15.01 2019.

U brodogradilištu španske kompanije «Navantia» u San Fernandu, kod Kadiza, održana je

ceremonija povodom početka izgradnje glavne iz serije od pet korveta projekta «Avante 2200»,
naručenih za potrebe RM Saudijske Arabije

Ugovor vrijedan više od 2 mlrd € potpisan je 12.04 2018. godine i najveći je u istoriji španske vojne
brodogradnje.

Glavni brod projekta biće predat Saudijskoj Arabiji sredinom 2021., godine, nakon čega će svakih
četiri mjeseca biti isporučivan po jedan brod, sve do kraja 2022. godine. Kako saopštavaju iz
«Navantie» , program izgradnje korveta, obezbijediće radna mjesta za oko 6000 ljudi, od čega 1100 na
brodogradilištu u Kadizu. Pored toga, u izgradnju će biti uključeno više od 100 španskih kompanija.

Saudijska vojno-industrijsko predstavništvo Saudi Arabian Military Industries (SAMI), potpisalo je sa

kompanijom «Navantia» i saglasnost o ustrojavanju zajedničkog pogona, koji će omogućiti djelimičnu
lokalizaciju proizvodnje sistema radio-elektronske opreme na Arabijskom poluostrvu, kako za
pomenute korvete, tako i za ostale brodove saudijske RM.

Ranije, u periodu 2008.-2012. «Navantia» je već izgradila četiri patrolna broda projekta «Avantе 2200
(POVZEE)» za RM Venecuele (tipa «Guaigqueri»), a za razliku od venecuelanskih brodova, saudijske
korvete imaće moćnije naoružanje, te će moći da izvršavaju širi spektar zadataka. Prema podacima
koje je objavila kompanija «Navantia», puni deplasman saudijskih korveta iznosiće više od 2500 tona,
dužina korpusa 98.9 m, a dizel motor će im omogućavati maksimalnu brzinu od 25 čv. Posadu će činiti
92 ljudi.

Naoružanje će se sastojati od dva četvoroćelijska kontejnerska lansera za protivbrodske rakete

«Boeing Harpoon Block II», 16-to ćelijskog vertikalnog lansera raketnog sistema PVO «Raytheon
ESSM», univerzalne artiljerijske platforme «Leonardo Super Rapid» kalibra 76mm, protivavionskog
artiljerijskog sistema «Rheinmetall Oerlikon Millenium» kalibra 35mm, zatim dva malokalibarske
daljinski upravljane borbene stanice i od dva trocijevna torpedna aparata za torpeda kalibra 324mm. U
hangaru broda, biće mjesta za baziranje jednog helikoptera klase do 10 tona.

Osobenost saudijskog broda, ogledaće se u mogućnosti primjene širokog spektra elektronskih sistema
koje proizvodi sama «Navantia» - elektronski jarbol CATIZ, sistem veze HERMESYS, sistem
upravljanja vatrom DORNA, integrisani most MINERVA i sistemi opštebrodske automatizacije
«Integrated Platform Control System». Takođe će posjedovati radarsku stanicu opšte namjene
«Hensoldt TRS-3D».
Kako je saopštio portal «sdelanounas.ru», Irkutski avio-zavod, iz sastava kompanije ПАО
«Корпорация «Иркут», isporučio je RV Mijanmara šest školsko-borbenih aviona «Як-130»

Podsjećamo da je prvobitno 22.06 2015. sa kompanijom АО "Рособоронэкспорт" bio zaključen

ugovor za isporuku neizvjesnog broja aviona «Як-130» (vjerovatno 16), za potrebe RV Mijanmara.
Prva tri aviona po pomenutom ugovoru, isporučena su Mijanmaru krajem 2016. godine, da bi u sastav
tamošnjeg RV bili uvršteni u februaru 2017. godine, dobivši mijanmarske vojne oznake "1801",
"1802" i "1803" (serijski brojevi od 130.12.03-0101 do 130.12.03-0103). Na jesen 2017. godine, RV
Mijanmara je dobilo sledeću partiju od tri «Як-130», koji su dobili oznake "1804", "1805" i "1806"
(serijskih brojeva od 130.12.03-0104 do 130.12.03-0106). Zvanična ceremonija povodom uvođenja
prvih šest aviona u aktivni sastav RV, održana je 15.12 2017. godine, na aerodromu Centra za obuku
RV Mijanmara u Mejthilu, u blizini Mandeleja.

Kako vidimo, Mijanmar je dobio još šest aviona «Як-130», takođe u okviru ugovora potpisanog 2015.
godine, a sudeći po objavljenim fotografijama transporta jednog od aviona iz te partije, isti nosi
oznaku "1808".

Tako je po programu proizvodnje za 2018. godinu, iz Rusije izvezeno deset školsko-borbenih aviona
«Як-130», od čega šest za Mijanmar i četiri za Laos.
Kako je saopštio portal «Mil.Press FlotProm», desantni čamci na vazdušnom dušeku projekta 12061
("Мурена") prvi će dobiti domaće gasno-turbinske motore. Prema riječima jednog od sagovornika
portala, priprema za proizvodnju "Муренa" već se vrši u Habarovskom brodogradilištu.

U septembru 2018. godine vice-premijer Juri Borisov, saopštio je da će MORF od Habarovskog

brodogradilišta u 2019. godini naručiti osam desantnih čamaca "Муренa", te da će njihova izgradnja
započeti u 2021. godini.

Za jedan takav čamac, krajem marta prošle godine, rjabinski "ОДК-Сатурн" proizveo je minimum
deset motora «М70ФРУ-2», koje pored ovog plovila mogu koristiti i desantni brodovi na vazdušnom
dušeku projekta 12322 "Зубр". Završena su tri opitna modela i sedam opitno-operativnih motora.

Gasno-turbinski motor «М70ФРУ-2» ∑ 7350 kWt (10 000 KS.). Rok službe do kapitalnog remonta –
8 godina, resurs do kapitalnog remonta – 3000 časova, naznačeni resurs – 8000 časova, naznačeni rok
službe – 25 godina.

Desantni čamac projekta 12061"Мурена", dizajniran od strane ЦМКБ "Алмаз". Deplasman – 104
tone pri dužini 31,3 m i širini 14,6 m. Može transportovati tenk težine do 48,6 t ili 2 БТР/БМП, ili do
140 mornaričkih pješadinaca pod punom opremom.

Podsjećamo da je Habarovsko brodogradilište je za potrebe RM SSSR izgradilo osam desantnih

čamaca na vazdušnom dušeku projekta 12061 "Мурена", isporučenih u periodu 1985.-1992. (fabričkih
oznaka od 310 do 317). Svih osam čamaca je ušlo u sastav riječne flotile na Amuru i u 1994. godini,
zajedno sa preostalim snagama Amurske flotile, ušlo u sastav Pogranične službe, gdje su
preklasifikovani u pogranične patrolne brodove. Čamci nisu našli svoju primjenu u sastavu ove službe,
i njih šest je otpisano u 2005. godini, a dva čamca Д-447 (ПСКР-447, fabričke oznake 314) i Д-143
(ПСКР-143, fabričke oznake 317) uskladišteni su u Habarovskom brodogradilištu.

Tokom 2005-2006. Habarovsko brodogradilište, izgradilo je tri čamca projekta 12061Э ("Мурена-Э")
fabričkih oznaka od 330 do 332, za potrebe RM Južne Koreje, a na ime pokrivanja duga prema Južnoj
Koreji.
16.01 2019. Kako je saopštila informativna agencija TACC, drugi po redu ugovor za proizvodnju
borbenih aviona «Су-57», kojim će VKS Rusije dobiti 13 letjelica ovog tipa, biće potpisan u 2020.
godini. Na osnovu prvog potpisanog ugovora, VKS će tokom 2019.-2020. u svoje operativne snage
uvrstiti dva aviona 5. generacije.

Drugi ugovor, koji će, kako je najavljeno, biti potpisan 2020. godine, predviđaće isporuku 13 aviona
«Су-57» sa rokom isporuke do 2025. godine.

Izvor je TACC saopštio da će tokom 2019. godine VKS dobiti jedan «Су-57» sa motorom prve etape,
a u 2020. godini i drugi, takođe sa motorom prve etape. Prvi ugovor je potpisan između kompanije
ПАО "Сухой" i MORF 22.08 2018. godine, tokom održavanja vojno-tehničkog foruma "Армия-
2018". Tada je Aleksej Krivoručko, saopštio da će prvi serijski «Су-57» (od 15 planiranih) biti
isporučen u 2019. godini.

Napominjemo da se ovo slaže sa informacijama koje su predstavljene tokom prezentacije «Državnog

programa prenaoružavanja za period 2018-2027», gdje se predviđa isporuka 15 serijskih (faktički
predserijskih) borbenih aviona «Су-57 (Т-50)». Ugovor za prva dva aviona (Т-50С-1 i Т-50С-2)
zaključen je u 2018. godini.

Po svemu sudeći, i kako smo već navodili, faktička serijska proizvodnja «Су-57» neće otpočeti prije
2026. godine, i po svemu sudeći, veći broj aviona, biće poručen za «Državni program prenaoružavanja
za period 2026-2035».

Prvobitno je «Državni program prenaoružavanja za 2011-2020.» optimistično predviđao kupovinu 60

serijskih borbenih aviona «Т-50» (sa isporukom prva dva serijska u 2015. godini), da bi nakon toga
bio revidiran i planirao nabavku 12 serijskih «Т-50» sa rokom za isporuku prva dva (Т-50С-1 i Т-50С-
2) u 2017. godini.
Kako saopštava "Коммерсантъ", RV Laosa će dobiti ukupno 10 školsko-borbenih aviona Як-130.
Rusija je već isporučila 4 aviona ovog tipa laoskim pilotima, a kako saopštavaju iz MORF, tehnika je u
potpunosti plaćena. Ukupna vrijednost posla se procjenjuje na 300 miliona $. Nešto ranije, Laos je
Rusiji predao 30 potpuno ispravnih tenkova Т-34-85.

Ugovor za kupovinu školsko-borbenih aviona Як-130, potpisan je 26.08 2017. godine, a potpisali su
ga Dmitri Medvedev i premijer Laosa Tonglun Sisulit.

Laos je tako postao peti inostrani korisnik ovog tipa aviona nakon Alžira (16), Bangladeša (16),
Mijanmara (10) i Bjelorusije (8).

