2.

MORFEM I MORFOVI
RAZVOJ

 De Courtenay  tvorac termina morfem

 dvojaka podjela govora u ie. jezicima (rad o poredbenoj slavenskoj gramatici, 1881.)
1) antropofoničko stajalište
2) fonetsko-morfološko stajalište (govor > rečenice/fraze > riječi > morfemi > fonemi)
 morfologija1: 1) uži smisao – tvorba riječi i fleksija
2) širi smisao – morfologija u užem smislu i sintaksa
 morfem – psihičko-jezički element u zvučnom ruhu
 Bloomfield
 zaslužan za uporabu termina morfem u današnjem značenju
 knjiga Language: 1) složeni oblici (djelomična glasovno-značenjska sličnost s dr. oblicima)
 sastavnica – zajednički dio dvaju ili više složenih oblika
neposredne *Ivo
krajnje *Iv-, -o
2) jednostavni oblici (nemaju tu sličnost)  krajnja sastavnica  morfem
 Martinet
 dvostruka raščlanjenost/artikuliranost2 ljudskog jezika (razlikuje se od drugih znakovnih
sustava po artikuliranosti na dvama planovima)  iskazi se raščlanjuju na riječi, a riječi na
glasove
1) artikulacija iskaza  rezultat: monemi3- najmanji odsječak govora kojemu je pridruženo
značenje
2) artikulacija monema  rezultat: fonemi - razlikovne jedinice koje nemaju značenje, ali
njihov izbor te poredak ili redoslijed tvore monem i razlikuju ga od drugih monema
 ljudski jezik  ekonomičan, gospodaran sustav (mogućnost da se pomoću ograničena broja
razlikovnih jedinica tvori neograničen broj značenjskih jedinica)  povezano s
arbitrarnošću (nemotiviranost znaka ljudskog jezika)

MORFEM (grč. morphe = oblik)

 najmanja jezična jedinica koja ima svoj oblik i svoje značenje (apstraktan!)
 bilježi se u vitičastim zagradama { }
Odredbe:
 Minimalna gramatička jedinica, najmanja jedinica koja u morfologiji igra neku ulogu i koja se – osim
fonološki i semantički – ne može dalje rastavljati. (Trask)
 Odsječak riječi kojemu je pridružen kakav sadržaj, tj. koji ima kakvo značenje. (Barić et al.)
 Element koji predstavlja korelaciju između oblika i značenja na razini manjoj od riječi. (Bauer)
 Najmanja jedinica jezika koja ima svoje značenje ili najmanja jedinica jezika u kojoj nasuprot ustrojstva
izraza stoji odgovarajuće ustrojstvo sadržaja. (Silić – Pranjković)

1
predavanje iz 1888.
2
Hockett ju uvrstio među odredbena obilježja
3
Martinet rabi termin monem, a ne morfem
9
  Najmanja razlika u obliku riječi koja odgovara najmanjoj razlici značenja ili gramatičkog ustroja riječi ili
rečenice. (Katamba – Stonham)
 Najmanja jezična jedinica koja nosi značenje. (Booij)

 stalnica: Morfem je najmanja jezična jedinica koja objedinuje izraz/oblik i sadržaj/značenje.4

MORF5 (morfemska alternanta)

 ostvaraj morfema, njegov izraz, njegov fonetski, odnosno fizički oblik
 termin uvodi Hockett 1947.  kadšto i formant, formativ
 sastavni dijelovi oblika riječi (do njih se dolazi komutacijom)
 metoda komutacije6  smjenjivanje razmatrane sastavnice drugom da bi se odredilo je li nešto
sastavnica te u kakvu kontekstu se može pojaviti (dovodio do opozicija/opreka)
 ovisi o: 1) fizičkom kontekstu ili okružju u kojem se ostvaruju
2) individualnim govornim osobinama pojedinog govornika
 bilježi se u uglatim zagradama [ ], a razdvaja crticom –

NULTI MORF

 pretpostavljeni ostvaraj morfema na pojedinim mjestima u paradigmi gdje nema čujne ili vidljive
površinske postave dubinskog prikaza morfa
 bilježi se nulom, ništicom ø
 *N nos-ø
G nos-a

ALOMORF/ MORFEMSKA ALTERNANTA (grč. allos = drugi + morphe = oblik)

 uvjetovani morf (alomorfija – pojava postojanja alomorfa)

 niz morfova smatra se alomorfima istog morfema ako su u komplementarnoj
distribuciji/nadopunskoj raspodjeli (ako posreduju isto značenje i nikada ih ne nalazimo u identičnim
kontekstima)
 jedan od fonetskih oblika morfema  i neuvjetovani morf je alomorf: osnovni/temeljni
 trovrsna uvjetovanost:

1) fonološka/fonetska
 odabir alomorfa uvjetovan fonološkim razlozima i promjenama do kojih zbog njih dolazi
 mor(fo)fonologija – bavi se fonološki/fonetski uvjetovanim smjenama i promjenama morfova
 *ruk-a, ruc-i, za-ruč-i-ti (utjecaj sibilarizacije i palatalizacije)

2) gramatička (morfološka ili sintaktička)

 odabir alomorfa uvjetovan gramatičkim razlozima
 *inf. zva-ø-ti  pz.1.l.jd. zov-e-m (pz. uvjetuje alternaciju korijenskog morfa)
 *visok-ø položaj, visok-a zgrada (odabir gramatema u prid. ovisno o rodu im.)

