Professional Documents
Culture Documents
Skripta PiPE PDF
Skripta PiPE PDF
Skripta PiPE PDF
RUDARSKO-GEOLOŠKO-NAFTNI FAKULTET
SKRIPTA IZ KOLEGIJA:
PROIZVODNJA I PRETVORBA ENERGIJE
Nositelj kolegija:
Asistent:
Nenad Kukulj, dipl.ing.
Zagreb, 2011.
SADRŽAJ
5.2. Osijek................................................................................................................... 20
5.4. Rijeka................................................................................................................... 22
I
3.1.3. Energija vode – hidropotencijal .............................................................. 35
3.1.4. Geotermalna energija .............................................................................. 39
3.1.5. Bioenergija .............................................................................................. 41
3.1.6. Zajedničke karakteristike DES-a iz obnovljivih izvora .......................... 42
3.2. Kogeneracijska tehnologija ................................................................................. 42
2. HIDROELEKTRANE ................................................................................................... 49
3. VJETROTURBINE ......................................................................................................... 95
LITERATURA..................................................................................................... 142
V
POGLAVLJE 1.
CENTRALIZIRANI ENERGETSKI OBJEKTI
1
1. UVOD
Podjela elektrana:
• Termoelektrane – energetska postrojenja koja energiju dobivaju sagorijevanjem
fosilnih goriva (nafta, plin i ugljen);
• Nuklearne elektrane – energetska postrojenja koje dobivaju električnu energiju na
temelju oslobañanje toplinske energije pri cijepanju jezgre u reaktoru
• Vjetroelektrane – proizvode električnu energiju preko vjetrenjača koristeći
energiju vjetra
• Hidrelektrane – proizvode električnu energiju koristeći energiju vode
• Solarne termalne elektrane - izvori električne struje dobivene pretvorbom
Sunčeve energije u toplinsku
2
Centralizirani toplinski sustavi :
a) Topla voda (vrelovodi) za potrebe grijanja i sanitarne vode
b) Tehnološka para (parovodi) za potrebe industrije
Veliki centralizirani toplinski sustavi, u kojima se redovito nalazi bar jedna TE-TO, su
ograničeni na veće gradove. Zbog velikih gubitaka topline, nema mogućnosti transporta topline
na veće udaljenosti (izmeñu gradova). Zbog toga se radi isključivo o distributivnoj toplovodnoj i
parovodnoj mreži.
Ono što treba istaknuti jest da u CTS-ima za opskrbu kućanstava i usluga postoji
mogućnost izgradnje suproizvodnih jedinica i akumulatora topline koji bi mogli unaprijediti
ekonomsku učinkovitost kako toplinskog tako i cijelog energetskog sustava.
3
U Hrvatskoj kućanstva troše oko 30% ukupne primarne energije, od čega značajan dio
otpada na grijanje i pripremu potrošne tople vode.
Ukupna instalirana toplinska snaga proizvodnih jedinica u centraliziranim toplinskim
sustavima (CTS) u Republici Hrvatskoj iznosi oko 1,8 GJ/s. Velik dio proizvodnih kapaciteta je
zastarjele tehnologije pa zato postoje znatne mogućnosti povećanja energetske učinkovitosti.
Oko 10% od ukupnog broja kućanstava u RH priključeno je na CTS, a ukupni broj korisnika je
oko 151 000. U ukupnoj neposrednoj potrošnji energije za grijanje i potrošnu toplu vodu kod
kućanstava i usluga CTS sudjeluje s 12%.
2.2. Kuen-CTS
Program energetske efikasnosti centraliziranih toplinskih sustava - KUEN-CTS je
nacionalni energetski program Republike Hrvatske, s kojim se nastoji smanjiti potrošnja i
povećati energetska i ekonomska efikasnost korištenja energije u stambenim objektima koji
toplinsku energiju tople vode iz centraliziranih toplinskih sustava (CTS) koriste za grijanje
prostora i pripremu tople sanitarne vode.
KUEN-CTS ima cilj omogućiti smanjenje gubitaka i racionalizaciju proizvodnje,
transporta, distribucije i potrošnje toplinske energije.
4
6. uspostavljanje i provedba informiranja i uvježbavanja krajnjih korisnika da bi im se
omogućio nadzor potrošnje, te da bi s razumijevanjem i motivacijom djelatno
sudjelovati u štednji energije, a time i novca.
3.1. Termoelektrane
Termoelektrane su energetska postrojenja koje energiju električnu dobivaju
sagorijevanjem fosilnih goriva, kao što su ugljen, plin i nafta, a glavna primjena i svrha
termoenergetskih postrojenja je proizvodnja pare koja će pokretati turbinu, a potom i generator
električne energije.
Osnovna namjena im je proizvodnja i transformacija primarnih oblika energije u koristan
rad, koji se kasnije u obliku mehaničke energije dalje iskorištava za proizvodnju električne
energije. Mehanička energija je proizvedena uz pomoć toplinskog stroja koji transformira
toplinsku energiju. Imamo pretvaranje kemijske energije u toplinsku koja se pak različitim
procesima predaje nekom radnom mediju. Radni medij pak služi kao prijenosnik te energije,
često izgaranjem goriva, u energiju vrtnje.
Opis slike:
Pri izgaranju goriva u kotlu nastaje toplina koja pretvara vodu u paru. Para se odvodi na
turbinu, ona pokreće generator, koji pretvara mehaničku energiju u električnu. Iz turbine para
putuje u kondenzator, gdje se pretvara u tekućinu i vraća se u kotao. Kondenzator se hladi
rashladnim tornjevima ili protočno, vodom iz rijeke.
5
Slika 1.2: Pojednostavljen prikaz rada termoelektrane
6
postrojenja za dobivanje plinova radi iskorištenja plinova koji nastaju pri dobivanju koksa, zatim
za iskorištavanje zemnog plina itd. Ukoliko želimo povećati stupanj iskoristivosti moramo
povećati temperaturu medija koji ulazi u turbinu. Svako plinsko-turbinsko postrojenje sastoji se
od kompresora, komore za izgaranje i plinske turbine.
Princip rada:
Kompresor služi za stlačivanje zraka kojeg usisava iz okoliša te ga komprimira do nekog
zadanog tlaka, komprimirani zrak dovodi se do komore izgaranja gdje se grije uslijed izgaranja
goriva. Smjesa koja nastaje (zagrijani zrak i plinovi izgaranja) ekspandiraju u plinskoj turbini
gdje stvaraju moment koji se iskorištava u proizvodnji električne energije i pri radu kompresora.
7
Negativnosti plinskih elektrana :
• manji stupanj korisnosti (25-30%)
• veći troškovi po jedinici proizvedene električne energije
• može se javiti problem opskrbe gorivom
8
Iskoristivost takvog postrojenja doseže i do 60%. U kombiniranom postrojenju
kompresor komprimira zrak i šalje ga u komoru izgaranja gdje se istovremeno dovodi gorivo za
izgaranje. Plinovi izgaranja vrlo visoke temperature vode se iz komore izgaranja u plinsku
turbinu, gdje ekspandiraju dajući koristan rad na vratilu spojenom na rotor plinske turbine.
Vratilo pokreće generator električne struje i proizvodi električnu energiju koja se šalje u mrežu.
Nakon ekspanzije, ispušni se plinovi iz plinske turbine vode u utilizator (generator pare na
otpadnu toplinu).
Jedna od vrlo dobrih karakteristika plinske turbine je ta što je kod nje prisutan vrlo visok
omjer zrak/gorivo budući se dodaje nekoliko puta više zraka zbog hlañenja lopatica plinske
turbine. Zbog toga na izlazu iz plinske turbine ostaje još dosta neiskorištenog zraka te se taj višak
zraka koristi za izgaranje dodatnog goriva u utilizatoru. U utilizatoru se napojna voda zagrijava
do isparavanja i pregrijava na zadane parametre. Pregrijana para odlazi iz generatora pare u
parnu turbinu gdje ekspandira i predaje mehanički rad generatoru električne struje. Nakon toga
para, sada već niskih parametara, odlazi u kondenzator gdje kondenzira. Nakon kondenzacije,
voda se napojnom pumpom vraća u utilizator na ponovno zagrijavanje.
Već je napomenuto da ovim principom povećavamo iskoristivost čitavog procesa. Razlog
pronalazimo u osnovama termodinamike. Temelje možemo vidjeti u temeljnom Carnotovom
procesu (izentropsko-izotermnom).
Princip je sljedeći: ukoliko su temperaturne razlike manje, manji je i prijenos topline.
Dakle nama je od izuzetne važnosti da je ta razlika temperatura „spremnika“ što veća. Naravno
idealni slučaj bi bio ukoliko bi temperatura radne tvari kod dovoñenja topline bila jednaka
temperaturi ogrjevnog spremnika, a temperatura radne tvari kod odvoñenja postane jednaka
temperaturi rashladnog spremnika. Tada govorimo o idealnom Carnotovom procesu. Znamo da
kod Carnotovog procesa iskoristivost ovisi samo o temperaturi, odnosno temperaturi toplinskih
spremnika te se nikakvim drugim varijablama ta iskoristivost ne može promijeniti.
9
Slika 1.3 : Shematski prikaz kombi-procesa u termoelektrani
a) Kompresori
Kompresori služe kod plinsko-turbinskih postrojenja, mlaznim motorima i sl. Kompresori
mogu biti radijalni ili aksijalni. Kod aksijalnih strujanje zraka vrši se u smjeru vratila, dok kod
radijalnih kompresora imamo radijalno strujanje na rotorsko kolo. Radijalni kompresori lakši su i
mnogo efikasniji nego aksijalni kompresori za manje kompresijske omjere. Kod većih
postrojenja koriste se aksijalni kompresori obzirom da su efikasniji (za veće kompresijske
omjere). Isto tako u zrakoplovstvu se koriste aksijalni kompresori zbog viših kompresorskih
omjera. Kompresor za rad koristi energiju nastalu zbog rada turbine obzirom da su turbina i
kompresor najčešće na istom vratilu. Komprimirani zrak s plinovima izgaranja tvori radni medij
koji ekspandira kasnije u turbini.
b) Komora izgaranja
Komora izgaranja sastoji se od dva cilindra. U prvom se odvija izgaranje prilikom čega se
razvijaju visoke temperature te se tako štiti vanjski cilindar od djelovanja zračenja topline.
10
Cilindri su meñusobno povezani te se izmeñu njih odvija prostrujavanje zraka. Za izgaranje se
dovodi 3-6 puta više zraka od teoretski potrebnog zbog sniženja maksimalnih temperatura.
Komore izgaranja trebaju osigurati: stabilno izgaranje u širokim granicama opterećenja,
jednoličnu raspodjelu temperatura dimnih plinova na izlazu iz komore izgaranja, da gubitak tlaka
u komori izgaranja bude što manji. U klasičnom plinsko-turbinskom postrojenju možemo imati
više komora izgaranja koje se slažu uzdužno, po obodu. Takvo slaganje koristimo kao bismo
smanjili dimenzije.
c) Kondenzator
Kondenzator je klasični izmjenjivač topline koji „vraća“ paru natrag u tekuće stanje,
nakon što ekspandira u turbini. Kondenzat se pumpama vraća natrag u proces. Tlak u klasičnom
kondenzatoru je izuzetno mali (podtlak – oko 0,045 bara). Pošto je kondenzator izmjenjivač
topline potrebno je osigurati i medij kojem će se ta topline predati kako bi se para ohladila do
temperature kondenzata. Upravo zbog toga su termoelektrane smještene na rijekama, moru ili uz
neki drugi vodeni izvor, kako bi se osigurao medij koji će preuzimati svu tu toplinu. Naravno
postoji mogućnost da termoelektrana radi dvofazno, odnosno kao i toplana. Tada se ta para može
odvoditi vrelovodima i služiti kao grijanje.
d) Generator pare
Za generator pare mogli bismo reći da čini središnji dio svake termoelektrane. Ukratko
generator pare, što mu i samo ime kaže, služi za proizvodnju pare s odreñenim parametrima
(temperature i tlaka) koja će se kasnije u turbini iskoristiti za proizvodnju električne energije.
Princip rada
Nuklearne elektrane kao gorivo koriste izotop
urana U-235 koji je vrlo pogodan za fisiju. U prirodi se
može naći uran sa više od 99% U-238 i svega oko 0.7%
U-235. Dok U-238 apsorbira brze neutrone, U-235 se u
sudarima sa sporim neutronima raspada na vrlo
radioaktivne, fisijske produkte, a pri tom se oslobaña još
brzih neutrona (slika).
Usporavanjem tih brzih neutrona u sudarima s
molekulama teške vode, koja se pri tome zagrijava,
ostvaruje se lančana reakcija. Osloboñena toplina jest Princip oslobañanja nuklearne
U konačnoj upotrebljivoj fazi, nuklearno gorivo biti će u formi tableta dugih oko dva i
pol centimetra. Jedna takva tableta može dati otprilike istu količinu energije kao i jedna tona
ugljena. Energija koja se oslobaña sudaranjem neutrona sa uranom koristi se za zagrijavanje
vode. Ta voda (para) tada pokreče generator, a nakon toga treba je rashladiti i ponovo vratiti u
12
reaktor. Za to je potreban stalan i veliki protok vode oko jezgre reaktora. Na primjer nuklearna
elektrana Krško koristi rijeku Savu za hlañenje.
13
Jezgru reaktora (tip PWR) čine:
• Gorivi elementi: cijevi od specijalnih legura ispunjene UO2
• Regulacijske i zaustavne šipke
• Moderator: ima funkciju usporavanja procesa fisije (neutrone)
• Rashladni fluid
• Konstrukcijski elementi
14
Reaktori u Černobilu ne mogu biti mjerodavni za procjenu sigurnosti ostalih tipova NE –
nisu grañeni uz poštivanje opće prihvaćenih kriterija sigurnosti, ali nisu ni temelj nuklearne
energetike ni u jednoj zemlji izvan zemalja bivšeg SSSR.
