, 142, 143, 150, 303, 316, 321, Ra!- : '• Đorđo 99
336, 358, 374 Rakić Mićo 138
Preradović Cetoje 143, 150, 253 Rakić Vaskrsije 230
Preradović Jovan 256 Rakanić Ivan 359
Preradović Jovanka 365 Rakulj Rade 8
Preradović Marko 304 Ramić Raif 320
Preradović Milutin 150 Ravlić Pejo 164
Rauš Stevo 56 Simić Savo 153
Redžić Husein 91, 100, 135, 325 bimic Siavko 138
Rehaldski Stanko 218 Simić Stevo 57
Risović Atif 42, 43 bmanovic Vejso 384
Risović Ibro 42, 43 Skelendžić Mehmed 384
Ristić Duka 373 Skočajić Bogdan 42, 366
Rodić Slavko 60 Skoncra Nikola 384
Roje Karlo 34 Skopljak Mujo 81
Roje Rudolf 44 Skuia (braća) 246
Rončević Milan 76 Siatinac Nedo 319
Rosić Uroš 364 Siatinac Nikodin 62, 138
Rozmuz Bernard 138 Siatinac Zaharije 2, 8, 40, 97, 159, 175,
Rudonjić Mitar 119, 120 176, 177, 270, 346, 360
Runić J o j e 35 Slavnić Gavro 142, 143
Rupar 137 Slavnić Ilija 2, 11, 29, 31, 42, 47, 48, 50,
Ruter Franc 322 58, 76, 122
Slavnić Mirko 301, 361
Slavnić Niko 43
Sadek Binko 323
Smajić Halil 336
Safi Mehmed-Paša 261
Smajić Osman 387
Safin Zlatko 101 Smajić Salko 380, 384
Sakan Konstantnin 257, 271 Smajilagić Širbeg 255
Samardžija Dušan 12 Smiijamć Mihailo 381
Samardžija Stevo 5, 10, 11, 21, 23, 29, Smolenski F r a n j o 384
33, 39, 40, 41, 42, 47, 49, 310, 350 Sojtarić Hasan 42
Sančanin Boro 71, 326, 333, 383 Sokolović Ferhat Paša 261
Sančanin Boško 309, 320 Sokolović Mehmed Paša 261
Sančanin Đorđo 73, 118, 230 Solarević 137
Sančanin Milena Sommer Ferdinand 106
Sančanin Mirko 2, 8, 71, 185, 373 Sopić Pavle 380 s
Sandaj J a n 384 Spasojević Obrad 102, 127
Sandić Vlado 156 Spasojević Petar 11, 102, 127
Sarajlić Dževad 285 Spasojević Simo 256
Sarajlić Enver 227 Srđević Žarko 285
Savanović R a j k o Srkalović Osman 387
Savie Brana 365 Stabaković Đoko 361
Savie Branko 71 Stametić Žarko 328
Savić Đorđo 158 Stančić Bogdan 71
Savić Ilija 322 Stančić Vera 364
Savić Mile 257, 285, 301, 326, 360, 384 Stanić Boro 366
Savković Nedeljko 150, 153 Stanić Nedo 72, 73, 175, 176, 220, 227,
Savojski Eugen 254 257, 285, 386, 321
Sočić Hadžira Atidža 307, 365 Stanić Petko 176
Segić Boško 2, 71, 75, 76, 131 Stanić-Kulašević Mehmed 42
Segić Đorđo 286 Stanarević Savo 304
Segić Darinka 365 Staničić Bogdan 71
Segić Košta 383 Stanojević Milivoje 98
Segić Momir 42 Starčević Uroš 256
Segić Z. R a j k o 285. 386 Stažičko Viktor 387
Segić Stanko 150, 210, 336 Stegić Vaskrsija 156
Sejrić Ibro 246 Steinheiser (njem. puk.) 250
Sekinić Mirko 233 Stiglić Dušan 43
Sekulić Branko 133 Stjepanović Zagorka 52, 363
Sekulić Milan 112, 285 Stojanović Miloš 99
Selimović Ahmet 336 Stojanović Mladen 34, 36, 37
Selman Jusuf 336 Stojaković Seka 87
Selmanagić Rizo 87, 196, 271, 282 Stojnić Vladimir 71
Semak Vasilj 76 Stojković Stojan, Vlaknica 71
Sičan Vaso 284, 285 Stojković Stojan 244
Sigismund (kralj) 371 Stojković D. Vlado 387
Silajdžić Slavko 253 Stojnić Novak 243, 244
Simić Boro 326 Stokić Maro 2, 40, 121, 246, 247
Simić Dušan 143, 150 Stry Josip 196, 199
Stupar Vojo 2, 7, 8, 10, 34, 35, 44, 46, Terzić Redžo 36
48, 49, 50, 52, 53, 57, 68, 83, 96, 115, Tešanović Lazo 27, 28, 30, 33, 34, 36, 37,
120, 154, 168, 229, 233, 234, 257 45, 46, 55, 58, 67, 135, 148, 239, 293,
Subotić Mitar 76 294, 296
Sujolažić Rifat 42 Tešanović Ostoja 56
Suljačić Sulejman 387 Tešić Luka 366
Suvajac Aleksa 76 Tešić Marko 127
Suvajac Boško 73, 210, 360, 361 Tešić Stanoje 75
Suvajac Svetozar 42 Tešnjak Ahmet 111, 343
Tešnjak Avdo 342, 343
Tifić Alija 101
Sahbaz Alija 285 Tilinger 152
Šarčević Ilija 112, 115, 117, 118, 149, 156, Timkov Ivanko 144, 254, 366
216, 217, 218, 328, 352 Todić Spasoje 93
Šarčević Petar 257, 285 Todorović Ignjatija 11, 21
Šarčević Uglješa 230 Todorović Mika 116, 117
Šarić Boro 98 Todorović Milan 380
Šarić I l i j a 98, 309, 310 Todorović Radovan 76
Šarčević Savka 118 Todorović Savo 286
Šarić Luka 249 Todorović Vojo 52
Šari Nojman (francuz) 148 Tokarek Ivica 113, 119