4
semem – značenjsko lice morfema (semovi – značenjska razlikovna obilježja)
5
analogijom prema fonem ̴ fon
6
termin kopenhaške glosematičke jezikoslovne škole (supstitucija, permutacija)
10
 3) leksička
 odabir alomorfa uvjetovan pojedinačnim leksemom o kojemu je riječ (bez fonološki i
gramatički utvrdivih razloga)
 *G.mn. ruk-u (javlja se samo u leksemima ruka, noga i sluga, u svim ostalim imenicama
e-deklinacije gramatem je redovito -a)
 *lak – komp. lakši (komp. sufiks -š- samo u pridjevima lak, lijep, mek)
 *paliti – paljba (neočekivana smjena pal- sa palj-)
 supletivnost (vrsta leksičke uvjetovanosti) – odabir alomorfa koji nisu ni u kakvoj
fonetskoj vezi  problem pri uspostavljanju vezu između dubinskog i površinskog
prikaza *[ĺud] iz oblika ljudi  alomorf morfema {čovȇk}

[ruk]
[ruc] morfovi (površinski/fonetski prikaz)  {rūk} morfem (dubinski/ishodišni prikaz)
[ruč]

 dubinski/ishodišni prikaz/postava – oblik najmanje ovisan o kontekstu (odabire se za prikaz

morfema)
 površinski/fonetski prikaz/postava – izvodi se iz dubinske postave
izvod/derivacija – stupnjevi koje oblik prolazi od dubinskog do fonetskog prikaza

VRSTE MORFOVA
1) prema značenju:

SLOBODNI / POTENCIJALNO SLOBODNI

 sam može činiti oblik riječi

 u hr  morfovi od kojih su sastavljene pojedine nepromjenjive riječi *da

VEZANI / OBAVEZNO VEZANI

 ne može sam činiti oblik riječi
 u hrj.7  sve promjenjive riječi sastavljene od njih *ruk-ic-a (*ruk- *-ic- *-a)

KONTINUIRANI / NEPREKINUTI
 u njega se ne može umetati kakav drugi morf  sastoji se od neprekinuta fonetskog odsječka
 *ruk- -a

7
na svoj način i klitike su vezani morfovi (uvijek dolaze uz naglašenu riječ)
11
 DISKONTINUIRANI / PREKINUTI
 morf prekinut kakvim drugim morfom ili materijalom  sastoji se od prekinutih fonetskih
odsječaka
 ≠ perifrastični oblici  iskazivanje jednog morfema s više morfova, a ne jedan isprekidan
morf *rad-i-l-a je
 *cirkumfiksi i transfiksi:
u hr: G pl. im. e-sklonidbe i a-sklonidbe kojima osnova završava konsonantskim skupom 
transfiks ā-ā *N sg. pjesm-a ne postoje uvjeti za umetanje sekundarnog a (kao npr. u
G pl. pjesām-ā *san-sna  sn je nemoguć hrvatski slog)

AMALGAMIRANI / AMALGAM / UPAKIRANI

 morf koji istovremeno realizira više morfema (istovremeni ostvaraj više morfema)
 posljedica kumulacije morfema  realizacije više morfema u jednom morfu
*u hr: ruk-a  -a = {nominativ} {singular} {e-deklinacija}
 posljedica stapanja (fuzije) morfema  stapanje dvaju prijedloga ili brojeva (dijakronija)
*iza  iz+za *jedanaest  jedan na deset

JEDINCATI / UNIKATNI / UNIFIKS

 morf koji se pojavljuje samo u jednoj riječi ili kolokaciji (ustaljenom iskazu)
*star-kelj-a *rup-čag-a *zelen-bać-ø (samo u tim trima leksemima)
 u širem smislu i oni morfovi koji se pojavljuju u više oblika očito povezanih leksema 
neprozirno značenje *početi  ne postoji glagol če-ø-ti
 međunarodni naziv  cranberry-morfovi8 (riječi u kojima se pojavljuju  cranberry
riječi)

PRAZNI9
 ponovljivi morf za koji se čini da ne ostvaruje nijedan morfem  morf bez morfema (nije
realizacija nikakva značenja)
 redefiniraju pojmove morfa i morfema  pokazuju da morf ne mora imati značenje, a pitanje
je i mora li biti izraz morfema
 morf -ov-/-ev- u množinskim oblicima a-sklonidbe m.r.
*vuk-ov-i (plural se iskazuje morfom -i)
 *procesuirati, akcentuirati  može i procesirati, akcentirati (-u- je neznačenjski formant)
 navesci ili pokretni vokali (nešto slično poput praznih morfova) u nestandardnim govorima10
*njoj-zi *tako-c! *tu-te
 nejednakosložna a-sklonidba srednjeg roda
*N sg. nebo – N pl. nebesa ≠ proširak osnove (kao -ov-/-ev-11)  krnjenje osnove u N sg.
 termini prazni morf i proširak osnove  izbjegavaju se u sinkronijskoj morfologiji
(preporučuje se neutralni termin formant)

8
prema eng. cranberry (brusnica) gdje morf cran- nema značenje (prosječni govornik ga ne prepoznaje *crane-ždral)
9
nije nulti morf!
10
kadšto se nazivaju postfiksima
11
podrijetlom iz psl. u-sklonidbe
12
SINKRETIZAM (grč. synkretismos = sjedinjenje)

 morfološka homonimija
 morfološka pojava oblične istosti dvaju morfosintaktički različitih oblika riječi jednog leksema 
različite gramatičke riječi istog leksema bivaju ostvarene homonimnim oblikom riječi
 u dijakroniji  proces ujednačivanja oblika u kojem dolazi do neutralizacije opreka među njima
(može biti praćen gubitkom opreka u značenju)
 *N sg. sel-o A sg. sel-o V sg. sel-o
 morfološka sinonimija – iskazivanje istog gramatičkog značenja različitim oblicima
*I sg. riječi/riječju *pz. uzimam/uzimljem

