Professional Documents
Culture Documents
Literatura - Međunarodna-Ekonomija-1 PDF
Literatura - Međunarodna-Ekonomija-1 PDF
Literatura - Međunarodna-Ekonomija-1 PDF
Snježana Brkić
MEĐUNARODNA EKONOMIJA
OSNOVNI POJMOVI I KONCEPTI
__________________________________________________________________________
_______________________________________
_______________________________________
BRKIĆ, Snježana
Međunarodna ekonomija: Osnovni pojmovi i
koncepti / Snježana Brkić. – Sarajevo:
Ekonomski fakultet Univerziteta u Sarajevu,
2016.- 154 str.: graf. prikazi i tabele;
ISBN _________________
COBISS.BH-ID _________________
1
PREDGOVOR
2
SADRŽAJ
PREDGOVOR
3
2.2. Struktura platnog bilansa 63
2.3. Koncepti presijecanja platnog bilansa 64
2.4. Platnobilansne neravnoteže 65
2.5. Platni bilans BiH 66
4
VII INTEGRACIJA BOSNE I HERCEGOVINE U SVJETSKI TRGOVINSKI SISTEM 141
1. Uvodna razmatranja 141
2. Vanjskotrgovinska politika BiH 142
3. Trgovinski odnosi BiH 143
3.1. Pristupanje BiH Svjetskoj trgovinskoj organizaciji 143
3.2. Proces pridruživanja BiH Evropskoj uniji 144
3.3. “Balkanska” ekonomska integracija 145
4. Vanjska trgovina BiH 147
LITERATURA 149
5
UVOD U MEĐUNARODNU EKONOMIJU
Definicija:
Međunarodna ekonomija može se definisati kao makroekonomska disciplina koja proučava
opšte principe, zakonitosti i učesnike razmjene robe, usluga, rada, kapitala, tehnologije i
informacija na svjetskom tržištu.
Tematske oblasti:
međunarodna
trgovina Konvencionalno se međunarodna ekonomija dijeli
na dvije glavne oblasti – međunarodnu trgovinu i
međunarodne finansije. Podjela nije striktna, jer su
oblasti međusobno usko povezane i isprepletene.
6
I TEORIJA MEĐUNARODNE TRGOVINE
Istorijat:
Merkantilizam koji se pojavio u XVI vijeku smatra se prvim opšteprihvaćenim (mada ne i
naučnim) pogledom na međunarodnu trgovinu. Temelji naučne misli o međunarodnoj trgovini
postavljeni su djelom Adama Smitha “Istraživanje prirode i uzroka bogatstva naroda” iz 1776.
godine, dok se moderna teorija međunarodne trgovine veže se za drugu polovinu XX vijeka i
početak XXI vijeka.
Tri faze:
I merkantilizam
II tradicionalna teorija
III moderna teorija
Centralno pitanje:
rast proizvodnje
vanjskotrgovinska politika
7
Opšti ekonomski ciljevi: ekonomski rast, interna ravnoteža i eksterna ravnoteža.
Ekonomski rast
Vrijeme
Merkantilizam
Teorija apsolutnih prednosti Teorija faktorskih proporcija
Teorija komparativnih prednosti Teorija život. ciklusa proizvoda
Novije teorije međunarodne trgovine
Teorija konkurentskih prednosti
8
Merkantilizam:
cilj ekonomske politike: Povećati bogatstvo!
sredstva: Kako povećati bogatstvo?
povećanjem proizvodnje zlata i srebra (ako zemlja ima rudnike plemenitih metala);
ratom i pljačkom;
ostvarivanjem viška u vanjskoj trgovini (državna intervencija – ograničavanje uvoza i
podsticanje izvoza).
merkantilizam kao zero-sum game – da bi jedan učesnik dobio, drugi mora da izgubi;
“The ordinary means therefore to increase our wealth and treasure is by foreign trade, wherein
we must ever observe this rule: to sell more to strangers yearly than we consume of theirs in
valute.” Thomas Mun (rani merkantilist)
Za svaku teoriju moguće je napraviti shemu glavnih elemenata: autor – vremenski okvir i
klasifikacija – polazne pretpostavke modela – teze (zaključci).
TEORIJA
MEĐUNARODNE TRGOVINE
Izvor: Brkić, Snježana (2012). Intra-industrijska trgovina: Teorijski i empirijski aspekti. Monografija. Sarajevo:
Ekonomski fakultet u Sarajevu
1
Tabela prikazuje samo teorijske pristupe koji su imali najznačajniji uticaj na razvoj naučne misli o međunarodnoj
trgovini.
9
Teorijski pristupi se razlikuju prema:
polaznim pretpostavkama,
faktorima koji su presudni za vanjskotrgovinski impuls,
rezultirajućoj robnoj strukturi trgovine,
načinu podjele koristi od trgovine.
2. Konvencionalne teorije
Klasične teorije:
Adam Smith
David Ricardo
John Stuart Mill
Neoklasične teorije:
Frank William Taussig
Gottfried Haberler
Eli Heckscher
Bertil Ohlin
10
Polazne pretpostavke modela:
model “2x2x1” (2 zemlje koje proizvode 2 proizvoda sa 1 faktorom proizvodnje);
radna teorija vrijednosti;
konstantni jedinični troškovi;
savršena konkurencija;
puna zaposlenost;
slobodna trgovina;
transportni troškovi jednaki nuli;
savršena mobilnost faktora proizvodnje (rada) unutar i između zemalja.
Primjer:
Obje zemlje privređuju na granici proizvodnih mogućnosti (puna zaposlenost).
Zemlja A sa svim svojim resursima može proizvoditi 12 kg pšenice ili 3 m platna.
Zemlja B sa svim svojim resursima može proizvoditi 12 m platna ili 3 kg pšenice.
Zemlje imaju dvije opcije: autarkija ili međusobna razmjena.
11
Tabela 3: Proizvodne mogućnosti dvije zemlje – vjerovatnija situacija
Polazne pretpostavke:
model “2x2x1”;
radna teorija vrijednosti;
konstantni troškovi;
savršena konkurencija;
puna zaposlenost;
slobodna trgovina;
transportni troškovi nula;
savršena mobilnost faktora proizvodnje (rada) unutar zemalja i nemobilnost između
zemalja;
statičnost ukusa i resursa;
nepromjenjiva (fiksna) tehnologija različita između zemalja;
12
Kako utvrditi komparativne prednosti?
Komparativnu prednost ima ona zemlja čiji su komparativni troškovi (odnosi jediničnih troškova
proizvodnje) niži.
Primjer:
Portugal ima apsolutnu prednost kod oba proizvoda.
Po A. Smithu: neće doći do razmjene.
Po D. Ricardu: do razmjene dolazi čak i ako jedna zemlja ima prednost na oba
proizvoda, ako je ta prednost različita – kod jednog proizvoda veća, a kod drugog manja.
Zemlja će se specijalizovati za proizvodnju i izvoz onog proizvoda kod kojeg ima veću
prednost, jer tako maksimizira svoju dobit.
Troškovi
(broj radnih sati za proizvodnju jedinice proizvoda)
Vino Platno Komparativni troškovi
Zemlja / Proizvod
u autarkiji
Portugal 80 sati/barel 90 sati/jard 80/90 (1v:8/9p)
90/80 (1p:9/8v)
Engleska 120 sati/barel 100 sati/jard 120/100 (1v:6/5p)
100/120 (1p:5/6v)
13
2.1.3. Teorija recipročne tražnje (John Stuart Mill)
2
John Stuart Mill (1806-1873.)
Proizvodnja
(za 1 radni čas)
Vuneni štof Platno Komparativne količine
Zemlja / Proizvod
proizvodnje u autarkiji
Engleska 10 m 15 m 10/10 (1š:1p)
15/20 (3š:4p)
2
http://www.iep.utm.edu/milljs/
14
2.1.4. Evaluacija klasičnih teorija
Doprinos:
početak izučavanja vanjskotrgovinskog impulsa;
spoznaja značaja specijalizacije i međunarodne podjele rada kao osnove na kojoj počiva
međunarodna razmjena;
djelimično objašnjenje inter-industrijskih trgovinskih tokova;
Nedostaci:
apstraktnost i statičnost polaznih pretpostavki;
analiza isključivo elemenata ponude;
nemogućnost da se pronikne u uzroke razlika u komparativnim troškovima;
nemogućnost da se objasni parcijalnu specijalizaciju.
2. Prema Smithovoj teoriji apsolutnih prednosti, ako je jedna zemlja efikasnija od druge u
proizvodnji oba posmatrana proizvoda, između zemalja neće doći do razmjene.
a) tačno b) netačno
5. Domaća zemlja može proizvoditi dva dobra: vino i sir. Jedinična potreba za radom u
proizvodnji vina iznosi 3 radna sata (po l), a u proizvodnji sira 1 radni sat (po kg). Koliko
je oportunitetni trošak proizvodnje vina izražen količinom sira?
7. Prema Ricardovoj teoriji, koji je razlog za uspostavljanje trgovine između dvije zemlje?
a) razlike u relativnoj produktivnosti rada
b) razlike u relativnoj raspoloživosti rada i kapitala
c) razlike u preferencijama potrošača
d) nijedan od prethodno navedenih odgovora nije tačan
15
2.2. Neoklasične teorije
Neoklasične teorije, kao što sam naziv govori, zadržale su niz sličnosti sa klasičnim teorijama.
Istovremeno, neoklasične teorije mijenjaju neke ključne elemente sadržane u klasičnim
teorijama.
Rani neoklasičari: Frank William Taussig, Frank Graham, Gottfried Haberler, Eli Heckscher,
Bertil Ohlin, i dr.
Taussig je prvi uveo u analizu dva faktora proizvodnje (rad i kapital), a troškove izrazio
novčano.
Haberler je uveo u analizu sva tri faktora proizvodnje, konstantne zamijenio promjenljivim
troškovima, umjesto prosječnih analizirao marginalne troškove.
Graham je radio sa modelom “više zemalja - više proizvoda”.
3
Gottfried Haberler (1900-1995.)
3
http://www.wikiberal.org/wiki/Gottfried_Haberler
16
Polazne pretpostavke modela:
model 2x2x3 (dvije zemlje, dva proizvoda, tri faktora proizvodnje);
savršena konkurencija;
slobodna trgovina;
puna zaposlenost;
promjenljivi troškovi.
Osnovna teza:
Zemlja ima komparativnu prednost u nekom proizvodu, ako može proizvoditi dodatnu jedinicu
tog proizvoda po nižim oportunitetnim troškovima izraženim u drugom proizvodu, nego druga
zemlja.
Odnos cijena (odnos razmjene) između dva proizvoda jednak je odnosu njihovih marginalnih
troškova. Proizvodnja jednog proizvoda se može povećati samo na teret proizvodnje drugog
proizvoda, pa će odnos razmjene biti jednak odnosu troškova supstitucije:
Ključno pitanje:
Koliko se mora “žrtvovati” jednog proizvoda da bi se povećala proizvodnja drugog proizvoda?
17
Slika 5: Kriva proizvodnih mogućnosti kod konstantnih i promjenljivih troškova
T T
a) Konstantni troškovi b) Promjenljivi troškovi
E F
PPF H
i i
G
PPF
0 0
S D S
Izvor: Đurić, Dragana, Prekajac, Zora i Vidas–Bubanja, Marijana (2000). Međunarodna ekonomija. Beograd:
Institut ekonomskih nauka
Konstantni troškovi:
P = MC = AC
Odnos razmjene dva proizvoda jednak je odnosu njihovih marginalnih troškova i odnosu
njihovih prosječnih troškova.
PPF je linearna linija i identična je liniji cijena.
Za svaku novu dodatnu jedinicu nekog proizvoda uvijek se “žrtvuje” jednak broj jedinica
drugog proizvoda.
Promjenljivi troškovi:
P = MC ≠ AC
Odnos razmjene se uspostavlja prema marginalnim troškovima.
PPF je konkavna linija i nije identična liniji cijena – linija cijena je tangenta na PPF.
Kod rastućih troškova – za svaku dodatnu jedinicu jednog proizvoda “žrtvuje” se sve više
jedinica drugog proizvoda.
Kod opadajućih troškova – za svaku dodatnu jedinicu jednog proizvoda “žrtvuje” se sve
manje jedinica drugog proizvoda.
Kod konstantnih troškova – kompletna specijalizacija; kod promjenljivih troškova –
parcijalna specijalizacija;
18
2.2.2. Heckscher-Ohlinova teorija (H-O teorija)
4 5
Eli Heckscher (1879-1952.) Bertil Ohlin (1899-1979.)
4
https://www.hhs.se/en/research/institutes/ehff/about-ehff/
5
http://www.nobelprize.org/nobel_prizes/economic-sciences/laureates/1977/ohlin-bio.html
19
Tabela 6: Upoređivanje polaznih pretpostavki dva modela
H-O teorija polazi od dvije osnovne osobine zemalja i proizvoda: Proizvodi se razlikuju po
intenzitetu faktora koji se koriste u njihovoj proizvodnji (kombinovanju faktora), a zemlje po
snabdjevenosti faktorima proizvodnje.
Kvantitativna definicija polazi od elemenata na strani ponude, a cjenovna definicija uzima u obzir
elemente na strani i ponude i tražnje.
Kvantitativna definicija: Jedna zemlja relativno obiluje kapitalom ne ako je njena ukupna količina
kapitala veća od ukupne količine kapitala u drugoj zemlji, već ukoliko je odnos ukupne količine
kapitala prema ukupnoj količini radne snage viši nego takav odnos u drugoj zemlji.
Cjenovna definicija: Jedna zemlja relativno obiluje kapitalom ukoliko je odnos kamatne stope
(cijene kapitala) i nadnice (cijene radne snage) niži nego takav odnos u drugoj zemlji.
20
Relativna faktorska intenzivnost:
Proizvod je kapitalom intenzivan, ukoliko je odnos kapitala i rada u njegovoj proizvodnji (K/L) viši
nego taj odnos u proizvodnji drugog proizvoda.
(K/L)x > (K/L)y
21
Provjerite svoje znanje o konvencionalnim teorijama međunarodne trgovine!
7. Kako glasi H-O teorema kojom je određena struktura međunarodne trgovine u teoriji
faktorske raspoloživosti?
10. Zašto konvencionalne teorije međunarodne trgovine nisu mogle objasniti ukupne
međunarodne trgovinske tokove? (Nedostaci konvencionalnih teorija!)
22
3. Novije teorije
Tehnološke teorije:
teorija o ekonomskom rastu i međunarodnoj trgovini (Rybczynski teorema, teorija o
tehnološkom progresu);
teorija tehnološkog jaza;
teorija životnog ciklusa proizvoda.
Pretpostavke o tehnologiji:
U konvencionalnim teorijama:
proizvodne mogućnosti zemalja su date i fiksne;
Ricardov model – nema tehnološke promjene, tehnologija različita između zemalja;
H-O model – nema tehnološke promjene, ista tehnologija dostupna svima.
U novijim teorijama:
kontinurano pomjeranje krive proizvodnih mogućnosti usljed:
porasta ponude faktora proizvodnje, ili
efikasnijeg korišćenja faktora proizvodnje (zbog tehnološke promjene);
različita tehnologija od zemlje do zemlje, koja se neprestano mijenja.
23
U novijim teorijama tehnologija je veoma značajna za objašnjavanje podsticaja međunarodnoj
trgovini. Tehnološke inovacije imaju snažne efekte u proizvodnji, pa tako utiču i na intenzitet,
strukturu i profitabilnost međunarodne trgovine. Odnos tehnologije i međunarodne trgovine
zainteresovao je teoretičare sredinom XX vijeka. Značajnije istraživanje počelo je sa M. V.
Posnerom.
Ekonomski rast predstavlja rast potencijalnog outputa; kriva PPF se pomjera na viši nivo.
Ekonomski rast izaziva promjene u proizvodnji i potrošnji koje imaju značajne implikacije
na međunarodnu trgovinu.
tehnološka promjena
24
Slika 7: Efekti rasta ponude faktora proizvodnje
(K-intenzivan) ) (K-intenzivan)
a) Uravnotežen rast
(L-intenzivan) b) Rast kapitala (L-intenzivan) c) Rast rada (L-intenzivan)
Rybczynski teorema:
Pod pretpostavkom konstantnih cijena, rast ponude jednog faktora proizvodnje dovodi do
povećanja proizvodnje proizvoda u kojoj se intenzivno koristi taj faktor i smanjenja proizvodnje
proizvoda u kojoj se intenzivno koristi drugi faktor.
Tehnološka promjena:
Tehnološki napredak mijenja način korištenja faktora u proizvodnji što omogućava da ista
količina outputa bude proizvedena sa manjim inputom faktora.
Postoje tri tipa tehnološkog napretka – neutralni napredak, napredak koji štedi radnu
snagu i napredak koji štedi kapital (prema J. Hicksu).
Osnovna pretpostavka: Ista tehnologija nije istovremeno svima dostupna – postoji vremensko
odlaganje u tehnološkom transferu između zemalja. Inovacije kreiraju tehnološki jaz koji
omogućava da se koristi privremeni izvozni monopol.
25
Osnovne teze:
Tehnološke inovacije stvaraju komparativne prednosti dinamičkog karaktera.
(Komparativne prednosti se stvaraju i mijenjaju usljed tehnološke promjene i širenja
tehnologije.)
Značajan dio trgovine između industrijalizovanih zemalja zasnovan je na tehnološkim
inovacijama.
Novi pojmovi: imitation lag (imitaciono kašnjenje); demand lag (kašnjenje tražnje); neto-
kašnjenje (period izvoznog monopola).
vrijeme
imitaciono kašnjenje
Proizvod prolazi kroz nekoliko faza razvoja. Svaka faza ima različite zahtjeve za faktorima
proizvodnje, pa tako i različit uticaj na strukturu trgovine.
Pojedini autori prikazuju pet faza životnog ciklusa proizvoda (Slika 3.)
Količina
Izvoz
Potrošnja
Zemlja inovator
Proizvodnja
Proizvodnja
Izvoz Zemlja imitator
Potrošnja
Uvoz
0 A B C D Vrijeme
Izvor: Salvatore, Dominick (2009). Međunarodna ekonomija. Deveto izdanje. (Naslov originala: International
Economics). Prevod. Beograd: Centar za izdavačku delatnost Ekonomskog fakulteta u Beogradu, str. 199.
Osnovna teza:
Što proizvod postaje standardizovaniji, njegova proizvodnja se više “seli” prema zemljama sa
nižim dohotkom, ali nižim troškovima radne snage koji u ovoj fazi postaju važniji od ulaganja u
istraživanje i razvoj.