Slika 1.6: Usporedba neophodnih količina primarnih oblika energije za godišnju proizvodnju
električne energije u postrojenju snage 1 GW
Prednosti:
• PWR reaktori su vrlo stabilni zbog njihove tendencije proizvodnje manje snage
kako temperatura raste; ovo čini rad sa PWR reaktorima lakšim sa gledišta
stabilnosti;
• PWR reaktori mogu raditi sa jezgrom sa manje fisijskog nego što je potrebno za
kritičnu reakciju. Ovo svojstvo uvelike smanjuje šansu da će reaktor izmaći
kontroli, što ih čini relativno sigurnim od kritičnih nesreća. Zbog toga što koriste
obogaćeni uran kao gorivo PWR reaktori mogu raditi sa običnom vodom kao
moderatorom umjesto znatno skuplje teške vode;
• Primarni i sekundarni krug su odvojeni pa voda u sekundarnom krugu nije
onečišćena radioaktivnim tvar.
15
Nedostatci:
• Visoki tlak rashladne vode zahtjeva čvršće cijevi i kućište reaktora, što povećava
troškove same konstrukcije;
• Visoki tlak može povećati posljedice curenja rashladne vode;
• Većina PWR reaktora ne mogu biti dopunjeni za vrijeme rada što smanjuje
vrijeme upotrebe reaktora a samim time i financijske gubitke;
• Prirodni uran sadrži samo 0.7% U-235 izotopa potrebnog za nuklearnu reakciju.
Zbog toga je potrebno umjetno obogaćivati uran, što poskupljuje samo gorivo.
Zbog toga što se koristi voda kao neutronski moderator nije moguće sagraditi brzi
neutronski reaktor u PWR izvedbi.
16
Tablica 1.1: Prikaz proizvodnje energije u Hrvatskoj
Raspoloživa snaga za proizvodnju:
Akumulacijske HE 1 308 MW
Protočne HE 421 MW
Reverzibilna HE 276/240 MW
Kondenzacijske TE 878 MW
492 MW el + 788 MW t pare + 570
Termoelektrane toplane
t/h tople vode
električna
Ukupna proizvodnja u 2007; toplina
energija
u vlastitim objektima HEP-a u RH 9 801 GWh 2 255 GWh
u TE Plomin 2 1 401 GWh
Raspoloživa snaga na
Termoelektrane Gorivo
pragu (MW)
TE Sisak 396 loživo ulje / prirodni plin
TE-TO Zagreb 337 prirodni plin / loživo ulje
TE Rijeka 303 loživo ulje
TE Plomin 1 98 ugljen
EL-TO Zagreb 90 prirodni plin / loživo ulje
KTE Jertovac 83 prirodni plin / ekstralako ulje
TE-TO Osijek 90 loživo ulje / prirodni plin
TE Plomin 2* 192 ugljen
Ukupno: 1589
17
Slika 1.7: Prikaz današnjih udjela pojedinih izvora za proizvodnju električne energije
5. TERMOELEKTRANE U HRVATSKOJ
5.1. Zagreb
Proizvodni kapaciteti toplinske energije u Zagrebu, u vlasništvu Hrvatske elektroprivrede
(HEP), smješteni su u dvije kogeneracijske elektrane, u Termoelektrani-toplani Zagreb (TE-TO
Zagreb) i u Elektrani-toplani Zagreb (EL-TO Zagreb), te u 61 kotlovnici. Jedinice za proizvodnju
topline u kogeneracijskim elektranama sastoje se od kogeneracijskih blokova, te parnih i
vrelovodnih kotlova. Pogon Posebne toplane proizvodi, prenosi i distribuira toplinu potrošačima
pomoću tople vode. Proizvodne jedinice nalaze se u 61 kotlovnici, s instaliranim toplovodnim
kotlovima, koji rade na 110/70°C ili 90/70°C temperaturnom režimu, a transport i distribucija se
vrši kroz 50 zasebnih toplovodnih mreža.
18
a) TE-TO Zagreb
Opći podaci:
• položaj: Zagreb, Žitnjak
• tip elektrane: kogeneracijska (spojena) proizvodnja električne i toplinske
energije
• vrsta goriva:
o g1: prirodni plin ili spec. lako ulje za loženje
o g2: teško loživo ulje / plin
• ukupna snaga: 328 MWe / 740 MW t
• proizvod: električna i toplinska energija
b) EL-TO Zagreb
Opći podaci:
• položaj: Zagreb, Trešnjevka
• tip elektrane: kogeneracijska
• proizvodnja: električne i toplinske energije
• vrsta goriva:
o g1: prirodni plin
o g2: teško lož ulje / plin
• ukupne snaga: 86.8 MWe / 342,34 MW t +180 t/h
19
Tablica 1.4: Prikaz proizvodnje EL-TO Zagreb
5.2. Osijek
Proizvodne jedinice Pogona Osijek smještene su u jednoj kogeneracijskoj elektrani -
Termoelektrani-toplani Osijek (TE-TO Osijek) i jednoj toplani (Toplana). U pogon Osijek
takoñer ulazi i sistem od 3 blok kotlovnice.
Kogeneracijski blokovi smješteni su u TE-TO Osijek, dok se u Toplani nalaze parni i
vrelovodni kotlovi za pokrivanje vršnih opterećenja. Svi kotlovi u blok kotlovnicama su
toplovodni (110/70°C). Vrelovodni i parni potrošači koriste toplinu samo za grijanje, a potrošači
priključeni na blok kotlovnice i za pripremu potrošne tople vode.
TE-TO Osijek
Opći podaci:
• položaj: Osijek
• tip elektrane: kogeneracijska
• proizvodnja: električne i toplinske energije
• vrsta goriva:
o g1: prirodni plin / l.ulje
o g2: teško lož ulje / plin
• ukupna snaga: 89 MWe / 139 MW t +50 t/h
20
5.3. Sisak
TE Sisak
Opći podaci:.
• položaj: Sisak, Čret, četiri kilometra nizvodno od Siska na desnoj obali Save
• tip elektrane: kondenzacijska termoelektrana s dva bloka : svaki blok ima dva
parna kotla i po jednu parnu turbinu
• vrsta goriva: teško lož ulje, plin
• ukupna snaga: 420 MW (2x210 MW)
• vrste proizvoda: električna energija, tehnološka para
21
5.4. Rijeka
22
Slika 1.8: Shema rashladnog sustava TE Rijeka
23
TE Rijeka
Opći podaci:
• položaj: jugoistočno od Rijeke, na morskoj obali
• tip elektrane: regulacijska kondenzacijska, kotao i jedna parna turbina
• vrsta goriva: teško loživo ulje
• ukupna snaga: 320 MW
• vrste proizvoda: električna energija
• godina izgradnje: 1974.-1978
24
POGLAVLJE 2.
DECENTRALIZIRANI ENERGETSKI
SUSTAVI
25
1. UVOD
27
• u područjima veće energetske gustoće prikladni su za centralizirano grijanje
odnosno hlañenje i opskrbu električnom energijom uz procesorsko upravljanje i
individualno mjerenje potrošnje.
28
Zbog početne ekonomske neisplativosti i nestalnosti vjetra, instalacija vjetrenjača je
privilegija koju si mogu priuštiti samo bogate zemlje. Trenutno je cijena vjetrenjače veća od
cijene termoelektrana po MW instalirane snage, ali razvojem tehnologije ta cijena je sve manja.
Za mjeru ove energije upotrebljavamo termin kilovat sat (kWh) ili megavat sat (MWh)
tokom odreñenog vremena: jednog sata, jedne godine. Vjetrovne turbine maksimalno rade 75%
sati od ukupnog broja sati tokom godine: 8760 sati. Meñutim, koliko električne energije turbine
mogu proizvesti ovisno o distribuciji brzine vjetra za svaku turbinu posebno.
Vjetroelektrane povećavaju pouzdanost opskrbe električnom energijom decentraliziranih
energetskih sustava te se na taj način smanjuje ovisnost o centraliziranim energetskim sustavima,
a ujedno se povećava postotak korištenja energije iz obnovljivih izvora.
30
• vjetar je obnovljivi izvor energije s velikim potencijalom, besplatan je, dostupan
je svima i ne može se potrošiti;
• pridonosi ukupnom gospodarskom rastu, razvojudomaće industrije i uključivanje
domaćih tvrtki u razvoj i zapošljavanje;
• brza i lagana montaža/demontaža cijelog postrojenja beznegativnog utjecaja na
kvalitetu okoliša.
Loše strane su visoki troškovi izgradnje i promjenjivost brzine vjetra (ne može se
garantirati isporučivanje energije). Buka koju stvaraju predstavlja jedan od ključnih problema, te
zbog toga dolazi do promjene u životinjskom svijetu toga područja.
U cilju stvaranja uvjeta za gospodarsko korištenje energije vjetra Vlada Republike
Hrvatske pokrenula je nacionalni energetski program ENWIND. Odabrani su demonstracijski
pilot-projekti koji trebaju potvrditi opravdanost ulaganja te pridonijeti stvaranju slike tipičnog
hodograma kroz projekte u specifično hrvatskim okolnostima. Temeljem dostupnih
meteoroloških podloga, prostorne raspoloživosti, zaštite okoliša te niza drugih kriterija odabrano
je 29 makro-područja pogodnih za korištenje energije vjetra, unutar kojih su preliminarno
izdvojene mikro-lokacije te je za odabrane vjetroelektrane, raspoložive na komercijalnom tržištu,
simulacijom ocijenjena moguća proizvodnja električne energije iz energije vjetra. Za 29 lokacija
hrvatske obale i otoka procijenjeno je da je moguće instalirati minimalno oko 370 MW
vjetroelektrana s godišnjom proizvodnjom od oko 800 GWh/god., ako se koriste vjetroelektrane
klase 750 kW.
Za domaćinstva vrlo su interesantne male vjetrenjače snage do nekoliko desetaka kW.
One se mogu koristiti kao dodatni izvor energije ili kao primarni izvor energije u udaljenim
područjima. Kada se koriste kao primarni izvor energije nužno im se dodaju baterije
(akumulatori) u kojima se energija sprema kada se generira više od potrošnje. Velike vjetrenjače
često se instaliraju u park vjetrenjača i preko transformatora spajaju na električnu mrežu.
31
Slika 2.3: Shema postrojenja za iskorištavanje energije vjetra s vodoravnom osi vrtnje
32
Pod optimalnim uvjetima, na površini Zemlje može se dobiti 1 kW/m2, a stvarana
vrijednost ovisi o lokaciji, godišnjem dobu, dobu dana, vremenskim uvjetima itd.
U Hrvatskoj je prosječna vrijednost dnevne insolacije na horizontalnu plohu 3-4.5
kWh/m2. Osnovni problemi iskorištavanja su mala gustoća energetskog toka, velike oscilacije
intenziteta zračenja i veliki investicijski troškovi.
Solarni kolektori
U njima se sunčeva energija pretvara u toplinsku energiju vode (ili neke druge tekućine).
Sistemi za grijanje vode mogu biti ili otvoreni, u kojima voda koju treba zagrijati prolazi
direktno kroz kolektor na krovu ili zatvoreni, u kojima su kolektori popunjeni tekućinom koja se
ne smrzava. Zatvoreni sustavi mogu se koristiti bilo gdje, čak i kod vanjskih temperatura ispod
nule.
Fotonaponske ćelije
Predstavljaju poluvodičke elemente koji direktno pretvaraju električnu energiju sunčeva
zračenja u električnu energiju. Efikasnost im je od 10% za jeftinije izvedbe s amorfnim silicijem,
do 25% za skuplje izvedbe. Za sada su još uvijek nerentabilni zbog previsoke cijene.
33
Fotonaponske ćelije mogu se koristiti kao samostalni izvor energije ili kao dodatni izvor
energije. Kao samostalni izvor energije koristi se npr. na satelitima, cestovnim znakovima,
kalkulatorima i udaljenim objektima koji zahtijevaju dugotrajni izvor energije. U svemiru je i
snaga sunčeva zračenja puno veća jer Zemljina atmosfera apsorbira veliki dio zračenja pa je i
dobivena energija veća. Kao dodatni izvori energije fotonaponske ćelije mogu se na primjer
priključiti na električnu mrežu, ali za sada je to neisplativo.
34
"Dish" sistemi prate kretanje Sunca i na taj način fokusiraju sunčevo zračenje.
Postoji još i "Trough" sistem fokusiranja sunčeva zračenja, koji može biti vrlo efikasan.
Takve elektrane mogu biti vrlo jake: u Kaliforniji je instalirana elektrana snage 354 MW. Kada
nema dovoljno energije od Sunca, sistemi koji fokusiraju sunčevo zračenje mogu se bez većih
problema prebaciti na prirodni plin ili neki drugi izvor energije. To je moguće jer Sunce
koristimo za grijanje tekućine, a kad nema sunca zagrijemo tekućinu ne neki drugi način.
Problem kod fokusiranja je veliki potrebni prostor za elektranu, ali to se rješava tako da se
elektrana radi npr. u pustinji. U pustinjama je ionako snaga sunčeva zračenja najizraženija.
Veliki problem je i cijena zrcala i sustava za fokusiranje.
Slika 2.5: "Power Tower" konfiguracija Slika 2.6: "Dish" sistem fokusiranja
35
očekuje znatan porast potrošnje energije. Najveći projekti, planirani ili započeti, odnose se na
Kinu, Indiju, Maleziju, Vijetnam, Brazil, Peru... Rastuća potreba za energijom pri tome često
preteže nad brigom o utjecajima na okoliš, a dimenzije nekih zahvata nameću dojam da je
njihovo izvoñenje ne samo stvar energije nego i prestiža.
Postoje tri osnovne vrste hidroelektrana: protočne, akumulacijske i reverzibilne
hidroelektrane.
Po definiciji protočne hidroelektrane su one koje nemaju uzvodnu akumulaciju ili se
njihova akumulacija može isprazniti za manje od dva sata rada kod nazivne snage. To znači da se
skoro direktno koristi kinetička energije vode za pokretanje turbina. Takve hidroelektrane je
najjednostavnije izvesti, ali su vrlo ovisne o trenutnom protoku vode. Prednost takve izvedbe je
vrlo mali utjecaj na okoliš i nema dizanja razine podzemnih voda.
