Jedra Boke MJESEČNA PUBLIKACIJA POMORSKOG MUZEJA CRNE GORE

KOTOR April 2012.

OBILJEŽAVANJE JUBILEJA 60. GODINA RADA

NAŠEG POMORSKOG MUZEJA U DANILOVGRADU

Izlozba: Nakit i(li) ukras

nošnje u Boki kotorskoj
izuzetno prijateljskoj saradnji Pomorskog muzeja iz Kotora i Matice
U Crnogorske – Ogranak Danilovgrad u tom gradu su 25. aprila uveče
nakit i ukras nošnje u Boki Kotorskoj zablistali punim sjajem. Riječ je izložbi
Nakit i(li) ukras nošnje u Boki kotorskoj priređenoj u Galeriji umjetničke
kolonije na obali Zete.
Velikom broju posjetilaca obratio se u ime domaćina predsjednik Ogran-
ka Matice crnogorske u Danilovgradu književnik Žarko Mališić, a izložbu
ve godine Pomorski muzej Crne su otvorili i goste pozdravili gradonačelnica Kotora Marija Ćatović i pred-
O Gore u Kotoru slavi veliki jubilej,
60 godina postojanja. Muzej je nas-
sjednik opštine Danilovgrad Branislav Đuranović.
Direktorica našeg muzeja mr Mileva Pejaković Vujošević, kazala je da
tao iz zbirke bratovštine Bokeljske najbolje svjedočanstvo da su Bokelji bili priznate zanatlije potvrđuje obilje
mornarice1880. g. U pravi muzej arhivskih dokumenata koji se nalaze u kotorskim notarskim knjigama sa
prerastao je 1952. g. kada je u početka 14. vijeka.
palati Grgurina, dobio svoje mjesto. Pomorski muzej je ovom izložbom željeo da pokaže da Kotor nije samo
Za svoje pregalaštvo Muzej je do- grad pomoraca i trgovaca, već i grad zanata. Za izložbu su izabrani nakit
bio više priznanja, a poslednji je i ukrasi iskovani u Kotoru. Zato su, kad je riječ o ukrasima, prikazane ćese
Nagrada 44. Međunarodnog sajma sa grbom grada Kotora kao i ćese iskovane u Kotoru na kojima su utisnuti
turizma u Novom Sadu kao najbolja godina i ime autora. Od ženskog nakita, biće izložena igla za kosu – ta-
kulturna institucija u pružanju turi-
kozvana trepetaljka, napravljena od opruga, koja je pri stavljanju u kosu
stičke usluge u Crnoj Gori.
treperila i po tome i dobila naziv. Moć ženskih ruku ogledala se i u izradi
Želimo da jubilej dostojno obil-
dobrotske čipke, koja datira još od 1573. godine. Prvi put u Crnoj Gori
ježimo. Programi koje smo osmislili
izloženo je i nešto za pomorce – radi se o pismima u boci koje su pisali
za svaki mjesec, podijeljeni u tri
Kotorani. (dalje na stranama 4 i 5)
segmenta. Prvi segment su među-
narodne izložbe kojima želimo da
ugostimo drage saradnike i prijatel-
je sa prostora bivše Jugoslavije.
Drugi segmet se sastoji od orga-
nizovanja izložbi iz našeg i fundusa
srodnih institucija. Izdvajamo izložbu
koju ćemo organizovati na dan
našeg rođendana 10. septembra,
Zavjetni darovi kotorske Biskupije
od XVI do XXI vijeka.
Naša misija je da promovišemo
sve ono što je vezano za Muzej i
ljude koji su od pera i znanja i
zato je koncept trećeg segmenta
pisana riječ.
Prvi put u istoriji muzeologije bi-
će potpisana i povelja o bratim-
ljenju dva muzeja, riječkog i kotor- Riječ Žarka Mališića; gradonačelnica Kotora Marija Ćatović otvara izložbu;
skog muzeja. mr Mileva Pejaković Vujošević govori o izložbenoj postavci i besjeda
gradonačelnika Danilovgrada Branislava Đuranovića
 Jedra Boke
MJESEČNA PUBLIKACIJA POMORSKOG MUZEJA CRNE GORE
Jedra Boke je mjesečna publikacija
Pomorskog muzeja Crne Gore u Kotoru
April 2012. godine
Direktor Pomorskog muzeja
mr Mileva Pejaković Vujošević
Prijatelji i saradnici
Prof. dr Anton Sbutega
Prof. dr Gracijela Čulić
Prof. dr Milja Radulović
mr Stevan Kordić
Don Anton Belan
Prof. dr Milenko Pasinović
Antun Tomić
Milan Sbutega
Zoran Radimiri
Željko Brguljan
Petar Palavršić
Radojka Janićijević
Jelena Karadžić
Slavko Dabinović
Milica Vujović
Smiljka Strunjaš
Jedra Boke sadržajno i tehnički oblikuje
Drago Brdar
Pomorski muzej Crne Gore u Kotoru
Trg Bokeljske Mornarice 391 Kotor, 82000
Telefon: +382 (0) 32 304 720
Fax: +382 (0) 32 325 883
Website: www.museummaritimum.com
e-mail: pom.muzej.dir@t-com.me
Pomorski muzej Crne Gore u Kotoru nastao
je postepenim razvitkom prvobitne zbirke
Bratovštine "Bokeljska mornarica", utemel-
jene oko 1880. godine, koja je od 1900.
godine otvorena za javnost, a 1938.
godine preuređena i otvorena na prvom
spratu sadašnje muzejske zgrade, barokne
palate plemićke porodice Grgurina iz
početka XVIII vijeka, koja je od 1949-
1952. godine kompletno restaurirana i
adaptirana za potrebe Muzeja.
Misija Pomorskog muzeja Crne Gore u
Kotoru je da čuva sjećanje naše zajednice
na bogatu pomorsku istoriju Boke Kotorske,
njeno izuzetno kulturno nasleđe kroz prikupl-
janje, čuvanje i predstavljanje naše bogate
pomorske tradicije i kulturne baštine.
Pomorstvo je u Kotoru počelo da se razvija
za vrijeme srednjeg vijeka. Pomorski muzej
sa dužnim poštovanjem čuva uspomene na
te davne dane, na uspjehe slavnih kotorskih
moreplovaca, umjetnika, brodograditelja,
zanatlija, državnika i diplomata, posredni-
ka između istoka i zapada.
Pomorski muzej je institucija kulture
Republike Crne Gore.
2 Jedra Boke - april/2012.
Cetvrta sjednica Savjeta
Pomorskog muzeja
Pomorskom muzeju Crne Gore Kotor 12. aprila održana je četvrta sjednica Savjeta
U Muzeja. Sjednici su prisustvovali predsjednik Savjeta dr Radoslav Rotković – istoričar,
filolog, istoričar crnogorske književnosti, prof. dr Marija Radulović, pravnik, Ljiljana
Zeković – istoričar umjetnosti, muzejski savjetnik u Narodnom muzeju Crne Gore, Tanja
Vujović – savjetnik konzervator u Upravi za zaštitu kulturnih dobara, Slavko Dabinović -
bibliotekar u Pomorskom muzeju Crne Gore, mr Mileva Pejaković Vujošević - direktor
Muzeja, Božana Biskupović - sekretar Pomorskog muzeja.
Ključna tačka o kojoj je raspravljao Savjet bila je Odluka Vlade Crne Gore o
organizovanju Javne ustanove Pomorski muzej Crne Gore, koji je objavljen u
Službenom listu Crne Gore, broj 16/12 od 20. marta ove godine. Svi članovi Savjeta
su dobili pomenutu odluku a sa njenim sadržajem članove Savjeta detaljnije je upoz-
nala direktorica Pomorskog muzeja.
Članovi Savjeta sa iznenađenjem su primili k znanju određene stavke, kao što je to
čl. 9, a koji se odnosi na Savjet Muzeja uz zajedničku konstataciju članova da su regu-
larno izabrani 7. jula 2011. godine na osnovu člana 44 stav 1. Zakona o kulturi
(Službeni list CG, br. 49/08 i 16/11), od strane Vlade Crne Gore, i da po njihovom
mišljenju treba da nastave dosadašnju funkciju koju savjesno i odgovorno obavljaju.
Članovi Savjeta su takođe sa iznenađenjem primili k znanju i sadržaj člana 10.
Odluke, uz konstantaciju da je dosadašnji direktor bio regularno izabran i da mu nije
bilo potrebno prekidati mandat, uz očekivanje da će se g-đa Mileva Pejaković
Vujošević nakon 90 dana ponovo imenovati od strane Vlade Crne Gore, za direktora
pošto svojim radom i zalaganje to i zaslužuje na zadovoljstvo grada Kotora i Crne
Gore, kao i Ministarstva kulture. Njen rad, kako je rečeno je prepoznatljiv i van
države o čemu svjedoče brojne nagrade i priznanja. Izraženo je uverenje da će i
Savjet i g-đa Mileva Pejaković Vujošević biti ponovo imenovani u roku od 60, odnosno
90 dana, kako je to određeno navedenom odlukom Vlade.
Navedene članove u pomenutoj Vladinoj odluci stručno je obrazložila prof. dr
pravnih nauka Marija Radulović, na osnovu čijih ocena su članovi Savjeta jednoglasno
zaključili da sadašnji kadrovski sastav Savjeta ne treba mijenjati, kao i da se za
direktora Muzeja koji je dobio status matičnog muzeja imenuje dosadašnji direktor
zbog rezultata koje je iskazala rukovodeći ovom institucijom, a rezultati su veoma
vidljivi ne samo u Kotoru, već i u Crnoj Gori i šire.
Savjet je usvojio odluku da Tomo Miljić, donedavni sekretar Ministarstva za kulturu
angažuje na izradi nacrta Statuta Pomorskog muzeja, po preporuci Lidije Ljesar,
pomoćnice ministra kulture. U slučaju da su potrebne neke dodatne sugestije preporučeno
je da se uključi i g-đa Milica Martić, samostalni savjetnik u Ministarstvu kulture.
Savjet je odobrio predlog da Radio Skala u toku jubilarne 2012. godine bude
medijski sponzor Pomorskog muzeja. Jednoglasno je prihvaćen zahtjev g-dina Dušana
Ćirkovića, koji se odnosi na otvaranje štamparije na terasi Muzeja i omogućeno mu je
korišćenje prostora. U vezi toga sa g-dinom Ćirkovićem će se sklopiti i ugovor.
u našem muzeju. Za minimalne zamjerke
Revizori u Muzeju date su sugestije koje ćemo brzo otkloniti.
Revizorska ekipa Ministarstva kulture Kontrolu su izvršili , Milica Martić, samostal-
Crne Gore, boravila je 11. aprila u ni savjetnik I, Veselin Krstićević, inspektor
Pomorskom muzeju da bi obavila kontrolu za kulturnu baštinu, Milica Nikolić,
rada naša javne ustanove, u odnosu na samostalni savjetnik III i dipl. pravnik
vršenje muzejske djelatnosti. Nalaz revizo- Sanela Spahić, samostalni savjetnik III, u
ra, prema onome što je navedeno u zapis- prisustvu: direktora, mr Mileve Pejaković-
niku o reviziji, govori o dobrom postupanju Vujošević i stručnog tima Muzeja.
Sastanak sa revizorima
 jegujući uspomenu na plemeniti lik don
´
Sjecanje: Don Branko Sbutega N Branka Sbutege, intelektualnog velikana i
humaniste Boke, nekoliko zaposlenih
Pomorskog muzeja Crne Gore, predvođeni
direktoricom Milevom Pejaković Vujošević, 27.
aprila je položilo cvijeće na njegov grob. Don
Branko Sbutega rođen je 8. aprila 1952. g. u
Kotoru a njegov odlazak u tamu nepore-
civosti dogodio se 27. april 2006. g. Znali
smo ga kao intelektualca, lingvistu i župnika Crkve Sv.
Eustahija u Dobroti, ali i kao nekonvencionalnog, pred-
stavnika radikalnog hrišćanstva.
Branko je prikupljao arhivalije, uređivao kotorsku kate-
dralu, koja je u svom sadašnjem sjaju njegov spomenik,
bdio nad Gospom od Škrpjela i čuvao rodni Prčanj.
Za književnika Balšu Brkovića don Branko je bio pro-
povjednik vjere i zagovornik sumnje, a povodom nje-
gove smrti zapisao je: svijet je ostao siromašniji za jednu
veličanstvenu kontroverzu. Dugogodišnji prijatelj don
Branka, prof. Ivo Banac, zabilježio je da je Branko bio
piroman u sredinama zapaljivim od prazne slame, i
izrazio bojazan da smo bez njega izgubili Boku.