Osim aviona, Laos će dobiti i oklopnu tehniku, a krajem maja 2016. godine dogovoren je remont četiri
helikoptera RV Laosa – 2 Ми-17–1В i dva Ми-17.
23.12 2018. Američki TV kanal CNBC sa pozivom na američke obavještajne izvore, saopštio je da je
u Rusiji sprovedeno još jedno uspješno testiranje protivsatelitske rakete perspektivnog sistema
protivraketne odbrane "Нудоль", koji je dizajnirao АО "Концерн ВКО "Алмаз-Антей". Američko
MO označava ovaj sistem kao PL-19 (pri čemu oznaka PL, važi sa raketne sisteme testirane sa
poligona Pleseck)

U pitanju je sedmo po redu testiranje raketa kompleksa "Нудоль" (peto uspješno po riječima
američkih obavještajnih izvora) i drugo po redu u 2018. godini. Raketa je lansirana sa mobilne
lansirne platforme i u vazduhu je provela 17,18 minuta (za koje vrijeme je prešla razdaljinu od oko
3500 km).

Amerikanci su već saopštili od šest opitnih lansiranja raketa sistema "Нудоль"

 1) 12 08 2014. – Sa poligona Pleseck – prema podacima MO SAD, neuspješno, dok je prema

podacima portala planet4589.org, bilo uspješno.

 2) 22 04 2015. - Pleseck – prema podacima MO SAD i portala planet4589.org – neuspješno .

 3) 18.11 2015 - Pleseck - uspješno;

 4) 25.05 2016 - Pleseck - uspješno;

 5) 16 12 2016 – Lansiran iz baze u centralnom dijelu Rusije (poligon Kapustin Jar) –

uspješno.

 6) 26.03 2018 - Pleseck – uspješno

18.01 2019. Informativna agencija РИА Новости, prenijela je saopštenje zamjenika ministra odbrane
RF, Alekseja Krivoručka, koji je boravio u posjeti Tuli, tačnije fabrici kompanije АО "Щегловский
вал", u kome se navodi da će u 2019. godini OS Rusije dobiti opitnu partiju borbenog vozila pješadije
БМП-3, opremljenih novim borbenim modulom "Эпоха" i modernizovanih borbenih vozila БМП-2 s
borbenim modulom "Бережок". Osim toga, biće potpisan ugovor za kupovinu više od 150
novoproivedenih borbenih vozila БМП-3

Podsjećanja radi, MORF je u avgustu 2017. godine, na Međunarodnom vojno-tehničkom forumu

"Армия-2017", potpisalo ugovor sa holdingom "Высокоточные комплексы", a koji se tiče isporuke
opitne partije borbenih vozila pješadije БМП-3 sa borbenim modulom "Эпоха"

Model БМП-3 sa borbenim modulom "Эпоха", predstavljen je na forumu "Армия-2017". Tada je novi
borbenim modul predstavljen sa automatskim topim ЛШО-57 kalibra 57mm i lanserima za PO rakete
«Корнет», te novim kompleksom za lansiranje malogabaritnih vođenih raketa po lakooklopljenoj i
neoklopljenoj tehnici.
Kako je saopštila pres služba Centralnog Vojnog Okruga (CVO), jedinice ovog okruga, dobile su dva
nova aviona Ан-148-100, na osnovu državnih narudžbina. Oba aviona će se bazirati u samostalnom
transportnom mješovitom puku u Svrdlovskoj oblasti. Prijemna komisija je provjerila avione u fabrici
u Voronježu, a sami avioni su u Jekaterineburg stigli 18.01 2019. godine.

Tako je 390. samostalni transportni mješoviti puk CVO, baziran na aerodromu Koljcovo
(Jekaterineburg), dobio poslednja dva aviona Ан-148-100Е (oznaka 44-01, registracioni broj RA-
61734, vinut u vazduh 11.07 2018. i 44-02, registracioni broj RA-61735, prvi let 17.10 2018.)
proizvedena od strane kompanije АО "Воронежское акционерное самолетостроительное
общество" (ВАСО). Pomenuti avioni su 14. i 15. po redu, proizvedeni na osnovu ugovora potpisanog
sa MORF u maju 2013. godine, a koji se ticao isporuke ukupno 15 aviona Ан-148-100.

Od 15 proizvedenih Ан-148-100Е, devet ih ulazi u sastav 8. avio-divizije posebne namjene na

aerodromu Čkalovski (Moskovska oblast), dva u sastav 33. samostalnog transportnog mješovitog
puka, 6. Armije VKS i PVO Zapadnog Vojnog Okruga (Levašovo, Lenjingradska oblast), dva u sastav
30. samostalnog transportnog mješovitog puka , 4. Crvenozastavne armije VKS i PVO Južnog Vojnog
Okruga (Rostov na Donu) i dva, kako je već pomenuto, u sastav 390. samostalnog transpornog
mješovitog puka CVO (Koljcovo, Jekaterineburg).
09.01 2019. Tokom održavanja vojne parade u glavnom gradu Republike Srpske, Banja-Luci, održanoj
u čast Dana Republike, prvi put je predstavljen opitni model oklopnog vozila domaće proizvodnje
"Деспот", namijenjenog snagama MUP RS.

Oklopni automobil "Деспот" (4x4) dizajnirao je i proizveo "Техничи ремонт Братунац" u Bratuncu,
a isti je izjavio o završenom uspješnom testiranju i namjeri o početku serijske proizvodnje.

Saopšteno je da je puna borbena masa vozila 14 tona, dužina 6.05m, širina 2.56m, a visina do krova
2.7m. Transportno odjeljenje ima zapreminu od 12m3, a može prevoziti do 9 ljudi, uključujući tu i tri
člana posade.

Vozilo pogoni motor Mercedes-Benz OM 926 LA sa 322 KS spregnut sa šestobrzinskom automatskom

transmisijom Allison 3000SP. Koristi gume 395 × 85 R20 sa centralizovanom kontrolom pritiska, a
opremljeno je pneumatičkim kočnicama i kočionim diskovima na svim točkovima. Kapacitet
rezervoara iznosi 400 litara, a maksimalna brzina koju postiže iznosi 120 km/č.

Saopšteno je da je nivo oklopne zaštite STANAG 4569 Level 2 i FB6 po EN 1522, te da se opciono
može nadograditi do nivoa STANAG 4569 Level 3. Nivo protivminske zaštite - STANAG 4569 Level
2a/2b.
ISPORUKE BORBENIH AVIONA ZA OS RUSKE FEDERACIJE U 2018. GODINI

U 2018. godini, isporuke nove avijacione tehnike za OS Rusije, vršene su manjim tempom nego
prethodnih godina, i u količinama sličnim onima iz 2013. godine. Ovo je povezano sa odlukom MORF
da podrži serijsku proizvodnju faktički tri programa u oblasti borbene avijacije (Су-30СМ, Су-34 i
Су-35С), pri čemu je tempo isporuke ovih aviona značajno snižen.

Prema dostupnim podacima, u 2018. godini OS Rusije dobile su 36 novoproizvedenih borbenih aviona
(14 Су-30СМ, 12 Су-34 i 10 Су-35С) kao i 14 školsko-borbenih aviona Як-130. Pa idemo redom:

14 Су-30СМ. Tokom 2018. godine, Irkutski avio-zavod (ИАЗ) ПАО "Корпорация "Иркут" isporučio
je za OS Rusije 14 višenamjenskih dvosjeda Су-30СМ, od čega 12 na osnovu ugovora iz 2012.
godine, koji su stupili u sastav VKS i još dva za Mornaričku avijaciju RMRF.

Svih 12 aviona, isporučenih po državnim narudžbinama za 2018. godinu stupili su u sastav 14.
Gardijskog lovačkog puka, 105. mješovite avio-divizije, 6. Lenjingradske Crvenozastavne armije VKS
i PVO Zapadnog Vojnog Okruga na aerodromu Halino (Kursk), u sklopu procesa prenaoružavanja
ovog puka prethodno opremljenog „alžirskim“ МиГ-29СМТ.

 27.04 2018. Četiri Су-30СМ bort "51" do "54" crveni (serijski brojevi od 10МК5 1509 do
10МК5 1512),

 03.07 2018. Dva Су-30СМ bort "55" i "56" crveni ( serijski brojevi 10МК5 1515 i 10МК5
1516),

 08.09 2018. Četiri Су-30СМ bort "57", "58", "59" i "60"crveni (registracione oznake RF-
81768, RF-81769, RF-81770 i RF-81771 i serijskih brojeva od 10МК5 1517 do 10МК5
1520),

 30.11 2018. Jedna Су-30СМ bort "61" crveni (serijski broj 10МК5 1601)

 22.12 2018. Jedan Су-30СМ bort "62" crveni (registracioni broj RF-61773, serijski broj
10МК5 1602).

Do tada, u 2017. godini, 14. Gardijski lovački avio-puk, dobio je već 12 borbenih aviona Су-30СМ
bort "71" do "82", čime je opremljena jedna eskadrila puka. Sada se u sastavu puka nalazi 24 Су-
30СМ, čime je kompletiranje dvoeskadrilnog sastava ovog puka završeno.

Oba aviona Су-30СМ koje je dobila Mornarička avijacija RMRF, stigla su 01.07 2018. u sastav 72.
avio-baze Baltičke flote na aerodromu Černjahovsk u Kalinjngradskoj oblasti (u oktobru 2018.
eskadrila je prebačena sa aerodroma Černjahovsk na aerodrom Čkalovsk u Kalinjingradu). Avioni nose
plave brojčane oznake "76" (vlastiti naziv "Черняховск", serijski broj 10МК5 1513) i "77" (vlastiti
naziv "Калининград", serijski broj 10МК5 1514).
Do tog momenta u sastav 72. avio-baze Baltičke flote stupilo je šest borbenih aviona Су-30СМ –
jedan od njih (bort "70" plavi) stigao je tamo u decembru 2016. godine, a još pet aviona Су-30СМ bort
"71" do "75" plavi, predati su ovoj jedinici u 2017. godini.

Podsjećamo da je ukupno od 2012. godine MORF naručilo 116 borbenih aviona Су-30СМ, od kojih
su do danas VKS dobile 92 aviona, a MA RMRF – 22 aviona (ukupno 114)

12 Су-34. Tokom 2018. godine Novosibirski avio-zavod imena V.P.Čkalova (НАЗ) ПАО "Компания
"Сухой" , predao je VKS Rusije 12 frontovskih bombardera Су-34

Svih 12 Су-34 dobijenih po programu za 2018. godinu, stupili su u sastav 2. Gardijskog

bombarderskog puka, 31. Mješovite avio-divizije, 14. Smolenske Crvenozastavne armije VKS i PVO
Centralnog Vojnog Okruga, na aerodromu Šagol (Čeljabinsk), ranije opremljenog frontovskim
bombarderima Су-24М2.