U ranim fazama razvoja proizvoda vanjskotrgovinski impluls se zasniva na tehnološkim
inovacijama i naučno-istraživačkom radu.
Kasnije faze razvoja karakteriše odsustvo inovacije i naglasak na snabdjevenosti nekim
faktorom proizvodnje.
Kako životni ciklus ulazi u više faze, objašnjenje komparativnih prednosti se bliži
objašnjenju datom u H-O teoriji.
27
3.2. Linderova teorija
7
Staffan Burenstam-Linder (1931-2000.)
Vanjskotrgovinski impuls:
VT impuls kod primarnih i industrijskih proizvoda nije identičan – kod primarnih proizvoda
objašnjenje je na strani ponude, kod industrijskih proizvoda je na strani tražnje;
VT impuls kod primarnih proizvoda – u razlikama u relativnoj raspoloživosti faktora
proizvodnje (H-O teorija);
VT impuls kod industrijskih proizvoda – u sličnosti (preklapanju) tražnje;
Osnovne teze:
Međunarodna trgovina industrijskim proizvodima više zavisi od sličnosti u ukusima potrošača iz
raznih zemalja, nego od razlika u troškovima proizvodnje.
Što je sličnija struktura tražnje zemalja, to će biti veća trgovina industrijskim proizvodima
između njih.
Struktura tražnje determinisana je ukusima potrošača i dohotkom per capita.
Postoji sličnost između Engelovog zakona i Linderove teze.
sličan nivo dohotka – slični ukusi i slična struktura tražnje – veća trgovina industrijskim
proizvodima
sličan nivo dohotka (sličan nivo razvijenosti) – veća trgovina industrijskim proizvodima
7
http://www.europarl.europa.eu/meps/en/2260/STAFFAN_BURENSTAM+LINDER_home.html
28
jedno od prvih teorijskih objašnjenja intra-industrijske trgovine: iz Linderove teorije
implicitno proizilazi da se proizvodima može trgovati u oba pravca – zemlja ih
istovremeno može izvoziti i uvoziti;
teorija ukazuje na vezu: dohodak – preferencije – tehnološki napredak – trgovina
teorija ukazuje na tipove zemalja koji će trgovati, ali ne i na strukturu trgovine;
8
Paul Krugman (1953.- )
Polazne pretpostavke:
tržišna struktura u vidu nesavršene (imperfektne) konkurencije;
promjenljivi (opadajući) troškovi – ekonomija obima; rastući prinosi;
diferenciran proizvod;
29
opadajući prinosi na obim – ako se svi inputi povećaju proporcionalno, proizvodnja se
povećava ispodproporcionalno; prisutni su rastući oportunitetni troškovi;
Krugmanova teorija daje objašnjenje intra-industrijske trgovine (IIT). IIT postoji kada zemlja uvozi
i izvozi iste vrste proizvoda. IIT se zasniva na diferencijaciji proizvoda i ekonomiji obima. IIT je
veća između zemalja slične razvijenosti i slične faktorske snabdjevenosti. Intenzivnija IIT
pojavljuje se prije u proizvodima nego u uslugama, posebno industrijskim proizvodima u odnosu
na primarne proizvode.
9
Michael Porter (1947.- )
9
http://www.ultimahora.com/michael-porter-desarrollara-una-conferencia-paraguay-n709685.html
30
Porterova teorija uspješno kombinuje izvjesne stavove i karakteristike konvencionalnih i novijih
teorija:
objedinjuje makro- i mikro aspekt – posmatra konkurentnost i međunarodnu trgovinu sa
pozicija kompanije kao glavnog subjekta i nacionalne privrede kao kreatora poslovnog
okruženja;
objedinjuje elemente na strani ponude (faktorska raspoloživost) sa elementima na strani
tražnje (uslovi tražnje); itd.
Prema Porteru, primarni ekonomski cilj zemlje je ostvarivanje visokog i stalno rastućeg nivoa
životnog standarda. Sposobnost da se taj cilj ostvari zavisi od produktivnosti sa kojom se koriste
resursi zemlje, odnosno od poslovnog i institucionalnog okruženja koje omogućava zemlji da
produktivno koristi i unapređuje svoje resurse.
FAKTORI USLOVI
PROIZVODNJE TRAŽNJE
Izvor: Preveo autor, prema: Porter, Michael (1998). The Competitive Advantages of Nations. Second Edition. New
York: Palgrave, str. 133.
31
faktori proizvodnje
ljudski resursi, fizički resursi, resursi znanja, resursi kapitala, infrastruktura
bazični i napredni
opšti i specijalizovani
uslovi tražnje
stepen konkurencije na tržištu
značajniji kvalitet nego veličina tržišta
srodne i prateće djelatnosti
međunarodna konkurentnost srodnih industrija i snabdjevača
strategije firme, struktura, rivali
nijedan oblik upravljanja, vlasništva ili strategije nije univerzalno primjenljiv
3. Ukoliko raste ponuda rada u zemlji, više će se povećati proizvodnja radom intenzivnih
proizvoda u odnosu na proizvodnju kapitalom intenzivnih proizvoda u toj zemlji, a krivulja
PPF će se neravnomjerno pomjeriti.
a) tačno b) netačno
5. Imitaciono kašnjenje obuhvata period od početka pojave novog proizvoda i njegove prodaje
na domaćem tržištu do trenutka pojave međunarodne konkurencije.
a) tačno b) netačno
32
4. Zaključna razmatranja o teorijama međunarodne trgovine
Konačna spoznaja:
Međunarodna trgovina različitim vrstama proizvoda između različitih grupa zemalja ne može se
objasniti na jedinstven način.
10
Dinamičke komparativne prednosti su komparativne prednosti koje se mogu mijenjati – stvarati, razvijati ili gubiti.
Koncept dinamičkih prednosti veže se za modele međunarodne trgovine koji polaze od dinamičkih pretpostavki
(promjenljivi prinosi na obim, promjenljiva tehnologija, promjenljivi ukusi i dr.), te za postojanje industrijskih politika.
33
II TEORIJA VANJSKOTRGOVINSKE POLITIKE
34
Slika 11: Instrumenti vanjskotrgovinske politike
INSTRUMENTI
Necarinske
Prikrivene premije
barijere
Kvantitativne
restrikcije
Zabrane
uvoza i izvoza
Uvozne i izvozne
kvote
Uvozne i
izvozne dozvole
Ostale
tradicionalne
barijere
Tehničke
barijere
Administrativne
barijere
Zaključak:
nepostojanje apsolutne slobode trgovine;
vanjskotrgovinska politika – regulisanje robnog prometa sa inostranstvom;
razvijenost instrumentarija pasivne zaštite;
35
2. Carine
Carina je dažbina koju naplaćuje država na uvoz ili izvoz određene robe, a po pravilu je snosi
uvoznik/kupac.
36
Slika 14: Podjela carina prema karakteru trgovinskih odnosa
37
Ad valorem carine:
način izračunavanja: na osnovu vrijednosti robe;
izražavanje: u procentu (npr. 5%);
problem: određivanje carinske osnovice (carinska osnovica ili carinska vrijednost –
vrijednost robe na koju se primjenjuje carinska stopa);
Spefične carine:
način izračunavanja: na osnovu količine ili težine;
izražavanje: u jedinicama mjere (npr. 1 KM po komadu);
problem: ne mogu se primijeniti na sve vrste robe npr. na antikvitete i umjetnička djela;
Kombinovane carine:
prednosti ad valorem i specifične carine;
posebna vrsta: compound carina;
primjer: ad valorem carina za određeni proizvod iznosi 10%, ali ne niže od 1 KM po kg;
drugi način kombinovanja: carina iznosi 1 KM po kg, ali ne niže od 20% vrijednosti
uvezene robe;
Carine za izjednačenje
38
Carinska tarifa
Harmonizovani sistem je univerzalni klasifikacioni sistem koji se koristi pri pravljenju carinskih
tarifa. Svakom proizvodu, kao predmetu vanjskotrgovinske razmjene, dodjeljuje se jedinstveni
10-cifarski indentifikacioni kod.
kreiran početkom 70-tih godina od strane grupe međunarodnih eksperata Svjetske
carinske organizacije (WCO) u Briselu;
omogućava zemljama da prate promet roba na svojim granicama;
neprestano se usavršava;
Tarifni broj – naimenovanje robe, koje obuhvata jedan ili više proizvoda i koje je označeno
četvorocifrenom oznakom podijeljenom na dvije dvocifrene grupe; prva grupa označava broj
glave kojoj tarifni broj pripada, a druga redni broj tarifnog broja u toj glavi.
Tarifni međupodbroj – naimenovanje robe koje obuhvata jedan ili više proizvoda i koje nije
označeno numeričkom oznakom, pošto se dalje raščlanjava na tarifne podbrojeve.
Tarifni podbroj – naimenovanje robe koje obuhvata jedan ili više proizvoda i koje je označeno
numeričkom oznakom sa najmanje šest cifara.
Tarifne oznake – numeričke oznake kojima su označeni tarifni brojevi i tarifni podbrojevi.
Carinske stope mogu biti u jednoj ili više kolona – jedna kolona za carinske stope na principu
MFN (princip najpovlaštenije nacije), druga kolona može biti preferencijalna prema određenom
međunarodnom sporazumu. Ukoliko nije izričito drugačije navedeno, carinska stopa se odnosi
na uvoz robe.
Prvih šest cifara tarifne oznake predstavlja Harmonizovani sistem, 7. i 8. cifra su preuzete iz
Kombinovane nomenklature Evropske unije i jedinstvene su za sve zemlje članice Evropske
unije i ostale zemlje koje su preuzele ovu nomenklaturu (uključujući i BiH), dok su 9. i 10. cifra
tarifne oznake koje variraju od zemlje do zemlje, tj. zemlje ih koriste za sopstvene
nomenklaturne pozicije.
Primjer 1:
11
Tarifna oznaka za raviole punjene mesom bila bi 1902 20 30 00 , a carinska stopa je 10%. Ovaj proizvod
je kategorizovan sa 6 cifara u “Tjestenina punjena, kuhana ili nekuhana ili drukčije pripremljena” (1902
20), a punjena tjestenina je kategorizovana sa 4 cifre u tjestenine: 1902 Tjestenina, kuhana ili nekuhana ili
punjena (mesom ili drugim tvarima) ili drukčije pripremljena, kao što su špageti, makaroni, rezanci,
lazanje, njoki, ravioli, kaneloni; kuskus, pripremljeni ili nepripremljeni. Tjestenine su kategorizovane u
12
glavu 19 (2 cifre) “Proizvodi na osnovi žitarica, brašna, škroba ili mlijeka; slastičarski proizvodi”.
11
Tjestenina punjena, kuhana ili nekuhana ili drukčije pripremljena s masenim udjelom kobasica i sličnih proizvoda od
mesa i drugih klaoničkih proizvoda bilo koje vrste, uključujući masnoće bilo koje vrste ili porijekla, većim od 20%.
12
Carinska tarifa za 2016. godinu (2015.). Službeni glasnik BiH broj 102/15
39
19 – oznaka glave;
1902 – oznaka tarifnog broja; Harmonizovani sistem
1902 20 – oznaka tarifnog podbroja;
1902 20 30 – kombinovana tarifa Evropske unije;
1902 20 30 00 – nacionalna pozicija;
Primjer 2:
Tarifna oznaka za sok od jabuka sa dodatim šećerom (vrijednosti veće od 18 EUR za 100 kg neto-mase)
je 2009 71 10 00, a carinska stopa iznosi 15 + 0,40 KM/l. Ovaj proizvod je kategorizovan sa 6 cifara u “sok
od jabuka” (2009.71*), a sok od jabuka je kategorizovan sa 4 cifre u voćni sok: 2009 “Voćni sokovi
(uključujući mošt od grožđa) i sokovi od povrća, nefermentirani i bez dodatog alkohola, s dodatim ili bez
dodatog šećera ili drugih sladila”. Voćni sokovi su kategorizovani sa prve dvije cifre (20) u “Proizvode od
povrća, voća, orašastih plodova i ostalih dijelova biljaka”.
13
Mrkušić, Žarko (1971.). Međunarodna trgovina: Teorija i politika. Beograd: Institut ekonomskih nauka; Privredno
finansijski vodič
40
redistributivni efekat
efekat na odnose razmjene
efekat na zaposlenost
platnobilansni efekat
valutni efekat
efekat na realokaciju proizvodnih resursa
Efekat na uvoz:
Carina smanjuje uvoz na indirektan način – preko uticaja na cijenu.
carina → rast cijene uvozne robe → pad uvozne tražnje → smanjenje uvoza
Ovaj efekat zavisi od elastičnosti domaće tražnje na cijenu.
Efekat na cijene:
Carina može povećati cijenu uvozne robe za iznos carine, manje od iznosa carine ili više od
iznosa carine (zidanje cijena tzv. carinska piramida).
Protekcionistički efekat:
na kratki rok povoljan – povećava se domaća proizvodnja; na dugi rok nepovoljan –
“uspavljuje” domaće proizvođače;
zavisi od elastičnosti inostrane ponude izvoza:
ako je strana ponuda potpuno neelastična, protekcionistički efekat izostaje;
ako je strana ponuda potpuno elastična, protekcionistički efekat se pretvara u
prohibitivni i uvoz prestaje;
Fiskalni efekat:
povećanje državnih prihoda;
prihodi od carina mogu se koristiti za povećanje budžetskog suficita, povećanje javne
potrošnje i povećanje privatne potrošnje (smanjenje poreza);
smanjuje deflacionistički i povećava protekcionistički efekat (jer se više troši domaća
roba);
Redistributivni efekat:
sastoji se u smanjenju dohodaka potrošača (skuplje plaćaju robu koju su ranije jeftinije
kupovali iz uvoza) u korist dohodaka domaćih proizvođača;
redistribucija ima najveći efekat kod najefikasnijih proizvođača koji iz carine izvlače
ekstra-profit (jer se carina utvrđuje prema proizvodnim troškovima najmanje efikasnih
domaćih proizvođača);
41
Efekat na odnose razmjene (efekat carine u velikoj zemlji):
neto odnosi razmjene – odnosi izvoznih i uvoznih cijena: Px/Pm;
odnosi razmjene se poboljšavaju kada rastu izvozne cijene u odnosu na uvozne cijene;
efekat zavisi od elastičnosti strane ponude izvoza prema cijenama;
ako je strana ponuda elastična, carina ne poboljšava odnose razmjene;
ako je strana ponuda neelastična, carina poboljšava odnose razmjene, ali poništava
protekcionistički efekat, efekat na potrošnju i redistributivni efekat;
optimalna carina;
Efekat na zaposlenost:
po pravilu kratkoročan;
ako ne postoje slobodni kapaciteti izaziva realokaciju resursa u pravcu zaštićenih
industrija;
carina → smanjenje uvoza → rast potrošnje domaće robe → rast domaće proizvodnje → rast
dohotka u zaštićenim industrijama
Platnobilansni efekat:
ogleda se u smanjenju uvoza i odliva deviza;
najveći je kod prohibitivne carine;
Valutni efekat:
carina djeluje na smanjenje uvoza putem poskupljenja uvozne robe, slično selektivnoj
devalvaciji (sistem višestrukih deviznih kurseva);
42
Slika 19: Efekti carina u maloj zemlji
Legenda: S – domaća ponuda; D – domaća tražnja; Q – količina; PW – svjetska cijena u uslovima slobodne trgovine
(bez carine); Pw+t – cijena uvećana za carinu (t – tariff);
Potrošačev gubitak
- (A + B + C + D)
Dobitak domaćih proizvođača (redistributivni efekat)
+A
Prihod vlade (fiskalni efekat)
+C
Neto efekat na blagostanje
- (B + D)
↑ ↑
skretanje potrošnje smanjenje potrošnje
43
Slika 20: Efekti carina u velikoj zemlji
Potrošačev gubitak
- (A + B + C + D)
Dobitak domaćih proizvođača (redistributivni efekat)
+A
Prihod vlade (fiskalni efekat i efekat na odnose razmjene)
+(C + E)
Neto efekat na blagostanje
+E - (B + D)
14
Samuelson, Paul (1992.). Ekonomija. XIV izdanje. Prevod. Zagreb: MATE
44
Ekonomski argumenti – potencijalno korektni:
zaštita mlade industrije (infant industry argument – prvi ministar finansija SAD Alexander
Hamilton);
poboljšanje odnosa razmjene;
povećanje zaposlenosti u zemlji („politika siromašenja vlastitog susjeda“ – beggar-thy-
neighbour policy);
2. Početkom 70-tih godina XX vijeka mnoge zemlje u Latinskoj Americi imale su visoke
carinske stope na uvoz automobila, iako nisu imale automobilsku industriju. O kojoj se vrsti
carina radi sa stanovišta njihove funkcije tj. za šta su služile takve carine?
3. Prema Zakonu o vanjskotrgovinskoj politici BiH, kada bi izvoznici iz neke zemlje prodavali
svoju robu u BiH po cijenama nižim nego na tržištu u svojoj zemlji i kada bi prekomjeran
uvoz takve robe ugrožavao istovrsnu proizvodnju u BiH, BiH može preduzeti kontramjere.
Radi se o uvođenju posebne vrste carine. Koje?
8. Argument odnosa razmjene (uvjeta trgovine) za carinu vrijedi jedino za velike zemlje koje
mogu uticati na cijene stranih izvoznika.
a) tačno b) netačno
9. Objasnite razliku između slučaja male zemlje koja uvodi carinu i slučaja velike zemlje.
45
3. Teorija ekonomske integracije
Definicija:
Međunarodna ekonomska integracija (MEI) predstavlja proces ili dostignuti nivo
institucionalnog povezivanja zemalja, najčešće u regionalnim razmjerama, na principu
reciprociteta, posredstvom liberalizacije razmjene i/ili liberalizacije kretanja faktora
proizvodnje.15
Elementi definicije:
proces ili nivo (dinamička kategorija);
institucionalno povezivanje – međudržavni sporazum;
regionalni nivo (dominantan);
princip reciprociteta;
liberalizacija trgovinskih i drugih ekonomskih tokova;
15
Brkić, Snježana (2003.). Savremeni integracioni procesi u svjetskoj privredi: Uzroci, karakteristike i tendencije.