Rodaka kapetana Štumbergera

omorski muzej Crne Gore u Kotoru tokom aprila je Jadrana i tu dužnost obavlja do 1938. Početkom
P bio otvoren za brojne turiste. Česti posjetioci Muzeja
su turisti iz prijateljske Slovenije, odakle je na izlet u naš
1938. g. predložen je na doškolovanje za admirala, ali
to odbija i traži da se u svojoj 45-toj godini penzioniše
grad u aprilu dolazilo više grupa. U jednoj takvoj grupi sa beneficiranim stažom.
stariji bračni par se raspitivao za pokojnog kapetana Štumberger je za vrijeme svog službovanja zavolio
bojnog broda Miroslava Štumbergera, istaknutog Boku, stekavši tu mnogobrojne prijatelje i poštovaoce,
pomorca, velikog zaljubljenika u pomorstvo, pa je odlučio da Boku više ne napusti do kraja života.
pronalazača, kolekcionara i patriotu Boke. Od 1955. g. njegova kuća u Baošićima sa muzej-
Gospođa, čiji nam je identitet ostao nepoznat, rekla je skom zbirkom postala nezaobilazna turistička atrak-
da je bliska kapetanova rođaka. Rastužila ih je obav- cija. Štumberger je doživio duboku starost. Pred kraj
jest da je dragocjena istorijska zaostavština kapetana svoga života bio je zabrinut za sudbinu svoje ostav-
Štumbergera nakon njegove smrti bila prepuštena štine. Nije imao direktnog nasljednika pa je ovom
nebrizi i s vremenom ozbiljno poharana. kraju želio da se oduži tako što je svoju kuću i muzej-
Kap. Štumberger je rođen 2. jula 1892. godine u sku zbirku zavještao opštini u kojoj je proveo život.
mjestu Šmarje pri Jelšahu kod Celja u Sloveniji, a To je uradio uprkos ponudi njegovih Slovenaca, dele-
umro je u septembru 1983. g. Izvorno slovenačko gacije Pomorskog muzeja iz Pirana, da zbirku posmr-
prezime mu je bilo Štranbregar, ali su mu prezime tno prenesu u Piran.
Austrijanci preveli na Štumberger. Od
Grupa slovenačkih turista u posjeti Pomorskom muzeju u kojoj je bila i rođaka legendarnog
rane mladosti iskazao je veliki interes kapetana Štumbergera. U Kotor su stigli iz Neuma a put su nastavili prema Grčkoj
za pomorstvo, pa uz pomoć svoga
strica 1912. g. uspijeva da se upiše
u Vojno pomorsku akademiju u Puli i
akademiju završava sa primjernim
uspjehom. U Boku Kotorsku
Štumberger prvi put dolazi 1914. g.
oklopnjačom Monarh.
Godine 1925, odlazi u Nju kastel u
Engleskoj i tu boravi 18 mjeseci do
završetka podmornica Nebojša i
Hrabri biva postavljen za prvog
komandanta podmornice Nebojša.
Godine 1934. g. unapređen je u čin
kapetana bojnog broda i imenovan za
komandata Pomorske oblasti južnog