22.05 2018. Dva Су-34 bort "07" i "08" crveni;

29.05 2018. Dva Су-34 bort "09" i "10" crveni ;
18.10 2018. Dva Су-34 bort "11" i "12" crveni ;
06.12 2018. Dva Су-34 bort "20" i "21" crveni ;
19.12 2018. Dva Су-34 bort "22" i "23" crveni ;
22.12 2018. Dva Су-34 bort "24" i "25" crveni ;

Do tada, krajem 2017. godine, 2. Gardijski bombarderski puk, dobio je prvih šest aviona Су-34, po
programu za 2017. godinu (bort "01" do "06" crveni) pri čemu su poslednja dva stiga u februaru 2018.
godine. Pri tome, tih šest aviona, kao i prvih šest proizvedenih 2018. godine, privremeno su predati 4.
Državnom centru za obuku vazduhoplovnog personala MORF imena Čkalova u Lipecku, prije nego
što su stigli u sastav samog puka u Šagol. Pored toha, nakon završetka obuke, prva četiri Су-34,
isporučena krajem 2017. godine (bort "01" do "04" crveni) orpremljeni su u sastav Ruske
vazduhoplovne grupe u Siriji na aerodrom Hmejim.

Od septembra 2018. do januara 2019. godine, prvih 12 Су-34 koje je dobio 2. Gardijski bombarderski
puk, na kraju su stigli u Šagol.
Svi avioni Су-34, dobijeni u 2018. godini, proizvedeni sz na osnovu ugovora sa MORF iz februara
2012. godine, koji je podrazumijevao isporuku ukupno 92 aviona ovog tipa. Ako računamo 12 novih
Су-34, ukupan broj ovih aviona koje su dobile VKS, dostigao je cifru od 82 serijska aparata. Prva dva
Су-34 po pomenutom ugovoru, predati su VKS 24.12 2013. godine, sledećih 18 u 2014. godini, zatim
još 18 u 2015. godini, 16 u 2016. godini, 16 u 2017. godini i konačno 12 u 2018. godini.

Ukupno je na osnovu svih ugovora, računajući tu i sedam opitnih i predserijskih obrazaca proizvedeno
126 aviona Су-34

10 Су-35С. Tokom 2018. godine Komsomoljski avio-zavod imena J.A. Gagarina (КнААЗ) АО
"Компания "Сухой" iz Komsomoljska na Amuru, predao je VKS Rusije 10 borbenih aviona Су-35С.
Avioni su proizvedeni na osnovu ugovora potpisanog sa MORF u decembru 2015. godine, koji se tiče
isporuke ukupno 50 borbenih aviona ovog tipa.

Prvih 10 aviona Су-35С po pomenutom ugovoru proizvedeni su u 2016. godini, nakon čega još 10 u
2017. godini. Od tog broja, šest aviona proizvedenih u 2016. i svih 10 aviona proizvedenih u 2017.
godini, stupili su u sastav 159. Gardijskog lovačkog puka, 105. Mješovite avio-divizije, 6.
Lenjingradske Crvenozastavne armije VKS i PVO Zapadnog Vojnog Okruga na aerodromu Besovec u
Kareliji, radi prenaoružavanja puka prethodno opremljenog lovačkim avionima Су-27 i Су-27СМ.

U 2018. godini, isporuke aviona 159. puku su produžene, te je 13.07 2018. u njegov sastav stiglo tri
nova Су-35С (bort "70", "71"i "72" crveni). Još jedan je isporučen 22.10 2018 (nepoznata oznaka).
Ako tome pridodamo četiri Су-35С, proizvedena 2014. godine, koja su u sastav 159. puka stigla u
novembru 2017. i julu 2018. godine, iz sastava 23. lovačkog puka,303. Gardijske mješovite divizije,
11. Armije VKS i PVO Istočnog Vojnog Okruga, sa aerodroma Džemgi u Komsomoljsku na Amur,
tako je krajem oktobra 2018. kompletno prenaoružavanje 159. Gardijskog lovačkog puka (sada sa 24
Су-35С) završeno.

Preostalih šest Су-35С proizvedenih po programu za 2018. godinu, predati su u sastav 790. Lovačkog
puka, 105. Mješovite avio-divizije, 6. Lenjingradske Crvenozastavne armije VKS i PVO Zapadnog
Vojnog Okruga na aerodromu Hotilovo u Tverskoj oblasti.Prema dostupnim podacima, 790. puk
trenutno u svom sastavu ima dvije eskadrile modernizovanih presretača МиГ-31БМ/БСМ i jednu
eskadrilu modernizovanih Су-27СМ, koji će po svemu sudeći biti zamijenjeni novim Су-35С

Prva dva Су-35С za 790. puk (bort "11" i "12" crveni) stigli su na aerodrom 159. puka (Besovec) ,
22.10 2018. godine. U drugoj polovini decembra 2018. u Besovec stižu još dva Су-35С (bort "14" i
"16" crveni). Avioni su tamo vjerovatno kako bi se piloti 790. puka prvo obučili za njihovu upotrebu.

29.12 2018. Poslednja dva Су-35С, po programu za 2018. godinu (bort "15" i "17" crveni), stigla su
direktno u Hotilovo, gdje su nakon Nove godine stigla i preostala četiri aviona iz Besoveca.
Ako računamo i ugovor iz 2009. godine (na 48 borbenih aviona Су-35С) VKS Rusije su od kraja
2012. godine do danas dobile 78 serijskih Су-35С, a ako računamo 24 aviona za izvoz , proizvedenih
tokom 2016-2018, za Kinu na osnovu ugovora iz 2015. godine, to nam daje cifru od ukupno 102
proizvedena aviona Су-35.

14 Як-130. Tokom 2018. godine, Irkutski avio-zavod (ИАЗ) ПАО "Корпорация "Иркут" isporučila je
ukupno 14 školsko-borbenih aviona Як-130, međutim svega šest aviona od tog broja je proizvedeno
2018. godine, dok je preostalih osam aviona proizvedeno u 2017. godini i sa odlaganjem predato VKS.

Ovih 14 aviona poslednji su na osnovu ugovora sa MORF za isporuku 30 Як-130, zaključenog u

aprilu 2016. godine. Prvih 10 Як-130 (bort "40" do "49" crveni – serijskih brojeva od 1308 do 1317)
predati su u periodu oktobar-decembar 2016. godine u sastav vazduhoplovne baze za obuku u
Armaviru (Krasnodrarski kraj), kako bi omogućili obuku pilota na Krasnodarskom viskom
vazduhoplovnom centru za obuku imena Serova (КВВАУЛ)
Prvih šest aviona Як-130 po programu iz 2017. godine, takođe su predati u Armavir tokom maja-juna
2017. godine, da bi u periodu od juna do novembra 2017. godine, bilo završeno još osam aviona u
Irkutskom zavodu (serijskih brojeva od 1404 do 1411), međutim , jedan od njih je predat VKS tek
krajem 2017. godine. Isporuka ovih aviona u Armavir je odložena u vezi sa tadašnjim rušenjem dva
Як-130 u jednom danu (21.06 2017)

Primopredaja aviona Як-130 za VKS Rusije, obnovljena je tek u 2018. godini, kada su VKS u martu
dobile četiri aviona proizvedena 2017. godine sa serijskim brojevima od 1404 do 1407 (bort "05",
"06", "07" i "08" crveni), a u junu 2018. godine, još četiri aviona (od čega tri proizvedena u 2017.
godini bort "30", "32" i "33" (serijskih brojeva 1408, 1409 i 1410) i prvi Як-130, proizveden u 2018.
godini (bort "34" crveni, serijski broj 1412).

U julu 2018. godine, ИАЗ je predao VKS još tri Як-130 (bort "31", "35" i "36" (serijskih brojeva1411,
1413 i 1414) od kojih je prvi proizveden 2017. godine, a druga dva 2018. godine), da bi 08.10 2018.
stigla i poslednja tri aviona po programu za 2018. godinu – bort "37", "38" i "39" (serijskih brojeva
1415, 1416 i 1417).

Pri tome, 10 aviona Як-130 (bort "30" do "39" crveni), koje su VKS dobile u periodu od juna do
oktobra 2018. godine, stupilo je u sastav vazduhoplovne baze za obuku u Kuševkoju (Krasnodarski
kraj) imena Serova. Baza u Kuševskoj je treća po redu ovog tipa koja dobila školsko-borbene avione
Як-130, nakon onih u Borisoglebsku i Armaviru.

Ukupan broj školsko-borbenih aviona Як-130, koje je dobilo MORF, iznosi 109 letjelica. Od tog broja
prvih 12 iz prve dvije serije , proizvedeni su od strane kompanije АО "Нижегородский авиационный
завод "Сокол", a još 97 aviona proizvedeno je na Irkutskom avio-zavodu.
Još treba napomenuti, da je u janurau 2018. godine, zvanično započeto letno ispitivanje
modernizovanog strateškog bombardera Ту-160 "Петр Дейнекин" (serijski broj 08-04), kojeg je
modernizovao Kazanjski avio-zavod imena Gorbunova ПАО "Туполев". Faktički je ovaj avion prvi
put poletio krajem 2017. godine, međutim do danas još uvjek nije zvanično predat VKS. U pitanju je
35. po redu primjerak Ту-160 (uključujući i opitne modele) proizveden od 1981. godine, Prethodno
dorađeni Ту-160 (serijski broj 08-03, bort "08", vlastiti naziv "Виталий Копылов") predat je MORF u
2008. godini.

U 2018. godini, produženi su radovi na modernizaciji borbenih aviona OS Rusije, različitih tipova.
Najveći udio u tome imali su lovci-presretači МиГ-31 – tako su u 2018. godini, do nivoa МиГ-
31БМ/БСМ, modernizovana 24 aviona (iako dio još uvjek nije predat VKS. Pored toga, vjerovatno je
nekoliko aviona МиГ-31ДЗ, modernizovano na varijantu МиГ-31К, raketnog kompleksa "Кинжал" .

Takođe u 2018. godini, nakon završetka modernizacije, VKS Rusije je predat jedan strateški
bombarder Ту-160, četiri strateška bombardera Ту-95МСМ, šest borbenih aviona Су-27СМ(3), četiri
jurišna aviona Су-25СМ(3) i jedan avion za dalekometno radarsko izviđanje А-50У.

U decembru 2018., započeta su letna ispitivanja prvog modela modernizovanog bombardera Ту-
22М3М.
Što se tiče izvoza, prema našim informacijama, u 2018. godini ruski vazduhoplovno-industrijski
kompleks izvezao je 26 novoproizvedenih borbenih aviona, od čega 12 МиГ-29М/МиГ-29М2 u
Egipat, četiri Су-30СМ u Kazahstan i 10 Су-35 u Kinu, kao i 10 školsko-borbenih Як-130 (šest u
Mijanmar i četiri u Laos). Pored toga, 4 bivša indijska Су-30К, predata su Angoli, dok su moguće i
isporuke određenog broja borbenih aviona snagama SAA.
PODROBNOSTI O HAVARIJI BORBENIH AVIONA SU-34 VKS RUSIJE

18.01 2019. Kako je saopštio portal «47news», u operaciji spašavanja pilota dva bombardera Су-34,
koji su se srušili tokom vježbi iznad Tatarskog moreuza, učestvovalo je šest ribarskih brodov.

