Sveučilište u Zagrebu

Fakultet političkih znanosti

Diplomski studij novinarstva

Ivana Postružin

MEDIJSKA KONSTRUKCIJA MORALNE ODGOVORNOSTI

POLITIČARA: BINARNA KOMPARATIVNA ANALIZA
SLUČAJEVA MIRELE HOLY I RADIMIRA ČAČIĆA

DIPLOMSKI RAD

Zagreb, 2015.
 Sveučilište u Zagrebu

Fakultet političkih znanosti

Diplomski studij novinarstva

MEDIJSKA KONSTRUKCIJA MORALNE ODGOVORNOSTI

POLITIČARA: BINARNA KOMPARATIVNA ANALIZA
SLUČAJEVA MIRELE HOLY I RADIMIRA ČAČIĆA

DIPLOMSKI RAD

Mentor/ica: doc.dr.sc. Nebojša Blanuša

Student/ica: Ivana Postružin

Zagreb

Rujan, 2015.
Izjavljujem da sam diplomski rad „Medijska konstrukcija moralne odgovornosti političara:
binarna komparativna analiza slučajeva Mirele Holy i Radimira Čačića“, koji sam predala na
ocjenu mentoru doc.dr.sc. Nebojši Blanuši, napisala samostalno i da je u potpunosti riječ o
mojem autorskom radu. Također, izjavljujem da dotični rad nije objavljen ni korišten u svrhe
ispunjenja nastavnih obaveza na ovom ili nekom drugom učilištu, te da na temelju njega
nisam stekla ECTSbodove.

Nadalje, izjavljujem da sam u radu poštivala etička pravila znanstvenog i akademskog rada, a
posebno članke 16-19. Etičkoga kodeksa Sveučilišta u Zagrebu.

Ovim putem na korisnim sugestijama, opaskama i poticajnim smjernicama za vrijeme razvoja

diplomskog rada želim zahvaliti svom mentoru doc.dr.sc. Nebojši Blanuši te profesoricama
doc.dr.sc Marijani Grbeši-Zenzerović i izv.prof.dr.sc. Gordani Vilović jer se ideje studenata
ne mogu ostvariti, unatoč tome što znaju što bi željeli, bez kvalitetnih rasprava koje potiču
dodatno razvijanje samih ideja, a koje su bile prisutne upravo na njihovim predavanjima.

Ivana Postružin
Sadržaj:

1. Sažetak.............................................................................................................1

2. Uvod.................................................................................................................2

3. Moral u politici sadržan u konceptu diskursa moći...........................................4

4. Ciljevi istraživanja.............................................................................................6

5. Metoda istraživanja i odabir jedinica analize....................................................8

6. Politički kontekst.............................................................................................13

7. Rezultati i rasprava..........................................................................................17

8. Zaključak.........................................................................................................42

9. Popis literature.................................................................................................46

10. Popis jedinica analize....................................................................................47

1. SAŽETAK:

Ovaj rad je analiza medijskog diskursa o moralnoj odgovornosti političara temeljena na

binarnoj komparativnoj analizi slučajeva Mirele Holy i Radimira Čačića u periodu od svibnja
2011. do svibnja 2015. godine. U istraživanje su bila uključena 93 novinarska članka koja su
bila preuzeta s mainstream internetskih portala. Članci su bili korišteni kao jedinice analize
koje su se proučavale na mikro i makro razini. Na mikro razini svaki pojedinačni tekst
odgovarao je na sedam unaprijed smišljenih pitanja čiji su odgovori, priloženi u matrici,
upotrijebljeni za sastavljanje analize na makro razini koja je podrazumijevala, također na
temelju odgovora na osam pitanja postavljenih prema važnosti u makro analizi, cjelokupan
medijski prikaz i njegovu ukupnu dinamiku o političkim akterima Mireli Holy i Radimiru
Čačiću koji su zbog posljedica afera u kojima su se našli morali odstupiti s funkcija koje su u
Vladi obnašali. U analizi se proučavala njihova odgovornost za afere koje su prouzrokovali te
stupanj osjećaja krivnje, kao i njihova inicijativa prema preuzimanju odgovornosti za
učinjeno. Analiza diskursa u kojoj su se proučavale problematizirane afere imala je za cilj
utvrditi šire kontekstualne slike o trenutnoj vladajućoj garnituri u državi. Nakon rezultata i
rasprave provedene analizom diskursa utvrđeni su neki parametri na kojima se o moralnoj
odgovornosti političara mogao donijeti zaključak na temelju nekoliko parametara. Riječ je
bila o pozicijama, odnosno, funkcijama koje su obnašali Mirela Holy i Radimir Čačić, moći
koju je svaka od tih funkcija nosila sa sobom te ujedno i koja je prevladala nad ovom drugom
i zadnji parametar odnosio se na rodnu dimenziju. Zaključno, ove se slučajeve promatralo
kroz prizmu moralnog relativizma te je na taj način utvrđeno kako je istraživano ponašanje, u
etičkom i moralnom smislu, glavnih političkih aktera potpuno odstupajuće od normativnih
načela moralnog ponašanja što rezultira time da se i politika i moral i dalje promatraju kao
dva oprečna pojma.