Jedra Boke - april/2012. 3

 IzlozBe
Izlozba: Nakit i(li) ukras
(nastavak sa prve strane)
zuzetno posjećena, izložba Nakit i(li) ukras nošnje u Boki
I kotorskoj bila je pravi kulturni događaj u gradu na Zeti, a u ime
gostoprimnih domaćina prvi čovjek Danilovgrada Branislav
Đuranović je kazao da je Kotor centar kulture. On se zahvalio
predstavnicima Pomorskog muzeja što su dio svoga bogatstva
predstavili i u Danilovgradu dodajući da će oni znati da to cijene.
„Vaše prisustvo ovdje govori na koji se način Danilovgrad
odnosi prema Kotoru, prema našem centru kulture, i na koji način
se odnosimo prema onom što je vrijedno. Večeras smo ovdje
pred kućom ili, što bi rekli u dvor, jedne značajne kulturne institu-
cije, a mi u Danilovgradu kažemo da smo ponosni na našu
Umjetničku koloniju, , i ovo je jedna lijepa priča o dobroj sarad-
nji između gradova Kotora i Danilovgrada.“
Otvarajući izložbu, gradonačelnica Kotora Marija Ćatović je
pozdravila danilovgrađane i kazala je da su kotorani veoma
Cvijeće domaćina za gošće iz Kotora i maketa bracere i presjek broda - naši pokloni
prvom čovjeku Danilovgrada i predsjedniku Matice crnogorske ogranak Danilovgrad
g-dinu Mališiću (dvije fotografije na vrhu); Muzički dio programa (dolje)
4 Jedra Boke - april/2012.
ponosni i duboko svjesni značaja tradicije svoga grada i istovre-
meno zadovoljni kad im se pruži prilika da djelić tog bogatstva
podijele sa dragim prijateljima. Ova izložba, kazala je
Ćatrovićeva, na pravi način povezuje obale Boke i rijeke Zete,
jedinstvenu ljepotu Boke i pitomu bjelopavlićku ravnicu.
„Došli smo u pitomu bjelopavlićku ravnicu da vam prikažemo
duh Mediterana i spojimo obale mora i vaše rijeke Zete“, rekla
je Ćatovićeva, posebno naglasivši da smatra da bi ova „izlož-
ba trebala da bude podsticaj daljoj kulturnoj razmjeni i dobroj
saradnji Kotora i Danilovgrada”.
Ćatović je objasnila da se oko 60 odsto umjetničkog i istori-
jskog bogatstva Crne Gore čuva u Kotoru i da oni žele da te
vrijednosti podijele i sa ostalim prijateljima umjetnosti. Zbog
toga Pomorski muzej već duže organizuje slične izložbe u Crnoj
Gori, ali i u regionu.
Riječ mr Mileve
Pejaković Vujošević
Uvažene dame i gospodo, dragi Danilovgrađani,
Imamo osobitu čast i zadovoljstvo da vas najtoplije pozdrav-
im sa željom da vam ovom izložbom dočaramo duh i dah
Mediterana kroz eksponate zanatskog umijeća grada Kotora.
Najbolji svjedok i svjedočanstvo da su Bokelji bili priznate
zanatlije potvrđuje obilje arhivskih dokumenata koji se
nalaze u kotorskim notarskim knjigama s početka 14. vijeka,
u kojima se nalaze zanimljivi podaci o izradi bokeljske nošn-
je, kao i izradi nakita i ukrasa koji su bokeljsku nošnju činili
ljepšom i živopisnijom.
Isplovili smo iz svoje matične luke, iz Uneskovog Kotora,
odškrinuli vrata jedne barokne palate u kojoj je smješten
Pomorski muzej Crne Gore i poslije Pariza, Rijeke,
Podgorice i Budve doplovili do ovog prelijepog zdanja u
Danilovgrad sa željom da pokažemo samo dio naše kul-
turne baštine minulih epoha.
Najbolji svjedok za to su na ovoj izložbi predmeti koji pred-
stavljaju identitet u vremenu i prostoru Boke Kotorske, kao što
su to zlatne ćese sa grbom grada Kotora, kao i ćese gdje je
sam majstor ugravirao svoje ime, godinu izrade i grad u kojem
je to izradio. Tako na primjer na jednoj ćesi piše:
„Ovu ćesu napravio MA Ivo Buranović Kotor 1861. godina“.
Iz kotorskih zanatskih radionica proizašle su nadaleko poz-
nate kubure - ledenice koje su po svojoj finoći izrade i ljepoti
zauzele visok umjetnički domet, a bokeljsku i crnogorsku nošnju
učinile još svečanijom i ljepšom.
Vješte ruke kotorskih zanatlija često su izrađivale i ženski
nakit poput igle koja je imala spiralnu žicu, a koja se
završavala stilizovanim cvjetovima i listovima, pri čemu se igla
stavljala na punđu i prilikom hodanja, zbog načina izrade,
treperila je zbog čega je dobila ime trepetaljka.
Osim domaće proizvodnje, Bokelji su posebno voljeli da nji-
hove žene i drage imaju lijep nakit pa su često sa svojih
nošnje u Boki Kotorskoj
Plakat izložbe

dugih putovanja donosili ukrasne predmete, kao što je to

slučaj sa jedinim primjerkom španskog češlja koji, po predan-
jima, datira još iz 16. vijeka, a jedini je takav primjerak na
prostoru Crne Gore.
Cijenjeni ukras ženske bokeljske nošnje bila je dobrotska
čipka u čijoj se izradi ogledala magična moć ženskih ruku, koje
su strpljivo, vješto i fino radile nadaleko prepoznatljiv vez, dok
su čekale svoje pomorce sa njihovih dugih putovanja. Prvi
pomeni o ovoj ženskoj radinosti nalaze se u jednom kotorskom
dokumentu iz 1573. godine, a on govori o ženskom mirazu
nevjeste iz Dobrote.
Kotorske zanatlije koje su izrađivale bokeljsku nošnju, nakit i
ukrase nisu bili poznati i priznati samo u svom najbližem okružen-
ju, već su njihovi proizvodi po finoći i preciznosti izrade i visokom
umjetničkom dometu, bili cijenjeni i van Boke Kotorske.
O tome svjedoči međunarodna izložba održana 1910.
godine u Beču na kojoj je među brojnim predmetima bila
izložena i kapa Cacara rad dobrotskih čipkarica, a koja je u
naučnim krugovima ocijenjena najvećim priznanje kao proizvod
visokog estetskog i umjetničkog dometa, jer je to bio čist rad
čipkarske izrade baroknog stila.
Pored lijepih primjeraka, prstenja, kolajni, pontapeta-broše-
va, braćoletni, satova na izložbi smo postavili i ključeve grada
Kotora, jer želimo da i vama pokažemo da su vrata drevnog
Kotora uvijek širom otvorena za saradnju, posebno na polju
kulture, jer kultura je oblast koja se prožima kroz sve segmente
ljudskog trajanja i postojanja.
Na kraju želim da se narednih dana Vaše oči odmore, a
vaša duša oplemeni na ovim rijetkim i vrijednim muzejskim
predmetima, jer muzeji su nit koja spaja, oni su kapija kroz
koju prolaze vijekovi, čiji smo mi čuvari.
Izložba „Nakit i ukras nošnje Boke Kotorske“ organizo-
vana je zahvaljujući Matici crnogorskoj – ogranak
Danilovgrad, Opštini i kulturnim institucijama vašeg grada,
kojima se na tome najtoplije zahvaljujem, sa željom da i vi
Publika (fotografija na vrhu); Prikazani eksponati: makete jedrenjaka
uskoro doplovite u naš grad sa nekom kulturnom mani- i bokeljska nošnja, španski češalj i dve ćase, brodski instrumenti,
festacijom, jer mi to i očekujemo. maketa broda i slike ukrasa, oružja i drugo