Glavni dijelovi akumulacijske elektrane su: akumulacija, brana, zahvat, gravitacijski
dovod, vodna komora, zasunska komora, tlačni cjevovod, strojarnica i odvod vode. Postoje dvije
izvedbe akumulacijskih hidroelektrana: pribranska i derivacijska. Pribranska se nalazi ispod
same brane, a derivacijska je smještena puno niže od brane i cjevovodima je spojena na
akumulaciju. Akumulacijske hidroelektrane su najčešći način dobivanja električne energije iz
energije vode. Problemi nastaju u ljetnim mjesecima kad prirodni dotok postane premali za
funkcioniranje elektrane. U tom slučaju se brana mora zatvoriti i potrebno je održavati bar razinu
vode koja je biološki minimum.
a) Energija valova
Oblik je kinetičke energije koja postoji u kretanju valova u oceanu, a kretanje valova
uzrokuje puhanje vjetrova po površini oceana. Ta energija može biti iskorištena da pokrene
turbine, te postoji dosta mjesta gdje su vjetrovi dovoljno snažni da proizvedu stalno kretanje
valova. Ogromne količine energije kriju se u energiji valova te joj to daje ogromni energetski
potencijal. Energija valova se direktno hvata ispod površine valova ili iz raznih fluktuacija
pritisaka ispod površine. Tada ta energija može pogoniti turbinu, a najjednostavniji i najčešći
način funkcioniranja je sljedeći: Val se diže u komori, a rastuće sile vode tjeraju zrak iz komore
te tako pokretljivi zrak zatim pogoni turbinu, a koja onda pokreće generator.
36
Slika 2.7: Oscillating water column
Većina tehnologija za iskorištavanje energije valova još uvijek je orijentirana blizu obale,
ili na samoj obali, a razlika meñu njima je u njihovoj orijentaciji prema valovima s kojima su u
interakciji, te sa radnim principom uz pomoć kojega se energija valova pretvara u željeni oblik
energije. Meñu najpopularnijom metodom je terminator devices kao što su oscilating water
columns uobičajeno se nalaze na obali ili blizu same obale, a imaju princip rada gdje se šire
perpendikularno s obzirom na smjer putovanja vala i gdje nakon što se snaga vala uhvati i
reflektira, oscilating water column se nakon toga giba poput klipa gore-dolje, tjerajući zrak kroz
otvor povezan s turbinom.
37
Tipovi OTEC sistema su sljedeći:
• sistemi zatvorenog kruga
• sistemi otvorenog kruga
• hibridni sistemi
Sistemi otvorenog kruga koriste tople površine tropskih oceana za dobivanje elektriciteta
zahvaljujući činjenici što topla voda nakon što se stavi u kontejner sa niskim pritiskom,
proključa. Nakon toga para koja se širi počinje tjerati turbinu sa niskim pritiskom spojenu na
električni generator, te se na kraju kondenzira natrag u tekućinu zbog izloženosti hladnim
temperaturama iz dubine oceana.
Hibridni sistemi su dizajnirani na način koji kombinira pozitivne značajke, kako
otvorenih, tako i zatvorenih sistema. Način rada kod hibridnih sistema uključuje toplu morsku
vodu koja ulazi u vakuumsku komoru gdje se pretvara u paru (proces sličan kod sistema
38
otvorenog tipa). Nakon toga para se vaporizira u tekućinu niskog vrelišta (kao kod zatvorenih
sistema), a koja zatim pokreće turbinu te stvara električnu energiju.
39
Slika 2.9: Princip upotrebe geotermalne energije za proizvodnju električne energije
Prvo je potrebno ekstrahirati geotermalnu energiju iz pare, vruće vode, odnosno iz vrućih
kamenih slojeva zemljine unutrašnjosti. Uspjeh tog procesa ovisi o tome koliko će se voda
zagrijati, a što ovisi o tome koliko je vruće kamenje bilo u startu te o tome koliko vode
ispumpamo prema tom kamenju. Nakon toga se voda pumpa, odnosno ispušta kroz otvor za
ubrizgavanje, te na taj način prolazi kroz pukotine vrućih slojeva zemljine unutrašnjosti te se
zatim kroz povratni otvor vraća natrag na površinu pod velikim pritiskom te se pritom pretvara u
paru kada doñe do površine. Tako dobivenu paru potrebno je odvojiti od slane vode što se obično
odvija u centralnom postrojenju za odvajanje. Kada proces odvajanje slane vode od pare bude
dovršen para se provodi do transferatora topline koji se nalaze u unutrašnjosti elektrane. Kada se
para provede do transferatora topline moguće ju je provesti do parnih turbina gdje se može
generirati u struju, a istovremeno se kroz ispušne ventile oslobaña neiskorištena energija. U
transferatorima topline para se pod pritiskom hladi u kondenzate da bi se nakon toga toplina
transferirala u hladnu vodu u kondenzacijskim transferatorima topline. Tako dobivena hladna
voda pumpa se se iz izvora u skladišne spremnike iz kojih se provodi u transferatore topline gdje
se vodi podiže temperatura za 85-90 stupnjeva Celzijusa. Tako zagrijana voda prolazi kroz
deaeratore te se ključanjem vode odvaja otpušten kisik i ostali plinovi koji bi mogli uzrokovati
koroziju nakon što se zagriju te je zbog toga potrebno rashladiti vodu na 82-85 stupnjeva
Celzijusa. Dakle u biti se radi o procesu zagrijavanja vode, te njenom pretvaranju u paru koja se
kasnije može koristiti bilo na način da se pomoću turbogeneratora proizvodi struja ili da ista
prolazeći kroz transferatore topline grije vodu stvarajući tako potrebnu toplinu za grijanje
kućanstava i industrijskih postrojenja.
40
Efikasnost geotermalnog grijanja je znatno veća od standardnih oblika grijanja.
Geotermalna energija je 48% efikasnija od plinskih peći i više od 75% efikasnija od uljnih peći.
Iskorištavanjem geotermalne energije ispušta se vrlo malo (katkad ništa) štetnih plinova i
stakleničkih plinova u atmosferu, pa je prema tome geotermalno grijanje ekološki vrlo prihvatljiv
oblik grijanja.
3.1.5. Bioenergija
Biomasa je obnovljiv izvor energije, a čine ju brojni proizvodi biljnog i životinjskog
svijeta. Može se izravno pretvarati u energiju izgaranjem te tako proizvesti vodena para za
grijanje u industriji i kućanstvima te dobivati električna energija u malim termoelektranama.
Fermentacija u alkohol zasad je najrazvijenija metoda kemijske konverzije biomase. Bioplin
nastao fermentacijom bez prisutnosti kisika sadrži metan i ugljik te se može upotrebljavati kao
gorivo, a ostali suvremeni postupci korištenja energije biomase uključuju i pirolizu,
rasplinjavanje te dobivanje vodika. Oblici korištenja bioenergije su: energija od drva, bioplin,
biogorivo i sl.
Glavna je prednost biomase u odnosu na fosilna goriva manja emisija štetnih plinova i
otpadnih voda. Dodatne su prednosti zbrinjavanje i iskorištavanje otpada i ostataka iz
poljoprivrede, šumarstva i drvne industrije, smanjenje uvoza energenta, ulaganje u poljoprivredu
i nerazvijena područja i povećanje sigurnosti opskrbe energijom. Predviña se da će do sredine
stoljeća u svijetu udjel biomase u potrošnji energije iznositi izmeñu 30 i 40 posto.
41
3.1.6. Zajedničke karakteristike DES-a iz obnovljivih izvora
• zanemariva emisija štetnih plinova i otuda vrlo mali vanjski troškovi energije;
• to su lokalni izvori energije koji smanjuju uvoz energenata, povećavaju
energetsku sigurnost i doprinos lokalnom razvoju i zapošljavanju;
• cijene obnovljivih izvora gotovo ne ovise o varijacijama cijena i poremećajima
opskrbe fosilnih goriva na svjetskom i regionalnim tržištima;
• obnovljivi izvori energije osobito su povoljni za države u razvoju koje ne obiluju
fosilnim gorivima.
42
Ovisno izvedbi, odnosno o primijenjenom elektrolitu, postoji više vrsta gorivih ćelija:
• alkalijske gorivne ćelije;
• ćelije s polimernom membranom;
• gorivne ćelije s fosfornom kiselinom;
• gorive ćelije s rastopljenim karbonatom i krutim oksidom.
3.2.2. Mikrokogeneracije
Poznate pod nazivom mikroCHP. Mikrokogeneracija je takoñer naziv za distribuirani
energijski izvor i reda veličine je kućanstva ili male proizvodne jedinice. Umjesto da se sve
gorivo potroši na grijanje dio se koristi i za proizvodnju električne energije. Ta se električna
energija može koristiti unutar domaćinstva (obrta), ili uz dopuštenje mreže prodavati je natrag u
istu. Postojeće mikroCHP instalacije koriste četiri različite tehnologije: motore na unutrašnje
izgaranje, Stirling-ove motore, kružne procese s vodenom parom i gorive ćelije. MikroCHP
hvata odbačenu toplinu i time omogućava veću iskoristivost od oko 70%. To znači da se manje
goriva mora potrošiti za isti iznos korisne energije.
MikroCHP je efikasniji ako je mjesto potrošnje bliže mjestu proizvodnje, dok mu
korisnost pada sa udaljenošću potrošača.
MikroCHP elektrane mogu biti dizajnirane da rade s obzirom na potražnju za toplinskom
energijom (heat driven operation) ili primarno kao elektrana čiji se toplinski otpad iskorištava.
Tipične CHP elektrane su:
• postrojenje protutlačne turbine;
43
• postrojenje kondenzacijske turbine s reguliranim oduzimanjem pare;
• postrojenje plinske turbine s korištenjem otpadne topline dimnih plinova;
• gorive ćelije s rastaljenim karboratima.
3.2.3. Trigeneracije
Trigeneracije je proces istodobne proizvodnje električne i toplinske energije i hlañenja u
jedinstvenom procesu. Toplina CHP elektrane se u tom slučaju koristi za hlañenje preko
apsorpcijskog ciklusa (dodaje se apsorpcijski hladnjak koji koristi "odbačenu" toplinu). U
usporedbi s kogeneracijom učinkovitost se povećava za čak 50 posto.
Trigeneracijsko postrojenje je izvrstan način rješavanja opskrbe električnom energijom
bolnica, domova za umirovljenike, rekreacijskih centara s bazenima, hotela, trgovačkih centara i
sličnih objekata te industrijskih postrojenja u kojima se uz električnu energiju troši i znatna
količina toplinske i rashladne energije. Pomoću ovog koncepta moguće je dobiti ukupnu
efikasnost od 75% (električna energija i hlañenje).
Prednosti apsorpcijskih rashladnih ureñaja u odnosu na klasične kompresorske su
sljedeće:
• apsorpcijski rashladni ureñaji zahtijevaju veoma mala financijska sredstva za
održavanje;
• troškovi rada po satu su gotovo 10 puta manji od apsorpcijskih ureñaja;
• potrošnja električne energije za pogon pripadajućih pumpi je oko 1% proizvedene
rashladne energije, a kod kompresorskih izmeñu 25-40% rashladne snage;
• ne emitiraju freone u atmosferu, što je značajan ekološki efekt;
• koristi otpadnu toplinu kogeneracijskog postrojenja, što značajno povećava
ekonomično;
44
• radi manje potrošnje goriva država je manje izložena varijacijama cijena i
poremećajima opskrbe na svjetskom tržištu, što povećava sigurnost opskrbe
energijom
• pretjerana ovisnost o uvozu fosilnih goriva ugrožava ne samo energetsku,
ekonomsku i ekološku sigurnost, nego i opću stabilnost države
45
Postoje dva osnovna sustava iskorištavanja geotermalne energije sustavom s toplinskim
pumpama:
• prvi sustav ne koristi izravno geotermalni fluid nego sustavom s ukopanim
izmjenjivačem topline preuzima toplinu zemljine kore ili geotermalnog fluida iz
bušotine takozvanim bušotinskim izmjenjivačem topline;
• drugi sustav iskorištava geotermalnu vodu koja se proizvodi iz bušotine, a nakon
predaje topline sekundarnom krugu ili se utiskuje nazad u sloj, ili ispušta u
vodotoke ili kanalizacijske sustave.
46
• ovakvi geotermalni sustavi mogu snabdijevati toplinskom energijom razne vrste
potrošača. To mogu biti privatni ili poslovni objekti povezani u jedinstvenu
mrežu.
47
POGLAVLJE 3.
HIDROELEKTRANE
48
1. UVOD
2. HIDROELEKTRANE
50
Slika 3.2: Shema hidroelektrane
51
brana, razlog tome je što su najpogodnije lokacije već zauzete. S obzirom na visinu, brane mogu
biti: visoke i niske. S obzirom na izradu: masivne (npr. betonske) ili nasute (npr. zemljane,
kamene). Niske se brane nazivaju i pragovima, što je čest slučaj kod malih vodotokova, odnosno
kod malih hidroelektrana.
b) Zahvat vode
Prima i usmjerava vodu zadržanu u akumulaciji prema dovodu, odnosno turbini. Postoje
dva tipa zahvata, zahvat na površini vode ili ispod površine. Kada je pregrada niska i razina vode
gotovo konstantna izvodi se na površini, dok se ispod površine i to na najnižoj mogućoj razini
izvodi u slučaju kada se razina vode tijekom godine značajno mijenja. Prolaz vode kroz zahvat
se regulira zapornicama.
c) Dovod vode
Je dio hidrotehničkog sustava koji spaja zahvat s vodostanom odnosno s vodenom
komorom. Ovisno o izgledu okolnog tla i pogonskim zahtjevima, može biti:
- otvoren (kanal)
- zatvoren (tunel), koji može biti gravitacijski ili tlačni.