Ključne riječi: analiza diskursa, Mirela Holy, Radimir Čačić, SDP, HNS, Zoran Milanović,
Vlada, moral u politici, medijska konstrukcija moralne odgovornosti političara, moralni
relativizam

5
2. UVOD:

Ovaj znanstveni rad temelji se na analizi diskursa medijskih članaka o Mireli Holy i Radimiru
Čačiću koji su objavljeni u vremenskom intervalu od 2011. do 2015. godine. Analizom
diskursa željela se posebno istražiti pozadina povoda, odnosno slučajeva zbog kojih su Mirela
Holy i Radimir Čačić odstupili sa svojih funkcija u aktualnoj Vladi na čelu s premijerom
Zoranom Milanovićem. U analizu su uvršteni tekstovi koji se odnose na politički kontekst u
kojem su se problematizirane afere odvijale, tekstovi koji se direktno odnose na te afere kao i
na događaje koji su, prije tih afera, uzrokovali glavni politički akteri, Mirela Holy i Radimir
Čačić. Finalno, analiza je zaokružena tekstovima novijeg datuma koji se odnose na političke i
društvene posljedice koje su problematizirane afere izazvale te koje se, zbog relevantnih
usporedba u analizi kako bi se donio valjani zaključak, gledaju u drugačijem svjetlu nego što
je to bilo za vrijeme neposrednog odvijanja spomenutih afera.

Kako bi se valjano predstavila analiza diskursa kojom se utvrđivala medijska perspektiva o

moralnoj odgovornosti trenutno vladajuće političke garniture, potrebno je, prije svega,
započeti s definicijom o tome što je diskurs te u kakvom je on odnosu s moralom.

„Diskurs je jedinstveni događaj koji nestane čim se dogodio, bilo da je riječ o oralnom ili
pisanom događaju. Diskurs nije puki govor već specifična formacija, niz iskaza, koju treba
razlikovati od govora jer se on ne uspostavlja kao vlasništvo subjekta nego upravo on
određuje subjekt u tolikoj mjeri da ga konstituira.“ (Foucault, 1994: 1)

Foucault (1994.) u poglavlju „Poredak diskursa“ također govori i o unutarnjim procedurama

diskursa, budući da oni sami vrše svoju kontrolu. „To su procedure koje se uglavnom javljaju
u svojstvu principa klasifikacije, sređivanja, distribucije...“ (Foucault, 1994: 6)

Nadalje, za bolje razumijevanje ove konkretne, specifične analize bitno je naglasiti kako,

gledano kroz povijest diskursa, „diskurs nije tek ono što izražava borbe i sisteme vladavine,

već ono zbog čega i pomoću čega se vodi borba, moć koje se valja dočepati“ (Foucault, 1994:

9).

Prema tome, upravo je diskurs ključan za razumijevanje društvenih i političkih djelovanja, a

zbog toga je i prikladan za istraživanje već spomenute teme.

6
On predstavlja skup iskaza i praksi koje oblikuju određene simboličke i vrijednosne horizonte
na temelju kojih proizvode određena znanja o subjektima i objektima kojima se bave dajući
tako, onome koji tvori određeni diskurs, svojevrsnu moć da konstruira identitete i odnose
subjekata i objekata kojima se bavi uzimajući u obzir kako ti identiteti i odnosi nikad nisu
potpuno nepromjenjive i zaokružene strukture. (Blanuša, 2013).

Kako se koristi u situacijama rasprave te ga se, za potrebe ovog rada, može simplificirati i reći
kako je diskurs zapravo način govora pomoću kojeg se svijet bolje razumije (iako dvojba oko
toga razumijemo li mi svijet bolje pomoću diskursa ili je naša realnost samo efekt neke
diskursivne strukture i dalje aktualna), iz te se perspektive upravo mediji gledaju kao tvorci
diskursa koji je nedvojbeno najviše zastupljen u društvu, što ga čini posebno zanimljivim za
analiziranje i interpretaciju rezultata (Lakić, 2009).

