PRS Zadaci PDF

Sveučilište u Rijeci
TEHNIČKI FAKULTET RIJEKA
POGONSKI I RADNI STROJEVI
Riješeni zadaci
Rijeka, 2007.
SADRŽAJ
1 Mjerni sustavi 1
3 Svojstva fluida 3
4 Statika fluida 4
5 Termodinamika 7
6 Pare 12
7 Termodnamički procesi 19
8 Otvoreni sustav i jednadžbe očuvanja 22
9 Dinamika nestlačivog fluida 30
10 Stacionarno strujanje fluida u cjevovodima 35
11 Dinamika kompresibilnih fluida 40
12 Prijenos topline, izmjenjivači 44
13 Smjese plinova 49
14 Goriva i izgaranje 52
15 Generatori pare 55
17 Principi djelovanja strojeva 57
18 Hidrauličke turbine 61
19 Hidrauličke akcijske turbine 64
20 Reakcijske hidrauličke turbine 68
21 Parne turbine 71
22 Akcijske parne turbine 76
23 Reakcijske parne turbine 83
24 Parnoturbinska postrojenja 87
25 Kondenzatori 94
26 Pumpe 99
27 Volumetrijske pumpe 107
28 Veza pumpe i cjevovoda 112
30 Kompresori 117
31 Ventilatori i kompresori 120
32 Volumetrijski kompresori 127
33 Rashladni uređaji i toplinske pumpe 130
34 Plinske turbine 134
35 Mlazni motori 142
36 Motori s unutarnjim izgaranjem 145
Pogonski i radni strojevi 1 Zadaci
ZADACI 1
MJERNI SUSTAVI
Primjer 1.1 (Pretvorba stupnjeva u radijane)

Potrebno je pretvoriti: a) kut od 0.0572° u miliradijane i b) kut od 1 rad u stupnjeve.
Rješenje
a) Po definiciji znamo da kutu od 180° odgovara π radijana. Da bi izvršili pretvorbu,
koristimo se jednadžbom:
α =α [ ]180
o π
= 0.0572
π
180
= 0.000998 rad = 0.998 mrad
b) Kut od 1 radijana ćemo pretvoriti u stupnjeve po obrnutoj jednadžbi:
[]
α o =α
180 180
π
=1
π
= 57.296 o
Primjer 1.2 (Pretvorba decimalnih dijelova stupnja kuta u minute i sekunde)

Potrebno je izvršiti pretvorbu: a) kuta od 14°25’36” u decimalno pisani kut, b) kut od 22°30’
u decimalno izraženi kut i u radijane.
Rješenje
a) Pretvorba ide na sljedeći način:
14° = 14.000000
25’/60 = 0.416667
36”/3600 = 0.010000
14°25’36” = 14.426667°
b) Na isti način imamo:

22°30’ = 22.5°
α =α [ ]180
o π
= 22.5
π
180
= 0.3927 rad
Primjer 1.3 (Mjera mase na Sjevernom polu i na Ekvatoru)

Stanovnici zemlje N na Sjevernom polu poslali su zemlji E na ekvatoru zlata u količini od
1000 kg. Ova masa zlata izvagana je vagom koja koristi elastičnu deformaciju opruge za
mjerenje mase. Zajedno sa zlatom poslana je i vaga, kako bi se istom vagom moglo ponoviti
mjerenje kod primopredaje zlata. Masa zlata izvagana u zemlji E bila je 994.9 kg, tj. manja
nego na Sjevernom polu. Gdje se izgubila razlika od 5.1 kg zlata?
Rješenje
Zemljino ubrzanje na Sjevernom polu je gN = 9.83 m/s2, dok je na ekvatoru gE = 9.78 m/s2.
Pomoću vage s oprugom izmjerena je sila težine zlata. Težina je produkt mase i Zemljinog
ubrzanja. Omjer težina iste mase na Sjevernom polu i na Ekvatoru je:
G E m g E g E 9.78
= = = = 0.994914
G N m g N g N 9.83
tako da ako je vaga na Sjevernom polu pokazivala masu od 1000 kg, na Ekvatoru će ista vaga
pokazati masu od 994.914 kg.
Primjer 1.4 (Pretvorba mjernih jedinica)

Potrebno je izvršiti sljedeće pretvorbe: a) rad W = 15 kp.m u kJ, b) snagu od P = 250 KS u
kW, c) potrošnju goriva od 160 g/KS.h u g/kW.h, d) toplinsku vodljivost srebra od k = 369
kcal/(h.m.K) u W/m.K.
Rješenje
a) W = 15 kp.m = 15 ⋅ 9.81 = 147.15 Nm = 147.15 J = 0.147 kJ
250
b) P = 250 KS = = 183.82 kW
1.36
g g
c) be = 160 = 160 ⋅ 1.36 = 217.6
KS.h kWh
kJ W
d) k = 369 = 369 ⋅ 1.163 = 429.15
h.m.K m.K
DOPUNSKI ZADACI
1. Izraziti volumen od 1600 cm3 u dm3 i u m3. (Rješenje: V = 1600 cm3 = 1.6 dm3 = 0.0016
m3 )
2. Koliko je gigasekundi prije 1990. godine zaapočelo brončano doba, ako se zna da je to
bilo u 3000 godini prije naše ere? (Rješenje: 157 Gs)
3. Izraziti u radijanima kut od 87°. (Rješenje: 1.52 rad)
4. Pretvoriti u SI jedinice donju ogrijevnu moć goriva od 10330 kcal/kg. (Rješenje: 43.2
MJ/kg)
5. Pretvoriti u SI jedinice toplinsku vodljivost čelika, koja iznosi 12.8 kcal/(h.m.K).
(Rješenje: 14.9 W/m.K)
6. Pretvoriti najprije u decimalni broj, zatim u radijane kut od 95°15’30”. (Rješenje: 95.26°,
1.667 rad)
7. Pretvoriti u SI jedinice brzinu automobila od 140 km/h. (Rješenje: 38.9 m/s)
8. Pretvoriti u SI jedinice brzinu vrtnje od 240000 min-1. (Rješenje: 4000 s-1)
9. Pretvoriti gustoću od 0.835 kg/dm3 u kg/m3. (Rješenje: 835 kg/m3)
10. Koja je vrijednost standardnog atmosferskog tlaka na razini mora? (Rješenje: 101325 Pa)
ZADACI 3
SVOJSTVA FLUIDA
Viskoznost tekućina
Primjer 3.1 (Smična naprezanja)

Ulje za podmazivanje SAE 30 pri temperaturi od 20 °C nalazi se između dviju ploča,
od kojih jedna miruje, a druga se giba brzinom od 3 m/s (slika). Razmak h među pločama je
2.6 cm. Potrebno je odrediti tangencijalno naprezanje τ u ulju.
v
F
Rješenje
Potrebne podatke uzimamo iz tablice 3.1. Dinamička viskoznost ulja µ je 0.26 Pa⋅s.
Tangencijalno naprezanje u ulju je:
F v 3
τ= = µ = 0.26 = 30 Pa
A h 0.026
ZADACI
1. Između dvije ploče, od kojih se jedna pomiče, a druga miruje nalazi se voda pri
temperaturi od 20 °C. Brzina gibanja ploče je 3 m/s (slika 3.2). Razmak među pločama je
3 cm. Potrebno je odrediti tangencijalno naprezanje pri toj deformaciji. (Odgovor: τ = 0.1
Pa).
2. Za poznatu gustoću zraka ρ = 1.2 kg/m3 potrebno je izračunati njegov specifični
volumen. (Odgovor: v = 0.83 m3/kg).
3. Iz vrijednosti dinamičke viskoznosti µ i gustoće ρ u tablici 3.1 potrebno je izračunati
kinematsku viskoznost za svaki od fluida u tablici.
Tablica 3.1 Dinamička viskoznost, gustoća i kinematska viskoznost fluida pri 20 °C
Fluid Dinamička viskoznost Gustoća Kinematska viskoznost

µ Pa⋅s ρ kg/m3 ν m2/s
Vodik 8.9 ⋅ 10-6 0.084 1.06 ⋅ 10-4
Zrak 1.8 ⋅ 10-5 1.20 1.51 ⋅ 10-5
Benzin 2.9 ⋅ 10-4 720 4.03 ⋅ 10-7
Voda 1.0 ⋅ 10-3 999 1.01 ⋅ 10-6
Etilni alkohol 1.2 ⋅ 10-3 789 1.51 ⋅ 10-6
Živa 1.5 ⋅ 10-3 13540 1.16 ⋅ 10-7
Ulje SAE 30 0.26 930 2.79 ⋅ 10-4
Glicerin 1.5 1263 1.19 ⋅ 10-3
ZADACI 4
STATIKA FLUIDA
Primjer 4.1 (Tlak koji vrši sila na površinu)

Masu od m = 102 kg postavimo na klip površine A = 200 cm2, kao na slici. Koji je tlak
u fluidu ako je klip u ravnoteži?
F
Rješenje
Sila težine mase m je sila kojom će masa djelovati na klip:
F = mg = 102 ⋅ 9.81 = 1000.6 N
Tlak u fluidu će biti jednak tlaku na klipu:
F 1000.6
p= = = 50030 N/m 2 = 50 kPa
A 0.02
Primjer 4.2 (Tlak stupca fluida)

Ronioc se spušta s površine mora na dubinu od 40 m. Želimo znati koliki je tlak na toj
dubini. Potrebno je uzeti u obzir gustoću morske vode od 1025 kg/m3.
Rješenje
Tlak na površini mora je tlak p1 = 100 kPa. Tlak na dubini h = 40 m će biti:
p2 = p1 + ρ⋅g⋅h = 100 000 + 1025 ⋅ 9.81 ⋅ 40 = 100 000 + 402 210 = 502.21 kPa
Primjer 4.3 (Hidraulički tlak)

U cilindru se nalazi tekućina na relativnom tlaku od 400 kPa. Potrebno je:
1. Izraziti ovaj tlak u (naporu) visini stupca vode (ρH2O = 1000 kg/m3) i stupcu žive (ρHg =
13600 kg/m3)
2. Izračunati apsolutni tlak u cilindru uz pretpostavku da je atmosferski tlak patm = 101.3 kPa.
Rješenje
1. Visina stupca vode je:
400000
h H 2O = = 40.77 mVS
1000 ⋅ 9.81
Visina stupca žive je:

400000
hHg = = 3.0 mHg
13600 ⋅ 9.81
2. Apsolutni tlak je:

pa = p + patm = 400 + 101.3 = 501.3 kPa
Primjer 4.4 (Određivanje relativnog tlaka)

Potrebno je odrediti maksimalni relativni tlak vode koji možemo mjeriti
piezometarskom cijevi visine 3 m.
Rješenje
Maksimalni relativni tlak odgovara tlaku stupca tekućine u cijevi. Kako se ovdje radi o
vodi, taj će tlak biti:
p = ρ⋅g⋅h = 1000 ⋅ 9.81 ⋅ 3 = 294 300 Pa = 294.3 kPa
Primjer 4.5 (Mjerenje relativnog tlaka pomoću manometra s U cijevi)

Manometar s U cijevi prema slici a) spojen je za mjerenje relativnog tlaka ulja u
cjevovodu. Gustoća ulja je ρ = 835 kg/m3. Manometarski fluid je živa s gustoćom ρmano =
13600 kg/m3. Koliki je relativni tlak u točki A u sljedeća dva slučaja:
1. h1 = 0.4 m, h2 = 0.8 m. Živa se nalazi iznad linije B-C, kao na slici b)
2. h1 = 0.1 m, h2 = -0.15 m. Živa se nalazi ispod linije B-C, kao na slici a)
patm patm
D
A A
h1 h2
C
B h2 h1
D
B C
a) b)
Rješenje
1. pA,rel = g⋅(ρman⋅h2 - ρ⋅h1) = 9.81 (13600 ⋅ 0.8 - 835 ⋅ 0.4) = 103 465 Pa = 103.47 kPa
2. pA,rel = g⋅(ρman⋅h2 - ρ⋅h1) = 9.81 (-13600 ⋅ 0.15 - 835 ⋅ 0.1) = -20 831 Pa = -20.83 kPa
Primjer 4.6 (Razlika tlaka u cjevovodu)

Manometar s U cijevi spojen je za mjerenje razlike tlaka između točaka A i B nekoga
cjevovoda u kojemu struji voda gustoće ρ = 1000 kg/m3. Kao manometarska tekućina koristi
se živa. Visinska razlika između točaka A i B je b - a = 0.3 m (vidi sliku). Visina stupca žive
hmano = 0.8 m. Potrebno je odrediti razliku tlaka pA - pB.
Rješenje
pA - pB = ρ⋅g⋅(b - a) + g⋅hmano(ρmano - ρ) = 1000 ⋅ 9.81 ⋅ 0.3 + 9.81 ⋅ 0.8 (13600 - 1000) =
= 101 828 Pa = 101.83 kPa
A B
a b
hman
C D
DOPUNSKI ZADACI
1. Izračunati tlak koji masa od 51 kg vrši na klipu površine 500 cm2, ako znamo da je klip u
mirovanju. (Rješenje: p = 10 kPa)
2. Koji je tlak u moru na dubini od 1000 m, ako je gustoća morske vode 1025 kg/m3?
(Rješenje p = 10 MPa)
3. Izračunati tlak p na dubini od 10.2 m u slatkoj vodi gustoće 1000 kg/m3. Koliki će tlak biti
na istoj dubini u ulju gustoće 850 kg/m3? (Rješenje pvoda = 100 kPa, pulje = 85 kPa)
4. Koja bi morala biti dubina h u benzinu gustoće 735 kg/m3 da bi tlak bio 0.11 Mpa?. Koja
bi trebala biti dubina vode za isti tlak? (Rješenje hbenz = 15.25 m, hvoda = 11.2 m)
5. Izračunati relativni tlak p i apsolutni tlak pa na dubini od 8 m ispod površine u vodi gustoće
1000 kg/m3 ako je atmosferski tlak 101.32 kPa? (Rješenje p = 78.5 kPa, pa = 179.8 kPa)
6. Koji tlak odgovara stupcu tekućine od 500 mm ako jetekućina benzin (ρ = 720 kg/m3), ulje
(ρ = 860 kg/m3), voda (ρ = 1000 kg/m3) ili živa (ρ = 13600 kg/m3)? (Rješenje pbenz = 3.5
kPa, pulje = 4.2 kPa, pvoda = 4.9 kPa, pživa = 66.7 kPa)
7. Koji tlak p pokazuje manometar s U cijevi koji je povezan na spremnik vode gustoće 1000
kg/m3 (slika 4.12) ako je stupac žive na lijevoj strani h1 = 25 cm, a na desnoj strani je h2 =
45 cm? (Rješenje p = 57.6 kPa)
ZADACI 5
TERMODINAMIKA
Primjer 5.1 (Toplina za zagrijavanje smjese plinova)

Koliko je topline potrebno za zagrijavanje smjese od 2 kg CO2 i 3 kg N2 s temperature od T1 =
+25 °C na temperaturu T2 = +500 °C pri konstantnom tlaku?.
Rješenje
Iz termodinamičkih tablica za srednje specifične topline imamo za CO2:
+25 +500
cp 0 = 838 J/kg.K cp 0 = 1019 J/kg.K
za N2:
c p 0+25 = 1042 J/kg.K cp +500
0 = 1069 J/kg.K
Za plinsku smjesu će biti:

2 ⋅ 838 + 3 ⋅ 1042 2 ⋅ 1019 + 3 ⋅ 1069
c p 0+25 = = 960 J/kg.K cp + 500
0 = = 1049 J/kg.K
2+3 2+3
i konačno izmjenjena toplina:

Q12 = (2 + 3) [1049 (773.15 − 273.15) − 960 (298.15 − 273.15)] = 2 503 000 J = 2503 kJ
Primjer 5.2 (Temperatura smjese)

Koja je temperatura smjese kada u staklenu posudu s masom od 200 g pri temperaturi od +20
°C ulijemo 250 g vode s temperaturom od +70 °C?
Rješenje
Zanemariti ćemo promjenu cp. Za staklo je cp = 840 J/kg.K. Temperatura smjese je:
0.20 ⋅ 840 (293.15 − 273.15) + 0.25 ⋅ 4190 (343.15 − 273.15)

Tsmj = + 273.15 = 336.24 K = 63.1 °C
0.20 ⋅ 840 + 0.25 ⋅ 4190
Primjer 5.3 (Jednadžba stanja plina)

Ako pretpostavimo da se zrak ponaša kao idealni plin, potrebno je odrediti masu zraka koji se
nalazi u prostoriji širokoj 4 m, dugoj 5 m i visokoj 3 m. Tlak zraka je 101.32 kPa.
Temperatura zraka je:
1. T = 15 °C
2. T = 21 °C
Rješenje
Plinska konstanta zraka je R = 287 J/(kg.K). Masu zraka odrediti ćemo iz jednadžbe stanja:
pV
m=
RT
101320 ⋅4 ⋅5 ⋅3
1. m = = 73.5 kg
287 ⋅(273.15 + 15)
101320 ⋅4 ⋅5 ⋅3
2. m = = 72.0 kg
287 ⋅(273.15 + 21)
Primjer 5.4 (Jednadžba stanja)

Kolika je gustoća vodika pri temperaturi 0 °C i tlaku 1.0132 bar? (Molarna masa vodika je
2.016 kg/kmol)
Rješenje
ℜ 8314.3
R= = = 4124 J/kg.K
M 2.016
m p 1.0132 ⋅ 105
ρ= = = = 0.08995 kg/m3
V RT 4124 ⋅ 273.15
Primjer 5.5 (Parcijalni tlak plina u smjesi)

Smjesa plinova ima pri tlaku od 1 bar sastav po masi: 77% dušika i 23% kisika. Koliki su
parcijalni tlakovi oba plina?
Rješenje
Jednadžbe stanja plina su:
dušik: pNV = mNRNT
Kisik: pOV = mOROT
Molarne mase su za dušik MN = 28.02 kg/kmol i kisik MO = 32.00 kg/kmol
pO mO M N 0.23 ⋅ 28.02
= = = 0.2616
p N m N M O 0.77 ⋅ 32.00
p N + pO = p = 1 bar → pO = p − p N
p − pN p
= − 1 = 0.2616
pN pN
p 1
pN = = = 0.7926 bar
1 + 0.2616 1.2616
pO = p − p N = 1 − 0.7926 = 0.2074 bar
Primjer 5.6 (Unutarnja energija)

Odrediti promjenu specifične unutanje energije i specifične entalpije zraka prilikom prijelaza
s temperature od 300 K na temperaturu od 850 K na dva sljedeća načina:
a) po jednadžbi stanja idealnog plina, b) po tabličnim podacima.
Rješenje
a) Zrak ćemo promatrati kao idealni plin. Iz tabličnih podataka za zrak imamo:
cp = 1.0035 kJ/kg.K i cv = 0.7165 kJ/kg.K
∆u = u2 − u1 = cv (T2 − T1 ) = 0.7165 ⋅ 103 (850 − 300) = 394.1 ⋅ 103 J/kg
∆h = h2 − h1 = c p (T2 − T1 ) = 1.0035 ⋅ 103 (850 − 300) = 551.9 ⋅ 103 J/kg
b) Iz tablica imamo:
Temperatura, K Sp. un. energija, kJ/kg Sp. entalpija, kJ/kg

300 214.07 300.19
800 592.34 821.94
900 674.63 932.94
T − 800 50
u850 = u800 + (u900 − u800 ) ⋅ = 592.34 + (674.63 − 592.34 ) = 633.49 kJ/kg
900 − 800 100
T − 800 50
h850 = h800 + (h900 − h800 ) ⋅ = 821.94 + (932.94 − 826.94 ) = 872.44 kJ/kg
900 − 800 100
∆u = u850 − u300 = 633.49 − 214.09 = 419.40 kJ/kg ( + 6.4%)
∆h = h850 − h300 = 877.44 − 300.19 = 577.25 kJ/kg ( + 4.6%)
Primjer 5.7 (Promjena entropije)

Odrediti promjenu entropije dušika (idealni plin) pri promjeni temperature s T1 = 300 K na
temperaturu T2 = 600 K i tlaka s p1 = 465 kPa na p2 = 350 kPa.
Rješenje
Iz tablica uzimamo podatke: cp = 1.0416 kJ/kg.K i R = 296.8 J/kg.K
T  p   600   350 
∆s = s2 − s1 = c p ln  2  − R ln  2  = 1.0416 ⋅ 103 ⋅ ln  − 296.8 ⋅ ln  = 637.66 J/kg.K
 T1   p1   300   465 
Primjer 5.8 (Izotermna kompresija)

Masa zraka m = 2 kg nalazi se u cilindru volumena V1 = 1.8 m3 na temperaturi T1 = 298 K.
Zrak se polako komprimira na volumen od V2 = 0.7 m3. Prilikom kompresije temperatura
ostaje konstantna (T2 = T1 = T). Potrebno je izračunati toplinu koja se odvodi tijekom
kompresije.
Rješenje
Odvedena količina topline za ovu izotermnu kompresiju je:
V   0.7  3
Q12 = m q12 = m R T ln  2  = 2 ⋅ 287 ⋅ 298 ⋅ ln   = −161.55 ⋅ 10 J
 V1   1.8 
Primjer 5.9 (Izobarni proces)

U cilindru se nalazi masa m = 4 kg helija na tlaku od p1 = 4 MPa i temperaturi T1 = 300 K.
Heliju dovodimo toplinu Q12 = 800 kJ po izobari (p1 = p2 = p). Uz pretpostavku da je helij
idealni plin potrebno je izračunati temperaturu T2 i volumen V2, te izvršeni rad W12.
Rješenje
Iz tablica imamo podatke: R = 2077 J/kg.K i cp = 5190 J/kg.K
m R T1 4 ⋅ 2077 ⋅ 300
Iz jednadžbe stanja: pV = mRT slijedi: V1 = = 6
= 0.623 m 3
p1 4 ⋅ 10
Q12 800 ⋅ 10 3
Iz Q12 = m c p (T2 − T1 ) slijedi: T2 = T1 + = 300 + = 338.54 K
m cp 4 ⋅ 5190
T2 338.54
V2 = V1 = 0.623 ⋅ = 0.703 m 3
T1 300
W12 = p (V2 − V1 ) = 4 ⋅ 10 6 (0.703 − 0.623) = 320 ⋅ 10 3 J
Primjer 5.10 (Izohorni proces)

U čeličnoj boci volumena V = 0.05 m3 nalazi se zrak na tlaku p = 20 MPa i temperaturi T =
300 K. Zraku dovodimo toplinu Q12 = 837 kJ. Zrak smatramo idealnim plinom. Proces se
odvija po izohori. potrebno je izračunati masu zraka m koju imamo u boci i temperaturu T2 i
tlak p2 na kraju procesa.
Rješenje
pV 20 ⋅ 106 ⋅ 0.05
Masa zraka je: m= = = 11.61 kg
RT 287 ⋅ 300
Q 837 ⋅ 103
Iz Q12 = m cv (T2 − T1 ) slijedi: T2 = T1 + 12 = 300 + = 400.62 K
m cv 11.61 ⋅ 716.5
T 400.62
p2 = p1 2 = 20 ⋅ 10 6 = 26.708 ⋅ 10 6 Pa
T1 300
Primjer 5.11 (Adijabatski proces)

Masa m = 2 kg argona nalazi se zatvorena u cilindru s klipom na tlaku p1 = 700 kPa i
temperaturi T1 = 400 K. Argon će ekspandirati naglo po adijabati na tlak p2 = 100 kPa.
Potrebno je izračunati rad W12 predan klipu.
Rješenje
Iz tablice uzimamo podatke: R = 208 J/kg.K i κ = 1.667
κ −1 1.667 −1
p κ  100  1.667
Temperatura na kraju ekspanzije: T2 = T1  2  = 400   = 183.62 K
p
 1  700 
R (T1 − T2 ) 208 (400 − 183.62 )
Rad: W12 = m w12 = m =2 = 134.95 ⋅ 10 3 J
κ −1 1.667 − 1
Primjer 5.11 (Politropski proces)

U cilindru dizelskog motora komprimira se zrak sa tlaka p1 = 0.1 MPa i temperature T1 = 300
K na tlak p2 = 4.42 MPa. Kompresija se odvija po politropi uz eksponent n = 1.35. Potrebno je
odrediti temperaturu T2 na kraju kompresije, specifični izvršeni rad w12 i izmjenjenu
specifičnu toplinu q12.
Rješenje
n −1 1.35−1
p  n  4.42  1.35
Temperatura: T2 = T1  2  = 300   = 801.15 K
 p1   0 .1 
R (T1 − T2 ) 287 (300 − 801.15)
Specifični rad: w12 = = = −410.94 ⋅ 10 3 J/kg
n −1 1.35 − 1
Specifična izmjenjena toplina:
R (T1 − T2 )
q12 = u12 + w12 = u2 − u1 + w12 = cv (T2 − T1 ) + =
n −1
= 216.5 (801.15 − 300) − 410.94 ⋅ 10 3 = −51.84 ⋅ 10 3 J/kg
DOPUNSKI ZADACI
1. Izračunati masu zraka m koja je sadržana u volumenu V = 172.2 m3 pri tlaku p = 100 kPa i
temperaturi T = 300 K. (Rješenje: m = 200 kg)
2. Izračunati tlak p pri kojemu je masa m = 12 kg metana u posudi volumena V 0 0.4 m3 pri
temperaturi od 20 °C. (Rješenje: p = 2 MPa)
3. Izračunati izmjenjenu toplinu Q12 tijekom transformacije zatvorenog termodinamičkog
sustava u kojemu se izmjenjuje rad od 40 kJ uz promjenu unutarnje energije ∆U = 660 kJ.
Ako znamo da je početna vrijednost unutarnje energije U1 = 200 kJ potrebno je izračunati
unutarnju energiju na kraju procesa. (Rješenje: Q12 = 700 kJ, U2 = 860 kJ)
4. Ako pretpostavimo da je specifična toplina konstantna, potrebno je izračunati promjenu
specifične entalpije vodika, helija, zraka i argona kada ih zagrijemo s temperature 300 °C
na 800 °C. (Rješenje: ∆hH2 = 7104 kJ/kg, ∆hHe = 2596 kJ/kg, ∆hzrak = 502 kJ/kg, ∆hAr =
260 kJ/kg)
5. Potrebno je izračunati masu zraka koja je sadržana u cilindru volumena 1 m3 pri tlaku od 4
MPa i temperaturi od 600 K. Ako znamo da zrak povrativo ekspandiramo po izotermi sve
do tlaka od 0.1 MPa, potrebno je izračunati specifičnu toplinu q12, specifični rad w12 i
količinu izmjenjene topline Q12 i rada W12 tijekom ove ekspanzije. (Rješenje: m = 23.2 kg,
q12 = w12 = 635.2 kJ/kg, Q12 = W12 = 14.74 MJ)
6. Potrebno je izračunati rad W potreban za punjenje plina u zračni balon promjera 11 m,
znajući da je početni volumen jednak nuli i da je tlak za svo vrijeme punjenja balona
jednak atmosferskom tlaku od 101325 Pa. (Rješenje: W = 564.9 MJ)
7. Početno stanje zraka, koji je zatvoren u cilindru, zadano je tlakom od 100 kPa,
temperaturom od 500 K i volumenom od 10 m3. Potrebno je izračunati temperaturu T2 i
tlak p2 kada se voluen smanji na 1.5 m3 po izobarnom procesu, po izotermnom procesu,
po politrospkom procesu uz n = 1.33 i po adijabati. (Rješenje: izobara T2 = 75 K, p2 = 100
kPa, izoterma T2 = 500 K, p2 = 666.7 kPa, politropa T2 = 935.1 K, p2 = 1264.8 kPa,
adijabata T2 = 1067.9 K, p2 = 1423.9 kPa)
8. Početni tlak i temperatura za masu zraka m = 0.1 m3, koji je zatvoren u cilindru su 100
kPa i 300 K. Zrak se komprimira po politropi uz n = 1.246 sve dok se ne dostigne omjer
početnog i krajnjeg volumena ε = V1/V2 = 8. Potrebno je izračunati rad W12 izmjenjen
tijekom procesa, temperaturu T2, početnu i krajnju specifičnu unutarnju energiju u1 i u2, i
izmjenjenu toplinu Q12. (Rješenje: W12 = -23.4 kJ, T2 = 500 K, u1 = 214.09 kJ/kg, u2 =
359.53 kJ/kg, Q12 = -8.9 kJ)
9. Zrak zatvoren u cilindru volumena 0.5 m3 na tlaku 173 kPa i temperaturi 300 K
komprimira se pomoću klipa po politropi uz n = 1.3. Na kraju kompresije postignut je tlak
od 600 kPa. Potrebno je izračunati masu zraka u cilindru m, volumen na kraju kompresije
V2, omjer početnog i krajnjeg volumena ε, izmjenjeni rad W12, temperaturu T2, specifičnu
unutarnju energiju na početku i na kraju procesa u1 i u2, i izmjenjenu toplinu Q12.
(Rješenje: m = 1 kg, V2 = 0.192 m3, ε = V1/V2 = 2.6, W12 = -95.3 kJ, T2 = 400 K, u1 =
214.09 kJ/kg, u2 = 286.19 kJ/kg, Q12 = -23.6 kJ)
10. Potrebno je izračunati specifičnu toplinu q i snagu P koju moramo dovesti masi od 20 kg
zraka zatvorenoj u krutom spremniku, da bi mu u roku od 1000 s povećali temperaturu za
100 K. (Rješenje: q = 71.65 kJ/kg, P = 1.433 kW)
ZADACI 6
PARE
Primjer 6.1 (Specifični volumen pare)

Potrebno je izračunati specifični volumen pare pri 210 °C, gdje je sadržaj pare x = 0.8.
Poznati su specifični volumeni zasićene kapljevine v’ = 0.001173 m3/kg i zasićene pare v” =
0.10441 m3/kg.
Rješenje
Po jednadžbi za specifični volumen smjese pare i tekućine pri isparavanju imamo:
v = v '+(v"− v ')x = 0.001173 + (0.10441 − 0.001173) ⋅ 0.8 = 0.08376 m3/kg
Primjer 6.2 (Sadržaj pare u smjesi pare i tekućine)

Potrebno je izračunati sadržaj pare x u smjesi pare i kapljevine s ukupnom masom od m = 3
kg, koja je smještena u spremniku volumena V = 0.12 m3. Poznati su specifični volumeni
zasićene kapljevine v’ = 0.001173 m3/kg i zasićene pare v” = 0.10441 m3/kg.
Rješenje
Specifični volumen smjese je:
V 0.12
vs = = = 0.04 m3/kg
m 3
Sadržaj pare dobiti ćemo iz izvedene jednadžbe:
v − v' 0.04 − 0.001173
v s = v '+ (v"−v ' )x → x= s = = 0.376
v"− v ' 0.10441 − 0.001173
Primjer 6.3 (Specifična toplina pri konstantnom tlaku)

Potrebno je odrediti vrijednost specifične topline pri konstantnom tlaku za vodu u stanju plina
pri tlaku od p = 1 MPa i temperaturi T = 800 °C.
Rješenje
Iz tablice za paru očitavamo vrijednosti entalpije za najbližu temperaturu (iznad i ispod
zadane vrijednosti):
TA = 700 °C hA = 3923.1 kJ/kg
TB = 900 °C hB = 4392.9 kJ/kg
Sada možemo naći vrijednost za specifičnu toplinu:
dh hB − h A (4392.9 − 3923.1) ⋅103
cp = = = = 2.349 ⋅10 3 J/kg.K = 2.35 kJ/kg.K
dT TB − T A 900 − 700
Primjer 6.4 (Svojstva pare iz Mollierovog dijagrama)

pomoću Mollierovog h-s dijagrama za vodenu paru potrebno je za masu od 1 kg vode
odrediti: a) temperaturu Tg, specifični volumen vs, specifičnu entalpiju hs i specifičnu
entropiju ss za stanje zasićene pare pri tlaku od p = 0.1 MPa, b) specifični volumen vs,
specifičnu entalpiju hs i specifičnu entropiju ss za stanje zasićene pare pri tlaku od p = 0.1
MPa i temperaturi od T = 200 °C i c) količinu topline koju treba dovesti zasićenoj pari da bi je
doveli do temperature T = 200 °C po izobari p = 0.1 MPa.
Rješenje
a) Sadržaj pare za zasićenu paru je x = 1. Za tu vrijednost i za tlak p = 0.1 MPa iz Mollierovog
dijagrama očitavamo sljedeće vrijednosti, date u tablici. U tablici su unesene i vrijednosti
očitane u tablicama za vodenu paru.
Mollierov Tablice za paru

dijagram
T, °C 100 99.63
v, m3/kg 1.7 1.694
h, kJ/kg 2675 2675.5
s, kJ/kg.K 7.35 7.3564
b) Pri tlaku p = 0.1 MPa i temperaturi T = 200 °C iz Mollierovog dijagrama možemo očitati
podatke. Stanje je određeno presjecištem izobare i izoterme zadanih vrijenosti. Očitane
vrijednosti prikazane su u tablici, zajedno s vrijednostima očitanim iz tablica za vodenu paru:
Mollierov Tablice za paru

dijagram
v, m3/kg 2.2 2.172
h, kJ/kg 2875 2875.3
s, kJ/kg.K 7.83 7.8343
c) Toplinu koju moramo dovesti zasićenoj pari da bi je doveli do temperature od T = 200 °C

po izobari p = 0.1 MPa može se izračunati iz razlike entalpija:
q = hpreg - hzas = (2875 - 2675)⋅103 = 200⋅103 J/kg = 200 kJ/kg
Izračunavanjem te topline prema podacima iz termodinamičkih tablica za vodenu paru dobili
bi:
q = hpreg - hzas = (2875.3 - 2675.5)⋅103 = 199.8⋅103 J/kg = 200 kJ/kg
Primjer 6.5 (Svojstva vode u nekim točkama)

U sljedećoj tablici prikazani su neki od podataka unutar grupe podataka koja definira stanje
vode za različite zadane uvjete. Podatke koji nedostaju potrebno je dopuniti:
Stanje Tlak, Temperatura, Sp. Entalpija, Unutarnja Entropija,

kPa °C volumen, kJ/kg energija, kJ/kg kJ/kg.K
m3/kg
A 100 20
B 3500 450
C 700 2500
D 30000 80 ******
E 200 ****** 7.1271
Rješenje
Stanje A: Temperatura zasićenja koja odgovara tlaku od 100 kPa je 99.63 °C, što je više od
zadane temperature od 20 °C. Voda je tu u stanju pothlađene kapljevine. Voda će imati
pridružene sljedeće vrijednosti:
v = 0.001002 m3/kg
h = 84.0 kJ/kg
s = 0.2963 kJ/kg.K
Vrijednost za unutarnju energiju nije navedena u termodinamičkim tablicama za vodenu paru
i moramo je izračunati iz definicije za entalpiju:
u = h - pv = 84.0⋅103 - 100⋅103⋅0.001002 = 83.9 kJ/kg
Stanje B: Temperatura zasićenja koja odgovara tlaku od 3500 kPa je 242.6 °C, što je niže od
zadane temperature od 450 °C. Voda je tu u stanju pregrijane pare. Voda će imati pridružene
sljedeće vrijednosti:
v = 0.09196 m3/kg
h = 3337.2 kJ/kg
s = 7.0052 kJ/kg.K
u = h - pv = 3337.2⋅103 - 3500⋅103⋅0.09196 = 3015.3 kJ/kg
Stanje C: Stanje C odrediti ćemo iz zadane entalpije i zadanog tlaka p = 700 kPa. Zadana
entalpija h = 2250 kJ/kg je veća od entalpije zasićene kapljevine h’ = 697.22 kJ/kg i niža je od
entalpije suhozasićene pare h” = 2763.5 kJ/kg, tako da zaključujemo da se voda nalazi u fazi
isparavanja, tj. kao smjesa pare i kapljevine. Sadržaj pare će biti:
h − h' 2250 − 697.22

x= = = 0.7515
h"−h ' 2763.5 − 697.22
Ostali podaci za zadani tlak su:

T = 164.97 °C
v’ = 0.001108 m3/kg
v” = 0.2729 m3/kg
s’ = 1.9922 kJ/kg.K
s” = 6.7080 kJ/kg.K
Podatke ćemo sada preračunati na zadani sadržaj pare:

v = v '+ x(v"−v ' ) = 0.001108 + 0.7515(0.2729 − 0.001108) = 0.20536 m3/kg
s = s'+ x(s"− s ') = 1992.2 + 0.7515(6708.0 − 1992.2 ) = 5536.1 J/kg.K = 5.5361 kJ/kg.K
u = h - pv = 2250⋅103 - 700⋅103⋅0.20536 = 2106248 J/kg = 2106.2 kJ/kg
Stanje D: Stanje D određeno je tlakom od p = 30 MPa koji je mnogo viši od tlaka zasićenja
za temperaturu od T = 80 °C (p = 31.19 kPa), tako da zaključujemo da se voda nalazi u stanju
pothlađene kapljevine. Podatke za to stanje uzimamo iz tablica za paru. Veličine stanja su
sljedeće:
v = 0.0010156 m3/kg
h = 358.77 kJ/kg
s = 1.0561 kJ/kg.K
Stanje E: Ovo stanje zadano je presjecištem izobare p = 200 kPa i izentrope s = 7.1271
kJ/kg.K. Iz tablica vodene pare naći ćemo da ta entropija pri zadanom tlaku odgovara
entropiji zasićene pare na kraju isparavanja (tj. za x = 1). Iz tablice ćemo naći i vrijednosti za
ostala svojstva:
T = 120.23 °C
v = 0.8857 m3/kg
h = 2706.7 kJ/kg
Stanja u kojima se nalazi fluid u svakoj od točaka su:
A pothlađena kapljevina,
B pregrijana para
C smjesa pare i kapljevine
D pothlađena kapljevina
E zasićena para
T
B
C
D
E
A
s
Stanje Tlak, Temperatura, Sp. Entalpija, Unutarnja Entropija,
kPa °C volumen, kJ/kg energija, kJ/kg kJ/kg.K
m3/kg
A 100 20 0.001002 84.0 83.9 0.2963
B 3500 450 0.09196 3337.2 3015.3 7.0052
C 700 164.97 0.20536 2250 2106.2 5.5361
D 30000 80 0.0010156 358.77 ****** 1.0561
E 200 120.23 0.8857 2706.7 ****** 7.1271
Primjer 6.6 (Toplina i rad u pretvorbi po izobari)

Jedan cilindar zatvoren klipom ima volumen V1 = 0.15 m3 sadrži masu m = 0.75 kg smjese
pare i kapljevine u termodinamičkoj ravnoteži pri tlaku p = 0.6 MPa. Pri konstantnom tlaku
dovodi se toplina sve dok se ne postigne temperatura od T2 = 350 °C. Potrebno je odrediti
dovedenu toplinu Q12 i rad W12 izmjenjen tijekom ovoga procesa.
Rješenje
Prilikom promjene po izobari izmjenjena toplina je:
Q12 = mq12 = m c p (T2 − T1 ) = m (h2 − h1 )
Izmjenjeni rad je:
W12 = m w12 = m p (v 2 − v1 )
Iz tablica za vodenu paru naći ćemo podatke za stanja pare pri zasićenju pri tlaku p = 0.6 MPa
v’ = 0.001101 m3/kg
v” = 0.2157 m3/kg
h’ = 670.56 kJ/kg
h” = 2756.8 kJ/kg
Početni volumen smjese je zadan volumenom cilindra. Specifični volumen je:
V 0.15
v1 = 1 = = 0.2 m3/kg
m 0.75
Tome volumenu odgovara sadržaj pare:
v1 − v ' 0.2 − 0.001101

v1 = v '+ (v"− v ')x → x= = = 0.632
v"− v ' 0.3157 − 0.001101
Entalpija smjese u točki 1 je:

h1 = h ' + x (h"− h ' ) = 670.56 ⋅ 10 3 + 0.632 (2756.8 − 670.56) ⋅ 103 = 1989.1 ⋅ 103 J/kg
Stanje 2 definirano je tlakom p = 0.6 MPa i temperaturom T2 = 350 °C. Nalazimo se u
području pregrijane pare. Specifični volumen i entalpija su:
v2 = 0.4742 m3/kg
h2 = 3165.7 kJ/kg
Sada konačno možemo izračunati dovedenu toplinu i rad:
Q12 = m (h2 − h1 ) = 0.75 (3165.7 − 1989.1) ⋅ 10 3 = 882.45 ⋅ 10 3 J
W12 = m p (v 2 − v1 ) = 0.75 ⋅ 0.6 ⋅ 10 6 (0.4742 − 0.2 ) = 205.65 ⋅ 10 3 J
Primjer 6.7 (Izmjenjena toplina pri izohornom procesu)