Jedra Boke - april/2012. 5

 IzlozBe
IZLOŽBA TEHNIČKIH CRTEŽA JAHTI I JEDRILICA
U TIVATSKOM PORTO MONTENEGRU

Brodovi koji ponovo plove

zdanju Zbirke pomorskog Mileva Pejaković-Vujošević.
U nasljeđa – Porto Montenegro
30. aprila u 18 sati je otvorena
Predstavljeno je inače 46
crteža jahti, jedrilica i motornih
izložba tehničkih crteža jahti i čamaca, barki na vesla, kao i
jedrilica pod nazivom Brodovi dvorskih i kraljevskih čamaca, na
koji ponovo plove. Izložbu je kojima je prikazan opšti izgled
otvorio i o zbirci govorio kustos broda, izgled unutrašnjosti (nam-
Zbirke pomorskog nasleđa Porto ještaj i oprema), te neki od
Montenegra Dražen Jovanović, interesantnih detalja. Crteži dati-
koji je sa Anom Popović autor raju od 1918. pa do 60-ih godi-
izložbe. Naš Pomorski muzej na 20. vijeka.
Crne Gore u Kotoru na ovoj Posjetioci su imali priliku da
izloži zastupala je njegova vide crteže i saznaju detalje o
direktorica Mileva Pejaković jedrilici Crnogorka, krstašu
Dražen Jovanović, kustos Zbirke pomorskog nasljeđa
Vujošević. Ona je toplim Porto Montenegro, govori o postavci izložbe regatnog tipa, jedrilici Dubravka
riječima pozdravila prisutne. na kojoj su se obučavale gen-
„Ima nekih brodova koje smo eracije pitomaca, uspješno
otrgnuli od zaborava. Prije učestvujući u regatnim
svega to je jahta Danica, brod takmičenjima, jahti Danica, koja
o kome se malo zna. U arhiva- je rađena za potrebe
ma pomorskog Arsenala našli jugoslovenske kraljice Marije,
smo njenu brodsku knjigu koja jahti Jadranka, čiju je izgradnju
je izložena na ovoj postavci. pred Drugi svjetski rat
Priču o njoj je pomogao da Ministarstvo finansija Jugoslavije
dopunimo Nenad Carević. On naručilo u Trstu i jahti Istranka,
nam je za ovu priliku ustupio koja je pripadala nadvojvodi
srebreni escajg koji je bio na Mileva Pejaković Vujošević Ana Popović (desno), kustos Karlu Stefanu od Austrije,
otvara izložbu prisutne Zbirke i koautor izložbe
toj jahti i kojim se vjerovatno Francu Ferdinandu, kralju
služila i sama jugoslovenska kraljica Marija, čija je jahta bila. Aleksandru, a potom i Josipu Brozu Titu.
Pored nje tu su i nacrti brodova i jedrilica koji su svoju sudbinu Izloženi su originalni dokumenti nekih od brodova, od kojih su
vezali za Tivat i ostali upamćeni, kao što je jedrilica najznačajniji originalni sertifikati jahte Ossero sa kraja XIX vije-
Crnogorka, nekadašnji ponos Jedriličarskog kluba Delfin, rekao ka, sertifikat njemačkog Lloyd-a jahte Dubravka iz 1910. g, kao
je Dražen Jovanović. On se naročito zahvalio Marku i brodska knjiga jugoslovenske kraljice Marije sa jahte Danica,
Radičeviću, predsjedniku Brodomodelarskog kluba Kormilo iz iz 1938. g. Osim opšteg izgleda brodova, prikazan je i izgled
Kraljeva koji je na izložbi Brodovi koji ponovo plove izložio i unutrašnjosti, namještaj, oprema i neki od istorijskih detalja
više modela jedrenjaka i brodova. vezanih za brodove.
„Brodovi uvijek plove u našim mislima, našim udžbenicima našim Izloženi srebrni escajg, koji je pripadao kraljici Mariji i koris-
mapama. Ne smijemo zaboraviti našeg najpoznatijeg pomorca i tio se na jahti Danica, proizveden je u Engleskoj (Harrod’s)
njegov brod Splendid sa kojim je oplovio svijet. Kapetan Ivo Vizin 1935. g. Brojne mape i skice brodova koje su izložene ustupio
prepoznatljiv je na svim mediteranskim granicama koje nas spaja- je Antonio Stevanović.
ju. Njegovo putovanje trajalo je sedam godina, šest mjeseci i 19 U muzičkom dijelu programa koncert na flauti izvela je pro-
dana. Vjerujem da će ovo zdanje trajati mnogo duže, trajaće ono- fesor SMŠ Vida Matjan, Zorana Jovanović uz klavirsku pratnju
liko koliko budemo ulagali u njega“, rekla je pozdravljajući izložbu Marije Popović.