Avioni su se sudarili u vazduhu oko 9:00 ujurtu iznad rejona aktivnog ribolovstva, a u tom trenutku su
se na moru nalazile ribarice "Шанс-106", "Электрон", "Неон", "Председатель Ганслеп", "Флагман"
i "Екатерина". Nedugo potom im se priključio spasilački brod "Спасатель Заборщиков".

U rejonu katapultiranja lociran je signal sa spasilačke bove, a MORF je ubrzo saopštilo o nestanku
četiri čovjeka. Jednog pilota su u svjesvnom stanju odmah ukrcali na helikopter.

Prema podacima mještana, oko 21:00 istog dana, na palubu "Электрона" izvučeno je tjelo pilota u
letačkoj opremi sa zatvorenim padobranom. Poznato je da su ga zvali Aleksej, te da je imao čin
majora. Nakon toga, posada istog broda je izvukla još jedno tijelo pilota sa otvorenim padobranom.
Tijelo je sa palube broda ukrcano na helikopter Ми-8.

Kasnije je "Шанс-106" našao u akvatoriji torbu sa opremom, a "Неон"- dva fragmenta aviona.

Do tada su u rejon havarije stigli ruski ratni brodovi, a rukovođenje misijom spašavanja četvrtog pilota
preuzeo je kontra-admiral Eduard Mihailov, načelnik štaba podvodnih sila Tihookeanske flote.

Podsjećamo da su se 18.01 2019. oko 8:07 po moskovskom vremenu (15:07 po mjesnom) tokom
sprovođenja vježbi iznad Tatarskog moreuza, u vazduhu sudarila dva aviona Су-34. Avioni su se
bazirali na aerodromu Hurba kod Komsomoljska na Amuru i ulazili su u sastav 277. bombarderskog
puka, 303. mješovite avio-divizije, 11. Crvenozastavne armije VKS i PVO Istočnog Vojnog Okruga.

U medijima se provlačila informacija da je jedan avion uspio da sleti na aerodrom u Habarovsku, sa

dva pilota, međutim MORF je potvrdilo spašavanje samo jednog.
16.01 2019. Oružane snage Malte su potpisale ugovor sa italijanskom brodograđevinskom
kompanijom Cantiere Navale Vittoria SpA, za izgradnju patrolnog broda P 71. Novi brod P 71 punog
deplasmana 1800 tona, biće uveden u flotnu listu u drugoj polovini 2020. godine i postaće najveće
plovilo malteške flote (Maritime Squadron of the Armed Forces of Malta)

Italijanska kompanija je izabrana na tenderu u oktobru 2018. godine, a cijena ugovora iznosi 35
miliona EUR, od čega će 34 miliona EUR biti dodijeljeno iz fondova EU u okviru programa
ojačavanja južnih granica EU od ilegalne imigracije iz zemalja Afrike i Bliskog Istoka.

Patrolni brod P 71 deplasmana 1800 tona, imaće dužinu od 74.8m, širinu od 13 m i gaz 3.4m.
Pogoniće ga dizel motor od 108800 kWt, koji će mu dati brzinu veću od 20čv. Brod će biti naoružan sa
daljinski upravljanom artiljerijskom platformom kalibra 25mm i mitraljezom kalibra 12.7mm.
Poletno-sletna platforma koristiće se za baziranje jednog helikoptera tipa AW139. Na brodu će se
takođe nalaziti i dva 9.5m duga brza čamca (jedan na krmenom dijelu ispod helikopterske platforme).

Danas mornarička komponenta OS Malte uključuje patrolni brod P 62 (bivši irski Aoife, tipa Emer,
izgrađen 1979. godine i predat Malti u 2015., deplasmana 1100 tona), mali patrolni brod P 61
(italijanske proizvodnje , tipa Diciotti, 2005. godine, deplasmana 420 tona) , šest patrolnih čamaca,
šest malih čamaca i dva spasilačka čamca.
08.01 2019. Kompanija Leonardo DRS (američka filijala italijanske kompanije Leonardo) dobila je
ugovor vrijedan 79.6 miliona $, na osnovu kojeg će isporučivati izraelske sisteme aktivne zaštite
Rafael Trophy za opremanje tenkova Abrams, američke vojske i Korpusa Mornaričke pješadije.
Leonardo DRS je je predstavljen kao američki partner izraelske kompanije Rаfael Advanced Defense
Systems. Ukupna vrijednost posla sa dopunama popeće se na više od 200 miliona $.

Sa druge strane, 20.12 2018. na sajtu MO SAD, saopšteno je o dodjeli ugovora vrijednog 81.8 miliona
$, kompaniji DRS Sustainment Systems Inc.( dio DRS Land Systems kompanije Leonardo DRS), koji
je u stvari dopuna ranije dodijeljenom ugovoru za isporuku sistema aktivne zaštite Trophy. Kako
vidimo riječ je o jedno istom poslu, koji treba biti završen do 31.05 2021. godine.

Količina naručenih sistema nije otkrivena, međutim u objavi za štampu, kompanija Leonardo DRS je
citirala izralesku kompaniju Rafael, koja javlja da će isporučiti blizu 1500 sistema ovog tipa.

Podsjećamo da je 28.09 2017. Američka vojska dodijelila korporaciji General Dynamics Land
Systems pilot-ugovor za opremanje tenkova M1A2 SEPv2 izraelskim sistemom aktivne zaštite
Trophy, i to brigadni komplet od 87 tenkova , koji trebaju biti opremljeni do 29.03 2019. godine.
Ukupna vrijednost posla procjenjuje se na 150 miliona $.

Pomenutim sistemima biće opremljeni tenkovi M1A2 SEPv2 Abrams, 1. oklopne brigade (1st
Armored Brigade Combat Team), 1. Konjičke divizije (1st Cavalry Division), američke vojske koja je
ljeta 2018. godine prebačena u Istočnu Evropu na devetomjesečni period u okviru operacije Atlantic
Resolve. Prvi tenkovi opremljeni novim sistemom aktivne zaštite predstavljeni su tokom
multinacionalnih manevara NATO Saber Strike 2018, održanim početkom juna 2018. na poljskom
vojnom poligonu Dravsko u blizini Šćećina.

U projektu vojnog budžeta SAD za 2019. finansijsku godinu (koja počinje od 01.10 2018), planirana
su sredstva za kupovinu još 261 kompleta Trophy za opremanje tenkova M1A2 SEPv2 (М1А2С)
Abrams, odnosno za još tri oklopne brigade.

Kompleks aktivne zaštite Trophy, dizajnirala je i proizvodi kompanija Rafale u saradnji sa IAI Elta, i
od 2010. godine se postavlja na tenkove Merkava, izraelske vojske, a od 2014. godine i na teškim
oklopnim transporterima tipa Namer. Konstruktivno, Trophy se sastoji od radarskog sistema Elta
EL/M-2133 sa četiri fiksne antene sa aktivnom faznom rešetkom i dva lansera za protivprojektile,
namijenjene prvenstveno za dejstvo protiv sporijih POR i PTRS, te je nesposoban za dejsto protiv
podkalibarskih projektila i brzih PTR.
08.01 2019. Indijska državna kompanija Bharat Dynamics Limited (BDL), saopštila je o potpisivanju
novog ugovora za proizvodnju PTRS 9К113М "Конкурс-М" sa protivtenkovskim raketama 9М113М,
koje će proizvoditi za potrene indijske vojske uz saradnju sa ruskim stručnjacima u svojim pogonima u
Bhanuru. Vrijednost ugovora se procjenjuje na 110 miliona $.

Podsjećamo da je sovjetsko-indijska saglasnost o licencnoj proizvodnje PTRS 9К113 "Конкурс" sa

raketama 9М113 potpisana još 1984. godine. Proizvodnja je organizovana u pogonima kompanije
BDL u Bhanuru u blizini Medaka, pet godina kasnije. (Istovremeno je od SSSR-a za potrebe indijske
vojske kupljena partija gotovih raketa 9M111 PTRS 9К111 "Фагот" i raketa 9М113 PTRS 9К113
"Конкурс").

U 1988. godini MO Indije je dodijelilo kompaniji BDL ugovor za isporuku 25.000 raketa 9M113
PTRS "Конкурс", međutim, serijska proizvodnja je tekla vrlo sporo, i faktički su prve rakete iz fabrike
u Bhanuru stigle tek 1992. godine. Do 2005. godine, tamo je proizvedeno manje od 12.800 raketa
9M113.

U 2002. godini, Rusija i Indija su zaključile saglasnost o proizvodnji modernizovanog PTRS 9К113М
"Конкурс-М" sa raketama 9М113М, čija proizvodnja je otpočela 2005. godine, takođe u Bhanuru.
Indijska vojska je od kompanije BDL u 2008. godini naručila 14.722 rakete 9М113М, koje su
isporučene krajem 2018. godine (sa kašnjenjem od dvije godine u odnosu na zadati rok u ugovoru).

Treba primijetiti da MO Indije nije, po svemu sudeći imalo povjerenja u proizvodne kapacitete
kompanije BDL, i tempo isporuka, te je u 2012. godini sa kompanijom АО "РОсоборонэкспорт"
zaključilo ugovor za isporuku 10.000 raketa 9М113М, vrijednih oko 225 miliona $, koji je ispunjen do
kraja 2016. godine.

PTRS "Конкурс" se u indijskoj vojsci koristi kao glavni model za opremanje borbenih vozila БМП-2
koja se takođe po licenci proizvode u Indiji, a pored toga, PTR serije 9M113 se koriste za opremanje
samohodnog PTRS 9П148 na bazi vozila БРДМ-2 (u drugoj polovini 80ih godina, Indija je od SSSR-a
kupila 112 vozila 9П148, označenih u indijskoj vojsci kao Striker).
10.01 2019. Tokom posjete predsjednika Azerbejdžana, Ilhama Alijeva, Centru za brodogradnju i
remont plovila Obalske odbrane Državne pogranične službe Azerbejdžana u naselju Turkan, kod
Bakua, pored ostalog prikazani su mu nedavno nabavljeni baražni projektili SkyStriker, koje proizvodi
izraelska kompanija Elbit Systems.

Kompanija Elbit Systems prvi put je prikazala baražne projektile ( u principu jednokratne udarne
bespilotne letjelice) SkyStriker na avio-salonu Le Burže u Francuskoj u junu 2017. godine, a kako
vidimo, Azerbejdžan je prvi inostrani korisnik istih. U pitanju je mala BPL sa elektromotorom i
propelerom, koju na cilj navodi operater. Maksimalna poletna masa BPL iznosi 35 kg, od čega na
bojevu glavu otpada 5 ili 10 kg u zavisnosti od zadatka. Maksimalno u vazduhu može boraviti do 2
časa, a cilj može napasti pod različitim uglovima, pri čemu operater može vratiti BPL na cilj sve do 2
sekunde pred dejstvo na metu. BPL u tom slučaju slijeće uz pomoć ugrađenog padobrana.