Gravitacijski tunel nije posve ispunjen vodom pa za promjenu protoka vode valja regulirati
zahvat, dok kod tlačnog tunela voda ispunjava cijeli poprečni presjek i za promjenu protoka ne
treba utjecati na zahvat. S gledišta elastičnosti pogona (mogućnosti odgovaranja na promjene u
elektroenergetskom sustavu) tlačni su kanali povoljniji,puno elastičniji u pogonu jer bez ikakvih
djelovanja mogu pratiti promjenu opterećenja.
e) Tlačni cjevovod
Dovodi vodu od vodostana do turbina. Izrañuje se o čelika ili betona (kod manjih
padova), a prema smještaju može biti na površini ili u tunelu. Na ulazu u tlačni cjevovod
52
obvezno se nalazi zaporni ureñaj koji ima sigurnosnu ulogu. Zapornim ureñajem se sprječava
daljnje dotok vode u cjevovod u slučaju pucanja cijevi.
Ispred glavnog zapornog ureñaja redovito se postavlja i pomoćni, koji omogućava bilo
kakve radove na glavnom bez potrebe za pražnjenjem sustava. Obilazni cjevovod je smješten na
početku tlačnog i služi za njegovo postupno punjenje te za izjednačavanje tlaka ispred i iza
zapornog organa. Postavljanje zapornih ureñaja na dnu tlačnog cjevovoda ovisi o broju turbina
koje su spojene na jedan cjevovod.
h) Generator
Je ureñaj u kojem se mehanička energija vrtnje vratila pretvara u električnu. Može biti
postavljen okomito (kod velikih hidroelektrana) ili vodoravno (kod manjih ili kada su dvije
turbine spojene na jedan generator). Kod crpno-akumulacijskih hidroelektrana uz turbinu i
generator se na istom vratilu nalazi i crpka pa generator može raditi i kao motor.
53
i) Strojarnica
Grañevina u kojoj su smještene turbine, vratila, generatori te svi potrebni upravljački i
razni pomoćni ureñaji. Može biti izgrañena na otvorenom, kao samostojeća zgrada ili ukopana, u
tunelu.
j) Rasklopno postrojenje
Predstavlja vezu hidroelektrane i elektroenergetskog sustava. Izvodi se u neposrednoj
blizini strojarnice, a tek iznimno (ako je to uvjetovano okolnim tlom) dalje od nje.
k) Odvod vode
Je završni dio hidrotehničkog sustava, a može biti izveden kao kanal ili kao tunel. Služi
za vraćanje vode iskorištene u turbini natrag u korito vodotoka ili za dovod vode do zahvata
sljedeće elektrane.
55
3.3. Reverzibilne hidroelektrane
Za popunjavanje dnevnih špica potrošnje grade se reverzibilne hidroelektrane.
Reverzibilne hidroelektrane slične su derivacijskim, ali protok vode je u oba smjera kroz
derivacijski kanal. Reverzibilna hidroelektrana ima dva skladišta vodene mase.
To su:
- gornja akumulacija – istovjetna je akumulacijskom jezeru klasičnih
hidroelektrana. Gradnjom brane osigurava se akumulacija vode, koja protiče kroz
postrojenje i rezultira proizvodnjom električne energije.
Kad je potrošnja električne energije mala voda se pumpa iz donjeg jezera tj. iz nižeg
spremnika u gornju akumulaciju tj. u viši spremnik vode. To se obično radi noću, jer je tada
potrošnja energije najmanja. Reverzibilna turbina/generator može se ponašati i kao pumpa i kao
turbina (obično kao Francis turbina). Danju se prebacuje na proizvodnju električne energije i
tada se prazni gornja akumulacija, voda se propušta kroz turbinu, natrag u niži rezervoar i pritom
se generira električna struja.
To nije baš energetski najbolje rješenje, ali je bolje nego napraviti još nekoliko
termoelektrana za pokrivanje dnevnih špica potrošnje.
56
RHE Velebit je jedina reverzibilna hidroelektrana u Hrvatskoj. Nalazi se na rijeci Zrmanji
10 km uzvodno od Obrovca.
Postoje postrojenja koja koriste napuštene rudnike kao niže spremnike, ali u većini
slučajeva su to prirodni spremnici ili čak "umjetni" (iskopani) spremnici. Čiste reverzibilne
hidroelektrane izmjenjuju vodu izmeñu dvaju spremnika, ali kombinirane reverzibilne
hidroelektrane ujedno generiraju električnu energiju kao konvencionalne hidroelektrane kroz
energiju toka vode.
Za elektrane koje ne koriste tzv. sustav napumpanog spremnika možemo reći da su
konvencionalne hidroelektrane.
Konvencionalne hidroelektrane koje koriste akumulaciju vode mogu imati sličnu ulogu u
električnoj mreži kao one sa sustavom napumpanog spremnika, tako da odgañaju proizvodnju
električne energije sve dok to nije potrebno.
Uzimajući u obzir gubitke uslijed isparavanja akumulirane vode i gubitke uslijed
pretvorbe, približno 70% do 85% električne energije koja se koristi za napumpavanje vode u viši
spremnik može biti povraćeno! Ova tehnologija je trenutno najisplativija u smislu spremanja
velike količine električne energije, ali investicijski troškovi i prisutnost problema primjerenog
geografskog položaja (razlika u visini izmeñu spremnika) su kritični faktori u odluci o izgradnji.
Relativno niska gustoća energije napumpanog spremnika iziskuje ili veliku količinu vode
ili veliku razliku u visini izmeñu dvaju spremnika.
Na primjer, 1000 kilograma vode (1 kubični metar) na vrhu sto metara visokog tornja ima
potencijalnu energiju od oko 0,272 KWh. Jedini način da stvorimo značajniju količinu električne
energije je taj da imamo veliku količinu vode na što višem brdu iznad donjeg spremnika. Na
57
nekim područjima ovo se pojavljuje prirodno, a na nekim je čovjek svojim djelovanjem to
omogućio.
Sustav može biti vrlo ekonomičan jer poravnava razlike u opterećenju mreže,
dozvoljavajući termoelektranama (npr. termoelektrana na ugljen), nuklearnim elektranama i
obnovljivim izvorima energije da opskrbljuju sustav energijom. Ovo omogućuje da sustav radi sa
vršnom iskoristivošću, a pritom se izbjegava rad na maksimalnoj efikasnosti gore navedenih
elektrana. To za sobom povlači velike uštede na sve skupljim gorivima. No, investicijski
troškovi za izgradnju spremnika s vodom su poprilično visoki.
Zajedno sa gospodarenjem i upravljanjem energijom, sustavi sa napumpanim
spremnikom pomažu kontrolirati frekvenciju električne mreže i omogućuju stvaranje zaliha.
Termoelektrane puno teže podnose iznenadne promjene električne potražnje, a ujedno mogu
uzrokovati nestabilnost frekvencije i napona mreže. Elektrane sa sustavom napumpanog
spremnika kao i ostale hidroelektrane, jako se dobro nose sa promjenama opterećenja.
Svjetski energetski trend posljednjih godina sve više teži ka obnovljivim izvorima
energije. Za male hidroelektrane se smatra da nemaju nikakav štetan utjecaj na okoliš te se tu
krije njihova prednost, za razliku od velikih čija se štetnost opisuje kroz velike promjene
58
ekosustava (gradnja velikih brana), utjecaja na tlo, poplavljivanje, utjecaj na slatkovodni živi
svijet, povećana emisija metana i postojanje štetnih emisija u čitavom životnom ciklusu
hidroelektrane koje su uglavnom vezane za period izgradnje elektrane, proizvodnje materijala i
transport.
Pojam male hidroelektrane se može promatrati sa različitih točaka gledišta i razlikuje se
od zemlje do zemlje, zavisno o njezinom standardu, hidrološkim, meteorološkim, topografskim i
morfološkim karakteristikama lokacije, te o stupnju tehnološkog razvoja i ekonomskom
standardu zemlje.
Razlika izmeñu hidroelektrana i malih hidroelektrana je u instaliranoj snazi. Granična
snaga koja dijeli hidroelektrane na male hidroelektrane razlikuje se od zemlje do zemlje. Neke
zamlje poput Portugala, Španjolske, Irske, Grčke i Belgije su prihvatila 10 MW kao gornju
granicu instalirane snage za male hidroelektrane. U Italiji je granica 3 MW, u Švedskoj 1.5 MW,
u Francuskoj 8 MW, u Indiji 15 MW, u Kini 25 MW.
Meñutim u Europi se sve više prihvaća kapacitet od 10 MW instalirane snage kao gornja
granica i tu granicu je podržala Europska udruga malih hidroelektrana (ESHA), te Europska
komisija.
U Hrvatskoj prema postojećim propisima, mala hidroelektrana, odreñena je kao
postrojenje za iskorištavanje energije vodotokova s izlaznom električnom snagom od 10 kW do
10MW. Male hidroelektrane se često dalje kategoriziraju u male, mini i micro hidroelektrane.
Male hidroelektrane predstavljaju kombinaciju prednosti proizvodnje električne energije
iz energije hidropotencijala i decentralizirane proizvodnje električne energije, dok istovremeno
ne pokazuju negativan utjecaj na okoliš kao velike hidroelektrane.
60
Postojeći modeli i programi za planiranje i izgradnju EES-a podcjenjuju ulogu malih
hidroelektrana u sustavu i gospodarstvu prvenstveno zbog toga što njihovu ulogu vrednuju
prvenstveno kroz snagu objekta. Postojeća metodologija planiranja izgradnje MHE pokazala se
neosjetljivom na suvremene zahtjeve za zaštitom prirode i okoliša te kulturne baštine. Važeća
zakonska regulativa ne prepoznaje objekte MHE na adekvatan način, pa su procedure za
dobivanje dozvola i suglasnosti dugotrajne i složene, kao da se radi o znatno većim i opsežnijim
projektima. U našoj zemlji vrlo mali broj MHE je u pogonu, pogotovo ako se vrši usporedba sa
susjednim zemljama (Slovenija, Austrija, ...).
Problemi vezani za projektiranje i puštanje u rad male hidroelektrane leže u ekonomskim
i zakonodavnim izvorima.
Istraživanje potencijalnih lokacija za MHE u Hrvatskoj uključuje: mjerenje protoka
tijekom godina, odreñivanje krivulje trajanja protoka, ispitivanje izvedivosti i cijene projekta,
princip diskvalificiranja lokacije uz minimiziranje ulaganja, hidrologija, ekologija, prostorni
planovi, utjecaj na kulturnu baštinu i život...
U Hrvatskoj od 77 lokacija isključene su 52: 33 (prostorno planska ograničenja), 18
(zaštita okoliša i kulturna baština), dvije lokacije su spojene u jednu novim rješenjem. Preostalo
25 lokacija (77 -> 32 MW - 25 -> 7,8 MW).
63
4.4.3. Uloga hidroelektrana u suvremenom svijetu
Kao što je već spomenuto električna energija je jedan od najčišćih oblika energije. A
jedan on najraširenijih načina njene proizvodnje, pomoću obnovljivih izvora su hidroelektrane
njihov udio meñu obnovljivim izvorima energije je oko 97%. U zadnjih trideset godina
proizvodnja u hidroelektranama je utrostručena, a njen udio povećan je za 50 %. Ti podaci
pokazuju da se proizvodnja u hidroelektranama brzo povećava iz više razloga: za razliku od
vjetra ili sunca, čiji intenzitet je nepredvidljiv te ovisi o meteorološkim prilikama, voda, odnosno
njen volumni protok, je puno stabilniji i permanentniji tokom godine. To znači da je i opskrba
električnom energijom pouzdanija, hidroenergija je čista, nema otpada; nema troškova goriva
(voda je besplatna) pod uvjetom da je ima u dovoljnoj količini; moderne hidroelektrane mogu do
90% energije vode pretvoriti u električnu energiju; puštanje hidroelektrane u pogon vrlo je brzo
te se koriste za pokrivanje naglih povećanja potrošnje; umjetna jezera nastala izgradnjom
hidroelektrana lokalno doprinose ekonomiji i omogućavaju navodnjavanje, vodoopskrbu,
turizam i rekreaciju.
Takoñer, vrlo zanimljiva skupina hidroelektrana su reverzibilne hidroelektrane, koje
omogućavaju dva režima rada, te kao takve su vrlo isplative i poželjne za izgradnju. Procjenjuje
se da je 2005. godine 20% ukupne svjetske potrošnje električne energije bilo opskrbljeno upravo
energijom iz hidroelektrana, što je približno 816 GW.
Danas se za tehnologiju vezanu za hidroenergiju, koja se smatra obnovljivim izvorom
energije, može reći da je tehnički najpoznatija i najrazvijenija na svjetskoj razini, sa iznimno
visokim stupnjem učinkovitosti. 22% svjetske proizvodnje električne energije dolazi iz malih i
velikih hidroelektrana.
5. PREDNOSTI HIDROELEKTRANA
64
automatiziranosti. Nadalje, cijena investicije u izgradnju hidroelektrane se povrati u periodu do
desetak godina.
Emisija stakleničkih plinova je u potpunosti eliminirana, ako se isključivo promatra samo
proces proizvodnje električne energije. Isto se ne može reći za cijelu hidroelektranu, kao sustav
sačinjen od brane, turbine i električnog generatora te hidro akumulacijskog jezera.
Meñutim, zanimljiva je studija koja je provedena u suradnji Paul Scherrer Institut-a i
Sveučilišta u Stuttgartu. Ona je pokazala da su, meñu svim izvorima energije, hidroelektrane
najmanji proizvoñači stakleničkih plinova. Slijede redom vjetroelektrane, nuklearne elektrane,
energija dobivena foto naponskim ćelijama. Važno je napomenuti da je ta studija rañena za
klimatske prilike u Europi te se može primijeniti i na područja Sjeverne Amerike i Sjeverne
Azije.
Hidro-akumulacijska jezera hidroelektrana mogu osim svoje primarne funkcije imati još
nekoliko pozitivnih aspekata. Svojom grandioznošću mogu privlačiti turiste, te se na njihovoj
površini mogu odvijati razni vodeni sportovi. Takoñer velike brane mogu igrati značajnu ulogu u
navodnjavanju, te u regulaciji toka rijeka.