Neke od izloženih maketa brodova Neki od izloženih tehničkih crteža

6 Jedra Boke - april/2012.

IN MEMORIAM
NAPUSTIO NAS JE DR MILOŠ MILOŠEVIĆ, ČOVJEK
NEMJERLJIVOG ENTUZIJAZMA I DRAGOCJENOG ZNANJA
zbogom dragi prijatelju, zbogom admirale
Kotoru je 25. aprila u 92. godini života umro
U dr Miloš Milošević, istaknuti naučni radnik,
romanista i svestrani umjetnik - pjesnik i muzičar,
dugogodišnji direktor Istorijskog arhiva i admiral
Bokeljske mornarice, veliki prijatelj našeg muze-
ja. Komemorativna sjednica povodom smrti dr
Miloša Miloševića održana je 26. aprila u 10
sati u crkvi Svetog Duha. Dr Miloš Milošević
ispraćen je iz porodične kuće u Dobroti na
porodično groblje pri crkvi Svetog Matije u
petak 27. aprila u 15 sati.
Miloš Milošević je rođen je 1920. godine u
Splitu, u kome je njegov otac bio na službi.
Porijeklom je od oba roditelja iz Dobrote pored
Kotora u Boki Kotorskoj, porodica Milošević i
Radoničić. U Splitu je završio osnovnu školu i dva
razreda klasične gimnazije, a dalje školovanje
nastavio na Cetinju i u Subotici. Prava je studirao
u Subotici i Padovi, gdje je i doktorirao. Završio
je Filozofski fakultet, romansku grupu, u Dr Miloš Milošević
(1920-2012)
Beogradu 1948. godine. Radni vijek započeo je
kao sudski pripravnik u Okružnom sudu u Kotoru. Pošto se uporedo
sa školovanjem bavio muzikom, dalja zaposlenja su mu bila u raznim
muzičkim ustanovama u Srbiji i Crnoj Gori: Radio Beograd, orkestar
Vojvođanske opere u Novom Sadu, muzička škola u Kotoru. Po
povratku u zavičaj 1953. godine prelazi u Istorijski arhiv u Kotoru u
kome ostaje do penzionisanja 1985. godine. Specijalizaciju arhivis-
tike je obavio u Parizu 1970. godine, a 1974. godine doktorirao je
na filozofskom fakultetu u Zadru sa temom Boka Kotorska za vrijeme
mletačke vladavine (1420-1797). Za vrijeme službovanja u
Istorijskom arhivu u Kotoru stekao je sva arhivistička zvanja, a 1978.
godine zvanje naučni savjetnik i od tada do svog penzionisanja
1985, je i direktor Istorijskog arhiva Kotor.
Kao priznati naučni radnik, arhivista i teoretičar arhivistike, bio je,
pored ostalog, predsjednik Društva arhvskih radnika Crne Gore,
predsjednik Saveza društava arhivskih radnika Jugoslavije, član
Arhivskog saveta Jugoslavije, predstavnik Jugoslavije na
međunarodnim kongresima arhivista u Briselu, Madridu, Moskvi,
Vašingtonu, a 1980. godine u Londonu je izabran za predsjednika
Sekcije profesionalnih arhivskih društava MAS pri UNESCO-u. Kao
istoričar, učesnik je u radu Naučnog vijeća Istorijskog instituta u
Podgorici, član Kotorske sekcije Društva istoričara Crne Gore,
Saveza organizacija za proučavanje i unapređenje pomorstva u
Zadru, Naučnog društva za proučavanje medicine, veterine i far-
macije. Kao muzički pisac, bio je član Predsjedništva Saveza orga-
nizacija kompozitora i muzičkih pisaca Jugoslavije. Godine 1991.
izabran je za Admirala Bokeljske mornarice, organizacije koja baš-
tini tradicije najstarije pomorske bratovštine na ovim područjima.
Na komemorativnoj sjednici u crkvi Svetog Duha, pored
Miloševićeve kćerke Jelene i sina Ivana i ostale rodbine, prisustvo-
vali su brojni prijatelji pokojnog admirala Miloševića:
gradonačelnica Marija Ćatović, biskup kotorski monsinjor Ilija
Janjić, ministar unutrašnjih poslova Crne Gore Ivan Brajović, min-
istar saobraćaja i pomorstva Andrija Lompar i generalni konzul
Republike Hrvatske u Kotoru Božo Vodopija, direktorica
Pomorskog muzeja Crne Gore Mileva Pejaković
Vujošević. Komemoraciji su prisustvovali i pred-
stavnici HGI, HGD, LP, DPS, SDP i prijatelji
Bokeljske mornarice.
Viceadmiral Bokeljske mornarice 809 Ilija
Radović kazao je da je smrt dr Miloša
Miloševića nenadoknadiv gubitak za Kotor, Boku
Kotorsku i Crnu Goru. Radović je istakao da je
odlazak dr Miloševića posebno težak događaj
za Bokeljsku mormaricu.
„Ne znam kada će se naći ličnost koja će ga
moći na neki način nadomijestiti i nastaviti ono što
je radio. Govoriti o našem Milošu je jako teško.
Sa njim sam bio dugo i veoma blisko sarađivao,
učivši pri tom sve što znam o istoriji Kotora, Boke i
Bokeljske mornarice. Dr Milošević je bio izuzetna
ličnost, izuzetnog kapaciteta, neponovljiva za ove
prostore.“, kazao je između ostalog Radović.
O čovjeku nemjerljivog entuzijazma i dragoc-
jenog znanja, kotorski Skala radio je izvijestio
kako je nataložene vjekove Kotora listao je bil-
ježio, proučavao i gotovo rudarskim kopanjem arhivističkim radom
sačuvao u brojnim studijama, naučnim radovima i knjigama. Dr
Milošević je prilikom posljednje emisije tog radija Stare ure, prošle
godine u njegovom salonu palate Milošević u Dobroti kazao:
„Treba imati u vidu da sam živio u jednom burnom, veoma
promjenljivom vremenu u kome se vrlo lako i vrlo brzo moglo
poginuti, završiti na frontu, ali sam ja odlučno odbacivao pušku i
to mi nikako nije išlo, a latio se pera. I kad je tadašnja vlast
prema meni bila odbojna i kada me u početku nije prihvatala
kao naučnika, ja sam slobodno radio, odlazio u Arhiv, čitao i
prevodio, posebno sa znanjem italijanskog jezika, jer sam
završio Pravni fakultet u Padovi, a istovremeno sam koristio i
moje znanje violine, tako da sam predavao i u Muzičkoj školi u
Kotoru i mirno radio. Onda je došlo vrijeme kada su ljudi, koji su
bili politički veoma jako obojeni, otkrili intimno da imaju posla sa
jednim čovjekom koji je apolitičan i koji neće voditi bilo kakvu
propagandu protiv njih. Sa druge strane, čovjekom koji je apso-
lutno povjerljiv i od koga se može tražiti i može dobiti nešto
ozbiljno. Za mene je, nakon rada u Sudu, bio divan položaj
mjesto direktora Istorijskog arhiva u Kotoru, jer treba imati u
vidu da, u načelu, nauka ne dozvoljava arhivistima da se bave
naukom. Jer, ako se počnu baviti naukom, prestanu se baviti
arhivistikom. Ja sam zato, prije svega, arhivista, pa sam i u
međunarodnim vodama imao određenu ulogu i učestvovao u
velikom nizu međunarodnih kongresa i naučnih skupova.
U intervjuu koji je krajem decembra 2010. godine dao Portalu
Analitika dr Milošević je rekao da svoje sveukupno djelo ostavlja
Matici Hrvatskoj uz poruku:
„Moja hrišćanska načela nalagala su mi cijeli život da svjedočim
ljubav i povezanost među ljudima i narodima. Moja velika želja i
zavjet je da ova moja skromna djela posluže razumijevanju, uvaža-
vanju i prijateljstvu između Hrvatske i Crne Gore. Neka moja
ljubav - Boka kotorska - bude most i zalog čvrstih odnosa za dobro
svih ljudi s obje strane granice“, riječi su ovog izuzetnog čovjeka.
Jedra Boke - april/2012. 7
 Iz StaRIh GoDIŠnjaka
U spomen na dr Miloša Miloševića u rubrici Iz starih
Godišnjaka u ovom i narednom broju biltena Jedra Boke
objavljujemo tekst dr Miloševića dragog prijatelja našeg
muzeja i jednog od najznačajnijih bokeških mislilaca -
Rudolf Giunio, admiral Bokeljske mornarice (Prčanj, 1938-
1959.) - posljednjem njegovom prilogu objavljenom u
Godišnjaku broj LIV iz 2006. godine.
Rudolf Giunio, admiral
Bokeljske mornarice
(Prcanj, 1938-1959.)
Miloš Miloševic´ / Godišnjak Pomorskog muzeja
Crne Gore iz 2006. godine
rije nego što iznesemo glavne podatke o djelovanju
P Giunija kao admirala, neophodno je zadržati se na nje-
govom školovanju, posebno neobično intenzivnom stu-
dentskom životu u Pragu od 1904. godine, koji ga je uvrstio
u političke lidere slavenske i češke antiaustrijske borbe čak i
na širem, evropskom planu. Pritom treba odmah otkloniti i
jednu dilemu za čitaoce koji ne poznaju Prčanj i bokeljske
prilike, da se možda, po prezimenu, ne radi o čovjeku itali-
janskog porijekla?
Obitelj Žunjević doselila se na Prčanj iz Korčule, odakle su
njegovali pomorsko-trgovačke veze sa Bokom, posebno sa
dobrotskim Ivanovićima. Po običaju srednjovjekovnih komu-
na, lokalno plemstvo je u prezimenima rado koristilo latinske
oblike, pa se u ovom slučaju u dokumentima to pisalo Junii de
Junio, a na italijanskom se čitalo Giunio (Đunio), pa je tako i
ostalo ovakvo prezime. Rudolfov otac Ivan je 1870. god. u
Zadru bio urednik Narodnog lista, kada je odlučio da preseli
u Boku. Biran je odmah za sekretara opštine Kotor, a kasnije
se bavi notarskim poslom.
Zaista impresionira u kakvom je velikom obimu Rudolf
Giunio (Kotor, 1884-1959.) poslije završene gimnazije,
politički djelovao, kao student od 1904. god. Visoke tehničke
škole u Pragu, povezujući od 1909. god. studentska društva
Beča, Graca, Insbruka, Brna, Krakova, Zagreba i Beograda,
kontaktirajući sa mnogim od njih i sarađujući u brojnim
časopisima. Pored nekih istaknutih kolega, kao npr.
Jaroslavom Hašekom, piscem Dobrog vojnika Švejka,
dolazio je u dodir sa brojnim istaknutim ličnostima političkog
života (npr. Korošec, Supilo, Radić, Leontić, Davidović,
Smodlaka, Trumbić, J. Mijušković i dr.), a u tadašnjoj
istaknutoj češkoj nacionalnopolitičkoj organizaciji Mafija, čiji
je predsjednik bio E. Beneš, bio je član kao jedini među
južnim Slavenima. Posebno je održavao veze sa političarima
južnoslavenskih zemalja. Zbog zasluga za rad u Mafiji dobio
je 1920. god. odličje Ratnog križa, a 1929. čehoslovačkog
Bijeloga lava III reda, poljskog Polonia restituta,
Jugoslovensku kranu sa lentom i orden Svetog Save od IV do I
reda. Ali baš zbog uspješnih povezivanja nacionalnih, anti-
austrijskih univerzitetskih društava raznih slavenskih država u
Austrougarskoj monarhiji, CK Tužilaštvo u Beču predalo je
sudu 1917. god. optužnicu za zločin veleizdaje protiv