Podsjećamo da je Azerbejdžan i ranije od Izraela nabavljao ovakve sisteme, među kojima su - Harop
kompanije Israel Aerospace Industries (IAI) i Orbiter 1K (Zərbə-K) kompanije Aeronautics Defense
Systems (ADS). Pri čemu su poslednji sklapani u Azerbejdžanu u pogonu AZAD Sistemlər u Bakuu.

Izvjesno je da je u 2016. godini potpisan ugovor vrijedan 20 miliona $ za isporuku i sklapanje u

Azerbejdžanu još 100 BPL Orbiter 1K, međutim MO Izraela je u avgustu 2017. obustavilo realizaciju
ovog ugovora, nakon što su saznali da su predstavnici Aeronautics Defense Systems tokom
demonstracije sistema u Azerbejdžanu iste navodili na realne jermenske ciljeve. BPL Orbiter 1K ima
poletnu masu od oko 11 kg, od čega na bojevu glavu ide 2.5 kg, a u vazduhu može boraviti do 3.5 sata.

Do tada, Azerbejdžan je u svom arsenalu raspolagao sa krupnijim BPL IAI Harop (poletna masa 135
kg, bojeva glava 23 kg, dužina leta do 6 časova), koje je primjenjivao tokom konfilkta u Nagorno-
Karabahu u aprilu 2016. godine.
10.01 2019. Predsjednik Azerbejdžana, Ilham Alijev, posjetio je Centar za brodogradnju i remont
plovila Obalske odbrane Državne pogranične službe Azerbejdžana u mjestu Turkan kod Bakua, gdje
mu je predstavljen šesti i poslednji iz serije od šest pograničnih patrolnih brodova druge klase S-206
izraelskog projekta OPV 62 (Saar 62; azerbejdžanske oznake Tufan). Nakon predstavljanja
predsjedniku, brod je porinut u vodu.

Podsjećamo da je ovaj Centar otvoren 18.07 2014. sa osnovnim zadatkom realizacije ugovora
potpisanog sa izraelskim odbrambenim preduzećem SIBAT i brodogradilištem Israel Shipyards
(Haifa) za izgradnju šest brzih patrolnih brodova projekta Shaldag Mk V (u Azerbejdžanu označeni
kao patrolni brodovi 3. Klase) i šest malih patrolnih brodova projekta OPV 62.

Šest patrolnih brodova projekta Shaldag Mk V za Obalsku odbranu Azerbejdžana (oznaka od S-301 do
S-306) završeni su u Turkanu u periodu od ljeta 2014. do jeseni 2015. godine.

Glavni patrolni brod projekta OPV 62 (tipa Tufan) za Obalsku odbranu Azerbejdžana, sa oznakom S-
201, porinut je 09.09 2015., drugi S-202, porinut je 17.06 2016., treći S-203 – 13.01 2017. godine,
zatim S-204. 25.08 2017., a peti S-205, porinut je 30.04 2018. godine. Tih pet brodova je do danas
uvršteno u aktivnu upotrenu, dok je šesti S-206, započet 25.05 2017. tek nedavno porinut.

Patrolni brodovi OPV 62 (Saar 62) dizajnirani su od strane Israel Shipyards na osnovama velikih
raketnih čamaca projekta Saar 4.5. Nešto ranije, dva patrolna broda OPV 62 izgrađena su za potrebe
RM Ekvatorijalne Gvineije, tri za Obalsku odbranu Grčke i jedan za RM Nacionalne Garde Kipra
(koja je naručila još jedan)

Brodovi OPV 62 koje ima Azerbejdžan imaju deplasman od 470 tona, dužinu 61.79m, širinu 7.62m i
gaz 2.77m. Pogoni ih dizel-motor koji im omogućava maksimalnu brzinu od 32čv, i radijus plovidbe
od 5000 NM pri brzini od 13čv , odnosno 3200 NM pri brzini od 16čv.

Ovi brodovi su takođe i solidno naoružani. Osnovno naoružanje čini osmoćelijski lanser brodskog
raketnog kompleksa Rafael MLS NLOS sa vođenim raketama Rafael Spike-NLOS dometa do 25 km
(ukupno brod krca 20 ovakvih raketa). Azerbejdžan je i prvi naručilac ovog raketnog sistema. Na
brodu je takođe postavljena palubna daljinski upravljana automatska artiljerijska platforma Rafael
Typhoon (top 2A14 kalibra 23mm sa sistema ЗУ-23), dvije daljinski upravljane stanice Rafael Mini
Typhoon sa mitraljezima M2HB sa mitraljezima kalibra 12.7mm, kao i dva mitraljeza 12.7mm i dva
7.62mm na manuelnim platformama.

U krmenom dijelu broda nalazi se helikopterska platforma za laki helikopter. Instalirana je moderna
radioelektronska oprema izraelske proizvodnje, koja uključuje radar za upravljanje vatrom IAI Elta
SGRS EL/M-2228X, opto-elektronski sistem za otrkrivanje ciljeva i upravljanje vatrom Rafael Toplite
i sistem za elektronsko ometanje Rafael Wizard.
Poznato je još da se u Centru u Turkanu za RM Azerbejdžana, uz pomoć Israel Shipyards planira
izgradnja i dvije velike raketne korvete (72m) projekta Saar 72. Ranije se govorilo da je glavna
korveta projekta već započeta u 2016. godini, međutim do danas se ne zna kakva je situacija po tom
pitanju.

10.01 2019. Azerbejdžanskom predsjedniku su predstavljena i tri mala čamca za Obalsku odbranu,
takođe izgrađena u Turkanu. Čamci nose oznake S-13, S-16 i S-18..
09.01 2019. U vojno-pomorskoj bazi RM Alžira, u prisustvu načelnika generalnog štaba Nacionalne
Armije Alžira, generala armije Ahmeda Haid Salaha, održana je ceremonija povodom uvođenja u
operativni sastav dvije podmornice projekta 06361.

Podmornice su u pratnji tegljača napustile brodogradilište ОАО "Адмиралтейские верфи" Sankt

Petersburgu 02.10 i 27.11 2018. godine.

Podmornice su dobile alžirske oznake "031", "032" i nazive «Ouarsenis» i «Hoggar»

Podmornice su naručene u sklopu ugovora potpisanog u junu 2014., a sa nove dvije, Alžir sada
raspolaže sa ukupno 4 podmornice projekta 06361

TT KARAKTERISTIKE:

 Deplasman (nadvodni) – 2350 tona, (podvodni) – 3120 tona.

 Dužina – 73,8 м., širina korpusa – 9,9 м., širina sa stabilizatorima – 12,8 м, gaz – 6,2 м.

 Dubina ronjenja: radna – 240 м, maksimalna – 300 м.

POGON

 2 dizel-generatora ДГ-1500 tipa 4ДЛ-42М sa po 1500 кWт.

 1 elektromotor ПГ-141М od 5800 KS (4050 кWт).

 1 elektromotor ПГ-142 od 150 KS (95 кWт).

 2 grupe akumulatorskih baterija sa po 120 elemenata tipa 446-1.

 6-kraki propeler, 2 turbine sa elektromotorima ПГ-140 sa po 102 KS.

 Brzina: nadvodna – 11 čv., podvodna – 20 ćv., ekonomična – 3 čv.

 Radijus – 7500 NM (pri brzini od 7 čv.), pod vodom – 400 NM (pri brzini od 3 čv).
 Autonomija – 45 dana.
 Posada – 52 ljudi.

NAORUŽANJE :
6 torpednih cijevi kalibra 533-мм sa sistemom za brzo punjenje
Borbeni komplet– 18 torpeda ili 24 mine

Može koristiri protivbrodske krstareće rakete «Club-S» (9М54Э i 9М54Э1, 9М14Э) lansirane iz
torpednih cijevi.
Za potrebe samoodbrane u nadvodnom režimu plovidbe koristi 6 prenosnih raketnih sistema «Игла».
U oktobru 2018. godine već smo pisali da je glavnokomandujući RM Izraela , general-major Eli
Šarvit, donio rešenje da ne dodijeli naziv šestoj po redu podmornici RM Izraela – «Dakar» već da taj
naziv ponese nova klasa podmornica, od kojih će svaka imati svoj vlastiti naziv. Dana 09.01 2018.,
pojavila se nova publikacija na tu temu.

Na konferenciji RM koja se ticala radnih planova flote za 2019. godinu, glavkom flote je saopštio da
će šesta po redu podmornica ponijeti naziv «Dragon», te je utvrđen naziv nove klase podmornica koje
će biti građene za RM Izraela «Dakar», i da će svaka od njih nositi naziv počevši na slovo «Д».

Pored toga, dato je objašnjenje zbog čega je podmornica «Dragon», nova klasa. Ta podmornica imaće
mnogo izmjena u poređenju sa 4. i 5. podmornicom klase «Delphin» i biće prototip za 7.,8.,i 9.
podmornicu. Saopšteno je i da će ova podmornica biti završena 2020. godine

Dodali bi još da se u večeri 08.01 2019. u Jerusalimu održala tradicionalna ceremonija pomena
poginulima na podmornici «Dakar».

Za one koji ne znaju – nakon kupovine i remonta u Engleskoj, podmornica «Dakar» napustila je
Portsmut 09.01 1968. godine. Dana 25.01 1968. četiri dana pred dolazak u Haifu, sa podmornice je
poslat poslednji radio-signal, nakon kojeg je podmornica nestala. Tek 28.05 1999. «Dakar» je nađen
na dubini od 3 km na svojoj originalnoj maršruti u blizini Kipra (485 km od Haife). U trenutku
havarije na podmornici se nalazilo 69 ljudi.
Ovo je najveća tragedija RM Izraela ako se računa broj poginulih (poređenja radi, pri potapanju
razarača «Eilath» od 180 članova posade, poginulo ih he 47, dok je 91 povrijeđen).
08.01 2019. Američka korporacija General Dynamics, odnosno njeno odjeljenje General Dynamics
Land Systems (GDLS), dobilo je ugovor sa MO SAD, za modernizaciju 174 osnovna tenka M1A1
Abrams do nivoa M1A2 System Enhancement Package Version 3 (SEPv3, М1А2С). Radovi će biti
završeni do 2021. godine.

Ovo dovodi ukupan broj tenkova koji će biti modernizovani do 274 jedinice, odnosno formacijski tri
oklopne brigade (87 tenkova svaka). Novi ugovor je dodijeljen kao dodatni onom od decembra 2017.
godine, koji se tiče modernizacije 435 tenkova М1А1 do varijante M1A2 SEPv3 (М1А2С).