U zatvorenoj posudi volumena V = 10 m3 nalazi se voda na tlaku p = 0.15 MPa u stanju
zasićene smjese kapljevine i pare. Volumen kapljevine je Vl = 0.097 m3, dok je volumen pare
Vp = 9.903 m3. Smjesi dovodimo toplinu sve dok kapljevina potpuno ne ispari (kada je sadržaj
pare x = 1). Potrebno je odrediti količinu izmjenjene topline. Poznato je da su vrijednosti
unutarnje energije za stanje zasićenja:
u’ = 466.94 kJ/kg
u” = 2519.7 kJ/kg
Rješenje
Obzirom da je volumen posude konstantan tijekom procesa, dovedena toplina jednaka je
razlici unutarnjih energija:
Q12 = U 2 − U1
Unutarnja energija smjese U1 jednaka je sumi unutarnjih energija pare i unutarnje energije
kapljevine. Najprije moramo naći mase pare i kapljevine. Iz termodinamičkih tablica za
vodenu paru nalazimo da su specifični volumeni koji odgovaraju tlaku p = 0.15 MPa jednaki:
v’ = 0.001053 m3/kg
v” = 1.1593 m3/kg
Odgovarajuće mase kapljevine i pare su:
V 0.097
ml = l = = 92.12 kg
v ' 0.001053
Vp 9.903
mp = = = 8.54 kg
v" 1.1593
Unutarnja energija na početku procesa je:
U1 = ml u'+ m p u" = 92.12 ⋅ 466.94 ⋅ 103 + 8.54 ⋅ 2519.7 ⋅ 103 = 64532.8 ⋅ 103 J
Specifični volumen zasićene pare na kraju isparavanja je:
V 10
v2 = = = 0.09934 m3/kg
ml + m p 92.12 + 8.54
Iz termodinamičkih tablica naći ćemo da tome specifičnom volumenu za suhozasićenu paru
odgovara tlak p2 = 2.0 MPa. Entalpija pri ovome tlaku zasićenja je h2 = 2799.5 kJ/kg. Iz
entalpije dobivamo unutarnju energiju:
( )
U 2 = m u2 = (ml + m p ) (h2 − p2 v2 ) = (92.12 + 8.54) 2799.5 ⋅ 103 − 2 ⋅ 106 ⋅ 0.09934 =
= 261.799 ⋅ 106 J
Dovedena toplina je:
Q12 = U 2 − U1 = 261.799 ⋅ 10 6 − 64.533 ⋅ 10 6 = 197.266 ⋅ 10 6 J
DOPUNSKI ZADACI
1. Pomoću termodinamičkih tablica za vodenu paru potrebno je odrediti stanja vode:

a) p = 1.0 MPa, T = 205 °C
b) p = 1.0 MPa, T = 95 °C
c) p = 1.0 MPa, T = 179.91 °C, x = 0.0
d) p = 1.0 MPa, T = 179.91 °C, x = 0.55
e) p = 1.0 MPa, T = 179.91 °C, x = 1.0
f) T = 340 °C, p = 22.0 Mpa
g) T = 340 °C, p = 2.2 Mpa
h) T = 340 °C, p = 14.586 Mpa, x = 1.0
i) T = 340 °C, p = 14.586 Mpa, x = 0.0
j) T = 600 °C, p = 30 Mpa
k) p = 50 MPa, T = 100 °C
(Rješenje: a) pregrijana para, b) pothlađena kapljevina, c) zasićena kapljevina, d) smjesa
pare i kapljevine, e) suhozasićena para, f) pothlađena kapljevina, g) pregrijana para, h)
suhozasićena para, i) zasićena kapljevina, j) pregrijana para, k) pothlađena kapljevina)
2. Potrebno je odrediti treću veličinu stanja za vodu, ako su zadane prve dvije veličine.
Potrebno je odrediti stanje u kojemu se voda nalazi.
a) p = 800 kPa, v = 0.04 m3/kg, T = ? °C
b) p = 10 kPa, x = 0.46, v = ? m3/kg
c) p = 200 kPa, T = 40 °C, v = ? m3/kg
d) T = 600 °C, v = 2.0 m3/kg, p = ? kPa
e) p = 1 MPa, T = 300 °C, v = ? m3/kg
(Rješenje: a) smjesa pare i kapljevine, T = 170.43 °C, b) smjesa pare i kapljevine, v =
0.009076 m3/kg, c) pothlađena kapljevina, v = 0.001008 m3/kg, d) pregrijana para, p =
200 kPa, e) pregrijana para, v = 0.26 m3/kg)
3. Iz termodinamičkih tablica nalazimo specifični volumen za zasićenu kapljevinu v’ i
zasićenu paru v” za freon R12 za temperaturu zasićenja od 90 °C. Potrebno je izračunati
specifični volumen i sadržaj pare za masu od m = 2 kg freona koja je zatvorena u posudi
volumena V = 0.01 m3. (Rješenje: v’ = 0.001012 m3/kg, v” = 0.005258 m3/kg, v = 0.005
m3/kg, x = 0.939)
4. Potrebno je naći tlak p, specifični volumen v’ i v” za stanje zasićenja, entalpiju h’ i h” za
stanje zasićenja za vodu pri temperaturi od 30 °C. (Rješenje: p = 4.246 kPa, v’ =
0.001004 m3/kg, v” = 32.89 m3/kg, h1 = 125.79 kJ/kg, h” = 2556.3 kJ/kg)
5. Potrebno je naći temperaturu T, specifični volumen v’ i v” za stanje zasićenja, entalpiju h’
i h” za stanje zasićenja za vodu pri tlaku od 2 MPa. (Rješenje: T = 212.42 °C, v’ =
0.001177 m3/kg, v” = 0.09963 m3/kg, h1 = 908.79 kJ/kg, h” = 2799.5 kJ/kg)
6. Potrebno je naći tlak p, temperaturu T, specifični volumen v’ i v” za stanje zasićenja,
entalpiju h’ i h” za stanje zasićenja za vodu pri kritičnoj točki. (Rješenje: p = 22.09 Mpa,
T = 374.14 °C, v’ = v” = 0.003155 m3/kg, h1 = h” = 2099.3 kJ/kg)
7. Potrebno je naći temperaturu T, specifični volumen v i entalpiju h za zasićenu smjesu vode
i pare pri tlaku od 2 MPa i sadržaju pare x = 0.95. (Rješenje: T = 212.42 °C, v = 0.0947
m3/kg, h = 2704.96 kJ/kg)
8. Potrebno je odrediti stanje i naći specifični volumen v, entalpiju h i entropiju vode pri
temperaturi od 400 °C i tlaku od 1 MPa. (Rješenje: pregrijana para, v = 0.3066 m3/kg, h =
3263.9 kJ/kg, s = 7.4651 kJ/kg.K)
9. Potrebno je odrediti stanje i naći specifični volumen v, entalpiju h i entropiju vode pri
temperaturi od 100 °C i tlaku od 5 MPa. (Rješenje: pothlađena kapljevina, v = 0.001041
m3/kg, h = 422.72 kJ/kg, s = 1.303 kJ/kg.K)
ZADACI 7
TERMODINAMIČKI PROCESI
Primjer 7.1 (Toplinski množilac)

Postrojenje za kondicioniranje jedne kuće napaja se mehaničkom snagom od P = 3 kW i u
stanju je da spremniku više temperature preda toplinski tok od dQ/dt = 12 kW. Potrebno je
odrediti:
a) Toplinski množilac ε kada se tijekom zime kuća grije,
b) Toplinski množilac ε kada se tijekom ljeta kuća hladi.
Rješenje
a) Toplinski množilac je omjer između korisne energije i utrošene energije. Prilikom grijanja
kuće mi svu toplinu dovodimo kući kao spremniku više temperature:
Q& 12
ε= = =4
P 3
b) Toplinski množilac je omjer između korisne energije i utrošene energije. Prilikom hlađenja
kuće mi iz nje odvodimo toplinu, te toplinu odbacujemo na okoliš kao spremnik više
temperature:
Q& − P 12 − 3
ε= = =3
P 3
Primjer 7.2 (Carnotov proces)

Carnotov proces je ostvaren između spremnika visoke temperature T1 = 370 K i spremnika
niske temperature T2 = 240 K pri maksimalnom tlaku od 700 kPa i minimalnom tlaku od 100
kPa. Radni fluid čini 1 kg dušika. Potrebno je odrediti:
a) Vrijednosti tlaka i volumena za crtanje p-v dijagrama
b) Količinu izmjenjene topline između spremnika više i niže temperature
c) Stupanj djelovanja procesa kada stroj radi kao motor, toplinski množilac kada stroj radi kao
toplinska pumpea i toplinski množilac kada stroj radi kao rashladni stroj.
Rješenje
a) Da bi odredili sve točke u p-v dijagramu potrebno je poznavati vrijednosti tlaka i volumena.
Nama su zasada poznate vrijednosti koje su navedene u tablici:
Točka T, K p, kPa v, m3/kg

1 370 700 ??
2 370 ?? ??
3 240 100 ??
4 240 ?? ??
Specifični volumen u točkama 1 i 3 možemo odrediti iz jednadžbe stanja. Plinska konstanta

dušika je R = 296.8 J/kg.K
RT
pv = RT → v=
p
RT 296.8 ⋅ 370
v1 = 1 = = 0.1569 m3/kg
p1 700 ⋅ 10 3
RT3 296.8 ⋅ 240
v3 = = 3
= 0.7123 m3/kg
p3 100 ⋅ 10
Eksponent adijabate za dušik je κ = 1.4. Iz promjene po adijabati izračunati ćemo stanja u
točkama 2 i 4, i to iz omjera temperatura:
κ −1 κ 1.4
T2  p2 κ T  −1
κ
3 370  1.4−1
=  → p2 = p3  2  = 100 ⋅ 10   = 455 ⋅ 10 3 Pa
T3  p3   T3   240 
κ −1 κ 1.4
T4  p 4  κ  T  κ −1  240  1.4−1
=   → p4 = p1  4  = 700 ⋅ 10 3   = 153.9 ⋅ 10 3 Pa
T1  p1   T1   370 
Iz jednadžbe stanja naći ćemo specifične volumene za točke 2 i 4:
RT2 296.8 ⋅ 370
v2 = = 3
= 0.2414 m3/kg
p2 455 ⋅ 10
RT4 296.8 ⋅ 240
v4 = = 3
= 0.4628 m3/kg
p4 153.9 ⋅ 10
Sada možemo popuniti tablicu za ostale točke:
Točka T, K p, kPa v, m3/kg

1 370 700 0.1569
2 370 455 0.2414
3 240 100 0.7123
4 240 153.9 0.4628
b) Izmjenjenu količinu topline izračunati ćemo iz razlike dovedene i odvedene topline

procesa:
v 0.2414
q12 = RT1 ln 2 = 296.8 ⋅ 370 ⋅ ln = 47314 J/kg
v1 0.1569
v 0.7123
q34 = RT3 ln 3 = 296.8 ⋅ 240 ⋅ ln = 30716 J/kg
v4 0.4628
c) Kada stroj radi kao motor, stupanj djelovanja će biti:

q − q34 47314 − 30716
η = 12 = = 0.3508
q12 47314
Kada stroj radi kao toplinska pumpa, toplinski množioc će biti:
q12 1 47314
ε= = = = 2.8506
q12 − q34 η 47314 − 30716
Kada stroj radi kao rashladni stroj, toplinski množioc će biti:
q34 30716
ε= = = 1.8506
q12 − q34 47314 − 30716
DOPUNSKI ZADACI
1. Potrebno je izračunati stupanj djelovanja motora, ako znamo da je dobiveni rad jednak
400 kJ/kg i da je motoru dovedena toplina od 1000 kJ/kg. (Rješenje: η = 0.40)
2. Potrebno je odrediti rad dobiven iz procesa motora, znajući da je toplina predana motoru
1000 kJ/kg i da je toplina odvedena hlađenjem jednaka 600 kJ/kg. (Rješenje: w = 400
kJ/kg)
3. Potrebno je odrediti stupanj djelovanja motora koji radi po Carnotovom procesu između
temperature 2160 °C i 700 °C. (Rješenje: η = 0.60)
4. Potrebno je odrediti stupanj djelovanja nuklearne elektrane u kojoj se proizvodi
mehanička snaga od 409 MW, ako je dovedena toplinska snaga jednaka 1570 MW.
(Rješenje: η = 0.26)
5. Potrebno je izračunati toplinski množioc za rashladni uređaj koji radi između sljedećih
krajnjih temperatura: a) –5 °C i +35 °C, b) –20 °C i +35 °C. (Rješenje: a) ε = 6.7, b) ε =
4.6)
6. Tekući natrij koji izlazi iz reaktora jedne nuklearne centrale s temperaturom 775 °C koristi
se kao izvor topline više temperature u generatoru pare. Para se na kraju procesa odvodi u
kondenzator, gdje kondenzira pri temperaturi od 20 °C. Koji je stupanj djelovanja koji se
može postići u parnom postrojenju? (Rješenje: η = 0.72)
7. Jedna velika termoelektrana razvija mehaničku snagu od 1000 MW uz stupanj djelovanja
od 0.4. Potrebno je izračunati toplinski tok koji se dovodi postrojenju i toplinski tok koji
se odbacuje u okoliš. (Rješenje: Qdov = 2500 MW, Qodv = 1500 MW)
ZADACI 8
OTVORENI SUSTAV I JEDNADŽBE OČUVANJA
Primjer 8.1 (jednadžba očuvanja mase)

Na slici je prikazan vertikalni presjek hidrauličke turbine. Izlaz iz turbine je izveden na kraju
difuzora koji je izveden kao rotacijska ploha oko uzdužne osi turbine. Potrebno je naći brzinu
istjecanja vode u presjecima 1 i 2 kada je volumenski protok kroz turbinu Q = 3 m3/s.
Slika Prikaz hidrauličke turbine
Rješenje
Brzina vodeu presjeku 1 može se odrediti poznavajući površinu protočnog presjeka 1, kojemu
znamo promjer D.
Q Q 3
Q = Av → v1 = = 2 = = 5.97 m/s
A1 d π 0.82 π
4 4
Površina protočnog presjeka na izlazu difuzora je prstenasta ploha s promjerom D2 = 4 m,

visine h2 = 0.25 m. Brzina strujanja na izlazu je:
Q Q 3
v2 = = = = 0.95 m/s
A2 D2π h2 4π 0.25
Primjer 8.2 (Jednadžba očuvanja mase)

Kroz sustav cijevi prema slici struji voda. Prve dvije dionice cjevovoda a i b spojene su u
seriju, dok su druge dvije dionice c i d spojene paralelno. Za svaku dionicu zadani su podaci
prema slici. Potrebno je izračunati sve ostale podatke koji nedostaju.
Rješenje
Pri rješavanju se polazi od pretpostavke očuvanja mase. Ovdje se radi o stacionarnom
strujanju nestlačivog fluida. U prve dvije dionice protok fluida je jednak i on se kasnije dijeli
na dvije paralelne dionice. Protok fluida ćemo odrediti iz podataka za dionicu b:
Db2π 0.082 π
Q = Ab vb = vb = 2 = 0.01 m 3 /s Qa = Qb = 0.01 m3/s
4 4
Sada možemo odrediti brzine strujanja za dionicu a:
Qa 4 ⋅ 0.01
va = = = 3.54 m/s
Da π 0.062 π
2
Volumenski protok se dijeli na protoke u dionicama c i d:
Qa = Q = Qc + Qd
Prema slici nam je zadan omjer protoka Qd = Qc/2, odakle možemo odrediti protok kroz
dionicu c:
2 ⋅ 0.01
Q a = Q = Q c + Q d = Qc + Q c 2 = 3 ⋅ Qc 2 → Qc = 2 ⋅ Q 3 = = 0.00667 m3/s
3
Qd = Qc/2 = 0.00667/2 = 0.00333 m3/s
Za dionicu c nam je nepoznanica promjer cijevi Dc :
Dc2π 4Q 4 ⋅ 0.00667
Qc = vc → Dc = = = 0.065 m = 65 mm
4 v cπ 2 ⋅π
Brzina u dionici d je:
Qd 4 ⋅ 0.00333
vd = 2
= = 2.65 m/s
Dd π 0.04 2 π
4
Primjer 8.3 (jednadžba očuvanja energije)

Jedna parna turbina (prema slici), koja obrađuje protok pare od dm/dt = 2 kg/s, dobiva s
parom toplinski tok od Qdov = 11 kW. Stanja pare na ulazu i izlazu iz turbine data su u tablici.
Tlak p Temperatura T Sadržaj pare x Brzina v Visina z

MPa K m/s m
1 Ulaz 3.0 400 - 80 5
2 Izlaz 0.125 105.99 1 180 2
Potrebno je odrediti mehaničku snagu P koju razvija turbina.
Rješenje
Razvijena snaga turbine P zadana je produktom masenog protoka i specifičnog rada w po
jedinici mase. Spcifični rad po jedinici mase w izračunava se u presjecima 1 i 2 na kontrolnoj
površini (granici) kontrolnog volumena (ili termodinamičkog sustava).
v12 v22
q + h1 + + gz1 = h2 + + gz 2 + w
2 2
2
v − v22
w = (h1 − h2 ) + 1 + g (z1 − z 2 ) + q
2
Razliku među entalpijama na ulazu i izlazu iz turbine odrediti ćemo iz termodinamičkih

tablica:
h1 - h2 = 3230.9 - 2685.4 = 545.5 kJ/kg
Promjena kinetičke energije je:
v12 − v22 60 2 − 180 2

= = −14400 m 2 s 2 = −14400 J kg = −14.4 kJ kg
2 2
Promjena potencijalne energije je:
g(z1 - z2) = 9.81(5 - 2) = 29.43 m2/s2 = 0.02943 kJ/kg
Količina topline dovedena po jedinici mase (u masenom protoku) je:
Q − 11 ⋅ 103
q= = = −5.5 ⋅ 103 J kg = −5.5 kJ kg
m& 2
Konačno je specifični rad jednak:
w = 545.5 − 14.4 + 0.02943 − 5.5 = 525.6 kJ kg
a ukupna mehanička snaga koju turbina predaje potrošačima je:

P = m& w = 2 ⋅ 525.6 ⋅ 10 3 = 1051.2 ⋅ 10 3 W = 1051.2 kW
Ako analiziramo doprinose različitih članova jednadžbe za specifični rad, vidimo da je

doprinos razlike entalpije najveći, dok je doprinos razlike potencijalne energije najmanji.
Primjer 8.4 (Rad i snaga turbine)

Maseni protok od dm/dt = 10 kg/s vodene pare ulazi u turbinu sa specifičnom entalpijom od
h1 = 3161.7 kJ/kg i izlazi sa specifičnom entalpijom h2 = 2310.1 kJ/kg. Potrebno je odrediti
specifični rad w i mehaničku snagu P.
Rješenje
Specifični rad (zanemarujući ostale doprinose) izračunavamo iz razlike entalpije:
w = h1 - h2 = 3161.7 - 2310.1 = 851.6 kJ/kg
Mehanička snaga je:
P = m& w = 10 ⋅ 851.6 ⋅ 10 3 = 8516 ⋅ 10 3 W = 8.516 MW
Primjer 8.5 (jednadžba očuvanja energije)

U kondenzatoru rashladnog postrojenja radni fluid (Freon R12) s masenim protokom dm/dt =
0.02 kg/s ulazi pri tlaku p1 = 1.2 MPa i temperaturi T1 = 100 °C i izlazi ukapljen pri tlaku p2 =
1.15 MPa i temperaturi T2 = 40 °C. Rashladna voda ulazi u kondenzator s temperaturom Tul =
5 °C i izlazi s temperaturom Tizl = 15 °C. Potrebno je odrediti maseni protok rashladne vode
za hlađenje kondenzatora.
Kontrolna ploha
Slika Shema kondenzatora
Rješenje
Da bi riješili ovaj zadatak promatrati ćemo dva odvojena otvorena termodinamička sustava
koji između sebe izmjenjuju toplinu odvedenu freonu pri kondenzaciji. Podaci o radnim
medijima za ulaz i izlaz dati su u tablici:
Položaj h kJ/kg Radni medij Stanje Izvor

Ulaz c1 409.5 Freon 12 Pregrijana para Term. tablice
Izlaz c2 238.535 Freon 12 Zasićena kapljevina Term. tablice
Ulaz f1 20.98 Voda Tekućina Term. tablice
Izlaz f2 62.9 Voda Tekućina Term. tablice
Toplinski tok potreban za kondenzaciju freona je:
Q = m& (h1 − h2 ) = 0.02(409.5 − 238.535) ⋅ 10 3 = 3.42 ⋅ 10 3 W
Maseni protok vode potreban za hlađenje kondenzatora je:
Q 3.42 ⋅ 103
m& v = = = 0.082 kg s
hizl − hul 62.9 − 20.98
Primjer 8.6 (jednadžba očuvanja količine gibanja)

Iz otvora na vertikalnoj stijenci spremnika izlazi mlaz vode brzinom od v = 5.6 m/s. Razina
vode u spremniku je konstantna (vidi sliku). Na mjestu izlaza mlaz ima promjer od d = 40
mm. Ako znamo da se spremnik giba brzinom od u = 0.9 m/s suprotno od smjera istjecanja
mlaza, potrebno je odrediti poriv mlaza F i rad mlaza na spremnik u jedinici vremena.
Kontrolni volumen
Slika Poriv mlaza vode na spremnik u gibanju
Rješenje
Duž osi x primjeniti ćemo jednadžbu očuvanja količine gibanja.
d 2π 2
∑ F = m& (v 2 − v1 ) = ρ v ((v − u ) − (− u )) = 1000 ⋅ 5.6 0.04 π ((5.6 − 0.9 ) − (− 0.9 )) = 39.41 N
4 4
Snagu mlaza ćemo izračunati iz rada sile poriva na spemnik (hvatište sile) u jedinici vremena,
tj. kao produkt sile poriva i brzine spremnika:
P = Fvs = 39.41⋅0.9 = 35.47 W

Primjer 8.7 (unutarnji stupanj djelovanja turbine)

Turbina je napajana parom tlaka p1 = 1.2 MPa i temperature T1 = 300 °C. Para na izlazu iz
turbine ima tlak p2 = 10 kPa. Turbina na svome vratilu odaje specifični rad w = 700 kJ/kg
pare. Koristeći termodinamičke tablice za vodenu paru potrebno je izračunati: a) izentropski
stupanj djelovanja pretvorbe ηt u turbini, b) efektivnu entalpiju h2 i sadržaj pare na izlazu iz
turbine, c) postotnu promjenu entropije i d) pomoću Mollierovog h-s dijagrama za vodenu
paru potrebno je odrediti stupanj djelovanja ηt, entalpiju h2, sadržaj pare x i entropiju s2.
Rješenje
a) Izentropski stupanj djelovanja ηt predstavlja omjer idealne i stvarne promjene entalpije
prilikom pretvorbe energije u turbini. Rad predan turbini je w = 700 kJ/kg i predstavlja
stvarnu razliku entalpija. Duž izentrope možemo između tlakova p1 i p2 naći idealnu razliku
entalpija. Stanju pare na ulazu odgovaraju vrijednosti:
p1 = 1.2 MPa, T1 = 300 °C, h1 = 3045.8 kJ/kg, s1 = 7.0317 kJ/kg.K
Za točku na izentropi pri tlaku na izlazu naći ćemo vrijednosti za p2 = 10 kPa tako da ćemo
najprije odrediti sadržaj pare, a zatim iz njega entalpiju:
s − s ′ 7.0317 − 0.6493
s1 = s2 = s ′ + x(s ′′ − s ′) → x= = = 0.851
s ′′ − s ′ 7.5009 − 0.6493
h2 = h ′ + x(h ′′ − h ′) = 191.83 + 0.851(2584.63 − 191.83) = 2228.1 kJ kg
Idealna (izentropska) promjena entropije je:
wt,is = h2 - h1 = 3045.8 - 2228.1 = 817.7 kJ/kg
Izentropski stupanj djelovanja turbine je:
w 700
ηt = = = 0.856
wt ,is 817.7
b) Efektivna entalpija na izlazu iz turbine je:
w = h1 - h2e → h2e = h1 - w = 3045.8 - 700 = 2345.8 kJ/kg
Sadržaj pare je:
h2 e − h ′ 2345.8 − 191.83
x= = = 0.90
h ′′ − h ′ 2584.63 − 191.83
c) Specifična entropija za paru na izlazu iz turbine je:
s2e = s’ + x(s” - s’) = 0.6493 + 0.9(8.1502 - 0.6493) = 7.40 kJ/kg.K
Postotno povećanje entropije je:
s 2 e − s1 7.40 − 7.0317
100 = 100 = 5.2%
s1 7.0317
d) Sada ćemo koristiti Mollierov h-s dijagram. Najprije ćemo odrediti točku koja predstavlja
stanje pare na ulazu u turbinu i to na presjecištu izoterme T1 = 300 °C i izobare p1 = 1.2 MPa.
Našli smo se u području pregrijane pare. Očitavamo h1 = 3050 kJ/kg i s1 = 7.05 kJ/kg.K. Sada
nalazimo točku na izobari p2 = 10 kPa pri istoj entropiji. Nalazimo se u području isparavanja.
Očitavamo sadržaj pare x = 0.854 i h2 = 2230 kJ/kg.
Izentropski stupanj djelovanja je:
w 700
ηt = = = 0.854
h1 − h2 3050 − 2230
Efektivna entalpija je:
h2e = h1 - w = 3050 - 700 = 2350 kJ/kg
Sada odredimo položaj točke 2e na izobari p2 = 10 kPa i entalpiji h2e = 2350 kJ/kg. Nalazimo
se u području isparavanja. Očitavamo s2e =7.42 kJ/kg.K i x2e = 0.902.
Primjer 8.8 (stupanj djelovanja kompresora)

Kompresor koji adijabatski komprimira zrak sa stupnjem djelovanja od ηc = 0.85 usisava zrak
pri tlaku p1 = 100 kPa i temperaturi T1 = 300 K. Brzinu pri usisu i na tlačnoj strani možemo
zanemariti. Zrak se tlači natlak p2 = 1 MPa. Uz pretpostavku da je zrak idealni plin sa
eksponentom adijabate κ = 1.40 i cp = 1003.5 J/kg.K potrebno je odrediti mehanički rad za
pogon kompresora i efektivnu temperaturu zraka na tlačnoj strani (na izlazu iz) kompresora.
Rješenje
Izentropski stupanj djelovanja kompresora je:
wc wc ,is c p (T1 − T2 )
ηc = → w= =
w ηc ηc
κ −1 1.4−1
p  κ  1000  1.4
T2 = T1  2  = 300  = 579 K
 p1   100 
wc,is = cp(T1 - T2) = 1003.5(579 - 300) = -280⋅103 J/kg
wc ,is − 280 ⋅ 103

w= = = −329.4 ⋅ 103 J/kg
ηc 0.85
Efektivna temperatura zraka na izlazu iz kompresora je:
w − 329.4 ⋅ 103
w = h1 − h2 e = c p (T1 − T2 e ) → T2 e = T1 − = 300 − = 628 K
cp 1003.5
DOPUNSKI ZADACI
1. Voda struji u prvoj cijevi promjera 1.1 m brzinom od 2.6 m/s i iz nje ulazi u drugu cijev s
promjerom 1.3 m. Druga cijev je serijski vezana na prvu cijev. Potrebno je izračunati
volumenski protok Q i brzinu vb u drugoj cijevi. (Rješenje: Q = 2.471 m3/s, vb = 1.86 m/s)
2. Volumenski protok vode od 3.6 m3/s dijeli se na dvije cijevi c i d koje su postavljene
paralelno. Cijev c ima promjer 0.9 m i kroz nju imamo protok od 1.2 m3/s. Brzina
strujanja u cijevi d je 2.4 m/s. Potrebno je izračunati brzinu strujanja vc u cijevi c i
promjer dd za cijev d. (Rješenje: vc = 2.22 m/s, dd = 1.13 m)
3. Potrebno je odrediti silu poriva F koju mlaz vode promjera 50 mm s brzinom od 18 m/s
vrši na spremnik iz kojega istječe. (Rješenje: F = 636 N)
4. U visokotlačno kućište turbine ulazi protok pare od 74.2 kg/s s entalpijom od 2765 kJ/kg
na ulazu i entalpijom od 2517 kJ/kg. U niskotlačno kućište ulazi protok pare od 57 kg/s s
entalpijom na ulazu od 2674 kJ/kg i na izlazu od 2279 kJ/kg. Potrebno je izračunati
mehaničku snagu PVT za visokotlačni dio turbine, snagu PNT za niskotlačni dio turbine i
ukupnu snagu Puk. (Rješenje: PVT = 18.4 MW, PNT = 22.5 MW, P = 40.9 MW)
5. Protok vode od 75.6 kg/s ulazi s entalpijom od 688 kJ/kg u generator pare i iz njega izlazi
kao para s entalpijom 2765 kJ/kg. Potrebno je izračunati snagu kotla. (Rješenje: P = 157
MW)
6. Iz turbine izlazi para s protokom od 54.3 kg/s i s entalpijom od 2279 kJ/kg ulazi u
kondenzator. Kondenzat na izlazu iz kondenzatora ima entalpiju od 140 kJ/kg. Potrebno
je izračunati termičku snagu koja se oduzima pari da bi se kondenzirala. (Rješenje: P =
116.1 MW)
7. Pomoću Mollierovog dijagrama potrebno je odrediti početnu entalpiju h1, početnu
entropiju s1 i izentropski pad entalpije ∆hs pare u turbini. Para u turbinu ulazi s tlakom od
4 MPa i s temperaturom od 480 °C da bi se u turbini izvršila adijabatska ekspanzija na
tlak od 10 kPa. Ako znamo da je izentropski stupanj djelovanja turbine jednak 0.85,
potrebno je odrediti entalpiju h2, sadržaj pare x2 i efektivnu snagu turbine Pe. (Rješenje:
h1 =3398 kJ/kg, s1 = 7.02 kJ/kg.K, ∆hs = 1173 kJ/kg, h2 = 2401 kJ/kg, x2 = 0.923, Pe =
997 kJ/kg)
8. Turbini dovodimo paru tlaka 1.5 MPa i temperature 350 °C. Para iz turbine izlazi pri
tlaku od 10 kPa. Rad koji se predaje turbini je 744.5 kJ/kg. Pomoću Mollierovog
dijagrama potrebno je odrediti entalpiju i entropiju na početku ekspanzije, entalpiju na
kraju izentropske ekspanzije, idealni entalpijski pad, idealni sadržaj pare, izentropski
stupanj djelovanja turbine, efektivnu entalpiju i sadržaj pare na kraju stvarne ekspanzije u
turbini. (Rješenje: h1 = 3147 kJ/kg, s1 = 7.10 kJ/kg.K, h2s = 2250 kJ/kg, ∆hs = 897 kJ/kg,
x2s = 0.86, ηt,is = 0.83, h2 = 2402.5 kJ/kg, x2 = 0.925)
ZADACI 9
DINAMIKA NESTLAČIVOG FLUIDA
Primjer 9.1 (Prijelaz iz laminarnog u turbulentno područje strujanja)

Voda pri atmosferskom tlaku i temperaturi od 20 °C struji kroz cijev promjera 30 mm.
Potrebno je odrediti a) kritičnu brzinu pri kojoj počinje prijelaz iz laminarnog u turbulentno
strujanje, b) kritičnu brzinu pri kojoj bi imali prijelaz iz laminarnog strujanja u turbulentno,
ako bi kroz cijev strujao zrak.
Rješenje
Lv Re kr ν 2100 ⋅ 1.01 ⋅10 −6

a) Reynoldsov broj je: Re = → v= = = 0.07 m s
ν L 0.030
Re kr ν 2100 ⋅1.51 ⋅ 10 −5
b) v = = = 1.06 m s
L 0.030
Primjer 9.2 (Protok i Reynoldsov broj za strujanje u cjevovodu)

Ulje gustoće ρ = 930 kg/m3 i viskoznosti µ = 0.26 Pa.s protječe kroz cjevovod masenim
protokom od 3 kg/s. Promjer cijevi je 80 mm. Potrebno je a) izračunati brzinu ulja u
cjevovodu, b) pokazati da je brzina strujanja manja od kritične brzine strujanja, tj. da je
strujanje laminarno.
Rješenje
a) Brzinu ulja ćemo odrediti iz jednadžbe kontinuiteta:
m& m& 4⋅3

m& = ρ Av → v= = = = 0.64 m s
ρA D π 930 ⋅ 0.082 π
2
ρ
4
b) Reynoldsov broj za ovo strujanje je:
dv ρ d v 930 ⋅ 0.08 ⋅ 0.64

Re = = = = 183 < Re kr = 2100
ν µ 0.26
Primjer 9.3 (brzina i tlak u cjevovodu)

Jedna pumpa za navodnjavanje (slika) dobavlja vodu (gustoća ρ = 1000 kg/m3) tako da joj
dovodi specifičnu energiju po jedinici težine od 25 J/N, što odgovara stupcu tekućine od 25
m. Pumpa siše vodu iz bazena čija je razina 4 m ispod pumpe i tlači je do mlaznice koja se
nalazi 2 m iznad pumpe. Promjer mlaznice je 40 mm. Promjer usisne i tlačne cijevi je 120
mm. Ovdje ćemo strujanje vode promatrati uz zanemarivanje trenja duž cijevi. Potrebno je
odrediti: a) brzinu mlaza vode koji izlazi iz mlaznice (točka 3 na slici), b) tlak u usisnoj cijevi
na mjestu usisa u pumpu (točka 1 na slici).
Pumpa
Razina tekućine (referentna razina)
Rješenje
a) Da bi riješili ovaj problem koristimo se Bernoulijevom jednadžbom
p1 v12 p v2
+ + z1 + H p = 3 + 3 + z 3
ρ g 2g ρ g 2g
 p − p3 v12   1.0 ⋅ 105 − 1.0 ⋅ 105 02 

v32 = 2 g 1 + + z1 − z3 + H p  = 2 ⋅ 9.81 ⋅  + + 0 − 6 + 25  =
 ρg 2g   1000 ⋅ 9.81 2 ⋅ 9.81 
= 372.78 m 2 s 2
v3 = 19.31 m/s
b) Da bi mogli odrediti tlak na usisu u pumpu potrebno je poznavati brzinu strujanja vode u
usisnoj cijevi. Brzinu vode odrediti ćemo iz jednadžbe kontinuiteta:
A3v3 d 32 v3 0.04 2 ⋅ 19.31

A2 v2 = A1v1 → v2 = = 2 = = 2.14 m s
A2 d2 0.12 2
p1 v12 p v2
+ + z1 = 2 + 2 + z 2
ρ g 2g ρ g 2g
 v 2 − v22 p   0 2 − 2.14 2 1.0 ⋅ 105 

p2 = ρ g  1 + z1 − z 2 + 1  = 1000 ⋅ 9.81 +0−4+  = 59.7 ⋅ 10 3 Pa

 2 g ρ g   2 ⋅ 9 . 81 1000 ⋅ 9 . 81 
Primjer 9.4 (Protok i tlak u sifonu)

Sifon promjera 100 mm (slika) ispunjen je vodom i slobodno se prazni u okoliš u kojemu
vlada atmosferski tlak. Pražnjenje se vrši kroz mlaznicu promjera 50 mm. Gubici zbog trenja
fluida se zanemaruju. Potrebno je odrediti a) volumni protok kroz mlaznicu, b) relativne
tlakove u točkama 1, 2, 3 i 4.
Piezometarska
linija
Referentna razina
Rješenje
a) Na presjeke 0 i 5 primjeniti ćemo Bernoulijevu jednadžbu:
p0 v02 p v2
+ + z 0 = 5 + 5 + z5
ρ g 2g ρ g 2g
U točki 0 imamo: p0 = 105 Pa, v0 = 0 m/s, z0 = 4 m

U točki 5 imamo: p0 = 105 Pa, z0 = 0 m
 p − p5 v2   105 − 10 5 02 
v5 = 2 g  0 + z 0 − z5 + 0  = 2 ⋅ 9.81 +0−4+  = 8.86 m s
 ρg 2g   1000 ⋅ 9.81 2 ⋅ 9.81 
Volumni protok na mlaznici je:
d 2π 0.052 π
V&5 = v5 A5 = v5 5 = 8.86 = 0.0174 m 3 s
4 4
b) Sada ćemo najprije izračunati brzinu u cijevi sifona iz jednadžbe kontinuiteta:
V& 4V& 4 ⋅ 0.0174

v= = 2 = = 2.21 m s
A dc π 0.12 2 π
Pomoću Bernoulijeve jednadžbe ćemo sada odrediti relativne tlakove u svakom od presjeka
cijevi:
Tlak u presjeku 1:
p0 v02 p v2
+ + z 0 = 1 + 1 + z1
ρ g 2g ρ g 2g
 v 2 − v12   0 2 − 2.212 
p1,r = p1 − p0 = ρ g  0 + z 0 − z1  = 1000 ⋅ 9.81 + 0 − 0  = −2440 Pa =
 2g   2 ⋅ 9.81 
= -2.44 kPa
Tlak u presjeku 2:
p0 v02 p v2
+ + z0 = 2 + 2 + z 2
ρ g 2g ρ g 2g
 v 2 − v22   0 2 − 2.212 
p2,r = p2 − p0 = ρ g  0 + z0 − z 2  = 1000 ⋅ 9.81 + 0 − 3 = −31880 Pa =
 2g   2 ⋅ 9.81 
= -31.88 kPa
Tlak u presjeku 3:
p0 v02 p3 v32
+ + z0 = + + z3
ρ g 2g ρ g 2g
 v 2 − v32   0 2 − 2.212 
p3,r = p3 − p0 = ρ g  0 + z 0 − z 3  = 1000 ⋅ 9.81 + 0 − 0  = −2440 Pa =
 2g   2 ⋅ 9.81 
= -2.44 kPa
Tlak u presjeku 4:
p0 v02 p v2
+ + z0 = 4 + 4 + z 4
ρ g 2g ρ g 2g
 v 2 − v42   0 2 − 2.212 
p4,r = p4 − p0 = ρ g  0 + z0 − z 4  = 1000 ⋅ 9.81 + 0 + 4  = 36800 Pa =
 2g   2 ⋅ 9.81 
= 36.8 kPa
Primjer 9.5 (Stvarni protok na sapnici)