2) prema funkciji:  korijenski/leksički i afiksalni/funkcionalni

KORIJEN / KORIJENSKI / LEKSIČKI / RADIKALNI

 obavezni, neizostavni dio oblika riječi  onaj dio koji ostaje kad se odstrane svi ostali
morfovi, zajednički sastavni element srodnih riječi, nositelj temeljnog značenja i izraza
leksema
 kadšto se označava matematičkim znakom za korijen √
 *vod-a vod-ic-a pod-vod-n-i
 složenice  dva korijenska morfa *vod-o-pad-ø

AFIKS12 (lat. affigere = pričvrstiti)

 vezani morf koji se pričvršćuje na bazu  svaki morf koji nije korijenski

1) fleksijski (flektivni, oblični, oblikotvorni, gramatemi)

 služe za proizvodnju oblika riječi istog leksema (ne mijenjaju obliku osnovno
referentno značenje  prilagođavaju ga za neki sintaktički utor ili položaj)
 uvriježen naziv  gramatički morfem, gramatički nastavak, nastavak, završetak13
 *vod-a vod-e vod-u

2) derivacijski (derivativni, tvorbeni, rječotvorni)

 služe za proizvodnju novih riječi, za proizvodnju oblika riječi novih leksema  bitno
modificiraju leksičko značenje baze na koju se pričvršćuju sa sposobnošću promjene
vrste riječi
 *ruk-ic-a *pri-ruk-n-i

12
?primetak ?pričvrstak ?pripojak
13
oprez! 1) fleksijski afiksi većinom dolaze na desnom kraju riječi, ali *svahili (lijevi kraj)
2) termin nastavak miješa se sa završetkom ili dočetkom *vjeverica (-verica  dočetak; -a  gramatički nastavak)
13
 AFIKSOIDI14 (vezane osnove, vezani leksički morfemi)

 imaju samostalno leksičko stalno značenje, ponovljivi su, dolaze kao osnove samostalnih oblika
riječi, podrijetlo često vuku iz klasičnih jezika
 teško ih razlikovati od afikasa  značenje afikasa apstraktnije (*velika većina prefikasa podrijetlom
su prijedlozi)
BAZA15 (osnova)

 bilo koji segment, odsječak, morf ili slijed morfova na koji se pričvršćuje afiks
1) oblična osnova (tema)  baza na koju se pričvršćuje fleksijski afiks
*ruk-a ruk- = korijen
ruk- = oblična osnova
2) tvorbena osnova  baza na koju se pričvršćuje derivacijski afiks
*ruk-ic-a ruk- = korijen
ruk- = tvorbena osnova
ruk-ic- = oblična osnova
Podjele:

 mjesto pričvršćivanja na bazu: prefiksi, sufiksi, interfiksi, cirkumfiksi, infiksi, transfiksi, superfiksi
 afiksoidi: prefiksoidi i sufiksoidi

RJEČOGRADNI POSTUPCI I ELEMENTI

 termin rječogradba ≠ rječotvorba, tvorba riječi (derivacija i kompozicija)
 kako se oblici riječi grade neovisno o svrsi te gradnje, bila ona gramatička, derivacijska i
kompozicijska, pragmatička ili stilistička

1) afiksacija (*prefiksacija, sufiksacija)

2) postupci koji uključuju dva leksička morfa ili više njih konkatenativni16
(*kompozicija/slaganje + pričvršćivanje afiksoida, srastanje, inkorporacija) (lančani, linearni)
3) supletivnost
4) modifikacija baze (*prijeglas, prijevoj, tonska alternacija)
5) postupci bez promjene oblika (*konverzija/preobrazba)
6) reduplikacija – ponavljanje baze ili njezina dijela nekonkatenativni
7) postupci koji podrazumijevaju skraćivanje baze (*suptrakcija, haplologija) (nelančani, nelinearni)
8) metateza – premetanje baze
9) postupci koji se temelje na alfabetu (*akronimizacija, stapanje)

14
Martinet ih naziva konfiksima (konfiksacija – kadšto se rabi kao termin za istovremeno pričvršćivanje prefiksa i sufiksa)
15
u kroatistici se taj termin ne rabi iako je koristan kao neutralan hiperonim za dvije vrste osnova
16
temelje se na ulančavanju morfova (tu bi mogao ići i postupak 6)
14
  u hrj. prevladavaju postupci ulančavanja afikasa
o derivacija/izvođenje – jedan korijen i afiksi  derivat/izvedenica (riječ nastala derivacijom)
o kompozicija/slaganje – dva korijena ili više njih i afiksi  kompozit/složenica
 morfološki utor – mjesto unutar riječi koje pojedini morf zauzima pri ulančavanju

1) AFIKSACIJA
 najčešći način gradbe riječi u jezicima svijeta (i u hrvatskom jeziku)
 pričvršćivanje afikasa na jedan leksički morf

SUFIKS / DOMETAK (lat. suffigere = pribiti,prikovati,dodati)

 afiks koji se pričvršćuje desno od baze (osnove)  slijedi ju

 sufiksacija  postupak pričvršćivanja sufiksa (sufiks je sufigiran)
 najčešći način afiksalne gradbe (jezična univerzalija)
 svi fleksijski morfovi u hrj. sufiksalni su
 *uk-i-telj-ic-a
 derivacijski i fleksijski sufiksi
 opće pravilo: kada fleksijski i derivacijski sufiksi dolaze u istom obliku riječi, derivacijski
prethode fleksijskom
izuzetak: *N tkogod G k-oga-god D k-omu-god (derivacijsko -god desno
od fleksijskog morfa)
 sufiksalni amalgami *učiteljičin-om = {instr.} {sing.} {ž.r.} {I. prid. deklinacija}
17