Magistarski rad. Sarajevo: Ekonomski fakultet Univerziteta u Sarajevu
46
Slika 22: Međunarodne ekonomske integracije prema obuhvatu privrednih sektora
MEI između
MEI između MEI između
razvijenih zemalja i
razvijenih zemalja zemalja u razvoju
zemalja u razvoju
(primjer: EFTA) (primjer: CEFTA)
(primjer: NAFTA)
Simetrične Asimetrične
47
Aspekti ekonomskog integrisanja:
trgovinski aspekt – robna razmjena (dominantan aspekt);
netrgovinski aspekti – monetarni aranžman, fiskalni aspekt, kretanje radne snage,
kretanje kapitala, transfer tehnologije;
Stepeni:
(preferencijalni trgovinski sporazum) – WTO ga ne priznaje kao ekonomsku integraciju;
zona slobodne trgovine (FTA)
carinska unija (CU)
zajedničko tržište (CM)
ekonomska unija (djelimična ili potpuna)
Zona slobodne
trgovine
Carinska unija
Zajedničko
tržište
Djelimična
ekonomska unija
Potpuna
ekonomska unija
48
Zona slobodne trgovine (FTA – Free Trade Area)
Karakteristike:
slobodno kretanje robe (ukidanje svih međusobnih trgovinskih barijera);
zadržavanje pojedinačnih eksternih carinskih tarifa;
pravila o porijeklu robe;
Primjer: EFTA, LAIA
Pariški ugovor Rimski ugovori Carinska unija Jedinstveni Maastrichtski sporazum vrijeme
(ECSC) (EEC i EURATOM) evropski akt (EU/EMU) ee
Osnivači tri evropske zajednice: Francuska, Italija, Njemačka, zemlje Beneluxa
Današnje članice: 28 – Austrija, Belgija, Bugarska, Češka, Danska, Estonija, Finska, Francuska, Grčka, Holandija,
Hrvatska, Irska, Italija, Kipar, Letonija, Litvanija, Luksemburg, Mađarska, Malta, Njemačka, Poljska, Portugal,
Rumunija, Slovačka, Slovenija, Švedska, Španija, Velika Britanija
49
Tabela 9: Novoformirane integracije članica WTO (1994-2006.)
Carinske unije 5 6 11
Ukupno 9 126 135
Izvor: WTO
1948-1994.: 124 RTA je prijavljeno GATT-u, ali je u 1995. samo 35 bilo na snazi;
od 2000. do danas – „eksplozija” RTAs;
2013. godina: 249 RTAs na snazi i oko 100 u proceduri;
mnoge zemlje članice više različitih RTAs – preplitanje različitih trgovinskih pravila
(spaghetti bowl);
16
Izvor: Internet
16
https://www.google.ba/search?q=spaghetti+bowl&biw=1280&bih=611&source=lnms&tbm=isch&sa=X&ved=0ahUKEwj
bjbLt-f7KAhWhEXIKHbHXDhsQ_AUIBigB#tbm=isch&q=spaghetti+bowl+effect&imgrc=6L_phCjYkXO5kM%3A
50
Slika 28: Oblici međunarodnih ekonomskih integracija u svijetu
6%
7%
zone slobodne
trgovine
carinske unije
sporazumi parcijalnog
obuhvata
87%
17
Izvor: Priredio autor, na osnovu podataka WTO
17
WTO (2016.). On-line kurs „Regional Trade Arrangements and WTO“. Teaching Materials for Module 2 „The
Evolving World of Regionalism”
51
Provjerite svoje znanje o ekonomskoj integraciji!
3. Sporazum koji je BiH u martu 1994. godine zaključila sa Hrvatskom imao je slijedeće
osobine: razmjena robe bez međusobnih trgovinskih ograničenja, protokol o porijeklu,
zadržavanje vlastite eksterne carinske tarife. O kojem se stepenu integrisanja radilo?
a) zoni slobodne trgovine
b) carinskoj uniji
c) zajedničkom tržištu
d) nijedan od prethodno navedenih odgovora nije tačan
10. Koja od navedenih zemalja je bila među osnivačima Evropske ekonomske zajednice
krajem 50-tih?
a) Austrija
b) Njemačka
c) Velika Britanija
d) Španija
52
4. Svjetska trgovinska organizacija (WTO)
Uvodna razmatranja
Istorijat
Šta je sve drugačije u svjetskoj privredi krajem 80-tih godina u odnosu na period sa kraja 40-tih
godina XX vijeka?
kraj 80-tih godina – izmijenjene okolnosti u svjetskoj privredi: enorman porast trgovine
robom, porast trgovine uslugama, porast FDI, dominacija TNC, globalizacija;
neadekvatnost GATT-ovih pravila u području poljoprivrede, trgovine tekstilom, te
rješavanju sporova;
posustajanje multilateralizma;
53
obuhvatanje tekstila i odjeće – Sporazum o tekstilu i odjeći (ATC – The Agreement on
Textiles and Clothing);
obuhvatanje investicijskih mjera povezanih sa trgovinom (TRIMs – The Agreement on
Trade-Related Investment Measures);
daljnje snižavanje carina i tarifikacija;
01.01.1995. – formiranje Svjetske trgovinske organizacije (WTO – World Trade
Organization);
18
WTO (s.a.). Understanding the WTO: Basics (The GATT years: from Havana to Marakesh). Dostupno na
https://www.wto.org/english/thewto_e/whatis_e/tif_e/fact4_e.htm
19
http://www.wto.org/english/res_e/statis_e/statis_maps_e.htm
20
U 2015. godini primljene su dvije nove članice: 26. aprila 2015. Sejšeli, 30. novembra 2015. Kazahstan.
54
Cilj WTO:
Razvijanje cjelovitog, funkcionalnog i trajnog multilateralnog trgovinskog sistema usmjerenog na
smanjivanje carina i drugih trgovinskih barijera i eliminisanje diskriminacije u međunarodnoj
trgovini.
Aktivnosti WTO:
administriranje WTO sporazumima;
forum za trgovinske pregovore;
rješavanje trgovinskih sporova;
monitoring nacionalnih trgovinskih politika;
tehnička pomoć zemljama u razvoju;
saradnja sa drugim međunarodnim organizacijama;
55
Razlike između GATT i WTO:
GATT je (pravno gledano) nastao kao sporazum privremenog karaktera, dok WTO
podrazumijeva stalne obaveze članica;
GATT je sporazum, dok je WTO organizacija sa stalnim organima;
GATT obuhvata pravila za međunarodnu trgovinu robom, dok WTO reguliše
međunarodnu trgovinu robom, uslugama i pravima intelektualne svojine;
u okviru GATT-a postojali su plurilateralni sporazumi (za poljoprivredne i tekstilne
proizvode), dok su sporazumi u okviru WTO multilateralni i obavezujući za sve članice;
MINISTARSKA
KONFERENCIJA
GENERALNO
VIJEĆE
Vijeće Komitet za
Vijeće Vijeće Različiti komiteti
za trgovinu pravima trgovinske pregovore
za trgovinu robom za trgovinu uslugama i radne grupe
Intelektualne svojine (Doha)
56
10 osnovnih prednosti WTO sistema:21
doprinos održanju mira,
rješavanje sporova,
“vladavina prava”,
slobodnija trgovina smanjuje životne troškove,
veći izbor proizvoda i veći kvalitet,
trgovina povećava dohotke,
trgovina podstiče ekonomski rast,
osnovni principi povećavaju efikasnost,
vlade se štite od lobiranja,
podrška vladama u liberalizaciji eksternog sektora.
21
World Trade Organization (2003.). Ten Benefits of the WTO Trading System. Geneva: WTO
https://www.wto.org/english/res_e/publications_e/10benefits_e.htm (Preveo autor)
22
World Trade Organization (2003.). Ten Common Misunderstandings about the WTO. Geneva: WTO (nije više
dostupno on-line) (Preveo autor)
57
Provjerite svoje znanje o Svjetskoj trgovinskoj organizaciji!
7. Tretman po kojem se svaka carinska povlastica dogovorena između dvije članice WTO
mora primijeniti na sve članice, naziva se:
a) klauzula najpovlaštenije nacije
b) klauzula nacionalnog tretmana
c) klauzula nacionalnog konsenzusa
d) klauzula o tarifikaciji
8. Navedite najvažnije sporazume u okviru WTO sistema (puni naziv na našem jeziku).
58
III PLATNI BILANS
Uvod
Teorija međunarodne trgovine je u većem dijelu tzv. barter teorija – roba se razmjenjuje
direktno za drugu robu na osnovu njihovih relativnih cijena. U praksi koristimo novac da
bismo izrazili cijene.
Izučavajući teoriju međunarodne trgovine zapravo se bavimo “realnom” stranom
ekonomije, za razliku od njene monetarne strane.
Međunarodne finansije bave se monetarnim aspektima međunarodne ekonomije.
Ekonomisti koriste dva povezana sistema računa kako bi utvrdili nivo proizvodnje i
međunarodne transakcije jedne zemlje:
sistem nacionalnih računa,
sistem računa platnog bilansa.
Račun nacionalnog dohotka registruje sve oblike potrošnje koji doprinose stvaranju output-a i
dohotka neke zemlje.
Osnovne makroekonomske kategorije: bruto nacionalni proizvod (GNP – gross national product),
bruto domaći proizvod (GDP – gross domestic product), nacionalni dohodak (NI – national
income), raspoloživi dohodak (DI – disposal income).
Bruto nacionalni proizvod (GNP) je vrijednost svih finalnih proizvoda i usluga
proizvedenih faktorima proizvodnje (rad, kapital i prirodni resursi) jedne zemlje u datom
vremenskom periodu.
Kako bi se izbjeglo dvostruko računanje, samo finalni proizvodi a ne i intermedijarni
proizvodi uključeni su u GNP (npr. cijena knjige, ali ne i cijena tinte korištene za
štampanje knjige).
GNP je osnovna mjera output-a u makroekonomskoj analizi i često se koristi kao jedna
od mjera nacionalnog dohotka, s tim da je potrebno izvršiti korekciju njegove vrijednosti:
NI = GNP – amortizacija – indirektni porezi
Nacionalni dohodak (NI) je dohodak koji su zaradili nacionalni faktori proizvodnje
odnosno njihovi vlasnici.
Bruto domaći proizvod (GDP) mjeri finalnu vrijednost svih proizvoda i usluga koji su
proizvedeni unutar jedne zemlje (bilo nacionalnim bilo stranim faktorima proizvodnje) u
datom vremenskom periodu.
59
Slučaj zatvorene ekonomije:
Y=C+I+G
C – lična potrošnja;
I – privatne investicije;
G – državna potrošnja;
Y = C + I + G + (EX – IM)
CA = EX - IM
Y = C + I + G + CA
A=C+I+G
Y = A + CA CA = Y – A
I=Y–C–G
S=Y–C–G
S=I–C–G
S = I + CA CA = S – I
Tekući račun platnog bilansa je u ravnoteži (jednak 0), kada je izvoz jednak uvozu, proizvodnja
jednaka potrošnji i štednja jednaka investicijama:
CA = EX – IM
CA = Y – A
CA = S – I
60
Slika 30: Sistem nacionalnih računa
Investicije
Indirektni porezi
Direktni porezi
GNP
Neto štednja
preduzeća Transferi
Državna potrošnja NI
DI
Neto izvoz
Izvor: Priredio autor prema: Samuelson, Paul (1992.). Ekonomija. XIV izdanje. Prevod. Zagreb: MATE
2. Platni bilans
smatra se da je izraz “platni bilans” (eng. Balance of payments) prvi upotrebio jedan
britanski ekonomista u 19. Vijeku;
upitna adekvatnost termina;
merkantilistička koncepcija platnog bilansa – izjednačavanje sa trgovinskim bilansom;
klasična koncepcija platnog bilansa – nastala u liberalizmu; uži koncept koji pod platnim
bilansom podrazumijeva bilans efektivnih međunarodnih plaćanja i primanja (devizni
bilans);
savremena koncepcija platnog bilansa – nastala u monopolističkoj fazi kapitalizma; šire
shvatanje platnog bilansa kao bilansa tokova robe, usluga i kapitala bez obzira da li su
monetizovani ili ne;
61
Konvencionalna definicija:
Platni bilans je sistematizovan pregled svih ekonomskih transakcija između rezidenata23
jedne zemlje i nerezidenata u određenom vremenskom periodu (najčešće u periodu od
jedne kalendarske godine, ali može i u kraćem periodu).
IMF definicija (Priručnik za platni bilans i međunarodnu investicionu poziciju, IMF, 2009.)
“Platni bilans je statistički iskaz koji obuhvata transakcije između rezidenata i nerezidenata za
određeni vremenski period. Čine ga račun robe i usluga, račun primarnog dohotka, račun
sekundarnog dohotka, kapitalni račun i finansijski račun.”
Platni bilans bilježi promjene međunarodnih obaveza i potraživanja u toku jedne godine, a ne
njihovo stanje na početku i na kraju posmatranog perioda.
Platni bilans je bilans tokova (odnosi se na vremenski period), dok je bilans međunarodne
zaduženosti bilans stanja (odnosi se na određeni momenat).
Bilans međunarodne zaduženosti naziva se još i bilans neto imovinske pozicije, a obuhvata sva
sredstva i obaveze (aktivu i pasivu) određene zemlje prema inostranstvu. Bilans međunarodne
zaduženosti pokazuje međunarodnu investicijsku poziciju zemlje; on pokazuje da li je zemlja
neto dužnik ili neto kreditor inostranstva.
23
Pod rezidentima se podrazumijevaju pravna lica – kompanije i institucije, koja imaju svoje sjedište u datoj zemlji (ali
isključujući lokalne afilijacije stranih korporacija), te fizička lica koja imaju svoje prebivalište u datoj zemlji, uključujući
i ona koja su privremeno u inostranstvu.
62
2.2. Struktura platnog bilansa
PLATNI BILANS
TEKUĆI
RAČUN
KAPITALNI
RAČUN
FINANSIJSKI
RAČUN
1. TEKUĆI RAČUN:
Bilans robe i usluga (izvoz i uvoz robe i usluga):
Trgovinski bilans
Bilans usluga (transportne usluge, komunikacijske usluge, građevinske usluge,
usluge osiguranja i reosiguranja, finansijske usluge i ostale poslovne i vladine usluge)
Dohodak od investiranja, neto (kamate, dividende, reinvestirana dobit od investicije, itd.)
Jednostrani transferi:
Privatni transferi (doznake radnika, transferi osiguranja i reosiguranja...)
Zvanični (državni) transferi (penzije, reparacije, razvojna pomoć, donacije...)
2. KAPITALNI RAČUN:.
Obuhvata transakcije koje proizilaze iz netržišnih aktivnosti i koje se odnose na
neproizvedenu, nefinansijsku i eventualno neopredmećenu imovinu.
Transferi u okviru kapitalnog računa sastoje se od transfera vlasništva na stalnim
(kapitalnim) sredstvima; transfera fondova povezanih sa nabavkom ili raspolaganjem
stalnim sredstvima; oprosta duga od strane kreditora; procjene transfera migranata u
nenovčanom obliku (automobili, oprema, kućne potrepštine); procijenjenih iznosa
doznaka iz inostranstva u obliku kapitalnih dobara; autorskih prava itd.
3. FINANSIJSKI RAČUN:
Finansijski račun obuhvata transakcije po osnovu promjene vlasništva nad finansijskom
aktivom i pasivom između rezidenata i nerezidenata.
Finansijski račun čine tokovi investicija i promjene međunarodnih rezervi.
Uključuje privatne kapitalne transakcije, zvanične kapitalne transakcije i statističke greške
i propuste.
Prilivi se registruju kao kreditne (pozitivne) transakcije, dok se odlivi registruju kao
debitne (negativne) transakcije.
63
Privatne kapitalne transakcije:
pokazuju prilive i odlive kapitala tj. međunarodno kretanje zajmova i investicija;
vrste:
portfolio investicije (obveznice, bankovni krediti, depoziti...);
direktne investicije (kada rezidenti jedne zemlje steknu kontrolu – vlasništvo od 10% i
više – u kompaniji u drugoj zemlji);
TEKUĆI RAČUN:
Trgovinski bilans
Bilans usluga
Dohodak od investicija
Jednostrani transferi
KAPITALNI RAČUN
FINANSIJSKI RAČUN:
Privatne kapitalne transakcije:
Direktne investicije
Portfolio investicije
Zvanične kapitalne investicije
Statističke greške i propusti
vertikalno presijecanje
horizontalno presijecanje
Vertikalno presijecanje:
Platni bilans se dijeli na potražnu stranu i dugovnu stranu.
Svaka transakcija ili je kreditna ili debitna transakcija.
64
Princip dvojnog računovodstva: Svaka kreditna transakcija ima svoju uparenu debitnu
transakciju, i obrnuto, tako da je ukupni platni bilans uvijek u ravnoteži.
Deficit ili suficit se pojavljuju zbog toga što jedan ili više računa platnog bilansa
(podbilansa) nisu u ravnoteži.
Horizontalno presijecanje:
koncept tekućeg računa – standardni koncept;
Podvučemo crtu ispod tekućeg računa i uporedimo prihode i rashode.
koncept baznog (osnovnog) bilansa – adekvatniji za manje razvijene zemlje i tranzicijske
zemlje;
bilans tekućeg računa + dugoročni kapital = bazni bilans
koncept bilansa monetarnih rezervi:
saldo tekućeg na + saldo kapitalnog računa i dijela finansijskog računa = neto
promjena u monetarnim rezervama (bilans službenog poravnanja)
Vrste neravnoteže:
kratkoročna neravnoteža:
sezonska, slučajna ili privremena – posljedica djelovanja prirodnih nepogoda,
sezonskog faktora i sl. ;
ciklična – posljedica divergentnog toka konjunkturnog ciklusa;
dugoročna neravnoteža – strukturna – rezultat realnih faktora u privredi kao što su visoki
troškovi proizvodnje, niska produktivnost rada, nedovoljno razvijena tehnologija, raskorak
između štednje i investicija itd.; posebno težak oblik je fundamentalna strukturna
neravnoteža;
Sažetak
65
2.5. Platni bilans BiH
Neto
Tekući račun Kapitalni i finansijski račun greške i
propusti
2008. -3.510,0 -10.664,8 2.385,0 942,9 3.826,9 -3.858,7 383,2 -3.241,9 -115,1
2009. -1.587,3 -7.786,2 1.902,7 955,2 3.340,8 -763,1 350,2 -1.113,3 123,7
2010. -1.527,8 -7.629,0 2.159,2 412,5 3.529,3 -586,6 389,2 -975,8 162,7
2011. -2.511,0 -8.346,1 2.116,1 214,9 3.504,0 -1.783,4 356,5 -2.039,9 114,5
2012. -2.382,7 -8.445,0 2.187,4 232,2 3.642,6 -1.478,6 335,5 -1.814,1 233,0
2013. -1.435,4 -7.801,7 2.254,7 512,9 3.598,7 -495.3 337,4 -832,7 265,2
66
Provjerite svoje znanje o platnom bilansu!