Kroz provrt na spremniku izlazi voda. Promjer provrta je 10 mm. Visina vode iznad provrta je
2 m. Koeficijent kontrakcije mlaza je Cc = 0.64, a koeficijent brzine je Cb = 0.97. Potrebno je
odrediti a) promjer mlaza, b) efektivnu brziu istjecanja, c) teorijski protok i d) stvarni protok.
Rješenje
a) Promjer mlaza d je onaj koji mjerimo na mjestu suženja mlaza.
d m2 ,eπ d 2π
Am ,e = = Cc A = Cc
4 4
d m,e = C c d 2 = C c d = 0.64 ⋅ 0.01 = 0.008 m = 8 mm

b) Brzina istrujavanja:
v = Cb vt = Cb 2 g h = 0.97 2 ⋅ 9.81 ⋅ 2 = 6.08 m s
c) Teorijski protok ćemo dobiti kada bi mlaz teorijskom brzinom vt istjecao po cijelom
protočnom presjeku sapnice:
d 2π 0.012 π
V&t = vt A = 2 gh = 2 ⋅ 9.81 ⋅ 2 = 4.92 ⋅ 10 −4 m 3 s
4 4
d) Stvarni protok bi dobili sa stvarnom brzinom istjcanja i stvarnom površinom mlaza na

izlazu iz sapnice:
V& = v Am,e = Cb vt C c A = CbC cV&t = 0.97 ⋅ 0.64 ⋅ 4.92 ⋅ 10 −4 = 3.054 ⋅ 10-4 m 3 s
DOPUNSKI ZADACI
1. Potrebno je izračunati Reynoldsov broj Rekr koji odgovara kritičnoj brzini zraka od 0.31
m/s u cijevi promjera 100 mm. Izračunti brzinu vode pri kojoj bi dostigli kritični
Reynoldsov broj za protok kroz istu cijev. Podatke za kinematsku viskoznost usvojiti iz
tablica. (Rješenje: Recr = 2053, vcr = 0.02 m/s)
2. Ulja gustoće 930 kg/m3 i dinamičke viskoznosti 0.26 kg/(m.s) protječe s protokom od 5
dm3/s kroz cijev promjera 50 mm. Potrebno je odrediti brzinu v, Reynoldsov broj i
karakter strujanja. (Rješenje: v = 2.5 m/s, Re = 547, strujanje je laminarno)
3. Etilni alkohol gustoće 789 kg/m3 i dinamičke viskoznosti 0.012 kg/(m.s) protječe
protokom od 2.5 kg/s kroz cijev promjera 70 mm. Potrebno je odrediti brzinu v,
Reynoldsov broj i karakter strujanja. (Rješenje: v = 0.82 m/s, Re = 37700, strujanje je
turbulentno)
4. Potrebno je izračunati ukupnu visinu H struje vode (gustoća 1000 kg/m3), koja protječe
kroz cjevovod pri tlaku 40 kPa, na visini od 5 m brzinom od 10 m/s. (Rješenje: H = 14.17
m)
5. U cijevi promjera 50 mm struji voda (gustoća 1000 kg/m3) konstantnom brzinom od 2.4
m/s. Potrebno je izračunati tlak p u jednom presjeku koji se nalazi na razini od 2 m,
znajući da u jednom drugom presjeku, koji je na visini od 10 m, vlada tlak od 275 kPa.
(Rješenje: p = 353 kPa)
6. Cijev u kojoj struji voda (gustoća 1000 kg/m3) s protokom od 0.1 m3/s ima u gornjem
dijelu promjer od 1.4 m, koji se nalazi na visini od 4 m, tlak od 80 kPa. Cijev u donjem
dijelu, koji se nalazi na visini od 0 m, ima promjer od 0.5 m. Potrebno je izračunati brzinu
vg u gornjem dijelu cijevi i brzinu vd i tlak pd u donjem dijelu cijevi. (Rješenje: vg = 0.06
m/s, vd = 0.51 m/s, pd = 119 kPa)
7. Tekućina izlazi iz provrta s promjerom od 20 mm, koji se nalazi 6 m ispod razine
tekućine. Ako pretpostavimo da je koeficijent kontrakcije mlaza jednak Cc = 0.65 i da je
koeficijent brzine Cb = 0.98, potrebno je izračunati promjer mlaza na mjestu suženja,
brzinu istrujavanja i volumenski protok u mlazu. (Rješenje: d = 16 mm, v = 10.6 m/s, Q =
2.15 dm3/s)
ZADACI 10
STACIONARNO STRUJANJE FLUIDA U CIJEVOVODIMA
Primjer 10.1 (Pad tlaka u cijevi)

Kroz glatku cijev promjera D = 20 mm, dugu L = 700 m struji voda s protokom Q = 0.157
dm3/s. Potrebno je odrediti a) pad tlaka zbog trenja u cijevi i b) odgovarajući pad napora.
Rješenje
a) Iz dijagrama za pad tlaka u cijevima (slika 10.6) polazimo od protoka Q = 0.157 dm3/s i
dižemo vertikalu sve do pravca za cijev promjera 20 mm. Od toga presjecišta vučemo
horizontalu do ordinate gdje ćemo očitati pad tlaka:
∆p
= 197 Pa m
L
U istom dijagramu, linije koje su nagnute u drugom smjeru odnose se na brzinu strujanja. Iz
tih linija bi očitali brzinu strujanja v = 0.5 m/s, čemu odgovara protok od Q = 0.157 dm3/s na
promjeru od 20 mm. Ukupni pad tlaka na cijeloj dužini cjevovoda je:
∆p
∆p = L = 197 ⋅ 700 = 137900 Pa = 137.9 kPa
L
b) Pad napora ćemo odrediti tako da pad tlaka pretvorimo u stupac tekućine:
∆p = ρ g ∆H
∆p 137900
∆H = = = 14.1 m stupca vode
ρ g 1000 ⋅ 9.81
Primjer 10.2 (Pad tlaka u cijevi za strujanje zraka)

Kroz glatki cjevovod, dužine 500 m, struji zrak s protokom Q = 1 m3/s. Potrebno je odrediti
ukupni pad tlaka, odgovarajući pad napora i promjer cjevovoda za dvije različite brzine
strujanja zraka: a) v = 5 m/s i b) v = 10 m/s.
Rješenje
a) Iz dijagrama za pad tlaka u cijevima (slika 10.6b) polazimo od protoka Q = 1 m3/s i dižemo
vertikalu sve do pravca za brzinu v = 5 m/s. Od toga presjecišta vučemo horizontalu do
ordinate gdje ćemo očitati pad tlaka:
∆p
= 0.5 Pa m
L
Ukupni pad tlaka na cijeloj dužini cjevovoda je:

∆p
∆p = L = 0.5 ⋅ 500 = 250 Pa
L
Pad napora ćemo odrediti tako da pad tlaka pretvorimo u stupac fluida:
∆p = ρ g ∆H
∆p 250
∆H = = = 21.2 m stupca zraka
ρ g 1.2 ⋅ 9.81
Protoku od 1 m3/s pri brzini strujanja od 5 m/s odgovara promjer cijevi od D = 0.5 m
b) Iz dijagrama za pad tlaka u cijevima (slika 10.6b) polazimo od protoka Q = 1 m3/s i dižemo
vertikalu sve do pravca za brzinu v = 10 m/s. Od toga presjecišta vučemo horizontalu do
ordinate gdje ćemo očitati pad tlaka:
∆p
= 2.5 Pa m
L
Ukupni pad tlaka na cijeloj dužini cjevovoda je:
∆p
∆p = L = 2.5 ⋅ 500 = 1250 Pa
L
Pad napora ćemo odrediti tako da pad tlaka pretvorimo u stupac fluida:
∆p = ρ g ∆H
∆p 1250
∆H = = = 106.2 m stupca zraka
ρ g 1.2 ⋅ 9.81
Protoku od 1 m3/s pri brzini strujanja od 10 m/s odgovara promjer cijevi od D = 0.35 m
Primjer 10.3 (Potrebna snaga za održavanje fluida u gibanju)

Kroz horizontalnu čeličnu cijev promjera 50 mm, dužine 1200 m, teče voda s dinamičkom
viskoznosti µ = 0.001 Ns/m2. Cijev je nova i čista i ima kružni presjek. Potrebno je odrediti
pad napora zbog gubitaka trenja i potrebnu snagu za pokrivanje gubitaka trenja za dva
različita protoka vode: a) Q = 0.06 dm3/s i b) Q = 0.6 dm3/s.
Rješenje
a) Najprije moramo odrediti Reynoldsov broj:
Q 4Q 4 ⋅ 0.06 ⋅ 10 −3
v= = 2 = = 0.0305 m s
A d π 0.052 π
vd ρ vd 1000 ⋅ 0.0305 ⋅ 0.05

Re = = = = 1525
ν µ 0.001
Strujanje je laminarno. Iz dijagrama za koeficijent trenja po Moodyju dobivamo λ = 0.04. Istu

vrijednost mogli smo dobiti iz jednadžbe:
64 64
λ= = = 0.042 ≈ 0.04
Re 1525
Pad napora u dionici cjevovoda je:
L ρv2 1200 1000 ⋅ 0.03052

λ 0.04
∆p
∆h = = d 2 = 0.05 2 = 0.0455 m stupca vode.
ρg ρg 1000 ⋅ 9.81
Potrebna snaga za održavanje strujanja vode je:
P = Q ∆p = Qρ g ∆h = 0.06 ⋅ 10 −3 ⋅ 1000 ⋅ 9.81 ⋅ 0.0455 = 0.02679 W
b) Najprije moramo odrediti Reynoldsov broj:
Q 4Q 4 ⋅ 0.6 ⋅ 10 −3
v= = 2 = = 0.305 m s
A d π 0.052 π
vd ρ vd 1000 ⋅ 0.305 ⋅ 0.05

Re = = = = 15250
ν µ 0.001
Strujanje je turbulentno. U ovom slučaju potrebno je poznavati relativnu hrapavost cijevi k/d.
Za k/d = 0.001 i Reynoldsov broj Re = 15250 iz dijagrama očitavamo koeficijent trenja λ =
0.03. Koeficijent trenja možemo odrediti i iz jednadžbe:
1 k d 2.51   0.001 2.51   0.0001646 

= −2log +  = −2log
 +  = −2 log 0.0002857 + 
λ  3.7 Re λ   3.5 15250 λ   λ 
Iteracijskim postupkom dobiti ćemo da je λ = 0.03.

Pad napora u dionici cjevovoda je:
L ρv2 1200 1000 ⋅ 0.3052

λ 0.03
∆p d 2 = 0.05 2
∆h = = = 3.414 m stupca vode.
ρg ρg 1000 ⋅ 9.81
Potrebna snaga za održavanje strujanja vode je:
P = Q ∆p = Qρ g ∆h = 0.6 ⋅ 10 −3 ⋅ 1000 ⋅ 9.81 ⋅ 3.414 = 20.095 W
Primjer 10.4 (Ukupni pad tlaka u cjevovodu s armaturom)

U trgovačkoj čeličnoj cijevi promjera d = 50 mm i dužine L = 30 m protječe voda. Koeficijent
trenja za strujanje u cijevi je λ = 0.02. Volumenski protok vode u cijevi je Q = 0.012 m3/s.
Cijev povezuje dva spremnika, tako da je potrebno uzeti u obzir gubitke strujanja na ulazu i
na izlazu iz cijevi. U cjevovodu su ugrađena dva koljena po 90° i jedan ventil, koji je pri
ovom protoku potpuno otvoren. Potrebno je odrediti ukupni pad napora.
Rješenje
Ukupni pad napora izračunati ćemo iz pada tlaka:
2
∆p  L v
∆H = =  λ + ∑ξ i 
ρg  d  2g
Suma lokalnih otpora trenja je:
Ulaz u cijev: ξ1 = 0.5

Izlaz iz cijevi: ξ2 = 0.5
Koljeno 90°: ξ3 = 0.6
Otvoreni ventil: ξ5 = 0.26
Σξ = ξ1 + ξ2 + ξ3 + ξ4 + ξ5 = 0.5 + 0.5 + 0.6 + 0.6 + 0.26 = 2.46
Brzina strujanja je:
Q 4Q 4 ⋅ 0.012
v= = = = 6.11 m s
A d 2π 0.052 π
2
 30  6.11
∆H =  0.02 + 2.46  = 27.51 m stupca fluida
 0.05  2 ⋅ 9.81
DOPUNSKI ZADACI
1. U glatkoj cijevi s unutarnjim promjerom od 40 mm, dužine 600 m, protječe voda s

protokom od 0.4 dm3/s. Potrebno je odrediti brzinu vode, pad tlaka po jednom dužnom
metru cijevi, ukupni pad tlaka i ukupni pad napora. (Rješenje: v = 0.32 m/s, ∆p/L = 38
Pa/m, ∆p = 22.8 kPa, ∆H = 2.3 m stupca vode)
2. Kroz glatki cjevovod s unutarnjim promjerom 400 mm, dužine 400 m, struji zrak s
protokom od 1 m3/s. potrebno je odrediti brzinu zraka, pad tlaka po metru dužnom cijevi,
ukupni pad tlaka i ukupni pad napora. (Rješenje: v = 8 m/s, ∆p/L = 1.4 Pa/m, ∆p = 560
Pa, ∆H = 47.5 m stupca zraka)
3. Koja je snaga potrebna za održavanje protoka vode od 0.4 dm3/s kojastruji kroz cjevovod
tako da je pad napora jednak 2.3 m stupca vode? (Rješenje: P = 9 W)
4. Potrebno je odrediti Reynoldsov broj i koeficijent trenja za strujanje vode s protokom od
0.4 dm3/s kroz cjevovod promjera 40 mm. (Rješenje: Re = 12600, λ = 0.03)
5. Potrebno je odrediti Reynoldsov broj i koeficijent trenja za protok zraka od 1 m3/s kroz
cjevovod promjera 400 mm. (Rješenje: Re = 211000, λ = 0.015)
6. Kroz trgovačku čeličnu cijev promjera 50 mm protječe voda s protokom od 0.012 m3/s.
Potrebno je odrediti relativnu hrapavost, Reynoldsov broj i koeficijent trenja. (Rješenje:
k/d = 0.0009, Re = 302500, λ = 0.02)
7. Potrebno je izračunati dodatni pad napora na cjevovodu u kojemu voda struji brzinom od
8 m/s zbog toga što su ugrađena dva koljena po 45° i ventil (zasun), koji je otvoren
napola. (Rješenje: ∆H = 12.6 m stupca vode)
8. Kroz trgovačku čeličnu cijev, promjera 76 mm, dužine 60 m, protječe voda brzinom od 6
m/s. Koeficijent trenja za strujanje u cijevi je λ = 0.019. Cjevovod ima i lokalne otpore na
ulazu i na izlazu iz cijevi, na ventilu (zasunu), koji je otvoren na 3/4 i dva koljena od 90°.
Potrebno je izračunati ukupni pad napora. (Rješenje: ∆H = 32.1 m stupca vode)
9. Voda koja izlazi iz većeg spremnika ulazi u čeličnu cijev promjera 50 mm i dužine 15 m.
U cjevovodu promjera 50 mm je ugrađen kuglasti ventil (otvoren). Nakon toga cijev sena
kraju širi na promjer od 200 mm. Znajući da je koeficijent trenja za strujanje kroz cijev
jednak λ = 0.02, potrebno je odrediti lokalne koeficijente trenja na ulazu, na kuglastom
ventilu i na naglom proširenju cijevi. Znajući da je brzina vode u cijevi jednaka v = 5.4
m/s, potrebno je izračunati ukupni pad napora. (Rješenje: ξ1 = 0.5, ξ2 =9, ξ3 = 0.88, ∆H =
24.3 m stupca vode)
ZADACI 11
DINAMIKA KOMPRESIBILNIH FLUIDA
Primjer 11.1 (Protok zraka u cjevovodu)

Kroz termički izolirani cjevovod s promjenljivim presjekom struji adijabatski i bez izmjene
rada s okolišem, zrak sljedećih karakteristika:
Stanje na ulazu: statička temperatura T1 = 800 K, brzina v1 = 150 m/s.
Stanje na izlazu: statički tlak p2 = 100 kPa, brzina v2 = 600 m/s.
Potrebno je odrediti: a) zastojne temperature na ulazu T1o i izlazu T2o, b) statičku temperaturu
T2 na izlazu, c) zastojni tlak p1o na ulazu i d) omjer površina A1/A2 na ulazu i izlazu.
Rješenje
a) Protok je izentropski (adijabatski) i povrativi. Zahvaljujući tome zastojna entalpija na

izlazu jednaka je zastojnoj entalpiji na ulazu.
v12 v12
h o = h1o = h1 +
2
→ (
c p T1o − T1 = ) 2
v12 150 2
T1o = T1 + = 800 + = 811.2 K
2c p 2 ⋅1003.5
Obzirom da su zastojne entalpije jednake, to će i zastojne temperature (uz pretpostavku cp =

konst) biti jednake:
T o = T1o = T2o = 811.2 K
b) Statička temperatura T2 na izlazu biti će izračunata iz entalpije i poznate brzine strujanja:
v 22 600 2
T2 = T2o − = 811.2 − = 631.8 K
2c p 2 ⋅1003.5
c) Zastojni tlak p2o možemo odrediti iz promjena temperature i tlaka za adijabatsku promjenu:
κ 1.4
 T2o  −1
κ
3  811.2  1.4−1
p2o = p2  
 = 100 ⋅ 10   = 239.8 ⋅ 103 Pa
 T2   631.8 
Obzirom da je promjena adijabatska i bez izmjene rada s okolišem, zastojni tlakovi na ulazu i
izlazu su jednaki pa je:
p o = p1o = p2o = 239.8 kPa
d) Iz jednadžbe kontinuiteta u koje ćemo umjesto gustoća staviti izraze za gustoću, dobiti
ćemo omjer protočnih presjeka:
p1 p
ρ1A1v1 = ρ2A2v2 → A1v1 = 2 A2 v2
RT1 RT2
Tlak p1 je:
κ 1.4
 T  κ −1  800  1.4−1
p1 = p1o  1o  = 239.8 ⋅ 103   = 228.4 ⋅ 103 Pa
 T1   811.2 
Konačno je omjer površina:
A1 p2 v 2 T1 100 ⋅ 103 ⋅ 600 800

= = = 2.218
A2 p1v1 T2 228.4 ⋅ 103 ⋅ 150 631.8
Primjer 11.2 (Stanje pare u jednom dijelu turbine)

U jednom dijelu parne turbine, stanje pare je sljedeće: zastojni tlak je po = 800 kPa, zastojna
temperatura je T o = 200 °C i statički tlak je p = 350 kPa. Pomoću Mollierovog dijagrama
potrebno je odrediti: a) statičku temperaturu T i odgovarajuće vrijednosti entropije i
specifičnog volumena, b) brzinu pare, c) maseni protok pare po jedinici površine.
Rješenje
a) Za zadano stanje po = 800 kPa i T o

= 200 °C iz Mollierovog dijagrama očitavaju se
vrijednosti:
ho = 2839 kJ/kg
so = 6.815 kJ/(kg.K)
Zastojno stanje je na istoj vrijednosti entropije kao i statičko stanje (po definiciji). U
presjecištu izentrope so = 6.815 kJ/(kg.K) i izobare p = 350 kPa imamo točku koja određuje
stanje pare u turbini:
Linija zasićenja
T = 139 °C Područje smjese

h = 2681 kJ/kg pare i tekućine
v = 0.5 kg/m3
b) Brzinu ćemo dobiti iz razlika zastojne i statičke entalpije:

( )
v = 2∆h = 2 h o − h = 2(2839 − 2681) ⋅ 10 3 = 562.14 m s
c) Maseni protok po jedinici površine dobiti ćemo iz jednadžbe kontinuiteta:
m& 562.14
m& = ρ Av → = ρv = = 1124..28 kg m 2 s
A 0 .5
Primjer 11.3 (Brzina zvuka u pari unutar cjevovoda)

Potrebno je izračunati brzinu zvuka u pari koja protječe kroz cjevovod pri temperaturi T = 200
°C i tlaku od p = 0.8 MPa.
Rješenje
Stanje pare određuje točku u području pregrijane pare, tako da je eksponent adijabate κ = 1.3.
Specifični volumen pare je v = 0.2608 m3/kg. Brzina zvuka je:
a = κ RT = κ pv = 1.3 ⋅ 800000 ⋅ 0.2608 = 520.8 m s
Primjer 11.4 (Machov broj za strujanje zraka u cijevi)

Kroz cijevovod protječe zrak brzinom od 500 m/s. a) Potrebno je odrediti Machov broj M za
dvije različite temperature zraka T1 = 298 K i T2 = 1000 K. b) Koji bi bio Machov broj kada bi
umjesto zraka protjecao helij?
Rješenje
a) Brzina zvuka će biti: za temperaturu T1 = 298 K:
v 500
a = κ RT = 1.4 ⋅ 287 ⋅ 298 = 346.03 m/s → M= = = 1.445
a 246.03
Za temperaturu T2 = 1200 K:
v 500
a = κ RT = 1.4 ⋅ 287 ⋅1200 = 694.38 m/s → M= = = 0.72
a 694.38
b) ako bi imali helij, njegova plinska konstanta je R = 2077 J/kg.K, κ = 1.667, za temperaturu
T1 = 298 K:
v 500
a = κ RT = 1.667 ⋅ 2077 ⋅ 298 = 1015.77 m/s → M= = = 0.4922
a 1015.77
Za temperaturu T2 = 1200 K:
v 500
a = κ RT = 1.667 ⋅ 2077 ⋅1200 = 2038.34 m/s → M= = = 0.2453
a 2038.34
DOPUNSKI ZADACI
1. U nekom presjeku cjevovoda izmjerena je statička temperatura od 900 K. Potrebno je

izračunati zastojnu temperaturu T o zraka koji struji kroz cijev za dvije različite brzine
strujanja: a) za brzinu od 120 m/s i b) za brzinu od 200 m/s. (Rješenje: a) T o = 907 K, b)
T o = 920 K)
2. Potrebno je odrediti specifični volumen i brzinu zvuka za paru koja struji kroz cjevovod
pri temperaturi od 300 K i tlaku od 200 kPa. (Rješenje: v = 1.3162 m3/kg, a = 585 m/s)
3. Potrebno je izračunati brzinu zvuka i Machov broj za zrak koji pri temperaturi od 600 °C
protječe kroz cjevovod brzinom od 400 m/s. (Rješenje: a = 592 m/s, M = 0.67)
4. Potrebno je izračunati brzinu istjecanja pare, ako znamo da je entalpijski pad jednak 120
kJ/kg. (Rješenje: v = 490 m/s)
ZADACI 12
PRIJENOS TOPLINE, IZMJENJIVAČI
Primjer 12.1 (Protusmjerni izmjenjivač topline)

Protusmjerni izmjenjivač topline s koncentričnim cijevima (slika) koristi se za hlađenje ulja
za podmazivanje u jednom plinskoturbinskom postrojenju. Protok rashladne vode, koja struji
kroz unutarnju cijev promjera d1 = 15 mm je (dm/dt)v = 0.1 kg/s. Ulje protječe kroz vanjsku
cijev promjera d2 = 50 mm s protokom od (dm/dt)u = 0.05 kg/s. Ulje na jednoj strani
hladnjaka ulazi s temperaturom od Tu,1 = 110 °C, dok voda ulazi na suprotnoj strani s
temperaturom od Tv,1 = 30 °C. Uz pretpostavku da je koeficijent izmjene topline k = 40
W/m2.K potrebno je odrediti potrebnu dužinu izmjenjivača da bi se ulje ohladilo na
temperaturu od Tu,2 = 70 °C. U proračunu je potrebno uzeti vrijednosti za ulje: cp = 2.13
kJ/kg.K, a za vodu: cp = 4.18 kJ/kg.K
Ulje
Voda
Uzduž izmjenjivača topline
Ulje
Voda
Slika Shema protusmjernog izmjenjivača topline
Rješenje
Iz toplinskog toka koji je potrebno oduzeti ulju odrediti ćemo površinu izmjenjivača:
Q&
Q& = k A∆Tsr = k Ld1π ∆Tsr → L=
kπ d1 ∆Tsr
Da bi odredili srednju razliku temperatura ∆Tsr potrebno je odrediti još temperaturu vode na
izlazu iz hladnjaka. Sva toplina koju oduzimamo ulju prijeći će na vodu i zagrijati je:
Izmjenjena količina topline je:
Q& = m& c p (Tu ,1 − Tu , 2 ) = 0.05 ⋅ 2130(110 − 70) ) = 4260 W
Ovaj se toplinski tok predaje rashladnoj vodi, pa ćemo imati:
Q& 4260
Q& = m& v c pv (Tv , 2 − Tv ,1 ) → Tv ,2 = Tv ,1 + = 30 + = 40.19 °C
m& v c p ,v 0.1 ⋅ 4180
Srednja razlika temperatura je:
∆Tsr =
(Tu,1 − Tv,2 ) − (Tu,2 − Tv,1 ) = (110 − 40.19) − (70 − 30) = 53.53 K
T −T   110 − 40.19 
ln u ,1 v ,2  ln 
 Tu ,2 − Tv ,1   70 − 30 
Potrebna dužina hladnjaka je:
Q& 4260
L= = = 42.22 m
kπ d1 ∆Tsr 40 ⋅ π ⋅ 0.015 ⋅ 53.53
Primjer 12.2 (Izmjenjivač topline s poprečnim strujanjem)

Ispušni plinovi sporokretnog dvotaktnog dizelskog motora prolaze kroz utilizacijski kotao
poprijeko na snopove cijevi kroz koje prolazi voda i para (slika). Temperatura ispušnih
plinova na ulazu je Tp,1 = 400 °C, a na izlazu je Tp,2 = 120 °C. Toplina se predaje vodi pod
tlakom koja s protokom od (dm/dt)vp = 1.2 kg/s prelazi s temperature Tvp,1 = 30 °C na
temperaturu Tvp,2 = 140 °C. Specifična toplina vode je c5 = 4187 J/kg.K. Koeficijent prijelaza
topline je k = 110 W/m2.K. Potrebno je odrediti površinu izmjenjivača za prijenos topline.
Duž izmjenjivača
Slika Izmjenjivač s poprečnim strujanjem
Rješenje
Potrebnu površinu za izmjenu topline odrediti ćemo iz jednadžbe za toplinski tok predan u
izmjenjivaču:
Q&
Q& = k A∆Tsr → A=
k ∆Tsr
Da bi mogli izračunati potrebnu površinu, moramo poznavati srednju razliku temperatura i
izmjenjeni toplinski tok:
Srednju razliku temperatura odrediti ćemo primjenom korekcije pomoću vrijednosti P i Z i

dijagrama na slici 12.9:
Tvp , 2 − Tvp ,1 140 − 30

P= = = 0.297
T p ,1 − Tvp ,1 400 − 30
T p ,1 − T p ,2 400 − 120
Z= = = 2.545
Tvp ,2 − Tvp ,1 140 − 30
Iz dijagrama očitavamo faktor korekcije: F = 0.88

Srednja razlika temperature je:
∆Tsr =
(T p,1 − Tvp,2 ) − (T p,2 − Tvp,1 )F = (400 − 140) − (120 − 30)0.88 = 141.02 K
 T p ,1 − Tvp ,2   400 − 140 
ln  ln 
T −T   120 − 30 
 p ,2 vp ,1 
Izmjenjena toplina je:
Q& = m& vp c p ,v (Tvp , 2 − Tvp ,1 ) = 1.2 ⋅ 4187(140 − 30) = 552.7 ⋅ 103 W
Potrebna površina izmjenjivača topline je:
Q& 552.7 ⋅ 103

A= = = 35.63 m 2
k ∆Tsr 110 ⋅ 141.02
Primjer 12.3 (Različite izvedbe izmjenjivača topline)

U jednom izmjenjivaču topline s cijevnim snopom protječe etanol s protokom od (dm/dt)e =
10.45 kg/s kojega treba ohladiti s temperature od Te,1 = 60 °C na temperaturu od Te,2 = 35 °C
pomoću vode s protokom od (dm/dt)v = 6 kg/s i temperaturom na ulazu Tv,1 = 6 °C. Poznate su
kaloričke veličine za pojedine fluide: etanol cp,e = 2400 J/kg.K, voda cp,v = 4180 J/kg.K,
promjer cijevi iz kojih se izrađuje cijevni snop je d = 25 mm, koeficijent prijelaza topline k =
550 W/m2.K. potrebno je izračunati dužinu cijevi za sljedeće izvedbe izmjenjivača topline: a)
paralelni, b) protusmjerni, c) poprečni.
Rješenje
a) Dužinu cijevi izmjenjivača odrediti ćemo iz predanog toplinskog toka u izmjenjivaču:
Q&
Q& = k A∆Tsr = k Ld1π ∆Tsr → L=
kπ d1 ∆Tsr
Da bi odredili srednju razliku temperatura ∆Tsr potrebno je odrediti još temperaturu vode na
izlazu iz hladnjaka. Sva toplina koju oduzimamo etanolu prijeći će na vodu i zagrijati je:
Izmjenjena količina topline je:
Q& = m& c p (Te,1 − Te, 2 ) = 10.45 ⋅ 2400(60 − 35) ) = 627000 W
Ovaj se toplinski tok predaje rashladnoj vodi, pa ćemo imati:
Q& 627000
Q& = m& v c pv (Tv , 2 − Tv ,1 ) → Tv , 2 = Tv ,1 + =6+ = 31 °C
m& v c p ,v 6 ⋅ 4180
Srednja razlika temperatura je:
∆Tsr =
(Te,1 − Tv,1 ) − (Te,2 − Tv,2 ) = (60 − 6) − (35 − 31) = 19.21 K
 T −T   60 − 6 
ln e,1 v ,1  ln 
 Te,2 − Tv , 2   35 − 31 
Potrebna dužina hladnjaka je:
Q& 627000
L= = = 755.56 m
kπ d1 ∆Tsr 550 ⋅ π ⋅ 0.025 ⋅ 19.21
b) Srednja razlika temperatura za protusmjerni izmjenjivač je:
∆Tsr =
(Te,1 − Tv,2 ) − (Te,2 − Tv,1 ) = (60 − 31) − (35 − 6) = neodredjeno
T −T   60 − 31 
ln e,1 v , 2  ln 
 Te,2 − Tv ,1   35 − 6 
Dobili smo izraz u kojemu se nula dijeli s nulom. Do ovakove situacije dolazi kada su tokovi
osjetnih tooplina (produkti masenog protoka i specifične topline) jednaki:
C& e = m& e c p ,e = 10.45 ⋅ 2400 = 25080 W/K
C& e = m& v c p ,v = 6 ⋅ 4180 = 25080 W/K
U ovom slučaju je razlika temperature jednaka na ulazu i izlazu iz izmjenjivača topline i

jednaka je razlici na ulazu:
∆Tsr = Te,1 − Tv ,2 = 60 − 31 = 29 K
Potrebna dužina cijevi za protusmjerni izmjenjivač je:
Q& 627000
L= = = 500.52 m
kπ d1 ∆Tsr 550 ⋅ π ⋅ 0.025 ⋅ 29
c) Srednju razliku temperature za izmjenjivač s poprečnim strujanjem dobivamo kao srednju

razliku temperatura za protusmjerni izmjenjivač s time da je množimo s korekcijskim
faktorom F (prema dijagramu na slici 12.9). Da bi odredili korekcijski faktor, potrebni su nam
faktori P i Z:
Tv , 2 − Tv ,1 31 − 6
P= = = 0.463
Te,1 − Tv ,1 60 − 6
Te,1 − Te, 2 60 − 35
Z= = =1
Tv 2 − Tv ,1 31 − 6
Iz dijagramase dobiva korekcijski faktor: F = 0.9

Srednja razlika temperature je:
∆Tsr = ∆Tsr , protusmjerni F = 29 ⋅ 0.9 = 26.1 K
Potrebna dužina cijevi za izmjenjivač s poprečnim strujanjem je:
Q& 627000
L= = = 556.13 m
kπ d1 ∆Tsr 550 ⋅ π ⋅ 0.025 ⋅ 26.1
Komentar: U slučaju izmjenjivača s paralelnim strujanjem dužina cijevi izmjenjivača je bila

756 m, kod izmjenjivača s protusmjernim strujanjem dužina je bila 500 m, a kod izmjenjivača
s poprečnim strujanjem 556 m. Odmah vidimo da je izvedba izmjenjivača s paralelnim
strujama fluida preskupa i da se posljednje dvije izvedbe razlikuju vrlo malo u dužini cijevi
(odnosno površini za prijelaz topline), tako da one predstavljaju najčešće izvođene
izmjenjivače topline.
DOPUNSKI ZADACI
1. Potrebno je izračunati srednju razliku temperatura za jedan protusmjerni izmjenjivač

topline u kojemu topli fluid (ulje) ulazi s temperaturom od 100 °C i izlazi s temperaturom
od 60 °C, dok hladni fluid (voda) ulazi s temperaturom od 15 °C i izlazi s temperaturom
od 40 °C. (Rješenje: ∆Tsr = 52.1 K)
2. U jednom protusmjernom izmjenjivaču topline s cijevnim snopom, topli fluid ulazi s
temperaturom od 160 °C i izlazi s temperaturom 95 °C. Hladni fluid ulazi s temperaturom
od 20 °C i izlazi s temperaturom od 80 °C. Ako znamo da je površina izmjenjivača
jednaka 15 m2 i da je koeficijent izmjene topline jednak 240 W/m2.K potrebno je
izračunati srednju razliku temperatura i toplinski tok. (Rješenje: ∆Tsr = 77.5 K, P = 279
kW)
3. Potrebno je izračunati potrebnu površinu izmjenjivača za koji je poznat toplinski tok od
560 kW, koeficijent prijelaza topline od 100 W/m2K i srednja razlika temperatura od 140
K. (Rješenje: A = 40 m2)
ZADACI 13
SMJESE PLINOVA
Primjer 13.1 (Broj molova u jednoj smesi)

Smjesa idealnih plinova ima molarnu masu M = 28.97 kg/kmol i pri temperaturi T = 25 °C i
tlaku p = 101 kPa zauzima volumen V = 5.3 m3. Potrebno je odrediti broj molova n, masu m i
specifični volumen v smjese plinova.
Rješenje
Iz jednadžbe stanja imamo:
pV 101 ⋅103 ⋅ 5.3

pV = nℜT → n= = = 0.216 kmol
ℜT 8314 ⋅ (273.15 + 25)
Masu smjese možemo odrediti pomoću poznatog broja molova:
m = n M = 0.216 ⋅ 28.97 = 6.26 kg
Specifični volumen je:
V 5 .3
v= = = 0.847 m3/kg
m 6.26
Specifični volumen smo mogli odrediti i iz Avogadrovog broja:
V0 22.4
v0 = = = 0.773 m3/kg pri normnom stanju.
M 28.97
Specifični volumen pri zadanom stanju ćemo odrediti iz jednakosti masa:
pV pV p0 T 101 ⋅ 103 (273.15 + 25)

mR = 0 0 = → v = v0 = 0.773 3
= 0.844 m3/kg
T0 T T0 p 273.15 101 ⋅ 10
Primjer 13.2 (Sastav i masa zraka)

Pomoću poznatih podataka za sastav zraka potrebno je odrediti masene udjele pojedinih
sudionika, molarne mase i plinsku konstantu zraka.
Rješenje
U tablici su navedeni podaci i provedeni su potrebni proračuni za ukupno rješenje ovoga
problema. Problem rješavamo na sljedeći način:
Sastojak Volumni Molarni Molarna Masa sastojka po Maseni udio

udio udio masa 1 kmol zraka, kg %
% kg/kmol
1 2 3 4 5 = 3⋅4 6 = 5/Σ5
N2 78.03 0.7803 28.013 21.859 75.46

O2 20.99 0.2099 31.999 6.717 23.19
Ar 0.94 0.0094 39.948 0.376 1.30
CO2 0.03 0.0003 44.01 0.013 0.045
H2 0.01 0.0001 2.016 0.0002 0.0007
Ne 0.0012 0.000012 20.183 0.0003 0.001
He 0.0004 0.000004 4.003 0.00002 0.00007
Zrak 100.00 1.00 Σ5 = 28.966 100.00
Molarni (volumenski) udio yi svakoga sastojka zraka množimo s njegovom molarnom masom
i dobivamo masu po jednom kmolu zraka. Sve ove produkte zbrojimo i dobijemo ukupnu
molarnu masu zraka. Molarne mase pojedinih sudionika dijelimo s ukupnom molarnom
masom i na taj način dobivamo masene udjele. Plinsku konstantnu zraka na kraju dobivamo
pomoću molarne mase zraka.
ℜ 8314
R= = = 287 J/kg.K
M 28.966
Primjer 13.3 (Volumetrijski sastav pojednostavnjenog zraka)

Koristeći podatke za pojednostavnjeni sastav zraka (vidi tablicu) potrebno je provjeriti da
volumetrijski sastav odgovara podacima koji su prikazani u istoj tablici.
Rješenje
U tablici su dati podaci i kompletna obrada. Ovdje je zrak sveden samo na dva glavna
sastojka, na dušik i kisik. Njihove molarne mase su zaokružene na najbliži cijeli broj.
Dijeljenjem masenog udjela s molarnom masom dobiven je broj molova sastojaka po jednom
kilogramu zraka. Broj molova je zbrojen, tako da je dobiven broj molova za 1 kg zraka.
Dijeljenjem broja molova pojedinog sastojka s ukupnim brojem molova za zrak dobiven je
molarni, tj. volumenski udio.
Sastoja Sastav po Maseni Molarna masa, Broj molova, Molarni Vol. sastav
k masi, % udio kg/kmol kmol/kg udio %
1 2 3 4 5=3/4 6 = 5 / Σ5 7
N2 76.8 0.768 28 0.0274 0.791 79.1
O2 23.2 0.232 32 0.0072 0.209 20.9
Zrak 100.0 1.000 Σ5 = 0.0346 1.000 100.0
DOPUNSKI ZADACI
1. Potrebno je izračunati specifični volumen argona Ar, ugljičnog monoksida CO, helija He i
vodika H2 pri normnom tlaku i temperaturi. (Rješenje: vAr = 0.561 m3/kg, vCO = 0.8
m3/kg, vHe = 5.6 m3/kg, vH2 = 11.12 m3/kg)
2. Potrebno je izračunati gustoću argona Ar, ugljičnog monoksida CO, helija He i vodika H2
pri normnom tlaku i temperaturi. (Rješenje: ρAr = 1.78 kg/m3, ρCO = 1.25 kg/m3, ρHe =
0.178 kg/m3, ρH2 = 0.0899 kg/m3)
3. Potrebno je izračunati specifični volumen argona Ar, ugljičnog monoksida CO, helija He i
vodika H2 pri normnom tlaku p = 101 kPa i temperaturi T = 25 °C. (Rješenje: vAr = 0.612
m3/kg, vCO = 0.873 m3/kg, vHe = 6.11 m3/kg, vH2 = 12.14 m3/kg)
4. Pomoću univerzalne plinske konstante potrebno je izračunati plinske konstante argona Ar,
ugljičnog monoksida CO, helija He i vodika H2. (Rješenje: RAr = 208 J/kg.K, RCO = 297
J/kg.K, RHe = 2077 J/kg.K, RH2 = 4124 J/kg.K)
ZADACI 14
GORIVA I IZGARANJE
Primjer 14.1 (izgaranje ugljena)

U ložištu generatora pare izgara ugljen s masenim sastavom datim u postotcima obzirom na
masu ugljena:
Ugljik C 72.8%
Vodik H2 4.8%
Kisik O2 6.2%
Dušik N2 1.5%
Sumpor S 2.2%
Vlaga H2O 3.5%
Pepeo 9.0%
Potrebno je izračunati stehiometrijsku masu zraka za izgaranje i potrebnu količinu zraka za
izgaranje pri pretičku zraka λ = 1.25.
Rješenje
Potrebna stehimetrijska količina zraka je:
8h + 2.667c + s − o 8 ⋅ 4.8 + 2.667 ⋅ 72.8 + 2.2 − 6.2