8 Jedra Boke - april/2012.
Vaclava Klofača i
Rudolfa Giunija, pa su
njih dvojica tri godine
proveli u istražnom
zatvoru. Ali kako je 21.
XI 1916. umro Franc
Jozef, početkom jula
1917. novi car Karlo
Habsburški proglašava
široku amnestiju, pa su i
oni abolicijom bili
pušteni iz zatvora.
Tokom 1917-18. god.
snažno se borio protiv
nekih političkih projekata
koji su prihvaćali neke
oblike suživota sa
Austro-Ugarskom. Giunio
ribarskim čamcem sa B.
Šćepanovićem bježi
preko Jadrana u Italiju.
Rudolf Giunio, admiral
Tu se priključuje Ante Bokeljske mornarice
Trumbiću i (1938-1959.)
Jugoslavenskom odboru
za ujedinjenje. Prisutan
je na proglašenju ujedinjenja, a 1919. god. je poslanik
Privremenog narodnog predstavništva, da bi nastavio biti
politički aktivan u prvim godinama života Kraljevine
Jugoslavije, uređujući sa Milanom Marjanovićem list Slobodna
tribuna, boreći se i protiv hrvatskog separatizma kao i protiv
srpskog hegemonizma. Glavni je ravnatelj Jugoslovenskog
novinarskog dioničarskog društva. Masonskoj loži SHS M.
Vrhovec u Zagrebu pristupa 1926. god. Ali u doba diktature
1928. god. list Slobodna tribuna je stala u zaštitu nastalog
stanja, pa je izgubila politički kredibilitet i čitalačku publiku.
O svemu tome je ostalo oko 30.000 dokumenata pisanih na
desetak jezika, koje je Giunio sačuvao, a Centralna narodna
biblioteka Crne Gore na Cetinju otkupila. Prof. Bogumil
Hrabak je 1977. god. je to sažeto obradio u radu Životopis
Rudolfa Giunija prije prvog svetskog rata i za vrijeme njegov-
og trajanja u Bibliografskom vjesniku1.
II
Od 1928. god. se Giunio stalno nastanjuje na Prčanju pa
je od 1933-1936. biran za načelnika opštine, a pritom je
predsjednik turističkog društva Jadranski fjord, Komisije za
¹ Bibliografski vjesnik VI, br. 2-3, Cetinje 1977, str. 109-122; isti, Masoni
jugosloveni (i Kotoranin Rudolf Giunio) prema stvaranju zajedničke države
1918 godine, Ujedinjenje Crne Gore i Boke Kotorske 1813-1814. godine,
Titograd 1991, str. 267-330. Imati u vidu dalju našu i stranu literaturu: Dr
Ante Mandić, Fragmenti za historiju ujedinjenja, Jazu, Zagreb 1956, str. 23,
57, 91 i 94; Dr Srđan Budisavljević, Stvaranje države Srba, Hrvata i
Slovenaca JAZU, Zagreb 1958. str. 40, 53 66-67 73, 85, 100-102; „Glas
Boke“ br. 159 od 18. I 1936 i br. 405 od 18. I 1941; Dr Milada Paulova,
Dejin Maffie, Praha, str. 12; Jan Hausman, Maffie u rozmachu Praha 1933,
pogl. 7, 8, 10, 11, 13, 15, 18, 20, Posebno treba imati u vidu da se memo-
ari R. Giunija Maffia 1914-1918 (u rukopisu) i druge privatne arhivalije
nalaze kod njegovog rođaka dr Nenada Giunija na Prčanju.
turizam u Kotoru i banski vjećnik za Kotor. Još 1927. god.
postavljen je za člana uprave, a kasnije i zamjenika gener-
alnog direktora društva Brodarstvo AD Boka, koje od 1934.
god. mijenja naziv u Zetska plovidba. Te iste 1934. god.
kupuje list Glas Boke, čiji je vlasnik sve do italijanske oku-
pacije. Zajedno sa Ćirom Kamenarovićem radi na obnovi
Bokeljske mornarice, pa se 1934. donosi novi Statut. To je
bilo u doba admirala kap. Marka Dabčevića (1922-1934.)
i prof. dr Karla Radoničića 1935 god., dok je od 1936. do
1938. god. admiral kap. Luka Matović, a vice admiral
Rudolf Giunio. Godine 1938. Giunio je izabran za admi-
rala, pa je sa tog položaja, čim je 1941. god. u zemlju ušao
italijanski okupator, energično odbio zahtjev da pokrene
djelatnost Bokeljske mornarice. Bio je uhapšen i inteniran u
Italiju, gdje je ostao za vrijeme II svjetskog rata, kada
Mornarica nije djelovala.
Ali po svojoj izrazitoj nacionalnoj jugoslavenskoj političkoj
koncepciji, ni u novim poslijeratnim društveno-političkim okol-
nostima FNR Jugoslavije, Giunio se i sa svojim spomenutim
golemim političkim kapitalima, našao bez društvene podrške
i uticaja. Čak je bio i uhapšen i poslije više mjeseci istražnog
zatvora na Cetinju, na intervenciju tadašnjeg predsjednika
Narodne skupštine FNR Jugoslavije Ivana Ribara, otpušten je
26. XII 1951. godine.
A što se tiče same Bokeljske mornarice, ova organizacija
je među svojim članovima imala ne samo znatan broj sim-
patizera borbe protiv okupatora i pomoraca na
savezničkim brodovima2, nego i nekoliko aktivnih boraca u
narodno-oslobodilačkoj borbi. Ipak je ta kotorska sred-
njovjekovna bratovština pomoraca, u tadašnjim bitno izmi-
jenjenim prilikama poslije rata i revolucije, izazivala izvjes-
no podozrenje i sumnju. To tim prije što je, makar i bez sig-
urne izvorne dokumentacije, dosljedno čuvala svoje naj-
dublje srednjovjekovne tradicije, čak od IX st. njegujući
pritom svoje karakteristične humanitarno-vjerske aktivnosti,
koje se od XIV st. mogu arhivski sigurno pratiti. Pored
toga, ranije nazivana Kotorska mornarica bila je jedina
Bratovština koja je tokom stoljeća posjedovala u Kotoru
čak i vlastitu crkvu (S. Nikole mornara), a negdje od
polovine XVI st. svake se godine najmanje jedanput javno
pojavljivala na proslavi zaštitnika grada pred Katedralom
3. februara i igrala tradicionalno Kolo sv. Tripuna. Doduše
ta je bratovština pomoraca od sredine XIX st. nazvana
Bokeljskom mornaricom i od profesionalne pomorske posta-
la samo memorijalna organizacija. Ali se i kao takva i
dalje nastavila pojavljivati najmanje jedanput godišnje uli-
cama i trgovima grada, u drevnim nošnjama sa činovima,
pucnjima plotuna iz starinskog oružja, a sve to uz izvjesnu
ustaljenu crkvenu i vojnu paradu i igranje Kola. Takvo stal-
no podsjećanje na presudni pozitivan značaj ranog i
snažnog razvoja bokeljskog pomorstva nije bilo sporno, ali
je sve to ipak uvijek išlo u izvornim okvirima modela
pomorskih bratovština poznatih u srednjovjekovnim komu-
nama širom Mediterana. Sa jednog šireg istorijskog rakur-
sa to je moglo da se shvati kao izvanredna prednost ranog
2 Luka Maslovar, članovi Bokeljske mornarice u Narodnooslobodilačkoj
borbi, 12 vjekova Bokeljske mornarice, Beograd 1972, str. 218-221.
pripadanja širem evropskom, ekonomskom i kulturnom pros-
toru. Ali to je zvučalo disonantno u novom društvenom mil-
jeu, u kome su se energično počele njegovati nove revolu-
cionarne i naglašeno laičke i ateističke vrijednosti. Složeno
pitanje količine i oblika prihvatanja tih ranijih tradicija od
strane nove ideologije i vlasti, nije moglo biti odmah i sa
sigurnošću utvrđeno, jer se u osnovi nametalo jedno
osnovno pitanje. Ako se u vezi neosporne značajne
pomorske prošlosti ne žele sačuvati neki postojeći drevni
oblici tradicija, onda se može formirati i neka nova organi-
zacija tipa Jadranske straže u prvoj Jugoslaviji. Ali ako se
žele zadržati i neki stari kontinuiteti ranijih pomorskih
organizacija, onda treba prihvatiti i neke glavne prvobitne
oblike njihovog ranijeg trajanja, koji ne mogu biti slični
novom i savremenom.
To je, uostalom, vječno kontroverzno pitanje odnosa drevnih
i vitalnih tradicija jednog kraja i tekućih savremenih političkih
promjena. Ponekad je problem dobijao i egzistencijalne
srazmjere za postojanje Bokeljske mornarice, pa se postavl-
jalo pitanje i samo dozvoljavanje njenog rada. Ti su proble-
mi sazrijevali tokom prve dvije decenije (1944-1964.).
Svakako, i u tim prvim pozitivnim i negativnim fazama, u
prvim redovima našao se tadašnji admiral Giunio pa zato o
tome, baš u vezi sa njim, treba opširnije govoriti. Ali mora se
još dodati da se o Mornarici u političkim vrhovima Titograda,
tada još malo relativno malo znalo.³ U stvari možemo jasno
uočiti dvije faze razvoja tih odnosa. Prva faza je bila veoma
povoljna po Mornaricu (1945-1946.), ali jako kratka. Tada
su se i lokalne i više vlasti ne samo blagonaklono odnosile
prema tradicionalnim nastupima Mornarice, uz crkvene
funkcije i igranje Kola, nego su čak sa svojim reprezentativn-
im predstavnicima učestvovali u njima. Tako je sačuvana
fotografija prve proslave iz 1945. god. kada je, u odsustvu
admirala Giunija, bio prisutan viceadmiral kap. Luka
Milošević, mali admiral, 11 oficira Bokeljske mornarice i
predsjednik CASNOS-a dr Niko Miljanić, generalmajor
Savo Čelebić i vjećnik AVNOJ-a dr Boško Bjeladinović. I ne
samo to, nego je o svemu tome iscrpno pisao tadašnji list
Nova Boka, pod naslovom Poslije tri Tripundana u ropstvu
Bokeljska mornarica otvorila tradicionalne svečanosti. Tadašnja
retorika je davala nadu da će se za tradicije Mornarice naći
neki zajednički jezik i poslije krupnih istorijskih i ideoloških
mijena. Poslije govora viceadmirala, generalmajor Čelebić je
„pohvalio vrline Bokelja koji znaju da čuvaju lijepe narodne
tradicije i koji su se uvijek isticali junaštvom i ljubavlju prema
otadžbini“. O svemu tome je u Istorijskom arhivu sačuvana
dosta bogata dokumentacija. Slično tome su u spomenici 12
vjekova Bokeljske mornarice, izdatoj 1972. godine, objavljena
dva snimka sa proslave sv. Tripuna i slijedeće 1946. god. i to
Kolo na Trgu i učesnici pod trijemom Katedrale. Tu vidimo da
je, pored tadašnjeg admirala Rudolfa Gijiunija, bio prisutan
i potpredsjednik CASNOS-a Petar Tomanović pored više
boraca u partizanskim uniformama. Čak je i Ministarski sav-
jet NRCG bio uputio za proslavu novčanu pomoć od 20.000
dinara, a pozivi za učestvovanje upućeni su maršalu Titu,
Blalažu Jovanoviću, Ivanu Ribaru i nekim poslanicima, pa su
kasnije primljene njihove brzojavne zahvale.
Nastavak u majskom broju
Jedra Boke - april/2012. 9
 PUCka tRaDICIja
U STOLIVU 29. APRILA ODRŽANA MANIFESTACIJA KAMELIJA TROFI