Šehović Abdurahman 42, 43 Tomašević Veljko 153
Šepa Svetozar 81, 87, 297 Tomić Anton 353
Šeremet F r a n j o 253 Tomić Branko 286
Šeremet Ivica 319 Tomić Novak 111, 284, 322, 365
Ševo Danica 365 Tomić Stoja 364
Šiljak Junuz 320 Tomljenović Stjepan 380
Šiljegović Miloš 41, 124, 213 Topčagić Šemsudin 324
Šinik Drago 20 Topić Boško 253
Šipka Branko 10, 92, 157, 224 Topić Stojan 173
Šipka Veljko 49, 56, 174, 220, 221, 227, Totić Dragoljub 322
270, 271, 345, 367 Trifunović Boško 176
Škaljov Mile 43 Trikić Savo 35
Škiljo Mušan 246 Trinki Albert 2, 97, 127, 142, 156, 183,
Šknjinjarić Vladimir 172, 250, 252 208, 220, 230, 268, 281, 310, 328, 333,
Šljivić Zivko 244 357
Šljivo Jozef 387 Trivić Vukan 48, 56, 58
Šmulja Branko 143, 321 Trivičević Nedeljko 119
Šmulja Vaskrsije 73, 112, 230, 250, 257 Trivičević Žarko 306
385, 300, 306, 309 Trivunčić Mitar 74
Šnjegota Đorđo 226, 271 Trkulja Jovica 79, 100, 122, 176, 303, 324,
Šobot Aćim 36 356
Šorša Josip 320
Trkulja Mile 2, 10, 20, 32, 47, 48, 54, 55,
Šprem (doktor) 90
56, 72, 75, 81, 100, 121, 122, 191, 197,
Štambuk Zdenko 37, 46
332
Štajn Hans 83
Trninić Miloš 336
Šubašić Ivan 293
Trninić Nenad 301
Šimecki Sofija 286
Trninić Rade 134
Šuput Vlado 164
Trnjaković Mile 10, 76, 86, 138, 159, 337
Šurlan Dragan 112, 135, 310, 320 Trpić Miloš 322
Tubonjić Jelisije 362
Tabaković Hakija 131 Tubić Gostimir 127
Tabaković Ibrahim 35 Tubić Rade 309
Tadić Dragomir 384 Tucaković Marko 301
Tadić Miloš 58 Tukerić Ivo 270
Tadić Simo 248, 289, 315, 316 Tulić Jović Vida 365
Talić Rašid 361 Tumirović Ahmet 382
Tanasić Rajko 137 Turudić Petar (Turudija) 97
Tanasić Vid 285, 319 Turudić Savo 359
Tanović Asim 248, 249, 252 Tutnjević Dušan 285
Tatarević Zdravko 365 Tutnjilović Dragica 71
Teklić Zivko 381 Tvrtko II 371
Telarević Slavko 248, 249 Tvrz Anton 137
Tvrz Dominik 137 Vrhovac Milka 364
Tvrz Josip Pepi 2, 8, 10, 43, 48, 54, 55, Vrhovac Stojan 364
87, 137, 155, 159, 171, 173, 218, 282, Vrhovac Zivko 360, 361
303, 309, 329, 363 Vučković Gojko 353
Tvrz Jozefa 137 V*čko Mato 253
Tvrz Vlasta 137 Vujačić Bogdan 47, 74, 302, 304
Vujasinović Žarko 2, 160, 229, 250 285
Vujić Gojko 387
Udvarhelija (austrijski kap.) 245 Vujičić Miloš 210, 232
Ugren Vaskrsija 333, 334 Vujinović Blagoje 314
Umićević Zaga 43, 44, 52 Vujinović Dragić 237
Urek Ferdinan 200 Vujinović Duja 140, 383
Vujović Ratko (Coče) 27, 52, 53
Usorac Radivoje 230 Vukadin Dane 384
Vukašinović Stanko 10, 83, 95, 115, 117
Vagner 198, 114, 115, 117, 118 119, 120
Varcar Slavko 325 Vukelja Perica 227, 342, 343
Vaselišin Ankica 336 Vukić Milan 273
Vasić Milorad 55 Vukmanović Svetozar Tempo 38
Vasić Savo 52, 119, 190 Vukomirović Drago 91, 307, 320
Vejsić Ahmet 361 Vukotić Cedomir 233
Veselić Vladimir 164, 246 Vukotić Nevenka 94, 112, 113, 210
Verić Milorad 49 Vuko-vić Ljubo 73, 95, 364
Vićentijević Zivanka 10, 86 Vuković Milovan 344
Vidić Novak 143 Vukovljan Luka 382
Vidić Rajko 218 Vukosavljević Mladen 76, 358
Vidović Lazo 114
Vidović Milorad 113
Zafranović Lordan 46
Vidović Predrag (Pendo) 10, 49, 71, 117, Zamern fon (gen.) 280
151, 184, 343 Zec Petar 295, 296
Vidović Savo 322 Zejmir Nezir 119
Vilenica Josip 190 Zekić Davorin Koko 42
Vinčić Dušan 353 Zekić Miloš 379
Vinčić Vlado 47, 67, 68, 237, 294 Zgonjanin Žarko 11
Vinterhalter Vilko 45 Zimonjić Gavro 106
Vitorović Mile 47 Zovkić Bono 340
Vodnar Vasilj 358 Zrnić Slavko 156
Vojvodić Momčilo 53, 54, 57, 58, 119,
268, 329, 365
Vojvodić Obrad 366 Živanić Nedo 96
Vojvodić Smilja 365 Zivanić Zivko 96
Vokić Ante 239, 247, 264 Zivanović Sergije 47
Vorotović (č. por.) 191 Zivković Dušan 91
Vračević Momir 125 Zivković Lazo 304
Vranješević Slavoljub 47, 54, 55, 56, 58, Zivković Rajko 112
102, 148, 299, 350 Zivković Zivko 328
Vrdoljak (ust.) 17 Zujić Vojo 246, 248, 250, 252, 315, 344,
Vrhovac Đuro 97 353
[NE JEDINICE I USTANOVE
mije: » 5, Trećeg KNOPO 20. 23, 24, 25,