Lst = 4.31 = 4.31 = 9.85 kg kg
100 100
Potrebna količina zraka za izgaranje pri pretičku zraka je:
L = λ Lst = 1.25 ⋅ 9.85 = 12.31 kg kg
Problem 14.2 (izgaranje tekućeg goriva - izooktana)

Ottov motor napaja se stehiometrijskom gorivom smjesom izooktana C8H18 i zraka. Koristeći
se tablicom za tekuća goriva potrebno je odrediti maseni sastav goriva, stehiometrijsku
količinu zraka za izgaranje izooktana i ogrijevnu moć stehiometrijske gorive smjese.
Rješenje
Sastav goriva ćemo naći iz kemijskog sastava formule:
8 atoma C × 12.011 kg/kmol + 18 atoma H × 1.008 kg/kmol =

= 96.088 kg C + 18.144 kg H = 114.232 kg goriva
96.088 18.144
c= = 0.8412 = 84.12% h= = 0.1588 = 15.88%
114.232 114.232
Stehiometrijska količina zraka za izgaranje je:
8h + 2.667c + s − o 8 ⋅ 15.88 + 2.667 ⋅ 84.12

Lst = 4.31 = 4.31 = 15.14 kg kg
100 100
Ogrijevna moć gorive smjese je:
Hd 44.6 ⋅10 6
Hs = = = 2.763 ⋅10 6 J kg = 2.763 MJ kg
λ Lst + 1 1 ⋅15.14 + 1
Primjer 14.3 (izgaranje plina - metana)

Za metan kao plinovito gorivo potrebno je odrediti maseni sastav goriva, stehiometrijsku
količinu zraka za izgaranje i stvarno dovedenu količinu zraka za izgaranje pri pretičku zraka
od λ = 1.1.
Rješenje
Sastav goriva po masi dobiti ćemo iz kemijske formule goriva:
1 atom C × 12.011 kg/kmol + 4 atoma H × 1.008 kg/kmol =

= 12.011 kg C + 4.032 kg H = 16.043 kg goriva
12.011 4.032
c= = 0.7487 = 74.87% h= = 0.2513 = 25.13%
16.043 16.043
Stehiometrijska količina zraka za izgaranje je:
8h + 2.667c + s − o 8 ⋅ 25.13 + 2.667 ⋅ 74.87

Lst = 4.31 = 4.31 = 17.27 kg kg
100 100
Stvarno dovedena količina zraka:
L = λ Lst = 1.1 ⋅ 17.27 = 19.00 kg kg
DOPUNSKI ZADACI
1. U ložištu generatora pare izgara bitumenski ugljen sa sljedećim sastavom po masi: c =

72.0%, h = 4.4%, o = 3.6%, n = 1.4%, s = 1.6%, w = 8.0% i a = 9.0%. Potrebno je
izračunati stehiometrijsku količinu zraka i efektivnu količinu zraka ako se izgaranje
odvija s pretičkom zraka od λ = 1.4. (Rješenje: Lst = 9.7 kg/kg, L = 13.58 kg/kg)
2. U cilindar dizelskog motora ubrizgava se gorivo koje je ekvivalentno tetradekanu
C14H30.Potrebno je odrediti maseni sastav i stehiometrijsku količinu zraka. (Rješenje: c =
85%, h = 15%, Lst = 14.9 kg/kg)
3. Tekuće gorivo (Bunker C) ima sljedeći sastav po masi: c = 87.9%, h = 10.3%, o = 0.5%,
n = 0.1%, s = 1.2%. Potrebno je izračunati stehiometrijsku masu zraka i efektivnu
količinu zraka za izgaranje pri pretičku zraka λ = 1.19. (Rješenje: Lst = 13.66 kg/kg, L =
16.3 kg/kg)
4. Benzin ima po masi 86% ugljika i 14% vodika. Benzin se dovodi u Ottov motor koji
koristi gorivu smjesu s pretičkom zraka λ = 0.95. Potrebno je odrediti stehiometrijsku i
efektivnu količinu zraka. (Rješenje: Lst = 14.7 kg/kg, L = 14 kg/kg)
5. U petrokemijskom postrojenju na raspolaganju za izgaranje u Ottovom motoru stoji etan
C2H6. Potrebno je odrediti maseni sastav goriva, stehiometrijsku količinu zraka
(usporediti je s onom u tablici za tekuća goriva). Ako se zna da motor koristi smjesu u
koju se dovodi količina zraka od 17.73 kg/kg goriva, potrebno je izračunati pretičak
zraka. (Rješenje: c = 79.89%, h = 20.11%, Lst = 16.117 kg/kg, λ = 1.10)
ZADACI 15
GENERATORI PARE
Primjer 15.1 (Gubici u generatoru pare)

Generator pare napaja se ugljenom prašinom s protokom od 1 kg/s. Ogrijevna moć ugljena je
33.5 MJ/kg. Protok zraka je 14 kg/s. Temperatura ispušnih plinova na izlazu iz kotla je 193
°C, a temperatura zraka na ulazu u kotao je 20 °C. Specifična toplina plinova izgaranja je cp =
1.13 kJ/kg.K. Količina šljake i pepela po masi je 12%, što odgovara neizgorenom ugljenu u
količini od 10%. Potrebno je odrediti toplinsku snagu dovedenu gorivom, različite gubitke,
toplinsku snagu predanu fluidu i stupanj djelovanja generatora pare.
Rješenje
Toplinska snaga koja se dovodi gorivom je:
Pdov = m& H d = 1 ⋅ 33.5 ⋅ 106 = 33.5 ⋅ 106 W = 33.5 MW
Gubitak osjetne topline ispušnim plinovima je:
Pip = m& c p ,ip (Tizl − Tul ) = (m& g + m& z )c p ,ip (Tizl − Tul ) = (1 + 14 )⋅ 1.13 ⋅ 103 ⋅ (193 − 20) = 2.9324 ⋅ 106 W
Gubitak neizgorenim dijelom ugljena (10% od dovedenog ugljena, s time da je u neizgorenom

ostatku 12% ugljena):
Pneizg = 0.1 ⋅ 0.12 ⋅ m& g H d = 0.1 ⋅ 0.12 ⋅1 ⋅ 33.5 ⋅106 = 0.402 ⋅10 6 W
Gubitak zračenjem se procjenjuje na 0.5%, dok se ostali gubici procjenjuju na 1.5%:

dovedene energije:
Pzr = 0.02 ⋅ 33.5 ⋅ 10 6 = 0.67 ⋅ 10 6 W
Snaga predana fluidu je:
Pgp = Pdov − Pip − Pneizg − Pzr = (33.5 − 2.9324 − 0.402 − 0.67 ) ⋅106 = 29.5 ⋅106 W = 29.5 MW
Stupanj djelovanja generatora pare je:
Pgp 29.5
π gp = = = 0.8806 = 88.06%
Pdov 33.5
Primjer 15.2 (Ventilatori u generatoru pare i uravnotežena promaja)

U generatoru pare s uravnoteženom promajom, ventilator s naporom od ha = 330 mmVS
dobavlja zrak u ložište s protokom od 54 kg/s. Zrak se uzima iz okoliša pri temperaturi od 27
°C. drugi ventilator usisava plinove izgaranja s protokom od 57.3 kg/s pri temperaturi od 162
°C i naporu hb = 274 mmVS. uz pretpostavku da je stupanj djelovanja ventilatora jednak 0.75,
potrebno je odrediti snagu za pogon dovodnog ventilatora i snagu za pogon odsisnog
ventilatora.
Rješenje
Snagu ventilatora izračunati ćemo po jednadžbi:
∆pV&
P=
π
Najprije moramo naći volumenske protoke:
m& m& RT 54 ⋅ 287 ⋅ 300

V&a = a = a a = = 46.034 m3/s
ρa p 1.01 ⋅ 10 5
m& m& RT 57.3 ⋅ 287 ⋅ 435

V&b = b = b b = = 70.828 m3/s
ρb p 1.01 ⋅ 10 5
Snaga ventilatora je:
∆pa V&a ρ v g haV&a 1000 ⋅ 9.81 ⋅ 0.330 ⋅ 46.034

Pa = = = = 1.987 ⋅ 105 W = 198.7 kW
η η 0.75
∆pbV&b ρ v g hbV&b 1000 ⋅ 9.81 ⋅ 0.274 ⋅ 70.828

Pb = = = = 2.538 ⋅ 105 W = 253.8 kW
η η 0.75
DOPUNSKI ZADACI
1. U ložište jednog generatora pare dovodimo ugljenu prašinu s protokom od 2 kg/s i zrak s
protokom od 28 kg/s. Izlazna temperatura ispušnih plinova je 185 °C, a ulazna
temperatura zraka je 20 °C. Specifična toplina ispušnih plinova je cp = 1.13 kJ/kg.K.
Količina neizgorenih tvari je 11%, a u njima ima oko 8% zaostalog ugljena. Potrebno je
izračunati gubitke topline s negorivim ostatkom, ispušnim plinovima i ukupne gubitke,
ako znamo da su svi ostali gubici jednaki 1.2 MW. (Rješenje: Pneizg = 0.6 MW, Pip = 5.6
MW, Pgub = 7.4 MW)
2. Ložište jednog kotla napaja se protokom od 2 kg/s ugljene prašine, čija je ogrijevna moć
manja i jednaka 33 MJ/kg. Znajući da su ukupni gubici 7.4 MW, potrebno je izračunati
snagu dovedenu gorivom, snagu predanu fluidu i stupanj djelovanja generatora pare.
(Rješenje: Pdov = 66 MW, Pgp = 58.6 MW, η = 0.89)
3. U generatoru pare, stalni ventilator dobavlja zrak s protokom od 60 kg/s (gustoće od 1.17
kg/m3) i naporom od 400 mmVS. Uz pretpostavku da je stupanj djelovanja ventilatora
jednak 0.76 potrebno je izračunati snagu za pogon ventilatora. (Rješenje: Pa = 264.9 kW)
4. U generatoru pare ugrađen je odsisni ventilator ispušnih plinova. Protok na ventilatoru je
63.5 kg/s pri temperaturi od 185 °C i naporu od 250 mmVS. Potrebno je izračunati
volumenski protok ispušnih plinova i njihovu gustoću. Uz pretpostavku da je stupanj
djelovanja ventilatora 0.76 potrebno je izračunati snagu za pogon ventilatora. (Rješenje: ρ
= 0.79 kg/m3, Q = 80.4 m3/s, Pa = 264.9 kW)
ZADACI 17
PRINCIPI DJELOVANJA STROJEVA
Primjer 17.1 (Rad centripetalne turbine)

Rotor hidrauličke turbine vrti se pri n = 5 s-1 (300 min-1). Voda ulazi u rotor na radiusu r1 =
0.5 m s tangencijalnom komponentom brzine c1,u = 16 m/s i iz rotora izlazi na radiusu r2 = 0.3
m s tangencijalnom komponentom brzine c2,u = 0.5 m/s. Volumenski protok vode kroz turbinu
je Q = 3.5 m3/s. Potrebno je odrediti rad po jedinici mase fluida, moment na vratilu turbine i
snagu turbine.
Rješenje
Rad po jedinici mase je:
w1 = u1c1u − u2 c2u = ω (r1c1u − r2 c2u ) = 2π n(r1c1u − r2 c2u ) = 2 ⋅ π ⋅ 5 ⋅ (0.5 ⋅ 16 − 0.3 ⋅ 0.5) = 246.6 J kg
Snaga turbine je:
P = m& w1 = ρV& w1 = 1000 ⋅ 3.5 ⋅ 246.6 = 863.15 ⋅ 10 3 W = 863.2 kW
Moment na vratilu je:
P 863.2 ⋅10 3
M= = m& (r1c1u − r2 c2 u ) = = 27475 Nm = 27.5 kNm
ω 2 ⋅π ⋅ 5
Primjer 17.2 (Bezdimenzionalne karakteristike centrifugalne pumpe)

Centrifugalna pumpa A, koja ima promjer rotora DA = 600 mm, ispitivana je pri brzini vrtnje
nA = 12.5 s-1 (750 min-1). Podaci dobiveni mjerenjem prikazani su u tablici 17.1:
Tablica 17.1
Protok QA Napor hA St. djelovanja
m3/s m ηA
0.0 40.0 0.00
0.1 40.4 0.40
0.2 40.6 0.57
0.3 40.0 0.69
0.4 38.7 0.78
0.5 36.0 0.83
0.6 32.0 0.83
0.7 25.6 0.75
0.8 16.0 0.53
0.9 4.0 0.15
0.93 0.0 0.00
Potrebno je odrediti karakteristike neke druge pumpe B koja pripada istoj obitelji, s time da
ima promjer DB = 450 mm i brzinu vrtnje nB = 20 s-1 (1200 min-1). potrebno je izračunati
bezdimenzionalne koeficijente za brzinu Φ i tlak Ψ za pumpe A i B. Potrebno je nacrtati

krivulje karakteristika h = f(Q) i η = f(Q) za obje pumpe, te karakteristike Ψ = f(Φ) i η = f(Φ).
Rješenje
Za preračunavanje svojstava druge pumpe iz svojstava prve pumpe, obzirom da pripadaju
istoj obitelji, koristimo izraze za slične pumpe:
3 3
V&B n B  DB  20  450 
=   =   = 0.675 ,
V&A n A  D A  12.5 600 
2 2 2 2
hB  n B   DB   20   450 
=    =     = 1.44
h A  n A   DA   12.5   600 
Pomoću ovih jednadžbi vršimo preračunavanje. Rezultati su prikazani u tablici 17.2
Tablica 17.2
Protok QA Napor hA St. djelovanja Protok QB Napor hB St. djelovanja
m3/s m ηA m3/s m ηB
0.0 40.0 0.00 0.000 57.6 0.00
0.1 40.4 0.40 0.070 58.2 0.40
0.2 40.6 0.57 0.135 58.5 0.57
0.3 40.0 0.69 0.200 57.6 0.69
0.4 38.7 0.78 0.270 55.7 0.78
0.5 36.0 0.83 0.340 51.8 0.83
0.6 32.0 0.83 0.405 46.1 0.83
0.7 25.6 0.75 0.470 36.9 0.75
0.8 16.0 0.53 0.540 23.0 0.53
0.9 4.0 0.15 0.610 5.8 0.15
0.93 0.0 0.00 0.630 0.0 0.00
Bezdimenzionalne koeficijente za brzinu Φ i tlak Ψ možemo odrediti po jednadžbama:
Q gh
Φ= Ψ=
nD 3 n D2
2
Vrijednosti za svaku pumpu su:
QA QA Q
ΦA = 3
= 3
= A
n A D A 12.5 ⋅ 0.6 2.7
QB QB QB
ΦB = 3
= 3
=
n B DB 20 ⋅ 0.45 1.8225
ghA 9.81 ⋅ h A
ΨA = = = 0.1744 ⋅ h A
n A D A 12.52 0.6 2
2 2
g hB 9.81 ⋅ hB
ΨB = = 2 = 0.1211 ⋅ hB
n B DB 20 0.452
2 2
Pomoću tih jednadžbi izračunate su vrijednosti koje su prikazane u tablici 17.3
Tablica 17.3
ΦA ΨA ηA ΦB ΨB ηB
0.000 6.96 0.00 0.000 6.97 0.00
0.037 7.03 0.40 0.038 7.04 0.40
0.074 7.06 0.57 0.074 7.08 0.57
0.111 6.96 0.69 0.110 6.97 0.69
0.148 6.73 0.78 0.148 6.74 0.78
0.185 6.26 0.83 0.187 6.27 0.83
0.222 5.57 0.83 0.222 5.58 0.83
0.259 4.45 0.75 0.258 4.46 0.75
0.296 2.78 0.53 0.296 2.78 0.53
0.333 0.70 0.15 0.335 0.70 0.15
0.344 0.00 0.00 0.346 0.00 0.00
Primjer 17.3 (Specifična brzina i specifični promjer pumpe)

Iz slike 17.14a za pumpu iz ranijeg primjera proizašlo bi da centrifugalna pumpa A (nA = 12.5
s-1, DA = 0.6 m) ima optimalnu (projektnu) toču na protoku od Q = 0.55 m3/s i pri naporu hA =
34 mVS. Potrebno je odrediti specifičnu brzinu ωs, specifični promjer Ds i stupanj djelovanja
u projektnoj točki. Potrebno je odrediti specifičnu brzinu ωs, specifični promjer Ds i stupanj
djelovanja u radnoj točki pri protoku Q = 0.3 m3/s i naporu h = 40 m.
Rješenje
Specifična brzina je:
Q 0.55
ω s = 2π n = 2π 12.5 = 0.746
(gh A ) 34
(9.81 ⋅ 34)3 4
Specifični promjer je:
Ds =D
( gh A )1 4
= 0.6
(9.81 ⋅ 34 )1 4
= 3.457
Q 0.55
S ove dvije vrijednosti ulazimo u dijagram po Baljeu ωs - Ds (slika 17.15). Ove koordinate
daju točku koja upada u područje gdje je hidraulički stupanj djelovanja viši od 0.9
Da bi našli koja je specifična brzina i specifični promjer, te koji je stupanj djelovanja u

izmjenjenom protoku i naporu, ponoviti ćemo proračun:
Specifična brzina je:
Q 0.3
ω s = 2π n = 2π 12.5 = 0.4879
(gh A ) 34
(9.81 ⋅ 40)3 4
Specifični promjer je:
Ds = D
(gh A )1 4 = 0.6
(9.81 ⋅ 40)1 4 = 4.8755
Q 0.3
S ove dvije vrijednosti ulazimo u dijagram po Baljeu ωs - Ds (slika 17.15). Ove koordinate
daju točku koja upada u područje gdje možemo procijeniti hidraulički stupanj djelovanja na
vrijednost od 0.85.
Da bi prešli s ovako dobivenih stupnjeva djelovanja na stupanj djelovanja pumpe, potrebno je

hidraulički stupanj djelovanja pomnožiti s volumetrijskim stupnjem djelovanja i stupnjem
djelovanja rotora.
ZADACI 18
HIDRAULIČKE TURBINE
Primjer 18.1 (Usporedba dvije izvedbe turbine)

Na raspolaganju nam stoji protok vode Q = 5.7 m3/s s korisnim padom od h = 370 mVS.
Brzina vrtnje rotora mora biti takova da ga se može spojiti na sinkroni generator. Potrebno je
odrediti glavne karakteristike (brzinu vrtnje, promjer rotora i korisnu snagu) koje se mogu
postići pri maksimalnom stupnju djelovanja pomoću a) jedne Peltonove turbine (s omjerom
obodne brzine k = 0.46) ili b) jedne Francisove turbine (s omjerom obodne brzine k = 0.75).
Na kraju je potrebno dati usporedbu oba rješenja.
Rješenje
a) Napor je, kako ćemo kasnije vidjeti, vrlo velik i orijentiramo se na jednu Peltonovu turbinu
s tri mlaza, koja prema tablici 18.3. ima srednju vrijednost specifične brzine od 0.1. Ova nam
vrijednost prema slici 18.9 omogućuje da nađemo najviši stupanj djelovanja od 0.88. Kada
znamo specifičnu brzinu možemo odrediti brzinu vrtnje iz jednadžbe za specifičnu brzinu:
Q
ω s = 2π n
(ghA )3 4
ω s ( gh )3 4 0.1 ⋅ (9.81 ⋅ 370)3 4

n= = = 3.117 s-1 = 187.04 min-1
2π Q 2π 5.7
Najbliža sinkrona brzina za pogon električnog generatora za frekvenciju izmjenične struje od

50 Hz je 3.125 s-1 (187.5 min-1). Na dijagramu na slici 18.8 za specifičnu brzinu vrtnje 0.1 i na
krivulji za Peltonovu turbinu možemo očitati stupanj djelovanja η = 0.88. Tu možemo za
optimalni stupanj djelovanja očitati i specifični promjer Ds = 13. Iz specifičnog promjera
izračunati ćemo promjer rotora:
Ds =D
( gh A )1 4
Q
Ds Q 13 ⋅ 5.7
D= = = 3.9986 m
(gh )14
(9.81⋅ 370)1 4
Promjer možemo odrediti i iz omjera obodne brzine:
u π nD
k= =
2 gh 2 gh
k 2 gh 0.46 ⋅ 2 ⋅ 9.81 ⋅ 370

D= = = 4.002 m
πn 3.117π
Korisna snaga turbine je:
Pa = ηQρ gh = 0.88 ⋅ 5.7 ⋅1000 ⋅ 9.81 ⋅ 370 = 18.207 ⋅106 W = 18.2 MW
b) Iz slike 18.9 i tablice 18.3 nalazimo da je specifična brzina, koju možemo očitati za
značajno viši stupanj djelovanja od 0.94 za sporokretnu Francisovu turbinu. jednaka ωs = 0.6.
Iz poznate vrijednosti specifične brzine nalazimo brzinu vrtnje:
ω s (gh )3 4 0.6 ⋅ (9.81 ⋅ 370)3 4

n= = = 18.702 s-1 = 1122.12 min-1
2π Q 2π 5.7
Najbliža brzina vrtnje za pogon sinkronog električnog generatora za frekvenciju od 50 Hz je n

= 16.67 s-1 (1000 min-1). Sada moramo izvršiti korekciju specifične brzine prema sinkronoj
brzini vrtnje:
Q 5.7
ω s = 2π n = 2π 16.67 = 0.535
(gh A )34
(9.81 ⋅ 370)3 4
Iz slike 18.8 odabiremo specifični promjer za poznatu specifičnu brzinu nastojeći da
postignemo najveći stupanj djelovanja. Dobiveni specifični promjer je Ds = 4. Iz specifičnog
promjera možemo odrediti promjer rotora turbine:
Ds Q 4 ⋅ 5.7
D= = = 1.2303 m
(gh )14
(9.81⋅ 370)1 4
Promjer rotora možemo odrediti i iz omjera obodne brzine k = 0.75
k 2 gh 0.75 ⋅ 2 ⋅ 9.81 ⋅ 370

D= = = 12.202 m
πn 16.67π
Snaga Francisove turbine je:
Pb = ηQρ gh = 0.94 ⋅ 5.7 ⋅1000 ⋅ 9.81 ⋅ 370 = 19.448 ⋅10 6 W = 19.4 MW
Usporedba obje izvedbe.

Francisova turbina s manjim promjerom rotora od svega 1.23 m umjesto Peltonove turbine
velikog promjera rotora od 4 m ostvaruje na datom vodotoku 1.2 MW (za 3.2%) veću snagu.
DOPUNSKI ZADACI
1. Potrebno je izračunati snagu koju razvija turbina, koja pri padu od 310 m obrađuje
volumni protok vode od 7 m3/s uz stupanj djelovanja od 0.94 (Rješenje: Francisova
turbina, P = 20 MW)
2. Potrebno je izračunati specifičnu brzinu, specifični promjer, vrstu i hidraulički stupanj
djelovanja jedne turbine koja pri padu od 310 m obrađuje protok od 7 m3/s s promjerom
rotora od 1425 mm i brzinom vrtnje od 12.5 s-1. (Rješenje: ωs = 0.51, Ds = 4, Francisova
turbina, η > 0.9)
3. Potrebno je izračunati specifičnu brzinu turbine koja pri padu od 310 m razvija snagu od
20 MW pri brzini vrtnje 12.5 s-1. (Rješenje: ωs = 0.49)
4. Potrebno je izračunati specifičnu brzinu, specifični promjer pri maksimalnom stupnju
djelovanja, vrstu turbine i promjer rotora za turbinu koja pri padu od 6 m obrađuje protok
vode od 16.5 m3/s pri brzini vrtnje od 5 s-1. (Rješenje: ωs = 6, Ds = 1.1, Kaplanova
turbina, D = 1613 mm)
5. Jednoj turbini, koja se vrti brzinom od 12.5 s-1, uz pad od 200 m, pridružen je koeficijent
obodne brzine k = 0.75. Potrebno je izračunati promjer rotora turbine. (Rješenje: D =
1200 mm)
ZADACI 19
HIDRAULIČKE I AKCIJSKE TURBINE
Primjer 19.1 (Dimenzioniranje Peltonove turbine)

Jedna Peltonova turbina ima samo jednu mlaznicu i radi s korisnim padom od hv = 1150 m i
protokom od Q = 1.5 m3/s. Poznat je organski stupanj djelovanja ηo = 0.96, omjer obodne
brzine k = 0.47, koeficijent istjecanja ϕ = 0.98, koeficijent smanjenja relativne brzine ψ = 0.96
i kut izlaza β = 18°. Potrebno je odrediti:
a) Brzinu vrtnje n kako bi turbinu mogli spojiti na sinkroni generator.
b) Korisnu snagu Pe
c) Promjer rotora D, obodnu brzinu u, promjer mlaza d i omjer D/d.
d) Broj lopatica N i glavne dimenzije lopatice (prema slici 19.1) A, B, C, D i E.
Rješenje
a) Da bi odredili brzinu vrtnje n potrebno je odrediti vrijednost specifične brzne ωs kako bi se

dostigla čim viša korisnost i kako bi se u isto vrijeme turbina mogla spojiti na sinkroni
generator s frekvencijom 50 Hz. Iz tablice i iz dijagrama imamo kao specifičnu brzinu za
maksimalnu korisnost jedne Peltonove turbine s jednim mlazom vrijednost ωs = 0.07. iz
poznate vrijednosti za specifičnu brzinu odrediti ćemo brzinu vrtnje:
Ukupni stupanj djelovanja
Tablica: Karakteristične specifične brzine ωs različitih vrsta hidrauličkih turbina

Vrsta turbine Karakteristična specifična brzina ωs
Donja granica Sredina Gornja granica
Pelton turbina s 1 mlazom 0.03 0.07
Pelton turbina s 3 mlaza 0.1 0.35
Francis turbina, spora 0.25 0.6
Francis turbina, normalna 1.1
Francis turbina, brza 1.6 2.5
Kaplan turbina s 8 lopatica 1.7 2.5
Kaplan turbina s 6 lopatica 3.2
Kaplan turbina s 5 lopatica 3.8
Kaplan turbina s 4 lopatice 4.3 6
Propelerna (aksijalna) turbina 4.6 10
Q ω s ( ghv )3 4 0.07 ⋅ (9.81 ⋅ 1150)0.75

ω s = 2π n → n= = = 9.957 s-1 = 10 s-1
(ghv )3 4 2π Q 2 ⋅ π ⋅ 1.5
Dobili smo brzinu vrtnje koju smo zaokružili na 10 s-1, što omogućuje pogon sinkronog
generatora s 5 pari polova. Specifična brzina vrtnje za ovu zaokruženu brzinu vrtnje je ωs =
0.0703.
b) Korisna snaga turbine je:
Pe = η t Q ρ g hv
Najprije moramo odrediti stupanj djelovanja turbine. Iz dijagrama možemo očitati da je

hidraulički stupanj djelovanja ηh = 0.92 za ωs = 0.07. Ukupni stupanj djelovanja turbine je
produkt hidrauličkog stupnja djelovanja ηh = 0.92, volumetrijskog ηv = 1 i organskog ηo =
0.96, tako da imamo:
Pe = η h η v η o Q ρ g hv = 0.92 ⋅ 1 ⋅ 0.96 ⋅ 1.5 ⋅ 1000 ⋅ 9.81 ⋅ 1150 = 14.946 ⋅ 10 6 W = 14.95 MW
1 ili 3 mlaza
1 ili 3 mlaza
Krivulja optimalnog Ds
Karakteristična specifična brzina ωs
c) Iz dijagrama na gornjoj slici za ωs = 0.07 dobivamo vrijednost specifičnog promjera Ds =

19. Iz ove vrijednosti ćemo odrediti promjer rotora:
Ds = D
(gh )0.25 → D=
Ds Q
=
19 1.5
= 2.258 m = 2258 mm
Q (ghv ) 0.25
(9.81 ⋅ 1150 )0.25
Promjer možemo izračunati i iz koeficijenta obodne brzine k = 0.47:
u π nD k 2 ghv 0.47 ⋅ 2 ⋅ 9.81 ⋅ 1150

k= = → D= = = 2.247 m = 2247 mm
2 ghv 2 ghv π nD π ⋅ 10
Usvojiti ćemo promjer rotora D = 2250 mm.
Obodna brzina je: u = π n D = π ⋅ 10 ⋅ 2.25 = 70.686 m/s
Promjer mlaza d izračunati ćemo iz volumenskoga protoka i brzine strujanja:
c = ϕ 2 ghv = 0.98 2 ⋅ 9.81 ⋅ 1150 = 147.2 m/s
d 2π 4Q 4 ⋅ 1.5
Q = cA = c → d= = = 0.1139 m = 114 mm
4 πc π ⋅ 147.2
Omjer D/d je:
D/d = 2250/114 = 19.74
Specifična brzina može se izračunati i po jednadžbama za broj mlazeva i = 1.
d 0.114
ω s = 1.38 i = 1.38 ⋅ 1 = 0.06992 = 0.07
D 2.25
d) Za empirijsku relaciju citiranu na slici 19.1 dobivamo broj lopatica:
D 2.25
N = 15 + = 15 + = 24.87
2d 2 ⋅ 0.114
Broj lopatica zaokružujemo na N = 25.
Glavne dimenzije lopatice prema slici 4.1 su:

A = (0.9 ... 1.2) d → A = 1.0 ⋅ 0.114 = 0.114 m = 114 mm
B = (2.8 ... 3.5) d → B = 3.1 ⋅ 0.114 = 0.3534 m = 353 mm
C = (0.8 ... 0.9) d → C = 0.85 ⋅ 0.114 = 0.0969 m = 97 mm
E = (1.2 ... 1.3) d → E = 1.25 ⋅ 0.114 = 0.1425 m = 143 mm
DOPUNSKI ZADACI
1. Potrebno je izračunati snagu Pe Peltonove turbine s 1 mlazom koja pri padu od 795 m i
protoku od 9.18 m3/s ima ukupni stupanj djelovanja 0.90 uz brzinu vrtnje 428 min-1.
(Rješenje: Pe = 64.4 MW)
2. Potrebno je izračunati brzinu mlaza c (poznat je pad od 795 m i koeficijent istjecanja
0.98), promjer mlaza d, specifičnu brzinu ωs, (poznata je brzina vrtnje 7.19 s-1), specifični
promjer Ds u uvjetima najvišeg stupnja djelovanja, promjer rotora D, omjer d/D za
Peltonovu turbinu s jednim mlazom iz zadatka 1 u slučaju da se usvaja izvedba s dva
rotora (proračuni prema tome trebaju biti izvedeni s polovičnim protokom 4.59 m3/s, dok
je ukupni protok 9.18 m3/s). (Rješenje: c = 122.4 m/s, d = 218.5 mm, ωs = 0.115, Ds =
11.3, D = 2570 mm, d/D = 0.085)
3. Potrebno je izračunati promjer d jednog mlaza (protok vode je 9.18 m3/s, a brzina mlaza
je 122.4 m/s), omjer d/D (za poznati promjer rotora D = 2.57 m), specifičnu brzinu ωs i
specifični promjer Ds kada se odlučimo za prijelaz s dvije Peltonove turbine na jednu
Pelton turbinu s tri mlaza. (Rješenje: d = 178.4 mm, d/D = 0.07, ωs = 0.17, Ds = 8)
4. Potrebno je izračunati obodnu brzinu u i omjer obodne brzine k, ako je poznata brzina
mlaza od 122.4 m/s, promjer rotora 2.57 m i brzina vrtnje 7.13 s-1. (Rješenje: u = 57.6
m/s, k = 0.47)
ZADACI 20
REAKCIJSKE HIDRAULIČKE TURBINE
Primjer 20.1 (Dimenzije jedne Francisove turbine)

Potrebno je projektirati jednu Francisovu turbinu koja će raditi u uvjetima maksimalne
korisnosti za koristan pad hu = 120 m i protok Q = 2.5 m3/s. Turbina je direktno vezana na
sinkroni električni generator koji se vrti s brzinom vrtnje n = 10 s-1 (600 min-1). Generator ima
10 polova, a frekvencija električne struje je 50 Hz. Potrebno je odrediti:
a) specifičnu brzinu, specifični promjer, hidraulički i ukupni stupanj djelovanja.
b) efektivnu snagu.
c) promjer rotora i obodnu brzinu.
Rješenje
a) Specifična brzina je:
Q 2.5
ω s = 2π n = 2π ⋅ 10 = 0.494 ≈ 0.5
(ghu )
0.75
(9.81 ⋅ 120)0.75
Specifična brzina je niska, tako da se radi o sporom rotoru. Obzirom na dobivenu specifičnu
brzinu, specifični promjer koji će dati najveću korisnost je (prema slici) Ds = 4.1, a hidraulički
stupanj djelovanja je ηH = 0.94. Ukupni stupanj djelovanja za turbinu naći ćemo iz dijagrama
na slici 18.9 kao ηT = 0.925.
b) Efektivna snaga turbine je:
Pe = ηT⋅Q⋅ρ⋅g⋅hu = 0.925⋅2.5⋅1000⋅9.81⋅120 = 2.7223⋅106 W = 2.72 MW
c) Promjer rotora dobiti ćemo iz jednadžbe za specifični promjer:

(ghu )0.25 Ds Q 4.1 2.5

Ds = D → D= = = 1.1067 m = 1107 mm
Q (ghu ) 0.25
(9.81 ⋅ 120)0.25
Obodna brzina je:
u = D⋅π⋅n = 1.107⋅π⋅10 = 34.78 m/s
Primjer 20.2 (Dimenzioniranje jedne propelerne turbine)

Potrebno je projektirati jednu propelernu turbinu u uvjetima maksimalnog stupnja djelovanja
za koristan pad hu = 5.6 m i protok Q = 9.5 m3/s. Turbina je direktno vezana na električni
generator koji se vrti s brzinom vrtnje od n = 4.167 s-1 (250 min-1) (24 polova, 50 Hz).
Potrebno je odrediti:
a) specifičnu brzinu, specifični promjer, hidraulički i ukupni stupanj djelovanja.
b) efektivnu snagu.
c) promjer rotora i obodnu brzinu.
d) promjer D3 na izlazu difuzora, gdje je izlazna brzina jednaka c3 = 1.5 m/s i gubitak energije
na izlazu.
Rješenje
a) Specifična brzina je:
Q 9.5
ω s = 2π n = 2π ⋅ 4.167 = 3.9992 ≈ 4.0
(ghu ) 0.75
(9.81 ⋅ 5.6)0.75
Iz dijagrama Balje za specifičnu brzinu odabiremo specifični promjer da se postigne najveći
stupanj djelovanja. Nalazimo vrijednost Ds = 1.4 (točkasta linija, prijašnja slika). Hidraulički
stupanj djelovanja je jednak:
ηH = 0.85
b) Efektivnu snagu ćemo dobiti tako da koristimo ukupni stupanj djelovanja turbine, koji
ćemo ocijeniti na ηT = 0.84:
Pe = η T Q ρ g hu = 0.84 ⋅ 9.5 ⋅ 1000 ⋅ 9.81 ⋅ 5.6 = 438389 W = 438.4 kW
c) Promjer rotora ćemo naći iz specifičnog promjera:
Ds Q 1.4 ⋅ 9.5
D= = = 1.585 m
(ghu ) 0.25
(9.81 ⋅ 5.6)0.25
Obodna brzina je:
u = D⋅π⋅n = 1.585⋅π⋅4.167 = 20.75 m/s

d) Kada nebi imali difuzor na izlazu iz turbine, gubitak na izlaznoj strani bi bio vrlo visok
(oko 25% napora), što je nedopustivo. Postavljanjem difuzora smanjiti ćemo taj gubitak tako
da smanjujemo izlaznu brzinu na 1.5 m/s. Promjer D3 na izlazu iz difuzora računamo po
jednadžbi kontinuiteta:
D32 π
Q= v3
4
4Q 4 ⋅ 9.5
D3 = = = 2.84 m
π v3 π ⋅ 1.5
Gubitak na izlazu time postaje:
(v 2) =
2
3 v32
=
1.5 2
= 0.0205 = 2%
ghu 2 ghu 2 ⋅ 9.81 ⋅ 5.6
Kada bi sva voda prolazila kroz cijev s promjerom rotora, gubitak bi bio:
2
D 
v = v3  3 
 D
4 4
v2 v32  D3   2.84 
=   = 0.0205  = 0.2113 = 21.13%
2 ghu 2 ghu  D   1.585 
DOPUNSKI ZADACI
1. Potrebno je izračunati specifičnu brzinu ωs, tip, specifični promjer Ds, hidraulički stupanj
djelovanja, ukupni stupanj djelovanja i efektivnu snagu turbine koja obrađuje koristan
pad od 86 m s protokom od 4 m3/s pri brzini vrtnje od 10 s-1. (Rješenje: ωs = 0.8, tip:
Francisova turbina, Ds = 3.0, ηH = 0.95, ηT = 0.94, Pe = 3.17 MW)
2. Za zadani protok 4 m3/s, koristan napor 86 m, specifični promjer 3.0 i brzinu vrtnje 10 s-1
potrebno je izračunati promjer rotora D, obodnu brzinu u, idealnu brzinu c* i omjer
obodne brzine k za jednu Francisovu turbinu. (Rješenje: D = 1.1 m, u = 34.5 m/s, c* =
41.1 m/s, k = 0.84)
3. Potrebno je izračunati idealnu brzinu c*, obodnu brzinu u i omjer obodne brzine k za
jednu reakcijsku turbinu koja ima koristan pad 127.5 m s promjerom rotora 1146 mm pri
brzini vrtnje od 10 s-1. (Rješenje: c* = 50 m/s, u = 36 m/s, k = 0.72)
4. Potrebno je izračunati stupanj reakcije χ za jednu hidrauličku turbinu koja obrađuje
koristan pad od 127.5 m uz hidraulički stupanj djelovanja od 0.93 i apsolutnom brzinom
na ulazu od 33 m/s. (Rješenje: χ = 0.53)
Parne turbine 71 Zadaci
ZADACI 21
PARNE TURBINE
Primjer 21.1 (Stupanj aksijalne turbine)
Stupanj reakcijske parne turbine sastoji se iz niza rotorskih lopatica na opsegu diska s
promjerom D = 1 m, koji rotira brzinom vrtnje od n = 100 s-1 (6000 min-1). Proces je opisan
trokutima brzine, koji su simetrični obzirom na uzdužnu os rotora. Omjer između obodne
brzine u i apsolutne brzine pare c1 iznosi u/c1 = cos α1 uz α1 = 30o (vidi sliku). Para u rotor
ulazi pod tlakom od p = 350 kPa, uz sadržaj pare x = 1 i protok od 210 kg/s. Potrebno je
odrediti:
a) specifični rad l1,
b) vrijednosti brzine na ulazu i izlazu iz rotora,
c) visinu h1 lopatica na ulazu u rotor i omjer h1/D1 pod pretpostavkom da je koeficijent
protoka ξ1 = 0.96.
Slika 21.1 Shematski prikaz stupnja turbine i trokuta brzine
Rješenje:
a) Specifični rad je dan jednadžbom:
l1 = u (cu ,1 − cu , 2 )
U trokutu brzina na gornjoj slici, tangencijalna komponenta apsolutne brzine jednaka je

obodnoj brzini, u = cu,1, a tangencijalna komponenta apsolutne izlazne brzine jednaka je nuli,
cu,2 = 0, obzirom da je apsolutna brzina koaksijalna s osi rotacije. Prijašnja jednadžba se sada
skraćuje na jednadžbu:
l1 = u (u − 0) = u 2
Kada nam je poznat promjer rotora i brzina vrtnje, obodna brzina je:
u = π n D = π ⋅ 100 ⋅ 1.0 = 314.1 m/s
Specifični rad (pod pretpostavkom da se je entalpijski pad u potpunosti pretvorio u kinetičku

energiju) je:
l1 = u 2 = 314.12 = 98 659 m2/s2 = 98.66 kJ/kg
b) Iz zadanoga omjera u/c1 možemo izračunati apsolutnu brzinu c1:

u u 314.1
= cos α1 → c1 = = = 362.7 m/s
c1 cos α1 cos 30o
Relativna brzina na ulazu u rotor je:
w1 = c1 sin α1 = 362.7 ⋅ sin 30o = 181.3 m/s
Kada smo dobili vektore brzina na ulazu, možemo reći da su nam poznati i vektori brzina na
izlazu:
c2 = w1
w2 = c1
c) Visina rotorskih lopatica dobiva se rješavanjem jednadžbe kontinuiteta:
1 1 m& v1
m& = ρ1 A1 cm ,1 = ξ1 2 π r h1 cm,1 = ξ1 π D h1 cm ,1 → h1 =
v1 v1 ξ1 D cm,1
Iz tablica za vodenu paru možemo očitati da je za vrijednosti p1 = 350 kPa i x = 1 specifični

volumen pare jednak v1 = 0.5243 m3/kg. Brzina pare na ulazu jednaka je cm,1 = w1:
210 ⋅ 0.5243
h1 = = 0 .2 m
0.96 ⋅ π ⋅ 1 ⋅ 181.3
h1 0.2
= = 0 .2
D 1
Primjer 21.2 (Indicirana snaga stupnja)