7. Američka kompanija plaća web usluge britanskoj kompaniji koja sredstva deponuje u filijali
američke banke. Kako će se ova transakcija registrovati u platnom bilansu Velike Britanije?
a) debitna stavka tekućeg računa i kreditna stavka finansijskog računa
b) kreditna stavka tekućeg računa i debitna stavka kapitalnog računa
c) kreditna stavka finansijskog računa i debitna stavka finansijskog računa
d) kreditna stavka tekućeg računa i debitna stavka finansijskog računa
9. Od čega se mogu sastojati monetarne rezerve zemlje koje drži centralna banka?
67
IV DEVIZNI KURS I DEVIZNO TRŽIŠTE
Problem platnog bilansa i deviznog kursa nije moguće razmatrati odvojeno, budući da
između njih postoji uzajamna zavisnost.
Devizni kurs zavisi od stanja platnog bilansa odnosno stanja pojedinih njegovih računa.
Politika deviznog kursa utiče na politiku platnog bilansa, jer promjene deviznog kursa
dovode do promjena na pojedinim računima platnog bilansa tj. do promjena stanja
platnog bilansa.
Definicija:
Devizni kurs (ER, r – exchange rate) predstavlja cijenu jedne valute izraženu u drugoj
valuti.
Devizni kurs predstavlja cijenu jedinice strane valute izraženu u domaćoj valuti.
Devizni kurs pokazuje koliko jedinica domaće valute treba izdvojiti za jedinicu strane valute.
Notiranje:
direktno (normalno, cjenovno) notiranje:
1 EUR = 2 BAM(KM)* ER = 2 BAM/EUR *1 EUR = 1,95583 BAM
Kurs pokazuje koliko KM vrijedi 1 euro; pokazuje broj jedinica domaće valute potreban da
se kupi jedinica strane valute.
Primjer:
1 USD = 1,450912 BAM 1,450912 BAM/USD
1 EUR = 1,955830 BAM 1,955830 BAM/EUR
Traži se odnos dolara i eura izražen kao USD/EUR – koliko dolara (valuta notiranja) za jedan euro
(referentna valuta)?
vrijednost eura u BAM / vrijednost dolara u BAM
(iznos referentne valute u BAM / iznos valute notiranja u BAM)
1,955830 BAM/EUR / 1,450912 BAM/USD
1,955830 / 1,450912 x BAM/EUR x USD/BAM = 1,3480 USD/EUR
Devizni kurs se formira na deviznom tržištu pod uticajem ponude i potražnje za devizama i
efektivnim stranim valutama.24 Ravnotežni devizni kurs – kurs pri kojem su ponuda i potražnja
deviza jednake i koji “čisti” tržište.
Ponuda deviza:
ponuda deviza dolazi od aktivnih (kreditnih) stavki platnog bilansa tj. plaćanja
inostranstva prema zemlji:
izvoz robe,
izvoz usluga,
jednostrani transferi iz inostranstva,
prihodi od investiranja,
priliv kapitala;
kriva ponude deviza ima pozitivan nagib (rastuća je), jer sa rastom deviznog kursa raste
ponuda deviza;
Potražnja za devizama:
potražnja za devizama dolazi od pasivnih (debitnih) stavki platnog bilansa tj. obaveza
zemlje da izvrši određena plaćanja prema inostranstvu:
uvoz robe,
uvoz usluga,
jednostrani transferi u inostranstvo,
plaćanja inostranstvu po osnovu prihoda od investiranja,
odliv kapitala;
24
Efektivni strani novac – papirne novčanice i kovani novac koji su zakonsko sredstvo plaćanja u stranoj zemlji;
devize – novčana potraživanja od inostranstva (različiti novčani instrumenti kao čekovi, mjenice i dr. koji glase na
stranu valutu);
69
kriva potražnje za devizama ima negativan nagib (opadajuća je), jer varira obrnuto sa
deviznim kursom;
Valutni paritet – odnos valute prema konvencionalno izabranom zajedničkom imenitelju (nekada
je to bilo zlato, danas često dolar, euro ili dr.); to je vrijednost valute koju zemlja deklariše prema
inostranstvu tj. vanjska vrijednost valute.
Kupovna snaga valute (robni paritet) – vrijednost valute izražena u količini robe koja se može
kupiti za jedinicu date valute; to je stvarna odnosno unutrašnja vrijednost valute.
70
1.3. Kretanje deviznog kursa
Depresijacija i apresijacija su termini koji se vežu za sistem fluktuirajućih kurseva, dok se termini
devalvacija i revalvacija vežu za sistem fiksnih deviznih kurseva. Depresijacija i apresijacija
dešavaju se automatski pod uticajem ponude i potražnje deviza; devalvacija i revalvacija su
jednokratni akti nosilaca ekonomske politike u sistemu fiksnih kurseva. Depresijacija i
apresijacija su određena stanja u koje je dospjela valuta, dok su devalvacija i revalvacija
službena potvrda tog stanja.
depresijacija – stvarno smanjenje vrijednosti valute; smanjenje unutrašnje vrijednosti
valute tj. njene kupovne snage;
apresijacija – stvarno povećanje vrijednosti valute; povećanje unutrašnje vrijednosti
valute tj. njene kupovne snage;
devalvacija – formalno smanjenje vrijednosti valute; smanjenje vanjske vrijednosti valute
tj. njenog valutnog pariteta, formalnopravnim aktom monetarne vlasti;
revalvacija – formalno povećanje vrijednosti valute; povećanje vanjske vrijednosti valute
tj. njenog valutnog pariteta, formalnopravnim aktom monetarne vlasti;
ako devizni kurs raste, potrebno je više jedinica domaće valute za jedinicu strane valute;
strana valuta jača – apresira, a domaća valuta slabi tj. depresira;
ako devizni kurs pada, potrebno je manje jedinica domaće valute za jedinicu strane
valute; strana valuta slabi – depresira, a domaća valuta jača tj. apresira;
71
Sažetak
3. Pretpostavimo da dolar (USD) košta 0,7608 eura (EUR), a švajcarski franak (CHF) 0,82627
eura. Koliko dolara košta jedan švajcarski franak? Primijenite pravilo ukrštenih deviznih
kurseva.
4. Ako je kurs funte po direktnoj notaciji ER = 2 $/£, kako na istom deviznom tržištu glasi kurs
po indirektnoj notaciji?
8. Apresijacija valute neke zemlje pojeftinjuje izvoz iz te zemlje i poskupljuje njen uvoz
odnosno smanjuje relativnu cijenu njenog izvoza i povećava relativnu cijenu njenog uvoza.
a) tačno b) netačno
72
2. Devizno tržište
Kada se govori o finansijskom tržištu prije svega se misli na tržište hartija od vrijednosti. Najveće
tržište hartija od vrijednosti, sa dnevnim prometom od oko 74 mlrd USD, danas je New York
Stock Exchange (NYSE). O NYSE se čuje se nešto gotovo svaki dan. NYSE zvuči zaista
veliko... Kada bismo NYSE htjeli predstaviti slikovito, predstavili bismo ga kao čudovište25:
Izvor: http://www.babypips.com/school/what-is-forex.html
Slika 35: „Super Big Green Forex Monster and Big Green Stocks Monster“
Izvor: http://www.babypips.com/school/what-is-forex.html
25
Izvor: http://www.babypips.com/school/what-is-forex.html
73
Devizno tržište je najveće finansijsko tržište u svijetu – obim trgovine devizama danas se kreće
oko 4 biliona USD dnevno26.
Definicija:
Devizno tržište je institucija tržišne privrede u okviru koje se u organizovanim i
definisanim uslovima odvija promet deviza.
FOREX (FX) - FOReign EXchange market.
Devizno tržište čine tri toka deviznih sredstava (dva toka unutar nacionalne privrede i
jedan tok izvan)27:
vertikalni tok (banke – klijenti);
horizontalni tok (banke – banke; domaći međubankarski tok);
tok sa inostranstvom;
IZVOZNIK
BANKA 1 BANKA 2 BANKA 3
BANKA
UVOZNIK
Izvor: Priredio autor prema: Stojanov, Dragoljub (2002). Međunarodne finansije u globalnoj ekonomiji. Sarajevo:
Ekonomski fakultet
Karakteristike:
međubankarsko ili over-the-counter (OTC) tržište;
najveće finansijsko tržište u svijetu;
najlikvidnije tržište;
gotovo savršeno konkurentno (izuzimajući intervencije centralnih banaka);
intertemporalno – u funkciji je 24 sata na dan;
interlokalno – geografski disperzirano;
decentralizovano;
elektronsko;
26
IFX Market , dostupno na: http://www.ifxmarkets.com/eng/whatsforex.html
27
Stojanov, Dragoljub (2000.) Međunarodne finansije u globalnoj ekonomiji. Sarajevo: Ekonomski fakultet Univerziteta
u Sarajevu
74
Tipovi valutne konvertibilnosti prema držaocu:
eksterna konvertibilnost (konvertibilnost za nerezidente) – pravo nerezidenata da
potraživanja stečena u domaćoj valuti konvertuju na domaćem ili inostranom
deviznom tržištu;
interna konvertibilnost – mogućnost rezidenata da svoja potraživanja stečena u
domaćoj valuti konvertuju u bilo koju drugu valutu na domaćem deviznom tržištu;
75
2.2. Poslovi i instrumenti na deviznom tržištu
prodajni kurs – ask rate – viši kurs; kupovni kurs – bid rate – niži kurs; srednji kurs –
midpoint rate – prosjek između prodajnog i kupovnog kursa;
razlika – bid/ask spread – provizija posrednika za preuzimanje rizika u trgovini;
[(prodajni kurs – kupovni kurs)/kupovni kurs] x 100
na veličinu provizije utiče obim trgovanja ili aktivnost tržišta (obrnuto proporcionalno),
varijabilnost deviznih kurseva (proporcionalno) i percipirani ekonomski/politički rizik
(proporcionalno – što je nesigurnost zbog rizika političke nestabilnosti, veće inflacije,
promjene ekonomskih uslova veća, veća je provizija);
Hedging – korištenje fjučers ugovora ili opcija u cilju minimiziranja deviznokursnog rizika
u međunarodnim transakcijama, posebno investicijama.
Poslovi pokrivanja (covering) – poslovanje vanjskotrgovinskih kompanija na terminskom
deviznom tržištu u cilju osiguranja od rizika kursnih promjena; osigurava se poznata i
kvantifikovana vrijednost;
Arbitražni poslovi:
devizna arbitraža – zasniva se na postojanju razlika u deviznim kursevima na različitim
deviznim tržištima; vodi globalnom ujednačavanju deviznih kurseva;
kamatna arbitraža – zasniva se na postojanju razlika u kamatnim stopama između
zemalja;
arbitražni poslovi – poslovi istovremene kupovine i prodaje deviza na različitim deviznim
tržištima;
vrste arbitražnih poslova:
arbitraža za izravnjanje – istovremena kupoprodaja deviza na različitim deviznim
tržištima u cilju zadovoljenja potreba klijenata banke po najpovoljnijem deviznom
kursu;
diferencijalna arbitraža – istovremena kupoprodaja iste devize na različitim deviznim
tržištima u cilju ostvarivanja dobiti na razlici deviznih kurseva;
trostruka ili triangularna arbitraža – posao koji se zasniva na transakcijama sa tri
valute u tri finansijska centra, pri čemu se proces završava sa polaznom valutom; cilj
je zarada na razlici kurseva;
Špekulativni poslovi:
špekulativni poslovi – zasnivaju se na budućim/očekivanim razlikama u deviznim
kursevima;
kupovina ili prodaja deviza u očekivanju promjene njihove vrijednosti u budućnosti;
špekulativna transakcija može biti stabilizirajuća ili destabilizirajuća;
76
stabilizirajuća špekulacija – ako se očekuje promjena postojećeg trenda u kretanju
deviznih kurseva, kupoprodaje špekulanata doprinose smirivanju cijena/kurseva
odnosno stabilizaciji na deviznom tržištu;
destabilizirajuća špekulacija – ako se očekuje nastavak postojećeg trenda u kretanju
deviznih kurseva, špekulanti svojim transakcijama ubrzavaju rast ili pad vrijednosti
date valute;
Ročnice (futures):
terminski ugovor za standardizovan iznos devize i izabrani datum, koji se realizuje na
deviznim berzama; kupovinom fjučers ugovora stiče se obaveza da se kupi ili proda
određen iznos deviza određenog dana u budućnosti, po unaprijed poznatoj cijeni;
na ovaj način se može trgovati malim brojem izabranih valuta i samo na nekoliko velikih
deviznih tržišta u svijetu;
za razliku od terminskog ugovora, fjučers ugovor se može kupovati i prodavati na
tržištima, ali samo je imalac obavezan da ispuni ugovor;
Sažetak
Devizno tržište je finansijsko tržište na kojem se vrši promet deviza (efektivnih stranih
valuta, deviznih instrumenata...).
Razlog za postojanje deviznog tržišta je u postojanju različitih nacionalnih valutnih
sistema.
Osnovna funkcija je konverzija valuta za potrebe obavljanja međunarodne trgovine i
međunarodnog investiranja.
Osnovni uslov za funkcionisanje: eksterna konvertibilnost valute.
Subjekti: poslovne banke, brokeri, dileri, kompanije (TNC), centralna banka.
Vrste: promptno i terminsko tržište.
Poslovi i instrumenti na deviznom tržištu: arbitražni poslovi, špekulativni poslovi, poslovi
pokrivanja; opcije, ročnice, devizne zamjene, i dr.
77
Provjerite svoje znanje o deviznom tržištu!
10. Istovremena kupovina i prodaja deviza koju banka obavlja za istog klijenta, sa različitim
rokovima dospjelosti, naziva se:
a) valutna opcija
b) devizna zamjena
c) diferencijalna arbitraža
d) špekulacija
78
3. Sistemi deviznih kurseva
Definicija:
Sistem deviznih kurseva obuhvata pravila po kojima se određuje vrijednost valute jedne
zemlje prema vrijednosti drugih valuta.
Sistemi deviznih kurseva: osnovni i kombinovani.
Razlika između de jure klasifikacije režima deviznog kursa (zvanična klasifikacija) i de
facto stanja u pogledu primjene režima.
Fiksni devizni kurs – cijena strane valute izražena u domaćoj valuti u jednom fiksnom
iznosu.
Domaća valuta se veže za “monetarno sidro”:
zlato,
svjetsku valutu, ili
korpu valuta (npr. specijalna prava vučenja – SPV).
Danas karakterističan za male nedovoljno razvijene zemlje.
28
http://www.imf.org/external/np/mfd/er/2004/eng/1204.htm
79
Oscilacije deviznog kursa oko pariteta su ograničene. Marža dnevnih oscilacija bila je
nekada ograničena na ± 1%, a danas obično na ± 2,25%.
Dvije osnovne komponente sistema: valutni paritet i kupovna snaga.
Modaliteti fiksnog deviznog kursa:
modalitet sa nekonvertibilnošću nacionalne valute;
modalitet sa punom konvertibilnošću nacionalne valute (valutni paritet = kupovna
snaga);
Precijenjena valuta: valutni paritet > kupovna snaga
Precijenjenost valute ispravlja se devalvacijom tj. smanjenjem valutnog pariteta.
Potcijenjena valuta: valutni paritet < kupovna snaga
Potcijenjenost valute ispravlja se revalvacijom tj. povećanjem valutnog pariteta.
Fiksni devizni kurs je odraz ponude i potražnje deviza, ali su to manipulisane veličine.
Stabilizacija deviznog kursa vrši se uticajem na ponudu i potražnju deviza – pasivna ili aktivna
intervencija.
trg. deficit → potražnja za devizama > ponuda deviza → rast deviznog kursa → tačka
izvoza zlata → odliv zlata → stabilizacija deviznog kursa
80
Aktivna stabilizacija deviznog kursa:
Režim fiksnog deviznog kursa preovladavao je na međunarodnoj sceni u doba zlatnog i
zlatno-deviznog standarda, sve do sloma Bretonvudskog monetarnog sistema (1973.).
Nakon sloma zlatno-deviznog standarda, primat preuzimaju fluktuirajući režimi i režimi
koji se odlikuju ograničenom fleksibilnošću.
Današnja praksa fiksnih deviznih kurseva prihvata mogućnost češće izmjene deviznog
kursa.
Ukoliko se kurs želi održati na nivou r1 koji je niži od ravnotežnog kursa re, centralna banka mora
prodati devize iz monetarnih rezervi i popuniti jaz između ponude i potražnje deviza.
Prednosti i nedostaci:
Prednosti Nedostaci
81
Valutni odbor (currency board):
čvrsto fiksiran devizni kurs prema nekoj stranoj valuti;
potpuno pokriće novčane mase u deviznim rezervama;
centralna banka gubi svoje funkcije – monetarna politika vođena je “autopilotom”;
karakterističan za zemlje u kojima centralna banka nije politički nezavisna i u kojima
postoji problem povjerenja u valutu i monetarni sistem;
Dolarizacija/euroizacija (dollarization/euroization):
sistem u kojem se zemlja odriče sopstvene valute i prihvata stranu valutu kao zvanično
sredstvo plaćanja;
zemlja prihvata monetarnu politiku zemlje čiju valutu koristi – manje mogućnosti za
vođenje domaće politike i rješavanje lokalnih problema;
dolarizacija se koristi da se smanji rizik za investitore i izbjegnu problemi vezani za
domaću inflaciju i devalvacije;
82
J-kriva
Izvor: Kovačević, Radovan (2011.). Međunarodne finansije. Drugo izmijenjeno i dopunjeno izdanje. Beograd:
Ekonomski fakultet Univerziteta u Beogradu;
http://www.ekof.bg.ac.rs/nastava/medjunarodne_fin/2010/predavanja
Time lag – dug period od promjene deviznog kursa do uticaja na trgovinski bilans;
J-kriva prikazuje promjene trgovinskog bilansa nakon devalvacije/depresijacije valute
tokom vremena.
Realna devalvacija/depresijacija valute će djelovati povoljno na trgovinski bilans u
dovoljno dugom roku.
Najprije dolazi do privremenog pogoršanja trgovinskog bilansa, a zatim do njegovog
poboljšanja, usljed čega kriva trgovinskog bilansa ima izgled J-krive.