29, 30, 38
- Crvena armija 22, 82, 83, 88, 127, 6. Trećeg KNOPO 20, 22, 24, 25,
177, 367, 377, 385 29, 30, 38
- Njemačke: Kozarski Udarni 41, 42
Armije E 317 Proleterski Bos. krajine 35, 41, 43,
147, 154
- NOVJ :
1/14. SBNOU brigade: 67, 70, 72,
1. armija 349 74, 75, 76, 78, 80, 81, 82, 83, 90, 91,
2. armija 341, 349, 357, 361, 377 96, 98, 99, 100, 101, 110, l21, 122,
123, 124, 125, 126, 131, 132, 134,
ta1joni : 135, 136, 137, 138, 139, 140,
141, 150, 152, 153, 154, 155, 156,
- četnički: 166, 168, 169, 170, 171, 173, 174,
Borjanski 211, 212 177, 185, 195, 203, 207, 211, 216,
Crnovrški 123, 149, 150, 153 218, 230, 235, 243, 250, 252, 255,
Gavrilo Princip 97 257, 269, 275, 281, 282, 284, 285,
Prnjavorski 266, 336 287, 288, 295, 297, 301, 303, 306,
Snjegotinski 73, 237 308. 309, 318, 319, 323, 324, 327,
1, 2, 3. i 4. Teslićke brigade 328, 329, 334, 335, 339, 340, 342,
343, 349, 350, 352, 354, 355, 361,
- Njemački: 367, 380, 382, 383
5. policijski 276 2/14. SBNOU brigade: 70, 71, 72,
6. policijski 276 73, 74, 75, 78, 80, 81, 83, 90, 91, 92.
f NDH: 94, 95, 96, 98, 110, 111, 112, 113,
114, 115, 116, 117, 119, 120, 123,
1. bojna 4.lp 108, 113, 115, 116, 126, 134, 135, 141, 143, 150, 151,
117, 118, 119 152, 154, 155, 156, 166, 168, 170,
1. bojna 6.lp 116 171, 172, 174, 182, 184, 185, 195,
1. bojna 6. pos. zdruga 172 198, 203, 208, 209, 210, 211, 215,
2. bojna 4.1p 118, 172, 372 217, 219, 222, 223, 226, 228, 230,
3. ustaška bojna 268, 276 232, 233, 234, 235, 243. 244. 248.
4. ustaška bojna 263. 268, 276 250. 252. 255. 256, 257, 266, 268.
39. ustaška bojna 377, 379 269. 272. 273. 274, 275, 284, 285.
5. bojna arodrom 286 286, 287. 288. 297, 300, 303, 305,
6. ustaška bojna 377 308, 309, 316, 318. 319. 320. 321,
Bojna 2. brzog zdruga 171 323. 325, 334, 335. 339. 340, 341.
- NOVJ : 342, 343, 349, 353, 354, 355, 359.
361, 374, 381
1. Četvrtog KNOPO 30
2. Četvrtog KNOPO 30 3/14. SBNOU brigad«: 68, 72, 73,
3. Četvrtog KNOPO 30, 39, 40 74, 75, 76, 81, 82, 84, 90, 91, 96,
4. Četvrtog KNOPO 30, 41 97, 98, 99, 110, 111, 112, 113, 114,
1. obnovljenog 4. KNOPO 50, 51, 115, 116, 117, 119, 123, 125, 126,
56. 58, 59 135, 138, 139, 141, 147, 149, 150,
2. obnovljenog 4. KNOPO 51, 52, 152, 153. 154, 156, 166, 168, 169, 174,
56, 57, 58, 59, 60, 61, 62, 63 185, 195, 196, 201, 202, 203, 211,
219, 221, 222, 226, 228, 229, 230, 1. proleterska: 51, 138, 140, 159,
231, 235, 236, 243, 244, 250, 255, 177, 190
257, 265, 266, 269, 273, 274, 275, 1. vojvođanska: 373
282, 284, 285, 287, 297, 300, 301, 2. krajiška NOU brigada: 47, 62,
303, 306, 307, 308, 309, 317, 318, 122, 190, 213
319, 320, 323, 324, 326, 327, 334, 3. krajiška NOU brigada: 88, 190
335, 339, 340, 342, 343, 346, 349, 3. Lička: 88
353, 355, 356, 360, 361, 383, 384 4. krajiška NOU brigada: £0, 61,
213
4/14. SBNOU brigade: 102, 110, 5. kozaračka: 7, 11, 12, 62, 67, 69,
123, 125, 126, 135, 138, 141, 150, 73, 74, 76, 78, 79, 80, 81, 83, 90, 92,
152, 154, 156, 168, 172, 173, 174, 95, 101, 127, 137, 143, 149, 156, 157,
175, 176, 177, 178, 185, 195, 197, 159, 165, 166, 168, 169, 170, 171,
198, 199, 200, 201, 203, 211, 220, 172, 173, 176, 177, 178, 179, 185,
221, 222, 226, 227, 228, 230, 231, 190, 192, 197, 202, 213, 216, 224,
232, 236, 249, 255, 257, 265, 266, 234, 286, 376
268, 269, 270, 271, 273, 274, 289, 8. KNOU: 7, 276, 278, 279, 281, 282,
297, 300, 302, 303, 304, 306, 308, 283, 310
309, 318, 323, 324, 326, 327, 339, 11. KNOU: 283
340, 342, 343, 345, 346, 349, 353, 12. KNOU: 7, 11, 67, 76, 91, 131,
354, 355, 356, 359, 361, 365, 367. 133, 142, 148, 159, 165, 190, 193,