7
3. MORAL U POLITICI SADRŽAN U KONCEPTU DISKURSA MOĆI

Na politiku se često gleda kao na prljav posao jer se izvan standardizirane politike, ali
pomoću zlouporabe političke moći ostvaruju mnogi, isključivo partikularni interesi. Svijest o
tome od kolike je ona važnosti za živote građana nedvojbeno postoji, posebno kada se
pretpostavi da je ista funkcionalna i da može dati sigurnost građanima jer efektivno
provođenje politike podrazumijeva i željeno uređenje političke zajednice, a time i
cjelokupnog poretka. S druge strane, moral „(mos, mores, lat. – običaj, ponašanje, držanje,
odnos spram drugih i sebe) je određena ljudska odluka spram drugih ljudi, zajedničkoga
života pojedinaca i društvenih skupina i spram sebe sama, što rezultira kriterijima
razlikovanja dobra od zla, vrijednosnim definicijama, prosudbama, uputama i zahtjevima na
ono što treba činiti, a što ne“ (Skledar u Malović i sur, 1998: 11).

O samom postojanju morala u politici se ne može potvrdno govoriti, prije svega jer apsolutni
moral kao takav ne postoji nego on, pogotovo u sferi političkog, ovisi o preferencijama onih
koji se politikom i odlučivanjem o drugima bave. Zbog toga, pod opravdanjem očuvanja većih
vrijednosti, često dolazi do kršenja moralnih zapovijedi zbog političkih interesa čime se
posljedično narušava i pitanje pravednosti u iznošenju sankcija političkim akterima prilikom
izvršenja moralno upitnih radnja (Primorac, 1978).

O moralu i politici države se čak govori kao o dijametralno suprotnim pojmovima. „Međutim,
pojam slobode određen sa stajališta autonomnog morala gubi vezu s povijesnim svijetom
tradicionalnih vrijednosti, što ima za posljedicu moraliziranje politike i nerealističko
zanemarivanje nacionalne države kao karakterističnog okvira politike. Hegel naglašava
primat eksterne perspektive, što mu daje analitičku prednost u odnosu na liberalne teorije
prirodnog prava i Kantovu moralističku poziciju. Medutim, kako je upozorio njemački
teoretičar države Hermann Heller, Hegelova pozicija dovodi do postuliranja kolektivne sfere
običajnosti kao nadređene djelovanju pojedinca, zanemarivanja zaštite individualnih sloboda
od državne intervencije te prihvaćanja nacionalno državne politike moći kao jedinog kriterija
međunarodne politike“ (Becker, 1993: 130).

Iako, dovodeći u odnos ova dva pojma i interpretacije njihovih značenja jasno je koliko bi
politika trebala biti zavisna od morala te da je upravo politička odgovornost koja počiva na
moralu simbol rješenja za demokratsko društvo jer su politički akteri osim sebi i svojim
principima, odgovorni, odnosno trebali bi biti, i drugim ljudima. No, kada govorimo o
odgovornosti, prije svega na umu moramo imati kako se svakoj odgovornosti prvo propisuje
8
određena krivnja. „Pitanje krivnje je, više od pitanja koje drugi postavljaju nama, pitanje koje
postavljamo sami sebi. Naša trenutna svijest o postojanju i o sebi samima zasniva se na
načinu na koji u vlastitoj nutrini odgovaramo na njega“ (Jaspers, 2006: 17). „Najveće
posljedice po naš opstanak imaju doduše proglašavanja krivnje od strane pobjednika, ona
imaju politički karakter, ali nam ne pomažu u onome što je odlučujuće: u našem unutarnjem
zaokretu. Ovdje imamo posla isključivo s nama samima“ (Jaspers, 2006: 17).

Konkretno u ovoj analizi, mediji su procjenjivali stupanj odgovornosti za djela koja su

počinili Mirela Holy i Radimir Čačić te se u obzir uzelo i to kolika je njihova krivnja za koju
moraju snositi odgovornost te jesu li stupanj te krivnje i stupanj odgovornosti u međusobnom
skladu. Generalno gledano, kroz analizu i komparaciju slučajeva već spomenutih dvaju
aktera, utvrđuje se način pripisivanja političke krivnje i odgovornosti na razini djelovanja svih
političara koji pripadaju državi te se propituje, kroz povlačanje nekoliko zajedničkih
paralelnih točaka u medijskom prikazu na temelju kojih se može izvesti zaključak, koliko je
prisutno odgovaranje aktera zbog djela države i kolika je odgovornost države za moralno
upitna djela njezinih aktera.