Fešta u cast drvenih barki

Zlatko Matijević prolazi prvi kroz cilj u takmičenju veslanja drvenom barkom koje NVO Kamelija Stoliv
organizuje u plemenitom nastojanju da barke od drveta opstanu kao dio divne tradicije ovog podneblja

Stolivu je u sklopu Fešte kameli- mijerno izvela pjesmu Čekaj me na

Ulov u takmičenju ribanja
udicom iz drvenih barki
Romeo Mihović upisuje
rezultat trke drvenih barki
U ja 2012. 29. aprila održana
manifestacija pod nazivom Kame-
lija trofi u organizaciji NVO Ka-
melija Stoliv, Mjesne zajednice Sto-
liv i kluba sportskih ribolovaca Zu-
batac iz Kotora. Ljubitelji i vlasnici
drvenih barki od ranih jutarnjih sati
takmičili su se u ribanju udicom iz
barke, brzom veslanju a održana je
i revijalana regata članova JK
Lahor iz Kotora.
U ribanju iz drvenih barki učes-
tvovalo je sedam barki a pobjedni-
ci su Mario Garbin i Bruno Brgu-
ljan. U takmičenju veslanja drven-
om barkom najbrži je bio Zlatko
Matijević. Nakon dodjele priznan-
ja, kamelija u saksiji i lovorov vje-
nac, održan je kratki kulturno za-
bavni program, nastupila je lokal-
na neformalna klapa koja je pre-
vodu draga, a stihove pjesama
svoga brata nadahnuto je kazivao
Ilko Marović. Uz vino, priganu gav-
icu, mušulje, pjesmu i ples fešta se
nastavila na obali Stoliva.
Romeo Mihović predsjednik NVO
Kamelija zahvalio se učesnicima,
kojih je ove godine bilo nešto ma-
nje u odnosu na prethodnu, sa na-
dom da će se drvene barke, koje
su nekada bile dio svake kuće i
služile kao sredstvo za prehranji-
vanje porodice, izvor zarade, tran-
sportno sredstvo, opstati kao nešto
što je tradicija, dio turističke ponu-
de, dio života u skladu sa priro-
dom. Mihović je istakao da ova
manifestacija predstavlja i omaž
pokojnom Branku Nikoliću iz Donje
Lastve koji je jedan od začetnika
ideje očuvanja drvenih barki.

Mario Gabrin i Bruno Brguljan, najbolji ribolovci; Zlatko Matijević pobjednik takmičenja veslanja drvenom
barkom; Nastavak Fešte na obali uz zvuke mandolina i gitare, primorskog melosa, priganu gavicu i vino

10 Jedra Boke - april/2012.

 Pomorstvo u kotoRU – danas
Tokom obilato kišnog aprila u Kotoru je oživjeo kruzerski pomorski promet pa je zabilježen dolazak 11
kruzera od kojih su pojedini uplovili dva pa i tri puta. Dimenzijama su pažnju privukli veći kruzeri: Oriana
(69.000 brt), Marina (66.00 brt.), Seven Siz Vojadžer i Artanija (oba po 69.000 brt). Pored katedrale
Svetog Tripuna i sabornog hrama Svetog Nikole, turisti su uglavnom obilazili naš Pomorski muzej.
Sredinom mjeseca iz Luke je isplovio ruski jedrenjak Sveti Petar koji je u Kotoru zimovao.

l Oriana boravila 20. aprila, od 9:30 do 16:30 sati.

