Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Odsjek za povijest umjetnosti

Kolegij „Arhitektura od 16. do 18. stoljeda u srednjoj Europi”
Dr. sc. Dubravka Botica

Gradska i vrtna palača obitelji

Liechtenstein u Beču

IZRADILI:
Ana Gerovac
Andrea Manzoni
Tomislav Slavid
Sara Tomac
 Obitelj Liechtenstein
i
Gradska palača Liechtenstein
• Karl I.- Prvi član obitelji
Liechtenstein sa titulom
princa
• Karl Eusebije bio je
pokrovitelj umjetnosti,
osnivač značajne obiteljske
zbirke slika te autor traktata
o arhitekturi

Karl I von Karl Eusebije

Liechtenstein
• Johann Adam Andreas- jedan
od najznačajnijih pokrovitelja
umjetnosti i naručitelja svoga
doba („Hans Adam The Rich”)
• naručitelj Gradske i Vrtne
palače

Johann Hans Adam

Smještaj Gradske palače
• Grof Kaunitz- izgradnja je
započeta 1691.g prema
njegovim idejama i
nacrtima; kasnije angažiran
Enrico Zuccalli
• Ideje bliske Berninijevima

Enrico Zuccalli
 Chigi-Odeschalchi,
Bernini, Rim

Stadpalais (Gradska palača)

 • Talijanski barokni arhitekt
• Angažiran na mnogim projektima
Johanna Adama
• Angažiran i na drugim projektima,
poput gradskih palača Harrach,
Kaunitz, Strattmann ili Sinzendorf,
vrtnih palača Cernin, Obizzi te na
mnogim drugim narudžbama
istaknutih plemidkih obitelji

Domenico Martinelli
 Palača Kaunitz, Brno
Palača Harrach, Beč
• Na palači je radio i švicarski
arhitekt Gabriel de Gabrielli
• Johan Lucas von Hildebrandt
vjerojatno radi veličanstveni
bočni portal
• Skulptor Giovanni Giulliani
izvodi bogatu skulptoralnu
dekoraciju koja zapravo
predstavlja snažan kontrast
Martinellijevom strogom
izričaju
• Andrea Lanzani
• Santino Bussi
Bočni portal, najvjerojatnije
• Antonio Belucci Hildebrandt i Giulliani
Okružje palače

Palača Dietrichstein Minoritenkirche

 1. kat

Prizemlje

2. kat
Unutrašnjost
Stubišta
• 1687. Johann Adam von Liechtenstein kupuje dio zemlje u četvrti
Rossau
• Smještaj: 9. bezirk, SZ od centra Beča; nekad dominirala
prostorom, danas integrirana u gusto urbanizirano okruženje
• Prostor SZ od palače: četvrt Liechtenhal- uzorit model gradske
zajednice; jedini primjer urbanog planiranja u baroknom Beču

Vrtna palača Liechtenstein i četvrt Liechtenhal, oko 1830.

3 PROJEKTA:
1. Johann Bernhard Fischer von Erlach, projekt 1687/88.
• dojam prozračnosti, lakode i dinamike
• naglašena, ispupčena polukružna masa središnjeg rizalita nad kojom se
nalazi rastvorena struktura paviljonskog karaktera
• balustrada s kipovima nad cijelim pročeljem
• vidljivi utjecaji Berninija, posebice njegovog prvog prijedloga
za Louvre

2. Domenico Egidio Rossi, projekt 1688.

• sličnosti s Erlachovim projektom u konceptu pročelja s naglašenom
središnjom osi, oblicima prozora te horizontalnoj podjeli na dvije zone,
odnosno tri u središnjem rizalitu
• razlikuje se od Erlachovog projekta u pokrenutosti pročelja
• dodavanje trede zone prozora na središnjem rizalitu koju raščlanju pilastri
velikog reda
• artikulacija prizemlja stiliziranom rustikom
• na bočnim rizalitima zamišljena su stepeništa

3. Domenico Martinelli, projekt 1692.

• preuzima te dorađuje i izvodi Rossijev projekt
• Promjene Rossijevog projekta - središnji rizalit je gotovo neznatno istaknut iz
volumena zgrade te je visinski manje naglašen u odnosu na bočne rizalite;
dodavanje trede zone prozora na bočnim rizalitima
• upotreba pilastara velikog reda na cijelom pročelju što doprinosi vedoj
jedinstvenosti cjeline
• ne izvodi simetrična bočna stubišta pred ulaznim pročeljem
• Palača je dovršena 1704. godine.
GLAVNO PROČELJE
- središnji rizalit je naglašen - izdignut u odnosu na
druga dva rizalita, lagano istaknut u prostor te s
razrađenijom arhitektonskom plastikom
- prizemlje središnjeg rizalita izvedeno u stiliziranoj
rustici i arkadno rastvoreno, a na bočnim rizalitima se
rustika javlja na pilastrima koji odijeljuju prozore
- pilastri velikog reda povezuju drugu i tredu etažu

BOČNA PROČELJA
- uvučeni središnji dio s balkonom
- prozore odijeljuje dvostruki par stupova
- rustika u prizemlju - u središnjem rizalitu na cijeloj
površini, a na bočnim rizalitima samo na pilastrima
- prizemelje središnjeg rizalita rastvoreno arkadnim
otvorima