U tom se aspektu pokušaj dovođenja morala u politiku susreće s fazom diskursa u kojoj se on
fokusira na načine prema kojima su određeni subjekti zahvaćeni nekim diskursima, a nekima
ne. To se stavlja u izravan kontekst s teorijom i analizom pojma moći koja se, kako je i sam
Foucault određuje, mijenja iz klasične suverene moći u pojam diskursivne moći koja
naglašava produktivne aspekte moći. U tome je sadržana misao da moć osim direktnog
upravljanja podrazumijeva i dodatno „pod-upravljanje“ samim time što kroz diskurs regulira i
oblikuje već spomenute identitete, svojstva i relacije podređenosti društvenih aktera. U tom
kontekstu, pojam diskursa se proširuje tako da on pokriva sve društvene i političke fenomene,
uključujući i moral u politici, ali upravo kroz perspektivu moći koju ima i kojom se koristi
kako bi izašao samo iz određenog dijela sistema i regulirajući tzv. hijerarhiju među
subjektima, kroz proces ideološke interpelacije, počeo potpuno dominirati širim društvenim i
vremenskim kontekstom (Đurin, 2013).

Samim time i moral u politici, ako realno postoji i u praksi se provodi, ovisi upravo o diskursu
koji sadržava nejednake odnose moći, što će se kasnijom prezentacijom rezultata u toku
rasprave o glavnoj temi ovog rada i pokazati točnim.

9
4. CILJEVI ISTRAŽIVANJA

Za potrebe istraživanja ovog rada, ciljevi su bili usmjereni na saznanje o tijeku afera kao i o
događajima koji su aferi prethodili, a koji su ih mogli uzrokovati te o sudionicima afera i o
posljedicama istih. Ciljevi istraživanja u ovom radu su, uz pozadinsko konzultiranje rezultata
analize na mikro razini (niz pojedinačnih tekstova o problematiziranim aferama, kronološki
poredanima), sačinjavali osam pitanja koja su obuhvatila makro perspektivu analize diskursa,
odnosno, analizu cjelokupnog medijskog prikaza.

Bitno je za naglasiti kako cilj analize nije bio doći „iza diskursa“, odnosno, cilj nije bio
usmjeren na otkrivanje što su subjekti zaista mislili, kakvi su im bili motivi i slično jer se
istraživana „istina“, odnosno zbilja nalazi u samom i isključivo u diskursu kojeg se analiziralo
(Blanuša, 2013).
Ova analiza diskursa usmjerena je na otkrivanje medijske konstrukcije moralne odgovornosti
političara kroz konkretne primjere u obliku dva politička aktera, Mirele Holy i Radimira
Čačića te kroz stvorene medijske slike o njima s kojima je suočena i sama javnost.

Primarno je bilo odrediti ukupnu dinamiku medijskog prikaza afera, njihov opći tok i
događaje koji su predstavljeni kao uzrok problematiziranim aferama, te jednako tako događaje
i njihove prijelomne točke koje su potakle rješavanje i razriješenje problematiziranih afera.
Osim dinamike, sljedeći cilj koji je trebalo odrediti je bio direktno povezan s izvještavanjem i
načinima izvještavanja. Potrebno je bilo ustanoviti kakva je tematika prevladavala u
izvještavanju i kakav je politički kontekst dominirao. Bitno je bilo uspostaviti poziciju glavnih
aktera u kontekstu te vrijeme kada je počelo dominirati viđenje autora o odgovornosti aktera
za problematizirane događaje. U ovom dijelu cilj analize se odnosio na to postoji li ta
odgovornost zaista, kakva je ona te koji joj je uzrok. Uz to, bilo je potrebno prepoznati i kako
autori zaključuju o postojanju te odgovornosti i koji je njihov dominantan zaključak.
Osim glavnih aktera, cilj je bio razvrstati druge aktere koji su podržavali i problematizirali
istraživani diskurs kroz vrijeme. Drugi akteri su bili podijeljeni na pojedince kao političke
aktere, analitičare i druge osobe na koje su problematizirane afere imale pozitivan ili
negativan učinak, te su bili podijeljeni i na institucije, najčešće u smislu vladajuće koalicije.
Kada su akteri uspostavljeni, pozornost se obratila na to na koji način i zašto su podržavali,
odnosno problematizirali istraživani diskurs, koji su bili njihovi razlozi.
Uz aktere, budući da je riječ o medijskom prikazu, važan cilj je bio i iz kojih pozicija i
perspektiva su autori pretežito pisali o Mireli Holy i Radimiru Čačiću. Je li ton izvještavanja
10
iz njihove pozicije bio pozitivan ili negativan? Na to se moglo odgovoriti na temelju
određivanja specifičnih ciljeva koji su se odnosili na to kakav je stav autora prema Mireli
Holy i Radimiru Čačiću te mijenja li se dominantna predodžba autora o njima kao akterima u
skladu s promjenom njihove uloge kroz vrijeme. Načini i razlozi zbog kojih je to bilo tako su
također bili od iznimne relevantnosti.