Oriana 20.4.2012
Artania 30.4.2012
Siborn Spirit 17.4.2012
Siborn Odisej 22.4.2012
Korintian II 24.4.2012
Vlasništvo je kompanije P&O Cruises. Dovezla je
1.758 turista i 804 članova posade. Porinuta 1995. g.
Dužina 260m, širine 32m. Iam 10 paluba, tri bazena i
brojne druge sadržaje;
l Marina, jedan od najnovijih brodova kompanije
Okeanija kruziz (Oceania Cruises). Doplovila 25.
aprila nešto poslije 7, a isplovila oko 17 sati.
Dovela preko 1.182 putnika. U službi od januara
2011. g. Dužine 239 m. gaza 7,4 m. Koštala oko
530 miliona dolara;
l Seven Siz Vojadžer (Seven Seaa Voyager) od Marina
42.363 brt, 205 m. dužine, 28 m. širine. Doplovio 25.4.2012
prije podne, otplovio kasno popodne;
l Siborn Spirit (Seabourn Spirit) uplovio17. i 27. apri-
la. Ima 9.975 brt. U vlasništvu je američke kompanije
Jaht of Siborn (Yacht of Seabourn);
l Siborn Odisej (Seabourn Odyssey) uplovio u osam
sati 22. aprila. Takođe vlasništvo kompanije Jaht of
La bel de la Adriatik
Siborn. Dužine 198 m. a širine 26 m. Na brodu je bilo 29.4.2012.
442 putnika i 327 članova posade. Ima 32.000 brt.
Napravljen u italijanskoj kompaniji T. Mariotti iz
Đenovi. Dobio ime u Veneciji u junu 2009. g;
l Siborn kvest (Seabour Quest) boravio 29. aprila
zajedno sa kruzerom Seven Siz Vojadžer. Ima 32200
Artemis i Siborn spirit
brt. dugačak 198 m, širok 28. m; 27.4.2012.
l Artemis (1.206 brt.) dolazio 6, 16. i 27. aprila.
l Korintian II (Corinthian II) od 4.200 brt. dužine
90,60 m. i širine 15,30 m. ima 57 apartmana. Posada
broji 68 članova a prima 114 putnika. Sagrađen je
1992. g. a renoviran 2005. g;
Kristina Katarina
l La bel de la Adriatik (La Belle de l'Adriatique) 13.4. 2012.
dolazio 25, 27. i 29. aprila. Dužine 110 m. i širine 12
m. vlasništvo je kompanije Croisimer. Belgijska zastava.
l Artanija (44.588) uplovila 30. aprila u jutarnjim
satima. Isplovila oko 13 sati. Izgrađen 1982.g;
Kristina Katarina (12.907 brt.) boravila 13. aprila.
Dužina 137 m, širina 21 m, gaz 6 m. Plovi pod fin-
skom zastavom.

Jedrenjak Sveti Petar:

poslednji dani u Kotoru
7.4.2012
Fotografije: D. Brdar

Siborn kvest (lijevo) (198 m.) isplovljava iz kotorske luke zaobilazeći

205 metara dug Seven siz vojadžer (Luka Kotor 29. april 2012. g.)
Jedra Boke - april/2012. 11
 ČUVENI BOKELJSKI POMORCI

M O RSTVO
PO
MARKO IVANOVIĆ i njegov brat Josip
istakli su se posebno u bitkama protiv
Riječnik
gusara kod Patrasa 1751. g. i Pireja
1756. g. Prvi okršaj s gusarima
PINKA (engl. pink, franc. pinque, hol. pinke, špan;. pingue,
zbio se kod Patrasa 17. aprila
tal. pinco) je po nastanku jedrenjak Sjevernog mora s tru-
1751. g. kada je tartanu Marka
pom sličnim holandskome flutu. Opremljen je sa 2 do 3 jar-
Ivanovića Santissimo Crocefisso
bola te sošnim i križnim jedrima; na pramcu je imao i maleni
napala gusarska tartana. Tripo- kaštel sa kosnikom, a krma je niža od krme fluta.
litanski gusar je imao 200 mornara Na Sredozemnom moru pinka je trgovački jedrenjak s tri
i 16 topova, a Marko Ivanović samo jarbola. Prednji jarbol mu je nešto nagnut prema pramcu, a
19 ljudi s 8 topova. U nejednakoj bor- krmeni obično nije bio u središnjici broda, već sa lijeve stra-
bi, iako ranjen, Marko je prisilio ne da ne bi smetao rad ruda kormila. Za razliku od nordi-
napadača na uzmicanje. Portret kap. Marka Ivano- jskih pinka, mediteranska ima na pramcu produženu dasku
Bitka se odvijala od 6 sati na vića, Mato Đuranović; kopija
prema poprsju u medaljnu (bittalo) na koju se tek kasnije (u 19. vijeku) postavlja kosnik.
večer do 1 sat nakon ponoći u M.I. sa originalne slike Okršaj Na oba prednja jarbola razapinjala su se za povoljnoga
vodama između Misolongija i kod Patrasa vjetra i po dva križna jedra, koja su se inače, zamotana na
Capo Papa na 8 milja od Patrasa. U borbi je Marko ranjen po križevima, nalazila na palubi.
licu. Na molbu Ivanovića, predane 9. juna 1751. g. Pietro Javlja se u drugoj polovini 16. vijeka u zapadnom dijelu
Grimani je izdao dukal od 19. juna 1751. g. kojim je Marko Sredozemnog mora. Posebno je česta bila duž obala Kata-
Ivanović dobio naslov kavalira. lonije i Ligurije pa je s vremenom postala tipično đenovski
Prilika za osvetu turskim gusarim se pružila pet godina kasnije, tip. Na sjevernoj jadranskoj obali javlja se u 17. vijeku u
19. aprila 1756. g. Kap. Josip, brat Markov, doplovio je svojom Dubrovniku. Duga je 20 do 25 m, siroka 7, visoka 2,2 m.
tartanom Santissimo Crocefisso e Madonna del Rosario u luku Pirej Nosivost broda kretala se od 100 do 200 t. Pinka se pom-
kod Atine s namerom da ukrca maslinovo ulje za Mletke. Tu u inje u kotorskim arhivskim spisima iz 1804. g. kao brod u
blizini bio je kap. Marko sa svojim dondom Radom, s drugom vlasništvu Ivana Ćetkovića, Nikole Mirkovića i Nikole
tartanom. Zorom 19. aprila 1756. g. veliki turski šambek iz Tri- Carevića, sva tri iz Herceg Novog, te Ivana Popovića iz
polisa, pod zapovjedništvom zloglasnoga gusara Reisa Hadži Trsta. Brod ovog tipa bio je nešto manje zastupljen i u
Ibrahima koji je bio strah i trepet pomoraca, primakao se luci dubrovačkoj trgovačkoj floti. Tako ih je u XVII. vijeku bilo 1-
Pirej i napao tartanu Marka Ivanovića. Turski šambek bio je dug 4 (veličine 100-300 kara nosivosti), a u
110 noga (oko 33m), imao je 360 ljudi i 40 topova. Tartana XVIII. vijeku (u razdoblju 1744-
Ivanovića imala je 40 ljudi, te 8 topova. 1760.g.) veličine je 22-66
Na poziv Hadži Ibrahima Ivanoviću da se preda, on mu je od- kara, 7-12 članova
govorio pucanjem iz džeferdara i ubio ga. I kap. Ivanović je bio posade. U drugoj
pogođen i od rane je preminuo. Iako malobrojni, dobroćani su polovini 19. vijeka
se, do konačne pobjede junački borili 7 sati. Sa gusarskog šam- nestaje iz sastava
beka uzeli su turski svileni alajbarjak što ga je poznatom gusaru trgovačkih flota Sredozem-
darovao turski sultan. Taj barjak se i danas čuva u riznici crkve noga mora. Pinka
sv. Eustahija u Dobroti.

Jedrenjaci na slikama Bazija Ivankovica

Sudar barka Mathusalem sa grčkim brikom, 1887.g. Ulje na platnu /46x67 cm/. Privatno vlasništvo, Orebić