 *tajski  spominje se kao jezik koji ima prefikse, ali ne i sufikse (ima pozajmljene sufikse.
a služe za tvorbu apstraktnih i/ili učenih riječi)

PREFIKS / PREDMETAK (lat. praefigere = pričvrstiti sprijeda)

 afiks koji se pričvršćuje lijevo od baze (osnove)  prethodi joj

 rjeđi u jezicima svijeta od sufikasa
 derivacijski i fleksijski (derivacijski prefiks dolazi desno od fleksijskog  bliže korijenu)
 prefiksacija  postupak pričvršćivanja prefiksa (prefiks je prefigiran)
 *pre-po-znati

17
česti u izrazito flektivnim jezicima
15
 CIRKUMFIKS18 (lat. circum + figere = pričvrstiti okolo)

 složen i diskontinuiran afiks koji kojega dijelovi dolaze s lijeve i s desne strane baze (osnove)
i ne mogu doći jedan bez drugoga
 afiks koji se sastoji od prefiksa i sufiksa koji istovremeno okružuju korijen, a da se na njega
nikad ne pričvršćuju sami19 (barem ne u značenju koje imaju kada dolaze spareni)
 dva afiksa zajedno posreduju značenje koje odvojeni nemaju
 kadšto se nazivaju i ambifiksima20
 cirkumfiksacija  postupak pričvršćivanja cirkumfiksa (cirkumfiks je cirkumfigiran)
 njem.21 *misch-en (miješati) > ge-misch-t (miješan)
indonez. *baik (dobar) > ke-baik-an (dobrota)
 ≠ hr. *jesti > na-jesti se (se22 je klitika, a ne afiks),
*besmislen > bez+smisao+en (afiksi mogu doći i samostalno)

INFIKS / UMETAK (lat. infigere = usaditi,ubosti)

 afiks koji zauzima položaj u kojemu prekida neki drugi morf  afiks umetnut unutar
korijena, umetnut u koji drugi morf
 ≠ koji god morf umetnut između koji god drugih dvaju morfova!
 infiksacija  postupak umetanja infiksa (infiks je infigiran)
 chamorro *gupu (letjeti) > g-um-upu (letač)
 ≠ hr. *sin-ov-i (sufiks! ne razbija korijen)  s-ov-in-i

TRANSFIKS23 (lat. trans- + figere = probosti, protisnuti)

 diskontinuiran afiks koji se provlači, protiskuje kroz bazu (osnovu)

 noviji i ne osobito proširen termin  jezična pojava na koju se odnosi dobro je opisana24
 za razliku od: infiksa  diskontinuiran
cirkumfiksa  pričvršćuje se na bazu koja je i sama diskontinuirana
 transfiksacija  postupak protiskivanja transfiksa (transfiks je transfigiran)
 kadšto se smatra tipom unutarnje modifikacije
 arap. *k-t-b25 (pisati) > kitāb (knjiga)

18
?ometak ?ob(a)metak
19
Sneddon inzistira na strogom razlikovanju cirkumfiksa od kombinacije prefiksa i sufiksa
20
naziv se rabio i za afiks koji ovisno o distribucijskim pravilima može doći lijevo ili desno od korijena
21
jedino što ge- i t- kadšto dolaze i samostalno s istom službom
22
Popović – Trostinska  morfem satelit
23
prometak?
24
na temelju toga 1980-ih razvila se uzoračna morfologija
25
trokonsonantski korijeni tipični su za semitske jezike
16
2) POSTUPCI KOJI UKLJUČUJU DVA LEKSIČKA MORFA ILI VIŠE NJIH

A) KOMPOZICIJA / SLAGANJE
 postupak gradbe riječi od dviju ili više baza koje su korijenski morfovi/riječi/afiksoidi
 između baza može ili ne mora postojati poseban morf koji ih spaja pri slaganju
 ≠ derivacija/izvođenje  pričvršćivanje afikasa na jednu bazu ili jedan korijenski morf
 hr. složenice *umobolnica, rak-rana, velegrad, crveno-bijelo-plav
 polusloženice  složenice bez spojnika ili sa spojnikom ø *rak-rana
nije pogodan termin (isprepletanje s pravopisom  pisanje s crticom?)

INTERFIKS / SPOJNIK (lat. inter- + figere = pričvrstiti usred)

 afiks koji se pri slaganju (kompoziciji) umeće između dviju baza (osnova)
 morfovi kojima značenje nije ni leksičko, ni derivacijsko, ni gramatičko, nego
funkcionalno  spajanje
 termin uveden sredinom 20. st.  Trask (u značenju sufiksa)
 interfiksacija  postupak umetanja interfiksa (interfiks je interfigiran)
 spojnik -o-
o temeljni hrvatski spojnik
o podrijetlom iz m.r. i s.r.  proširio se na druge osnove; utjecaji zapeu. jezika
o *star-o-sjedilac, nog-o-met
 Babić  interfiksi i ostali vokali te ø
o *lic-e-mjer, kaž-i-prst26, tisuć-u-godišnji, stran-ø-putica
 Barić et al.  samo -o- i -ø-

