Proza

You might also like

Download as docx, pdf, or txt
Download as docx, pdf, or txt
You are on page 1of 4

Proza

 razvila se dosta kasnije od poezije; karakteristike – široke mogućnosti izražavanja,


sloboda u kompoziciji, kritički odnos prema tradiciji
 porijeklo – mitske tvorevine usmene književnosti, u starogrčkoj filozofiji (filozofska
proza – npr. Platonovi dijalozi), govorništvu – uzori za prozno izražavanje u
evropskoj književnosti sve do renesanse – dotjerani i njegovani izraz koji se razvijao
u pravcu strogosti razumskog filozofskog dokazivanja i uvjeravanja, sa temama i
nadahnućima iz usmenih predanja
 uspon romana – odlučujući u razvoju umjetničke proze; prvobitno shvaćen kao niža
književna vrsta, koja služi zabavi; tek od 18-og vijeka proza postaje ravnopravna sa
poezijom
 struktura proznog književnog djela: izbor teme, građa (događaji, likovi, zbivanja),
izvori građe
 analiza proznog književnog djela: uloga pripovjedača, odnos sižea prema fabuli,
tehnika iznošenja priče, tehnika oblikovanja karaktera i način na koji se pojedini
djelovi uključuju u cjelinu
 analiza pripovijedanja – tj. pripovjedačeve pouzdanosti:
o objektivno pripovijedanje – pripovjedač nastoji da njegova ličnost uopšte ne
dođe do izražaja i da zadrži nepristrasan stav prema svemu ispričanom (3rd
person narrator – tries to be objective, sometimes he is omniscent)
o subjektivno pripovijedanje – pripovjedač se izjednačava sa nekom ličnošću
u romanu, komentariše događaje iz svoje perspektive i nastupa kao tzv.
fiktivni pripovjedač (1st person narrator – character in the story, subjective,
we can look through his eyes)
o pripovijedačevo gledište se pomiče sa jednog lika na drugi (different points of
view, angles of vision – Wuthering Heights – 3 points of view – Nelly, mr
Lockwood, Catherine)
 pored pripovijedanja, kao najvažnijeg izražajnog postupka, postoje i opis, razgovor i
monolog (posebno unutrašnji monolog, tok svijesti)

 prozne vrste – prozna književna djela izuzetno raznovrsna, brojni su prelazni oblici –
teškoće prilikom određivanja
o jednostavni oblici – književne vrste koje izvorno pripadaju usmenoj
književnosti:
 mit (grč. mythos – govor, jezik, priča) – jezička tvorevina koja na
temelju mitskog iskustva oblikuje određenu priču redovno vezanu sa
porjeklom i nastankom svijeta u cjelini ili pojedinih pojava, osoba,
ljudskih tvorevina ili čitavih naroda – mitovi utkani u kulturu svih
naroda
 legenda (lat. legenda – ono što se treba pročitati, štivo) – srodna je
mitu, a svoj najčistiji izraz nalazi u opisu života nekog čovjeka čiji
životni stav ili ponašanje predstavljaju uzor (legende o životima
svetaca, legende o grčkim herojima, o istorijskim likovima...)
 bajka (od glagola ‘bajati’ – vračati, čarati) – posebna vrsta u kojoj se
čudesno i natprirodno prepliću sa stvarnim tako da između prirodnog i
natprirodnog, stvarnog i izmišljenog, mogućeg i nemogućeg, nema
pravih suprotnosti; karakteristike – formulaičan način izražavanja,
ponavljanje i varijacija istih motiva, ustaljeni likovi i ustaljeni tipovi
ponašanja, polaritet dobra i zla, nesputana moć mašte i želje nad
stvarnošću...
 saga (nordijski jezici – nešto rečeno/ispričano) – oblik skandinavske
priče o nekom događaju, naročito iz porodičnog života – cjelokupna
sudbina porodice koja služi kao primjer porodičnog života u sklopu
života naroda (sage o starim vremenima, sage o kraljevima, Islandske
sage...)
 vic (njem. Witz) – šala, dosjetka – kratka jezička tvorevina koja služi
za izazivanje komičnog dojma, sažeto zacrtavši neke situacije,
događaje ili karaktere; u vicevima se često iskorištava dvosmislenost
riječi
 zagonetka – poseban oblik postavljanja pitanja kako bi se neposredno
navele skrivene, neobične osobine nekog predmeta, ličnosti ili pojave,
pri čemu se očekuje brz, jasan i nedvosmislen odgovor koji donosi
neku vrstu razjašnjenja
 poslovica sažeto izražava osobenosti ili zakonitosti nekih životnih
pojava, ljudskih ili prirodnih zakona, ili načina ponašanja; imaju
poetsku strukturu (ritam, rima i sl.), vrste – aforizmi, sentencije,
maksime, gnome, krilatice
o složeni oblici:
 novela (eng. tale) – srednja po veličini prozna vrsta; koncentracija
pažnje, sažetost, poenta sa naglim isticanjem onog što je značajno
 pripovijetka, priča, kratka priča (eng. short story)
 roman (eng. novel) – prvobitno – svaki spis napisan na romanskom
jeziku (lingua romana – dialect spoken by ordinary people vs. lingua
latina – educated people), many events, many characters, it lets the
action develop during a period of time – long;
 porijeklo romana:
 srednjevijekovni viteški roman
 pikarski roman (opisivali se doživljaji picara – posebnog lika
probisvijeta i ugursuza) – eng. picaresque novel (picaro – anti-
hero, a man full of sins, man of fortune, adventurer)
 Platonova priča o Atlantidi – prvi roman u evropskoj
književnosti