Polazna pretpostavka: deficit trgovinskog bilansa.
Tri faze:
period ugovorenih poslova:
obaveza realizacije ugovorenih poslova;
troškovi uvoznika se povećavaju (u domaćoj valuti);
trgovinski bilans se pogoršava;
period proklizavanja deviznog kursa:
moraju se ugraditi promjene kursa u cijene proizvoda;
period prilagođavanja količina:
promjene izvoza i uvoza;
trgovinski bilans se poboljšava;
83
Prednosti i nedostaci:
Prednosti Nedostaci
84
Sistem deviznih kurseva sa monitoring koridorom (monitoring band):
Vrijednost valute oscilira oko utvrđenog pariteta koji se povremeno prilagođava u skladu
sa kretanjem fundamentalnih makroekonomskih veličina.
Centralna banka nema obavezu da interveniše na deviznom tržištu kada se devizni kurs
približi donjoj ili gornjoj granici koridora.
85
Tabela 18: Izbor sistema deviznih kurseva
* Veća zemlja sa nižim odnosom izvoza i uvoza prema GDP preferira fleksibilne kurseve, jer varijacije deviznog kursa
manje utiču na kretanje domaćih cijena.
Trilema monetarne politike: Jedna zemlja ne može istovremeno postići sva tri ekonomska
cilja – stabilan devizni kurs, nezavisnu monetarnu politiku i slobodno kretanje kapitala.
SLOBODNO KRETANJE
KAPITALA
FLUKTUIRAJUĆI MONETARNA
DEVIZNI KURS UNIJA
KONTROLA KAPITALA
MONETARNA NEZAVISNOST STABILNOST
DEVIZNOG KURSA
86
Slobodno plivajuće valute – valute najrazvijenijih zemalja svijeta (SAD, Japan, Velika
Britanija, Kanada, Australija, Novi Zeland, Švedska i Švajcarska).
Valute naprednih tranzicijskih zemalja (CEEs): najprije vezane valute za dolar ili
njemačku marku odnosno euro; poslije više fluktuirajući kursevi de facto i de jure sa
inflacionim targetiranjem (Češka, Poljska, Mađarska, Rumunija) osim Bugarske – valutni
odbor, ili ulazak u eurozonu (Baltičke zemlje).
Valute zemalja Zapadnog Balkana: Crna Gora – euroizacija, BiH – valutni odbor i
vezanost za euro, Hrvatska – kuna vezana za euro nakon ulaska u ERM II, Srbija,
Albanija – fleksibilni kurs dinara odnosno leka sa inflacionim targetiranjem, Makedonija –
fiksni kurs vezan za euro.
Sažetak
Tokom razvoja svjetske privrede u svijetu su dominirali različiti sistemi deviznih kurseva:
u zlatnom i zlatno-deviznom standardu dominirali su više fiksni kursevi (do 70-tih godina),
a danas više fleksibilni kursevi, sa praksom “prljavog plivanja”.
Različite zemlje primjenjuju različite sisteme deviznih kurseva de jure i de facto.
Postoje dva osnovna (ekstremno različita) sistema: fiksni i fluktuirajući devizni kursevi, te
više varijanti sa kombinovanim karakteristikama jednog i drugog sistema.
87
Provjerite svoje znanje o sistemima deviznih kurseva!
8. Ako je unutrašnja vrijednost valute veća od njene vanjske vrijednosti, valuta je precijenjena.
a) tačno b) netačno
10. Koji kriteriji u smislu karakteristika zemlje su bitni pri izboru sistema deviznog kursa?
88
4. Determinacija deviznog kursa
Devizni kurs se formira na deviznom tržištu, pod uticajem ponude i potražnje za devizama.
Ključno pitanje:
Od čega zavise ponuda i potražnja deviza?
Tržišne varijable:
stanje tekućeg platnog bilansa
realni dohodak
realne kamatne stope
stope inflacije
potrošačke preferencije za domaćim i stranim proizvodima
promjene u produktivnosti koje utiču na troškove proizvodnje
profitabilnost i rizičnost investicija
raspoloživost proizvoda
vladine politike: monetarna, fiskalna i vanjskotrgovinska politika
Tržišna očekivanja:
vijesti o budućim tržišnim varijablama
špekulativna očekivanja o budućim deviznim kursevima
Značaj pojedinih faktora koji utiču na kretanje deviznog kursa zavisi od roka – kratki, srednji ili
dugi rok.
89
Tabela 19: Faktori koji utiču na promjenu vrijednosti domaće valute
Podjela teorija:
tradicionalne teorije – presudan uticaj na devizni kurs imaju vanjskotrgovinske transakcije
(platnobilansna teorija i teorija pariteta kupovnih snaga);
savremene teorije – presudan uticaj na devizni kurs imaju finansijske transakcije i
monetarni faktori (monetarna teorija i portfolio teorija);
U praksi se devizni kurs formira pod istovremenim i interaktivnim uticajem vanjskotrgovinskih i
finansijskih tokova.
90
model premašaja deviznog kursa (overshooting);
teorija vijesti (news approach);
“bubble” teorija (teorija špekulativnih “mjehurića”);
izvoz < uvoz → deficit CA → potražnja deviza > ponuda deviza → devizni kurs ↑
(strana valuta apresira, a domaća valuta depresira)
izvoz > uvoz → suficit CA → ponuda deviza > potražnja deviza → devizni kurs ↓
(strana valuta depresira, a domaća valuta apresira)
Nedostaci teorije:
ne analizira eksterne ni interne uzroke datog stanja tekućeg računa platnog bilansa –
zanemaruje funkcionalnu povezanost deviznog kursa sa ekonomskim uslovima u zemlji i
inostranstvu;
polazi od pretpostavke da je stanje tekućeg računa isključiva determinanta deviznog
kursa;
ne uzima u obzir međunarodno kretanje kapitala tj. ostale transakcije platnog bilansa;
ne objašnjava uzročno-posljedične veze i interakciju kretanja nivoa cijena i dohotka u
zemlji u odnosu na inostranstvo;
ne upućuje na nivo na kojem će se devizni kurs formirati;
Ključna determinanta deviznog kursa je kupovna snaga valute tj. odnos kupovnih snaga
domaće i strane valute.
↓
Kupovna snaga valute (robni paritet) je vrijednost valute izražena u količini robe koja se može kupiti za
jedinicu te valute. Kupovna snaga zavisi od kretanja opšteg nivoa cijena u zemlji: ako cijene rastu,
kupovna snaga opada, i obrnuto.
↓
Ključna determinanta deviznog kursa su promjene u nivou cijena između posmatranih
zemalja.
91
Jedan od osnivača čuvene švedske škole ekonomije bio je
Karl Gustav Cassel.
29
Karl Gustav Cassel (1866–1945.)
Teorija PPP (purchasing power parity – PPP) zasniva se na djelovanju zakona jedne cijene (law
of one price).
Zakon jedne cijene objašnjava vezu između robnih cijena i deviznog kursa.
Zakon jedne cijene: Cijene proizvoda u dvije zemlje biće jednake, kada se izraze u istoj
valuti.
29
https://en.wikipedia.org/wiki/Gustav_Cassel
92
Paritet kupovnih snaga postoji, ako su nivoi cijena u dvije zemlje jednaki, kada se izraze u
istoj valuti.
ER = P / Pf
Devizni kurs (odnos između valuta dvije zemlje) jednak je odnosu nivoa cijena u tim
zemljama, mjerenim vrijednošću referentnih potrošačkih korpi.
Kupovna snaga valute treba biti jednaka u bilo kojoj zemlji.
U dugom roku, odnos između dvije valute mora se kretati prema nivou koji izjednačava
cijene identične potrošačke korpe dvije zemlje.
Primjer:
PSAD = PVB (u dolarima)
PVB = PSAD / ER$/£
PSAD = 20$; PVB = 10£; ER$/£ = 2 $/£;
PVB = PSAD / ER$/£ = 20$ / 2 $/£ = 20$
PSAD = PVB
Kod fiksnih deviznih kurseva: Razlika u cijeni bi dovela do robne arbitraže koja bi se
odvijala sve dok se može ostvariti profit tj. dok se cijene ne izjednače pri postojećem
deviznom kursu.
Kod fluktuirajućih deviznih kurseva: Razlika u cijeni bi dovela do robne arbitraže i
promjene deviznog kursa; tek bi tada ponovo važio zakon jedne cijene.
Arbitražeri bi kupovali proizvod u SAD, gdje je jeftiniji i prodavali u Velikoj Britaniji, gdje je skuplji. Veća potražnja za
dolarima dovela bi do apresijacije dolara i depresijacije funte. Devizni kurs bi opao na nivo od 1 $ za funtu i to bi bio
ravnotežni kurs. To znači da je pri kursu 2 $ za funtu dolar bio potcijenjen.
Zbog ovih nedostataka i ograničenja više se primjenjuje relativna verzija teorije PPP.
30
Opšti nivo cijena ne uključuje cijene domaćih proizvoda koji ne ulaze u međunarodnu razmjenu, tako da se cijene
tih proizvoda ne mogu izjednačavati putem međunarodne razmjene.
93
Big Mac Index:
Big Mac Index se zasniva na cijeni hamburgera kompanije McDonald’s, koji se proizvodi u preko
120 zemalja svijeta i služi za procjenu koje valute su precijenjene, a koje potcijenjene u odnosu
na dolar. Iako ovaj metod utvrđivanja odnosa valuta nema naučni karakter, budući da ekonomisti
zapravo računaju index kupovne snage koristeći cijene stotine proizvoda, njegova jednostavnost
i shvatljivost široj publici (i ekonomistima i onima koji to nisu) čini ga veoma popularnim i često
korištenim za procjenu da li su neke valute jake ili slabe i u kojoj mjeri.
Big Mac Index je popularna zamjena za jedan mnogo ozbiljniji koncept – zakon jedne cijene. U
skladu sa zakonom jedne cijene, Big Mac Index sugeriše da je kurs izmedju dolara i neke druge
valute ravnotežan (realan), kada izjednačava cijene hamburgera u SAD i u toj drugoj zemlji. Big
Mac treba da košta jednako u svakoj zemlji, kada se cijene preračunaju u dolar. Ako Big Mac ne
košta jednako, valuta te zemlje je precijenjena ili potcijenjena u odnosu na dolar.31
31
Preveo autor prema: Carbaugh, Robert (2002.). International Economics. 8th Edition. South-Western;
http://www.economist.com/markets/bigmac/
94
Slika 41: Big Mac Index (2011.)
32
Izvor: The Economist
Izvor: http://www.economist.com/blogs/dailychart/2011/07/big-mac-index
32
https://www.google.ba/search?q=big+mac+index+2011&biw=1280&bih=611&tbm=isch&tbo=u&source=univ&sa=X&ve
d=0ahUKEwiZy439zonLAhUrBnMKHaMlB44QsAQIJw#imgrc=ExfJMxwHj7pImM%3A
95
Napredna verzija Big Mac indexa u obzir uzima GDP per capita. Naime, prosječne cijene
bi trebale biti niže u siromašnijim zemljama, jer imaju niže troškove radne snage.
Razlika između procijenjene cijene za svaku zemlju na temelju prosječnog prihoda i
stvarne tekuće cijene nudi bolji uvid o podcijenjenosti ili precijenjenosti pojedine valute.
Napredni Big Mac index ukazuje da je brazilska valuta real najprecijenjenija valuta u
svijetu, da je euro značajno precijenjen, te da je kineski juan blizu svoje fer vrijednosti (za
razliku od običnog Big Mac indexa koji je ukazivao da je juan 44% podcijenjen u odnosu
na dolar).
Razvijeni oblik:
(ERt – ERt-1)/ERt-1 = (Pt – Pt-1)/Pt-1 – (Pft – Pft-1)/ Pft-1
96
4.2.3. Monetarna teorija deviznih kurseva
Ključna determinanta deviznog kursa je stanje na tržištu novca tj. odnos monetarne
ponude i monetarne potražnje.
Prema teoriji PPP, na koju se oslanja monetarni pristup, devizni kurs zavisi od relativnih cijena.
Na nivo cijena utiče odnos Ms i Md:
ER = P/Pf
Ms/Md → P → ER
97
Monetarna ponuda
Ms = m · MB
Ms = m (D + MR)
s
∆D → ∆MB → ∆M D↑, suficit tj. MR ↑ → Ms ↑
s
∆PB → ∆MR → ∆MB → ∆M D↓, deficit tj. MR ↓ → Ms ↓
m – novčani multiplikator;
MB – monetarna baza (primarni novac);
D – domaći kredit (domaća aktiva) tj. domaća komponenta MB;
MR – monetarne rezerve tj. inostrana komponenta MB;
Monetarna ponuda:
Aktiva: Pasiva:
MB = D + MR MB = GN + R
GN – novac u opticaju;
R – rezerve komercijalnih banaka;
98
D↑ (monetarna ekspanzija) → MB↑ → (multiplikator) → Ms↑ → P↑ (gubitak konkurentnosti) →
deficit PB → MR↓ → Ms↓ (D↑ + MR↓)
s
Uspostavlja se nova ravnoteža, ali uz izmijenjenu strukturu M , jer je porastao domaći kredit D, a smanjile se
monetarne rezerve MR.
Monetarna potražnja:
monetarnu potražnju (Md) čini tražnja za novcem stanovništva, kompanija i vlade;
u jednostavnom monetarnom modelu sa fiksnim deviznim kursevima faktori od kojih
zavisi monetarna potražnja dati su tzv. kembridžskom jednačinom (sa kraja XIX vijeka);
Md = kPY
P = ER · Pf
Md = k · ER · Pf · Y
Ms = m (D + MR)
Md = kPY
Md = Ms (ravnoteža na tržištu novca)
kPY = m (D + MR)
P = ER · Pf (po apsolutnoj verziji teorije PPP)
k·ER·Pf·Y = m (D + MR)
Faktori od kojih zavisi monetarna potražnja su na lijevoj strani jednačine, a faktori od kojih zavisi
monetarna ponuda su na desnoj strani jednačine.
Do promjena u monetarnoj potražnji dolazi zbog promjena inostranih cijena ili promjena
realnog dohotka.
99
Monetarni pristup u uslovima fiksnih deviznih kurseva – REZIME:
Ms = m · MB
Ms = m (D + MR)
Ms↑ → ER↑
Ms↓ → ER↓
Primjer:
Pretpostavka: ravnoteža na tržištu novca i deviznom tržištu
Naredna faza: ekspanzivna monetarna politika CB
s
M ↑ → jeftiniji krediti → rastu domaća potrošnja i dohodak → raste uvoz → raste potražnja za devizama → raste
devizni kurs
s
M ↑ → niže kamatne stope → odliv kapitala (investicije u inostranstvo) → raste potražnja za devizama → raste devizni
kurs
_______________________
* Teorija preferencije likvidnosti (Keynes): Kamata je oportunitetni trošak držanja gotovine.
** Sa porastom dohotka uz dati nivo cijena raste tražnja za novcem iz dva razloga: 1. zbog porasta bogatstva
stanovništvo jedan dio imovine drži u vidu novca kao sredstva čuvanja vrijednosti (špekulativna potražnja za
novcem); 2. zbog veće proizvodnje i veće potrošnje robe i usluga (transakcijska potražnja za novcem). (Keynes)
*** Gotovina ne donosi nikakav prinos.
100
Promjene monetarne potražnje:
Md = P L(Y, r)
(+) (+)(-)
Agregatna tražnja za novcem je određena nivoom cijena i funkcija je kamatne stope i realnog
dohotka.
Md/P = L(Y, r)
Realna tražnja za novcem (Md/P) nije tražnja za određenim brojem novčanih jedinica, već tražnja
za određenom količinom kupovne snage u likvidnoj formi i funkcija je realnog dohotka i realne
kamatne stope.
sa promjenom realne kamatne stope dolazi do kretanja duž krive realne tražnje za
novcem;
sa promjenom realnog dohotka dolazi do pomjeranja krive realne tražnje za novcem
ulijevo (smanjenje dohotka i tražnje) ili udesno (povećanje dohotka i tražnje);
Devizni kurs raste, ako raste monetarna ponuda ili opada monetarna potražnja.
Devizni kurs pada, ako opada monetarna ponuda ili raste monetarna potražnja.
101
Monetarni pristup u uslovima fluktuirajućih deviznih kurseva – REZIME:
ER = Ms/Msf · Yf/Y · r/ rf
Ms↑ → ER↑ Msf↑ → ER↓
Y↑ → ER↓ Yf↑ → ER↑
r↑ → ER↑ rf↑ → ER↓
Devizni kurs zavisi od nominalne ponude novca, realnog nacionalnog dohotka i kamatne stope u
zemlji i inostranstvu.
Pristalice monetarnog pristupa su depresijaciju dolara i apresijaciju njemačke marke
tokom 70-tih godina pripisale jakom monetarnom rastu u SAD i mnogo manjoj stopi
monetarnog rasta u Njemačkoj nego u ostatku svijeta.
Fundamentalna determinanta deviznog kursa u razvijenom monetarnom modelu je
monetarna ponuda dvije valute (domaće i strane).
Značajna determinanta su i relativni troškovi držanja domaće i strane valute mjereni
razlikama u nominalnim kamatnim stopama: mali porast u jednoj kamatnoj stopi dovešće
do velikog pomjeranja potražnje jedne u odnosu na drugu valutu.
Zaključna razmatranja
102
4.2.4. Portfolio teorija deviznih kurseva
Ključne determinante deviznog kursa na kratak rok su promjene na tržištu novca i tržištu
kapitala, te ponašanje vlasnika imovine koji teže optimizaciji svog portfolija.
Portfolio predstavlja strukturu imovine, koja zavisi od prinosa koji svaki oblik imovine donosi,
rizika držanja imovine u određenom obliku, bogatstva i preferencija vlasnika, očekivanja u
pogledu buduće inflacije i dr.
W=M+B+F
33
Stojanov, Dragoljub (2000.). Međunarodne finansije u globalnoj ekonomiji. IV izmijenjeno i dopunjeno izdanje.
Sarajevo: Ekonomski fakultet Univerziteta u Sarajevu
103
Ravnoteža na finansijskom tržištu u kratkom roku podrazumijeva ravnotežu između ponude i
tražnje sva tri oblika imovine:
Ms = Md
Bs = Bd
Fs = Fd
Uzroci promjena:
operacije CB na otvorenom tržištu;
intervencije CB na deviznom tržištu;
promjene kamatne stope (domaće i strane);
i ↑ → apresijacija domaće valute;
if↑ → depresijacija domaće valute;
104
CB prodaje domaće ili strane obveznice za gotovinu (Ms). Na taj način vlasnici imovine dobijaju
više B ili F, dok se dio imovine u gotovini smanjuje. Imovina W je ostala konstantna, ali se
mijenja njena struktura.