Radovi će se vršiti u podgonima GDLS u Skrantonu (Pensilvanija) i Talahesiju (Florida), kao i

jedinom tenkovskom zavodu Joint Systems Manufacturing Center (JSMC), u Limi (Ohajo).

Danas je М1А2 SEPv3 (M1A2C) poslednji u nizu programa modernizacije tenkova Abrams, američke
vojske. Prvih šest predserijskih modernizovanih tenkova tog tipa isporučeni su vojsci u oktobru 2017.
godine. U okviru budžeta za 2017. finansijsku godinu, naručeno je 45 serijskih modernizovanih
tenkova М1А2 SEPv3 (M1A2C) vrijednih 270 miliona $, čija je isporuka počela u julu 2018. godine i
trajaće do avgusta 2019. godine. U decembru 2017. godine, GDLS je dobio okvirni ugovor za
modernizaciju 435 tenkova M1A1 Abrams u varijantu М1А2 SEPv3 (M1A2C), da bi u julu 2018.
potpisali i tvrdi ugovor za pomenuti posao.
08.01 2019. Kako je saopštila informativna agencija TACC, u Rusiji se vrše radovi na razvoju nove
krstareće rakete pod oznakom "Калибр-М", koja će navodno imati domet od 4.500 km.

Kako je za TACC saopštio neimenovani izvor, nova raketa brodskog baziranja imaće masu od blizu 1
tone, i u naoružanje će biti uvedena do kraja 2027. godine, te da će moći nositi i nuklearnu bojevu
glavu.

Zvaničnih potvrda ove vijesti još uvjek nema.

08.01 2019. Kako je saopštila informativna agencija ИНТЕРФАКС-АВН, radovi na modernizaciji
nove partije presretača МиГ-31БМ već su otpočeli, nakon što je potpisan novi ugovor sa MORF.

24.08 2018. Načelink OAK , Juri Šljosar, saopštio je u svom intervjuu da će cjelokupna flota aviona
МиГ-31 biti modernizovana do 2023. godine.

Prema dostupnim podacima, VKS Rusije raspolažu sa oko 120 borbenih aviona МиГ-31, dok ih se još
150 nalazi u rezervi. Prema novim procjenama, danas je aktivno oko 100 modernizovanih МиГ-
31БМ.

Podsjećamo da se modernizacija presretača МиГ-31 u varijantu МиГ-31БМ/БСМ sprovodi od strane

nižegorodskog zavoda «Сокол» (filijala АО «Российская самолетостроительная корпорация
«МиГ») i kompanije АО «514 авиационный ремонтный завод» u Rževu, na osnovu ugovora
potpisanog sa MORF u 2007. godini.

НАЗ «Сокол», u poslednje vrijeme vrši modernizaciju ovih aviona na osnovu dva ugovoa – od 01.08
2011. (na varijantu МиГ-31БМ/БСМ za 60 aviona do 2019. godine) i od novembra 2014. godine po
kojem će biti modernizovano još 53 borbena aviona МиГ-31, sa rokom na kraju 2018. godine)

Sudeći po novim izjavama, oba ova ugovora su ispunjena.

Izvjesno je da je НАЗ «Сокол», u sklopu ugovora iz 2011. godine, predao 10 modernizovanih МиГ-31
u 2011, zatim 5 u 2013. godini, 16 u 2014. godini, 11 u 2015. godini , zatim 22 aviona u 2016. godini,
23 aviona u 2017. godini i na kraju 24 aviona u 2018. godini.

Rževski 514. avio-remontni zavod je od 2013. godine predao VKS minimum pet modernizovanih
МиГ-31

Tako možemo zaključiti da je ukupan broj modernizovanih МиГ-31 u sastavu VKS Rusije, sada 150
(od kojih su tri izgubljena u havarijama) . U ovaj broj ne treba računati 12 МиГ-31К raketnog
kompleksa "Кинжал"
Kako je saopštilo internet izdanje žurnala "Spiegel", uoči Nove godine, Federalni Savjet Bezbjednosti
Njemačke, na zatvorenom zasijedanju, odobrio je isporuku jedne fregate projekta MEKO A200 sa
opcijom za isporuku još jednog takvog broda, koje će kompanija ThyssenKrupp izgraditi za potrebe
RM Egipta.

Saglasno ranijoj publikaciji istog žurnala, ThyssenKrupp je u septembru 2018. godine potpisao da
Egiptom saglasnost o izgradnji četiri fregate projekta MEKO A200 , vrijednih više od 2 mlrd € (pri
čemu j razmotrena mogućnost za izgradnju jedne takve fregate u Egiptu). Međutim zbog političke
situacije u Egiptu, kao i činjenice da će dio novca za nabavku obezbijediti Saudijska Arabija, sa kojom
je Njemačka od jeseni 2018. godine u lošim odnosima zbog ubistva Hašogija, njemačka vlada je
odlagala odobrenje ovog posla.

Po svemu sudeći sva sporna pitanja su regulisana ovim odobrenjem, te je posledično tome Egipat
oslobodio iz zatvora dva njemačka građanina koji su tamo boravili zbog finansijskih malverzacija od
2013. godine.

Egipat je neočekivano rano donio rešenje o naručivanju njemačkih fregata MEKO A200 umjesto
ranije naručene dvije korvete francuskog projekta Gowind 2500 (koje su trebale biti dopuna za četiri
već naručene od francuske kompanije Naval Group, međutim nerealizovane).

Saopšteno je da će egipatske fregate MEKO A200 biti konstruktivno slične onima koje je
ThyssenKrupp Marine Systems (TKMS) izgradio za RM Alžira na osnovu ugovora iz 2012. i koje je
Alžir dobio tokom 2016-2017. Brodovi će se graditi u brodogradilištu German Naval Yards Kiel
kompanije Nobiskrug GmbH, po istoj šemi kao i alžirske fregate. U istom brodogadilištu se vrši
izgradnja i četiri korvete projekta Saar 6 za RM Izraela.

Kako saopštava izdanje "Korea Joongang Daily", vlada Ruske Federacije planira blokirati
južnokorejski ugovor vrijedan 2.66 mlrd $, na osnovu kojeg bi ova zemlja trebala Indiji isporučiti
samohodne raketno-artiljerijske sisteme «K30 Biho» , koje je indijska vlada izabrala na
međunarodnom tenderu u oktobru 2018. godine

Modifikovani kompleks «Biho» sa mogućnošću korišćenja raketa prenosnog sistema PVO

južnokorejske proizvodnje «Chiron» , dizajniran je 2013. godine pod okriljem južnokorejske Agencije
za odbrambeni razvoj (Agency for Defense Development) u svojstvu modernizovane varijante ranije
proizvedenog samohodnog PA artiljerijskog sistema «Biho», kalibra 30mm. Na indijskom tenderu,
«K30 Biho» se pokazao boljim od ruskih «Тунгуска-М1» i «Панцирь-С1».

Ukoliko ugovor bude potpisan, kompleks «Biho» , koji proizvodi kompanija Hanwha Defense
Systems, biće kupljen zajedno sa raketama «Chiron», koje proizvodi kompanija LIG Nex1. Indija
planira da ove sisteme razmjesti u svoje jedinice u 2020. godini

Tender je indijska vojska objavila još 2013. godine. Predlozi su razmotreni u 2015. godini, da bi u
2017. godini otpočela testiranja pretendenata. Tenderom je planirana nabavka 104 borbena vozila
«Biho», 97 transportno-borbenih vozila, 39 vozila za komandovanje, 4.928 raketa «Chiron» i 172.660
projektila kalibra 30mm, ukupne vrijednosti 2.66 mlrd $.

Moskva je , kako se pominje, naložila ministru odbrane Sergeju Šojguu, da javno iskaže
nezadovoljstvo odlukom indijske komisije, tokom susreta 18.12 2018., iz razloga što po njihovom
mišljenju indijska stručna komisija, nije u potpunosti ispitala mogućnosti sistema PVO, zbog
prethodno u tajnosti donešene odluke da se ruski sistemi ne kupe. Nakon toga, Rusija je poslala i
zvanično pismo Indiji sa molbom za ponovno razmatranje uslova tendera.

Eksperti u Seulu, mišljenja su da se južnokorejska strana teško može izboriti sa ruskim pritiskom, prije
svega zbog toga što je 62% indijskog naoružanja u periodu 2013.-2017. kupljeno u Rusiji.

Južnokorejski hibridni sistem PVO, predstavlja modifikovanu varijantu sistema «K30 Biho»
(poznatog i kao «Shingung» ili «KP-SAM») pored artiljerijskih sistema ima ugrađena i dva
kontejnerska lansera za PA rakete sistema «Chiron». Serijska proizvodnja ovih sistema u Južnoj
Koreji, otpočela je krajem 2015. godine.

Pravni osnov na koji se Rusija može pozvati su upravo PA rakete «Chiron», koje su razvijene 2003.
godine uz aktivnu pomoć kompanije ОАО "ЛОМО" iz Sankt Petersburga, koja je u potpunosti
dizajnirala IC vođenu bojevu glavu za ovu raketu, kao i aerodinamiku i beskontaktni upaljač. Tako je
2013. godine spriječena prodaja sistema «Chiron» Peruu, a do sada je jedini inostrani korisnik ovih
sistema bila Indonezija, koja je kupila manju partiju istih u 2014. godini.
Kako saopštava portal "Scramble Magazine" na svojoj FB stranici, sa pozivom na zvanični veb-sajt
Kraljevskog RV Jordana, isti su na prodaju stavili značajnu količinu vazduhoplovne tehnike
jordanskog RV, prvenstveno one koju su koristile jordanske specijalne snage.

Početkom jeseni 2018. godine, tačnije 24.09 2018. RV Jordana je na prodaju stavila sledeću tehniku :

 12 školsko-borbenih aviona ВАЕ Hawk Mk 63

 1 vojno-transportni avion Lockheed C-130B Hercules

 2 vojno-transportna aviona Airbus C295M

 17 borbenih helikoptera Bell AH-1F Cobra

 13 višenamjenskih helikoptera Bell UH-1H Huey

U decembru 2018. godine, tome je pridodata sasvim nova tehnika iz sastava avio-brigade specijalne
namjene za brzo reagovanje, i to :

2 topovnjače Airbus AC235 (unikatni avioni pravljeni specijalno za potrebe RV Jordana, na bazi
vojno-transportnog aviona Airbus CN-235 isporučenog u maju 2014. godine. Oba aviona su korišćena
tokom dejstava protiv Huta u Jemenu)

8 višenamjenskih helikoptera Sikorsky UH-60L Black Hawk isporučenih Jordanu u 2007. godini

Letjelice koje su stavljene na prodaju koristile su se u sastavu avio-brigade princa Hašima bin
Abdulaha (Prince Hashim Bin Abdullah II Royal Aviation Brigade – PHRB – bivša 5. avio-brigada) iz
sastava Snaga za brzo reagovanje (Quick Reaction Force - QRF), sa bazom Kralja Abdulaha II u
Algabavi. Avioni AC235 letjeli su u sastavu 32. eskadrile ove brigade (u čijem sastavu su bila i 2
C295M, takođe stavljeni na prodaju), dok su helikopteri UH-60L letjeli u sastavu 30. eskadrile ove
brigade.

