Internet je uzrokovao pad oglašavanja u novinama i ostalim komercijalnim medijima kao što uzrokuje

pad važnosti novina, što je daleko najvažnije, jer se u njima događa većina izvornog izvještavanja.
Internet i elektronička sredstva postaju zamjena za novine. Poneki pobornici interneta uvjeravaju
kako će donijeti novinarstvo koje je zapravo potrebno, no i kako se ono staro, tiskano novinarstvo
raspada brže nego li novo nastaje.

4 razloga oduševljena internetom: veći broj online novinara, brži i lakši pristup informacijama, manji
troškovi proizvodnje, lakša suradnja novinara.

Internet nije uzrok problemâ u novinarstvu, već je digitalna tehnologija samo ubrzala i učinila
trajnima trendove nastale u komercijalizmu. Potrebno je shvatiti kako je novinarstvo javno dobro te
bi se trebala formirati digitalna baza podataka kako bi se potpomoglo potencijalnom digitalnom
novinarstvu, no i ponovnom uzdizanju tiskovnog novinarstva. Novinari postaju loše plaćen posao
nakon ekonomske krize, a novinarstvo postaje uzaludna investicija za velike korporacije, od kojih ih
mnoge kupuju kako bi promovirali neki politički ili komercijalni program. Što se izvještavanja tiče,
problemi su u profesionalnom kodeksu koji ima svoje mane (oslanjanje isključivo na službene izvore),
no i vrline (praćenje javnog života na svim razinama). Počinje žuti tisak.

Informativni mediji trebaju štititi javnost od tajnih dogovora između velikog biznisa i države, a nagađa
se kako ulazimo u eru novinarstva u kojemu se najvažnije priče pojavljuju naknadno. Manje zajednice
gube lokalne izvore vijesti, a najpraćenije su farse oko američkih izbora. Uzrok pada novinarstva je
prvenstveno njegova privatizacija koju vrše velike korporacije koje djeluju samo u svom interesu,
stoga zašto bi digitalno novinarstvo, koje omogućuje besplatno oglašavanje, ili pak iznimno jeftino,
omogućilo njegov ponovni rast?

Oglašavanje putem interneta donosi iznimno male prihode, a novinsko oglašavanje postaje veliki
trošak. Nemoguće je kreirati ekonomski isplativo internetsko novinarstvo, a ni ideja o plaćenim
vijestima nije uspjela. Ideja o funkcionalnoj i profitabilnoj mobilnoj aplikaciji koja nudi pristup
vijestima još nije ostvarena te se počinje oblikovati sadržaj kako bi se došlo do ciljane skupine
korisnika.

Količina internetskog sadržaja se povećava, a samo monopolizacijom sadržaja se može okupiti

dovoljan broj čitatelja kako bi se ostvario profit budući da internetsko novinarstvo i otkupljivanje
sadržaja uništava novinarska radna mjesta. Internet ne nudi zamjenu za profesionalno novinarstvo i
kvalitetan izvor vijesti, niti je profitabilan. Kako bi profesionalno novinarstvo došlo ponovno na svoj
vrhunac,da nije dovoljan samo sirovi materijal o kojem se piše dokazala je situacija WikiLeaks kada su
objavili veliku količinu tajnih dokumenata. Ti su dokumenti skupljali prašinu dok o njima nisu pisali
profesionalni novinari, no taj incident je ostao zataškan, budući da su novinari, novinske kompanije,
njeni vlasnici i vlada sumnjivo imali jednaka diskreditirajuća mišljenja o WikiLeaksu.

Financiranje digitalnih informativnih medija temelji se na donacijama pojedinaca te se pokazalo kako

to ni blizu nije dovoljno za opstanak ni digitalnih, a pogotovo ne tiskovnih informativnih medija, stoga
se, također neuspješno, osnivaju neprofitne novinske organizacije koje su se temelje na građanskoj
suradnji i solidarnosti te se predlaže model građanskog neplaćenog novinarstva u obliku digitalnog
novinarstva, a organizacije koje najbolje rade u takvom obliku mogu to zahvaliti fokusu prvenstveno
na samo novinarstvo. Trebaju postojati plaćeni novinari u javnim redakcijama kako bi se približio
pojam djelovanja za javno dobro, te za kvalitetno novinarstvo treba postojati pravilno nadmetanje
između ostalog. Potrebni su obrazovani novinari koji odbijaju privatizaciju vijesti i djelovanje u korist
interesa korporacija i van državnih organizacija. Bez javnih ulaganja nema novinarstva, a za formaciju
slobodnog kvalitetnog tiska potrebna je i obrazovana publika koja će mu omogućiti da osposobi
bogate da šire samo svoj interes. Tisak treba djelovati u korist javnog dobra, a nastojanje da tako
bude i dalje postoji te treba smanjiti opseg državne kontrole nad vijestima kako bi se demokratski
sustav pravilno uključio u sektor novinarstva. Postoje sredstva koja bi onemogućila nepotrebnu
kontrolu, a za financiranje bi se koristila ideja vaučera od 200 dolara kojeg bi pojedinci proizvoljno
mogli donirati određenom informativnom mediju, organizaciji ili nekoliko njih u svrhu unaprjeđenja
njihovog poslovanja. Sve što taj neprofitni medij proizvede prelazi u javno dobro,a isključivo bi
vaučeri bili izvor financija tih organizacija te bi omogućili manjim medijima da se probiju na tržištu.
Nažalost, ta ideja je odbačena, ponovno pod utjecajem većih igrača te se sve manje sigurnosti i nade
polaže u san o stvaranju demokracije i putem Internet novinarstva.