6. NEDOSTACI HIDROELEKTRANA
Ključni dio hidroelektrane je njena brana. Urušavanje brane može dovesti do velikih
katastrofa za cijeli ekosustav nizvodno od brane. Sama kvaliteta gradnje, konstrukcije i
održavanja brane nije dovoljna garancija da je brana osigurana od oštećivanja. Brane su vrlo
primamljiv cilj tijekom vojnih operacija, terorističkih činova i tomu sličnih situacija. Takoñer
jedan primjer koji svjedoči opasnosti ljudskim životima je hidroelektrana Brana tri kanjona
(engl. Three Gorges Dam) u Kini.
Rijeka svojim tokom nosi vodeni materijal u obliku pijeska i mulja. To s vremenom
dovodi do taloženja toga materijala u vodenom bazenu, a posljedica toga je smanjivanje dubine
vodenog bazena. Zahvaljujući tome vodeni bazen gubi svoju ulogu. Akumulaciju vodene mase
tijekom kišnih perioda, a korištenja iste tijekom suhih perioda godine.
To se može izbjeći gradnjom raznoraznih kanala koji imaju ulogu premosnice, te se tako
odvodi taj sediment. Rezultat je da svaka hidroelektrana ima svoj životni vijek, nakon kojeg
postaje neekonomična.
Takoñer uočeni, negativni, aspekt prilikom gradnje brana je nužnost uništavanja
gospodarskih, kulturoloških i prirodnih dobara. Prilikom punjenja hidro akumulacijskog jezera
dolazi do nužnog potapanja svega onoga što se našlo ispod površine samoga jezera. Fauna toga
65
područja je primorana na preseljenje, takoñer kao i ljudi. Što se flore tiče situacija je malo
drugačija, prvenstveno u tropskim područjima. U tim područjima, gdje je temperatura viša,
prilikom truljenja, raspadanja, biljnih ostataka zarobljenih pod vodom, u anaerobnim uvjetima,
dolazi do stvaranja stakleničkih plinova. U prvom redu nastaju ugljični dioksid, (CO2) i metan.
Stvaranje ugljičnog dioksida zapravo nije zabrinjavajuće. On je ionako već kružio u atmosferi te
ga je bilje tokom svoga rasta, u procesu fotosinteze implementiralo u svoje tkivo. To nije novo
osloboñeni CO2, kao što nastaje prilikom izgaranja fosilnih goriva. Zanimljivo je kazati da je
emisija CO2, osloboñena u hidro akumulacijskim jezerima, veća nego u elektranama u kojima
izgara fosilno gorivo, ukoliko prije punjenja bazena vodom šuma nije bila porušena i očišćena.
Puno veći problem je stvaranje metana, koji odlazeći u atmosferu pridonosi efektu staklenika.
66
Tablica 3.1: Godišnja proizvodnja električne energije u hidroelektranama
8. PRIMJERI HIDROELEKTRANA
68
8.2. Hidroelektrana Itaipu (Brazil/Paragvaj)
Itapu je (zasad) najveća hidroelektrana na svijetu. To je zajednički poduhvat Brazila i
Paragvaja na rijeci Parana, oko 15 kilometara sjeverno od „Mosta prijateljstva“. Instalirana snaga
hidroelektrane je 14 GW, sa 20 generatora od po 700 MW. Rekord u proizvodnji struje je
postignut 2000. kada je proizvedeno 93,4 milijarde kilovat-sati energije (93% ukupne potrošnje u
Paragvaju i 20% ukupne potrošnje u Brazilu). Sporazum o izgradnji brane i hidroelektrane je
zaključen 1973. Umjetno jezero je formirano 1982. Prvi generatori s radom su počeli 1984., a
posljednji rujna 2006. i ožujka 2007. Ukupno ih sada ima 20. Time je instalirani kapacitet
podignut na 14.000 MW. Po meñudržavnom ugovoru, nije dozvoljeno puštati u rad više od 18
turbina istovremeno. Američko udruženje grañevinskih inženjera je 1994. proglasilo branu Itaipu
za jedno od Sedam čuda modernog svijeta.
Statistika:
- za izgradnju brane upotrijebljeno je 50 milijuna tona zemlje i kamena;
- od betona upotrijebljenog za izradu brane bilo bi moguće izgraditi 210
- nogometnih stadiona veličine Marakane u Brazilu;
- od čelika upotrebljenog za izgradnju, moglo bi se napraviti 380 Eiffelovih
tornjeva;
- iskopana količina zemlje u ovom projektu je 8,5 puta veća od one iskopane pri
gradnji Eurotunela;
- na izgradnji je radilo oko 40.000 ljudi;
- dužina brane je 7235 metara, a maksimalna 225 metara;
- maksimalni protok je 62,2 tisuće kubnih metara vode u sekundi.
69
8.3. Hidroelektrana Hoover (SAD)
Sedamdesetpet godina je prošlo otkako je izgrañena; nije vise najviša, nije najveća i nije
najsnažnija (u smislu energije koju daje njena elektrana); to su danas druge, u svijetu i u
Sjedinjenim Državama, ali i ona sama još uvijek je “strašna”, nakon svih ovih godina. Hoover
Dam, u Crnom kanjonu – Black Canyon, na granici izmeñu Nevade i Arizone, oko 50 km
jugoistočno od Las Vegasa.
Hidroelektrana ispod Hooverove brane iako više nije najveća, sa svojih 17 generatora,
proizvodi još uvijek energije koju bi, općenito govoreći, dale dvije nuklearne elektrane – oko
2.078 MW. Akumulacijsko jezero Lake Mead najveće je umjetno jezero u Sjedinjenim
Državama, dugo 177 km, maksimalne dubine 152 m, kapaciteta 35,200.000.000 kubičnih metara
– ekvivalent dvogodišnjeg prosječnog protoka čitave rijeke Colorado. Ove godine, nažalost, nivo
vode u jezeru Mead najniži je u 39 godina i južnoj Nevadi prijeti izvanredno stanje – rijeka
Colorado, odnosno jezero Mead snabdjeva Las Vegas sa 90 posto vode, ali količina vode koju
akumulacijsko jezero može primiti dovoljna je da preplavi državu veličine Pennsylvanije.
70
9. ENERGIJA MORA
71
Slika 8.4: Elektrana na valove
73
POGLAVLJE 4.
NUKLEARNE ELEKTRANE
74
1. UVOD
Nedugo potom u pogon ulaze i prve nuklearne elektrane u drugim zemljama. U Velikoj
Britaniji je to bila nuklearna elektrana Callder Hall na lokaciji Sellafield (1957). Njena četiri
reaktora tipa Magnox bila su hlañena plinom CO2.
76
Slika 4.2: Callder Hall
77
3. POVIJEST NUKLEARNIH NESREĆA
Elektrana Otok tri milje u Harrisburgu u SAD ima tlakovodni reaktor s dvije rashladne
petlje. Oštećenje jezgre 1979. godine rezultiralo je iz niza nesretnih okolnosti u kojima su se
dogañale pogreške na opremi i pogreške operatera. Posljedica nesreće bila je parcijalno oštećenje
jezgre (rastalila se približno trećina jezgre). Doza zračenja izvan elektrane tijekom nesreće nije
prelazila razinu koja bi ugrožavala lokalno stanovništvo. Rezultati brojnih zdravstvenih studija
pokazali su da dugoročnih posljedica po zdravlje stanovništva u okolici elektrane nema. Kako bi
se ubuduće spriječili ovakvi neželjeni dogañaji, u nuklearnim elektranama širom svijeta uvedena
78
su značajna poboljšanja. Radovi na uklanjanju rastaljene i teško oštećene jezgre započeli su u
listopadu 1985. nakon gotovo šest godina priprema i trajali su nešto više od četiri godine.
Posebno projektirani spremnici s ostacima jezgre otpremljeni su specijalnim vlakom u
istraživački centar u Idaho radi proučavanja i konačnog odlaganja. Projekt čišćenja elektrane
proglašen je za jedno od najznačajnijih inženjerskih dostignuća tijekom 1990. u SAD.
80
Reaktori u elektrani Černobilu ne mogu biti mjerodavni za procjenu sigurnosti ostalih
tipova nuklearnih elektrana, jer nisu grañeni uz poštivanje opće prihvaćenih kriterija sigurnosti,
ali nisu ni temelj nuklearne energetike ni u jednoj zemlji izvan zemalja bivšeg SSSR.
81
Slika 4.7: Nuklearne elektrane u Europi
82
energetičeskij reaktor). Otprilike 60 posto svih nuklearnih energetskih reaktora u svijeu su ovog
tipa.
Kipući reaktor takoñer koristi isto gorivo, moderator i rashladno sredstvo, ali voda ključa.
Danas je udio ove vrste u broju energetskih reaktora oko 20 posto.
Teškovodni reaktor koristi oksid prirodnog ili obogaćenog urana, hlañen je i moderiran
teškom vodom s tlakom vode višim od tlaka zasićenja (nema ključanja). Kratica za reaktor je
HWR (engl. Heawy Water Reactor).
83
Plinom hlañeni reaktor poznat je u dvije generacije. Prvi, poznat još pod nazivom
Magnox (ime prema leguri magnezija koja se rabi kao materijal za oblogu gorivne šipke),
moderiran je grafitom, hlañen ugljičnim dioksidom, a gorivo je metalni prirodni uran. Kratica
mu je GCR (engl. Gas Cooloed Reactor). Druga, naprednija generacija, obilježena kraticom
AGR (engl. Advanced Gas Reactor) bitno se razlikuje od prve po izvedbi, obloge gorivnih šipki
su od nehrñajućeg čelika, a gorivo je oksid obogaćenog urana.
Reaktor moderiran grafitom i hlañen kipućom vodom, oznake RBMK (rus. reaktor
boljšoi močnosti kipjaščij), grañen je samo u bivšem SSSR. Gorivo mu je oksid obogaćenog
urana.
Visokotemperaturni reaktor, za koji je uvedena kratica HTGR (engl. High Temperature
Gas Reactor) posljednji je korak u razvoju grafitom moderiranih reaktora. Hlañen je helijem, a
koristi oksid obogaćenog urana. Svi spomenuti reaktori pripadaju skupini termalnih reaktora što
znači da uporabljaju moderator za termalizaciju neutrona.
84
Slika 4.11: Shematski prikaz nuklearne elektrane-HTGR
Brzi oplodni reaktor nema moderatora, a hlañen je tekućim metalom. Kao gorivo koristi
oksid urana višeg obogaćenja ili oksid plutonija, a kao oplodni materijal prirodni uran. Oplodni
materijal je U-238 pri čemu nakon reakcije uhvata neutrona te nakon dva uzastopna beta-raspada
nastaje izotop Pu-239 koji je fisibilan s termičkim neutronima na sličan način kao i U-235. Ova
vrsta reaktora omogućuje daleko ekonomičnije korištenje urana u odnosu na termičke reaktore.
Njihova uporaba trenutno je manje isplativa, ali će postajati sve aktualnija i konkurentnija sa
smanjenjem raspoloživih količina urana i rastom cijena energenata na svjetskom tržištu.
Prirodni plin, nafta i naftni derivati sve se manje rabe za proizvodnju električne energije
zbog sve izraženije nestabilnosti cijena i sve manje mogućnosti osiguravanja količina dostatnih
za neprekinutu proizvodnju električne energije. Dostupnost ovih energenata dodatno je
dragocjena za uporabu u drugim sektorima - prirodnog plina u domaćinstvima te nafte i naftnih
85
derivata u prometu. Stoga ih je neracionalno izgarati za proizvodnju električne energije. Ugljen
se najviše rabi za proizvodnju električne energije (39 posto električne energije proizvedeno je iz
ugljena), ali je izuzetno nepopularan iz ekoloških razloga. Hidroenergija se već rabi na većini
ekonomski isplativih i ekološki prihvatljivih mjesta te je hidropotencijal gotovo iskorišten. Od
samih početaka proizvodnja električne energije u nuklearnim elektranama raste. Nakon nesreće u
Černobilju izraženo se usporila izgradnja novih nuklearnih elektrana, ali su se postojeće
unapreñivale i proizvodile sve više energije.
Ako se usporede različite vrste elektrana prema vrsti goriva koje koriste za proizvodnju
toplinske energije uočava se veliki nesrazmjer. Za godišnji rad elektrane od 1.000 MW potrebno
je 2,3 milijuna tona ugljena (23 transportna broda) za termoelektranu na ugljen, 1,4 milijuna tona
nafte (7 tankera) za termoelektranu na naftu (mazut), 1,1 milijuna tona prirodnog plina (16
brodova na ukapljeni plin) za termoelektranu na prirodni plin odnosno 30 tona nuklearnog goriva
(3 kamiona) za proizvodnju u nuklearnoj elektrani s termičkim reaktorom. Očigledna je činjenica
kako se za proizvodnju električne energije u elektrani iste snage potrebna najmanja masa, a
pogotovo volumen, goriva u slučaju nuklearne elektrane.
86
Slika 4.14: Usporedba količine potrebnog goriva za 1000 MW električne energije
Drugi važan čimbenik je veličina površine terena koju zauzimaju elektrane s pratećim
objektima. Za elektranu snage 1.000 MW na biomasu potrebna je površina od 300.000 km2, za
bioulje 24.000 km2, za vjetar 100-200 km2, za fotonaponske ćelije 20-100 km2, a za nuklearne
elektrane do 1 km2. Kod biomase, bioplina i sl. potreban je velik prostor za plantaže goriva.
Nuklearne elektrane zauzimaju mnogo manje prostora nego elektrane koje rabe obnovljive
izvore energije. Ovo ne znači da zbog toga obnovljive izvore ne treba rabiti. Zapravo njihova
uporaba bit će sve veća i treba ih rabiti kao nadopunu postojećim konvencionalnim
tehnologijama za proizvodnju električne energije. U osnovi to se u Hrvatskoj odnosi najviše na
korištenje vjetroelektrana, malih hidroelektrana te termoelektrana na otpad u drvoprerañivačkoj
industriji i šumarstvu.