Finalno, sve dosad navedene ciljeve je trebalo povezati s općim teorijama i slikama o
funkcioniranju države i društva te s posljedicama problematiziranih događaja koje su
uspostavljene i dominiraju u diskursu. Fokus je bio i na tome u kojoj mjeri su Radimir Čačić i
Mirela Holy utjecali na političko - društveni diskurs tog vremena i na koji način. Namjera je Commented [1]: Zašto sa ovo podvajanje? Nisam sigurna
jesam li dobro shvatila pitanje. Pisalo je prvotno politički i
bila i iščitati osobine njihove ličnosti koje također i utječu na razvoj problematiziranih afera u društveni diskurs.

određenoj mjeri.

S obzirom da je analizirani period bio pun sukoba u odnosima između aktera, kao i u
njihovom ponašanju i radnjama, od presudne je važnosti bilo ustvrditi i prepoznati kakve su
bipolarne opreke dominirale u cjelokupnom diskursu. Jesu li bile stabilne ili su se mijenjale te
uslijed kojih događaja. Uz to, proučavao se i odnos između aktera u sukobu, kako je oscilirao
te na čiju je stranu prevagnuo, odnosno, tko je i kada dominirao u sukobima.

Konteksta radi, završni cilj je bio odrediti vjerodostojnost cjelokupnog medijskog prikaza o
Mireli Holy i Radimiru Čačiću kao glavnim akterima te o njihovim problematiziranim
aferama. U tom dijelu analize, cilj je bio ustanoviti postoje li kakve interpretacijske
nelogičnosti te je li do njih došlo zbog pristranosti autora ili nekog drugog razloga.
Uspoređujući periode i njihov medijski prikaz koji je u diskursu dominirao, potrebno je bilo
zaključiti kakva su bila dominantna očekivanja i predviđanja autora prilikom prikaza
kontekstualnih situacija koje su prethodile problematiziranim aferama i finalno, jesu li
tekstovi nakon završetka problematiziranih afera doprinijeli njihovom drugačijem shvaćanju
nego što je to bilo za vrijeme njihovog neposrednog odvijanja.

11
5. METODA ISTRAŽIVANJA I ODABIR JEDINICA ANALIZE

U ovom radu analizom diskursa obuhvaćena su 93 novinarska članka koji su bili predmetne
jedinice mikro analize, a na temelju kojih je postavljena i makro analiza koja se nalazi u radu.
Članci su obrađeni u vremenskom intervalu od svibnja 2011. godine do svibnja 2015. godine.
Budući da je predmetna tema ovog rada medijska konstrukcija moralne odgovornosti
političara na osnovi komparacije primjera ponašanja i djelovanja dvaju političkih aktera u
aktualnoj Vladi, kao metoda istraživanja odabrana je analiza diskursa.

Analiza diskursa podrazumijeva specifičan način čitanja teksta koji nije usmjeren na
kvantifikaciju, odnosno, nije striktno usmjeren na to koliko se puta neka riječ ili interpretacija
pojavila u određenom odsječku vremena, nego se pomoću nje želi otkriti šira slika koja ima
značenje, a koja se tvori u situacijama rasprave i posebno je fokusirana na odnos između
različitih aktera istraživanog diskursa, kao i na njegovu dinamiku (Blanuša, 2013).

Analiza diskursa, ukratko, podrazumijeva, u ovom konkretnom slučaju, medijsko

uspostavljanje problematiziranih afera.

Belušić (2004: 37) analizu diskursa naziva još i analizom rasprave.

„Pojam “rasprava” koristi se za sve oblike razgovora i teksta, bilo da se radi o prirodnoj
konverzaciji, materijalu iz intervjua ili pisanom tekstu bilo koje vrste. Analitičari rasprave
zanimaju se za tekst sam po sebi, a ne smatraju ga sredstvom za dobivanje podataka koji leže
iza same rasprave – bilo socijalne, psihološke, kulturološke ili neke druge. To stajalište jasno
izdvaja analitičare rasprave od ostalih teoretičara koji preko jezika nastoje doznati samo ono
što se dogodilo po nekoj uzročno-posljedičnoj konstalaciji.“ ( Belušić, 2004: 38).