381, 383, 384 197, 200, 202, 207, 213, 224, 373,
374
5/14. SBNOU brigađe-poljski : 12. Slavonska: 7, 71, 72, 81, 83, 84,
97, 98, 100, 101, 108, 110, 111, 112,
148, 149. 150, 152, 153, 154, 156, 114, 115, 116, 117, 118, 119, 124,
183, 185, 195, 203, 207, 211, 213, 274, 126, 148, 149, 213, 315
289, 294, 297 13. KNOU: 7, 274, 283, 315
13. proleterska Rade Končar: 138
5/14. SBNOU brigade — formiran 14. SBNOU brigada — kao kod
u septembru 1944.: 294 pregleda njenih bataljona
16. NOU (Muslimanska): 378, 380
18. Istočno bosanska-Hrvatska:
Brigade: 165, 166, 173, 178. 193. 224
18. SBNO : 213, 266, 272, 273, 276,
— Četničke: 283, 300, 306, 339, 340, 341, 344,
Banjalučka 74, 266 356
Crnovrška 153 19. SBNO: 297, 315, 350, 352, 353,
354, 358, 361
Dobojska 300, 302
19. Birčanska: 378
Jošavačka 123, 134, 143, 150, 237
20. Romanijska: 378
1. krajiška 134, 135, 138 21. Slavonska: 7, 224, 249, 250
2. krajiška 134, 135, 138
3. krajiška 303
Čete:
Ljubićka 55, 67, 211, 228, 237, 302
Motajička 67, 73, 74. 83, 179, 237, NOVJ:
266, 294, 296, 300, 301, 302, 303,
304 1. četa za Bosansku krajinu: 19,
Teslićka 41, 74, 193, 195, 230, 235, 20
236, 243 Blatnička: 29, 35, 41
Crnovrška: 22, 23, 26, 29, 41, 49,
Vrbaska 67, 73, 74, 133, 134, 135, 137
136, 143, 144, 208, 209, 210, 219, Čečavsko-Rastuška : 23, 26, 29
222, 223, 228, 231, 232, 294, 295, Cečavska: 31, 39, 40
296, 314, 315 Grmečka proleterska: 35
Vučijačka 299, 339 Imljanska : 26, 29, 32, 40, 42, 49
Župska 149, 143 Jošavačka: 35, 36
Kozarska proleterska: 31, 32, 34
— NOVJ : Ljeskovo-vodska: 41, 246
Marička: 31, 32, 34
1. brigada KNO : 7, 350, 352, 353 Maslovarska : 24, 29. 31, 32, 39
2. brigada KNO: 82 Motajička: 23. 24. 26, 29, 39, 71
1. krajiška: 51, 53, 54, 56, 139, 213 Pribinićka: 25, 29, 35
Prnjavorska: 22, 23, 24, 26, 29, 33, Grupe:
39, 40, 41, 43, 44, 49
— Njemačke:
Rastuška: 41
Skendervakufska: 31, 32 »Hedrish« : 215, 216, 217
»Rudno« : 287, 288
»Trup Kirshner«: 76, 92
i v i z i j e :
— NOVJ:
— Četničke: grupa Voje Stupara: 46
5. Crnogorska: 356 Korpusi:
8. Crnogorska: 356 — Četnički:
— Njemačke: Krajiški: 68, 95, 102, 138, 235, 294,
300
1. Kozačka: 82, 121, 215 Srednjo-bosanski : 67, 102, 133,
7. SS Princ Eugen: 97, 249, 307, 211, 222, 308
357, 358
13. S S : 171, 287, 314 — Njemački:
69. Njem.: 263, 286 5. brdski: 243
181. Njemačka: 357 21. Njemački: 357
187. Njemačka: 97 69. Njemački: 276, 278
297. Njemačka: 336 — NOVJ:
369. Njemačka: 62, 357 1. bosanski: 9, 53, 62
373. Njemačka: 93 1. proleterski: 88
5. bosanski: 88, 90, 91, 95, 207, 224,
— NDH:
229, 268, 269, 270, 273, 274, 276,
1. brska: 97 280, 294, 314, 325, 335, 341, 349,
4. pješadijska: 45 353, 355, 356, 357, 362
7. Hrvatska: 356
8. ustaška: 357 Odredi:
15. Hrvatska: 333 — Četnički:
9. ustaška: 357 Borjanski: 44, 46, 67
15. Hrvatska: 333 Gvozdeni: 46
17. ustaška: 357 Kočić: 46, 55
— NOVJ: K r a l j Petar I I : 55
Manjača: 46, 55
1. proleterska: 48, 49, 50, 54, 57, Motajički: 67
165, 190 Obilić: 46, 55, 58
4. krajiška: 264, 265, 268, 273, 363 Ozrenski: 46
5. krajiška: 60 Petar P e c i j a : 91
10. krajiška: 121 Travnički: 43
11. krajiška: 9, 10, 12, 67, 69, 73, Trebavski: 46, 61, 62, 372
74, 77, 78, 87, 90. 95, 97, 101, 102, Zenički: 46
108, 125, 126, 127, 131, 141, 142,
147, 148, 149, 156, 159, 165, 166, — Partizanski:
178, 185, 190, 191, 192, 195, 198, Broj 1. Prve čete za Bos. krajinu :
197, 198, 202, 207, 213, 224, 239, 19, 20
247, 273, 374 Broj 2. Prve čete za Bos. krajinu:
12. krajiška: 9 19, 20
12. slavonska: 108 Broj 3. Prve čete za Bos. krajinu:
16. vojvođanska: 373 19, 20
17. vojvođanska: 374 Broj 4. Prve čete za Bos. krajinu:
25. srpska: 377, 378, 380 19, 20
27. istočno bosanska: 371, 378, 379, 2. Kraiiški : 22, 27
380 3. Krajiški: 20, 22, 24, 25, 29, 30,
39. krajiška: 265, 266, 269, 273 38
53. srednjo-bosanska: 205, 213, 4. K r a j i š k i : 30, 31, 32, 34, 35, 39,
217, 219, 221, 224, 228, 246, 247, 40, 41, 42, 43, 44, 45, 46
248, 249, 250, 264, 265, 268, 273, 4. Krajiški-obnovljeni : 49, 50, 52,
283, 288, 289, 294, 295, 299, 316, 54, 56, 59, 60, 62, 63, 73, 102, 122,
328, 333, 337, 339, 341, 342, 344, 132, 137, 159, 190, 191, 192, 208,
349, 350, 353, 354, 355, 356, 359, 209, 234, 247, 256, 322, 325, 361,
361, 374, 378, 379, 381, 385 363, 365
Banjalučki: 9, 10, 11, 62, 63, 91, Komanda zapadna Bosna: 95 133
133, 136, 139, 155, 210, 211, 212, 134, 136, 143, 293
222, 223, 231, 235, 245, 304, 315, — NDH:
325, 344
Glavno ravnateljstvo NDH: 239
Crnovrški: 11, 76 Ministarstvo oružanih snaga
Dobojsko-Derventski : 101 (MINORS): 171
Motajički: 287, 302, 355 Drugo zborno područje: 171
»Novak Pivašević«: 67
Prnjavorski: 9, 10, 11, 12, 62, 96, — NOVJ:
97, 98, 99, 101, 112, 138, 140, 165, Glavni štab N O P O J : 20
246, 285, 364 Glavni štab NOPO BiH: 20, 27,
Tešanjsko-Teslićki: 11, 165, 166, 28
215, 220, 228, 243 Komanda bosanskih vojnih i par-
Travnički: 43 tizanskih odreda: 27
Vlašićki: 287 Oblasni štab za Bosansku kraji-
Zenički: 271 nu: 9, 18, 19, 48
Operativni štab za Bosansku kra-
Pukovi i pukovnije: jinu: 9, 34
— Njemački: Operativni štab za istočnu Bos-
nu: 40
3. Kozački puk: 278, 279 Stab Prvog bosanskog korpusa: 9
4. Bjelogardiskog korpusa: 358 Vrhovni štab NOV i P O J : 7, 28,
5. Prve kozačke divizije: 97, 98 40, 51, 62, 88, 95, 101, 152, 184,
6. Kozački Prve kozačke divizije: 207, 239, 257, 314, 322
97, 98, 108
14. SS puk: 358 Partijsko političke strukture i narodna
383. puk: 93 vlast:
827. Njemački puk: 336
901. Njemački oklopni grenadirski — Partijsko političke strukture:
puk: 93
CK K P J : 7, 17, 28
— NDH: Mjesni komitet za SI. Brod: 86
3. lovačka pukovnija: 219, 372 Mjesni komitet za Derventu: 86
4. lovačka pukovnija: 97, 98, 108, Oblasni komitet K P J za Bos. kra-
113, 115, 118, 165, 166, 168, 169, jinu: 9, 17, 18, 20, 38, 41, 43, 48,
171, 172, 177, 211, 215, 243, 247, 49, 53, 86, 87, 262
249, 252, 268, 372 Oblasni komitet K P J za Tuzlan-
5. lovačka pukovnija: 372 sku oblast: 20, 189, 245
5. artiljeriski puk: 252, 249 Okružni komitet K P J i S K O J - a
6. lovačka pukovnija: 72, 97, 115, za srednju Bosnu: 10, 35, 36, 43,
116, 117, 118, 193, 197, 202 44, 45, 50, 52, 159, 220
7. lovačka pukovnija: 90, 91 Okružni komitet K P J za Kotor-
8. lovačka pukovnija: 60, 62 -Varoš: 86
11. pukovnija: 263, 333 Okružni komitet K P J za P r n j a -
13. pukovnija: 73 vor: 10, 11, 86, 97, 119, 148, 213
22. topnički sklop: 270 Sreski komitet za Kotor-Varoš:
16. artiljeriski puk: 249 86
Sreski komitet za Prnjavor: 86
— Zdrugovi NDH: Sreski komitet za Tešanj i Tes-
1. gorski: 254 lić: 86
I. lovački: 247, 249, 250, 252, 253
3. gorski: 263, 264, 268. 270, 286 — Organi narodne vlasti i pozadin-
6. posadni: 166, 168, 172, 195, 196, ske ustanove:
200, 249, 252 Opštinski NOO za: Maslovare,
I I . ustaški: 249, 314, 333 Prnjavor, Skender/v, Srbac, Sip-
12. ustaški: 307, 377 rage i Teslić: 213
16. ustaški: 333, 340 Sreski NOO za Prnjavor: 86, 97,
16. domobranski: 333 119
Banjalučki zdrug: 46 — Pozadinske ustanove:
Komande mjesta za: Maslovare,
Štabovi: Prnjavor, Skender/V, Srbac, Sip-
— četnički: rage, Teslić 213
Četnička vrhovna komanda: 91, Komanda područja Prnjavor: 10,
349, 350, 372 213
Il Cetrnaeita »ređnjoboianika brigada

