Professional Documents
Culture Documents
Fucking Stupid Pojmovi Koje Je Drinić Dao Za Postmodernu
Fucking Stupid Pojmovi Koje Je Drinić Dao Za Postmodernu
Destrukcija je određen odnos spram prošlosti. Heidegger u Bitku i vremenu razmatra prošlost
ontologije i shvaćanje bitka, što je jedan prilično uzak problem. Derridina dekonstrukcija je u
tom smislu općenitija - ona zahvaća puno širi spektar problema: od filozofije i književnosti,
preko biblijske egzegeze i historiografije, do kulturnih tvorevina i bilo kakvog drugog sustava
značenja. Kao drugo, destrukcija je metoda. To se isto može reći i za dekonstrukciju. U oba
slučaja govorimo o epistemološkom stavu primjenjivom na mnoštvo različitih fenomena. Kao
što je fenomenologija oprezna prema vlastitom predmetu promišljanja, a ipak jest određena
metoda, isto je tako i dekonstrukcija metoda, usprkos vlastitoj isprepletenosti sa predmetom
promišljanja. Kao treće, destrukcija je ambivalentna prema vlastitom predmetu promišljanja.
Isto vrijedi i za dekonstrukciju. Dekonstrukcija ne nastupa kao vulgarna diskreditacija ili
nekritička afirmacija, već kao prikaz situacija u kojima se pojavljuju takva vrednovanja.
Utoliko je dekonstrukcijski pristup ambivalentan. On otkriva jedno općenito svojstvo
postmodernističke filozofije, a to je antiesencijalizam. Identitet bića nije vječno fiksiran u
metafizičkoj podlozi svijeta, već ovisi o kontekstu i okolnostima. Upravo ga zato nije moguće
jednoznačno odrediti i pridati mu nedvosmislenu vrijednost. Kao četvrto, destrukcija je
repetitivna. U slučaju dekonstrukcije to se vidi na kompulzivnom citiranju izvornih tekstova i
detaljnom promišljanju njihovih neartikuliranih pretpostavki.
Prema Deleuzeu i Guattariju, čitav svijet se sastoji od mnoštva raznovrsnih elemenata. Svi su
oni u međusobnom odnosu. Njihovim kombiniranjem nastaju kompleksnije tvorbe. Kada se
odgovarajući niz elemenata okupi u jedan centar, govorimo o teritorijalizaciji.
Teritorijalizacija je okrupnjavanje, organiziranje, koncentriranje i koordiniranje jednostavnih
elemenata. Ako promatramo društvo, njegovi elementarni dijelovi su pojedinci. Najstariji
oblik njihova ujedinjavanja Deleuze i Guattari nazivaju 'primitivnim'. Kada je među
mnoštvom primitivnih zajednica jedna formirala 'despotsku državu', ona je počela asimilirati
ostale zajednice kao resurs: “Prvo veliko kretanje deteritorijalizacije pojavilo se s
natkodiranjem despotske države.” (Deleuze i Guattari, 1990: 181). Deteritorijalizirati u ovom
slučaju znači, primjerice, oteti posjede i stoku, a članove primitivnih zajednica koristiti kao
robove. Tako izvorna tvorba teritorijalizacije nestaje, a njezini elementi se procesom
deteritorijalizacije ugrađuju u kompleksniju cjelinu despotske države. Zašto Deleuze i
Guattari pokušavaju rekonstruirati tijek povijesti na ovaj način? Oni smatraju da je proces
deteritorijalizacije krucijalan za funkcioniranje suvremenog kapitalizma. Kapitalizam
ponavlja identičan postupak, ali puno sofisticiranije, češće i intenzivnije.
POLISEMIJA- Polisemija je višeznačnost teksta. Kada nešto ima više značenja, a ne samo
jedno, govorimo o polisemiji. Tradicionalna filozofija, u potrazi za biti, uvijek pronalazi jedno
značenje. Postmodernistička filozofija traga za mnoštvom značenja.