Ako vlasnici od CB kupuju B, smanjuje se Ms i raste kamatna stopa. Ujedno rastu cijene B.
Porast cijena B uz dati prihod koji B donosi, smanjuje njihovu realnu vrijednost. Raste potražnja
za F. Veće kupovine F znače odliv kapitala koji dovodi do rasta deviznog kursa i depresijacije
domaće valute.
Prema ovom pristupu, “... na dugi rok fluktuirajući devizni kursevi uglavnom održavaju odnose
relativnih cijena, ravnotežni kurs je na kratak rok određen drugim faktorima. Ti drugi faktori su
ponuda i potražnja na finansijskom tržištu” (W. Branson)34 – tržištu novca i kapitala.
Tržišna očekivanja:
inflaciona očekivanja – očekivani rast inflacije dovodi do proporcionalne depresijacije
valute te zemlje i porasta deviznog kursa;
očekivane promjene deviznog kursa;
Zaključna razmatranja
34
Stojanov, Dragoljub (2000.). Međunarodne finansije u globalnoj ekonomiji. IV izmijenjeno i dopunjeno izdanje.
Sarajevo: Ekonomski fakultet Univerziteta u Sarajevu
35
Ibid.
105
Provjerite svoje znanje o determinaciji deviznih kurseva!
4. Šta tvrdi „zakon jedne cijene“ u okviru teorije pariteta kupovnih snaga?
5. Koja formula izražava tzv. zakon jedne cijene kod apsolutne verzije teorije pariteta
kupovnih snaga?
f
a) P = ER / P
f
b) P = ER · P
f
c) P = ER · P
f
d) P = ER / P
8. Koja tri faktora utiču na agregatnu monetarnu potražnju u okviru monetarne teorije
deviznog kursa (u uslovima fluktuirajućih kurseva)?
a) kamatna stopa, nacionalni dohodak i nivo cijena
b) monetarna ponuda, nacionalni dohodak i kamatna stopa
c) stopa inflacije, nivo cijena i nacionalni dohodak
d) devizni kurs, nacionalni dohodak i kamatna stopa
106
V MEĐUNARODNO KRETANJE KAPITALA
autonomno
strani krediti
kompenzirajuće
strane direktne
investicije
portfolio
investicije
107
Međunarodno kretanje dugoročnog kapitala:
obuhvata transakcije sa rokom dužim od jedne godine;
oblici:
strani krediti
strane investicije
- portfolio investicije
- strane direktne investicije (foreign direct investment – FDI)
Strane investicije:
strane investicije predstavljaju investicije međunarodnih organizacija, kompanija,
pojedinaca ili vlada neke zemlje;
javne ili privatne;
portfolio investicije ili direktne investicije;
Portfolio investicije:
predstavljaju ulaganje kapitala u hartije od vrijednosti u inostranstvu koje donose
određeni prihod;
nisu povezane sa interesom efektivne kontrole nad kompanijom u inostranstvu;
odvijaju se posredstvom finansijskih tržišta;
međunarodno kretanje finansijskog kapitala;
Direktne investicije:
ulaganje kapitala s ciljem sticanja prava vlasništva, kontrole i upravljanja nad
kompanijama u inostranstvu;
ulaganje u postojeću kompaniju (brownfield investment, akvizicija) ili izgradnja potpuno
novih kapaciteta (greenfield investment);
potpuno strana investicija ili zajedničko ulaganje (joint venture);
međunarodno kretanje “fizičkog” kapitala;
36
Zakon o politici direktnih stranih ulaganja u BiH (1998.). Službeni glasnik BiH br. 17/98
108
osnovni motiv: maksimizacija profita obezbjeđivanjem dugoročnog i sigurnog plasmana
gotovih proizvoda (tržišni motiv – osvajanje novih ili zadržavanje i proširivanje na „starim“
tržištima) i/ili dugoročnog i sigurnog pristupa sirovinama, poluproizvodima i jeftinoj radnoj
snazi (troškovni motiv);;
mogući efekti u zemlji primaocu:
pozitivni – devizni priliv, povećanje proizvodnje, povećanje zaposlenosti, povećanje
izvoza, savremena tehnologija...
negativni – tehnološka zavisnost, iscrpljivanje prirodnih resursa, zagađivanje,
ugrožavanje političke autonomije...
2. Finansijska tržišta
Finansijsko tržište je “mjesto” na kojem se sastaju ponuda viškova finansijskih sredstava i tražnja
za tim sredstvima.
Finansijski instrumenti:
finansijska aktiva ili efekti;
predmet investiranja na finansijskom tržištu;
omogućavaju usaglašavanje ponude i tražnje;
Oblici:
krediti;
vrijednosni papiri
dugovni – obezbjeđuju sredstva bez transfera vlasništva (obveznice, zapisi, certifikati);
vlasnički – obezbjeđuju sredstva uz transfer vlasništva (akcije).
Finansijske institucije:
pružaju finansijske usluge – posreduju između nosilaca i korisnika štednje;
finansijski posrednici:
depozitne institucije (poslovne banke);
nedepozitne institucije (investicioni fondovi, finansijske kompanije, osiguravajuće
kompanije, penzioni fondovi);
berzanski posrednici.
109
Segmenti novčanog tržišta37:
kreditno tržište (kratkoročni krediti),
eskontno tržište (komercijalne mjenice i eskontni krediti),
lombardno tržište (lombardni krediti),
tržište novca (depozitni i žiralni novac),
tržište kratkoročnih vrijednosnih papira – primarno i sekundarno,
devizno tržište – internacionalno tržište novca.
Sličnost stranog tržišta i eurotržišta – imaju elemente inostranosti: kod stranog tržišta inostrani
su subjekti, kod eurotržišta inostrani su i subjekti i valuta na koju glase vrijednosni papiri.
Domaće tržište čine poslovi kupoprodaje vrijednosnih papira denominiranih u nacionalnoj valuti,
od strane rezidenata (domaćih subjekata).
Strano tržište čine poslovi kupoprodaje vrijednosnih papira denominiranih u valuti zemlje u kojoj
se vrijednosni papiri plasiraju, od strane nerezidenata (stranih subjekata).
37
Ristić, Života (1990.). Tržište novca: teorija i praksa. Beograd: Privredni pregled
38
Ristić, Života (1990.). Tržište kapitala: teorija i praksa. Beograd: Privredni pregled
110
Eurotržište čine poslovi kupoprodaje vrijednosnih papira denominiranih u valuti različitoj od
valute zemlje plasmana, od strane nerezidenata (stranih subjekata).
Eurodolari su dolarski depoziti koji se nalaze na računima banaka izvan SAD.
LIBOR (London Interbank Offer Rate) je najčešće korištena kamatna stopa na eurotržištu, a
računa se kao prosječna kamatna stopa osam prvoklasnih banaka koje posluju na eurotržištu.
Sličnost stranog tržišta i eurotržišta – imaju elemente inostranosti (kod stranog tržišta inostrani
su subjekti, kod eurotržišta inostrani su i subjekti i valuta na koju glase vrijednosni papiri).
Razlika između stranog tržišta i eurotržišta – na stranom tržištu poslovi se tretiraju isto kao
poslovi na domaćem tržištu u smislu da ih regulišu pravila zemlje u kojoj kotiraju vrijednosni
papiri, stoga se i smatra internim tržištem.
Savremeni trendovi:
Povećava se stepen transnacionalizacije svjetske privrede tj. stepen transnacionalizacije
i kompanija i zemalja.
Broj, značaj i uticaj TNCs nastavlja da raste – rast prodaja, imovine, zaposlenosti i izvoza
filijala u inostranstvu.
U posljednje dvije decenije izražena transnacionalizacija međunarodne trgovine.
Na početku 21. vijeka u svijetu je postojalo 61.582 TNC sa ukupno 926.948 filijala u
inostranstvu.
TNC ostvaruju oko 50% svjetskog GDP, a njihovo učešće pokazuje tendenciju rasta.
Na TNC otpada 2/3 svjetske trgovine, a pola od toga odnosno 1/3 svjetske trgovine je
tzv. intra-firmska trgovina.
Prije 30 godina Marjan Svetličić, univerzitetski profesor iz Slovenije, u svojoj knjizi “Zlatne niti
transnacionalnih preduzeća” je zapisao:
“Kada pominjemo transnacionalno preduzeće, najčešće pomišljamo na nešto ogromno, tajanstveno, a
prije svega beskrupulozno. Pred očima nam se pojavljuje... sjaj privlačnih reklama sa nazivima tih istih
velikih preduzeća na oblakoderima u Njujorku, Tokiju, Hong Kongu, Sao Paolu, Najrobiju ili Budimpešti, na
televizijskim ekranima ili na filmskom platnu. S njima se suočavamo svaki dan – kada ustanemo možemo
da biramo kukuruzne pahuljice pripremljene po recepturi preduzeća Kellog ili nekog drugog svjetskog
proizvođača hrane, da hljeb premažemo majonezom Thomy, da popijemo kakao Nestle, da sjednemo u
automobil proizveden u saradnji sa Fiat-om, Renault-om ili Opel-om. U kancelariji diktiramo u diktafon
Philips, kucamo na mašini IBM, a uveče uključujemo televizor Blaupunkt, Hitachi ili tip domaćeg
proizvođača izrađen po stranoj licenci. U slobodno vrijeme obućićemo patike Adidas, uzećemo teniski
reket Rossignol i lopticu Dunlop i krenućemo na tenisko igralište, a onda ćemo zajedno sa prijateljima da
proslavimo pobjedu (ili poraz) uz čašu Coca Cola-e – i tako dalje. Ukratko, transnacionalna preduzeća nas
prate na svakom koraku, a da toga nismo ni svjesni... Upoređuju ih sa paukom koji raspreda svoje mreže
širom svijeta...”
Zadatak za studente:
Kako glasi vaša priča o TNC?
111
3.1. Pojam i vrste TNC
Definicije:
razne definicije – ekonomska, organizaciona, motivaciona, pravna i institucionalna
definicija TNC?!
Ekonomska definicija – uzima u obzir veličinu (mjerenu obimom prodaje), geografsku
rasprostranjenost (broj filijala) i strani sadržaj (imovinu u inostranstvu).
Organizaciona definicija – uzima u obzir obim i rasprostranjenost, vrstu organizacije,
centralizaciju sistema odlučivanja, strategiju poslovanja.
Motivaciona definicija – naglašava filozofiju i motivaciju poslovanja preduzeća; razlikuju
se etnocentrične, policentrične, regiocentrične i geocentrične TNC.
TNC je preduzeće koje preduzima FDI i posjeduje ili kontroliše aktivnosti dodate
vrijednosti u više od jedne zemlje. (prema John H. Dunning-u)
TNC su inkorporirana ili neinkorporirana preduzeća koja se sastoje od matičnih
preduzeća i njihovih filijala u inostranstvu. (prema UNCTAD-u)
Matično preduzeće je preduzeće koje ima kontrolu nad drugim preduzećima u zemljama
različitim od svoje matične zemlje, obično sa izvjesnim udjelom u vlasničkom kapitalu
(npr. 10% i više).
Filijala može biti:
podružnica (subsidiary),
pridružena kompanija (associate), ili
ogranak (branch).
podružnica – inkorporirano preduzeće u zemlji domaćinu kome drugo (matično)
preduzeće direktno posjeduje više od polovine akcionarskog prava glasa; pravno
samostalno u odnosu na matično preduzeće;
pridružena kompanija – inkorporirano preduzeće u zemlji domaćinu u kome matično
preduzeće posjeduje najmanje 10%, a najviše 50% akcionarskog prava glasa; pravno
samostalno u odnosu na matično preduzeće;
ogranak – inkorporirano preduzeće u zemlji domaćinu koje nije pravno samostalno, već
sa matičnim preduzećem čini jedno pravno lice;
112
TNC je kompanija koja je registrovana i istovremeno djeluje u više država.
TNC je kompanija, organizovana kao akcionarsko društvo ili na drugi način, koja se
sastoji iz matičnog preduzeća i njegovih stranih filijala. (UNCTAD)
TNC uključuje preduzeća ili druge poslovne jedinice koje su u privatnom, državnom ili
mješovitom vlasništvu, a nalaze se u različitim zemljama i koja su povezana tako da
jedno ili više njih ima značajan uticaj nad poslovanjem drugih i da, posebno , dijele
tehnologiju i resurse sa tim (kontrolisanim) preduzećima.
Karakteristike:
proizvodnja u filijalama u nekoliko država;
direktna kontrola na poslovnim politikama filijala;
poslovne strategije koje prelaze nacionalne granice;
enorman obim poslovnih aktivnosti;
ekonomska i politička moć; (veći ekonomski značaj TNC od države; politička moć u
samim državama, uticaj na odnose između država i uticaj na međunarodne organizacije)
autonomija u odlučivanju i nemogućnost kontrole od strane vlada;
Motivi TNC:
troškovni – dostupna i jeftina radna snaga, jeftine sirovine, niski porezi, niski transportni
troškovi, niski troškovi energije, privredne infrastrukture i/ili ekološke zaštite i dr.
tržišni – prodor i monopolizacija tržišta određene zemlje, lakši prodor na tržišta zemalja
susjednih zemlji domaćinu ili članica iste integracije, izbjegavanje trgovinskih barijera
(tzv. carinske fabrike), korišćenje pozitivnih efekata ekonomije obima;
39
Priredio autor prema: Bjelić, Predrag (2011.) Međunarodna trgovina. Treće izmijenjeno i dopunjeno izdanje.
Beograd: Ekonomski fakultet Univerziteta u Beogradu
113
Slika 44: Pojava transnacionalnih kompanija – Istorijski pregled
Izvor: Piredio autor prema: Bjelić, Predrag (2011.) Međunarodna trgovina. Treće izmijenjeno i dopunjeno izdanje.
Beograd: Ekonomski fakultet Univerziteta u Beogradu
40
Kovačević, Mlađen (2002.). Međunarodna trgovina. Beograd: Ekonomski fakultet Univerziteta u Beogradu
114
Provjerite svoje znanje o međunarodnom kretanju kapitala i transnacionalnim
kompanijama!
115
VI MEĐUNARODNI MONETARNI SISTEM
41
Misli se na izjednačen tekući račun (plus kapitalni račun) platnog bilansa sa dijelom finansijskog računa (isključujući
rezerve), tako da ne dolazi do promjena monetarnih rezervi; u praksi to znači da ne postoji suviše velik suficit ili
deficit tekućeg računa;
116
Slika 45: Razvoj međunarodnog monetarnog sistema
117
2. Zlatni standard
Zašto zlato?
homogenost – jedna jedinica identična sa bilo kojom drugom;
visoka vrijednost u odnosu na težinu;
niski troškovi čuvanja i transporta;
relativno stabilna ponuda zbog visokih troškova proizvodnje;
čvrstina i trajnost;
zadržavanje vrijednosti i u periodima ratova, revolucija, kriza; povjerenje u buduću
vrijednost;
na duži rok atraktivnije od drugih vrsta imovine, iako ne nosi prinos;
Karakteristike sistema:
vezanost valuta u zlato (valutni paritet definisan u zlatu kao sadržaj zlata u svakoj valuti);
konvertibilnost valuta u zlato;
fiksna zvanična cijena zlata – obaveza centralnih banaka da kupuju i prodaju zlato po
fiksnoj cijeni;
sloboda izvoza i uvoza zlata;
fiksni devizni kursevi (kretanje u uskom rasponu između zlatnih tačaka);
ostali ekonomski ciljevi podređeni održavanju eksterne ravnoteže i konvertibilnosti valute
u zlato;
fleksibilnost cijena i nadnica – cijene i nadnice su se prilagođavale količini novca (zlata) u
opticaju, što je uticalo na tokove robe i usluga (tekući račun platnog bilansa);
Suština mehanizma zasnovana je na kvantitativnoj teoriji novca (škotski filozof David Hume,
1752.) koja govori o međusobnom odnosu novčane mase i cijena – promjena količine novca u
opticaju izaziva promjene cijena.
Pretpostavke:
ukupna novčana masa služi za transakcione potrebe;
ne djeluje kamatni mehanizam koji bi, preko kamatne stope, omogućio međunarodno
kretanje kapitala;
42
specie – stari engleski izraz za dragocjene metale;
118
Slika 46: Automatski mehanizam prilagođavanja
Izvor: http://futurepositive.synearth.net/2003/07/17/
U teoriji:
princip spojenih posuda;
kretanje zlata od deficitnih ka suficitnim zemljama;
za deficitne zemlje deflatorno prilagođavanje – smanjenje dohotka i povećanje
nezaposlenosti;
U praksi:
Centralne banke zemalja sa opadajućim rezervama zlata (deficitom platnog bilansa)
morale su se strogo pridržavati pravila igre – nisu mogle emitovati više novca, nego što
imaju zlata.
Centralne banke zemalja sa rastućim rezervama rijetko su poštovale pravila igre.
Centralne banke su često sterilizovale tokove zlata, kako bi spriječile efekte na
monetarnu ponudu i cijene.
119
Nedostaci zlatnog standarda:
primat eksterne ravnoteže – podređivanje interesa ekonomskog razvoja ravnoteži
platnog bilansa;
visoka cijena eksterne ravnoteže - deflatorni način uravnoteženja platnog bilansa; npr.
restriktivna (deflatorna) monetarna politika – centralna banka ne može povećavati
ponudu novca u skladu sa potrebama ekonomskog razvoja, već samo ako postoji pokriće
u zlatu;
nemogućnost korištenja monetarne politike za suzbijanje nezaposlenosti;
ograničena ponuda zlata – rast svjetske ekonomije mora biti praćen rastom svjetske
ponude zlata;
mogućnost zemalja velikih proizvođača zlata da utiču na makroekonomsku politiku u
svijetu;
Zlatno-devizni standard:
zlato i britanska funta, kasnije i dolar; zahvaljujući snazi i dominaciji britanske ekonomije,
funta je postala svjetska valuta – valuta za rezerve, transakcije i intervencije;
Velika Britanija i SAD – centri međunarodnog monetarnog sistema;
nepostojanje potpunog zlatnog pokrića;
porast učešća deviza u strukturi monetarnih rezervi;
slabljenje fleksibilnosti cijena i nadnica (usljed monetarne politike, te jačanja radničkih
sindikata);
veća uloga kamatne stope i kretanja kapitala u prilagođavanju platnog bilansa;
eksterna ravnoteža gubi prioritet; nepoštivanje “pravila igre”; korištenje fiskalne i
monetarne politike za suzbijanje nezaposlenosti i inflacije;
120
3. Bretonvudski sistem
Ciljevi IMF:
unapređenje međunarodne monetarne saradnje;
podsticanje ekspanzije i uravnoteženog rasta međunarodne trgovine;
unapređenje stabilnosti deviznih kurseva;
uspostavljanje multilateralnog sistema plaćanja i eliminacija deviznih restrikcija;
pomoć zemljama u korekciji platnobilansne neravnoteže uz upotrebu resursa IMF-a;
43
Ljetovalište Bretton-Woods u New Hampshire, SAD.