Proizvodnja električne energije u nuklearnim elektranama sigurnija je nego proizvodnja u
ostalim tipovima elektrana. U studiji švicarskog instituta Paul Sherrer iz 2001. analizirane su
4290 nesreće povezane s proizvodnjom električne energije. Za ilustraciju dan je broj smrtnih
slučajeva po milijardi proizvedenih kWh električne energije. Najveća je smrtnost kod
hidroelektrana (101 slučaj po TWh), potom slijede termoelektrane na ugljen (39 slučajeva po
TWh) i plin (10 slučajeva po TWh) te nuklearne elektrane (1 slučaj po TWh - uključujući i
černobilsku nesreću).
87
Danas se nuklearne elektrane opet počinju graditi, primjerice u Finskoj. U Europi samo
Francuska nije prekidala svoj energetski program zasnovan na nuklearnim elektranama. Rusija i
Ukrajina takoñer imaju u izgradnji ili u planu nekoliko novih reaktora. U sljedeća dva desetljeća
predvodnici gradnje nuklearnih elektrana bit će azijske zemlje - razvijene (Japan i Južna Koreja)
te one u razvoju (Kina, Indija, Pakistan). U Hrvatskoj ne postoji niti načelna odluka o gradnji
nuklearne elektrane u bližoj budućnosti.
7. RADIOAKTIVNI OTPAD
88
Radioaktivni otpad koji nastaje tijekom pogona nuklearnih elektrana potječe iz dva
osnovna izvora: aktivacije materijala u reaktoru i fisija. Aktivacijski proizvodi nastaju
aktivacijom neaktivnih izotopa željeza, nikla, bora i litija prolazom kroz jezgru reaktora. Dio
fisijskih proizvoda dospijeva u rashladni krug reaktora zbog propuštanja oblogi gorivnih šipki.
Najveći doprinos daju plemeniti plinovi, te tricij i cezij. Meñu otpadnim radioaktivnim
plinovima dominantnu ulogu imaju plemeniti plinovi, posebno izotop kriptona Kr-85. Izotop
cezija Cs-137 fisijski je proizvod koji daje najveći doprinos radioaktivnosti reaktorskog
rashladnog sredstva. Kod NE Krško izotop Cs-137 pridonosi aktivnosti primarnog rashladnog
sredstva s 40%, a izotop Co-60 otprilike s 30%. Ostatak aktivnost uglavnom je doprinos drugih
aktivacijskih proizvoda i tricija.
Strategija rukovanja radioaktivnim otpadom u nuklearnoj elektrani svodi se u osnovi na
sljedeće: (1) ispust iz elektrane količina radioaktivnih tvari u plinovitom i tekućem obliku do
granice dopuštene propisima, uvažavajući pri tome načelo "toliko malo koliko je racionalno
moguće postići"; i (2) prerada preostalih radioaktivnih tvari u što koncentriraniji i što stabilniji
oblik, poštujući pri tome dopuštene doze zračenja na površini spremnika koji te tvari sadržavaju.
Čvrsti radioaktivni otpaci su otpadni materijali i alati tijekom održavanja aktivnog dijela
postrojenja kao i radioaktivni materijali koncentrirani prilikom procesa prerade radioaktivnih
tekućina (ionoizmjenjivačke smole, talozi isparivača, filtri tekućina) i čišćenja radioaktivnih
plinova.
Vodu ispuštenu iz primarnog kruga (tzv. normalna curenja: propuštanje prirubnica,
drenaže, uzimanje uzoraka) karakterizira sadržaj tricija. Ta se voda obično reciklira u
unutrašnjem sustavu za preradu.
Kruti otpad normalno se sprema u bačve standardnih dimenzija (205 litara). Pretežni dio
radioaktivnog otpada nastalog tijekom pogona nuklearne elektrane spada u kategoriju
srednjeaktivnog otpada. Istrošene izmjenjivače smole i filtri ulažu se u bačve u koje je s
unutrašnje strane ugrañen betonski biološki štit. Stlačivi otpad (kontaminirana odjeća, krpe,
plastika) smješta se u metalne bačve koje dopuštaju naknadnu kompresiju.
89
Slika 4.16: Odlagalište nuklearnog otpada
90
8. ZAŠTITA OKOLIŠA I SIGURNOST KOD NUKLEARNIH POSTROJENJA
91
elektrane, posebno onih koje bi mogle negativno utjecati na sigurnost. Djelovanje sustava
nuklearne elektrane stalno se prati, pri čemu se sustavno i pravovremeno otklanjaju svi uočeni
nedostaci i preventivno djeluje da se uočeni nedostaci ne ponavljaju.
Spoznaja o veličini nekog rizika i odluka o njegovoj prihvatljivosti mora se zasnivati na
usporedbi tog rizika s ostalim rizicima kojim je čovjek izložen. Rizik je definiran kao produkt
vjerojatnosti nastanka neželjenog dogañaja i njegovih posljedica.
Rizik stanovništva koji žive u okolici nuklearnih elektrana neusporedivo manji zbog rada
tih nuklearnih elektrana nego zbog drugih uzroka (posebno od automobilskih nesreća).
Apsolutne sigurnosti nema. Opći zaključci sveobuhvatne studije (WASH-1400) kojom su
kvantificirani rizici zbog rada nuklearnih postrojenja daju se sažeti u sljedeće konstatacije.
Nesreće koje dovode do oštećenja jezgre bez gubitaka integriteta zaštitne zgrade vrlo malo utječu
na okoliš. Rizici od reaktorskih nesreća kojima je izloženo stanovništvo manji su od rizika koji
nastaju zbog drugih uzroka u svakodnevnom životu. Vjerojatnost nastanka reaktorskih nesreća
mnogo je manja od vjerojatnosti nastanka drugih nezgoda koje daju slične posljedice.
Nuklearna energija omogućuje da se izgrade energetska postrojenja čiji će utjecaj na
zdravlje ljudi i životnu sredinu biti osjetno povoljniji od utjecaja koje možemo postići uporabom
konvencionalnih (obnovljivih i neobnovljivih) izvora energije.
92
POGLAVLJE 5.
VJETROELEKTRANE
93
1. UVOD
2. ENERGIJA VJETRA
Vjetar je bogat, obnovljiv, lako dostupan i čist izvor energije. Nastanak vjetra je složen
proces. Kako sunce neravnomjerno grije Zemlju, polovi primaju manje sunčeve energije nego
ekvator. Pored toga, kopno se brže grije i brže hladi od mora. Takvo zagrijavanje tjera globalni
atmosferski sustav prijenosa topline sa površine Zemlje prema stratosferi koja se ponaša kao
virtualni strop. Većina energije takvog strujanja vjetra je na velikim visinama gdje brzina vjetra
prelazi i 160 km/h. Dio energije vjetra trenjem prelazi u difuznu toplinu kroz atmosferu i
Zemljinu površinu. Predviñanja govore da je 72 TW energije vjetra iskoristivo u komercijalne
svrhe. Treba napomenuti ni da teoretski ni praktično nije iskoristiva sva snaga vjetra.
Vjetar jako varira i srednja vrijednost brzine za danu lokaciju nam ne može reći koju
količinu energije naš vjetroturbina može proizvesti. Ipak, kod predviñanja ponašanja vjetra na
odreñenom mjestu, držimo se podataka koje su nam dala mjerenja. Dovoljna je i manja promjena
lokacije da bi imali velike promjene u brzini vjetra. Brzinu vjetra mjerimo i aproksimiramo
Rayleigh raspodjelom.
94
Kako se velika količina energije dobiva pri većim brzinama vjetra, dosta nam energije
dolazi u kraćim intervalima, odnosno na mahove, kao i vjetar. Posljedica toga je da
vjetroelektrane nemaju stalnu snagu na izlazu kao sto to imaju npr. termoelektrane, te postrojenja
koja napajaju vjetroagregati moraju imati osiguranu proizvodnju električne energije i iz nekog
drugog izvora. Stalnost snage kod vjetroelektrana bi nam mogao osigurati napredak u
tehnologijama koje se bave spremanjem energije tako da možemo koristiti energiju koju smo
dobili za jačeg vjetra onda kada ga nema.
Nedostatak vjetra rijetko uzrokuje nesavladive probleme kada u malom udjelu sudjeluje u
opskrbi električnom energijom, ali pri većem oslanjanju na vjetar dovodi do većih gubitaka.
3. VJETROTURBINE
Kao što je već rečeno, vjetroturbine koriste energiju vjetra. Promatrajmo stupac zraka
koji ima neku brzinu v i masu m. Kinetička energija u ovom slučaju iznosi:
Masa zraka je odreñena sa gustoćom ρ ,površinom kroz koju struji A , brzinom v i vremenom t,
dakle vrijedi:
Snaga vjetra je derivacija kinetičke energije po vremenu, pa time dobijemo izraz za raspoloživu
snagu vjetra:
96
Dakle, snaga vjetra je proporcionalna brzini vjetra na treću potenciju. Zato je bitno precizno
poznavati iznos brzine vjetra, jer se svako odstupanje multiplicira pri izračunu snage
vjetra.Važan alat pri analizi učinkovitosti vjetroturbina je takozvana krivulja snage.
97
Slika 5.3: Stupac zraka s označenim brzinama pri prolasku kroz turbinu
Tada se može definirati koeficijent snage Cp kao omjer snage preuzete od strane rotora i snage
vjetra:
Cp = 4a(a − 1)2
100
a) Generatori s promjenjivom brzinom okretanja:
101
Slika 5.3: Prikaz vjetroturbine s asinkronim generatorom
102
a) Metoda zavjetrine (Stall control)
Metoda zavjetrine se bazira na efektu stvaranja vrtložnih struja, a sa time i zavjetrine kod
velikih upadnih kutova koji se sami povećavaju pri povećanju brzine vjetra. Ovaj efekt uništava
uzgon na površini zahvaćenoj ovim efektom te na taj način limitira snagu koju vjetar prenosi na
lopatice rotora. Kod ovoga načina zaštite vjetroturbina lopatice rotora se ne pomiču, te kut pod
kojim su postavljene uvijek ostaje konstantan. Ovakav način zaštite vjetroturbina se realizira
samom konstrukcijom rotora te ne zahtijeva napredne tehničke sustave za njezin rad. Negativna
strana ovakvog načina zaštite vjetroturbina je u tome što ne omogućava nikakvo naknadno
upravljanje zbog toga što je ovaj način zaštite isključivo pasivan. Maksimalnu snagu
novodizajniranog rotora nije lako procijeniti zbog kompliciranog matematičkog proračuna
strujanja fluida. Nakon dostizanja maksimalne snage, izlazna snaga generatora zaštićenog ovom
metodom opada. Ovako zaštićeni sustavi moraju imati još dodatne aerodinamičke kočnice koje
pomažu vjetroturbinama sa ovakvim načinom zaštite da prežive oluje.
104
• načinu okretanja rotora prema brzini vjetra: promjenjive i nepromjenjive.
106
3.2.2. Vjetroturbine s vertikalnom osi vrtnje (VAWT)
Njihova glavna značajka je što im je os vrtnje postavljena vertikalno. Glavna prednost
ovakve konfiguracije je da turbina ne treba biti uperena direktno u vjetar da bi bila učinkovita.
To je prednost na lokacijama gdje je smjer vjetra dosta promjenjiv. Dakle VAWT turbina može
iskoristiti energiju iz različitih smjerova vjetra. Vjetroturbine sa vertikalnom osi mogu biti
postavljene bliže tlu i ne trebaju im visoki tornjevi, zbog čega su pristupačnije za održavanje.
Loša strana toga je ta da su brzine vjetra na manjim nadmorskim visinama dosta manje, što za
sobom povlači činjenicu da je manje energije raspoloživo za transformaciju. Uz to, strujanje
zraka blizu tla i drugih objekata je često turbulentno što sa sobom nosi nezgodne pojave kao što
su vibracije, te brže trošenje ležajeva i kraći životni vijek kao njihovu posljedicu. Meñutim, ako
se vjetroturbina postavi na krov zgrade, ona preusmjerava strujanje vjetra što značajno povećava
(ponekad i udvostručuje) brzinu strujanja.
VAWT turbine se mogu grubo podjeliti na Darrieusove i Savoniusove turbine. Nijedna
od njih danas nije u široj komercijalnoj upotrebi.
a) Darrieusova turbina
Darrieusova turbina ima duge tanke lopatice u obliku slova C , koje su spojene pri vrhu i
dnu vertikalne osi.Takve lopatice joj daju pomalo jajast izgled (eng. nadimak Eggbeater turbine).
Najčešće se izrañuje sa 2 ili 3 lopatice. One imaju dobru efikasnost, ali takoñer proizvode
značajna ciklička naprezanja koja dovode do slabije pouzdanosti. Takoñer, one zahtijevaju
eksterni izvor struje, koji će im pomoći pri pokretanju jer je njihov početni okretni moment slab.
Radi slabije stabilnosti moraju ih pridržavati metalni kablovi, što nije uvijek praktično. Kod
novijih izvedbi to nije uvijek slučaj, jer imaju eksternu substrukturu pričvršćenu na gornji ležaj.
a-2) Giromill
Ovo je još jedan podtip Darrieusove turbine koji koriste ravne lopatice, a ne zakrivljene.
Navodno su ruski znanstvenici uspjeli unaprijediti efikasnost ove turbine na čak 38 %.
107
Slika 5.6: Vjetroturbina s vertikalnom osi vrtnje (Darrieusova turbina)
b) Savoniusova turbina
Savoniusova turbina izumljena je u Finskoj. Karakterizira ju oblik slova S ako se gleda
odozgora. Ova turbina se okreće poprilično sporo, ali stvara značajan okretni moment. Zbog
svoje male okretne brzine nije pogodna za proizvodnju električne energije u većim količinama.
Meñutim, proizvedene su male Savoniusove turbine pretežno za kućnu upotrebu.