Za poznati specifični rad od l1 = 98.66 kJ/kg i maseni protok pare od 270 kg/s (iz primjera
21.1), potrebno je odrediti indiciranu snagu Pi i efektivnu snagu Pe, pod pretpostavkom da je
mehanički stupanj djelovanja jednak ηo = 0.97.
Rješenje:
Indicirana snaga stupnja je jednaka produktu specifičnog rada i masenog pprotoka:
Pi = m& l1 = 210 ⋅ 98.66 = 20 719 kW = 20.7 MW
Efektivna snaga je manja od indicirane snage:
Pe = ηo Pi = 0.97 ⋅ 20 719 = 20 000 kW = 20 MW.
Primjer 21.3 (Dimenzioniranje jednog stupnja primjenom dijagrama po Baljeu)

Jedan stupanj aksijalne reakcijske parne turbine obrađuje paru čiji su odgovarajući podaci za
izentropsku ekspanziju prikazani u tablici. Para u stator ulazi brzinom co = 109 m/s.
Koefijijenti gubitaka u statorskim i rotorskim lopaticama su ϕ = ψ = 0.94. Maseni protok pare

je 65 kg/s, a turbina se vrti brzinom vrtnje n = 50 s-1 (3000 min-1). Potrebno je odrediti:
a) Promjer D rotora i obodnu brzinu u,
b) Vrijednosti brzina na ulazu i izlazu iz stupnja, pod pretpostavkom da su trokuti brzina
slični onima iz primjera 21.1,
c) Efektivne vrijednosti entalpija h1 i h2,
d) Omjer h/D između visine lopatica i promjera rotora uz koeficijent protoka od 0.93,
e) Stupanj djelovanja pod dvije pretpostavke potpunog unutarnjeg oporavka i bez oporavka
kinetičke energije pare na izlazu.
Stanje p, kPa T, oC h, kJ/kg s, kJ/(kg.K) v, m3/kg

Ulaz u statorske lopatice 0 400 300 3066.8 7.5662 0.6548
Ulaz u rotorske lopatice 1s 325 275 3015 7.57 0.74
Izlaz iz rotorskih lopatica 2s 260 246 2964 7.57 0.90
Optimalni
promjer
Specifični promjer Ds
Specifična brzina ωs
Rješenje:
a) Da bi odredili promjer rotora koristimo dijagram po Baljeu (vidi sliku gore). Potrebna nam
je specifična brzina vrtnje:
V&2 s
ωs = 2 π n
∆hs0.75
Volumni protok pare je:
V& = m& v2 s = 65 ⋅ 0.9 = 58.5 m3/s
Entalpijski pad se računa iz
 c02   1092 
 o
  3
∆hs = h − h2 s =  h0 +  − h2 s =  3066.8 ⋅ 10 +
0  − 2964 ⋅ 103 = 108.7 ⋅ 103 J/kg
 2  2 
Specifična brzina vrtnje je:

58.5
ωs = 2 ⋅ π ⋅ 50 = 0.402
(108.7 ⋅10 )
3 0.75
Za dobivenu vrijednost za ωs iz gornjega dijagrama možemo za optimalni stupanj djelovanja

očitati specifični promjer Ds = 4.5. Iz definicije specifičnog promjera možemo dobiti stvarni
promjer rotora:
∆hs0.25 V&2 r 58.5

Ds = D → D = Ds = 4 .5 = 1 .9 m
V& 2r
0.25
∆hs (108.7 ⋅ 103 )
0.25
Obodna brzina je:
u = π D n = π ⋅ 1.9 ⋅ 50 = 299 m/s
b) Apsolutna brzina c1 na ulazu u rešetku lopatica je:
c1 = ϕ 2 (h0 − h1 ) + c02 = 0.94 2 (3066.8 − 3015) ⋅ 103 + 1092 = 319 m/s
Kada su poznati obodna brzina i apsolutna brzina na ulazu, možemo odrediti kut α1:
u u 299
= cos α1 → α1 = arccos = arccos = 20o
c1 c1 319
Relativna brzina w1 je:
w1 = c1 sin α1 = 319 sin 20o = 109 m/s
Iz trokuta brzina na izlaznom rubu dobivamo:
c2 = w1 = 109 m/s
w2 = c1 = 319 m/s
c) Zastojna (ukupna) entalpija h1 je:
 1  c2  1  319
2
h1 = h1s +  2 − 1 1 = 3015 ⋅ 103 +  − 1 = 3021.7 ⋅ 103 J/kg
ϕ
2
2  0.94  2
Presjek linije pri h1 = 3021.7 kJ/kg u h-s dijagramu s izobarom p1 =325 kPa određuje točku 1.
Ako iz te točke spustimo okomicu do izobare pri p2 = 260 kPa, određuje se točka 2’s. Za ovu
točku iz h-s dijagrama očitavamo specifičnu entlpiju h2’s = 2970 kJ/kg. Sada možemo odrediti
entalpiju h2 na izlazu:
 1  w2  1  319
2
h2 = h2' s +  2 − 1 2 = 2970 ⋅ 103 +  − 1 = 2976.7 ⋅ 103 J/kg
 ψ  2  0.94 2
 2
d) Po istom postupku kao u primjeru 21.1 odrediti ćemo visinu h lopatica rotora. Da bi mogli
odrediti tu visinu trebati će nam prosječna vrijednost specifičnog volumena pare između
stanja 1 i 2. Vrijednost aksijalne komponente brzine pare je cm = c2 = 109 m/s.
m& v 65 ⋅ 0.9
h= = = 0.097 m
ξ π D cm 0.93 ⋅ π ⋅ 1.9 ⋅ 109
h 0.097
= = 0.05
D 1 .9
e) Da bi izračunali indicirani stupanj djelovanja potrebno je poznavati indicirani rad li. Njega
možemo izračunati kao i u primjeru 21.1 korištenjem podataka iz trokuta brzina:
li = u 2 = 2992 = 89.4 ⋅ 103 J/kg
Točnije ga možemo izračunati po jednadžbi:
 c02   c22 
li =  h0 +  −  h2 +  = h0 − h2 = (3066.8 − 2976.7 ) ⋅ 103 = 90.1 ⋅ 103 J/kg
  
 2  2
obzirom da su brzine c0 = c2 = 109 m/s.
Pod pretpostavkom potpunog oporavka imamo indicirani stupanj djelovanja:
li li li 90.1 ⋅ 103
ηTT = = = = = 0.88
 c2   c2   c2  h0 − h2 s (3066.8 − 2964) ⋅ 103
h02 −  h2 s + 2   h0 + 0  −  h2 s + 2 
 2  2  2
Pod pretpostavkom da nemamo potpunog oporavka kinetičke energije izlaza, indicirani

stupanj djelovanja bi bio:
li 90.1 ⋅ 103
ηTS = = = 0.83
∆hs 108.7 ⋅ 103
Komentari:
1. Usporedimo rezultate proračuna s podacima dobivenim iz dijagrama po Baljeu (na

početku zadatka). Iz dijagrama za ωs = 0.4 i Ds = 4.5 očitavamo stupanj djelovanja
između 0.8 i 0.9, što je sukladno izračunatoj vrijednosti od 0.83. Ako smo u području ωs
> 0.3 bolje je da odaberemo reakcijski stupanj. Iz istoga dijagrama očitavamo omjer za
visinu lopatica h/D = 0.05, što se poklapa s izračunatom vrijednosti.
2. Izračunamo omjer između entalpijskog pada po izentropi ∆hs =108.7 kJ/kg i specifične
kinetičke energije u2/2 = 2992/2. Dobivamo vrijednost od 2.4. U jednom od daljnjih
primjera vidjeti ćemo da je ova vrijednost pogodna za odabir stupnja i da je navedena
vrijednost uobičajena za reakcijski stupanj.
ZADACI 22
AKCIJSKE PARNE TURBINE
Primjer 22.1 (Snaga parne turbine s parcijalnim privodom)

Parna turbina vrti se brzinom vrtnje od n = 150 s-1 (9000 min-1) i radi između tlakova od 1
MPa (pri 300 oC) na ulazu i tlaka od 0.2 MPa na izlazu. Protok pare je 0.65 kg/s, a brzinu
strujanja na ulazu u parcijalni privod zanemarujemo (c0 = 0 m/s). Potrebno je odrediti:
a) pad entalpije ∆hs i volumni protok pare V&2 s koji odgovaraju izentropskoj ekspanziji,
b) specifičnu brzinu vrtnje ωs i vrstu turbine,
c) efektivnu snagu turbine (mehanički stupanj djelovanja je ηm = 0.97),
d) obodnu brzinu u.
Rješenje:
a) Iz tablica za vodenu paru očitavamo podatke za pregrijanu paru na ulazu u turbinu. U
Molierovom h-s dijagramu spustimo izentropu do izobare 0.2 MPa i za tu točku očitamo
vrijednosti za paru na izlazu. Vrijednosti su prikazane u tablici:
Položaj Stanje p, MPa T, oC s, kJ/kgK h, kJ/kg v, m3/kg

Ulaz u turbinu 0 1 300 7.1229 3051.2 0.2579
Izlaz iz turbine 1s 0.2 120.23 7.1272 2706.7 0.8857
Linija optimuma
Baljeov dijagram za podatke iz ovoga zadatka

Izentropski pad entalpije je:
c02
∆hs = h0 + − h1s = 3051.2 ⋅ 103 + 0 − 2706.7 ⋅ 103 = 344500 J/kg
2
Na kraju izentropske ekspanzije (točka 1s u dijagramu), volumni protok pare je:
V&1s = m& v1s = 0.65 ⋅ 0.8857 = 0.576 m3/s
b) Specifična brzina vrtnje je:
V&1s 0.576
ωs = 2 π n 0.75
= 2 ⋅ π ⋅ 150 = 0.05
∆hs 3445000.75
Ova je vrijednost vrlo mala da bi tu mogli odabrati aksijalni rotor turbine s punim privodom.
Ako koristimo dijagram po Baljeu obzirom na mogućnost da odaberemo parcijalni privod na
rotor turbine, vidimo da se za ωs = 0.05 nalazimo u području turbine s vrlo jakom
parcijalizacijom privoda pri vrijednosti ε = 0.1 = 10% uz stupanj djelovanja od ηt = 0.57.
c) Efektivnu snagu izračunamo po jednadžbi:
Pe = m& ∆hs ηt η m = 0.65 ⋅ 344500 ⋅ 0.57 ⋅ 0.97 = 123800 W = 123.8 kW
d) Iz Baljeovog dijagrama očitavamo optimalni specifični promjer Ds = 20, iz čega možemo

izračunati promjer rotora:
∆hs0.25 V&2 r 0.576

Ds = D → D = Ds = 20 = 0.63 m
V& 2r
0.25
∆hs (344500)0.25
Obodna brzina je:
u = π D n = π ⋅ 0.63 ⋅ 150 = 297 m/s

Primjer 22.2 (Dimenzioniranje jednostavne aksijalne akcijske parne turbine)

U jednostavnoj aksijalnoj akcijskoj parnoj turbini para ekspandira s tlaka p0 = 15 MPa i
temperature T0 = 500 oC na tlak p1 = 9 MPa. Maseni protok pare je m& = 200 kg/s. Brzinu pare
na ulazu u turbinu možemo zanemariti (c0 = 0 m/s). Dodatno su zadani:
• kut izlaza pare iz statorskih lopatica α1 = 18o,
• brzina vrtnje je n = 50 s-1 (3000 min-1),
• koeficijent smanjenja brzine ϕ = 0.95.
Potrebno je izračunati:
a) promjer rotora D,
b) parametre rada obzirom na specifičnu brzinu vrtnje i specifični promjer.
Linija optimuma
Rješenje:
a) Izvedba ove turbine bi trebala biti odabrana da se postigne optimum rada. To ćemo postići
ako odaberemo parametre koji će zadovoljavati optimum u dijagramu po Baljeu.
u cos α1 cos α1

  = → u = c1
 c1 opt 2 2
U gornjoj jednadžbi za sada znamo kut α1 dok apsolutnu brzinu c1 na ulazu trebamo
izračunati iz entalpijskog pada, odakle dalje možemo izračunati obodnu brzinu u. Iz poznate
obodne brzine i brzine vrtnje izračunati ćemo promjer rotora. U sljedećoj tablici dani su
ppodaci za stanje pare:

Ulaz u turbinu 0 15 500 6.3443 3308.6 0.0208
Izlaz iz turbine 1s 9 410 6.35 3159 0.031
Izentropski entalpijski pad je:
c02
∆hs = h0 + − h1s = 3308.6 ⋅ 103 + 0 − 3159 ⋅ 103 = 149600 J/kg
2
c1 = ϕ 2 ∆hs = 0.95 2 ⋅ 149600 = 519.6 m/s
cos α1 cos18o
u = c1 = 519.6 = 247.1 m/s
2 2
u 247.1
u =π Dn → D= = = 1.573 m
π n π ⋅ 50
b) Sada ćemo odrediti specifičnu brzinu i specifični promjer. Da bi ih odredili potreban nam
je volumni protok:
V&1s = V&2 s = m& v1s = 200 ⋅ 0.031 = 6.2 m3/s
V&2 s 6.2
ωs = 2 π n 0.75
= 2 ⋅π ⋅ n = 0.1
∆hs 1496000.75
∆hs0.25 1496000.25
Ds = D = 1.573 = 12.4
V& 2s
6.2
Na dijagramu po Baljeu se za izračunati specifični promjer i specifičnu brzinu vrtnje može

očitati stupanj djelovanja ηt = 0.65 uz omjer visine lopatice h/D = 0.26 i parcijalnost privoda
od ε = 0.2 = 20%.
Primjer 22.3 (Potreban broj stupnjeva za obradu entalpijskog pada)

Akcijska parna turbina s više stupnjeva koristi paru koja ekspandira s tlaka od 2.0 MPa i
temperature od 400 oC na tlak kondenzatora od 5 kPa. Za zadanu srednju obodnu brzinu u =
220 m/s potrebno je odrediti potrebni broj stupnjeva da bi se mogao obraditi cijeli entalpijski
pad.
Rješenje:
Iz tablica za vodenu paru i Molierovog dijagrama, za izentropski pad entalpije na turbini
dobivamo sljedeće podatke za vodenu paru:
Položaj Stanje p, kPa T, oC s, kJ/kgK h, kJ/kg v, m3/kg

Ulaz u turbinu 0 2000 400 7.1271 3247.6 0.1512
Izlaz iz turbine 1s 5 33 7.127 2173.6 23.7
Pod pretpostavkom da je brzina na ulazu u turbuinu zanemarivo mala, entalpijski pad je:
∆hs , ukupni = h0 − h1s = (3247.6 − 2173.6) ⋅ 103 = 1074 ⋅ 103 J/kg
Pomoću vrijednosti za omjer između pada entalpije na stupnju i kinetičke energije za obodnu
brzinu, možemo odrediti pad entalpije na stupnju turbine:
∆hs u2 2202
=5 → ∆hs = 5 =5 = 121 ⋅ 103 J/kg
u2 2 2 2
Potrebni broj stupnjeva turbine je:
∆hs ,ukupno 1074 ⋅ 103

i= = = 8.87 → 9 akcijskih stupnjeva
∆hs 121 ⋅ 103
Primjer 22.4 (Curtisova turbina)

Umjesto obične aksijalne akcijske turbine iz primjera 22.2 sada koristimo Curtissov stupanj.
Iz primjera 22.2 poznato je:
- izentropski pad entalpije je ∆hs = 149.6 kJ/kg,
- apsolutna brzina na izlazu iz statorskih lopatica je c1 = 519.6 m/s,
- kut izlazne brzine je α1 = 18o,
- brina vrtnje rotora je n = 50 s-1.
Zadane su vrijednosti koefficijenta brzine ϕ = 0.95, te ψ = ϕ’ = ψ’ = 0.9
Potrebno je odrediti promjer rotora za uvjet maksimalnoga stupnja djelovanja.
Rješenje:
Slijedimo isti postupak kao i u primjeru 22.2. Prema teoriji, optimalni stupanj djelovanja za
Curtissov stupanj dobivamo za:
u A cos α1 A cos α1
= → u = c1
c1 B 2 B 2
Konstante A i B su:
A = 1 + ψ + (1 + ψ ')ϕ 'ψ = 1 + 0.9 + (1 + 0.9) ⋅ 0.9 ⋅ 0.9 = 3.44
B = 1 + ψ + (1 + ψ ')(1 + ϕ '+ϕ 'ψ ) = 1 + 0.9 + (1 + 0.9)(1 + 0.9 + 0.9 ⋅ 0.9) = 7.05
3.44 cos18o
u = 519.6 = 120.6 m/s
7.05 2
u 120.6
D= = = 0768 m
π n π ⋅ 50
Komentar: U ranijem slučaju običnog akcijskog stupnja, obodna brzina je bila u = 247.1 m/s,
a promjer rotora D = 1.573 m.
Primjer 22.5 (Akcijska turbina sa stupnjevima tlaka)

Stupanj akcijske turbine sa stupnjevima tlaka obrađuje protok pare od m& = 50 kg/s koja ulazi
brzinom od c0 = 100 m/s, pri tlaku p0 = 0.6 MPa i temperaturi T0 = 300 oC i izlazi pri tlaku p1
= 0.4 MPa. Rotor ima brzinu vrtnje n = 50 s-1. Koeficijent smanjenja brzine je ϕ = 0.95, a kut
istjecanja iz statora α1 = 15o. pod pretpostavkom da je omjer obodne i apsolutne brzine
jednak:
u cos α1
= 1.05 ,
c1 2
potrebno je odrediti:
a) promjer rotora,
b) stupanj djelovanja ηTS dobiven iz dijagrama po Baljeu.
Rješenje:
a) Obzirom da su zadani omjer brzina i kut istrujavanja, najprije ćemo izračunati brzinu c1 iz
entalpijskog pada na stupnju, nakon čega ćemo izračunati obodnu brzinu u. Pomoću obodne
brzine i brzine vrtnje izračunati ćemo promjer rotora. U tablici su prikazani parametri stanja
pare na ulazu i izlazu iz stupnja turbine.

Ulaz u turbinu 0 0.6 300 7.3724 3061.6 0.4344
Izlaz iz turbine 1s 0.4 250 7.3789 2964.2 0.5951
Za izentropski pad entalpije (prema gornjoj slici) imamo:
c02 3 1002
∆hs = h0 + − h1s = 3061.6 ⋅ 10 + − 2964.2 ⋅ 103 = 102400 J/kg
2 2
c1 = ϕ 2 ∆hs = 0.95 ⋅ 2 ⋅ 102400 = 429.9 m/s

u cos α1 cos α1 cos15o

= 1.05 → u = 1.05 c1 = 1.05 ⋅ 429.9 = 218 m/s
c1 2 2 2
u 218
D= = = 1.39 m
π n π ⋅ 50
Linija
optimuma
b) Volumni protok na izlazu iz statorskih lopatica je:
V&1s = V&2 s = m& v1s = 50 ⋅ 0.5951 = 29.8 m3/s
Pomoću entalpijskog pada i protoka možemo izračunati specifični promjer i specifičnu brzinu
vrtnje:
∆hs0.25 102400
Ds = D = 1.39 = 4.5
V& 2s
29.8
V&2 s 29.8
ωs = 2 π n 0.75
= 2 ⋅ π ⋅ 50 = 0.3
∆hs 1024000.75
Iz dijagrama po Baljeu za izračunate vrijednosti možemo očitati stupanj djelovanja ηTS = 0.83
i omjer visine lopatice i promjera rotora h/D = 0.045
ZADACI 23
REAKCIJSKE PARNE TURBINE
Primjer 23.1 (Stupanj djelovanja stupnja reakcijske turbine)

Zadani su koeficijenti smanjenja brzine ϕ = ψ = 0.94 i kut istjecanja pare iz statorskih
lopatica α1 = 20o (vrijednosti iz primjera 21.3 za reakcijski stupanj parne turbine sa stupnjem
reakcije R = 0.5). Potrebno je odrediti stupanj djelovanja.
Rješenje:
Stupanj djelovanja reakcijskog stupnja turbine sa stupnjem reakcije R = 0.5 je:
ϕ 2 cos 2 α1 0.942 ⋅ cos 2 20o

ηt = = = 0.87
1 − ϕ 2 sin 2 α1 1 − 0.942 sin 2 20o
U primjeru 21.3 dobivena je vrijednost od 0.88 koja je vrlo blizu ovdje izračunate vrijednosti.
Primjer 23.2 (Određivanje stupnja reakcije)

U primjeru 21.3 su dobivene sljedeće vrijednosti entalpije i brzine:
h1 = 3021.7 kJ/kg h2 = 2976.7 kJ/kg

h00 = 3066.8 kJ/kg h20 = 2876.7 kJ/kg
Potrebno je odrediti stupanj reakcije R na stupnju parne turbine prema podacima iz primjera
21.3.
Rješenje:
Stupanj reakcije je:
h1 − h2 3021.7 − 2976.7
R= = = 0 .5
h00 − h20 3066.8 − 2876.7
Primjer 23.3 (Radijalna centripetalna turbina s jednim stupnjem)

Radijalna centripetalna turbina s radijalnim ulazom i aksijalnim izlazom obrađuje protok pare
od m& = 3 kg/s. Parametri rada su:
Stator: Brzina na ulazu c0 = 138 m/s,
Rotor: Brzina vrtnje n = 400 s-1, obodna brzina u1 = 360 m/s
U tablici su dani podaci za stanje pare na različitim mjestima u turbini:
Položaj Stanje p, kPa T, oC s, kJ/kgK h, kJ/kg v, m3/kg

Ulaz u stator 0 500 200 7.0592 2855.4 0.4249
Izlaz iz statora 1s 350 160 7.059 2780.8 0.58
Izlaz iz rotora 2s 240 127 7.059 2718 0.75
a) stupanj djelovanja turbine prema dijagramu po Baljeu, bez oporavka brzine,
b) omjer obodne i teorijske brzine k = u1 2 ∆hs
Rješenje:
a) Da bi mogli ući u dijagram po Baljeu potrebno je najprije izraćunati specifičnu brzinu

vrtnje i specifični promjer.
V&2 s
ωs = 2 π n
∆hs0.75
∆hs0.25
Ds = D
V& 2s
Entalpijski pad je:
0 c02 3 1382
∆hs = h − h2 s = h0 + − h2 s = 2855.4 ⋅ 10 +
0 − 2718 ⋅ 103 = 146.9 ⋅ 103 J/kg
2 2
V&2 s = m& v2 s = 3 ⋅ 0.75 = 2.25 m3/s
u1 360
u1 = n π D1 → D1 = = = 0.286 m
n π 400 ⋅ π
V&2 s 2.25
ωs = 2 π n 0.75
= 2 ⋅ π ⋅ 400 = 0.5
∆hs 1469000.75
∆hs0.25 1469000.25
Ds = D = 0.286 = 3.7
V& 2s
2.25
Za te vrijednosti iz dijagrama po Baljeu možemo očitati da je stupanj djelovanja vrlo blizu

vrijednosti ηTS = 0.9.
b) Omjer obodne i teorijske brzine je:
u1 360
k= = = 0.664
2 ∆hs 2 ⋅ 146900
Dobili smo vrijednost blizu 0.7 koja odgovara omjeru za maksimalni stupanj djelovanja.
Parno turbinska postrojenja 87 Zadaci
ZADACI 24
PARNOTURBINSKA POSTROJENJA
Primjer 24.1 (Stupanj djelovanja Rankineovog procesa sa zasićenom parom)

U Rankineovom procesu u turbinu ulazi zasićena para pri temperaturi T3 = 190 oC i iz
kondenzatora izlazi kao zasićena tekućina pri temperaturi T1 = 60 oC. Pod pretpostavkom da
su unutarnji stupnjevi djelovanja turbine ηt i pumpe ηp jednaki i da iznose 0.7, potrebno je:
a) izračunati specifični rad pumpe lp i entalpiju h2 iza pumpe,
b) izračunati specifični rad turbine lt, entalpiju h4 na kraju ekspanzije u turbini i sadržaj pare
x4,
c) izračunati stupanj djelovanja procesa η,
d) prikazati u tablici podatke za tlak, temperaturu i entalpiju za različita ispitana stanja.
Rješenje:
a) Pumpa podiže tlak tekućine s tlaka zasićenja p1 na tlak p2 potreban na ulazu u parni kotao
da bi dobili zasićenu paru. Ako zanemarimo utjecaj promjene brzine na pumpi, specifični rad
pumpe je:
∆p
l p ,i = = v ∆p
ρ
Specifični efektivni rad pumpe dobivamo ako indicirani rad podijelimo s unutarnjim stupnjem
djelovanja pumpe:
v ∆p v ( p2 − p1 )
l p ,e = =
ηp ηp
U tablicama za vodenu paru očitavamo tlak zasićenja p1 = 19.94 kPa za temperaturu T1 = 60

o
C i tlak zasićenja p2 = 1.2544 MPa za temperaturu T2 = 190 oC. Specifični volumen je za
tekućinu v = 0.001 m3/kg.
v ( p2 − p1 ) 0.001 ⋅ (1254.4 − 19.94 ) ⋅ 103

l p ,e = = = 1764 J/kg
ηp 0 .7
Entalpija h2 na kraju kompresije je:
l p = h2 − h1 → h2 = h1 + l p , e = (251.11 + 1.764) ⋅ 103 = 252.87 ⋅ 103 J/kg
gdje je entalpija h1 = 251.11 kJ/kg entalpija zasićene kapljevine pri T1 = 60 oC.
b) Specifični rad turbine je:
lt = h3 − h4
Entalpiju h3 očitavamo iz tablica za vodenu paru za stanje zasićenja pri temperaturi T3 = 190
o
C. Očitana vrijednost je h3 = 2786.4 kJ/kg. Za izentropsku ekspanziju do tlaka p4 = 20 kPa,
koja odgovara temperaturi zasićenja tekuće vode pri T4 = 60 oC, možemo za točku 4 očitati
entalpiju h4 = 2145 kJ/kg. Idealni rad koji daje turbina je:
lt ,i = h3 − h4 = 2786.4 ⋅ 103 − 2145 ⋅ 103 = 641.4 ⋅ 103 J/kg
Efektivni specifični rad turbine je:
lt , e = ηt lt ,i = 0.7 ⋅ 641.4 ⋅ 103 = 449 ⋅ 103 J/kg
Entalpija na izlazu iz turbine, tj. na ulazu u kondenzator, će biti:
h4 = h3 − lt , e = 2786.4 ⋅ 103 − 449 ⋅ 103 = 2337 ⋅ 103 J/kg
Za tu vrijednost entalpije na izobari p4 = 20 kPa očitamo sadržaj pare:
x4 = 0.89
c) Stupanj djelovanja cijeloga procesa je:
l lt , e − l p , e 449 ⋅ 103 − 1764

η= = = = 0.176
qs h3 − h2 (2786.4 − 252.87 ) ⋅ 103
d) Tablica s podacima za parametre pri radnim točkama Rankineovoga procesa:
Točka procesa Stanje fluida Tlak, kPa Temperatura, K Entalpija, kJ/kg

1 Tekućina 19.94 60 251.11
2s Pothlađena tekućina 1254.4 60 -
2 Pothlađena tekućina 1254.4 60 252.87
2’ Zasićena tekućina 1254.4 190 807.62
3 Zasićena para 1254.4 190 2786.4
4s Smjesa pare i tekućine 20 60 2145
4 Smjesa pare i tekućine 20 60 2337.4
Komentar:
Promjena entalpije vode zbog njenog tlačenja u napojnoj pumpi predstavlja zanemarivi
specifični rad:
l p , e h2 − h1 1764
= = = 0.007 = 0.7%
h1 h1 251.11 ⋅ 103
Primjer 24.2 (Stupanj djelovanja procesa, indicirani i ukupni efektivni stupanj djelovanja)
U parnom kotlu parnoturbinskog postrojenja izgara tekuće gorivo s masenim protokom od
m& = 2.5 kg/s. Gorivo ima ogrjevnu moć od Hd = 42 MJ/kg. Specifični rad koji para predaje je
l = 1200 kJ/kg. Rashladna voda ima protok V&rv = 1.45 m3/s kroz kondenzator uz porast
temperature od ∆T = 10 K. Zadane su vrijednosti za mehanički stupanj djelovanja od ηo =
0.97 i stupanj djelovanja parnog kotla ηb = 0.88. Potrebno je odrediti:
a) Toplinski tok koji generator pare predaje vodi,
b) Toplinski tok koji se u kondenzatoru oduzima pari,
c) Stupanj djelovanja procesa, indicirani i efektivni stupanj djelovanja,
d) Maseni protok pare.
Rješenje:
a) Toplinski tok koji generator pare predaje vodi je:
Q& s = ηb m& g H d = 0.88 ⋅ 2.5 ⋅ 42 ⋅ 106 = 92.4 ⋅ 106 W
b) Toplinski tok koji je oduzet pari predan je rashladnoj vodi kondenzatora. Specifična toplina
vode je cp,v = 4.18 kJ/kgK. Obzirom da je zadan volumni protok vode i njen porast
temperature, toplinski tok predan u kondenzatoru je:
Q& k = m& rv c p , v ∆T = ρ rv V&rv c p , v ∆T = 1000 ⋅ 1.45 ⋅ 4.18 ⋅ 103 ⋅ 10 = 60.61 ⋅ 106 W
c) Termodinamički stupanj djelovanja procesa uspoređuje dobiveni rad s potrošenom

energijom goriva:
l L&
η= = &
qs Qs
Snaga postrojenja jednaka je razlici toplinskog toka predanog pari i onoga odvedenog od pare
u kondenzatoru:
L& = Q& s − Q& k = 92.4 ⋅ 106 − 60.61 ⋅ 106 = 31.79 ⋅ 106 W
L& 31.79 ⋅ 106

ηth = & = = 0.344
Qs 92.4 ⋅ 106
Indicirani stupanj djelovanja je:
ηi = ηth η m = 0.344 ⋅ 0.97 = 0.33
ηe = ηi ηb = 0.33 ⋅ 0.88 = 0.293
d) Ako je poznat specifični rad, koji nam daje para, dobiti ćemo i protok pare:
L& 31.79 ⋅ 106

L& = m& p l → m& p = = = 26.49 kg/s
l 1200 ⋅ 103
Primjer 24.3 (Stupanj djelovanja Rankineova procesa s pregrijanom parom)

Proces parnoturbinskog postrojenja s pregrijavanjem pare prikazan je na slici. Početni tlak je
p1 = 4 kPa, a stanje u točki 3 (stanje na ulazu u turbinu) je p3 = 4.5 MPa i T3 = 600 oC. Zadan
je protok pare m& = 800 kg/s. Stupanj djelovanja turbine je ηt = 0.9, a mehanički stupanj
djelovanja je η0 = 0.97 (uključujući i rad napojne pumpe). Potrebno je odrediti:
a) stupanj djelovanja procesa η,
b) efektivnu snagu postrojenja Pe
Rješenje:
a) Stupanj djelovanja procesa je:
h3 − h4
η≈
h3 − h1
Da bi izračunali stupanj djelovanja potrebno je naći vrijednosti entalpije u točkama 1, 3 i 4.

Stanje 1 odgovara stanju zasićene tekućine. Za tlak zasićenja pri p1 = 4 kPa iz tablica za
vodenu paru nalazimo temperaturu zasićenja T1 = 28.96 oC i entalpiju kapljevine od h1 =
126.46 kJ/kg.
Pri stanju 3 imamo pregrijanu paru pri tlaku p3 = 4.5 MPa i temperaturi T3 = 600 oC. Za tu
točku očitavamo entalpiju h3 = 3670.5 kJ/kg i entropiju s3 = 7.31 J/kgK.
Od stanja 3 imamo ekspanziju u turbini do točke 4 za koju znamo tlak p4 = 4.0 kPa (jednak
početnom tlaku p1). Da bi odredili entalpiju u točki 4 potrebno je najprije odrediti točku 4s za
pretpostavljenu izentropsku ekspanziju. Sada se koristimo Molierovim dijagramom i iz točke
3 povlačimo izentropu (pri s = const) do izobare za točku 4s. Očitana entalpija za točku 4s je
h4s = 2202 kJ/kg uz sadržaj pare x4s = 0.855. Rad izentropske ekspanzije na turbini je:
lts = h3 − h4 s = (3670.5 − 2202 ) ⋅ 103 = 1468.5 ⋅ 103 J/kg
Stvarno dobiveni rad na turbini je manji jer stvarna eksspanzija nije izentropska:
lt
ηt = → lt = lts ηt = 1468.5 ⋅ 103 ⋅ 0.9 = 1322 ⋅ 103 J/kg
lts
Efektivni rad turbine jednak je promjeni entalpije u stvarnoj ekspanziji:
lt = h3 − h4 → h4 = h3 − lt = (3670.5 − 1322 ) ⋅ 103 = 2348.5 ⋅ 103 J/kg
Očitane vrijednosti za sve radne točke procesa prikazane su u tablici:
Točka procesa Stanje fluida Tlak, kPa Temperatura, oC Entalpija, kJ/kg

1 zasićena kapljevina 4.0 28.96 121.46
3 pregrijana para 4500.0 600.00 3670.5
4s vlažna para (x = 0.855) 4.0 28.96 2202.0
4 vlažna para (x = 0.915) 4.0 28.96 2348.5
Konačno dobivamo stupanj djelovanja procesa:
η=
(3670.5 − 2348.5) ⋅103 = 0.372
(3670.5 − 121.46) ⋅ 103
b) Efektivna snaga Pe parno turbinskog postrojenja je:
Pe = m& le = m& η m lt = 800 ⋅ 0.97 ⋅ 1322 ⋅ 103 = 1024.8 ⋅ 106 W = 1.0248 GW
Komentari:
Stupanj djelovanja ovoga procesa je veći od stupnja djelovanja procesa u primjeru 24.1.
Razlog tome je ekspanzija pare na niži tlak u kondenzatoru (p4 = 4 kPa, umjesto 20 kPa iz
primjera 24.1).
Primjer 24.4 (Stupanj djelovanja procesa parnog postrojenja s dva pregrijanja pare)
U procesu parno turbinskog postrojenja s međupregrijanjem (s ukupno dva pregrijanja),
prema slici, početni tlak je p1 = 4 kPa. Para se pregrijava pri tlaku p3 = 4.5 MPa na
temperaturu T3 = 600 oC, kako bi mogla ekspandirati na turbini do tlaka p4 = 500 kPa. Nakon
toga se para pri tom tlaku ponovno pregrijava do temperature T5 = 500 oC i nakon toga
ekspandira na tlak p6 = p1 = 4 kPa. Pod pretpostavkom da su stupnjevi djelovanja obje turbine
jednaki ηt1 = ηt2 = 0.9 potrebno je izračunati stupanj djelovanja procesa i potrebno ga je
usporediti s onime za proces iz primjera 24.3.
Rješenje:
Slijedimo isti postupak rješavanja kao i u primjeru 24.3. Stupanj djelovanja je omjer
dobivenog rada u obje turbine i ukupno dovedene energije (topline i rada napojne pumpe)
vodi ili pari. Obzirom da je rad doveden napojnom pumpom zanemarivo mali, pod
dovedenom energijom ćemo uzeti toplinu za isparavanje i pregrijavanje pare prije prve
turbine i toplinu za pregrijavanje pare prije druge turbine. Na taj će način stupanj djelovanja
biti:
η=
l l +l (h − h ) + (h5 − h6 )
≈ t1 t 2 = 3 4
qs qs1 + qs 2 (h3 − h1 ) + (h5 − h4 )
Da bi odredili entalpije za pojedine točke koristimo se Molierovim dijagramom i iz njega

očitavamo točke. Vrijednosti za očitane točke prikazane su u tablici. Od točke 1 pri p1 i T1 se
po izentropi dignemo na tlak p3 i dalje pri tom tlaku po izobari do točke 3 s temperaturom T3.
Tu očitamo entalpiju h3. Da bi dobili entalpiju za točku 4 provodimo isti postupak kao i u
primjeru 24.3:
lt1 = (h3 − h4 s )ηt = (h3 − h4 ) → h4 = h3 − (h3 − h4 s )ηt
Kada smo odredili točku 4, po izobari p4 se penjemo do točke 5 za koju je zadana temperatura
T5. Iz tako definirane točke 5 na isti način kao kod turbine 1 odredimo točku 6. Na taj smo
način došli do svih vrijednosti koje su prikazane u tablici.
Točka procesa Stanje fluida Tlak, kPa Temperatura, oC Entalpija, kJ/kg

1 zasićena kapljevina 4.0 28.96 121.46
3 pregrijana para 4500.0 600.00 3670.5
4s pregrijana para 500.0 260.00 3000.0
4 pregrijana para 500.0 304.00 3067.0
5 pregrijana para 500.0 500.00 3483.9
6s vlažna para (x = 0.95) 4.0 28.96 2435.0
6 vlažna para (x = 0.995) 4.0 28.96 2539.9
Izentropski rad dobiven na turbini 1 je:
lt1s = h3 − h4 s = (3670.5 − 3000 ) ⋅ 103 = 670.5 ⋅ 103 J/kg
Stvarni rad dobiven na turbini 1 je:
lt1 = lt1s ηt = 670.5 ⋅ 103 ⋅ 0.9 = 603.5 ⋅ 103 J
Entalpija u točki 4 je:
h4 = h3 − lt1 = (3670.5 − 603.5) ⋅ 103 = 3067 ⋅ 103 J/kg

Izentropski rad dobiven na turbini 2 je:
lt 2 s = h5 − h6 s = (3483.9 − 2435) ⋅ 103 = 1048.9 ⋅ 103 J/kg
Stvarni rad dobiven na turbini 2 je:
lt 2 = lt 2 s ηt = 1048.9 ⋅ 103 ⋅ 0.9 = 944 ⋅ 103 J
Entalpija u točki 6 je:
h6 = h5 − lt 2 = (3483.9 − 944 ) ⋅ 103 = 2539.9 ⋅ 103 J/kg
Stupanj djelovanja procesa parno turbinskog postrojenja s međupregrijanjem je:
lt1 + lt 2 603.5 + 944 103