Imajući na umu definiciju analitičara diskursa koji, kao komentar proučavanom diskursu,
tvori vlastiti gdje također promovira određene vrijednosti (Blanuša, 2013) u ovom radu
vrijednosti i postupak analize nastojat će se prikazati što vidljivijima i transparentnijima.

Kako se već spomenulo, posebno zanimljiv za istraživanje u analizi diskursa je upravo diskurs
medija.

„Diskurs medija predstavlja vrlo interesantno područje za istraživanje, kako zbog toga što
mediji predstavljaju sastavni dio naših života, tako i zbog interdisciplinarnosti pristupa. U
analizi diskursa pisanih medija najčešće se polazi od analize strukture novinskih članaka
kakvu je dao van Dajk, koja podrazumijeva analizu makro i mikro strukture teksta. Međutim,

12
čisto lingvistička analiza nije dovoljna da bi se proučio žanr kao što je novinski članak. Na
ovaj pristup nadovezuje se kritička analiza diskursa čiji je glavni predstavnik Ferklaf. Ovaj
pristup koristi dobivane rezultate lingvističke analize u tumačenju ideoloških, političkih,
socijalnih i drugih okolnosti koje utječu na kreiranje novinske priče“ (Lakić, 2009: 91).

On istovremeno, bilo da je riječ o pisanim ili elektronskim člancima, nudi i obilje izvora za
analizu. Svi ti izvori, kao što je to i uobičajeno slučaj prilikom analize diskursa, mogu se
proučavati na mikro i makro razini.

Lakić (2009: 93) smatra kako se mikro razina, odnosno „mikrostruktura“ odnosi na
lingvistički aspekt novinarskih članaka gdje se tekstovi uključeni u analizu ne sastoje od
izoliranih rečenica nego između njih postoji određena veza. „Tako, na primjer, red riječi u
rečenici ili značenje rečenice mogu zavisiti od karakteristika drugih rečenica u nekom tekstu.
Rečenice se kombiniraju u veće cjeline, čineći paragraf, odnosno tekst“ (Lakić, 2009: 93).

Makro razina uključuje tematsku strukturu teksta jer upravo tekstovi tvore zbilju koja se
proučava i na temelju koje se donose zaključci. „Putem nje tema ili predmet teksta postaju
eksplicitni, a u isto vrijeme definira se koherentnost kompletnog teksta, kao i njegova suština i
svrha. Makrostrukture se definiraju na osnovu značenja rečenica u tekstu uz pomoć niza
pravila kao što su izbor, generalizacija i konstrukcija“ (Lakić, 2009: 93).

U okvirnom postupku analize diskursa, na umu treba imati i različite elemente koji se u
analizi diskursa istražuju. Riječ je o objektima diskursa, o njima se daju iskazi stoga je
potrebno odrediti načine govora u odnosu na objekte te načine odnošenja i obraćanja prema
objektima, o subjektima diskursa, osobe koje se pojavljuju u tekstu i potrebno je odrediti
kakve im se pozicije moći pripisuju, te o pojmovnim bipolarnim oprekama i strateškim
slikama svijeta, riječ je o unutarnjim točkama napetosti u diskursu gdje su prisutne različite i
suprotstavljene slike svijeta i pojmova koji se koriste (Blanuša, 2011).

Koristeći se ovako postavljenim teorijskim okvirom metode istraživanja analize diskursa, u

ovom su radu postavljena pitanja prema kojima su se analizirali novinarski članci, odnosno
jedinice analize na mikro i makro razini i prema kojima su se jedinice analize prvenstveno i
selektirale.

Uzimajući u obzir kako se u proizvodnji reprezentativnog novinarskog izvještaja koriste

konferencije za tisak, intervjui, izvorni tekstovi te poruke iz drugih medija (Lakić, 2009) za
dobru prezentaciju političkog diskursa, povezanog s moralnom odgovornosti u politici te s

13
glavnim političkim akterima ovog rada Mirelom Holy i Radimirom Čačićem, u medijima,
koristili su se svi tekstovi političkog novinarstva u kojima su se pojavljivale relevantne
informacije koje su se dalje prenosile u javnost (Blanuša, 2011).