121
Elementi mehanizma IMF do 70-tih godina:
uloga zlata i dolara;
fiksni devizni kursevi;
pul likvidnosti i uslovljenost kreditiranja:
uplate kvota od strane članica – kvota određuje doprinos zemlje Fondu i maksimalan
iznos koji može posuditi;
finansijska i tehnička pomoć za prevazilaženje kratkoročnih neravnoteža: kratkoročni
krediti u zlatu i devizama; uslovljeni krediti – krediti u većim iznosima i na duži rok
uslovljeni provođenjem politike određene od strane IMF (IMF conditionality) –
prethodna i naknadna uslovljenost;
emitovanje specijalnih prava vučenja – SPV (SDR – special drawing rights);
fiskalna politika kao jedini instrument prilagođavanja i ostvarivanja istovremene interne i
eksterne ravnoteže;
Tokom 50-tih:
slobodnija monetarna politika SAD;
rast međunarodne trgovine i kretanja kapitala;
konvertibilnost valuta (1958. konvertibilnost većine evropskih valuta; 1964. konvertibilnost
jena);
veća integrisanost finansijskih tržišta u svijetu;
najprije suficit SAD, pa prelazak u blagi deficit;
rast rezervi u dolaru kod suficitnih zemalja;
Tokom 60-tih:
međuzavisnost, ali nekoordiniranost monetarnih politika u svijetu;
odgađanje prilagođavanja;
SAD: rat u Vijetnamu, rast budžetske potrošnje (ekspanzivna fiskalna politika), deficit
platnog bilansa, rast inflacije;
budžetski deficit (ratovi, vojni i socijalni programi) → deficit PB → inflacija →
makroekonomske politike prilagođavanja (restriktivna monetarna i fiskalna politika ili
redistributivna politika tj. devalvacija);
umjesto toga SAD uvele protekcionističke mjere i mjere smanjenja odliva kapitala, da ne
bi žrtvovale domaće ekonomske ciljeve;
problem povjerenja u dolar i špekulativne kupovine zlata;
kreiranje SPV (1967.); Keynes i Triffin predvidjeli opasnost po međunarodni monetarni
sistem i tražili kreiranje vještačkog izvora likvidnosti od strane IMF;
122
1971.:
interna i eksterna neravnoteža u SAD;
suspenzija konvertibilnosti dolara u zlato; demonetizacija zlata;
uvođenje uvoznih taksi od 10%; (nešto kasnije ukinuto)
sporazum u Smithsonian Institute (Washington): devalvacija dolara od 8%; šire margine
osciliranja kurseva ±2,25%;
1973.:
druga devalvacija dolara; cijena zlata 42,22$ po unci;
ekspanzivna monetarna politika SAD i “uvozna inflacija” za suficitne razvijene zemlje;
mart 1973. – evropske centralne banke privremeno zatvaraju devizna tržišta da spriječe
apresijacije svojih valuta;
prvi “naftni šok” (devalvacija dolara → skuplja nafta);
Prve dvije su konzistentne situacije (mogu se riješiti jednim instrumentom – politikom promjene
izdataka); druge dvije su tzv. „dilema“ slučajevi.
123
Makroekonomske politike za prilagođavanje platnog bilansa:
politike promjene izdataka (monetarna i fiskalna politika – ekspanzivna ili restriktivna);
politike skretanja izdataka (vanjskotrgovinska politika; promjena deviznog kursa i devizna
kontrola);
“...Triffin je primijetio da se svijet suočio sa dilemom: da bi izbegao manjak likvidnosti, SAD bi morale
da imaju platnobilansni deficit, što potkopava poverenje u dolar; alternativa je da se održava
poverenje u dolar (ukidanje prakse formiranja platnobilansnog deficita u SAD), što bi dovelo do
manjka međunarodne likvidnosti. Stoga je Triffin zaključio da se mora naći način za povećanje
međunarodnih rezervi bez unošenja nestabilnosti u sistem. Iz ovoga je potekla ideja o stvaranju SPV
kao dopune međunarodnim rezervama.” (Kovačević, 2011., str. 460.)
44
Devalvacija bi mogla omogućiti da se izbjegnu troškovi smanjenja output-a i visoke nezaposlenosti, a da se održi
eksterna ravnoteža – smanji deficit i povećaju rezerve.
45
Percepcija fundamentalne neravnoteže u SAD i neizbježne devalvacije dolara, te gubitak povjerenja u sposobnost
FED-a da usljed manjka zlata održi njegovu fiksnu cijenu.
124
Danas IMF kontroliše likvidnost od samo 2% svjetskog uvoza (umjesto 50% kako je
predložio Keynes), a emitovanje SPV omogućava kreiranje svega 3% svjetske likvidnosti.
Umjesto dvije nadnacionalne institucije, IMF i WB postale su institucije kojima upravljaju
dominantne ekonomske sile u svijetu, posebno SAD.
Bretonvudski sistem bio je vezan za ekonomski i politički položaj SAD i za dolar.
od 1973. do danas;
tržišno zasnovan – “pravila igre” više se zasnivaju na tržišnim principima uz povremene
koordinirane akcije;
temelji se na dominaciji fluktuirajućih deviznih kurseva;
u centru pažnje ekonomske teorije, posebno teorije determinacije deviznih kurseva;
brojni problemi: problem međunarodne likvidnosti, problem povjerenja, problem
prilagođavanja, asimetrije, nestabilnost deviznih kurseva, valutne krize, dužnička kriza,
globalne recesije, nekonvertibilnost valuta; (pojedini se odnose samo na zemlje u
razvoju)
SAD bi morale primijeniti restriktivnu politiku i redistributivnu politiku, ali ne postoji
konsenzus u pogledu veličine smanjenja budžetskog deficita (od 6 do 10% od GDP?) niti
intenziteta depresijacije dolara (od 10 do 40%?). U svakom slučaju, ostale zemlje takođe
će iskusiti probleme, čak i ako SAD primijene adekvatne politike:
restriktivna fiskalna politika SAD → smanjenje svjetske ekonomske aktivnosti
depresijacija dolara → apresijacija ostalih valuta i pogoršanje konkurentnosti
1979-80. – drugi naftni šok – rast cijena nafte i stagflacija (odsustvo privrednog rasta i
inflacija) u zemljama uvoznicama nafte;
1981. – slom berzi i globalna recesija (zbog antiinflacione politike SAD poslije drugog
naftnog šoka);
velike fluktuacije deviznih kurseva tj. stalna depresijacija dolara i trvenja na relaciji SAD –
Njemačka i Japan;
1987. – dogovor G7 – konačno pristajanje SAD na čvršću fiskalnu politiku, te uzvratne
mjere Japana i Njemačke u cilju povećanja njihovog uvoza;
Posljednja decenija:
deficit tekućeg računa SAD i slabljenje dolara ugrožava svjetsku stabilnost;
(Uvijek aktuelna poruka SAD Evropi: “Dolar je naša valuta, ali vaš problem.”)
2007-2009. – globalna recesija;
proširivanje saradnje na veći krug zemalja – dogovor G20 o usklađenom djelovanju na
savladavanju krize, posebno novim mjerama za povećanje međunarodne likvidnosti
preko IMF i IFC (novi krediti, dodatno emitovanje SPV, novi fond za podršku likvidnosti
trgovine u okviru IFC...);
kriza u euro-zoni i slabljenje eura;
Zaključak
125
danas – saradnja motivisana pokušajima smanjenja neizvjesnosti, sprečavanja
prekomjernih fluktuacija deviznih kurseva, sprečavanja finansijskih kriza; namjera
postoji, ali su efekti nedovoljni.
Danas, u globalizovanom svijetu, zbog izražene međuzavisnosti zemalja, i više nego prije
neophodna je veća koordinacija makroekonomskih politika na međunarodnom nivou.
(Koordinacija politika donosi troškove prilagođavanja i zato je zemlje izbjegavaju.)
Ciljevi IMF:
unapređenje međunarodne monetarne saradnje;
podsticanje ekspanzije i uravnoteženog rasta međunarodne trgovine;
unapređenje stabilnosti deviznih kurseva;
uspostavljanje multilateralnog sistema plaćanja i eliminacija deviznih restrikcija;
pomoć zemljama u korekciji platnobilansne neravnoteže uz upotrebu resursa IMF-a
(privremena finansijska pomoć);
126
Elementi mehanizma IMF (pri osnivanju):
uloga zlata i dolara;
fiksni devizni kursevi;
pul likvidnosti i uslovljenost kreditiranja:
uplate kvota od strane članica – kvota određuje doprinos zemlje Fondu i maksimalan
iznos koji može posuditi;
finansijska i tehnička pomoć za prevazilaženje kratkoročnih neravnoteža; uslovljeni
krediti – krediti u većim iznosima i na duži rok uslovljeni provođenjem politike
određene od strane IMF (IMF conditionality) – prethodna i naknadna uslovljenost;
emitovanje SDR;
fiskalna politika kao jedini instrument prilagođavanja i ostvarivanja istovremene interne i
eksterne ravnoteže;
SPV su košarica valuta. Vrijednost SPV utvrđuje se pomoću pondera zasnovanih na učešću
pojedinih valuta u međunarodnoj trgovini i finansijama.
Renminbi - - - 10,92
127
Međunarodno razvojno udruženje
International Development Association (IDA)
osnivanje: 1960. godine;
svrha: kreditiranje najsiromašnijih zemalja koje ne mogu posuđivati od IBRD;
korisnici: najmanje razvijene zemlje sa dohotkom p/c ispod 1.215 $ (2015.);
oblik pomoći: beskamatni krediti sa dugim rokom otplate i grace periodom od 10 godina;
IBRD i IDA dijele osoblje, upravu i standarde evaluacije projekata;
128
5.3. Ostale međunarodne finansijske institucije
Međunarodni monetarni fond je zamišljen kao institucija koja će pružati pomoć zemljama
suočenim sa kratkoročnim problemima uzrokovanim nesavršenostima tržišta; originalna
koncepcija uloge IMF-a polazi od stava da tržište ne djeluje uvijek uspješno, što izaziva
ekonomske neravnoteže i krize, kao i da je zemljama potrebna vanjska pomoć u
savladavanju tih problema.
Svjetska banka je zamišljena kao institucija koja će pružati pomoć vladama manje razvijenih
zemalja u vidu dugoročnog kreditiranja razvoja i rješavanja strukturalnih problema.
129
Današnja uloga ovih institucija je potpuno drugačija – obje su promotori tzv. “tržišnog
fundamentalizma” i globalizacije po svaku cijenu; tržišnom mehanizmu se pripisuju
zanemarivi nedostaci, dok se državna intervencija u ekonomiju a priori smatra štetnom.
Globalne institucije su pod kontrolom najrazvijenijih zemalja – iznevjerile su
nadnacionalne ciljeve i štite interese krupnog finansijskog kapitala.
Odluke su često motivisane političkim i ideološkim razlozima.
“Sredstva i ciljevi su pobrkani”; inflaciona paranoja; insistiranje na makroekonomskoj
stabilnosti odnosno restriktivnoj fiskalnoj i monetarnoj politici. (Zemlja može imati nisku
inflaciju, ali istovremeno stagnatnu ekonomiju i visoku nezaposlenost.)46
Globalne institucije nisu samo krive za loše upravljanje krizama, već su i uzročnici raznih
ekonomskih problema savremenog svijeta;
Model tranzicije nametnut od strane globalnih institucija (Washington Consensus koncept
– brza i sveobuhvatna privatizacija, brza i intenzivna liberalizacija tržišta robe i kapitala
itd.) – postavljen kao uslov za odobravanje pomoći – doveo je do usporavanja
ekonomskog rasta, nezaposlenosti i niza drugih problema u tranzicijskim zemljama.
“Istočnoazijsko čudo” nije rezultat djelovanja samo tržišta, već i dobro odmjerene državne
intervencije usmjerene na ekspanziju izvoza.
Prema Stiglitzu, zemlje koje se nisu pridržavale preporuka globalnih institucija, rasle su
brže, a koristi od ekonomskog rasta bile su ravnomjernije i pravednije raspodijeljene
među raznim slojevima stanovništva i siromaštvo je brže reducirano.
Sažetak
46
Stiglitz, Joseph ((2002). Protivrečnosti globalizacije. Prevod. Beograd: SBM-X (Naslov originala: Stiglitz, Joseph
(2002.) Globalization and Its Disconents. New York: W.W. Norton & Company)
130
Provjerite svoje znanje o razvoju međunarodnog monetarnog sistema i
međunarodnim finansijskim institucijama!
6. “Bancor” je:
a) međunarodni monetarni medij iz Kejnsovog plana
b) međubankarska kamatna stopa
c) novi izvor međunarodne likvidnosti umjesto SPV
d) kreditni aranžman IMF-a
10. Ako su njeni ciljevi podsticanje međunarodne monetarne saradnje i pomoć zemljama u
prevazilaženju platnobilansnih teškoća, o kojoj se međunarodnoj organizaciji radi?
a) Međunarodna banka za obnovu I razvoj (IBRD)
b) Međunarodni monetarni fond (IMF)
c) Međunarodno udruženje za razvoj (IDA)
d) Evropska banka za obnovu i razvoj (EBRD)
131
6. Monetarna integracija u Zapadnoj Evropi
Definicija:
Monetarna integracija predstavlja specifičan monetarni aranžman između dvije ili više zemalja
koji se može javiti u dvije varijante:
nacionalni valutni sistemi + sporazum o fiksnim deviznim kursevima
potpuna monetarna unija
Prvi uslov za stvaranje monetarne integracije: konvertibilnost nacionalnih valuta članica.
2. monetarna unija
viši stepen monetarne integracije;
karakteristike:
jedinstvena valuta (≠ zajednička valuta);
zajednička centralna banka;
koordinacija ekonomskih politika članica (monetarne i fiskalne politike);
teži i sporiji proces;
internacionalizacija
monetarna veća mobilnost
proizvodnje i
integracija faktora proizvodnje
potrošnje
132
uslovi za ostvarivanje optimalnog valutnog područja:
veća mobilnost radne snage i kapitala;
fleksibilnost tržišta rada;
veći intenzitet međunarodne trgovine unutar područja;
fiskalni transferi;
manji broj zemalja unutar područja;
manja izloženost članica asimetričnim šokovima ili zajedničkim šokovima koji se
asimetrično ispoljavaju;
Potencijalni problemi:
različiti nivoi razvijenosti i različiti ekonomski prioriteti;
nekonvergencija ekonomskih kretanja u ekonomijama članica;
nedovoljna koordinacija nacionalnih monetarnih i fiskalnih politika;
različite reakcije članica na događanja u međunarodnim ekonomskim odnosima;
133
Slika 50: „Zmija u tunelu“ (1972-76.)
2,25%
2,25%
ECU:
košarica valuta – valuta svake članice EMS učestvovala je u ECU srazmjerno učešću te
članice u međunarodnoj trgovini EZ;
sredstvo obračuna i rezervi;
“paralelna” valuta – zajednička ali ne i jedinstvena;
nema sve funkcije novca;
preteča eura;
Funkcije ECU:
sredstvo obračuna i plaćanja između CB članica;
sredstvo obračuna za izračunavanje divergencija deviznih kurseva i mehanizma
intervencija na deviznim tržištima;
sredstvo obračuna kreditnog mehanizma;
sredstvo rezervi;
denominator za utvrđivanje valutnog pariteta u ERM;
za izdavanje euroobveznica;
134
ERM:
sistem fiksnih kurseva sa dozvoljenim oscilacijama ±2,25% oko pariteta definisanog u
ECU i ±6% za italijansku liru i britansku funtu;
obaveza intervencija na deviznim tržištima;
valute intervencije – valute članica, najčešće njemačka marka, ali i dolar;
“prag divergencije” – 70% dozvoljenih oscilacija;
redoslijed poteza: intervencije na deviznim tržištima, manipulacija kamatnom stopom,
ponovno utvrđivanje srednjeg kursa prema ekiju;
EMCF:
za pomoć pri intervencijama na deviznom tržištu i za bezbolnije prilagođavanje platnih
bilansa članica;
veći krediti i na duži rok su uslovljeni usvajanjem ekonomske politike koju predloži Vijeće
ministara EZ;
prerastao 1992. u Evropski monetarni institut;
135
6.2.2. Evropska monetarna unija (EMU) i euro
Zadaci ECB:
definisanje i vođenje jedinstvene monetarne politike i određivanje jedinstvene eskontne
stope;
isključivo pravo emitovanja jedinstvenog novca – eura;
održavanje stabilnosti cijena;
određivanje kursa eura;
obavljanje deviznih operacija;
držanje deviznih rezervi članica;
smjernice i uputstva za funkcionisanje nacionalnih centralnih banaka koje su dio ECSB;
136
Zone izvan EU u kojima se koristi euro uz monetarni sporazum: Andora, Monako, San
Marino i Vatikan;
Zone izvan EU u kojima se koristi euro bez sporazuma – 2 zemlje: Crna Gora i Kosovo;
http://www.ecb.int/euro/intro/html/map.en.html
137
Slika 51: Dilema u eurozoni
Izvor: http://www.toonpool.com/cartoons/EURO%20PIGGY%20BANK_107887
138
Slika 53: Euro time bomb
Izvor: https://02varvara.wordpress.com/2012/05/19/the-greek-crisis-kneecapped-the-euro/
Zanimljivi linkovi:
http://www.ecb.int/euro/intro/html/map.en.html
http://www.ecb.int/euro/html/eurocoins.en.html
http://www.ecb.int/euro/html/security_features.en.html
http://www.ecb.int/euro/play/where_from/html/index.en.html
139
Provjerite svoje znanje o evropskoj monetarnoj integraciji!
2. Koji kriteriji, prema R. Mundellu, moraju biti ispunjeni da bi grupa zemalja činila optimalno
valutno područje?