S A D R Ž A J
Strana
1. Predgovor — — — — — — — — — — —! — — — — — 7
2. Formiranje brigade — — — — — — — — — — — — — 9
3. S R E D N J A BOSNA OD POČETKA USTANKA DO F O R M I R A N J A B R I -

GADE: _ _ _ _ . _ — — —— — —(— _ _ _ _ _ 13
— Prodor četništva — — — — — — — — — — — — — 27
— Formiranje 4. KNOPO i napad na Kotor-Varoš — — — — — — 30
— Četnički pučevi, uzroci i posledice — — — — — — — — — 36
— Dolazak proletera i obnavljanje 4. KNOPO — — — — — — — 48
— Razbijanje četnika sa Trebave — — — — —• — — — — — 60
4. Blok fotografija iz 4. KNOPO — —— — — — — — — — — 64
5. UČESČE U P R V I M BORBAMA, P R V O J B A N J A L U Č K O J OPERACIJI I

Š E S T O J N E P R I J A T E L J S K O J OFANZIVI — — — — — — — — 65
— U prvoj banjalučkoj operaciji — — — — — — — — — — 88
— Skica napada na Banjaluku — — — — — — — — — — 89
— U Šestoj neprijateljskoj ofanzivi — — — — — — — — — 95
6. SA 12. SLAVONSKOM BRIGADOM U B O R B I ZA O S L O B O Đ E N J E P R -