B) SRASTANJE
 poseban rječogradni postupak (rezultat isti kao kod slaganja)
 sraslice – riječi koje nastaju postupkom srastanja
 postupak srastanja postojećih sintagmi ili ustaljenih kolokacija, obično kad im se značenje objedini i
osamostali
 osim u priloga (uskoro, nizbrdo...) i eventualno prijedloga (uoči...)  u hrj. nije odveć plodno
 hr. sraslice *Očenaš < Oče naš, jedanputjedan < jedan puta jedan, bogomdan < bogom dan

26
podrijetlo iz glagolskog morfa
17
AFIKSOIDI
 (vezane osnove, vezani leksički morfemi) – imaju samostalno leksičko stalno značenje, ponovljivi
su, dolaze kao osnove samostalnih oblika riječi
 pričvršćivanje afiksoida  postupak pričvršćivanja afiksoida
PREFIKSOID

 afiksoid koji se pričvršćuje lijevo od baze (osnove)  prethodi joj

 hr. *velegrad, trokorak, videonadzor
SUFIKSOID

 afiksoid koji se pričvršćuje desno od baze (osnove)  slijedi ju

 hr. *mladolik, dvaput, ljetopis

SLOŽENICE
 značenjska podjela:
1) subordinativne (subordinirane, odredbene, determinativne)
 jedan njihov sastavni element je glavni, a drugi mu je podređen
 tatpuruša – međunarodni termin iz indoeuropeistike
 * suhozid = suhi zid (vrsta zida)
 semant. i morfosint. obilježja gl. elementa prenose se na cijelu složenicu27
 pravilo desne ruke/glave28 - gl. element najčešće je desno
 ali!29*grizodušje (nije vrsta duše  „ono što dušu grize“)
2) koordinativne (koordinirane, usporedne, kopulativne)
 sve sastavnice su semantički ravnopravne
 dvandva – međunarodni termin iz indoeuropeistike
 *grad-država (grad i država), gluhonijem (gluh i nijem)
 dvojbe oko morfosint. obilježja  određuje jezična uporaba
 Walchli  suzio značenje (ključno je novoostvareno hiperonimno
značenje u odnosu na značenje sastavnica)

1) endocentrične
 znače podvrstu onoga što znači jedna od njihovih leksičkih sastavnica
(značenje složenice hiponimno značenju jedne od sastavnica)
 *kažiprst = prst kojim se (po)kazuje
2) egzocentrične30
 znače ono što nije hiponim nijedne od leksičkih sastavnica složenice
 bahuvrihi – međunarodni termin iz indoeuropeistike
 *vukodlak ≠ vrsta dlake niti vrsta vuka

27
u sintaksi znano kao načelo perkolacije (prelijevanja, prijenosa) – obilježja glave sintagme prenose se na cijelu sintagmu
28
termin E. Williamsa iz 1981.
29
izuzeci od pravila česti u složenicama s imperativnim prvim dijelom *razbibriga, pamtivijek, jebivjetar
30
često riječi za ljude, životinje i biljke
18
C) INKORPORACIJA (lat. incorporatio = pripojenje, u-tjelovljenje)

 vrsta slaganje pri kojoj se glagolu pričvršćuju njegovi argumenti, njegove dopune koje postaju dio
novog, složenog glagola koji dalje normalno služi kao predikat
 važan kriterij: činjenica da novostvorena složenica ima sintaktičku funkciju svih inkorporiranih
sastavnica  čukot. (jedna neobično duga riječ objedinjuje ono što bi u hrj. bila čitava rečenica)
 hrj.  svojevrsne komprimirane rečenice *jedanputjedan, pusti-baba-konju-krv
 često se izjednačuje s polisintezom  B. Comrie 1980-ih predlaže ovakvu razluku:
o inkorporacija (mogućnost da se više leksičkih morfova ugradi u jednu riječ)
o polisinteza (mogućnost okupljanja više morfova (gramatičkih ili leksičkih) u 1 riječi)
 tada bi inkorporacija bila samo poseban slučaj polisinteze
 Mithun i Sadock potvrdili da ima razloga lučiti to dvoje

3) SUPLETIVNOST / SUPLETIVIZAM (lat. supplere = dopuniti)

 ostvarivanje leksema oblicima riječi kojih se leksički morfovi ne dadu dovesti u vezu nikakvim
sinkronijski vrijedećim fonološkim pravilom
 gradba oblika riječi jednog leksema pomoću baza koje ili nisu etimološki povezane ili pak jesu, ali se
sinkronijski vrijedećim pravilima ne mogu dovesti u vezu
 supletiv – baza (osnova) koja supletivno smjenjuje drugu (oblik tvoren supl. bazom supletivan je)
 *biti-jesam-budem, dobar-bolji, ja-mene, čovjek-ljudi
 1) u afikasa nema supletivnosti (komp. morfovi -j- i -š- nisu supletivni!)
2) supletivni oblici oblici su jednog leksema! (dobar-bolji > DOBAR)
3) Barić et al.  supletivni alomorfi - potpuno različiti alomorfi jednog morfema
*kleti-kunem (nema sinkronijskog fonol. pravila koje bi u prijevoju/vokalizaciji smjenjivalo l > u)
*tko-koga
4) jaka supletivnost – potpuno fonološko razlikovanje dvaju alomorfa *biti-jesam
slaba supletivnost – alomorfi koji fonološki nisu posve nepodudarni *kleti-kunem
5) supletivnosti je više u frekventnijim kategorijama (za razliku od sinkretizma)
 tipološki češća u glagola nego u imenica (Bybee – veća sem. diferencijacija u gl. paradigmi)
6) tradicionalno se držalo da je svojstvena ie. jezicima  novija istraživanja to opovrgavaju
7) supletivni oblik često je nadomjestak u defektivnoj paradigmi