VRTNO PROČELJE
- sličnosti s glavnim pročeljem u artikulaciji otvora i
arhitektonske plastike  nizanje prozorskih osi
odijeljenih pilastrima velikog reda, arkadno
rastvoreno prizemlje središnjeg rizalita, rustika na
prvoj etaži
- arhitektonski riješeno poput bočnih pročelja -
središnji dio uvučen
 PRIZEMLJE
- tlocrt palače je pravokutan s ugaonim rizalitima
- unutarnji raspored prostorija odgovara novom načinu stanovanja u odijeljenim
apartmanima
- prizemljem dominira središnja dvorana (sala Terrena), arkadno rastvorena prema vrtu
- freske u prizemlju palače izradio je 1711.-'12. god. bečki slikar Johann Michael
Rottmayr  važno je naglasiti da je on jedini ne-talijanski umjetnik koji je radio na
ovoj palači (naručitelj je izričito težio talijanskoj umjetnosti)
- u palači se nalazi bogata zbirka knjiga koja se čuva u knjižnici bogato ukrašenoj
crvenim mramornim stupovima i pozladenim dijelovima arhitektonske plastike
 svod središnje dvorane knjižnice ukrašava freska J. M. Rottmayra, Enejeva
žrtva, iz 1705.-’08. god.

knjižnica J. M. Rottmayr, Enejeva žrtva, 1705.-’08.

 KAT
- do kata se dolazi dvokrakim stubištima zrcalno postavljenima s obje strane sale terrene, izvedenima
čistim i jednostavnim linijama u crvenom mramoru  freske na svodu stubišta radi J. M. Rottmayr – npr.
Primanje vojnog Genija na Olimp, istočno stubište, oslikano oko 1705. god.
- glavna dvorana kata, „Heraklova dvorana“, izvedena je nizom crvenih mramornih stupova s pozladenim
kapitelima  svod oslikan freskom Andrea Pozza koja prikazuje apoteozu naručitelja palače - prikaz
iluzionirane arhitekture, Heraklovih zadataka, oblaka s bogovima, polubogovima i kupidima te likom
Zeusa u središtu koji kao da silazi s Olimpa i pozdravlja Herakla  tipično bečka ikonografija s
alegorijskim prikazom princa i cara
Johann Michael
Rottmayr, Primanje
vojnog Genija na Olimp,
istočno stubište, o.
1705.

Andrea Pozzo, Heraklovi

zadaci i apoteoza,
1704.-’08.

Heraklova dvorana
 UTJECAJI
- Na palači su očiti utjecaji rimske arhitekture, što je rezultat ponajviše ukusa Karla Eusebiusa
von Liechtenstreina koji u svome traktatu izražava oduševljenje talijanskom arhitekturom, a
koje se prenijelo i na njegovog sina Johanna Adama
- Martineli je izveo palaču kao spoj rimske vrtne i urbane vile
- palače na koje se arhitekt ugledao pri oblikovanju vanjskih pročelja:
 Palazzo Chigi-Odescalchi - s nje preuzima motiv istaknutog središnjeg rizalita te pilastara
velikog reda koji povezuju drugu i tredu etažu
 Palazzo Barberini – s nje preuzima ideju arkadno rastvorenog prizemlja te koncept
pročelja s dva istaknuta bočna krila koja flankiraju uvučeni središnji dio
- arhitekt, fresko slikar glavne dvorane, kipari i štukaturi su bili talijanski umjetnici
- Palača de poslužiti kao utjecaj na monumentalnije stambene građevine u Beču – npr. na
gornjem Belvedereu princa Eugena Savojskog primijeniti de se slična rješenja  sala terrena
koja se arkadno otvara prema vrtu, oblikovanje bočnog pročelja s uvučenim središnjim
rizalitom i balkonom

Palazzo Chigi-Odescalchi, Rim Palazzo Barberini, Rim Belvedere, Beč

• Kada govorimo o interijeru palače, vidimo neka NOVA RJEŠENJA:
- rastvorena dvorana prizemlja koja ostvaruje neposrednu vezu s vrtom
- dvokrako stubište zrcalno postavljeno s obje strane sale terrene
- velika dvorana s raskošnim iluzionističkim oslikom na stropu

USPOREDBA GRADSKE I VRTNE PALAČE

• gradska palača ima jednu etažu više
• naglašen središnji rizalit obje palače – kod vrtne palače istaknut je visinom, dok je kod gradske istaknut
balustradom i pilastrima velikog reda
• na obje palače su prozorski otvori odijeljeni pilastrima velikog reda na drugoj i tredoj etaži, no razlika je u
tome što se oni kod gradske palače nalaze samo na središnjem rizalitu, a kod vrtne duž cijelog pročelja
• sličnosti vidimo i u artikulaciji prozora – zabati i stilizirani natprozorni vijenci ukrašeni maskeronima
• sličnosti u interijeru - podjela prostora odijeljenim apartmanima te bogata štuko dekoracija

Gradska palača Liechtenstein Vrtna palača Liechtenstein

• Vrt: dizajnirao
Jean Trehet u
francuskom stilu,
prijelaz 17. u 18. st.;
skulpture:
Giovanni Giuliani

Salomon Kleiner, 1732.

Bernardo Bellotto, Pogled na palaču

sa belvederea, 1759./60.
• Belvedere Liechtenstein,
J. B. Fischer von Erlach:
manja rastvorena građevina
nasuprot palači, uništena 1873.,
Ferstelova građevina na
njenom mjestu

Heinrich von Ferstel,

Ljetna palača, 1876.
 • 1802. vrt se redizajnira u engleskom stilu: Philipp Prohaska
• 2004. vrt ponovno preuređen; kombinacija geometriziranog
francuskog i neformalnog engleskog stila

Plilipp Prohaska, Vrt, današnje stanje

projekt za preuređenje
vrta, oko 1801.