 ,,priča o privatnom čovjeku u privatnom tonu’’ (ep – javni)


 Servantesov ,,Don Kihot’’ (1605-1615) – prvi roman izuzetne
vrijednosti u evropskoj književnosti – glavni junak nije
jednoznačno određeni heroj, nego pustolovan i psihološki
složena ličnost, prikazana u svom razvoju i u svom sukobu sa
svijetom (hero – more a character, ordinary, common, everyday
man, more individual)
 ,,Robinzon Kruso’’ Danijela Defoa (1719) – stvara čitavu
tradiciju avanturističkih romana
 Tom Jones, Moll Flanders, Gulliver’s Travels, Oliver Twist
(18/19th century) – the individual, his characteristics and his
conflicts with society
 20th century – we move into the mind of a character, into his
brain (stream of consciousness), no narrator, subjective

 vrste i tipovi romana:


o tematska klasifikacija (but – one novel can have several themes!):
društveni roman,
porodični roman
psihološki roman
istorijski roman
pustolovni roman
ljubavni roman
viteški roman
pikarski roman
kriminalistički roman
bildungs roman
o klasifikacija prema stavu autora i opštem tonu romana:
sentimentalni, humoristički, satirički, didaktički, filozofski roman
(the author has a purpose – to teach you, make you laugh...)
o klasifikacija prema elementu koji dominira:
roman zbivanja (a novel of action) – opisano zbivanje ujedinjuje sve
ono što roman obrađuje (thrillers, crime novels, adventure stories...)
roman lika (a novel of a character) – jedan ili nekoliko uzajamno
povezanih likova dominira strukturom romana – psihološki romani:
Tom Sawyer, David Copperfield
roman prostora (a novel of place/space) – neki imaginarni ili stvarni
prostor čini bitnu vezu između svega što roman opisuje – Wuthering
Heights, The Mill on the Floss
o klasifikacija prema načinima izgradnje sižea (structure of action – how the
plot of a novel is constructed – Russian formalists):
lančani ili stepenasti roman (linking novel) – novele kao dijelovi
romana nadovezuju se jedna na drugu – završetak svake novele ujedno
je i početak sledeće – chain of events
prstenasti roman – jedna okvirna novela obuhvata sve ostale poput
prstena – novel begins and ends at the same place
paralelni roman – nekoliko fabularnih nizova razvija se uporedo
o klasifikacija romana prema epohama književnosti:
realistički roman – čvrsta fabula, psihološka analiza lika, uzročno-
posljedični odnosi između stvari i pojava, relativna pouzdanost
pripovijedača (Flober, Tolstoj, Dostojevski)
modernistički roman – svjesno i namjerno odustajanje od konvencija
(Virdžinija Vulf, Džejms Džojs)
postmodernistički roman – od negiranja tradicije do njene ironinične
afirmacije; preispitivanje granica izražavanja

o mali i veliki knj. oblici;


o umjetnička proza i naučne prozne vrste:
 esej ili ogled – književna vrsta u kojoj je ujedinjena naučna namjera u
obradi određenog životnog ili naučnog pitanja sa težnjom da se ta
obrada ostvari na umjetnički konkretan, živ, uvjerljiv i stilski dotjeran
način
 roman-esej – kada umjetnička obrada potpuna nadvlada naučne
namjere
 studija ili traktat – kada naučna vrijednost nadvlada umjetničko
oblikovanje i svrhu
 biografija, memoari, dnevnik – ujedinjuju istorijsko-naučno
interesovanje sa umjetničkim oblikovanjem
 putopis – doprinos geografiji ili etnograiji – putovanje i opis
proputovanih predjela povod za umjetničko oblikovanje zapažanja,
dojmova, razmišljanja
 publicistika – relativno jednostavan i pristupačan način pisanja, sa
namjenom da zabavi i pouči široke slojeve čitalaca
 feljton
 reportaža
 roman-feljton

o zabavna vs. ozbiljna proza


o usmena vs. pisana proza

You might also like