NJAVORA _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 103
— Skica napada na P r n j a v o r — — — — — — — — — — — 109
7. B O R B E OKO KOTOR-VAROSA M A R T — A P R I L 1944. g. — — — — 129

8. U 2UPI MAJ—JUNI 1944. GODINE — — — — _ _ _ _ _ 145
9. SA 5. KOZARACKOM U NAPADU NA DERVENTU 27/28. J U N I 1944.

GODINE — — _ _ _ — — — — — _ _ _ _ _ _ 161
— Skica napada na Derventu — — — — — — — — — — — 167
10. SA 5. KOZARACKOM I 12. K R A J I Š K O M BRIGADOM U B O R B I ZA

O S L O B O Đ E N J E T E S L I C A 9/10. J U L I 1944. GODINE _ _ _ _ _ 187
— Skica napada na Teslić — — — — — — — — — — — — 190
11. 14. B R I G A D A U ULOZI - J E Z G R A « 53. D I V I Z I J E — — — _ _ _ 205

— Borbe oko Obodničkog visa — —• — — — — — — — — — 219
12. SA 21. SLAVONSKOM BRIGADOM U NAPADU NA D O B O J 8/9. S E P -

T E M B R A 1944. G., I OSLOBOĐENJE T E S N J A _ — — — _ _ _ 241
Skica napada na Doboj — — — — — — — — — — — — 251
— Oslobođenje T e š n j a — — — — — — — — — — — — — 254
483
Strana
13. U D R U G O J B A N J A L U Č K O J O P E R A C I J I OD 18—25. S E P T E M B R A 1944.
GODINE _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 259
— Skica napada na Banjaluku — — — — — — — — — — — 267
— Borba za Klašnice — —• — — — — — — — — — — — 275
— Skica borbi u Lijevče polju — — — — — — — — — — — 277
— Noćne borbe u Donjoj Topoli 24/25. septembra 1944. godine — — — 284
14. B O R B E SA ČETNICIMA I USTAŠAMA U O K T O B R U 1944. GODINE — 291
15. B O R B E OKO S I V S E I NA K O M U N I K A C I J I ZEPČE — DOBOJ KONCEM

1944. GODINE — — — — — — — — — — — — — — — 311
— Neopreznost i gubici na Sivši — — — — — — — — — — 318
— Višemjesečne borbe sa Nijemcima u dolini r. Bosne — — — — — 323
16. B O R B E U DOLINI R I J E K E BOSNE J A N U A R — F E B R U A R 1945. GODINE 331
17. B O R B E U DOLINI R I J E K E BOSNE M A R T — A P R I L 1945. GODINE — 347

— Skica napada na četnike Draže Mihailovića na Vučijaku 7/8. mart
1945. godine _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 351
— Borbe na komunikaciji Zepče—Derventa — — — — — — — 357
18. SA JEDINICAMA 27. NOU D I V I Z I J E U BORBAMA OKO V L A S K E MA-

HALE 4—25. M A J A 1945. GODINE — — — — — — — — — 369
— Borbe za Vlašku Mahalu od 4—25. m a j a 1945. godine — — — — 379
— Skica učešća 14. brigade u završnim borbama oko Vlaške Mahale — 386
19. B L O K RATNIH F O T O G R A F I J A BORACA B R I G A D E
20. P O S L E D N J A NAREDBA O ODLIKOVANJIMA BORACA I RUKOVODI-

LACA B R I G A D E — — _ — — — — — — — — _ _ _ 389
21. S P I S A K POGINULIH BORACA B R I G A D E _ _ _ _ _ _ _ 393
22. S P I S A K P R E Ž I V J E L I H BORACA B R I G A D E _ _ _ _ _ _ _ 423
23. R E G I S T A R GEOGRAFSKIH NAZIVA, IMENA, VOJNIH JEDINICA I

USTANOVA _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 459
14. SREDNJOBOSANSKA NOU BRIGADA
Lektor:
Nada Dragišić, prof.
Korektori:
Nada Kotaraš, Esma Midžić, Mira Blanić
Tehničko uređenje i likovna obrada:

Boro Luburić i Neđo Gajić
Meter :
Muhamed Jahić
Štampa:
NIGRO »Glas«, OOUR Štamparija
Za Štampariju:
Ibrahim Robović
Tiraž:
3 000 primjeraka
Digitalizacija knjige:
Denis Savič, Travnik 2019.