η= = ⋅ 3 = 0.39
(h3 − h1 ) + (h5 − h4 ) (3670.5 − 121.46) + (3483.9 − 3067 ) 10
Dobiveni stupanj djelovanja je veći od onoga u primjeru 24.3, koji je bio pri vrijednosti 0.372.
Komentar:
Utjecaj pregrijanja u ovome primjeru je umjeren. U praksi se koristi ekspanzija u prvoj turbini
do područja vlažne pare (x = 0.995) pa se tek tada vrši novo pregrijavanje. Tada bi značajno
povećali rad prve turbine i ukupno bi mogli imati veću snagu postrojenja, ili bi za istu snagu
postrojenja mogli smanjiti protok pare (tj. kapacitet napojne pumpe i parnoga kotla).
ZADACI 25
KONDENZATORI
Primjer 25.1 (Protok rashladne vode kroz kondenzator)

Parno turbinsko postrojenje efektivne snage 600 MW ima vlažnu paru na ispuhu iz turbine pri
tlaku pk = 5.628 kPa i sadržaju pare x = 0.92. Stupanj djelovanja procesa je η = 0.4, a
mehanički stupanj djelovanja je ηm = 0.975. Povećanje temperature riječne vode koja se
koristi za hlađenje kondenzatora je ∆Trv = 10 K. Potrebno je:
a) Izračunati toplinski tok Q& koji se odvodi u kondenzatoru,
b) Izračunati omjer protoka rashladne vode kondenzatora i protoka pare u postrojenju,
c) Izračunati volumni protok rashladne vode kondenzatora,
d) Izračunati omjer protoka rashladne vode kondenzatora i protoka pare u postrojenju za
slučaj kada bi se rashladna voda kondenzatora zagrijavala za samo ∆Trv = 8 K.
Rješenje:
a) Toplinski tok Q& koji se odvodi u kondenzatoru jednak je produktu masenog protoka pare i
specifične topline koja se pari oduzima u kondenzatoru.
Q& = m& qk
Zadatak kondenzatora je da vlažnu paru koja u njega ulazi kondenzira do stanja zasićene
kapljevine pri konstantnom tlaku. Za zadani tlak u kondenzatoru mi iz tablica za vodenu paru
možemo dobiti specifičnu toplinu ∆hvap potrebnu za isparavanje vode od stanja zasićene
kapljevine do stanja zasićene pare. Obzirom da u našem slučaju u kondenzator ulazimo s
vlažnom parom (kod koje je jedan mali dio već kondenzirao), mi moramo kondenzirati
preostalu paru.
qk = x ∆hvap = 0.92 ⋅ 2418.6 ⋅ 103 = 2225.1 ⋅ 103 J/kg
Temperatura zasićenja za zadani tlak u kondenzatoru je Tk = 35 oC. Toplina koja je dovedena

u proces u parnoturbinskom postrojenju može se izračunati iz stupnja djelovanja i specifične
topline odvedene u kondenzatoru:
qdov − qodv qs − qk qk 2225.1 ⋅ 103

η= = → qs = = = 3708.5 ⋅ 103 J/kg
qdov qs 1−η 1 − 0.4
Indicirani korisni rad pare je:
l = qs − qk = (3708.5 − 2225.1) ⋅ 103 = 1483.4 ⋅ 103 J/kg
Efektivni specifični rad pare je:
le = ηm l = 0.975 ⋅ 1483.4 ⋅ 103 = 1446.3 ⋅ 103 J/kg

Maseni protok pare je:
Pe 600 ⋅ 106
m& = = = 414.85 kg/s
le 1446.3 ⋅ 103
Toplinski tok predan u kondenzatoru je:
Q& = m& qk = 414.85 ⋅ 2225.1 ⋅ 103 = 923.1 ⋅ 106 W = 923.1 MW
b) Protok vode kroz kondenzator može se odrediti iz kaloričke jednadžbe za zagrijavanje

vode:
Q& = m& rv c pv ∆Trv
Q& 923.1 ⋅ 103

m& rv = = = 22084 kg/s
c pv ∆Trv 4180 ⋅ 10
Omjer protoka rashladne vode i protoka pare je:
m& rv 22084
= = 53.2
m& 414.85
c) Volumni protok rashladne vode kondenzatora ćemo dobiti ako maseni protok podijelimo s
gustoćom vode:
m& 22084
V&rv = rv = = 22.084 m3/s
ρ rv 1000
d) U slučaju da je porast temperature rashladne vode kondenzatora ∆Trv = 8 K, protok

rashladne vode kroz kondenzator bi bio:
Q& 923.1 ⋅ 103

m& rv = = = 26605 kg/s
c pv ∆Trv 4180 ⋅ 8
Omjer protoka rashladne vode i protoka pare bi bio:
m& rv 26605
= = 66.5
m& 414.85
Komentar:
Protok rashladne vode kroz kondenzator je vrlo velik (22 m3/s ili 79200 m3/h), no ipak se tu
radi o postrojenju snage 600 MW (otprilike dvije termoelektrane Urinj).
Primjer 25.2 (Kondenzator s miješanjem rashladne vode i pare)

U kondenzatoru s miješanjem rashladne vode i pare potrebno je kondenzirati protok pare m& p
= 3 kg/s koja izlazi iz turbine pri tlaku pk = 5 kPa pri sadržaju pare x = 0.93. Rashladna voda
ima na ulazu temperaturu Trv,ul = 15 oC. Potrebno je odrediti:
a) Potrošnju vode po 1 kg pare i ukupni volumni protok na izlazu iz kondenzatora
(kondenzirana para i rashladna voda),
b) Snagu Pkp pumpe kondenzata koja tekućinu na izlazu iz kondenzatora podiže na tlak
okoline uz stupanj djelovanja pumpe ηkp = 0.75 uz gubitke strujanja u cjevovodu od 6 m
stupca tekućine.
Rješenje:
a) Specifična toplina koju moramo odvesti pari da bi je kondenzirali (pri tlaku pk = 5 kPa) je
(specifična toplina isparavanja dobiva se iz tablica za vodenu paru pri zadanom tlaku):
qk = x ∆hvap = 0.93 ⋅ 2423.7 ⋅ 103 = 2254 ⋅ 103 J/kg
Toplinski tok koji se oduzima vlažnoj pari u kondenzatoru je:
Q& = m& p qk = 3 ⋅ 2254 ⋅ 103 = 6762 ⋅ 103 W
Iz tablica za vodenu paru našli bi da je za zadani tlak u kondenzatoru temperatura zasićenja

jednaka Tsat = 32.88 oC. U prvoj iteraciji pretpostavimo da je izlazna temperatura smjese
kondenzata i rashladne vode jednaka Tiz = 32 oC (granična temperatura je 32.88 oC). Potrebni
protok rashladne vode koja će se zagrijati s 15 na 32 oC i pritom oduzeti toplinu pari koja
kondenzira je:
Q& 6762 ⋅ 103

m& rv = = = 95.1 kg/s
c pv (Tiz − Tul ) 4180 ⋅ (32 − 15)
Potrošnja rashladne vode po 1 kg dovedene vlažne pare je:
m& rv 95.1
= = 31.7
m& p 3
Volumni protok rashladne vode je:
m& 95.1
V&rv = rv = = 0.0951 m3/s
ρ rv 1000
Volumni protok kondenzirane pare je:
m& 3
V&kp = p = = 0.003 m3/s
ρ rv 1000
Ukupni volumni protok na izlazu iz kondenzatora je:
V&iz = V&rv + V&kp = 0.0951 + 0.003 = 0.0981 m3/s

b) Pumpa za ekstrakciju kondenzata s tlaka kondenzatora na tlak okoline projektirana je za

puni protok na izlazu iz kondenzatora. Snaga za pogon te pumpe je:
V&iz ∆p V&iz ρ g H
Pkp = =
η kp ηkp
gdje je H napor pumpe izražen u stupcu tekućine (ovdje stupcu vode). Dio napora potreban za
svladavanje razlike tlaka od tlaka kondenzatora do tlaka okoline je:
H1 =
( p0 − pk ) = (101.3 − 5) ⋅ 103 = 9.82 m
ρg 1000 ⋅ 9.81
Dio napora za svladavanje otpora strujanja u cjevovodu kondenzata je:
H2 = 6 m
Snaga za pogon pumpe kondenzata je:
V&iz ρ g H V&iz ρ g (H1 + H 2 ) 0.0981 ⋅1000 ⋅ 9.81 ⋅ (9.82 + 6 )

Pkp = = = = 20299 W = 20.3 kW
η kp η kp 0.75
Pumpe 99 Zadaci
ZADACI 26
PUMPE
Primjer 26.1 (Manometarski napor i unutarnji napor pumpe)

Tijekom ispitivanja centrifugalne pumpe manometar na usisu u pumpu pokazivao je tlak p1 =
-40 kPa, a manometar na tlačnoj strani pokazivao je tlak p2 = 300 kPa. Promjer usisnog
cjevovoda je d1 = 300 mm, a promjer tlačnog cjevovoda je d2 = 250 mm. Priključak na tlačnoj
strani je smješten 1 m iznad priključka na usisnoj strani. Protok vode na pumpi je 0.1 m3/s.
a) Manometarski napor hu pumpe,
b) Unutarnji napor pumpe h pod pretpostavkom da je napor pasivnih gubitaka u pumpi jednak
hw = 4.2 m stupca vode.
Rješenje:
a) Manometarski napor hu možemo dobiti primjenom Bernoulijeve jednadžbe:
p2 − p1 v22 − v12
hu = + + ( z2 − z1 )
ρg 2g
U ovoj jednadžbi poznata nam je razlika u visini priključaka:
(z2 − z1 ) = 1 m
Nisu nam poznate brzine v1 i v2, pa ih moramo izračunati iz volumnog protoka i promjera
usisne i tlačne cijevi.
V& 4V& 4 ⋅ 0 .1
v1 = = 2 = = 1.41 m/s
d1 π d1 π 0.32 ⋅ π
2
4V& 4 ⋅ 0.1
v2 = = = 2.04 m/s
d 2 π 0.252 ⋅ π
2
Sada, kada su nam poznati svi podaci, možemo odrediti manometarski napor:
hu =
p2 − p1 v22 − v12
+ + ( z2 − z1 ) =
(300 − (− 40)) ⋅ 103 + 2.042 − 1.412 + 1 = 35.77 m
ρg 2g 1000 ⋅ 9.81 2 ⋅ 9.81
b) Unutarnji napor pumpe dobiti ćemo ako manometarskom naporu dodamo još napor
unutarnjih gubitaka:
h = hu + hw = 35.77 + 4.2 = 39.97 ≈ 40 m

Pumpe 100 Zadaci
Primjer 26.2 (Ukupni napor na postrojenju cjevovoda)

Pumpa prebacuje vodu iz jednog bazena u drugi uz protok V& = 0.04 m3/s kroz cijev promjera
d = 150 mm. Visina usisa je zu = 2 m, a visina tlačenja je zt = 50 m. Gubici strujanja u usinom
i tlačnom cjevovodu su predstavljeni jednadžbom Y = 17 v 2 (2 g ) , gdje je v brzina strujanja u
cjevovodu. Pod pretpostavkom da na površinu vode u oba bazena djeluje atmosferski tlak i da
je kinetička energija strujanja zanemariva, potrebno je odrediti:
a) Napor ukupnih gubitaka u cjevovodu,
b) Ukupni napor ht,
c) Manomentarski napor hu.
Rješenje:
a) Brzina strujanja u cjevovodu je:
4V& 4 ⋅ 0.04
v= = = 2.26 m/s
d π 0.152 π
2
Napor gubitaka strujanja (trenja) u cjevovodu je:
17 v 2 17 ⋅ 2.262
Y= = = 4.43 m
2g 2 ⋅ 9.81
b) U ovome se primjeru ukupni napor cjevovoda ht poklapa s geodetskim naporom hg:

Pumpe 101 Zadaci
ht = hg = zu + zt = 2 + 50 = 52 m
c) Manometarski napor je:
hu = ht + Y = 52 + 4.43 = 56.43 m
Komentari:
• Manometarski napor hu (56.43 m) je veći od ukupnog napora ht jer pored svladavanja
razlike u visini razine tekućine moramo svladati i gubitke strujanja u cjevovodu.
• U ovome slučaju se ukupni napor poklapa s geodetskim naporom (razlici visina razina
tekućine u oba bazena) jer ne svladavamo razliku tlaka (nad obje površine tekućine vlada
jednaki tlak) i zato što unutar cjevovoda nemamo promjene brzine strujanja, odn.
promjene kinetičke energije.
Primjer 26.3 (Napor i rad centrigugalne pumpe)

Za jednu centrifugalnu pumpu poznati su sljedeći podaci: r1 = 100 mm, r2 = 180 mm, β1 =
30o, β2 = 20o, n = 24 s-1 (=1440 min-1), b1 = b2 = 44 mm. Za uvjete kada je rad l rotora pumpe
najveći potrebno je odrediti:
a) Protok vode na pumpi,
b) Specifični rad pumpe lp,
c) Napor hi koji odgovara specifičnom radu pumpe lp.
Rješenje:
a) Trokuti brzina na ulazu i izlazu iz rotora prikazani su na gornjoj slici. Kut na ulazu u rotor
je α1 = 90o (za projektne uvjete rada pumpe). Volumnei protok na pumpi je:
V& = 2 π r1 b1 cm1 = 2 π r1 b1 c1
Apsolutnu brzinu c1 ćemo izračunati iz trokuta brzina na ulazu u rotor:
c1 = u1 tan β1 = 2 π n r1 tan β1 = 2 ⋅ π ⋅ 24 ⋅ 0.1 ⋅ tan 30o = 8.7 m/s

Pumpe 102 Zadaci
Protok na pumpi je:
V& = 2 π r1 b1 c1 = 2 ⋅ π ⋅ 0.1 ⋅ 0.044 ⋅ 8.7 = 0.24 m3/s
b) Da bi dobili specifični rad li potrebno je odrediti obodnu brzinu na izlazu u2 i obodnu

komponentu pasolutne brzine na izlazu cu2:
u2 = 2 π n r2 = 2 ⋅ π ⋅ 24 ⋅ 0.18 = 27.14 m/s
Radijalna komponenta apsolutne brzine na izlazu dobiva se iz protoka na pumpi i protočne

površine na izlazu:
V& 0.24
cm 2 = = = 4.82 m/s
2 π r2 b2 2 ⋅ π ⋅ 0.18 ⋅ 0.044
Sada možemo iz trokuta brzina naći obodnu komponentu apsolutne brzine:
cm 2 4.82
cu 2 = u2 − = 27.14 − = 13.9 m/s
tan β 2 tan 20o
Specifični rad rotora pumpe je:
li = cu 2 u2 − cu1 u1 = cu 2 u2 = 13.9 ⋅ 27.14 = 377.17 m2/s2 = 377.17 J/kg
c) Napor koji daje rotor pumpe je:
li 377.17
hi = = = 38.45 m
g 9.81
Primjer 26.4 (Snaga za pogon centrifugalne pumpe)

U primjeru 26.3 imali smo centrifugalnu pumpu s unutarnjim naporom hi = 38.5 m i protokom
V& = 0.24 m3/s. Uz pretpostavku da je ukupni stupanj djelovanja pumpe ηp = 0.8 i hidraulički
stupanj djelovanja ηh = 0.85 potrebno je odrediti:
a) Manometarski napor hu,
b) Snagu Pe za pogon pumpe.
Rješenje:
a) Manometarski napor se može dobiti iz specifičnog rada rotora:
g hu
li = g hi = → hu = hi η h = 38.5 ⋅ 0.85 = 32.7 m
ηh
b) Efektivna snaga za pogon pumpe je:
V& ρ g hu 0.24 ⋅ 1000 ⋅ 9.81 ⋅ 32.7

Pe = = = 96236 W = 96.2 kW
ηp 0 .8
Pumpe 103 Zadaci
Primjer 26.5 (Bezdimenzijski koeficijenti za dvije hidraulički slične pumpe)

Ovdje se radi o dvije centrifugalne pumpe. Pumpa A ima rotor promjera DA = 810 mm, a
pumpa B rotor s promjerom DB = 960 mm. Obje pumpe se mogu smatrati hidraulički sličnim
pumpama. Obje pumpe su i geometrijski slične s time da pumpa B ima za približno 20% veće
dimenzije nego pumpa A. Karakteristike obje pumpe prikazane su na slici.
Nakon što su iz slike očitane karakteristike za obje pumpe u ovisnosti o protoku na pumpi,
potrebno je izračunati bezdimenzijske koeficijente protoka Φ, tlaka (napora) Ψ i snage Λ za
obje pumpe i potrebno je provjeiti koliko su njihove vrijednosti slične.
-1 -1
hu, n = 1170 min = 19.5 s
NPSH,
m m
Originalna pumpa
hu, -1
n = 710 min = 11.8 s
-1
m NPSH,
m
Pumpa s 20% povećanim kućištem
Rješenje:
Iz dijagrama na slici očitavamo točku po točku vrijednosti za volumni protok V& ,

manometarski napor hu, snagu Pe i stupanj djelovanja pumpe ηp za pumpu A s promjerom
rotora DA = 0.81 m. Iz očitanih vrijednosti izračunavaju se bezdimenzijski koeficijenti:
V&A V&A V&A

ΦA = = =
nA DA3 19.5 ⋅ 0.813 15.795
Pumpe 104 Zadaci
g hA 9.81 ⋅ hA
ΨA = = = 0.621 ⋅ hA
n A DA 19.52 ⋅ 0.812
2 2
PA PA PA
ΛA = = =
ρ A nA DA 1000 ⋅ 19.5 ⋅ 0.81 2 585 407
3 5 3 5
U gornje jednadžbe samo uvrštavamo očitane vrijednosti za protok, napor i snagu. U tablici su
prikazane vrijednosti očitane za pumpu A.
V&A hA PA ηA ΦA ΨA ΛA
m3/s m kW
0.00 153 - - 0.00 6.1 -
0.25 152 - - 0.02 6.0 -
0.50 147 1150 0.62 0.05 5.8 0.4
0.75 141 1340 0.76 0.07 5.6 0.5
1.00 133 1570 0.84 0.10 5.3 0.6
1.25 120 1750 0.86 0.12 4.8 0.7
1.50 104 1900 0.85 0.14 4.0 0.75
1.75 83 - - 0.17 3.3 -
Isti postupak ponavljamo i za pumpu B (prema donjem dijagramu na slici):
V&B V&B V&B

ΦB = = =
nB DB3 11.8 ⋅ 0.963 10.44
g hB 9.81 ⋅ hB
ΨB = = = 0.076 ⋅ hB
nB DB 11.82 ⋅ 0.962
2 2
PB PB PB
ΛB = = =
ρ B nB DB 1000 ⋅ 11.8 ⋅ 0.96 1339 683
3 5 3 5
V&A hA PA ηA ΦA ΨA ΛA
m3/s m kW
0.00 80 - - 0.00 6.1 -
0.25 80 - - 0.02 6.0 -
0.50 79 550 0.65 0.05 6.0 0.4
0.75 77 - 0.80 0.07 5.9 -
1.00 73 800 0.86 0.10 5.6 0.6
1.25 66 950 0.88 0.12 5.0 0.7
1.50 58 - 0.86 0.14 4.4 -
1.75 45 1050 - 0.17 3.4 0.8
Ako usporedimo dobivene podatke u obje tablice vidimo da su vrijednosti za koeficijente

tlaka i snage gotovo jednake, te da se malo razlikuju vrijednosti za koeficijent protoka.
Pumpe 105 Zadaci
Primjer 26.6 (Karakteristike pumpe)

Za jednu pumpu koja pripada istoj obitelji sličnih pumpi kao u primjeru 26.5 potrebno je
odrediti njene karakteristike. Pumpa ima rotor promjera D = 500 mm i brzinu vrtnje n = 25 s-1
(1500 min-1). Za vodu pri 15 oC potrebno je odrediti pri uvjetima najboljeg stupnja djelovanja:
a) Protok pumpe V& ,
b) Manometarski napor hu,
c) Porast tlaka ∆p pod pretpostavkom da je promjena kinetičke energije fluida pri protjecanju
zanemariva,
d) Efektivnu snagu za pogon pumpe.
Rješenje:
Vrijednosti bezdimenzijskih koeficijenata odabrani su iz tablica u primjeru 26.5 (pumpa A):

Koeficijent protoka Φ = 0.12
Koeficijent tlaka Ψ = 5.0
Koeficijent snage Λ = 0.7
Iz poznatih jednadžbi koje definiraju koeficijente, dobivaju se tražene vrijednosti.
a) Protok na pumpi:
V&
Φ= → V& = Φ n D 3 = 0.12 ⋅ 25 ⋅ 0.53 = 0.375 m3/s
n D3
b) Manometarski napor na pumpi:
gh Ψ n2 D 2 5.0 ⋅ 252 ⋅ 0.52

Ψ = 2 u2 → hu = = = 79.64 m
n D g 9.81
c) Ako zanemarimo promjene kinetičke energije, porast tlaka na pumpi je:
∆p = ρ g hu = 1000 ⋅ 9.81 ⋅ 79.64 = 781268 Pa
d) Efektivna snaga za pogon pumpe je:
P
Λ= → P = Λ ρ n3 D 5 = 0.7 ⋅1000 ⋅ 253 ⋅ 0.55 = 341796 W = 341.8 kW
ρ n3 D5
Primjer 26.7 (Karakteristike pumpe pri promjeni brzine vrtnje i promjera rotora)
Brodska centrifugalna pumpa projektirana je za brzinu vrtnje n = 30 s-1 (1800 min-1), tako da
pri naporu hu = 60 m ima protok V& = 190 dm3/s uz snagu pogona Pe = 130 kW. Potrebno je
odrediti nove vrijednosti protoka, napora i pogonske snage kada:
a) promijenimo brzinu vrtnje pumpe s nA = 30 s-1 na nB = 20 s-1 uz isti promjer rotora D = 300
mm.
b) promijenimo promjer rotora s DA = 300 mm na DB = 250 mm pri istoj brzini vrtnje (n = 30
s-1).
Pumpe 106 Zadaci
Rješenje:
a) Novi protok, napor i snaga na pumpi pri promjeni brzine vrtnje će biti:
3 3 3
V&B nB  DB  n D  20  0.3 
=   → V&B = V&A B  B  = 0.190 ⋅  3
 = 0.1267 m /s
V&A n A  DA  n A  DA  30  0.3 
2 2 2 2 2 2
hB  nB   DB  n   DB   20   0.3 
=    → hB = hA  B    = 60 ⋅     = 26.7 m
hA  n A   DA   nA   DA   30   0.3 
3 5 3 5 3 5
PB ρ B  nB   DB  ρ n   DB  1000  20   0.3 
=     → PB = PA B  B    = 130 ⋅     = 38.5 kW
PA ρ A  n A   DA  ρ A  nA   DA  1000  30   0.3 
b) Novi protok, napor i snaga na pumpi pri promjeni promjera rotora će biti:
3 3 3
V&B nB  DB  n D  30  0.25 
=   → V&B = V&A B  B  = 0.190 ⋅  3
 = 0.1099 m /s
V&A n A  DA  n A  DA  30  0.3 
2 2 2 2 2 2
hB  nB   DB  n   DB   30   0.25 
=    → hB = hA  B    = 60 ⋅     = 41.6 m
hA  n A   DA   nA   DA   30   0.3 
3 5 3 5 3 5
PB ρ B  nB   DB  ρ n   DB  1000  30   0.25 
=     → PB = PA B  B    = 130 ⋅     = 52.2 kW
PA ρ A  n A   DA  ρ A  nA   DA  1000  30   0.3 
Komentar:
Mnogi konstruktori i korisnici pumpi prihvaćaju promjene promjera rotora (tokarenjem) uz
izračunavanje novih karakteristika pod pretpostavkom da nova pumpa pripada istoj familiji po
hidrauličkoj sličnosti. Jasno je da se tokarenjem rotora mijenjaju i izlazni kutovi lopatica, tako
da pretpostavka hidrauličke sličnosti ne mora više biti točna. Često puta osim promjene
promjera rotora treba prilagoditi i geometriju kućišta pumpe.
Primjer 26.8 (Odabir turbopumpe na temelju dijagrama po Baljeu)

Centrifugalna pumpa (pumpa B iz primjera 26.5) ima brzinu vrtnje n = 11.8 s-1 (710 min-1) i
promjer rotora D = 960 mm. Za mjesto s najvišim stupnjem djelovanja ηp = 0.88 pumpa ima
sljedeće vrijednosti podataka: V& = 1.25 m3/s, hu = 66 m, Pe = 950 kW, Φ = 0.12, Ψ = 5, Λ =
0.7. Želimo koristiti pumpu iz iste porodice da bi ostvarili protok V& = 5.22 m3/s pri
manometarskom nporu hu = 7.5 m. Potrebno je:
a) Izračunati specifičnu brzinu ωs i specifični promjer rotora Ds originalne centrifugalne
pumpe,
b) Izračunati promjer rotora D, brzinu vrtnje n i snagu za pogon pumpe pri maksimalnom
stupnju djelovanja,
c) Provjeriti slučaj kada prethodno rješenje nije adekvatno da bi udovoljilo traženim uvjetima
nove pumpe.
Pumpe 107 Zadaci
Rješenje:
a) Specifična kutna brzina originalne pumpe je:
V& 1.25
ωs = 2 π n = 2 ⋅ π ⋅ 11.8 ⋅ = 0.65
(g h )0.75
(9.81 ⋅ 66)0.75
Specifični promjer originalne pumpe je:
Ds =D
( g h)
0.25
= 0.96 ⋅
(9.81 ⋅ 66 )
0.25
= 4 .3
V& 1.25
b) Brzinu vrtnje n i promjer rotora D za novu pumpu izračunati ćemo iz specifične brzine i
specifičnog promjera originalne pumpe. Rekli smo da nova pumpa treba pripadati istoj
porodici kao i pumpa uz najbolji stupanj djelovanja. Koristiti ćemo vrijednosti specifične
brzine i specifičnog promjera originalne pumpe, ali s podacima za protok i napor nove pumpe:
V& ωs ( g h )0.75 0.65 (9.81 ⋅ 7.5)0.75

ωs = 2π n → n = = = 1.14 s-1
(g h)0.75 2π V& 2 ⋅ π 5.22
Ds = D
(g h )0.25 → D = Ds
V&
= 4.3 ⋅
5.22
= 3.354 m
V& (g h)0.25
(9.81 ⋅ 7.5)0.25
Nova snaga za pogon pumpe se može izračunati iz definicije bezdimenzijskog koeficijenta
snage Λ = 0.7.
Pe
Λ= → Pe = Λ ρ n 3 D 5 = 0.7 ⋅ 1000 ⋅ 1.13 ⋅ 3.3545 = 395 449 W = 395.4 kW
ρ n3 D5
Nova pumpa bi dakle trebala imati brzinu vrtnje od 1.14 s-1 uz promjer rotora od 3354 mm,
što sve skupa djeluje groteskno, bez obzira što je matematički točno.
c) Zbog povećanog protoka nova pumpa bi upala u područje turbo pumpi. Iz dijagrama po
Baljeu možemo očitati specifičnu brzinu vrtnje i specifični promjer koji pripadaju području
aksijalnih pumpi. Tako npr. odabiremo par vrijednosti ωs = 4 i Ds = 2 uz hidraulički stupanj
djelovanja ηh = 0.84. Iz jednadžbi za specifičnu brzinu vrtnje i specifični promjer možemo
izračunati:
ωs ( g h )0.75 4 (9.81 ⋅ 7.5)

0.75
n= = = 7 s-1
2π V& 2 ⋅π 5.22
V& 5.22
D = Ds = 2⋅ = 1.56 m
(g h) 0.25
(9.81 ⋅ 7.5)0.25
Snaga za pogon pumpe se može izračunati pomoću stupnja djelovanja:
η p = η h η m = 0.84 ⋅ 0.98 = 0.82

Pumpe 108 Zadaci
V& ρ g hu 5.22 ⋅ 1000 ⋅ 9.81 ⋅ 7.5

Pe = = = 468 368 W = 468.4 kW
ηp 0.82
Komentari:
• Originalna pumpa ima specifičnu brzinu ωs = 0.65 i specifični promjer Ds = 4.3. Vidimo
iz dijagrama po Baljeu da takva pumpa pripada u područje centrifugalnih pumpi uz
stupanj djelovanja ηh = 0.9 (što se dobro poklapa s izmjerenom vrijednosti u dijagramu
koja iznosi ηh = 0.88.
• Ako se zadovoljimo s nižom vrijednosti stupnja djelovanja možemo se premjestiti u
područje aksijalnih pumpi, što smo i učinili pod c).
Pumpe 109 Zadaci
ZADACI 27
VOLUMETRIJSKE PUMPE
Primjer 27.1 (Dimenzioniranje pumpe za poznati protok i srednju brzinu klipa)

Za jednoradnu stapnu pumpu s dva cilindra zadan je protok V& = 14 dm3/s, volumetrijski
stupanj djelovanja ηv = 0.95, srednja stapna brzina cs = 1 m/s i omjer hoda klipa i promjera
s/D = 1.05. Potrebno je odrediti:
a) Promjer D i hod stapa s,
b) Stapajni volumen za jedan cilindar Vs1 i ukupni VH,
c) Brzinu vrtnje n.
Rješenje:
a) Ukupni stapajni volumen je stapajni volumen jednoga cilindra pomnožen s brojem

cilindara.
D2 π
V&tot = z V&s = z ηv cs
4
4V&tot 4 ⋅ 0.014
D= = = 0.0968 m = 96.8 mm
z η v π cs 2 ⋅ 0.95 ⋅ π ⋅ 1
Usvaja se promjer klipa D = 97 mm. Iz poznatog omjera stapaja i promjera klipa možemo
izračunati stapaj:
s
s = D   = 97 ⋅ 1.05 = 101.85 mm usvajamo vrijednost s = 102 mm
D
b) Sada možemo izraćunati stapajni volumen jednoga cilindra:
D 2π 0.097 2 π
Vs = s= 0.102 = 0.000754 m3 = 0.754 dm3
4 4
Ukupni stapajni volumen ja pumpu s z = 2 cilindra je:
VH = z Vs = 2 ⋅ 0.000754 = 0.001508 m3 = 1.508 dm3
c) Iz jednadžbe za srednju stapnu brzinu možemo naći brzinu vrtnje pumpe:
cs 1
cs = 2 s n → n= = = 4.9 s-1
2 s 2 ⋅ 0.102
Pumpe 110 Zadaci
Primjer 27.2 (Snaga za pogon pumpe iz poznatog protoka i tlaka)

Klipna pumpa treba ostvariti protok vode od 11.5 dm3/s uz povećanje tlaka od 5.6 MPa. Za tu
namjenu koristimo jednu triplex pumpu (pumpa s 3 cilindra) s kratkim hodom klipa, sa
sljedećim karakteristikama: stapaj s = 102 mm, stupnjevi djelovanja ηy = 0.96, ηo = 0.95 i ηv
= 0.96. Potrebno je odrediti:
a) stapajni volumen jednoga cilindra i ukupni stapajni volumen,
b) brzinu vrtnje pumpe n,
c) srednju stapnu brzinu cs,
d) Snagu Pe za pogon pumpe.
Rješenje:
a) Stapajni volumen jednoga cilindra je:
D 2π
Vs = s
4
Obzirom da pumpa ima kratki hod (s/D = 1.2), možemo za zadani stapaj s odrediti promjer
klipa:
s 0.102
D= = = 0.085 m
( s D ) 1 .2
Stapajni volumen je:
D 2π 0.0852 π
Vs = s= ⋅ 0.102 = 0.00058 m3 = 0.58 dm3
4 4
Ukupni stapajni volumen je:
VH = z Vs = 3 ⋅ 0.00058 = 0.00174 m3 = 1.74 dm3
b) Brzinu vrtnje dobiti ćemo iz poznatog protoka pumpe, stapajnog volumena i

volumetrijskog stupnja djelovanja:
V& 0.0115
n= = = 6.9 s-1 = 410 min-1
ηv VH 0.96 ⋅ 0.00174
c) Srednja stapna brzina je:
cs = 2 s n = 2 ⋅ 0.102 ⋅ 6.9 = 1.41 m/s
d) Ukupni stupanj djelovanja pumpe je:
η p = η y ηo ηv = 0.96 ⋅ 0.95 ⋅ 0.96 = 0.87
Snaga za pogon pumpe je:

Pumpe 111 Zadaci
V& ∆p 0.0115 ⋅ 5.6 ⋅ 106

Pe = = = 74 023 W = 74 kW
ηp 0.87
Primjer 27.3 (Snaga za pogon pumpe kada je poznat protok i brzina vrtnje)
Klipna pumpa s tri cilindra radi s protokom od 0.048 m3/s uz promjenu tlaka ∆p = 4.1 MPa.
Omjer stapaja i promjera je s/D = 1.2, a brzina vrtnje je n = 5 s-1 (300 min-1). Potrebno je
odrediti:
a) promjer D klipa za zadani volumetrijski stupanj djelovanja ηv = 0.97,
b) Snaga za pogon pumpe ako je zadan ukupni stupanj djelovanja pumpe ηp = 0.9.
Rješenje:
a) Ako broj cilindara pomnožimo sa stapajnim volumenom i brzinom vrtnje dobiti ćemo
ukupni teorijski volumni protok, odakle ćemo poslije izračunati promjer cilindra:
& D2π D2 π
VH = z Vs n = z n s = zn s
4 4
4V&H 4 ⋅ 0.048
D=3 =3 = 0.155 m = 155 mm
η v z π (s D ) n 0.97 ⋅ 3 ⋅ π ⋅ 1.2 ⋅ 5
b) Iz poznatog omjera stapaja i promjera možemo sada izračunati stapaj:
s
s = D   = 0.155 ⋅ 1.2 = 0.186 m = 186 mm
D
c) Snaga za pogon pumpe je:
V& ∆p 0.048 ⋅ 4.1 ⋅ 106

Pe = = = 218 666 W = 218.7 kW
ηp 0 .9
Pumpe 112 Zadaci
ZADACI 28
VEZA PUMPE I CJEVOVODA
Primjer 28.1 (Radna točka pumpe)

Pomoću pumpe, čije su karakteristike navedene na slici (za promjer rotora od D = 810 mm),
prebacujemo vodu iz jednog spremnika u drugi, koji je smješten 28 m više. Voda se
transportira kroz cjevovod dužine L = 200 m promjera d = 400 mm. Zanemarujemo lokalne
gubitke u cjevovodu i računamo samo s gubicima trenja u cijevi uz koeficijent trenja λ = 0.03.
a) radnu točku pumpe,
b) snagu za pogon pumpe
hu NPSH
m m
Rješenje:
a) Radna točka pumpe definirana je naporom i protokom. Napor potreban za protok u

cjevovodu možemo prikazati jednadžbom:
 1  &2
hs = ∆z +  Z V
2 
 2g A 
U gornjoj jednadžbi poznajemo vrijednost ∆z = 28 m i protočnu površinu cijevi A = d 2 π 4

(d = 0.4 m). Ukupni koeficijent trenja Z može se izraziti pomoću koeficijenta trenja:
2
L
ζa = λ 
d 
Uvrštavanjem u prijašnju jednadžbu za napor cjevovoda imamo:

Pumpe 113 Zadaci
2
 1  &2 L 1  4V&  L 8
hs = ∆z +  Z 
2 
V = ∆z + λ   = ∆z + λ V& 2
 2g A  d 2 g  d 2 π  d gd π
4 2
L 8 200 8
hs = ∆z + λ V& 2 = 28 + 0.03 ⋅ ⋅ ⋅ V& 2 = 28 + 48.4 ⋅ V& 2
d gd π
4 2
0.4 9.81 ⋅ 0.4 4 ⋅ π 2
Ako ovu jednadžbu unesemo u polje karakteristika pumpe, radna točka će biti u presjecištu
krivulje cjevovoda i karakteristike pumpe. Tablica vrijednosti na krivulji pumpe je:
V& m3/s 0.00 0.25 0.50 0.75 1.00 1.25 1.35 1.50
hs m 28 31 40 55 76 104 116 137
Mjesto presjeka karakteristike pumpe i krivulje za napor cjevovoda je pri protoku V& = 1.35
m3/s i hs = hu = 116 m. Stupanj djelovanja pumpe u radnoj točki je ηp = 0.85.
hs
hu
b) Snaga za pogon pumpe je:
V& ρ g hh 1.35 ⋅ 1000 ⋅ 9.81 ⋅ 116

Pe = = = 1807 350 W = 1807.4 kW
ηp 0.85
Primjer 28.2 (Paralelni rad dvije jednake pumpe)

Pomoću dvije jednake pumpe želimo prebaciti vodu iz jednog spremnika u drugi koji je 2 m
više od prvoga. Gubitak strujanja u cjevovodu može se prikazati jednadžbom 200 V& 2 , gdje je
V& protok u m3/s. Na raspolaganju nam je aksijalna pumpa čija je karakteristika prikazana u
sljedećoj tablici:
V& m3/s 0.0 0.02 0.04 0.06 0.08 0.10 0.12 0.14 0.16 0.18
hu m 5.6 4.75 4.2 4.3 4.3 3.75 3.25 2.3 1.25 0.0
Potrebno je odrediti protok V& u radnoj točki pumpe za sljedeće slučajeve:

a) Za jednu samu pumpu,
b) Za dvije jednake pumpe (kao pod a) u paralelnom spoju,
c) Za dvije jednake pumpe (kao pod a) u serijskom spoju.
Pumpe 114 Zadaci
Rješenje:
a) Radnu točku pumpe dobivamo na mjestu gdje se krivulja napora cjevovoda siječe s
karakteristikom pumpe. Jednadžba krivulje cjevovoda je:
hu = ∆z + Y = 2 + 200 ⋅ V& 2
U tablici su prikazane vrijednosti napora cjevovoda za različite protoke:
V& m3/s 0.0 0.02 0.04 0.06 0.08 0.10 0.12 0.14 0.16 0.18
hu m 2.0 2.08 2.32 2.72 3.28 4.0 4.9 5.9 7.1 8.5
Radna točka cjevovoda pri radu s jednom pumpom prema tablicama (za karakteristiku pumpe
i krivulju cjevovoda) daje nam protok od približno:
V&1 pumpa = 0.1 m3/s
Cjevovod
Dvije pumpe u seriji
Dvije pumpe u paralelnom

spoju
Jedna pumpa
b) Kada dvije pumpe rade u paralelnom spoju, pri istome naporu se zbrajaju njihovi protoci.
Obzirom da se tu radi o dvije jednake pumpe, napor će ostati isti, a protok će biti dvostruki.
Karakteristika za zajednički rad dvije jednake pumpe u paralelnom spoju prikazana je u
sljedećoj tablici.
V& m3/s 0.0 0.04 0.08 0.12 0.16 0.20 0.24 0.28 0.32 0.36
hu m 5.6 4.75 4.2 4.3 4.3 3.75 3.25 2.3 1.25 0.0
Radna točka za zajednički paralelni rad dvije jednake pumpe na cjevovodu je pri protoku:
V&1 pumpa = 0.11 m3/s
b) Kada dvije pumpe rade u serijskom spoju, pri istome protoku se zbrajaju njihovi napori.
Obzirom da se tu radi o dvije jednake pumpe, protok će ostati isti, a napor će biti dvostruki.
Karakteristika za zajednički rad dvije jednake pumpe u serijskom spoju prikazana je u
sljedećoj tablici.
Pumpe 115 Zadaci
V& m3/s 0.0 0.02 0.04 0.06 0.08 0.10 0.12 0.14 0.16 0.18
hu m 11.2 9.5 8.4 8.6 8.6 7.5 6.5 4.6 2.5 0.0
Radna točka za zajednički paralelni rad dvije jednake pumpe na cjevovodu je pri protoku:
V&1 pumpa = 0.13 m3/s
Primjer 28.3 (Usis pumpe iz spremnika)