108
Prednosti turbina sa vertikalnom osi vrtnje
• Lakše za održavanje, jer su načelno svi rotacijski dijelovi smješteni bliže tlu
• Nije im potreban mehanizam za zakretanje, što pojeftinjuje izvedbu
• Dobre za korištenje na mjestima gdje je brzina vjetra visoka blizu tla (npr. razni
prolazi i kanjoni)
• Ne treba im visoki toranj, što bitno pojeftinjuje izvedbu
• Ne moraju se okretati prema smjeru puhanja vjetra, što ih čini jako dobrima u
uvjetima turbulentnog vjetra
• Teoretski mogu biti mnogo veće od HAWT turbina, primjerice plutajuće turbine
sa vertikalnom osi sa promjerom od više stotina metara, kod kojih se cijela
struktura rotira, bi eliminirale potrebu za velikim i skupim ležajevima
109
3.3.1. Lokacije na kopnu
Kopnene instalacije vjetroturbina najčešće se nalaze u brdovitim područjima barem 3
kilometra udaljene od obale. One se najčešće smještaju na vrh brda ili padine, jer na taj način
iskorištavaju takozvanu topografsku akceleraciju koju vjetar dobije prelazeći preko uzvisine. Ta
dodatna brzina vjetra radi značajnu razliku po pitanju proizvodnje električne energije. Posebna
pažnja se mora posvetiti točnom postavljanju turbina, jer ponekad mala visinska razlika može
imati značajan utjecaj na proizvodnju električne energije. Često je instalacija vjetroturbina dosta
kontroverzno pitanje, zbog toga što neke lokacije koje su pogodne za instalaciju vjetroturbine
imaju veliku prirodnu ljepotu ili su ekološki značajne (primjerice stanište različitih vrsta ptica.
110
plićinama (kao primjerice u Danskoj), vjetroelektrane je lako instalirati, meñutim to baš i nije
slučaj kod lokacija koje nemaju takve karakteristike.
Opčenito govoreći, morske instalacije vjetroagregata su načelno skuplje od kopnenih. To
je zbog toga što su im tornjevi viši kada se uračuna dio ispod vode i što je sama izgradnja
skuplja. Proizvedena električna energija se do kopna prenosi putem podmorskog kabela.
Održavnje je takoñer skuplje, a mora se paziti i na zaštitu od korozije, zbog čega se često dodaju
dodatni premazi i katodna zaštita. Takve turbine su najveće turbine u pogonu i predviña se da će
njihova veličina (i insalirana snaga) i dalje rasti. Vjetroelektrane smještene na moru znaju imati i
više od 100 vjetroagregata.
Vjetroelektrane su imale najbrži rast od svih alternativnih izvora energije na početku 21.
stoljeća, kapacitet im se više nego učetverostručio od 2000. do 2006. Vjetroelektrane proizvode
više od 1% ukupne proizvedene električne energije. U 2007. godini dodano je 19,7 MW snage iz
vjetroelektrana. Sa tim dodanim kapacitetima ukupan kapacitet vjetroelektrana u svijetu iznosi
93.849 MW na kraju 2007. godine.
Stopa porasta instalirane snage vjetroagretgata za 2007. godinu iznosi 26.6%, a u 2006.
instalirani kapacitet je porastao za 25.6%. Ta instalirana snaga proizvodi oko 200 TWh
električne energije godišnje, što je otprilike 1.3% ukupne proizvodnje. U nekim zemljama i
regijama vjetroelektrane sudjeluju sa više od 40% proizvedene električne energije. Na području
vjetroenergetike zaposleno je 350.000 ljudi diljem svijeta. U razdoblju izmeñu 1998. i 2007.
111
ukupna instalirana snaga vjetroelektrana povećala se deseterostruko. Europa vodi sa 61% od
ukupne instalirane snage, slijede Amerika sa 20% i Azija sa 17%. Od pojedinih zemalja vodeće
su Njemačka (22 GW), SAD (16 GW) i Španjolska (15 GW).
Procjene su da će do 2010. biti instalirano 160 GW snage vjetroagregata s porastom od
21 % godišnje. Prema WWEA-u (World Wind Energy Association), očekuje se 170.000 MW
Instalirane snage do 2010. Za 2020. se predviña ukupna instlirana snaga vjetroelektrana od 1240
GW , koja bi rezultirala godišnjom proizvodnjom od 3000 TWh električne energije, odnosno
12% ukupne svijetske proizvodnje u vrijednosti od 80 milijardi Eura.Prema GWEC-u (Global
Wind Energy Council) predviña se oko 2 300 000 zaposlenih u području vjetroenergetike do
2020. Oko 30 do 35 posto investicija u nove elektrane trebalo bi odlaziti u vjetroelektrane. S
ekološkog aspekta i Kyoto protokola te s pozicije prihvatljivosti od strane lokalne zajednice,
vjetroenergetika ima velike potencijalne mogućnosti daljnjeg razvoja. Osim toga, u prilog
razvoju vjetroenergetike takoñer ide činjenica da je potrebno vrijeme izgradnje vrlo kratko, zatim
smanjivanje troškova izgradnje te zakonski definirani poticaji koji zapravo podrazumijevaju
fiksne tarife, obveze otkupa, niže kamatne stope, porezne olakšice i slično. Takoñer, rast cijena
fosilnih goriva ide u prilog svim drugim oblicima dobivanja energije, pa tako i
vjetroelektranama.
113
Takoñer, Hrvatska se meñunarodno obavezala preuzevši Direktivu EU o obnovljivim
izvorima energije 2001/77/EC koja nalaže izgradnju 300 do 400 MW u obnovljivim izvorima
energije, odnosno 4.5 % ukupne snage. Većina izgrañenih trebala bi se odnositi na
vjetroelektrane.
Prednosti
Jedna od osnovnih prednosti vjetroelektrana je da ne troše nikakvo gorivo, nego energiju
vjetra koja je uvjetno rečeno ”besplatna”. Vjetroelektrane su poželjan oblik alternativnog izvora
nasuprot elektranama na fosilna goriva, jer kemijski i biološki ne zagañuju okolinu. Farma
vjetroelektrana ili vjetropark može imati umjeren pozitivan utjecaj na smanjenje snage vjetra u
područjima koja su inače izložena suviše jakim vjetrovima.
Nedostatci
Glavni nedostatak vjetroelektrana je povremenost pogona, zavisno o meterološkim
karakteristikama područja primjene. Nije rješeno efikasno akumuliranje većih količina energije
za razdoblje bez vjetra, pa bi se stoga vjetroelektrane trebale vezati na elektroenergetski sustav
regije i s njim razmjenjivati energiju. Prikladnim se čini kombinacija hidroelektrana i
vjetroelektrana, koja u razdoblju jačeg vjetra štedi hidro-akumulaciju, a u razdoblju bez vjetra
energiju daje hidroelektrana. Kod sitnih vjetroelektrana akumulaciju mogu osiguravati jedino
akumulatori, koji ne mogu zadovoljiti potrebe u područjima s manje vjetrovitih dana, ali mogu
štediti klasičnu energiju u vjetrovitom razdoblju. Jake varijacije u snazi vjetra relativno su teže
tehnički savladive. Tehnička rješenja moraju spriječiti oštećenje vjetrenjače pri olujnoj snazi i
izvlačiti maksimalnu snagu pri slabom vjetru, što komplicira, dakle i poskupljuje ta rješenja. Za
usklañivanje broja okretaja vjetroturbine sa brojem okretaja ugrañenog generatora potreban je
multiplikator s automatskom regulacijom brzina generatora, što takoñer poskupljuje tehničku
izvedbu. Buka koju proizvode vjetroturbine nalaže da se vjtroelektrane moraju graditi na
odreñenim lokacijama u ne naseljenim područjima. Zaštićeni prostori u prirodi takoñer
odreñuju položaj vjetroelektrana. Troškovi održavanja znaju činiti značajnu stavku u cijeni
dobivene energije vjetra, budući da je u slučaju "farme vjetroelektrana" broj ureñaja relativno
velik, tj. snaga po jednom ureñaju je daleko manja nego kod klasičnih elektrana na fosilna
goriva. Prisutno je izvjesno "estetsko zagañenje" u slučaju tzv. "farmi vjetroturbina", što
meñutim nema većeg značaja ako se takva farma (skup velikog broja vjetroturbina na relativno
malom prostoru) instalira na nenapučenim prostorima.
114
POGLAVLJE 6.
SOLARNI UREðAJI I
FOTONAPONSKE ĆELIJE
115
1. UVOD
116
Solarna energija je oduvijek obećavala da će postati idealni izvor energije jer je energija
Sunca čista, pouzdana, neiscrpna i besplatna. Nažalost tehnika fotovoltaika (prevoñenje sunčeve
energije u električnu energiju) je uvijek bila skupa.
Fotonaponski sustavi su rješenje za mnoge korisnike koji moraju osigurati dugoročni
izvor električne energije na mjestima dalje od električne mreže. Tisuće fotonaponskih sustava se
svake godine instaliraju u ruralnim krajevima, nacionalnim parkovima, otocima. Različite
primjene fotonaponskih sustava obuhvaćaju osvjetljenje, manje aplikacije ( kućanski aparati i
sl.), vodene pumpe i komunikacijsku opremu.
117
Slika 6.3: Tržište fotonaponskih solarnih ćelija
U 2007. godini svijetska proizvodnja fotonaponskih solarnih ćelija iznosila je oko 3800
MW, dok je porast proizvodnje u odnosu na 2006. godinu iznosio 50%. Ovakav drastičan porast
može se objasniti državnim poticajima za obnovljive izvore energije, sve većom brigom za
okoliš unazad nekoliko godina (Kyoto protokol), te rastom cijena nafte.
Zbog komplicirane političke situacije u Europi i različite politike svake od država članica,
ne postoji usuglašen pristup obnovljivim izvorima energije. Unatoč tome, Europska unija je
postavila cilj da do 2010. godine 12% ukupne i 22% električne energije bude proizvedeno iz
obnovljivih izvora energije. Postavljen je cilj da se ukupno izgradi 3000 MW fotonaponskih
sustava do 2010. godine, što je povećanje od sto puta u odnosu na 1995. godinu. Pripadajuća
godišnja proizvodnja električne energije je izmeñu 2,4 i 3,5 TWh, ovisno o lokaciji na kojoj je
sustav ugrañen.
3. SOLARNI KOLEKTORI
Solarni sistemi rade na principu pretvaranja dnevne svijetlosti u električnu energiju. Oni
pretvaraju sunčeve zrake u termičku energiju pomoću solarnih kolektora. Solarni kolektori
pretvaraju sunčevu energiju u toplinsku energiju vode (ili neke druge tekućine). Sistemi za
grijanje vode mogu biti ili otvoreni, u kojima voda koju treba zagrijati prolazi direktno kroz
118
kolektor na krovu, ili zatvoreni, u kojima su kolektori popunjeni tekućinom koja se ne smrzava
(npr. antifriz). Zatvoreni sustavi mogu se koristiti bilo gdje, čak i kod vanjskih temperatura ispod
nule. Tijekom dana, ako je lijepo vrijeme, voda može biti grijana samo u kolektorima. Ako
vrijeme nije lijepo, kolektori pomažu u grijanju vode i time smanjuju potrošnju struje. Solarni
kolektori su vrlo korisni i kod grijanja bazena. U tom slučaju temperatura vode je niska i
jednostavnije je održavati temperaturu pomoću otvorenih sistema grijanja. Na takav način
optimalna temperatura bazena održava se nekoliko tjedana više u godini nego bez sistema
grijanja vode. Solarni kolektori se najčešće montiraju na krov kuće. Vrlo su pogodni za grijanje
vode po sunčanim vremenu. Kad je vrijeme loše mogu se koristiti u kombinaciji s električnim
grijačem vode. Postoje i kolektori koji direktno griju zrak. Ti sustavi cirkuliraju zrak kroz
kolektore i na taj način prenose velik dio energije na zrak. Taj se zrak kasnije vrača u grijanu
prostoriju i na taj način se održava temperatura u prostoriji. Kombinacijom grijanja zraka i
grijanja vode može se postići vrlo velika ušteda.
U Europskoj Uniji znatno se povećava količina ugrañenih sustava za grijanje vode i
prostorija. U 2000. godini prvi put se premašila granica od milijun m2 novo instaliranih sunčevih
kolektora (instalirano je 1046140 m2 sunčevih kolektora). Njemačka i Austrija su lideri u
iskorištavanju energije sunca za grijanje. Njemačka kampanja za promociju toplinske energije
sunca "Solar Na Klar", pokazuje veliku efikasnost. U 2001. je instalirano 900 000 m2, a u 2000.
615 000 m2 (+46.3%). U odnosu na cijelu Europu u Njemačkoj je 2000. godine instalirano više
od 60% sustava. Plan Europske Unije je instalirati 100 milijuna m2 do 2010. godine. Trenutni
pokazatelji su da će biti instalirano oko 80 milijuna m2 do 2010.
119
3.1. Način rada solarnih kolektora
Sistem korištenja solarne energije se obično sastoji od:
• kolektora
• bojlera
• pumpe
• automatike
• sistema cijevi
120
4. FOTONAPONSKE ĆELIJE
Fotonaponske ćelije se sastoje od dva različito nabijena poluvodiča izmeñu kojih, kada su
izloženi svijetlu, teče elektricitet. Zatvorimo li strujni krug izmeñu solarnog kolektora i nekog
potrošača, npr. svijetiljke, struja će poteći i potrošač će biti opskrbljen el.energijom, odosno naša
svijetiljka će zasvijetliti.
123
4.2 Graña Si - PV ćelije
Pomoću fotonaponskog efekta može se sunčeva energija izravno pretvoriti u električnu u
fotonaponskim ćelijama. Kada fotonaponska ćelija apsorbira sunčevo zračenje, fotonaponskim
efektom se na njezinim krajevima proizvede elektromotorna sila i fotonaponska ćelija postaje
izvor električne energije. Fotonaponska ćelija je PN-spoj (dioda). U silicijskoj fotonaponskoj
ćeliji na površini pločice P-tipa silicija difundirane su primjese npr. fosfor, tako da na tankom
površinskom sloju nastane područje N-tipa poluvodiča. Da bi se skupili naboji nastali
apsorpcijom fotona iz sunčeva zračenja, na prednjoj površini nalazi se metalna rešetka, a stražnja
strana je prekrivena metalnim kontaktom. Rešetkasti kontakt na prednjoj strani načinjen je tako
da ne prekrije više od 5 % površine, te on gotovo i ne utječe na apsorpciju sunčeva zračenja.