Zbog lakše dostupnosti sadržaja o kojem ovise događaji i njihova interpretacija, jedinice
analize su utvrđene promatranjem pojavljivanja tog sadržaja isključivo na mainstream
internetskim portalima pod pretpostavkom da je to, uz televiziju, najzastupljenije elektroničko
sredstvo informiranja javnosti. Budući da je vremenski interval analize započeo 2011. godine
kada je, po podacima istraživanja istraživačke kuće GFK, provedenog na reprezentativnom
uzorku od tisuću građana, koji imaju više od 15 godina, televiziju za informiranje koristilo
njih 57 posto, 19 posto informacije je dobivalo putem interneta, deset posto iz dnevnih
novina, osam posto iz više raznih medija, a šest posto je informacije dobivalo s radija
(http://bit.ly/1BfXvzi, 2011), zbog dosljednosti analize i preostali vremenski interval
istraživanja od 2012. do svibnja 2015. godine se također odnosio samo na internetske portale.

Kroz cijeli vremenski period provlačili su se članci s portala 24 sata, Jutarnjeg lista,
Večernjeg lista, arhive Nacionala, Novog lista, Slobodne Dalmacije, tportala, portala
dnevno.hr, te portala dnevnik.hr. Ovisno o interpretaciji događaja, kada je za to bilo potrebe,
analiza diskursa je uz primarne uključivala i sekundarne izvore koje su sačinjavali drugi zapisi
na internetskim portalima, ali koji se ne ubrajaju u mainstream internetske portale. Njihova je
uloga bila dodatno diskurzivno pozicionirati kontekst problematiziranih afera, same afere i
njihove društvene i političke posljedice.

U obzir su dolazili članci u kojima je u potpisu bio naveden autor ili izvor napisanog članka te
datum kada je članak objavljen. Uz to, riječ je bila o člancima, neovisno o njihovoj dužini,
koji su svaki put iznova sadržavali barem jednu novu relevantnu informaciju vezanu za
razumijevanje cijelog analiziranog diskursa. Relevantne informacije su podrazumijevale
kontekst i daljnji tijek događaja direktno vezan uz Mirelu Holy i Radimira Čačića. Događaji
koji su se promatrali bili su sporna politička imenovanja vezana uz Sanju Kalamburu, Branku
Jagar, Srećka Ferenčaka i Josipa Jambrača, kao politički kontekst i opis ponašanja glavnih
političkih aktera, događaji vezani uz reakcije na ta imenovanja od strane premijera, drugih
političkih aktera, političkih analitičara i inih osoba na koje su imenovanja pozitivno ili
negativno utjecala. To su događaji koji su direktno prethodili problematiziranim aferama.
Nakon toga, fokus je za vrijeme traženja svih jedinica analize s konteksta bio preusmjeren na
same problematizirane afere, odnosno, na ostavku Mirele Holy zbog e-mail poruke koju je

14
poslala šefu Hrvatskih željeznica Reneu Valčiću i time je nanijela političku štetu Vladi, te na
ostavku Radimira Čačića koji ju je bio prisiljen dati zbog pravomoćne presude u Mađarskoj u
kojoj je dobio zatvorsku kaznu zbog prometne nesreće koju je izazvao i u kojoj je usmrtio
dvoje ljudi. Relevantne su bile i jedinice analize koje su se odnosile na reakcije, ponovno
premijera, drugih političkih aktera i političkih analitičara na spomenute ostavke. Finalno, u
trećoj fazi selekcije jedinica analize koje su se proučavale, u obzir su dolazili članci koji su se
odnosili na društvene i političke posljedice tih problematiziranih afera. Primjerice, Mirela
Holy je nedugo nakon toga izašla iz SDP-a i osnovala vlastitu stranku ORaH (Održivi razvoj
Hrvatske) koja će, prema jednoglasnim predviđanjima autora, imati veliku ulogu u
sastavljanju nove Vlade na idućim parlamentarnim izborima koji se očekuju krajem 2015. ili
početkom 2016. godine, a Radimir Čačić je za vrijeme svog boravka u zatvoru izbačen iz
HNS-a, stranke u kojoj je bio predsjednik te je nakon izlaska također osnovao novu stranku,
ali zbog promjene izbornog zakona i uvođenjem novog amandmana u njega postoji
mogućnost da se on s novom strankom na idućim parlamentarnim izborima neće moći
kandidirati.