7. Koja od navedenih zemalja je članica Evropske unije, ali nije i članica Evropske monetarne
unije?
a) Švajcarska
b) Španija
c) Švedska
d) nijedan od prethodno navedenih odgovora nije tačan
10. Kako glasi kriterij konvergencije vezan za budžetski deficit i javni dug?
140
VII INTEGRACIJA BOSNE I HERCEGOVINE U SVJETSKI TRGOVINSKI SISTEM
1. Uvodna razmatranja
Učlanjenje u WTO i EU
141
2. Vanjskotrgovinska politika BiH
142
Tabela 22: Prosječne carine u raznim zemljama i BiH (2012.)
143
3.2. Proces pridruživanja BiH Evropskoj uniji
Nakon rata nije bilo ugovornih odnosa BiH sa EU – samo preferencijalni trgovinski
tretman (počev od 1996. godine EU je jednostrano odobrila BiH preferencije u okviru
programa Phare i Obnova).
Dugoročni cilj BiH (o kojem postoji politički konsenzus): punopravno članstvo u EU.
Mnogo razloga za BiH da se pridruži EU; glavni razlog je u potrebi za strateškim
partnerima koji mogu ponuditi šire tržište i veće investicije.
144
3.3. „Balkanska“ ekonomska integracija
145
Centralnoevropski sporazum o slobodnoj trgovini (“nova” CEFTA) u 2006. (precizan
naziv – Sporazum o izmjeni, dopuni i pristupanju Centralnoevropskom sporazumu o
slobodnoj trgovini);
Članovi CEFTA do 2013.: zemlje Zapadnog Balkana (Albanija, BiH, Hrvatska,
Makedonija, Crna Gora, Srbija) + Moldavija;
BiH: član od 19. decembra 2006. (ratifikacija 27. septembar 2007.);
širi obuhvat trgovinske liberalizacije nego „stara CEFTA”;
„stara” CEFTA formirana 1992.; članice: Češka, Mađarska, Poljska, Slovačka, zatim
Bugarska i Rumunija, Slovenija, Hrvatska;
Izvor: http://gagauzmedia.md/index.php?newsid=5361
146
4. Vanjska trgovina BiH
10,000.00
8,000.00
6,000.00
4,000.00
2,000.00
0.00
2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013.
-2,000.00
-4,000.00
-6,000.00
Izvoz iz BiH, mil EUR Uvoz u BiH, mil EUR Trgovinski bilans, mil EUR
2013. godina:
Izvoz BiH: 4.284, 77 mil EUR
Uvoz BiH: 7.756,19 mil EUR
Trgovinski deficit: -3.471,42 mil EUR
Trgovinski deficit/GDP: -29,7%
Pokrivenost uvoza izvozom: 55,2%
2014. godina:
Izvoz: 4.440,01 mil EUR
Uvoz: 8.282,42 mil EUR
Trgovinski deficit: -3.842 mil EUR
Trgovinski deficit/GDP: -27,9%
Pokrivenost uvoza izvozom: 53,6%
2015. godina:
Izvoz: 4.595,08 mil EUR
Uvoz: 8.104,84 mil EUR
Trgovinski deficit: -3.509,76 mil EUR
Pokrivenost uvoza izvozom: 56,7%
147
Karakteristike vanjske trgovine BiH:
trgovinska otvorenost: prosječan udio vanjske trgovine u GDP preko 90%;
rast izvoza i uvoza – više nego dvostruko povećanje obima razmjene;
velika uvozna zavisnost (prosječan odnos uvoza i GDP oko 60% u periodu 2003-2012.);
enorman i permanentan trgovinski deficit u apsolutnom izrazu (ukupno i gotovo sa svim
trgovinskim partnerima) i relativno, u poređenju sa veličinom ekonomije (oko 30% od
GDP);
još uvijek nezadovoljavajuća pokrivenost uvoza izvozom – oko 56% (2015.), ali se
postepeno povećava;
geografska koncentrisanost vanjske trgovine – udio 6 glavnih trgovinskih partnera oko
64,72% u izvozu BiH i 57,25% u uvozu BiH (2015.);
od glavnih trgovinskih partnera, najveća pokrivenost uvoza izvozom sa Austrijom
132,47%, Slovenijom 96,81%, Njemačkom 73,81%, sa Italijom 69,10%, a sa Hrvatskom
55,29% (2015.)
orijentacija ka Evropskoj uniji i CEFTA (za 2015. godinu):
udio u izvozu BiH: EU 71,8%; CEFTA 14,9%; (prije ulaska Hrvatske u EU
prosječno učešće za period 2008-2012. bilo je 35%);
udio u uvozu BiH: EU 60,9%; CEFTA 12,4% (prije ulaska Hrvatske u EU
prosječno učešće za period 2008-2012. bilo je 27%);
neadekvatna proizvodna struktura (u smislu broja, vrste i kvaliteta proizvoda) i izvoza i
uvoza; u izvozu dominiraju resursno zasnovane i radno intenzivne proizvodne grupe
(drvo, željezo i čelik, namještaj, odjeća, obuća, itd.);
148
LITERATURA
149
Krugman, Paul R. i Obstfeld, Maurice (2003.). International Economics: Theory and
Policy. Fifth Edition. New York: Harper Collins
Miljković, Dejan (2007.). Međunarodne finansije. Beograd: Ekonomski fakultet
Univerziteta u Beogradu
Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH (2005.). Glosar WTO termina.
Sarajevo: MVTEO
Mrkušić, Žarko (1971.). Međunarodna trgovina: Teorija i politika. Beograd: Institut
ekonomskih nauka; Privredno finansijski vodič
Pearce, David W. (2005). Mekmilanov rečnik “Moderna ekonomija”. Prevod. Drugo
izdanje. Beograd: Dereta (Naslov originala: Pearce, David W. ed. Cairns, John,
McAvinchey, Ian and Shaw, Robert (2003). MacMillan Dictionary of Modern Economics.
Fourth Edition. Hampshire: Palgrave Macmillan of Houndmills)
Pelević, Branislav (2006.). Uvod u međunarodnu ekonomiju. Šesto izdanje. Beograd:
Ekonomski fakultet u Beogradu
Ristić, Života (1990.). Tržište novca: teorija i praksa. Beograd: Privredni pregled
Ristić, Života (1990.). Tržište kapitala: teorija i praksa. Beograd: Privredni pregled
Salvatore, Dominick (2009). Međunarodna ekonomija. Deveto izdanje. Prevod. Beograd:
Centar za izdavačku delatnost Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Beogradu
Samuelson, Paul (1992.). Ekonomija. XIV izdanje. Prevod. Zagreb: MATE
Smith, Adam, (1998.). Istraživanje prirode i uzroka bogatstva naroda. Prevod. Edicija
„Opasne knjige“. Beograd: Global book
Stiglitz, Joseph (2002). Protivrečnosti globalizacije. Prevod. Beograd: SBM-X (Naslov
originala: Stiglitz, Joseph (2002.) Globalization and Its Disconents. New York: W.W.
Norton & Company)
Stojanov, Dragoljub (2000.). Međunarodne finansije u globalnoj ekonomiji. IV izmijenjeno
i dopunjeno izdanje. Sarajevo: Ekonomski fakultet Univerziteta u Sarajevu
Trlin, Vladimir (2000.). Međunarodna ekonomija: Determinante, mehanizmi i politika. V
izmijenjeno i dopunjeno izdanje. Zagreb: Ekonomski fakultet Univerziteta u Zagrebu
World Trade Organization (2015.). On-line seminar „Regional Trade Arrangements and
WTO“. Teaching Materials for Module 2 „The Evolving World of Regionalism”
World Trade Organization (2003.). Understanding the WTO. IV Edition. Geneva: WTO
World Trade Organization (2003.). Ten Benefits of the WTO Trading System. Geneva:
WTO
150
World Trade Organization (s.a.). Understanding the WTO: Basics. The GATT years: from
Havana to Marrakesh. https://www.wto.org/english/thewto_e/whatis_e/tif_e/fact4_e.htm
(posljednji put pristupljeno 10.06.2016.)
World Trade Organization (2003.). Ten Common Misunderstandings about the WTO.
Geneva: WTO
Zakon o politici direktnih stranih ulaganja u BiH (1998.). Službeni glasnik BiH br. 17/98
Internet izvori:
Agencija za statistiku BiH. Ekonomske statistike: Vanjska trgovina.
http://www.bhas.ba/index.php?option=com_publikacija&view=publikacija_pregled&ids=2
&id=7&n=Vanjska%20trgovina (posljednji put pristupljeno 04.07.2016.)
Atlanta Blackstar. (Fotografija Paula Krugmana)
http://atlantablackstar.com/2012/07/20/mitt-romney-and-the-rich-are-different-from-the-
rest-of-us/paul-krugman/ (posljednji put pristupljeno 09.06.2016.)
Centralna banka BiH. www.cbbih.gov.ba (posljednji put pristupljeno 10.06.2016.)
The Economist. http://www.economist.com/markets/bigmac/
The Economist. http://www.economist.com/blogs/dailychart/2011/07/big-mac-index
European Parliament MEPs. (Fotografija Staffana Burenstama Lindera)
http://www.europarl.europa.eu/meps/en/2260/STAFFAN_BURENSTAM+LINDER_home.
html (posljednji put pristupljeno 09.06.2016.)
European Stability Initiative. http://www.esiweb.org/
Mapa CEFTA članica. http://gagauzmedia.md/index.php?newsid=5361 (posljednji put
pristupljeno 02.07.2016.)
The beginner’s guide to forex trading. (Karikature “NYSE” i “Forex market”)
http://www.babypips.com/school/what-is-forex.html (posljednji put pristupljeno
11.06.2016.)
International Monetary Fund. Classification of Exchange Rate Arrangements and
Monetary Policy Frameworks. http://www.imf.org/external/np/mfd/er/2004/eng/1204.htm
(posljednji put pristupljeno 11.06.2016.)
International Monetary Fund. The IMF and the World Bank How Do They Differ?
http://www.imf.org/external/pubs/ft/exrp/differ/differ.htm (posljednji put pristupljeno
11.06.2016.)
151
Iowa State University – Department of Economics.
http://www2.econ.iastate.edu/classes/econ355/choi/golds.htm (posljednji put pristupljeno
10.06.2016.)
IFX Markets. http://www.ifxmarkets.com/eng/whatsforex.html
Internet Encyclopedia of Philosophy. (Fotografija Johna Stuarta Milla)
http://www.iep.utm.edu/milljs/ (posljednji put pristupljeno 09.06.2016.)
Nobelprize.org – The Official Web Site of the Nobel Prize. (Fotografija Bertila Ohlina)
http://www.nobelprize.org/nobel_prizes/economic-sciences/laureates/1977/ohlin-bio.html
(posljednji put pristupljeno 09.06.2016.) –Stockholm School of Economics. The Institute
for Economic and Business History Research. (Fotografija Eli F. Heckschera)
https://www.hhs.se/en/research/institutes/ehff/about-ehff/ (posljednji put pristupljeno
09.06.2016.)
Toon Agent (Agency for Cartoons and Illustrations). (Karikatura “Euro Piggy Bank”)
http://www.toonpool.com/cartoons/EURO%20PIGGY%20BANK_107887 (posljednji put
pristupljeno 11.06.2016.)
Voices from Russia: The Greek Crisis “Kneecapped” The Euro (19. maj 2012.).
(Karikatura “Euro Time Bomb”) https://02varvara.wordpress.com/2012/05/19/the-greek-
crisis-kneecapped-the-euro/ (posljednji put pristupljeno 11.06.2016.)
Wikiberal. (Fotografija Gotfrieda Haberlera)
http://www.wikiberal.org/wiki/Gottfried_Haberler (posljednji put pristupljeno 09.06.2016.)
Wikipedia. (Fotografija Karla Gustava Cassela)
https://en.wikipedia.org/wiki/Gustav_Cassel (posljednji put pristupljeno 09.06.2016.) –
World Trade Organization. World Tariff Profiles 2012.
https://www.wto.org/english/res_e/publications_e/world_tariff_profiles12_e.htm (posljednji
put pristupljeno 01.07.2016.)
World Trade Organization. http://www.wto.org/english/res_e/statis_e/statis_maps_e.htm
(Fotografija Michaela Portera) http://www.ultimahora.com/michael-porter-desarrollara-
una-conferencia-paraguay-n709685.html (posljednji put pristupljeno 10.06.2016.)
http://www.ekof.bg.ac.rs/nastava/medjunarodne_fin/2010/predavanja
http://futurepositive.synearth.net/2003/07/17/
https://www.google.ba/search?q=big+mac+index+2011&biw=1280&bih=611&tbm=isch&t
bo=u&source=univ&sa=X&ved=0ahUKEwiZy439zonLAhUrBnMKHaMlB44QsAQIJw#img
rc=ExfJMxwHj7pImM%3A
152
POPIS TABELA
Tabela 1: Proizvodne mogućnosti dvije zemlje u uslovima autarkije 11
Tabela 2: Proizvodne mogućnosti dvije zemlje u uslovima specijalizacije i razmjene 11
Tabela 3: Proizvodne mogućnosti dvije zemlje – vjerovatnija situacija 12
Tabela 4: Proizvodne mogućnosti dvije zemlje (Ricardov primjer) 13
Tabela 5: Proizvodne mogućnosti dvije zemlje 14
Tabela 6: Upoređivanje polaznih pretpostavki dva modela 20
Tabela 7: Razlike u polaznim pretpostavkama konvencionalnih i novijih teorija 23
Tabela 8: Najznačajniji teorijski pristupi međunarodnoj trgovini i njihove karakteristike 33
Tabela 9: Novoformirane integracije članica WTO (1994-2006.) 50
Tabela 10: Karakteristike stepena ekonomskog integrisanja 51
Tabela 11: Multilateralne trgovinske runde 54
Tabela 12: Platni bilans Bosne i Hercegovine (2008-2013.) 66
Tabela 13: Kretanje deviznog kursa (ER) 71
Tabela 14: Dominantni sistemi deviznih kurseva k roz istoriju 79
Tabela 15: Prednosti i nedostaci sistema fiksnih kurseva 81
Tabela 16: Selektivna lista zemalja sa valutnim odborom 82
Tabela 17: Prednosti i nedostaci sistema fluktuirajućih kurseva 84
Tabela 18: Izbor sistema deviznih kurseva 86
Tabela 19: Faktori koji utiču na promjenu vrijednosti domaće valute 90
Tabela 20: Privredna neravnoteža i politike promjene izdataka 124
Tabela 21: Struktura specijalnih prava vučenja 127
Tabela 22: Prosječne carine u raznim zemljama i BiH (2012.) 143
Tabela 23: Sadašnji status zemalja Zapadnog Balkana u WTO 143
Tabela 24: Evropska unija i zemlje Zapadnog Balkana 144
Tabela 25: Bilateralni sporazumi o slobodnoj trgovini koje je zaključila BiH 145
POPIS SLIKA
Slika 1: Uslovljenost teorije međunarodne trgovine 7
Slika 2: “Magični trougao” opštih ekonomskih ciljeva 8
Slika 3: Vremenski okvir teorija međunarodne trgovine 8
Slika 4: Klasifikacija teorijskih pristupa međunarodnoj trgovini 9
Slika 5: Kriva proizvodnih mogućnosti kod konstantnih i promjenljivih troškova 18
Slika 6: Međuzavisnost ekonomskog rasta i međunarodne trgovine 24
Slika 7: Efekti rasta ponude faktora proizvodnje 25
Slika 8: Imitaciono kašnjenje 26
Slika 9: Model životnog ciklusa proizvoda 27
Slika 10: Porterov „dijamant“ – komponente konkurentskih prednosti zemalja 31
Slika 11: Instrumenti vanjskotrgovinske politike 35
Slika 12: Podjela carina prema vrsti prometa 36
Slika 13: Podjela carina prema osnovnoj funkciji 36
Slika 14: Podjela carina prema karakteru trgovinskih odnosa 37
Slika 15: Podjela carina prema visini 37
Slika 16: Podjela carina prema načinu obračuna 37
Slika 17: Podjela carina prema načinu postupanja sa različitom robom 38
Slika 18: Podjela carina za izjednačenje 38
Slika 19: Efekti carina u maloj zemlji 43
Slika 20: Efekti carina u velikoj zemlji 44
Slika 21: Međunarodne ekonomske integracije prema nosiocima 46
Slika 22: Međunarodne ekonomske integracije prema obuhvatu privrednih sektora 47
Slika 23: Međunarodne ekonomske integracije prema stepenu razvijenosti članica 47
Slika 24: Međunarodne ekonomske integracije prema simetričnosti obaveza članica 47
153
Slika 25: Stepeni ekonomske integracije 48
Slika 26: Kratki istorijat Evropske unije 49
Slika 27: Svjetska “zdjela špageta” 50
Slika 28: Oblici međunarodnih ekonomskih integracija u svijetu 51
Slika 29: Organizaciona struktura WTO 56
Slika 30: Sistem nacionalnih računa 61
Slika 31: Glavni računi platnog bilansa 63
Slika 32: Struktura platnog bilansa 64
Slika 33: Formiranje deviznog kursa 70
Slika 34: „Big Green Stocks Monster“ 73
Slika 35: „Super Big Green Forex Monster and Big Green Stocks Monster“ 73
Slika 36: Tokovi deviznih sredstava 74
Slika 37: Pasivna stabilizacija funte 80
Slika 38: Aktivna stabilizacija deviznog kursa 81
Slika 39: J-kriva 83
Slika 40: Trilema monetarne politike („Nemoguće trojstvo“) 86
Slika 41: Big Mac Index (2011.) 95
Slika 42: Big Mac Index – napredna verzija (2011.) 95
Slika 43: Oblici međunarodnog kretanja kapitala 107
Slika 44: Pojava transnacionalnih kompanija – Istorijski pregled 114
Slika 45: Razvoj međunarodnog monetarnog sistema 117
Slika 46: Automatski mehanizam prilagođavanja 119
Slika 47: Interna i eksterna neravnoteža 123
Slika 48: Monetarna integracija i faktori proizvodnje 132
Slika 49: Razvoj monetarne saradnje u Zapadnoj Evropi 133
Slika 50: „Zmija u tunelu“ (1972-76.) 134
Slika 51: Dilema u eurozoni 138
Slika 52: Euro piggy bank 138
Slika 53: Euro time bomb 139
Slika 54: Uslovljenost zavisnosti BiH od eksternog sektora ekonomije 141
Slika 55: Članovi nove CEFTA 146
Slika 56: Robna razmjena BiH (2003-2013.) 147
154