Prednja površina ćelije može biti prekrivena i prozirnim antirefleksijskim slojem koji smanjuje
refleksiju sunčeve svjetlosti i tako povećava djelotvornost ćelije.
Monokristalne Si ćelije.
Ovaj tip ćelije može pretvoriti 1000 W/m2 sunčevog zračenja u 140 W električne energije
s površinom ćelija od 1 m2. Za proizvodnju monokristalnih Si ćelija potreban je apsolutno čisti
poluvodički materijal. Monokristalni štapići se izvade iz rastaljenog silicija i režu na tanke
pločice. Takav način izrade omogućuje relativno visoki stupanj iskoristivosti.
Polikristalne Si ćelije.
Ovaj tip ćelije može pretvoriti 1000 W/m2 sunčevog zračenja u 130 W električne energije
s površinom ćelija od 1 m2. Proizvodnja ovih ćelija je ekonomski efikasnija u odnosu na
monokristalne. Tekući silicij se ulijeva u blokove koji se zatim režu u ploče. Tijekom
skrućivanja materijala stvaraju se kristalne strukture različitih veličina na čijim granicama se
pojavljuju greške pa zbog tog razloga solarna ćelija ima manju iskoristivost.
Amorfne Si ćelije.
Ovaj tip ćelije može pretvoriti 1000 W/m2 sunčevog zračenja u 50 W električne energije s
površinom ćelija od 1 m2. Ukoliko se tanki film silicija stavi na staklo ili neku drugu podlogu to
se naziva amorfna ili tankoslojna ćelija. Debljina sloja iznosi manje od 1 µm, stoga su troškovi
124
proizvodnje manji u skladu sa niskom cijenom materijala. Meñutim iskoristivost amorfnih ćelija
je puno niža u usporedbi s drugim tipovima ćelija. Prvenstveno se koristi u opremi gdje je
potrebna mala snaga (satovi, džepna računala) ili kao element fasade.
125
Tipične aplikacije su:
• opskrba energijom udaljenih domova i gospodarstava
• aplikacije u komunikaciji – udaljene repetitorske instalacije
• katodna zaštita cjevovoda
• navodnjavanja
126
4.5. Prednosti upotrebe solarnih fotonaponskih sustava
Tehnologija solarnih fotonaponskih sustava je dokazana u komercijalnim svrhama a
prednosti su joj:
• visoka pouzdanost
• niski troškovi rada i najekonomičniji izvor energije
• minimalna potreba za održavanjem i bez potrebe za nadolijevanjem bilo kakvog
goriva
• najbolji urbani obnovljiv izvor energije
• jednostavna mehanika, nema pokretnih dijelova koji su potrebni za rad sustava
• primjenjivost sustava praktički bilo gdje na Zemlji
• ne buče i ne zagañuju okoliš
• pružaju mogućnost uvoñenja električne energije na mjestima gdje bi to inače bilo
preskupo ili čak neizvodivo
127
bilo bi potrebno vrlo mnogo materijala. Pošto su neki od materijala za izradu fotonaponskih
ćelija toksični, to bi predstavljalo rizik za okoliš. Osim toga površina ispod fotonaponskih ćelija
ne može se obrañivati, tako da je bolje da se fotonaponska postrojenja grade na neobradivim
područjima kao što su pustinje i sl. Ovi negativni utjecaji na okoliš nikako se ne bi trebali
podcjenjivati i zanemarivati.
Prednosti fotonaponske tehnologije su da je to relativno čista tehnologija. Tijekom rada
ne opterećuje, u prevelikoj mjeri, okoliš i ne proizvodi stakleničke plinove
5. SUNČANI BOJLER
128
Slika 6.11: Sunčani bojler
129
POGLAVLJE 7.
KOGENERACIJA,
MIKROKOGENERACIJA,
TRIGENERACIJA
130
1. UVOD
2. KOGENERACIJA
131
Slika 7.1: Kogenerativni proces
133
isplativost kogeneracijskog postrojenja usko je vezana uz baznu cijenu, te troškove održavanja.
Što su oni veći, to je manja vjerojatnost da će postrojenje biti isplativo.
134
sustavi prve vrste puno rasprostranjeniji. Važno je napomenuti kako je moguća i trigeneracija,
odnosno korištenje dijela energije za hlañenje.
Prilikom gradnje postrojenja važno je odrediti koji će se ciklus izvoditi. Idući korak je
odabir glavnog pokretača, prema nekim od slijedećih kriterija: snaga postrojenja, primarni i
sekundarni izvori goriva, kvaliteta zraka i zahtjevi na emisiju plinova, ograničenja prostora,
razina buke, otočni rad ili spajanje na mrežu. Vrlo je važno uravnotežiti proizvodnju električne
energije sa zahtjevima za toplinom, jer će povećana potražnja za jednim uzrokovati povećanu
proizvodnju oba proizvoda, te može doći do npr. bacanja viška topline koju ne možemo
iskoristiti u tehnološkom procesu. Raspoloživost goriva jedan je od ključnih kriterija za izbor
turbine. Ukoliko su dostupna samo kruta goriva, moguć je samo vršni ciklus, no u slučaju
korištenja tekućih goriva mogući su vršni, kao i kombinirani ciklusi.
U nekakvoj prosječnoj termoelektrani na ugljen iskoristivost postrojenja se kreće od 35-
40%. Dakle više od polovice energije nepovratno trošimo, što kroz hlañenje i kondenzaciju, što
kroz gubitke u samom sustavu. Energija koja se gubi u kondenzatoru predstavlja najveći dio
ukupne izgubljene energije.
Prednosti kogeneracijskih sustava pred klasičnim sustavima s odvojenom opskrbom
raznih oblika energije proizlaze prije svega iz visoke efikasnosti kogeneracijskih sustava. Pritom
treba istaknuti da je ovakav stupanj iskoristivosti kogeneracijskog postrojenja svojstven režimu
rada pri kojem se utroši sva toplinska energija proizvedena u sustavu. Direktna posljedica visoke
efikasnosti kogeneracijskih postrojenja niske su vrijednosti emisija CO2 u atmosferu pri
njihovom radu. Konvencionalne elektrane emitiraju toplinu kao postprodukt pri generiranju
električne struje u okoliš kroz tornjeve za hlañenje, kao ispušne plinove, ili nekim drugim
sredstvima. CHP troši toplinsku energiju ili za industrijske potrebe ili za domaćinstva, bilo vrlo
blizu elektrani ili osobito kao u Skandinaviji i istočnoj Europi energija se kroz toplovode vodi do
lokalnih kućanstava. Toplinska energija dobivena kogeneracijskom tehnikom takoñer može biti
korištena i u apsorcijskim hladnjacima za hlañenje. Elektrane koje proizvode struju, toplinu i
hlade nazivaju se i trigeneracijama, ili općenito poligeneracijama. Kogeneracija je
termodinamički najpovoljnija u iskorištavanju goriva. U odvojenoj proizvodnji el. struje toplina
koja se javlja kao nusprodukt mora biti bačena kao toplinski otpad. Termoelektrane (uključujući
i nuklearne) i općenito toplinski strojevi ne pretvaraju svu raspoloživu energiju u koristan oblik.
CHP je efikasniji ako je mjesto potrošnje bliže mjestu proizvodnje, dok mu korisnost pada sa
udaljenošću potrošača. Udaljenost znači da mu trebaju dobro izolirane cijevi, što je skupo, dok se
struja može transportirati na daleko veću udaljenost za iste gubitke. Kogeneracijske elektrane se
mogu naći u područjima sa centralnim grijanjem ili u velikim gradovima, bolnicama,
rafinerijama.. CHP elektrane mogu biti projektirane da rade s obzirom na potražnju za
135
toplinskom energijom ( engl. heat driven operation) ili primarno kao elektrana čiji se toplinski
otpad iskorištava.
Manje kogeneracijske jedinice obično koriste Stirling-ov motor, a postoje i bojleri koji
služe samo za grijanje tople vode za centralno grijanje.
136
protutlačni (čisti) režim se ne može voditi. Niskotlačni dio turbine ne može ostati bez pare
(hlañenje).
137
Slika 7.4: Gorive ćelije s rastaljenim karbonatima
3. TRIGENERACIJA
Trigeneracija (Combined Heat, Cooling and Power production ili CHCP) je proces
istodobne proizvodnje električne i toplinske energije i hlañenja u jedinstvenom procesu. Toplina
CHP elektrane se u tom slučaju koristi za hlañenje preko apsorpcijskog ciklusa (dodaje se
apsorpcijski hladnjak koji koristi "odbačenu" toplinu). U usporedbi s kogeneracijom učinkovitost
se povećava za čak 50 %.
139
Slika 7.4: Prikaz glavnih dijelova dizalice topline apsorpcijskog tipa
4. MIKROKOGENERACIJA
140
energija može koristiti unutar domaćinstva (obrta), ili uz dopuštenje mreže prodavati je natrag u
istu. Postojeće mikroCHP instalacije koriste četiri različite tehnologije: motore na unutrašnje
izgaranje, Stirling-ove motore, kružne procese s vodenom parom i gorive ćelije.
141
LITERATURA
142
CENTRALIZIRANI ENERGETSKI SUSTAVI
HIDROELEKTRANE
NUKLEARNE ELEKTRANE
1. http://en.wikipedia.org/wiki/Nuclear_power
2. http://en.wikipedia.org/wiki/Economics_of_new_nuclear_power_plants
3. http://www.howstuffworks.com/nuclear-power.htm
4. http://www.animatedsoftware.com/environm/nukequiz/nukequiz_one/nuke_parts/
reactor_parts.swf
5. http://www.fer.hr/_download/repository/NPP_Safety_IEEE-.pdf
6. http://www.izvorienergije.com/energija_i_ekologija.html
7. http://www.mojaenergija.hr/index.php/me/Knjiznica/Teme/Nuklearna-energija
8. http://www.nek.si/hr/
9. http://hr.wikipedia.org/wiki/Nuklearna_elektrana
144
VJETROELEKTRANE
1. www.powerlab.fsb.hr/osnoveenergetike/wiki/index.php?title=ENERGETSKE_TR
ANSFORMACIJE#Vjetroelektrane
2. www.talentfactory.dk/en/tour/wtrb/powerreg.htm
3. Wind directions, the european wind industry magazine, February 2010-12-13
4. www.windpowering.com/featured/the-plus-side-of-large-two-blade-turbines-2/
5. www.wwindea.org/technology/cho1/en/1_2_1_2.html
6. Modern energy review, volume 2, issue 1, 2010.
7. en.wikipedia.org/wiki/Wind_power
8. klima.hr/klima.php?id=karta_vjetra¶m=
9. www.wwindea.org
10. en.wikipedia.org/wiki/Wind_power_in_the_United_States
11. Kulišić, Petar, 1991., Novi izvori energije II dio, Školska knjiga, Zagreb
12. www.newinovationsguide.com/WindEnergyBackground.html
13. www.windpowerinamerica.gov/ne_history_windfarms.asp
14. www.powertechnology.com/projects/roscoe-wind-farm/
15. en.wikipedia.org/wiki/Horse_Hollow_Wind_Energy_Center
16. www.worldwatch.org/node/57
17. en.wikipedia.org/wiki/Gansu_Wind_Farm
18. en.21cbh.com/HTML/2010-8-31/Huaneng-wind-farm.html
19. www.ewea.org
20. en.wikipedia.org/Wiki/Wind_power_in_Europe#cite_note_17
21. www.wind-energie.de/en/wind_energy_in_germany/
22. 2.bp.blogspot.com/thanet+wind+farm.jpg
23. Meñimorec, D., Razvoj projekata vjetroelektrana, CIGRE 2010.
24. www.vjetroelektrane.com/aktualno/
25. www.obnovljivi.com/pdf/
26. www.geog.pmf.hr/e_skola/geo/mini/vjetar_u_hrvatskoj/
27. www.em.com.hr/pdf/
28. www.poslovniplus.com/2010/07/29/siemensove-vjetroturbine-za-vjetroelektranu-
pokraj-gracaca/
29. www.thegreentechnologyblog.com/wp-content/uploads/Savonius-3-Blade-Wind-
Turbine.jpg
30. www.windturbine-analysis.netfirms.com/turbine-index/neteole.jpg
145
31. users.xplornet.com/~řmanzer/windmill/images/h-rotor/solwind_4.jpg
32. www.workingwind.com/wp-content/uploads/2009/06/windtowerparts.bmp
33. www.windenergyplanning.com/wordpress/wp-content/uploads/2009/03/offshore-
wind-turbines.jpg
34. www.wind-energy-the-facts.org/images/fig/chap1/3-4.jpg
35. greenenergyreporter.com/wp-
content/uploads/2010/01/0822Nordic+Windpower+N1000+Turbine+2.jpg
36. h3.ggpht.com/_RJgZjpVfwO0/SlD2rkkw_vI/AAAAAAAADa8/3JY3FHM04KM
/s800/3%20Blade%20Giant%20Wind%20Turbine.jpg
37. www.newinnovationsguide.com/WindCapacitybyCountry2.jpg
1. http://www.izvorienergije.com/energija_sunca.html
2. http://www.monte-energysun.com/sr/images/wat_img_01.png
3. http://www.solarni-sistemi.co.rs/Toplotni%20sistemi/%20Primena/
4. http://www.webgradnja.hr/clanci/solarni-toplinski-kolektor-sa-spremnikom/226/
5. http://hr.wikipedia.org/wiki/Solarna_fotonaponska_energija
6. http://hr.wikipedia.org/wiki/Solarna_%C4%87elija
146