14 Srednjobosanska NOU Brigada PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

You might also like

14 Srednjobosanska NOU Brigada PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

14 Srednjobosanska NOU Brigada PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

STEVO SAMARDŽIJA

RAVNIH ENICA KLAOAM

Albert Trinki /predsjednik/, Siniša Batić, Predrag Bundalo Jovanka Crno-

Vlado Jotanović /predsjednik/, Velimir Bijelić Vele, Branko Dragić,

IZDAVAČ: SKUPŠTINA OPSTINE PRNJAVOR

Sufinansijeri Skupštine opština: Banja Luka, Bos. Brod, Busovača, Celi-

Objavljivanjem ove monografije i 14. srednjobosanska narodnoos-

Prnjavor, 20. jul 1983. godine

U međuvremenu, dok su vojne komande i štabovi bili angažovani

6 Zb. NOR, T-IV/18, dok. br. 86.

vali i dozivali goste, poznate i nepoznate, a pogotovu borce, bez obzira da

10 Zb. NOR, T-IV/19, dok. br. 30.

I autori monografije 5. kozaračka brigada, Borojević, Samardžija i Bašić za ovu

knjiga, Zagreb 1977, str. 24—40 i 106—112.

Oružane akcije, koje je organizovala i povela Komunistička partija

2 Četrnaesta sređnjobosanska brigada 17

Grupa ustanika komunista oko Tisovca, koja se ponegdje naziva i

Narastanje i omasovljavanje ustanka na teritoriji Jugoslavije kao

24 Zdravko Antonić, Ustanak u istočnoj i centralnoj Bosni 1941. godine, str.

— »Druga pobunjenička skupina, koja je u posljednje vrije-

Od razbijanja ustaške opštine Vijačani i obaranja jednog aviona

Mjesto tvoje ruke dvije

Najljepše pjesme bile su posvećene majkama i njihovim vječitim bri-

Bilo je i teško optužujućih:

Na Kordunu grob do groba

»Partizan sam tim se dičim,

Crven je Istok i Zapad,

27 Zb. NOR, T-IV/2, dok. br. 56.

28 AVI I, NDH, kut. 51, br. reg. 10/3—1.

35 Zb. NOR, T-IV/3, dok. br. 6.

40 Zb. NOR, T-IV/l, dok. br. 222.

Od samog početka ustanka u nekim ustaničkim rejonima i njihovim

42 Zdravko Antonie, Ustanak u istočnoj i centralnoj Bosni 1941, str. 418.

44 Osman Karabegović, K r a j i n a na putevima revolucije.

47 Prije dolaska u srednju Bosnu Tešanović se nalazio u Bosanskoj krajini,

Dokument sadrži spisak članova sreskih, opštinskih i seoskih četničkih »Ravnogor-

50 Stevo Samardžija, Ratni dnevnik 1941/1942. godine.

Zbog ovakvog stanja u 5. i 6. bataljonu 3. KNOP odreda održana je

Kotor-Varoš je branila 17. satnija 10. pešadijske pukovnije.52 Upo-

53AVII, NDH, kut. 93, br. reg. 8/2—9.

55 AVII NDH, kut. 118, br. reg. 9/21—1.

3 Četrnaesta sređnjobosanska brigada 33

Na Prvoj partijskoj konferenciji Bosanske krajine, koja je održana

59 Zb. NOR, T-IV/3, dok. br. 93 i T-IX/1, dok. br. 38

Vojna i partijska rukovodstva na terenu srednje Bosne, zaokupljena

61 Osman Karabegović, K r a j i n a na putevima revolucije str. 188. Četnici su iz

62 Druga tjelesna poglavnikova bojna, uz asistenciju Miroslava Filipovića, žup-

65 A VII, CA, kut, 205. br. reg. 39/3.

68 Zb. NOR, T-IX/1, dok. br. 35. i 38.

69 Zb. NOR, T-II/3, dök. br. 26.

Polovinom marta Svetozar Vukmanović Tempo piše Vrhovnom komandantu da su

Zapravo i taj spoljni podsticaj bio je jedan od faktora razvoja četni-

»pokušati da, pregovarajući sa četnicima, izazovu razilaže-

Ovaj dogovor predstavljao je sankcionisanje već ranije preduzetih

Puč je unio pometnju i uznemirenost u gotovo sve partizanske čete

»Vojnici su se razbili na grupice i niko ni s kim nema

71 Zb. NOR, T-II/3, dok. br. 40.

74 Forkapa je u novembru došao iz Srbije. Zadržan je u komandi 3 čete /Prnja-