DEFEKTIVNOST
o leksička jedinica kojoj nedostaju pojedini gramatički oblici koje tipično imaju članovi njezine
vrste  nema ostvarenu punu paradigmu
o imenice  defektivni broj 1) singularia tantum *dijete, braća, telad
2) pluralia tantum *hlače, vrata, Alpe
 u kojih među raznobrojnim oblicima postoji sem. razlika
*sg. toplica (topla izvorska voda) – pl. toplice (terme)
defectiva casibus - imenica koja nema oblike za sve padeže
*I autostopom A,N autostop

19
 o glagoli  univerzalija: neprijelazni nemaju trpnih oblika
hrj. svršeni nemaju imperfekt, nesvršeni tek kadšto aorist
 *velim > nema infinitiv (*veljeti)
 *hajde,hajdemo,hajdete samo imperativna
*nemoj, nemojmo, nemojte paradigma
o pridjevi  opiru se komparaciji *bratov, sestrin, donji, gornji, zadnji, predobar...
31

4) MODIFIKACIJA BAZE
 unutarnja fleksija, unutarnja derivacija, unutarnja mutacija

A) PRIJEGLAS / METAFONIJA / UMLAUT / VOKALSKA MUTACIJA

 fonetski uvjetovana alternacija vokala  jednačenje vokala prema glasu ispred ili iza njega
 kadšto se rabi i termin vokalska harmonija32
 nije morfonološka promjena u pravom smislu  ne utječe bitno na promjenu značenja
 progresivni *muž-em; regresivni *dȇl-ø>dio

B) PRIJEVOJ /APOFONIJA / ABLAUT / VOKALSKA GRADACIJA

 alternacija vokala u korijenskom morfu s gramatičkom svrhom  rječogradni postupak u kojemu je

alternacija vokala jedini pokazatelj promjene značenja
 Trask  alternacija nema fonetsku motivaciju ili ta motivacija nije ustanovljena
 svojstven ie. jezicima  vjv. uvjetovan naglaskom u prajeziku
 *u-mrȇ-ø-ti u-mr-e-m u-mir-a-ti u-mor-ø
 1) kvantitativni – mijenja se samo dužina vokala *nàgristi-nagrízati
2) kvalitativni – mijenja se kakvoća vokala *ubosti-ubadati

C) TONSKA ALTERNACIJA

 sustavna promjena tona u bazi (čest morfološki postupak u tonskim jezicima)

 *ìmānje (stanje) - imánje (posjed)

SUPRAFIKS / SUPERFIKS33 (lat. supra- + figere = pričvrstiti poviše, iznad)

 suprasegmentalni, nadodsječni, tonski afiks koji se „pričvršćuje poviše“ odsječnoga

 ngiti *sg. àba-du (moj otac) pl. abá-du

31
Mažuranić ih naziva manjkavima
32
kadšto se diferenciraju  umlaut (regresivna asimilacija), vokalska harmonija (progresivna asimilacija)
33
?nadmetak; Hockett predložio termin simulfiks (ne implicira da je nešto ispod, a nešto iznad)  nije baš prihvaćen
20
5) KONVERZIJA / PREOBRAZBA
 gradba novog derivacijskog ili gramatičkog oblika bez dodavanja ikakva afiksa  bez promjene
oblika i naglaska
 kadšto se rabe i termini transfiguracija, nulta derivacija, funkcionalni pomak
A) SUPSTANTIVIZACIJA / POIMENIČENJE

 stari (otac), moji (moja obitelj), rekla-kazala (govorkanje), vau-vau (pas)

B) ADJEKTIVIZACIJA / POPRIDJEVLJENJE

 bivši (suprug)

C) ADVERBIZACIJA / POPRILOŽENJE

 brdo (mnogo), prvo (najprije)

D) PREPOZICIONALIZACIJA / POPRIJEDLOŽENJE

 krajem, duž

E) KONJUKCIONALIZACIJA / POVEZNIČENJE

 što (ne znam čemu da se nadam), bilo (bilo da dođeš bilo da ne dođeš, svejedno je), kamo (ne znam
kamo da krenem), li (pitaju li za novac, smuljajte nešto)

F) PRONOMINALIZACIJA / POZAMJENIČENJE

 jedan (neki), kurac (taj kurca ne razumije!)

G) PARTIKULARIZACIJA / POČESTIČENJE

 put (sto puta sam rekao), što (dođi što prije!), jest (jest, u pravu si)

H) INTERJEKCIONALIZACIJA / POUZVIČENJE

 užas!, van!, jebiga!

I) VERBALIZACIJA / POGLAGOLJENJE

 u hrj. u smislu konverzijskog proces jedva moguća  glagoli nužno sufigirani afiksima za v, n i l
 čak i kad je baza neobična *ti-ka-ti (govoriti komu ti), japaja/j/-ka-ti (citatna sintagma ja pa ja –
hvalisati se), hajde-mo (uzvik hajde)
 mogući samo rubni (okazionalni) ostvaraji  *on njega cap-carap
 lakša u jezicima s malo fleksije: eng. *hand (ruka)  (to) hand (uručiti)