Kako saznajemo, na prodaju će uskoro biti stavljeni i laki borbeni helikopteri MD Helicopters
MD530FF Little Bird iz sastava 28. eskadrile brigade PHRB, te će u njenom sastavu ostati
kompletirana samo 8. eskadrila sa 12 novih višenamjenskih helikoptera Sikorsky UH-60M Black
Hawk, dobijenim tokom 2017.-2018. godine, na račun američke vojne pomoći.
Španski list "El País", saopštio je da Španija učestvuje u programu modernizacije tenkova
venecuelanske vojske (Ejército de Venezuela), bez obzira na embargo na isporuku naoružanja i vojne
tehnike koje je Venecueli uvela Evropska Unija. Regulatorna komisija za izvoz odbrambene opreme
španske vlade (Junta Interministerial Reguladora del Comercio Exterior de Material de Defensa),
dozvolila je u prvom kvartalu 2018. godine prodaju rezervnih djelova za venecuelanske tenkove
AMX-30 vrijedne 20 miliona €

Posao je odobren neposredno nakon što je EU, 14.11 2017. uvela sankcije Karakasu. Izvori u španskoj
vladi navode da je sam ugovor bio zaključen na pomenuti datum, a njegovo političko odobrenje
uslijedilo je nešto kasnije. U prvom kvartalu 2018. godine, saglasno podacima (Estadística sobre
Exportaciones de Material de Defensa), koje je objavio sekretarijat trgovine (Secretaría de Estado de
Comercio) španskog ministarstva industrije, trgovine i turizma (Ministerio de Industria, Comercio y
Turismo), Španija je prodala Venecueli rezervnih djelova za vojnu tehniku u vrijednosti 6.216 €,
međutim to je samo broj na papiru u poređenju sa javno dostupnom sumom od 20 miliona € koja je
odobrena od strane Narodne Partije (Partido Popular), i koja značajno previšuje obim španskog izvoza
u Venecuelu za 2017. godinu (3.5 miliona €) ili 2016. godinu (2.6 miliona €)

Pomenuti rezervni djelovi, namijenjeni su za program modernizacije 86 osnovnih tenkova AMX-30,

francuske proizvodnje koji se nalaze u sastavu venecuelanske vojske. Armijska komanda Venecuele,
planira potrošiti ukupno 70 miliona € za modernizaciju pomenutih tenkova, kupljenih još 1970.
godine.

Podsjećamo da ju u sastavu KoV Venecuele ostalo svega 80 tenkova AMX-30V (od 82 tenka AMX-
30B, dobijenih iz Francuske u periodu 1972.-1974.), kojima je opremljena 11. oklopna brigada (11
Brigada Blindada "Brigadier Pedro Ruiz Rondon"), 1. Pješadijske divizije u Fuerto-Mari (Sulia) u
blizini granice sa Kolumbijom.

Po ugovoru iz 1988. godine, vrijednom 136 miliona $, 81 tenk AMX-30Bi četiri remontno-
evakuaciona vozila AMX-30D, modernizovano je u Venecueli na varijantu AMX-30V. Radove je
prvobitno vršila venecuelanska kompanija Metalurgicas Van Dam C.A. uz pomoć američke kompanije
Teledyne, međutim, posao su protpratili korupcionaški skandali, te su tenkovi početkom 1990. godine
završili u armijskom oklopno-remontnom zavodu Centro de Mantenimiento de Blindados
(CEMABLIN) u Fuerto-Paramakaiju u blizini Valensije (Karabobo). Tokom modernizacije, tenkovi su
umjesto francuskih motora Hispano-Suiza HS-110 (680KS) dobili dizel-motore Teledyne Continental
AVDS-1790-2C-12-V (750KS) spregnute sa automatskom transmisijom Allison CD-850-6A.
Instaliran im je i izraelski sistem upravljanja vatrom Elbit Systems Lansadot Mk 1 sa laserskim
daljinomjerom i balističkim kompjuterom.

U 2014. godini, venecuelanska vojska započela je novi program modernizacije tenkova AMX-30V,
koji je trebao omogućiti opremanje tenkova savremenim digitalnim sistemom za upravljanje vatroma
(za komandira i nišandžiju). Pored toga, tenkovski top će biti kontrolisan digitalnim sistemom
upravljanja, digitalnim mostom sa meteorološkim senzorima, navigacionim prijemnikom
GPS/ГЛОНАСС, novim dnevno-noćnim priborom za mehaničara, pomoćnim sistemom napajanja od
7 kWt i novim gusjenicama. Modernizovani tenkovi dobiće novu oznaku AMX-30VE, a radovi će se
vršiti u pogonima CEMABLIN u kooperaciji sa španskom kompanijom Star Defence Logistic
Engineering LC (SDLE), izraelskom kompanijom Duma Optronics i domaćom kompanijom Venproca
C.A.
20.12 2018. U brodogradilištu italijanske kompanije Intermarine SpA u Sarzani, u blizini Specie,
porinut je drugi po redu minolovac za RM Alžira, pod nazivom El Kasseh 2 (борт "502") sa u
potpunosti kompozitnim korpusom.

Ugovor za izgradnju drugog (po nekim izvorima trećeg) minolovca tipa El Kasseh, zaključen je
između italijanske kompanije Orizzonti Sistemi Navali i RM Alžira u uslovima tajnosti u 2016. godini.
Minolovac El Kasseh 2 ući će u sastav RM Alžira do kraja 2019. godine.
Podsjećamo da je ranije Intermarine, takođe po tajnom ugovoru iz 2014. godine, izgradila za RM
Alžira glavni minolovac El Kasseh 1 ("501"), koji je porinut 05.04 2016. godine, zatim upućen na
fabrička testiranja u martu 2017. godine, da bi alžirskoj floti bio predat 20.06 2017. godine a u
matičnu luku stigao 30.09 2017. godine.
Alžirski minolovci tipa El Kasseh predstavljaju dalji razvoj minolovaca tipa Gaetta, i konstruktivno su
slični finskim minolovcima tipa Katanpää, takođe izgrađenim od strane Intermarine. Alžirski
minolovci imaju puni deplasman od 720 tona, dužinu 52.5m, širinu 9.9m i gaz 3.1m. Pogone ih dva
dizel motora MTU 8V 396 TE74K od po 1340 kWt sa dva propelera Fojta-Šnajdera, i daju im punu
brzinu od 15 čv. Radijus plovidbe iznosi 1500 NM pri brzini od 12 čv. Posadu čini 36 ljudi (od čega 6
oficira)

Kompleks protivminskog naoružanja se za razliku od finskih sastoji od teleupravljanih aparata Pluto

Plus, italijanske kompanije Gaymarine. Alžirski minolovci su takođe opremljeni i sa dvije daljinskl
upravljane automatske artiljerijske platforme Leonardo Marlin WS 30 kalibra 30mm.

Danas Intermarine gradi i sličan minolovac za potrebe RM Tajvana, na osnovu ugovora zaključenog
2014. godine i koji će biti završen do kraja 2019. godine. Još pet minolovaca istog tipa će po licenci i
uz saradnju sa Intermarine i američkom korporacijom Lockheed Martin, biti izgrađeno u tajvanskom
brodogradilištu Ching Fu Shipbuilding u periodu 2020.-2024.
03.01 2019. Kako saopštava turska Uprava vojne industrije (Savunma Sanayii Başkanlığına - SSB),
ista je sa Katarom potpisala saglasnost (Letter of Intent - LoI) koja se odnosi na isporuku borbenih
helikoptera T129 ATAK, koje proizvodi kompanija Turkish Aerospace Industries (TAI). Količina
helikoptera koje bi Katar kupio, nije saopštena.

Ukoliko saglasnost preraste u tvrdi ugovor, Katar će postati treći po redu inostrani korisnik turskih
borbenih helikoptera T129 - nakon Pakistana (koji je u junu 2018. godine potpisao ugovor za
kupovinu 30 helikoptera za 1.5 mlrd $) i vjerovatano Filipina (krajem 2018. donijeli rešenje o
kupovini 8 helikoptera T129)

Helikopter T129 predstavlja modifikaciju italijanskog borbenog helikoptera Leonardo Helicopters

(AgustaWestland) A129 International, koji je pobijedio na dugotrajnom turskom tenderu ATAK.
Turske OS i Žandarmerija, do sada su dobile 38 serijskih helikoptera T129.

U 2016. godini, Katar je potpisao saglasnost i sa SAD za nabavku 24 borbena helikoptera Boeing AH-
64E Apache Guardian vrijedna oko 2.7 mlrd $, i čija isporuka će početi 2019.-2020.
Kako piše žurnal "Jane's Defence Weekly" od 26.12 2018. Američka vojska će dodijeliti korporaciji
Lockheed Martin dva nova ugovora – jedna (sa formalnim rokom za izvršenje od 12 mjeseci, opciono
na 4 godine) za isporuku 342 borbena vozila M142 reaktivnog sistema HIMARS i drugi za remont i
modernizaciju 385 rezervnih borbenih vozila M270/M270A1 reaktivnog sistema MLRS do nivoa
M270A2.

Kako saopštavaju, ova modernizacija bi trebalo da omogući produženje roka upotrebe sistema MLRS
do 2050. godine.
Nešto ranije, u septembru 2018. godine, američka vojska je dodijelila korporaciji Lockheed Martin
ugovor vrijedan 289 miliona $, za isporuku 24 nova borbena vozila M142 HIMARS, sa rokom
isporuke do jula 2022. godine.

Do danas je američka vojska dobila ukupno 375 sistema M142 HIMARS, od koji je u operativnoj
upotrebi 363, dok je Korpus Mornaričke pješadije dobio 45 M142 HIMARS koji koriste rakete
GMLRS dometa 70 km i GMLRS+ dometa 120 km, te ER GMLRS dometa do 150 km, kao i
operativno-taktičke rakete ATACMS dometa većeg od 300 km. Očekuje se da će sistemi M142
HIMARS uskoro koristiti i rakete dometa većeg od 500 km.

U 2018. godini, američka vojska (uključujući i rezervne komponente) u operativnoj upotrebi ima
svega 222 sistema M270A1 MLRS (od 225 modernizovanih nešto ranije). Podsjećanja radi, u periodu
1983. – 1991. Američka KoV je dobila 830 borbenih vozila M270 sistema MLRS.
Kako je saopštio tajlandski portal aagth1.blogspot.com, u decembru 2018. godine, u tajlandsku
vazduhoplovnu bazu Utapao, transportnim avionom Ил-76ТД (RA-76842) ruske avio-kompanije
«Авиакон Цитотранс» dostavljena su dva helikoptera Ми-17В-5 za potrebe armijske avijacije
Tajlanda.