Pumpa s promjerom rotora D = 810 mm (iz primjera 28.1) mora dobavljati s protokom V& =
1.5 m3/s pri brzini vrtnje n = 19.5 s-1 (1170 min-1) iz spremnika kojemu na površini tekućine
djeluje okolni tlak p0 = 101.32 kPa. Ako je gubitak napora zbog trenja u usisnom cjevovodu
jednak 2 m stupca vode, potrebno je odrediti na kojoj visini mora biti usis pumpe da ne dođe
do kavitacije u slučajevima da je temperatura vode:
a) 15 oC uz apsolutni tlak zasićenja pare pv,s = 1.7 kPa i gustoću 1000 kg/m3,
b) 90 oC uz apsolutni tlak zasićenja pare pv,s = 70 kPa i gustoću 965 kg/m3.
Rješenje:
a) Ako želimo spriječiti kavitaciju, za odabranu pumpu moramo zadovoljiti netto pozitivnu
visinu usisa NPSH = 12 m (iz dijagrama za pumpu u primjeru 28.1):
p0 − pv , s
NPSH ≤ − zu − Yu
ρg
Iz ove jednadžbe dobivamo maksimalnu dopuštenu visinu položaja usisa pumpe iznad razine
tekućine:
zu ≤
p0 − pv , s
− NPSH − Yu =
(101..32 − 1,7 ) ⋅ 103 − 12 − 2 = −3.84 m
ρg 1000 ⋅ 9.81
Dobili smo visinu za usis pumpe nad razinom tekućine. Kako je dobivena vrijednost
negativna, usis pumpe mora biti potopljen, tj. minimalno 3.84 m ispod razine tekućine.
b) Za višu temperaturu vode morati ćemo još više spustiti usis pumpe ispod razine vode.
Računamo na isti način kao prije, samo s drugim podacima:
zu ≤
p0 − pv , s
− NPSH − Yu =
(101.32 − 70.0) ⋅ 103
− 12 − 2 = −10.69 m
ρg 1000 ⋅ 9.81
Primjer 28.4 (Pumpa koja siše iz spremnika pod tlakom)

Pumpa koja ima potrebni NPSHpotr = 3.2 m siše iz spremnika, u kojemu vlada tlak p1 = 140
kPa, sumpornu kiselinu u koncentraciji 60% s gustoćom od ρ = 1500 kg/m3 i tlak zasićenja od
pv,s = 0.38 kPa. Ako znamo da su gubici napora u cjevovodu Y = 1.5, potrebno je izračunati
visinu usisa.
Pumpe 116 Zadaci
Rješenje:
Da bi spriječili kavitaciju unutar pumpe potrebno je da zadovoljimo uvjet:
p0 − pv , s
NPSH ≤ − zu − Yu
ρg
Iz ove jednadžbe možemo naći potrebnu visinu usisa:
zu ≤
p1 − pv , s
− NPSH − Yu =
(140 − 0.38) ⋅ 103 − 3.2 − 1.3 = 5 m
ρg 1500 ⋅ 9.81
Ako usis smjestimo npr. na 3 m iznad razine tekućine udovoljili smo traženom uvjetu, uz
ograničenu slobodu i sigurnost da do kavitacije neće doći ni ako se malo poveća temperatura
tekućine.
Kompresori i ventilatori 117 Zadaci
ZADACI 30
KOMPRESORI
Primjer 30.1 (Rad idealnoga kompresora u različitim uvjetima)

Kompresor siše zrak pri temperaturi T1 = 20 oC (= 293.15 K) i apsolutnom tlaku p1 = 100 kPa
i tlači ga na tlak p2 = 800 kPa. Potrebno je odrediti specifični rad za rad idealnoga kompresora
kada se kompresija odvija:
a) izentropski (adijabatski),
b) izotermno,
c) politropski uz eksponent politrope n = 1.31 te temperaturu na kraju kompresije.
Rješenje:
a) Omjer tlakova na kraju i na početku kompresije je:
p2 800 ⋅ 103
β= = =8
p1 100 ⋅ 103
Da bi izračunali specifični rad za kompresiju po izentropi, moramo poznavati eksponent

adijabate i plinsku konstantu. Podaci su γ = 1.4 i R = 287 J/kgK. Specifični rad za adijabatsku
kompresiju je:
γ  γ γ−1  1.4  1.14.4−1 

ladiab = 
RT β − 1 = ⋅ 287 ⋅ 293.15 ⋅  8 − 1 = 239 260 J/kg
γ − 1   1.4 − 1
  
b) U slučaju izotermne kompresije specifični rad je:
lizot = R T ln β = 287 ⋅ 293.15 ⋅ ln 8 = 174 950 J/kg
c) U slučaju politropske kompresije specifični rad je:
n  n −1  1.31  1.31−1 
l politrop = R T  β n − 1 = ⋅ 287 ⋅ 293.15 ⋅  8 1.31 − 1 = 226 140 J/kg
n −1   1.31 − 1  
Tempratura na kraju kompresije će biti:
n −1 1.31−1
T2 = T1 β n
= 293.15 ⋅ 8 1.31 = 480.8 K = 207.65 oC
Komentar:
Minimalni specifični rad kompresije imamo za izotermnu kompresiju (174.95 kJ/kg), dok za
politropsku kompresiju imamo 226.14 kJ/kg. Najveći specifični rad kompresije je onaj za
adijabatsku kompresiju (239.26 kJ/kg).
Primjer 30.2 (Rad idealnoga kompresora s više stupnjeva i s međuhlađenjem)

Kompresor s dva stupnja i međuhladnjakom siše zrak pri tlaku p1 = 100 kPa i temperaturi T1 =
20 oC i tlači ga na tlak p3 = 800 kPa. Između dva stupnja kompresije zrak se hladi u hladnjaku
na početnu temperaturu. U oba dva stupnja kompresija se odvija politropski uz eksponent
politrope n = 1.31. Potrebno je odrediti:
a) optimalni tlak p2 pri kojemu treba izvršiti međuhlađenje zraka,
b) specifični rad svakog stupnja kompresije i ukupni specifični rad za pogon kompresora,
c) temperaturu na izlazu iz svakoga stupnja,
d) toplinu koja se odvodi u međuhladnjaku.
Rješenje:
a) Optimalni omjer tlakova kod kompresora s više stupnjeva se određuje pod uvjetom da je
omjer tlakova na svakom stupnju kompresora jednak:
p2 p3 p3 800 ⋅ 103
β optim = = = = = 2.83
p1 p2 p1 100 ⋅ 103
Tlak pri kojemu ćemo izvršiti međuhlađenje zraka je:
p2 = β p1 = 2.83 ⋅ 100 ⋅ 103 = 283 ⋅ 103 Pa = 283 kPa
b) Potrebni rad za kompresiju na svakom stupnju je jednak jer smo pretpostavili da su omjer
tlakova i temperatura na početku kompresije na oba stupnja jednaki:
n  nn−1  1.31  1.31−1


l politrop =  
R T  β − 1 = 
⋅ 287 ⋅ 293.15 ⋅  2.83 1.31 − 1 = 99 270 J/kg
n −1   1.31 − 1  
Ukupni specifični rad za pogon kompresora je:
lukupno = l1.stupanj + l2.stupanj = 2 l politrop = 2 ⋅ 99270 = 198 540 J/kg
c) Temperatura na izlazu svakoga stupnja je jednaka jer su omjeri tlakova na svakom stupnju i
temperature na početku kompresije jednaki za oba stupnja. Temperatura na izlazu je:
n −1 1.31−1
T2 = T1 β n
= 293.15 ⋅ 2.83 1.31 = 375.2 K = 102 oC
Temperatura T3 na izlazu iz drugog stupnja kompresije je jednaka temperaturi T2.
d) Toplina koju odvodimo u međuhladnjaku je:
qmedjuhlad = h2 − h2' = c p (T2 − T2 ' ) = 1003.5 ⋅ (375.2 − 293.15) = 82 340 J/kg
Komentari:
1. Usporedimo ove rezultate s onima iz primjera 30.1 (pitanje pod c). Specifični rad
kompresora s međuhlađenjem od 198.5 kJ/kg je veći od onoga za izotermnu kompresiju
(174.95 kJ/kg), ali je sigurno manji od rada za politropsku kompresiju bez međuhlađenja
(226.14 kJ/kg). Temperatura na kraju kompresije za kompresor bez međuhlađenja (480.8
K = 207.65 oC) je mnogo veća od one za kompresor s međuhladnjakom (375.2 K = 102
o
C). Tako visoka temperatura kod kompresora s međuhladnjakom je više nego prednost,
no u svakom slučaju treba jako paziti na ispravnu uporabu kompresora.
2. Radi jednostavnosti smo razmatrali kompresor sa samo dva stupnja kompresije. Isti
postupak bi koristili i kod kompresora s više stupnjeva.
Primjer 30.3 (Efektivna snaga za pogon kompresora)

Stupanj jednog centrifugalnoga kompresora sa stupnjem djelovanja ηc = 0.84 vrši kompresiju
zraka s protokom V&1 = 0.5 m3/s s početnog tlaka p1 = 0.1 MPa na tlak p2 = 0.14 MPa.
Potrebno je izračunati efektivnu snagu za pogon kompresora.
Rješenje:
Omjer tlakova za kompresiju na stupnju je:
p2 0.14 ⋅ 106
β= = = 1.4
p1 0.1 ⋅ 106
Za pretpostavku da je kompresija bila adijabatska, efektivna snaga za pogon kompresora je:
p1 V&1 γ  γ  1.4 ⋅ 0.1 ⋅ 106 1.4  1.4 −1 

γ −1
Pe = β − 1 = ⋅ 1.4 1.4 − 1 = 21 040 W = 21 kW

ηc γ − 1  
 0 . 84 1 . 4 − 1  
ZADACI 31
VENTILATORI I KOMPRESORI
Primjer 31.1 (Snaga za pogon ventilatora)

Ventilator, koji ima stupanj djelovanja ηv = 0.8, koristi se u cjevovodu kroz koji se dobavlja
protok V&1 = 2 m3/s zraka pri atmosferskom tlaku p1 = 101.32 kPa i temperaturi T1 = 15 oC.
Brzina zraka na ulazu u ventilator je v1 = 20 m/s, a brzina na izlazu je v2 = 50 m/s. Statički
tlak na izlazu iz ventilatora je za 150 mm stupca vode veći od onoga u usisnoj cijevi. Potrebno
je izračunati snagu za pogon ventilatora.
Rješenje:
Snaga za pogon ventilatora prikazana je jednadžbom:
(
m&  ( p2 − p1 ) v22 − v12 
Pe =  +
)
ηv  ρ 2 
U gornjoj jednadžbi poznati su nam stupanj djelovanja ventilatora i brzine strujanja. Poznata
nam je i razlika statičkih tlakova. Potrebno je samo još izvršiti pretvorbu jedinica za razliku
tlaka i izračunati gustoću i maseni protok plina.
∆p = p2 − p1 = ρ v g ∆h = 1000 ⋅ 9.81 ⋅ 0.150 = 1471 Pa
p 101.32 ⋅ 103
ρ= = = 1.2252 kg/m3
R T 287 ⋅ 288.15
m& = ρ V&1 = 1.2252 ⋅ 2 = 2.45 kg/s
Snaga za pogon ventilatora je:
Pe =  +
( = ⋅
)
m&  ∆p v22 − v12  2.45  1471
+
(
502 − 202  )
ηv  ρ 2  0.8 1.2252 2  = 6 885 W = 6.89 kW

Primjer 31.2 (Napor ventilatora)

Ložište parnog kotla mora biti snabdijevano protokom zraka V&1 = 3.5 m3/s uz porast tlaka ∆p
= 125 mm stupca vode. Zrak gustoće ρ = 1.225 kg/m3 (pri atmosferskom tlaku p1 = 101.32
kPa i temperaturi T1 = 15 oC) ulazi u usis ventilatora sa stupnjem djelovanja ηv = 0.85
brzinom koja je zanemarivo mala (v1 = 0 m/s) i izlazi iz njega brzinom v2 = 30 m/s. Potrebno
je odrediti:
a) statički napor hstat, dinamički napor hdinam i ukupni napor huk ventilatora, iskazani u stupcu
fluida (u ovom slučaju zraka),
b) Snagu za pogon ventilatora.
Rješenje:
a) Statički napor ventilatora je već zadan kao:
hstat = 125 mm = 0.125 m stupca vode
Da bi dobili napor u stupcu zraka, koristimo se jednadžbom za statički tlak:
∆p = hstat , v ρ v g = hstat , z ρ g
ρv 1000
hstat , z = hstat , v = 0.125 ⋅ = 102.04 m stupca zraka
ρ 1.225
Dinamički tlak ćemo dobiti iz razlike kinetičkih energija:
v22 − v12 302 − 02

hdinam = = = 46 m stupca zraka
2g 2 ⋅ 9.81
Ukupni napor ventilatora je prema tome jednak:
huk = hstat , z + hdinam = 102 + 46 = 148 m stupca zraka
b) Snaga za pogon ventilatora je, slično kao i u ranijem primjeru:
V&1 ρ g huk 3.5 ⋅ 1.225 ⋅ 9.81 ⋅ 148

Pe = = = 7 323 W = 7.3 kW
ηv 0.85
Primjer 31.3 (Ukupne i statičke karakteristike stupnja kompresora)

Jedan stupanj aksijalnog kompresora dobavlja protok zraka od m& = 35 kg/s pri apsolutnom
tlaku p1 = 60 kPa i temperaturi T1 = 260 K (statički uvjeti) i brzini c1 = 120 m/s. Omjer
totalnih tlakova na stupnju je β = 1.3. Unutarnji izentropski stupanj djelovanja je ηc = 0.88,
dok je mehanički stupanj djelovanja jednak ηm = 0.99. Potrebno je odrediti:
a) zastojnu temperaturu T10 i zastojni tlak p10 na ulazu u stupanj,
b) zastojnu temperaturu T2s0 na kraju izentropske kompresije i zastojnu stvarnu temperaturu
T2'0,
c) indicirani rad na stupnju,
d) snagu za pogon stupnja aksijalnoga kompresora.
Rješenje:
a) Zastojnu temperaturu na ulazu T10 izračunati ćemo pomoću entalpije i specifične topline pri
konstantnom tlaku:
c12 c12
h10 = h1 + → c p T10 = c p T1 +
2 2
iz ove jednadžbe konačno dobivamo:

c12 120 2
T10 = T1 + = 260 + = 267.2 K = - 5.95 oC
2 cp 2 ⋅ 1003.5
Zastojni tlak p10 se dobiva iz izentropske kompresije s tlaka p1 na p10 uz eksponent adijabate
od γ = 1.4.
γ −1 γ
T10  p10  γ p10  T10  γ −1
= → =
T1  p1  p1  T1 
γ 1.4
 T 0  γ −1  267.2  1.4 −1
p10 = p1  1  = 60 ⋅ 103   = 66 ⋅ 103 Pa
T
 1  260 
b) Zastojna temperaatura na izlazu T2s0 odgovara izentropskoj kompresiji:
γ −1
T 0
 p0  γ
=  20 
2s
0
T1  p1 
γ −1
1.4 −1
 p0  γ γ −1
T20s = T10  20  = T10 [β ] γ = 267.2 ⋅ 1.3 1.4 = 288 K
 p1 
Efektivna temperatura na kraju kompresije se dobiva iz definicije izentropskog stupnja

djelovanja za kompresiju na stupnju kompresora:
T20s − T10 T20s − T10

ηc = → T20 − T10 =
T20 − T10 ηc
0 T20s − T10 288 − 267.2

T =
2 + T10 = + 267.2 = 290.8 K
ηc 0.88
c) Indicirani rad l1 dobivamo tako da idealni rad izentropske kompresije ls podijelimo s

izentropskim stupnjem djelovanja stupnja:
( )
ls = c p T20s − T10 = 1003.5 ⋅ (288 − 267.2) = 20 900 J/kg
ls 20 900
l1 = = = 23 750 J/kg
ηc 0.88
d) Snaga za pogon stupnja kompresora dobiva se kao produkt masenog protoka i indiciranog
rada na stupnju, podijeljeno s mehaničkim stupnjem djelovanja:
Pi m& l1 35 ⋅ 23 750
Pe = = = = 839 600 W = 839.6 kW
ηm ηm 0.99
Primjer 31.4 (Usporedba specifičnih radova sa zrakom i s vodom)

Turbokompresor povećava tlak protoku zraka od V&1 = 0.1 m3/s (gustoća ρzrak 0 1.2 kg/m3) s
100 kPa na 120 kPa. Nakon toga se isti stroj koristi kao turbopumpa za povećanje tlaka vode,
polazeći opet od početnog tlaka p1 = 100 kPa. Stroj u oba dva slučaja primjene (kao
turbokompresor ili kao turbopumpa) ima isti stupanj djelovanja η = 0.8 i radi pri istoj brzini
vrtnje, te zadržava iste promjere usisnog i tlačnog cjevovoda. Promjene kinetičke energije
između usisa i tlačne strane su zanemarive. Potrebno je odrediti:
a) specifični rad za idealnu kompresiju zraka, kada stroj radi kao turbokompresor,
b) specifični indicirani rad,
c) indiciranu snagu kada stroj radi kao turbokompresor,
d) tlak vode na tlačnoj strani kada stroj radi kao turbopumpa s istim specifičnim radom kao ia
kada radi kao turbokompresor,
e) indiciranui snagu kada stroj radi kao turbopumpa,
f) obodnu brzinu rotora kada stroj radi kao turbokompresor uz pretpostavku da je zadan
koeficijent rada τ = 0.5
Rješenje:
a) Obzirom da je omjer tlakova β = 1.2 nizak, fluid možemo smatrati nekompresibilnim. Već
je rečeno da je promjena brzine strujanja između ulaza i izlaza zanemariva, tako da je
specifični rad po izohori jednak:
lizohora =
p2 − p1
=
(120 − 100 ) ⋅ 103
= 16 670 J/kg
ρ zrak 1.2
b) Indicirani rad dobivamo tako da idealni rad podijelimo sa stupnjem djelovanja na stupnju:
lizohora 16 670
li = = = 20 840 J/kg
ηc 0 .8
c) Indicirana snaga se dobiva kao produkt specifičnog rada i masenog protoka zraka na
turbokompresoru:
Pi = V&1 ρ zrak li = 0.1 ⋅ 1.2 ⋅ 20 840 = 2 500 W = 2.5 kW
d) Stroj koji sada radi kao turbopumpa, on vodi predaje jednaki idealni specifični rad koji smo
već ranije izračunali za zrak:
p2 − p1
lideal = lizohora =
ρvoda
Tlak na izlazu iz pumpe će biti:
p2 = p1 + ( p2 − p1 ) = p1 + lizohora ρ voda = 100 ⋅ 103 + 16670 ⋅ 1000 = 16.77 ⋅ 106 Pa = 16.77 MPa
e) Indicirana snaga turbopumpe je jednaka produktu masenog protoka i specifičnog rada:
Pi , voda = V&1 ρvoda li = 0.1 ⋅ 1000 ⋅ 20 840 = 2 084 ⋅ 103 W = 2.084 MW

f) Eulerova jednadžba nam daje indicirani rad li = 20.84 kJ/kg kojega rotor predaje plinu za
povećanje tlaka u ovisnosti o obodnoj brzini:
li li 20 840
li = τ u22 → u22 = → u2 = = = 204 m/s
τ τ 0.5
Primjer 31.5 (Primjena dijagrama po Baljeu u projektu kompresora)

Potrebno je projektirati kompresor zraka koji će raditi s masenim protokom m& = 0.6 kg/s koji
radi između zastojnog tlaka p10 = 0.1 MPa i zastojne temperature T10 = 290 K te zastojnog
tlaka p20 = 0.14 MPa pri brzini vrtnje n = 300 s-1 (18000 min-1). Koristeći dijagram po Baljeu
potrebno je:
a) odrediti vrstu kompresora prikladnu da postigne maksimalni stupanj djelovanja i promjer
rotora D,
b) komentirati mogućnost korištenja drugih vrsta kompresora za istu namjenu.
Rješenje:
Da bi ušli u dijagram po Baljeu moramo izračunati specifičnu brzinu vrtnje i specifični

promjer. Specifična brzina vrtnje je:
V&1
ωs = 2 π n
∆hs0.75
Gustoću fluida ćemo izračunati iz jednadžbe stanja plina:
p1 100 ⋅ 103
ρ1 = = = 1.2 kg/m3
R T1 287 ⋅ 290
Volumni protok je:
m& 0.6
V&1 = = = 0.5 m3/s
ρ1 1.2
Moramo izračunati statičku temperaturu T2s na kraju izentropske kompresije:
γ −1 1.4 −1
p 
0
γ  0.14 ⋅ 106  1.4
T2 s = T  20 
1 = 290 ⋅  6 
= 319.3 K
 p1   0.1 ⋅ 10 
Izentropski porast entalpije ∆hs je:
( )
∆hs = c p T2 s − T10 = 1003.5 ⋅ (319.3 − 290) = 29 400 J/kg
Sada možemo izračunati specifičnu brzinu:

V&1 0.5
ωs = 2 π n 0.75
= 2 ⋅ π ⋅ 300 ⋅ = 0.594
∆hs 29 4000.75
Sada možemo ući u dijagram po Baljeu i iz dijagrama za maksimalni stupanj djelovanja

možemo očitati specifični promjer Ds = 4 uz stupanj djelovanja ηc = 0.85. Rotor stroja je na
prijelazu između radijalnoga i dijagonalnoga.
Linija Linija
optimalnog Ds optimalnog Ds
radijalni
Turbokompresori
aksijalni
Volumetrijski
kompresori
Sada možemo izračunati promjer rotora iz definicije specifičnog promjera:
∆hs0.25 V&1 0.5

Ds = D → D = Ds 0.25
= 4⋅ = 0.216 m = 216 mm
V&1
∆hs 294000.25
b) Da bi ispitali mogućnost korištenja drugih vrsti kompresora, vratimo se dijagramu po

Baljeu. U dijagramu su na gornjoj strani prikazane vrijednosti stvarne brzine vrtnje. Skaliranje
se vrši na slijedeći način:
n ∆hs0.75 29 4000.75
= = = 505 s-1
ωs 2 π V1 & 2 ⋅ π ⋅ 0.5
Slično možemo napraviti i za skalu promjera, koja je na dijagramu prikazana s desne strane:
D V& 0.5
= 0.125 = = 0.054 m
Ds ∆hs 294000.25
Sada se iz dijagrama može zaključiti da se stupanj djelovanja neće bitnije promijeniti ako
odaberemo veće brzine vrtnje koje su karakteristične za aksijalne kompresore. U slučajevima
kada smo ograničeni prostorom, odabir aksijalnoga kompresora dati će nam manje promjere
rotora. Ukoliko želimo smanjiti brzinu vrtnje, ulazimo u područje volumetrijskih kompresora,
koji imaju znatno niži stupanj djelovanja (oko 0.7). Promjer volumetrijskog kompresora je
samo malo manji od promjera turbokompresora, tako da će trebati posebnu pažnju posvetiti
zazorima među rotorima, kako bi se smanjili gubici propuštanja kod volumetrijskog

kompresora.
ZADACI 32
VOLUMETRIJSKI KOMPRESORI
Primjer 32.1 (Stapajni volumen i srednja stapna brzina)

Volumetrijski kompresor sa samo jednim stupnjem kompresije ima promjer cilindra D = 130
mm i stapaj s = 105 mm. Volumen štetnog (kompresijskog) prostora je 4% stapajnog
volumena. Kompresor siše zrak pri apsolutnom tlaku p1 = 0.1 MPa i tlači ga adijabatski na
tlak p2 = 0.55 MPa. Brzina vrtnje je n = 13 s-1 (780 min-1). Potrebno je izračunati:
a) stapajni volumen i volumen štetnog prostora, kao i stupanj kompresije,
b) srednju stapnu brzinu.
Rješenje:
a) Stapajni volumen cilindra kompresora je:
D2 π 0.132 ⋅ π
Vs = s= ⋅ 0.105 = 0.00139 m3 = 1.39 dm3
4 4
Volumen kompresijskog prostora je (obzirom da je rečeno da on predstavlja 4% stapajnog

volumena):
Vc = µ Vs = 0.04 ⋅ 0.00139 = 0.0000556 m3 = 0.0556 dm3
Stupanj kompresije je:
Vmax Vs + Vc 0.00139 + 0.0000556

ε= = = = 26
Vmin Vc 0.0000556
b) Srednja stapna brzina je:
cs = 2 s n = 2 ⋅ 0.105 ⋅ 13 = 2.73 m/s
Primjer 32.2 (Stapni kompresor s dva stupnja kompresije)

Stapni kompresor s dva stupnja kompresije koristi se za kompresiju zraka na izlazni tlak p3 =
2945 kPa. Cilindri su raspoređeni u obliku slova V i jednoradne su izvedbe. Zrak na usisu ima
tlak p1 = 101 kPa i temperaturu T1 = 288 K (= 15 oC). Kapacitet kompresora je V&1 = 22.8
dm3/s (obzirom na stanje na usisu). Stupanj djelovanja kompresora je ηc = 0.7, a volumetrijski
stupanj djelovanja je ηv = 0.80. Potrebno je izračunati:
a) tlakove i temperature na izlazu iz pojedinih stupnjeva, uz pretpostavku da je međuhlađenje
potpuno,
b) snagu idealnoga kompresora Pideal i snagu stvarnoga kompresora Pe,
c) dimenzije kompresora za brzinu vrtnje n = 25 s-1 (1500 min-1) i srednju stapnu brzinu cs =
4.3 m/s
Rješenje:
a) Potpuno međuhlađenje znači da smo zrak nakon prvog stupnja kompresije uspjeli ohladiti
na početnu temperaturu na usisu. Optimalni omjer tlakova na stupnju je:
p3 2945 ⋅ 103
β= = = 5.4
p1 101 ⋅ 103
Tlakovi na izlazima iz pojedinih stupnjeva su:
Stupanj Tlak na usisu Tlak na izlazu

I p1 = 101 kPa p2 = β p1 = 5.4 ⋅ 101 ⋅ 103 = 545.4 ⋅ 103 Pa = 545.4 kPa
II p2 = 545.4 kPa p3 = β p2 = 5.4 ⋅ 545.4 ⋅ 103 = 2945 ⋅ 103 Pa = 2945 kPa
Temperature zraka na izlazu iz svakoga stupnja su jednake, obzirom da su omjer tlakova i

početna temperatura na svakom stupnju jednaki:
γ −1 1.4 −1
T2 = T1 β γ
= 288 ⋅ 5.4 1.4
= 466 K = 193 oC
b) Snaga idealnoga kompresora (s adijabatskom kompresijom, ali bez volumena štetnog

prostora) je:
= W = 5 kW
Obzirom da imamo dva stupnja s jednakim masenim protokom i jednakim omjerom tlakova,
ukupna snaga je dvostruka:
Pideal = 2 Pideal ,1 = 2 ⋅ 5000 = 10 000 W = 10 kW
Sada možemo izračunati efektivnu snagu za pogon kompresora:
Pideal 10000
Pe = = = 14300 W = 14.3 kW
ηc 0 .7
c) Stapaj (hod klipa) izračunati ćemo iz zadane srednje stapne brzine:
cs 4 .3
cs = 2 s n → s= = = 0.086 m = 86 mm
2 n 2 ⋅ 25
Promjer cilindra izračunati ćemo iz volumnog protoka prema stanju na usisu. Za prvi stupanj
kompresora možemo pisati:
& D12 π
V1 = ηv Vs n = ηv sn
4
4V&1 4 ⋅ 0.0228
D1 = = = 0.13 m = 130 mm
ηv π s n 0.7 ⋅ π ⋅ 0.086 ⋅ 25
Volumni protok na usisu u drugi stupanj dobivamo iz jednakosti masenih protoka:
m& = ρ1 V&1 = ρ 2 V&2
ρ p R T2
V&2 = V&1 1 = V&1 1
ρ2 R T1 p2
Obzirom da su temperature na usisu u prvi i u drugi stupanj jednake, gornja jednadžba se

svodi na:
p V& 0.0228
V&2 = V&1 1 = 1 = = 0.004222 m3/s
p2 β 5.4
Sada možemo izračunati promjer klipa drugog stupnja kompresora na potpuno isti način kao i
kod prvoga stupnja:
4V&2 4 ⋅ 0.004222
D2 = = = 0.056 m = 56 mm
ηv π s n 0.7 ⋅ π ⋅ 0.086 ⋅ 25
ZADACI 33
RASHLADNI UREĐAJI I TOPLINSKE PUMPE
Primjer 33.1 (Prozorski rashladni (klima) uređaj)

U jednom klima uređaju za montažu na prozor, snage 5 kW kao radni medij se koristi Freon
12. Proces ovoga klima uređaja prikazan je na slici. proces se odvija između temperature
isparivača (evaporatora) od 0 oC i kondenzatora od 50 oC. Potrebno je izračunati:
a) koeficijent rashladnog učina,
b) maseni protok rashladnog medija,
c) volumni protok rashladnog medija na kompresoru,
d) Snaga za pogon idealnoga kompresora.
Rješenje:
a) Koeficijent rashladnog učina βF jjednak je omjeru topline isparavanja qi i rada kompresora l

koji je jednak:
ls = h2 − h1
qi h1 − h4
βF = =
l h2 − h1
Potrebno je odrediti entalpije u točkama 1, 2 i 4 prema dijagramu na slici. U točki 1 (uvjeti za

zasićenu paru) očitavamo podatke iz tablica za Freon 12. Dobivamo vrijednosti:
p1 = 0.3086 MPa
h1 = 351477 J/kg
v1 = 0.055389 m3/kg (specifični volumen)
Stanje u točki 2 dobivamo tako da u p-h dijagramu tako da se iz točke 1 dižemo po izentropi
(s1 = s2 = 1554.5 J/kgK) do točke 2 na izbari pri tlaku zasićenja za temperaturu 50 oC, koji
iznosi p3 = p2 = 1.2193 MPa. Točka 2 se nalazi u području pregrijane pare Freona 12. Njeni
podaci su:
p2 = 1.2193 MPa
h2 = 376 kJ/kg
T2 = 58 oC
Točku 4 ćemo dobiti tako da najprije odredimo točku 3 na mjestu zasićene kapljevine
(kondenzata) pri temperaturi 50 oC, koja definira tlak p3 = p2 = 1.2193 MPa. Entalpija u točki
3 je h3 = 249 kJ/kg. Entalpija u točki 4 je jednaka kao i u točki 3. Do točke 4 dolazimo tako da
se po izentalpi (pri h = const) spuštamo od točke 3 do tlaka p4 = p1 = 0.3086 MPa. Podaci za
točku 4 su:
p4 = 0.3086 MPa
h4 = 248884 J/kg
T4 = 0 oC
Sada možemo izračunati tražene vrijednosti:
qi = h1 − h4 = 351477 − 248 884 = 102 593 J/kg = 102.6 kJ/kg
ls = h2 − h1 = 376 ⋅ 103 − 351477 = 24 523 J/kg = 24.5 kJ/kg
qi 102.6 ⋅ 103
βF = = = 4.2
ls 24.5 ⋅ 103
b) Zadana je termička snaga Q& i = 5 kW koju treba oduzeti iz hladnjaka. Maseni protok
rashladnog fluida je:
Q& i 5000
Q& i = m& qi → m& = = = 0.049 kg/s
qi 102 600
c) U točki 1 imamo poznati specifični volumen. Kapacitet kompresora rashladnog stroja je:
V&1 = m& v1 = 0.049 ⋅ 0.055389 = 0.002714 m3/s
d) Snaga idealnoga kompresora je:
Pideal = m& ls = 0.049 ⋅ 24 523 = 1201.6 W = 1.2 kW
Primjer 35.2 (Toplinska pumpa)

Postrojenje za klimatizaciju s toplinskom pumpom i radnim medijem Freon 12 ima na
raspolaganju jezero s vodom na temperaturi 14 oC koje može dati 1500 kW topline toploj vodi
na 45 oC. Da bi mogli razmijeniti toplinu između Freona i tople vode potrebno je da
temperatura Freona u kondenzatoru bude 60 oC, a da bi on mogao preuzeti toplinu od jezerske
vode, njegova temperatura u isparivaču mora biti 5 oC. Proces je prikazan na slici. Kompresor
ima stupanj djelovanja ηc = 0.8. Potrebno je odrediti:
a) koeficijent učina toplinske pumpe,
b) maseni protok Freona 12,
c) maseni protok vode koja kruži u klimatizacijskom postrojenju s time da znamo da ona ulazi
u grijače s temperaturom 45 oC, a izlazi iz njega s temperaturom 35 oC.
d) snagu za pogon kompresora, s time da mu je mehanički stupanj djelovanja ηm = 0.9.
Rješenje:
a) Koeficijent učina toplinske pumpe je:
qs
βTP =
l
gdje je:
qs = h2 − h3
l = li = h2 − h1
Pomoću tablica za svojstva Freona 12 i p-h dijagrama odredimo entalpije u točkama 1, 2 i 3:
Stanje Stanje fluida T oC p, MPa h, kJ/kg s, kJ/kgK

1 zasićena para 5 0.3626 353.6 1.5522
2s pregrijana para 68 1.5259 380 1.5522
2 pregrijana para 75 1.5259 386.6 -
3 zasićena tekućina 60 1.5259 259.69 1.1938
4 smjesa pare i tekučine 5 0.3626 259.69 -
Za stanje 1 je zadana temperatura isparavanja od 5 oC. Tlak zasićenja za tu temperaturu je p1

= 0.3526 MPa i ostale podatke koji su prikazani u tablici.
Za stanje 2s na kraju izentropske kompresije polazimo iz točke 1 i po izentropi se penjemo do

izobare za tlak zasićenja (obzirom da je u točki 3 zadana temperatura) pri temperaturi T3 = 60
o
C. Ovoj temperaturi odgovara tlak zasićenja p3 = p2 = 1.5259 MPa. Temperatura koja
odgovara točki 2s u području pregrijane pare je 68 oC. Svi ostali podaci prikazani su u tablici.
Stanje u točki 2 ćemo odrediti primjenom stupnja djelovanja kompresora. Kompresija

završava na istome tlaku kao i izentropska, samo pri višoj temperaturi. Specifični rad za
izentropsku kompresiju je:
ls = h2 s − h1 = 380 ⋅ 103 − 353 600 = 26.4 ⋅ 103 J/kg
Stvarni specifični rad za kompresiju je:

ls
li = h2 − h1 =
ηc
Entalpija na kraju kompresije je:
ls 26 400
h2 = h1 + = 353 600 + = 386 600 J/kg
ηc 0 .8
Temperatura koja odgovara točki 2 je 75 oC.
b) Toplinski tok koji kondenzator predaje toploj vodi je zadan i iznosi Q& s = 1500 kW.
Potrebni maseni protok Freona 12 će biti:
Q& s 1500 ⋅ 103

Q& s = m& qs → m& = = = 11.82 kg/s
qs 126.9 ⋅ 103
c) Protok vode ćemo dobiti iz kaloričke jednadžbe:
Q& s = m& voda c p , voda ∆Tvoda
Q& s 1500 ⋅ 103

m& voda = = = 35.88 kg/s
c p , voda ∆Tvoda 4.18 ⋅ 103 ⋅ (45 − 35)
d) Efektivna snaga za pogon kompresora je:
Pi m& li 11.82 26.4 ⋅ 103

Pe = = = ⋅ = 433.4 ⋅ 103 W = 433.4 kW
ηm ηm 0.9 0.8
Plinske turbine, Mlazni motori 135 Zadaci
ZADACI 34
PLINSKE TURBINE
Primjer 34.1 (Braytonov idealni proces plinske turbine)

U plinskoj turbini koja radi s Braytonovim idealnim procesom prema slici, zrak ulazi u
kompresor pri atmosferskom tlaku p1 = 0.1 MPa i temperaturi T1 = 300 K. Omjer tlakova u
procesu je β = p2/p1 = 6. Maksimalna temperatura procesa je T3 = 1200 K. Potrebno je
izračunati:
a) tlak i temperaturu za različite točke procesa,
b) radove kompresora i turbine,
c) stupanj djelovanja procesa.
Rješenje:
a) Tlakovi i temperature po radnim točkama su redom:
U točki 1:
p1 = 0.1 MPa
T1 = 300 K
U točki 2s:
p2 = p1 β = 0.1 ⋅ 106 ⋅ 6 = 0.6 ⋅ 106 Pa = 0.6 MPa
γ −1 1.4 −1
γ
T2 = T1 β = 300 ⋅ 6 1.4
= 500.8 K
U točki 3:
p3 = p2 = 0.6 MPa
T3 = 1200 K
U točki 4s:
p4 = p1 = 0.1 MPa
T3 1200
T4 s = γ −1 = 1.4 −1
= 718.8 K
γ
β 6 1.4
b) Potrebni specifični rad za pogon kompresora dobivamo iz razlike entalpija među točkama
2s i 1
lc = c p (T2 s − T1 ) = 1003.5 ⋅ (500.8 − 300) = 201.5 ⋅ 103 J/kg
Specifični rad koji proizvodi plinska turbina je:
lt = c p (T3 − T4 s ) = 1003.5 ⋅ (1200 − 718.8) = 482.9 ⋅ 103 J/kg
c) Stupanj djelovanja za Braytonov proces je:
1 1
η =1− γ −1 =1− 1.4 −1
= 0.40
γ
β 6 1.4
Stupanj djelovanja možemo dobiti iz omjera neto snage plinske turbine (razlika snage turbine
i snage za pogon kompresora) i dovedene topline gorivom:
l
η= =
lt − lc
=
(482.9 − 201.5) ⋅ 103
= 0.40
qs c p (T3 − T2 s ) 1003.5 ⋅ (1200 − 500.8)
Primjer 34.2 (Braytonov proces stvarne plinske turbine)