21
6) REDUPLIKACIJA
 ponavljanje baze ili njezina dijela u obliku riječi s morfološkom ili pragmatičkom svrhom 
fleksijskom, derivacijskom, pragmatičkom (intenzifikacija)
 česta u jezicima Australije i Oceanije, ji. Azije, sj. i j. Amerike, Afrike
 ovisno o tome koji dio baze se ponavlja: 1) potpuna 2) djelomična
 reduplikant – dio baze koji se ponavlja (novi termin duplifiks  ne osobito proširen)
 od 1980-ih (u okviru prozodijske i uzoračne morf.) vrsta afiksacije, vrsta konkatenativna postupka
 turski *düz (ravan) - dübedüz (sasvim ravan)  veza s hr. konstrukcijom *pun puncat?
 ječni oblici (oblici jeke) – izmjena jednog segmenta, najčešće početnog čime se relativizira značenje
polaznog leksema: tur. *para (novac) – para mara (novac i tomu sl.)
 segment s(c)hm – (utjecaj jidiša): engl. *fancy-schmancy (napirlitan)
 razgovorni hrj. *seljo-beljo, tuli-muli, peso-bleso, zeka-peka

7) POSTUPCI SKRAĆIVANJA BAZE

 odbijanja od baze znatno su rjeđa negoli dodavanja
 hrvatska (slavenska) imenička sklonidbi, pridjevi i radni participi  takav odnos nije neobičan
 N oblik i oblik m.r. (kanonski) kraći od G oblika34 i oblika ž.r.  jer imaju nulti fleksijski morf
*N dȇl-ø (dio) G dȇl-a (dijela)
 radni participi  prozirniji ustroj u ž.r. *gled-a-l-ø (gledao), gled-a-l-a (gledala)

A) SUPTRAKCIJA35 (lat. subtrahere = ukloniti,oduzeti)

 postupak u kojemu se dio baze (osnove) odbija, odnosno oduzima
 suptraktivni morf36  morf koji se u jednom obliku oduzima, odbija da bi smo dobili drugi
 hrj.  tumači se kao sufiksacija nultim sufiksom *dogovoriti + ø > dogovor, pozdraviti > pozdrav,
noga + o + metati + ø > nogomet
 unutražna/regresivna tvorba – imenice tipa muk (glasanje sa mu)  nema im. sufiksa -k/-ø kojim bi
smo ih derivirali *mu + -ka-ti > mukati + ø > muk
TRUNCATION (eng. truncate = prikratiti, okrnjiti)
 termin kojim Aronoff opisuje suptrakciju iza koje slijedi sufiksacija *pozdrav, ljudožder
 termin primjenu dobiva u opisu gradbe hipokorističnih imena (često se u jezicima skraćuju na
jednosložnu bazu na koju se potom pričvršćuje hipokoristični ili nulti afiks) *Krešimir > Krešo
CLIPPING (eng. clipping = izrezivanje)

 obrezivanje dijelova postojeće riječi: početnih (afereza) ili dočetnih (apokopa)  pri tome
riječ ne mijenja značenje ili vrstu, ali obično joj se mijenja stilistička vrijednost
 sličan postupak kao i truncation  obrezana baza nerijetko će i ovdje biti afingirana
 *autobus > bus, fakultet > faks

34
zato se genitivni oblik uzimlje kao polazni u objašnjavanju tvorbe riječi
35
?odbijanje
36
morfovi koji se dodaju – aditivni su
22
B) HAPLOLOGIJA / POJEDNOSTAVLJIVANJE (grč. haploos = jednostavan + logos = riječ, govor)

 poseban slučaj morfonološke promjene sinkope (ispadanja, brisanja u sredini riječi) pri kojem ispada
jedan od dvaju istih/sličnih slogova u slijedu ili pak segment koji uopće ne odgovara slogu
 *tragikokomedija > tragikomedija, Trbuhosijek > Trbosijek, haplologija  nije provedeno
 u morfologiji  brisanje jednog od dvaju istih morfova koji pripadaju različitim morfemima
 eng. *dogs's > dogs' (brisanje jednog od dvaju s, pluralnog i posesivnog)
 hrj. ≠  hipotetski: Jerkov > Jerkovov37 > *Jerkov (dodavanje posvojnog sufiksa -ov)
 tvorba pos.prid. od stranih ženskih imena kad baza završava na –i *Cindy + in > Cindyn
vid izbjegavanja ponavljanja istog ili sličnog materijala:
krnjenje osnove u pl. oblicima im. na -jan-in *N sg. Split-jan-in-ø
N pl. Split-jan-ø-i
 susret klitičke lične zam. me, te, se i kopule je *pogledao me je > pogledao me ø
ispadanje kopule i u krnjem perfektu38 *Pala ø vlada

8) METATEZA / PREMET(ANJE) (grč. methatesis = premetanje)

 promjena redoslijeda odsječaka (fonova, slogova, morfova) *komorač > koromač
 u morfologiji  rijetka
 razgovorni, sleng, dječji hrj.  premeću se odsječci riječi, ali značenje se ne mijenja39
*kužiš > žiš-ku, zdravo > voz-dra
 ne mijenja značenje ni gramatiku, ali izrazito mijenja stilističku vrijednost *vo-pi (im. s.r.)
 često služi za eufemizaciju ili izbjegavanje vulgarnih riječi *der-pe, rac-ku
 Stonham  u sališkim jezicima (saanich) služi u tvorbi imperfektivnih od perfektivnih glagola
 jezične igre premetanja slogova (eng. pig latin, aranda zečji govor)
 hotimična ili nehotična premetanja (omaške u govoru ili pismu) *mačji kašalj > kačji mašalj
 flipping40 (prevrtanje) – dvo- i trosložne riječi kojih slogovi zamjenjuju rime uz moguću
promjenu tona i stilogenog učinka

9) POSTUPCI TEMELJENI NA ALFABETU

A) AKRONIM / SLOŽENA KRATICA (grč. akros = krajnji + onoma = ime)

 gradi se od početnih slova riječi, imena ili sintagmi

 *FINA – Financijska agencija
 takve složene kratice41 postaju oblici riječi, pa i leksemi  sklanjaju se, imaju rod i broj te se od njih
dalje mogu izvoditi novi oblici
 akronimi nastali od većih segmenata polaznih riječi  približavaju nas stapanju
*Maspok (masovni pokret)