Podsjećamo da je ugovor za isporuku dva Ми-17В-5, koje je proizvela kompanija АО "Казанский

вертолетный завод", zaključen sa Rusijom u septembru 2017. godine.

Pomenuta dva helikoptera, Ми-17В-5 pridružila su se pet postojećih u sastavu 41. vazduhoplovnog
bataljona opšte namjene u Lopburiju (bort od "6401" do "6405"),

Prva tri helikoptea ovog tipa, Tajland je dobio u martu 2011. godine, na osnovu ugovora iz 2008.
godine, a još dva u novembru 2015. godine (na osnovu ugovora vrijednog 40 miliona $ iz jula 2014.)
22.01 2019. Kako je saopštila informativna agencija TACC, bombarder Ту-22М3 iz sastava VKS
Rusije, srušio se prilikom slijetanja na aerodrom u Olenogorsku, u Murmanskoj oblasti. Avion nije bio
naoružan u trenutku rušenja. Pomoćnik kapetana i operater su poginuli na licu mjesta, dok je kapetan
umro od povreda u vojnoj bolnici. Jedan član posade je u stabilnom stanju i prebačen je na liječenje u
Moskvu.

Cjelokupna flora bombardera Ту-22М3 prizemljena je do daljnjeg. Kao uzrok posledice se navode
mogućnosti greške pilota, koja je uslijedila nakon pogoršanja vremena, kada je avion uletio u sniježnu
oluju, koja je oštetila konstrukciju aviona, nakon čega je uslijedio pad.

U pitanju je Ту-22М3 (bort "35 crveni", registacionih oznaka RF-94159), koji je kapitalni remont
prošao u 150. avio-remontnom zavodu u Kalinjingradu u 2012. godini. Avion se nalazio u sastavu 40.
mješovitog avio-puka (aerodroma Olenj u Murmanskoj oblasti) Strateške avijacije VKS Rusije.

Treba napomenuti da se u sastavu Strateške avijacije VKS Rusije, nalazi još jedan bombarder Ту-
22М3 sa oznakom "35 crveni" (registraciona oznaka RF-94266), koji leti u sastavu 52. Gardijskog
bombarderskog puka (aerodrom Šajkovka, Kalužskaja oblast), i koji je prošao remont u Kazanjskom
avioremontnom zavodu u 2018. godini.

Havarija bombardera Ту-22М3, je četvrta po redu, kada su u pitanju avioni pomenutog tipa u sastavu
VKS Rusije, nakon 2000. godine (ako ne računamo Ту-22М3, koji je izgubljen u Gruziji 2008.
godine), odnosno treća po redu havarija u poslednje tri godine.

08.07 2004. Bombarder Ту-22М3, iz sastava 840. teškog bombarderskog puka VKS Rusije, srušio se
prilikom slijetanja na aerodrom Soljci (Novgorodska oblast). Poginula su četiri člana posade, usled
tehničkog problema sa elektro-napajanjem, koje je uzrokovalo prekid snabdijevanja gorivom. Osim
toga , nisu proradila ni sjedišta za katapultiranje.
16.06 2016. Bombarder Ту-22М3 ("10 crveni", registracija - RF-94146) iz sastava 6950. aviobaze na
aeordromu Veretje (u blizini grada Ostrov, Pskovska oblast(, sudario se sa pistom zbog problema sa
točkovima. Avion je ozbiljno oštećen, ali nije bilo stradalih članova posade.

12-/.09 2017. Bombarder Ту-22М3 ("20 crveni", registracija - RF-94233) iz sastava 326. teške
bombarderske avio-divizije (aerodrom Belaja, Irkutska oblast) usled tehničkih problema, srušio se
nedaleko od poletno-sletne staze aerodroma Šajkovka (Kalužskaja oblast). Posada je preživjela, a
avion je pretrpio ozbiljna oštećenja.
25.01 2019. U pogonima poljske kompanije Sikorsky PZL-Mielec (Polskie Zakłady Lotnicze), koja je
u principu predstavništvo kompanije Sikorsky iz sastava korporacije Lockheed Martin, u Melecu, u
prisustvu premijera Poljske Mateuša Moraveckog i ministra odbrane Mariuša Blašcaka, potpisan je
ugovor za kupovinu četiri višenamjenska helikoptera Sikorsky S-70i International Black Hawk, koji će
za potrebe poljskih specijalnih snaga, biti proizvedeni upravo u ovoj, domaćoj kompaniji.

Helikopteri će biti isporučeni do kraja 2019. godine, dok će se opremati u periodu nakon isporuke.
Ukupna vrijednost ugovora iznosi oko 182 miliona $, a jedan helikopter S-70i, domaće proizvodnje,
koštaće oko 20 miliona $ (zajedno sa specijalnom opremom, obukom i tehničkom podrškom).
Saopšteno je da su opciono u ugovor uključena još četiri helikoptera.

Novi helikopteri stupiće u sastav 7. eskadrile specijalne namjene RV Poljske (7 Eskadra Działań
Specjalnych) na aerodromu Povidz, u čijem sastavu se trenutno nalazi osam helikoptera Ми-17.

S-70i International Black Hawk predstavlja izvoznu varijantu američkog helikoptera UH-60 Black
Hawk, a u Poljskoj se proizvodi od 2010. godine. Osim pomenuta četiri helikoptera, jedan S-70i je
isporučen poljskim policijskim snagama u 2018. godini (još jedan bi trebalo da stigne u 2019.)
22.01 2019. Kancelarija za informacije i masovne komunikacije MORF, u periodu 22. do 24.01 2019.
grupa vojnih inspektora iz Španije je u okviru Bečkog dokumenta iz 2011. godine, koji se tiče
sprpvođenja mjera o jačanju bezbjednosti, izvršila inspekciju vojnog objekta na teritoriji Ruske
Federacije.

Španski inspektori su posjetili bazu 11. samostalnog tenkovskog puka, Zapadnog Vojnog Okruga u
gradu Gusev, u Kalinjngradskoj oblasti.

O formiranju 11. samostalnog tenkovskog puka, 11. Armijskog korpusa Obalske vojske Baltičke flote,
već je govoreno u nekoliko navrata. Navodno je 11. tenkovski puk ustrojen na bazi postojećeg
samostalnog tenkovskog bataljona.

Podsjećanja radi, nakon masovnog smanjenja vojnih jedinica u Kalinjingradskoj oblasti, tokom
reforme „Novi oblik vojske“, sprovedene tokom 2009-2010., na teritoriji Kalinjingradske oblasti,
ostao je svega jedan tenkovski bataljon u sastavu 79. Gardijske motostreljačke brigade (sa 40
tenkova). Time je broj tenkova u Kalinjingradskoj oblasti, sa 803 smanjen na svega 40 jedinica.

11.01 2019. MORF je saopštilo da je u sastav armijskog korpusa Baltičke flote, stupilo više od 30
tenkova Т-72Б, te nije isključeno da su ovo prvi koraci u ustrojavanju motostreljačke divizije u
Kalinjingradskoj oblasti.
21.01 2019. U Surabaji je u flotnu listu RM Indonezije uveden desantni brod -nosač helikoptera ВRS
594 (LPD 594) Semarang. Brod je uvršten u sastav 1. flote RM Indonezije (Koarmada I), i opremljen
je kao bolnički brod za izvršavanje humanitarnih misija.

Semarang je izgrađen u brodogradilištu kompanije PT PAL (Persero) u Surabaji i šesti je po redu

desantni brod ovog tipa u sastavu RM Indonezije i treći po redu izgrađen u domaćem brodogradilištu.
Ugovor za izgradnju ovog broda, potpisan je 11.01 2017. godine, a izgradnja broda je započeta u
Surabaji 28.04 2017. godine. Porinut je 04.08 2018. godine.

Podsjećanja radi, na osnovu ugovora iz 2003. godine, vrijednog svega 35 miliona $, južnokorejska
brodograđevinska kompanija Dae Sun Shipbuildings & Engineering Co. Ltd. Projektovala je i
izgradila u svom brodogradilištu u Pusanu, mali desantni brod-nosač helikoptera LPD 972 Tanjung
Dalpele za potrebe RM Indonezije. Brod je imao deplasman od 11.394 tone i dužinu od 122m), a u
sastav RM Indonezije uveden je u 2004. godini. U 2008. godini taj brod je prenamijenjen u bolnički i
preimenovan u BRS 990 Dr. Soeharso.

Odmah zatim, u 2004. godini, Indonezija je sa kompanijom Dae Sun Shipbuildings & Engineering,
zaključila ugovor vrijedan 150 miliona $, za izgradnju četiri desantna-broda nosača helikoptera po
modifikovanom projektu (LPD 124, dužine 124m). Od toga, prva dva broda LPD 590 Makassar i LPD
591 Surabaya, izgrađena su u Južnoj Koreji i predati Indoneziji u 2007. godini, a druga dva - LPD 592
Banjarmasin i LPD 593 Banda Aceh, gradila su se u brodogradilištu kompanije PT PAL u Surabaji u
sadejstvu sa južnokorejskom kompanijom, te uz transfer tehnologije i punih prava na projekat.
(Brodovi su ušli u sastav RM Indonezije u 2009. i 2011. godini).
Tako je RM Indonezije dobila i šesti po redu brod pomenutog tipa, standardnog deplasmana 7200 tona
i dužine 124m, a od ostalih se razlikuje u nešto uvećanom hangaru za helikoptere u koji sada staju tri
helikoptera , te povećanim kapacitetom za transport (ukupno 771 čovjek, naspram 644 na brodu
Makassar)

U 2017. RM Indonezije je dodijelilo kompaniji PT PAL zahtjev za projektovanje i početak izgradnje

sedmog po redu desantnog broda, koji će se takođe koristiti kao bolnički brod. Početak izgradnje se
očekuje u 2019. godini, a završetak u 2021. godini.

Ovaj projekat je naišao i na dobru prođu na međunarodnom tržištu. Tako je početkom 2014. godine PT
PAL dobila ugovor za izgradnju dva broda za RM Filipina (LD 601 Tarlac i LD 602 Davao del Sur),
koji su isporučeni u 2016. i 2017. godini. Za brodove ovog tipa, interesovanje su pokazali Malezija,
Mijanmar i Tajland.

Kompanija Dae Sun Shipbuildings & Engineering je u 2012. godini zaključila saglasnost za izgradnju
dva broda modifikovanog tipa sa peruanskim brodogradilištem Servicio Industrial de la Marina de
Guerra del Perú (SIMA), a glavni brod projekta АМР 156 Pisco, uveden je u sastav RM Perua 06.06
2018. godine. Drugi brod „Paita“, započet je 14.12 2017. godine.