U plinsku turbinu koja radi po Braytonovom procesu zrak ulazi pri atmosferskom tlaku p1 =
0.1 MPa i temperaturi T1 = 300 K. Omjer tlakova u procesu je β = p1/p2 = 6, a maksimalna
temperatura procesa je T3 = 1200 K. Pad tlaka od kompresora do turbine je ∆p = p3 – p1 = 20
kPa. Zrak se uzima kao idealni plin. Eksponent adijabate je γ = 1.4. Potrebno je odrediti
tlakove i temperature u glavnim točkama procesa, indicirane radove kompresora i turbine,
omjer radova kompresora i turbine, efektivni rad procesaa, dovedenu toplinu gorivom i
stupanj djelovanja procesa pod uvjetom da su unutarnji stupnjevi djelovanja kompresora i
turbine sljedeći:
a) ηc = 0.65 i ηt = 0.8,
b) ηc = 0.85 i ηt = 0.9.
Na kraju treba usporediti rezultate koji su dobiveni za ova dva slučaja.
Rješenje:
a) Omjeri tlakova i temperatura u različitim točkama procesa su:
Točka 1:
p1 = 0.1 MPa
T1 = 300 K
Točka 2s:
p2 = p1 β = 0.1 ⋅ 106 ⋅ 6 = 0.6 ⋅ 106 Pa = 0.6 MPa
γ −1 1.4 −1
γ
T2 = T1 β = 300 ⋅ 6 1.4
= 500.8 K
Točka 2:
Temperaturu u točki 2 ćemo odrediti primjenom stupnja djelovanja kompresora:
T2 s − T1 500.8 − 300
T2 = T1 + = 300 + = 609 K
ηc 0.65
Točka 3:
p2 = 0.6 MPa
T3 = 1200 K
Točka 4s:
p3 = p2 − ∆p = (0.6 − 0.02 ) ⋅ 106 = 0.58 ⋅ 106 Pa = 0.58 MPa
T3 1200
T4 s = γ −1 = 1.4 −1
= 725.8 K
 p3  γ  0.58 ⋅ 10 6
 1.4
   6

 p4   0.1 ⋅ 10 
Točka 4:
Tlak u točki 4 je jednak tlaku u točki 1. Temperatura u točki 4 je:
T4 = T3 − ηt (T3 − T4 s ) = 1200 − 0.8 ⋅ (1200 − 725.8) = 820.6 K
Rad kompresora dobiti ćemo iz razlike entalpija za točke 2 i 1:
lc = c p (T2 − T1 ) = 1003.5 ⋅ (609 − 300) = 310 ⋅ 103 J/kg = 310 kJ/kg
Na isti način nalazimo i rad turbine kao razliku entalpija među točkama 3 i 4:
lt = c p (T3 − T4 ) = 1003.5 ⋅ (1200 − 820.6) = 380.7 ⋅ 103 J/kg = 380.7 kJ/kg
Omjer radova kompresora i turbine je:

lc 310 ⋅ 103
= = 0.81
lt 380.7 ⋅ 103
Efektivni rad stvarnoga procesa plinske turbine je:
l = lt − lc = (380.7 − 310 ) ⋅ 103 = 70.7 ⋅ 103 J/kg = 70.7 kJ/kg
Toplina dovedena gorivom je:
qs = c p (T3 − T2 ) = 1003.5 ⋅ (1200 − 609) = 593 ⋅ 103 J/kg = 593 kJ/kg
Stupanj djelovanja procesa je:
l 70.7 ⋅ 103
η= = = 0.12
qs 593 ⋅ 103
b) Slične proračune je potrebno provesti i za drugu kombinaciju stupnjeva djelovanja

kompresora i turbine. Ovaj dio proračuna ostavljamo studentu za vježbu.
Komentar rezultata:
U tablici koja slijedi prikazani su glavni rezultati za dva navedena slučaja s kombinacijama
stupnjeva djelovanja kompresora i turbine. U trećem retku su dodani rezultati iz primjera 34.1
koji odgovaraju slučaju kada su stupanj djelovanja i kompresora i turbine jednaki jedinici.
Radovi prikazani u tablici su indicirani (unutarnji) radovi.
Slučaj ηc ηt lc, kJ/kg lt, kJ/kg lc/lt l, kJ/kg qs, kJ/kg η

a) 0.65 0.80 310 380.7 0.81 70.7 593 0.12
b) 0.85 0.90 236.9 428.5 0.55 191.6 666.6 0.29
c) 1.00 1.00 201.5 482.9 0.42 281.4 281.4 0.40
Ako usporedimo idealni slučaj (slučaj c)) s druga dva realna procesa opažamo da je utjecaj
nepovrativosti procesa takav da smanjuje stupanj djelovanja procesa na način da povećava rad
kompresora i smanjuje rad turbine. Obzirom da je rad procesa jednak razlici rada turbine i
rada kompresora, on vrlo brzo pada kako se smanjuju stupnjevi djelovanja i kompresora i
turbine.
Visoka temperatura ispušnih plinova iz plinske turbine nosi veliki toplinski tok koji se može
iskoristiti za proizvodnju pare o čemu će biti riječ u sljedećim primjerima.
Primjer 34.3 (Stupanj djelovanja, doziranje goriva i protok zraka)

Za plinsku turbinu (prema primjeru 34.2) potrebno je odrediti:
a) Stupanj djelovanja uz zadane:
- indicirani (unutarnji) rad kompresora lc = 236.9 kJ/kg
- indicirani (unutarnji) rad turbine lt = 428.5 kJ/kg
- toplina dovedena u proces qs = 666.6 kJ/kg
- mehanički stupanj djelovanja ηm = 0.98
b) korisnu snagu plinske turbine Pe kada je zadan maseni protok zraka od 56 kg/s,
c) potrošnju zraka α i specifičnu potrošnju goriva qg uz zadano:
- donja ogrjevna moć goriva Hd = 41 MJ/kg,

- stupanj djelovanja izgaranja ηizg = 0.86
d) Ukupni stupanj djelovanja ηe,
e) Volumni protok zraka koji ulazi u kompresor uz zadano:
- tlak na usisu p1 = 100 kPa,
- temperatura na usisu T1 = 300 K,
- plinska konstanta za zrak R = 287 J/kgK.
Rješenje:
a) Da bi izračunali stupanj djelovanja potrebno je najprije odrediti efektivni rad le:
le = (lt − lc )η m = (428.5 − 236.9 ) ⋅ 103 ⋅ 0.98 = 178.7 ⋅ 103 J/kg
le 178.7 ⋅ 103
ηe = = = 0.27
qs 666.6 ⋅ 103
b) Efektivna snaga plinske turbine je:
Pe = m& le = 56 ⋅ 178.7 ⋅ 103 = 10 ⋅ 106 W = 10 MW
c) Potrošnja zraka α je:
H d ηizg 41 ⋅ 106 ⋅ 0.86

α= −1 = − 1 = 51.9 kg zraka / kg goriva
qs 666.6 ⋅ 103
Specifična potrošnja goriva je:
m& g
qg =
Pe
Maseni protok goriva ćemo dobiti tako da maseni protok zraka podijelimo sa specifičnom
količinom zraka:
m& 56
m& g = = = 1.08 kg/s
α 51.9
m& g 1.08
qg = = 6
= 0.108 ⋅ 10− 6 kg/J = 0.108 kg/MJ
Pe 10 ⋅ 10
d) Ukupni stupanj djelovanja je:
Pe 10 ⋅ 106
ηuk = = = 0.226
m& g H d 0.108 ⋅ 41 ⋅ 106
e) Da bi odredili volumni protok zraka iz poznatog masenog protoka zraka potrebna nam je
gustoća:
p1
ρ1 =
R T1
m& m& R T1 56 ⋅ 287 ⋅ 300

V&1 = = = = 48.2 m3/s
ρ1 p1 100 ⋅ 10 3
Primjer 34.4 (Proces plinske turbine s regeneracijom)

Tlakovi i temperature u pojedinim glavnim točkama procesa za idealni Braytonov proces bez
regeneracije uzeti su iz primjera 34.1 i prikazani su u tablici i na slici.
Točka procesa Tlak, MPa Temperatura, K

1 0.1 300
2 = 2s 0.6 500.8
3 0.6 1200
4 = 4s 0.1 718.8
Rad procesa je bio l = 281.4 kJ/kg. Pod pretpostavkom da je proces i dalje idealan i da
raspolažemo regeneratorom s efikasnosti ε = 0.85 potrebno je odrediti:
a) toplinu qs koju treba dovesti u komoru izgaranja,
b) stupanj djelovanja procesa.
Rješenje:
a) Toplina koja se dovodi u komori izgaranja koristi se da bi temperatura narasla do T3.

Početak zagrijavanja radnog medija može krenuti od temperature T2 (ako nemamo
regeneracije) ili od više temperature Tx (ako koristimo regeneraciju). Temperaturu Tx
izračunati ćemo iz jednadžbe koja nam definira efikasnost regeneracije:
Tx − T2
ε=
T4 − T2
Tx = T2 + ε (T4 − T2 ) = 500.8 + 0.85 ⋅ (718.8 − 500.8) = 686.1 K
Dovedena toplina u komori izgaranja je:
qs = c p (T3 − Tx ) = 1003.5 ⋅ (1200 − 686.1) = 515.7 ⋅ 103 J/kg

b) Stupanj djelovanja procesa s regeneracijom je:
l 281.4 ⋅ 103
η= = = 0.54
qs 515.7 ⋅ 103
ZADACI 35
MLAZNI MOTORI
Primjer 35.1 (Potisak, snaga i stupanj djelovanja turboreaktora)

Turboreaktor se snabdijeva protokom kerozina (petroleja) m& g = 0.89 kg/s uz specifičnu
potrošnju zraka od 42.8 kg zraka / kg goriva. Brzina kojom produkti izgaranja izlaze iz
reaktora je w2 = 987 m/s, a brzina leta zrakoplova je w1 = 200 m/s. Potrebno je odrediti:
a) Silu poriva, specifičnu potrošnju goriva obzirom na potisak i specifičnu promjenu količine
gibanja,
b) Korisna snaga potiska Pe, izgubljena snaga Pgub i snaga pogona Ppog,
c) Stupanj djelovanja pogona.
Rješenje:
a) Sila potiska turboreaktora računa se iz promjene količine gibanja:
 m& 
F = m& z (w2 − w1 ) = m& g  z  (w2 − w1 ) = 0.89 ⋅ 42.8 ⋅ (987 − 200 ) = 29 985 N
 m& 
 g 
Specifična potrošnja goriva za potisak je:
m& g 0.89
qgp = = = 0.0298 ⋅ 10− 3 kg/Ns
F 29 985
Specifična promjena količine gibanja turboreaktora je:
I = (w2 − w1 ) = 987 − 200 = 787 Ns/kg
b) Snage koje opisuju pogonske karakteristike turboreaktora su:
Korisna snaga potiska:
Pe = F w1 = 29 985 ⋅ 200 = 5.997 ⋅ 106 W = 6 MW
Izgubljena snaga:
 m& 
m& z = m& g  z  = 0.89 ⋅ 42.8 = 38.1 kg/s
 m& 
 g 
Pgub = m& z
(w2 − w1 )2 = 38.1 ⋅
(987 − 200)2 = 11.798 ⋅ 106 W = 11.8 MW
2 2
Snaga pogona:
Ppog = Pe + Pgub = (6 + 11.8) ⋅ 106 = 17.8 ⋅ 106 W = 17.8 MW

c) Stupanj djelovanja pogona je:
2 w1 2 ⋅ 200
ηp = = = 0.337
w2 + w1 987 + 200
Stupanj djelovanja idealnoga procesa (termički stupanj djelovanja) je:
Ppog 17.8 ⋅ 106

ηe = = = 0.46
m& g H d 0.89 ⋅ 43.5 ⋅ 106
Ukupni stupanj djelovanja je:
Pe 6 ⋅ 106
ηuk = = = 0.155
m& g H d 0.89 ⋅ 43.5 ⋅ 106
ili:
ηuk = η p ηe = 0.337 ⋅ 0.46 = 0.155
Primjer 35.2 (Vrijeme izgaranja pogonskog goriva za raketni motor)

Raketni motor spreman za lansiranje ima na raketi spremnik s 400 t goriva. Pod
pretpostavkom da se gorivo troši konstantnom brzinom i da se pritom stvara početni potisak
od 5 MN, potrebno je odrediti vrijeme izgaranja goriva u slučajevima da se gorivo sastoji iz:
a) vodika i kisika sa specifičnom promjenom količine gibanja l = 2850 Ns/kg,
b) vodika i fluora sa specifičnom promjenom količine gibanja l = 3070 Ns/kg.
Rješenje:
a) Zadan je početni potisak Fpoc i specifična promjena količine gibanja. Iz toga ćemo
izračunati maseni protok goriva (smjese vodika i kisika):
Fpoc Fpoc 5 ⋅ 106

I= → m& g = = = 1754 kg/s
m& g I 2850
Vrijeme izgaranja goriva je:
m poc , g 400 ⋅ 103

tizg = = = 228 s
m& g 1754
b) Za gorivo koje se sastoji iz smjese vodika i fluora imamo:
Fpoc Fpoc 5 ⋅ 106

I= → m& g = = = 1628 kg/s
m& g I 3070
Vrijeme izgaranja goriva je:

m poc , g 400 ⋅ 103

tizg = = = 246 s
m& g 1628
Ovo vrijeme izgaranja je za 8% veće od vremena izgaranja smjese vodika i kisika.

Motori s unutarnjim izgaranjem 145 Zadaci
ZADACI 36
MOTORI S UNUTARNJIM IZGARANJEM
Primjer 36.1 (Stapaj i srednja stapna brzina klipa)

Motor s 4 cilindra, namijenjen pogonu osobnog vozila ima ukupni stapajni volumen VH = 999
cm3 i vrti se brzinom n = 50 s-1 (3000 min-1). Potrebno je izračunati stapaj s i srednju brzinu
klipa cs uz uvjet da je omjer stapaja i promjera cilindra s/D = 0.93.
Rješenje:
Motor ima z = 4 cilindra. Stapajni volumen jednoga cilindra je:
VH D 2 π s3 π
Vs = = s= 2
z 4 s
4 
D
2
s
4   VH
3 D 4 ⋅ 0.932 ⋅ 999 ⋅10−6
s= =3 = 0.065 m = 65 mm
zπ 4 ⋅π
Promjer cilindra je:
s 0.065
D= = = 0.0699 m = 70 mm
 s  0.93
 
D
Srednja stapna brzina je:
cs = 2 s n = 2 ⋅ 0.065 ⋅ 50 = 6.5 m/s
Primjer 36.2 (Kompresijski volumen i promjer cilindra)

Motor s 6 cilindara za pogon teretnog vozila ima stupanj kompresije ε = 16 i ukupni stapajni
volumen VH = 9.5 dm3. Potrebno je izračunati kompresijski volumen jednoga cilindra i
promjer cilindra ako se zna da je radius koljena r = 70 mm.
Rješenje:
Stapajni volumen jednoga cilindra je:
VH 9.5 ⋅10−3
Vs = = = 1.5833 ⋅10 −3 m3
z 6
Volumen kompresijskog prostora (ili kompresijski volumen) dobiti ćemo iz definicije stupnja
kompresije:
Vmax Vs + Vc Vs
ε= = = +1
Vmin Vc Vc
Vs 1.5833 ⋅ 10−3
Vc = = = 0.1056 ⋅ 10− 3 m3
ε −1 16 − 1
Iz radiusa koljena možemo izračunati stapaj:
s = 2 r = 2 ⋅ 0.070 = 0.140 m
Promjer cilindra izračunati ćemo iz jednadžbe za stapajni volumen jednoga cilindra:
D2 π
Vs = s
4
4Vs 4 ⋅ 1.5833 ⋅ 10−3

D= = = 0.12 m = 120 mm
sπ 0.14 ⋅ π
Primjer 36.3 (Karakteristike Ottovog procesa)

Stupanj kompresije Ottovog procesa je ε = 8, a izgaranjem se smjesi u cilindru predaje toplina
qs = 1800 kJ/kg. Potrebno je izračunati:
a) stupanj djelovanja idealnoga procesa,
b) specifični rad procesa.
Rješenje:
a) Stupanj djelovanja idealnoga Ottovog procesa je:
1 1
ηOtto = 1 − γ −1
=1− = 0.565 = 56.5%
ε 1.4 −1
8
b) Specifični rad procesa dobiti ćemo iz definicije stupnja djelovanja. On je:
l
ηOtto = → l = qs ηOtto = 1800 ⋅ 103 ⋅ 0.565 = 1017 ⋅ 103 J/kg ) 1017 kJ/kg
qs
Primjer 36.4 (Karakteristike Dieselova procesa)

Stupanj kompresije Dieselova procesa je ε = 16, a izgaranjem se smjesi u cilindru predaje
toplina qs = 1800 kJ/kg. Potrebno je izračunati:
a) stupanj djelovanja idealnoga procesa,
b) specifični rad procesa.
Rješenje:
a) Stupanj djelovanja idealnoga Dieselova procesa je:

1 ϕγ −1 1 3.051.4 − 1
η Diesel = 1 − = 1 − = 0.567 = 56.7%
ε γ −1 γ (ϕ − 1) 81.4 −1 1.4 ⋅ (3.05 − 1)
b) Specifični rad procesa dobiti ćemo iz definicije stupnja djelovanja. On je:
l
η Diesel = → l = qs η Diesel = 1800 ⋅ 103 ⋅ 0.567 = 1021 ⋅ 103 J/kg ) 1021 kJ/kg
qs
Primjer 36.5 (Karakteristike Ottovog motora)

Četverotaktni Ottov motor sa z = 4 cilindra promjera D = 70 mm i stapajem s = 64.9 mm, s
ukupnim stapajnim volumenom VH = 1 dm3 ima brzinu vrtnje n = 58.33 s-1 (3500 min-1) i
sljedeće vrijednosti za specifične potrošnje goriva: 68 g/MJ (0.245 kg/kWh) pri srednjem
efektivnom tlaku psr,e = 0.8 MPa i 87 g/MJ (0.313 kg/kWh) pri psr,e = 0.4 MPa. Donja
ogrjevna moć goriva je Hd = 44 MJ/kg. Gustoća zraka za izgaranje je ρ = 1.2 kg/m3.
Stehiometrijska količina zraka za izgaranje je α = 15 kg zraka / kg goriva. Pri oba navedena
opterećenja motora potrebno je izračunati:
a) efektivni stupanj djelovanja, mehanički i indicirani stupanj djelovanja,
b) efektivnu snagu i moment,
c) stupanj punjenja cilindara.
Rješenje:
a) Efektivni stupanj djelovanja, izračunat putem specifične potrošnje goriva pri srednjem
efektivnom tlaku psr,e = 0.8 MPa je:
1 1
ηe, 0.8 = = −9
= 0.334 = 33.4 %
qg H d 68 ⋅ 10 ⋅ 44 ⋅ 106
Pri srednjem efektivnom tlaku psr,e = 0.4 MPa efektivni stupanj djelovanja je:
1 1
ηe, 0.4 = = −9
= 0.261 = 26.1 %
qg H d 87 ⋅ 10 ⋅ 44 ⋅ 106
Sa smanjenjem srednjeg efektivnog tlaka (tj. opterećenja motora) povećava se specifična

potrošnja goriva i smanjuje se stupanj djelovanja. Efektivni stupanj djelovanja je umnožak
indiciranog i mehaničkog stupnja djelovanja:
η e = ηi η m
Da bi došli do indiciranog stupnja djelovanja moramo poznavati mehanički stupanj djelovanja

koji kod motora uzima u obzir gubitke u trenjima unutar motora i pogon opreme motora.
Mehanički stupanj djelovanja je omjer efektivne i indicirane snage motora, a jednako tako i
omjer srednjeg efektivnog tlaka i srednjeg indiciranog tlaka:
psr , e psr , e
ηm = =
psr ,i psr , e + psr , m
gdje je psr,m srednji tlak mehaničkih gubitaka motora. Jedna od brojnih empirijskih jednadžbi
za srednji tlak mehaničkih gubitaka motora za pogon osobnih vozila je: (moramo paziti na
jedinice u kojima se u jednadžbu uvrštavaju pojedine veličine)
 1 3
psr , m = 0.06 1 +  + + 0.03 psr , e + 0.015 cs
 z D
gdje su tlakovi p u MPa, D je promjer cilindra u mm, z je broj cilindara i cs je srednja stapna
brzina u m/s. Srednja stapna brzina je:
cs = 2 n s = 2 ⋅ 58.33 ⋅ 0.0649 = 7.57 m/s
Pri srednjem efektivnom tlaku od 0.8 MPa, srednji tlak mehaničkih gubitaka je:
 1 3  1 3
p sr ,m ,0.8 = 0.06 1 +  + + 0.03 psr ,e , 0.8 + 0.015 cs = 0.06 1 +  + + 0.03 ⋅ 0.8 + 0.015 ⋅ 7.57 = 0.233 MPa
 z D  4  70
 1 3  1 3
p sr ,m ,0.4 = 0.06 1 +  + + 0.03 psr ,e , 0.4 + 0.015 cs = 0.06 1 +  + + 0.03 ⋅ 0.4 + 0.015 ⋅ 7.57 = 0.210 MPa
 z D  4  70
Sada možemo izračunati mehaničke stupnjeve djelovanja:
psr , e , 0.8 0.8 ⋅ 106

ηm, 0.8 = = = 0.78
psr , e , 0.8 + psr , m, 0.8 (0.8 + 0.233) ⋅ 106
psr , e , 0.4 0.4 ⋅ 106

ηm, 0.4 = = = 0.65
psr , e ,0.4 + psr , m, 0.4 (0.4 + 0.210 ) ⋅ 106
Sada možemo konačno izračunati indicirane stupnjeve djelovanja:
η sr , e, 0.8 0.334
ηi , 0.8 = = = 0.43
η m, 0.8 0.78
η sr , e, 0.8 0.261
ηi , 0.8 = = = 0.40
η m, 0.8 0.65
b) Kada nam je poznat srednji efektivni tlak možemo izračunati efektivnu snagu:
n
Pe = psr ,e VH
2
Efektivne snage za dva navedena srednja efektivna tlaka su:
n 58.33
Pe ,0.8 = psr , e , 0.8 VH = 0.8 ⋅ 106 ⋅ 0.001 ⋅ = 23.3 ⋅ 103 W = 23.3 kW
2 2
n 58.33
Pe , 0.4 = psr , e , 0.4 VH = 0.4 ⋅ 106 ⋅ 0.001 ⋅ = 11.65 ⋅ 103 W = 11.65 kW
2 2
Vidimo da je pri konstantnoj brzini vrtnje n efektivna snaga motora direktno proporcionalna
srednjem efektivnom tlaku. Pogonski moment na koljenastom vratilu također je
proporcionalan srednjem efektivnom tlaku:
Pe Pe psr , e VH n V
Me = = = = psr , e H
ω 2π n 4π n 4π
Za dva navedena srednja efektivna tlaka, momenti su:
VH 0.001
M e , 0.8 = psr , e , 0.8 = 0.8 ⋅ 106 = 63.66 Nm
4π 4 ⋅π
VH 0.001
M e ,0.4 = psr , e ,0.4 = 0.4 ⋅ 106 = 31.83 Nm
4π 4 ⋅π
c) Stupanj punjenja λp dobiti ćemo iz jednadžbe za srednji efektivni tlak:
Hd
psr , e = ηe λ p ρ H s = ηe λ p ρ
1+α
psr , e (1 + α )
λp =
ηe ρ H d
Za naša dva slučaja s različitim srednjim efektivnim tlakovima, stupnjevi punjenja su:
psr , e , 0.8 (1 + α ) 0.8 ⋅ 106 ⋅ (1 + 15)

λ p , 0.8 = = = 0.7258
ηe, 0.8 ρ H d 0.334 ⋅ 1.2 ⋅ 44 ⋅ 106
psr , e, 0.4 (1 + α ) 0.4 ⋅ 106 ⋅ (1 + 15)

λ p , 0.4 = = = 0.4644
ηe, 0.4 ρ H d 0.361 ⋅ 1.2 ⋅ 44 ⋅ 106
Primjer 36.6 (Karakteristike dizelskog motora sa slobodnim usisom)

Četverotaktni dizelski motor sa slobodnim usisom namijenjen je za pogon teretnog vozila.
Motor ima 6 cilindara u liniji. Promjer cilindra je D = 100 mm, a stapaj s = 128 mm. Ukupni
stapajni volumen je VH = 6.0 dm3. Brzina vrtnje motora je n = 25 s-1 (1500 min-1). Za dva
srednja efektivna tlaka imamo sljedeće specifične potrošnje goriva: qg = 58 g/MJ (0.209
kg/kWh) pri psr,e = 0.8 MPa i qg = 61 g/MJ (0.220 kg/kWh) pri psr,e = 0.4 MPa. Ogrjevna moć
goriva je Hd = 43.3 MJ/kg. Gustoća zraka na usisu je ρ = 1.2 kg/m3. Stupanj punjenja je λp =
0.9. Za oba srednja efektivna tlaka potrebno je izračunati:
a) efektivni, mehanički i indicirani stupanj djelovanja,
b) efektivnu snagu i efektivni moment motora,
c) pretičak zraka za izgaranje.
Rješenje:
a) Efektivni stupanj djelovanja, izračunat putem specifične potrošnje goriva pri srednjem
1 1
ηe, 0.8 = = −9
= 0.398 = 39.8 %
qg H d 58 ⋅ 10 ⋅ 43.3 ⋅ 106
1 1
ηe, 0.4 = = −9
= 0.380 = 38.0 %
qg H d 61 ⋅ 10 ⋅ 43.3 ⋅ 106
Ako ove vrijednosti usporedimo s onima iz primjera 36.5 vidimo da je stupanj djelovanja
dizelskog motora veći od onoga za Ottov motor. Sa smanjenjem srednjeg efektivnog tlaka (tj.
opterećenja motora) povećava se specifična potrošnja goriva i smanjuje se stupanj djelovanja.
Efektivni stupanj djelovanja je umnožak indiciranog i mehaničkog stupnja djelovanja:
η e = ηi η m
Da bi došli do indiciranog stupnja djelovanja moramo poznavati mehanički stupanj djelovanja

koji kod motora uzima u obzir gubitke u trenjima unutar motora i pogon opreme motora.
Mehanički stupanj djelovanja je omjer efektivne i indicirane snage motora, a jednako tako i
omjer srednjeg efektivnog tlaka i srednjeg indiciranog tlaka:
psr , e psr , e
ηm = =
psr ,i psr , e + psr , m
gdje je psr,m srednji tlak mehaničkih gubitaka motora. Jedna od brojnih empirijskih jednadžbi
za srednji tlak mehaničkih gubitaka motora za pogon osobnih vozila je: (moramo paziti na
jedinice u kojima se u jednadžbu uvrštavaju pojedine veličine)
 1 3
psr , m = 0.06 1 +  + + 0.03 psr , e + 0.015 cs
 z D
gdje su tlakovi p u MPa, D je promjer cilindra u mm, z je broj cilindara i cs je srednja stapna
brzina u m/s. Srednja stapna brzina je:
cs = 2 n s = 2 ⋅ 25 ⋅ 0.1 = 5 m/s
 1 3  1 3
p sr ,m, 0.8 = 0.06 1 +  + + 0.03 p sr ,e ,0.8 + 0.015 c s = 0.06 1 +  + + 0.03 ⋅ 0.8 + 0.015 ⋅ 5 = 0.20 MPa
 z  D  6  100
 1 3  1 3
p sr ,m, 0.4 = 0.06 1 +  + + 0.03 p sr ,e ,0.4 + 0.015 cs = 0.06 1 +  + + 0.03 ⋅ 0.4 + 0.015 ⋅ 5 = 0.18 MPa
 z D  6  100
Sada možemo izračunati mehaničke stupnjeve djelovanja:
psr , e , 0.8 0.8 ⋅ 106

ηm, 0.8 = = = 0.80
psr , e , 0.8 + psr , m, 0.8 (0.8 + 0.20 ) ⋅ 106
psr , e , 0.4 0.4 ⋅ 106

ηm, 0.4 = = = 0.68
psr , e , 0.4 + psr , m, 0.4 (0.4 + 0.18) ⋅ 106
Sada možemo konačno izračunati indicirane stupnjeve djelovanja:
η sr , e,0.8 0.398
ηi , 0.8 = = = 0.497
η m, 0.8 0.80
η sr , e, 0.4 0.38
ηi , 0.4 = = = 0.56
η m, 0.4 0.68
b) Kada nam je poznat srednji efektivni tlak možemo izračunati efektivnu snagu:
n
Pe = psr ,e VH
2
Efektivne snage za dva navedena srednja efektivna tlaka su:
n 25
Pe , 0.8 = psr , e , 0.8 VH = 0.8 ⋅ 106 ⋅ 0.006 ⋅ = 60 ⋅ 103 W = 60 kW
2 2
n 25
Pe ,0.4 = psr , e ,0.4 VH = 0.4 ⋅ 106 ⋅ 0.006 ⋅ = 30 ⋅ 103 W = 30 kW
2 2
Vidimo da je pri konstantnoj brzini vrtnje n efektivna snaga motora direktno proporcionalna
srednjem efektivnom tlaku. Pogonski moment na koljenastom vratilu također je
proporcionalan srednjem efektivnom tlaku:
Pe Pe psr , e VH n V
Me = = = = psr , e H
ω 2π n 4π n 4π
Za dva navedena srednja efektivna tlaka, momenti su:
VH 0.006
M e ,0.8 = psr , e ,0.8 = 0.8 ⋅ 106 = 382 Nm
4π 4 ⋅π
VH 0.006
M e , 0.4 = psr , e , 0.4 = 0.4 ⋅ 106 = 191 Nm
4π 4 ⋅π
c) Pretičak zraka λ dobiti ćemo iz jednadžbe za srednji efektivni tlak:

Hd
1 + λα
1  Hd 

λ= η λ ρ − 1
α  
e p
psr ,e 
Stehimetrijska količina zraka za izgaranje kg goriva je α = 14.5 kg zraka / kg goriva.
Za naša dva slučaja s različitim srednjim efektivnim tlakovima, pretičak zraka je:
1  Hd 
 1  43.3 ⋅ 106 
λ0.8 = η λ ρ − 1 = 
 0 . 398 ⋅ 0 . 9 ⋅ 1 . 2 ⋅ − 1  = 1.5355
α   14.5
e , 0. 8 p 6
psr , e , 0.8   0.8 ⋅ 10 
1  Hd 
 1  43.3 ⋅ 106 
λ0.4 = ηe , 0.4 λ p ρ − 1 = 
 0.380 ⋅ 0.9 ⋅ 1.2 ⋅ − 1 = 2.995
α psr , e ,0.4  14.5  0.4 ⋅ 10 6

Primjer 36.7 (Pretičak zraka za dizelski motor s prednabijanjem)

Četverotaktni dizelski motor s prednabijanjem i hlađenjem zraka namijenjen je pogonu
teretnog vozila. Motor ima ukupni stapajni volumen VH = 9.5 dm3. Za dva srednja efektivna
tlaka poznate su specifične potrošnje goriva: qg = 55 g/MJ (0.198 kg/kWh) pri psr,e = 1.6 MPa
i qg = 58 g/MJ (0.2088 kg/kWh) pri psr,e = 0.8 MPa. Brzina vrtnje motora je 25 s-1. Ogrjevna
moć goriva je Hd = 42.3 MJ/kg. Gustoća zraka na usisu je ρ = 1.2 kg/m3. Stupanj punjenja je
λp = 0.9. Gustoća zraka se prednabijanjem i hlađenjem povećava za faktor µ = 2.1 pri psr,e =
1.6 MPa i µ = 1.4 pri psr,e = 0.8 MPa. Za oba srednja efektivna tlaka potrebno je izračunati
pretičak zraka za izgaranje.
Rješenje:
Gustoća zraka na usisu u cilindar će pri zadana dva srednja efektivna tlaka biti:
ρ1.6 = ρ1 µ1.6 = 1.2 ⋅ 2.1 = 2.52 kg/m3
ρ0.8 = ρ1 µ0.8 = 1.2 ⋅ 1.4 = 1.68 kg/m3
Efektivni stupanj djelovanja, izračunat putem specifične potrošnje goriva pri srednjem
1 1
ηe, 0.8 = = −9
= 0.4298 = 42.98 %
qg H d 55 ⋅ 10 ⋅ 42.3 ⋅ 106
1 1
ηe, 0.4 = = −9
= 0.4076 = 40.76 %
qg H d 58 ⋅ 10 ⋅ 42.3 ⋅ 106
Pretičak zraka λ dobiti ćemo iz jednadžbe za srednji efektivni tlak:

Hd
1 + λα
1  Hd 

λ= η λ ρ − 1
α  
e p
psr ,e 
Stehimetrijska količina zraka za izgaranje kg goriva je α = 14.5 kg zraka / kg goriva.
Za naša dva slučaja s različitim srednjim efektivnim tlakovima, pretičak zraka je:
1  Hd 
 1  42.3 ⋅ 106 
λ1.6 = ηe,1.6 λ p ρ1.6 − 1 = 
 0.4298 ⋅ 0.9 ⋅ 2.52 ⋅ − 1 = 1.7083
α psr , e ,1.6  14.5  1.6 ⋅ 10 6

1  Hd 
 1  42.3 ⋅ 106 
λ0.8 = η λ ρ − 1 = 
 0 . 4076 ⋅ 0 . 9 ⋅ 1 . 68 ⋅ − 1 = 2.1784
α  e , 0.8 p 0.8
psr , e ,0.8  0.8 ⋅ 10 6
 14.5  
Ako ove vrijednosti usporedimo s onima iz primjera 36.6 za motor bez prednabijanja, vidimo
da se u slučaju dobro odabranog sustava prednabijanja pretičak zraka ne mijenja tako jako s
opterećenjem motora i da je on dovoljno visok i kod visokog opterećenja motora, što će nam
osigurati kvalitetno izgaranje sa smanjenom emisijom čađe.
Primjer 36.8 (Toplinska bilanca dizelskog motora)

Četverotaktni dizelski motor s 6 cilindara u liniji s prednabijanjem i hlađenjem zraka
namijenjen je pogonu teretnog vozila. Za motor su poznati sljedeći podaci dobiveni na
kočnici:
- maksimalna snaga Pe = 150 kW pri brzini vrtnje n = 43.3 s-1 (2600 min-1),
- specifična potrošnja goriva qg = 60.3 g/MJ (0.217 kg/kWh),
- protok rashladne vode m& rv = 2.75 kg/s pri promjeni temperature za ∆Trv = 6 oC,
- protok zraka za izgaranje u motoru m& z = 0.23 kg/s,
- zrak za izgaranje se nakon prednabijanja ohladi za ∆Tz = 82 oC,
- temperatura ispušnih plinova na izlazu iz turbine turbopuhala Tisp = 520 oC.
- ogrjevna moć goriva je 43.3 MJ/kg,
- temperatura okolnog zraka je T0 = 15 oC.
Potrebno je izračunati:
a) Doveden toplinski tok izgaranjem i efektivni stupanj djelovanja,
b) Toplinski tok predan rashladnoj vodi,
c) Toplinski tok odveden zraku za izgaranje nakon prednabijanja,
d) Toplinski tok odveden ispušnim plinovima,
e) Toplinski tok predan s motora izravno na okolni zrak,
f) Toplinsku bilancu motora izraženu u postotcima dovedenog toplinskog toka izgaranjem
goriva.
Rješenje:
a) Toplinski tok doveden izgaranjem goriva je:

Q& s = m& g H d = qg Pe H d = 60.3 ⋅ 10−9 ⋅ 150 ⋅ 103 ⋅ 43.3 ⋅ 106 = 391649 W = 391.65 kW
Efektivni stupanj djelovanja je:
Pe 150 ⋅ 103
ηe = = = 0.383
Qs 391649
b) Toplinski tok predan rashladnoj vodi je:
Q& rv = m& rv c p ∆Trv = 2.75 ⋅ 4180 ⋅ 6 = 68 970 W = 68.97 kW
c) Toplinski tok odveden zraku za izgaranje nakon prednabijanja je:
Q& z = m& z c p , z ∆Tz = 0.23 ⋅ 1003.5 ⋅ 82 = 18 926 W = 18.93 kW
d) Toplinski tok odveden ispušnim plinovima izračunamo tako da koristimo protok ispušnih
plinova koji je:
m& isp = m& z + m& g = m& z + qg Pe = 0.23 + 60.3 ⋅ 10−9 ⋅ 150 ⋅ 103 = 0.239 kg/s
Toplinski tok odveden ispušnim plinovima je:
Q& isp = m& isp c p , z (Tisp − T0 ) = 0.239 ⋅ 1160 ⋅ (520 − 15) = 140 006 W = 140.01 kW
e) Toplinski tok predan izravno okolnom zraku (npr. s toploga kućišta motora) izračunati
ćemo kao ostatak u toplinskoj bilanci:
( )
Q& 0 = Q& s − Q& rv + Q& z + Q& isp + Pe = 391.65 − (68.97 + 18.93 + 140.01 + 150) = 13.74 kW
f) Toplinska bilanca motora:
kW %
Toplinski tok doveden gorivom 391.65 100.00
Efektivna snaga motora 150.00 38.30
Odvedeno rashladnom vodom 68.97 17.61
Odvedeno hlađenjem zraka 18.93 4.83
Odvedeno ispušnim plinovima 140.01 35.75
Predano okolini 13.74 3.51
Suma 391.65 100.00

PRS Zadaci PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

PRS Zadaci PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Sveučilište u Rijeci

TEHNIČKI FAKULTET RIJEKA

POGONSKI I RADNI STROJEVI

Primjer 1.1 (Pretvorba stupnjeva u radijane)

Primjer 1.2 (Pretvorba decimalnih dijelova stupnja kuta u minute i sekunde)

b) Na isti način imamo:

Primjer 1.3 (Mjera mase na Sjevernom polu i na Ekvatoru)

Primjer 1.4 (Pretvorba mjernih jedinica)

Primjer 3.1 (Smična naprezanja)

Tablica 3.1 Dinamička viskoznost, gustoća i kinematska viskoznost fluida pri 20 °C

Fluid Dinamička viskoznost Gustoća Kinematska viskoznost

Primjer 4.1 (Tlak koji vrši sila na površinu)

F = mg = 102 ⋅ 9.81 = 1000.6 N

Tlak u fluidu će biti jednak tlaku na klipu:

Primjer 4.2 (Tlak stupca fluida)

Primjer 4.3 (Hidraulički tlak)

Visina stupca žive je:

2. Apsolutni tlak je:

Primjer 4.4 (Određivanje relativnog tlaka)

Primjer 4.5 (Mjerenje relativnog tlaka pomoću manometra s U cijevi)

Primjer 4.6 (Razlika tlaka u cjevovodu)

Primjer 5.1 (Toplina za zagrijavanje smjese plinova)

Za plinsku smjesu će biti:

i konačno izmjenjena toplina:

Primjer 5.2 (Temperatura smjese)

0.20 ⋅ 840 (293.15 − 273.15) + 0.25 ⋅ 4190 (343.15 − 273.15)

Primjer 5.3 (Jednadžba stanja plina)

Primjer 5.4 (Jednadžba stanja)

Primjer 5.5 (Parcijalni tlak plina u smjesi)

Primjer 5.6 (Unutarnja energija)

Temperatura, K Sp. un. energija, kJ/kg Sp. entalpija, kJ/kg

Primjer 5.7 (Promjena entropije)

Primjer 5.8 (Izotermna kompresija)

Primjer 5.9 (Izobarni proces)

Primjer 5.10 (Izohorni proces)

Primjer 5.11 (Adijabatski proces)

Primjer 5.11 (Politropski proces)

Primjer 6.1 (Specifični volumen pare)

Primjer 6.2 (Sadržaj pare u smjesi pare i tekućine)

Primjer 6.3 (Specifična toplina pri konstantnom tlaku)

Primjer 6.4 (Svojstva pare iz Mollierovog dijagrama)

Mollierov Tablice za paru

Mollierov Tablice za paru

c) Toplinu koju moramo dovesti zasićenoj pari da bi je doveli do temperature od T = 200 °C

Primjer 6.5 (Svojstva vode u nekim točkama)

Stanje Tlak, Temperatura, Sp. Entalpija, Unutarnja Entropija,

h − h' 2250 − 697.22

Ostali podaci za zadani tlak su:

Podatke ćemo sada preračunati na zadani sadržaj pare:

Primjer 6.6 (Toplina i rad u pretvorbi po izobari)

v1 − v ' 0.2 − 0.001101

Entalpija smjese u točki 1 je:

Primjer 6.7 (Izmjenjena toplina pri izohornom procesu)

Q12 = U 2 − U1 = 261.799 ⋅ 10 6 − 64.533 ⋅ 10 6 = 197.266 ⋅ 10 6 J

1. Pomoću termodinamičkih tablica za vodenu paru potrebno je odrediti stanja vode:

Primjer 7.1 (Toplinski množilac)

Primjer 7.2 (Carnotov proces)

Točka T, K p, kPa v, m3/kg

Specifični volumen u točkama 1 i 3 možemo odrediti iz jednadžbe stanja. Plinska konstanta

Točka T, K p, kPa v, m3/kg

b) Izmjenjenu količinu topline izračunati ćemo iz razlike dovedene i odvedene topline

c) Kada stroj radi kao motor, stupanj djelovanja će biti:

Primjer 8.1 (jednadžba očuvanja mase)