37
do brisanja ili ne dolazi ili se rabi alternativni sufiks -ljev
38
krnji futur u gramatikama lošije prolazi *činiti, reći
39
za morfove i riječi važan je odabir segmenata i redoslijed  pri metatezi se to mijenja (nisu više morfovi nego slogovi)
40
u tajskom legitimirano i gramatičkim opisom
41
jednostavne kratice (abrevijacije) – konvencije u pisanju *npr., itd., prof.
23
B) STAPANJE / TVORBENA FUZIJA
 postupak kombiniranjem i fuzioniranjem neznačenjskih dijelova dviju (rijetko triju) postojećih
punoznačnica
 stopljenica / blend (međunarodno)  riječ nastala stapanjem
 kao znak stapanja rabi se znak množenja x
 *hr. smog  eng. sm-oke (dim) x f-og (magla)
 aluzivnost i igra s postojećim riječima  metafonimija42 (međudjelovanje metafore i metonimije)
 Carroll  termin portmanteau (za stopljenice)43
 popularizacija postupka pripisuje se biskupu Wilberforceu

KLITIKE / NENAGLASNICE
 elementi kojih je vladanje na pola puta između riječi i afiksa
 značenjski odgovaraju riječima, ali nemaju vlastiti naglasak i moraju zauzeti određeni položaj u
rečenici u kojemu su fonetski vezane (po tome su slične afiksima) za naglašenu riječ/naglasnicu koja
im je domaćin/sidrište
 Wackernagelov zakon – zauzimaju mjesto odmah poslije prve naglašene riječi ili sastavnice
 sintaktički uvjetovan položaj u odnosu na naglašenu riječ (kod afikasa uvjetovan morfološki i
leksički)
 čvrsta pravila u međusobnom redoslijedu  ljestvica (ne)gramatikaliziranosti (Hopper – Traugott):
punoznačne riječi > gramatičke riječi > klitike > afiksi
 bilježenje naglasne cijeline  donja polukružnica / novije =
 1) proklitike (prednaglasnice, prislonjenice)  prethode naglašenoj riječi
 prokliza – postupak prislanjanja klitike
 mogu biti naglašene *ȕ=grād
2) enklitike (zanaglasnice, naslonjenice)  slijede naglašenu riječ
 enkliza – postupak naslanjanja klitike
 *znâš=li
 endokliza44 - umetanje endoklitika unutar nagl. riječi
*naj=smo=luđi (superlativ)
 infiksacijske endoklitike45 – umeću se unutar korijena
 različito vladanje (klitika može biti i proklitika i enklitika)
 mogu biti svih vrsta riječi  najčešće: pomoćni i modalni glagoli, lične zamjenice i determinatori,
adpozicije, veznice, adverbijalne riječi i čestice
 1) jednostavne  imaju naglašen adekvat (distribucija u rečenici jednaka onoj naglašenog adekvata)
*volim te = volim tebe
2) posebne  nemaju naglašen adekvat *znaš li = -; smijem se = *smijem sebe46

42
termin u kognitivnoj lingvistici
43
da je postupak bio plodan u grč. ili lat. govorili bismo o riječima hemafroditima (Hemafrodit-sin Hermesa i Afrodite)
44
tipološki mnogo rjeđi slučaj
45
udijski
46
važno je razlikovati povratnu zamjenicu sebe,se (brijem se) i nepromjenjivu česticu se (smijem se)
24
Kriteriji za razlikovanje klitika od afikasa47: (načelno)

1) afiksi - naginju pričvršćivanju na za bazu točno određene kategorije *vuk-ov-i

klitike - kategorija naglasnice na koju se naslanja obično nije relevantna

2) afiksi - arbitrarne nemogućnosti povezivanja s bazom *mn. bratovi,

klitike - naslanjanje na naglasnicu nema takvih prepreka (ako ima  sintaktičke i fonološke)

3) afiksacija - česte morfonološki neočekivane smjene i alomorfija,

klitike - rijetkost48

4) afiksi - semantika može imati idiosinkratičnosti (značenje afingirane riječi ne mora biti zbroj
značenja baze i afikasa
klitike - stalno značenje *čestica ne uvijek je negacijska, ali kao prefiks to ne mora biti *netko

5) sintaktička pravila mogu utjecati na afingirane riječi, a na klitike ne mogu

*prv-i se mačići bacaju prva-a=se rakija baca (slaganje ne utječe na klitiku)

6) afiksi - načelno se ne mogu pričvrstiti na sintagmu s klitikom

klitike - slobodno se naslanjaju na sintagme koje već sadrže afikse ili klitike49

7) afiksi - ne pričvršćuju se na sintagmu, nego na točno određeni položaj u odnosu na bazu

klitike – naslanjaju se na sintagmu *The king of Spain's daughter (eng. posvojno s)

8) afiksi - po naravi su jednomorfski

hrvatske klitičke zamjenice - dadu se izlučiti dva morfa *Asg. m-e, t-e, s-e

47
Zwickyevi radovi o klitikama najnavođeniji su
48
u hrj. teško pokazati na asimilacijama jer su i klitike i afiksi podvrgnuti istim pravilima *Gjd. iz koristi [iskoristi]
imp! iz.koristi! [iskoristi]
49
kriterij primjenjiv u flektivnim jezicima: vid-i-š=li=me *vid-i=li=me-š
25