Nakon određivanja jedinica analize i uzimajući u obzir sve elemente koje diskurzivna analiza
mora sadržavati, postavljena su pitanja na mikro i makro razini. Pitanja na mikro razini su se
odnosila na analizu specifičnog teksta, kao zasebnu jedinicu analize, a pitanja na makro razini
su bila prilagođeno postavljena prema cjelini, odnosno prema cjelokupnom medijskom
prikazu koji je izveden na temelju jedinica analize koje su odgovarale na pitanja postavljena
na mikro razini, a čiji se rezultati nalaze u priloženoj matrici.

Mikro analiza se provela na način da je svaka jedinica analize odgovarala na sljedeća pitanja:

1. Na koji način se opisuju Holy i/ili Čačić? Kakve im se uloge pripisuju?

2. Na koji su način opisani događaji? Kako autor prikazuje aktere kroz prizmu događaja?
3. Tko su ostali akteri u tekstu i kakve im se uloge pripisuju?
4. Kako autor shvaća svoju poziciju u tekstu? Kakvu perspektivu, ciljeve i vrijednosti kod
autora prepoznajete? Kakvim tonom autor opisuje događaj? Kakva je namjera za
opisivanje događaja i kakav im kontekst prethodi? Zauzima li autor stav prema Holy i/ili
Čačiću? Kakav? Kojem akteru daje prednost? Pozitivnu ili negativnu?
5. Kakve se teorije i slike nude o funkcioniranju države i društva i u kakvom su država i
društvo odnosu iz te perspektive? Kakve se teorije i slike nude o ulozi i značenju

15
 problematiziranog događaja (kakvo je ponašanje aktera)? Kako su prikazane društvene i
političke posljedice s obzirom na funkciju aktera i ovlasti pod kojom se događaji odvijaju?
6. Utječu li Holy i/ili Čačić na teorije i slike o državi i društvu te na posljedice
problematiziranih događaja? Na koji način?
7. Kakve se bipolarne opreke mogu iščitati? Postoje li sukobljene strane? Tko su sukobljene
strane i kako je prikazan njihov odnos?

Kako bi se dobio uvid u njihov odnos s pitanjima na mikro razini, potrebno je navesti i pitanja
koja su postavljena na makro razini:

1. Kakva je ukupna dinamika medijskog prikaza Holy i Čačića? Kakav je opći tok te koji su
ključni događaji koji su uzrok problema, a koji događaji potiču njegovo rješenje i
razrješenje?

2. Kakva tematika prevladava u izvještavanju i kakav politički kontekst dominira? Kakva je

pozicija aktera u kontekstu te kada počinje dominirati viđenje autora o odgovornosti aktera
za problematizirane događaje? Postoji li ta odgovornost, kakva je ona te koji joj je uzrok?
Kako autori o njoj zaključuju (koji je dominantan zaključak)?

3. Koji drugi relevantni akteri i institucije podržavaju, odnosno, problematiziraju istraživani

diskurs kroz vrijeme? Na koji način i zašto?

4. Iz kojih pozicija i prespektiva autori pretežito pišu o Holy i Čačiću? Koji je dominantan ton
izvještavanja? Je li pozitivan ili negativan? Kakav je stav autora prema Holy i Čačiću i
mijenja li se dominantna predodžba autora o Holy i Čačiću kao akterima u skladu s
promjenom njihove uloge kroz vrijeme? Zbog čega? Na koji način?

5. Kakve su opće teorije i slike o funkcioniranju države i društva te o posljedicama

problematiziranih događaja uspostavljene i dominiraju u diskursu?

6. U kojoj mjeri Čačić i Holy utječu na politički i društveni diskurs tog vremena? Na koji
način? Koje se osobine njihove ličnosti mogu iščitati te koliko one utječu na razvoj
problematiziranih događaja?

7. Kakve bipolarne opreke dominiraju u cjelokupnom diskursu? Jesu li stabilne ili se

mijenjaju? Uslijed kojih događaja? Kakav je odnos aktera u sukobu i tko dominira?

16
8. Kakva su bila dominantna očekivanja i predviđanja autora prilikom prikaza kontekstualnih
situacija koje su prethodile problematiziranim događajima? Jesu li tekstovi nakon završetka
događaja doprinijeli drugačijem shvaćanju događaja nego što je to bilo za vrijeme
neposrednog događaja? Koliko je vjerodostojan cjelokupan medijski prikaz te postoje li
kakve nelogičnosti u interpretaciji? Jesu li one produkt pristranosti autora ili nečeg drugog?
Čega?

Odgovorima na makro razini ujedno će se odgovoriti i na ključne ciljeve ovog rada, a oni će
biti, zajedno s pitanjima makro analize, predstavljeni u dijelu u kojem će se prezentirati
rezultati i rasprava ovog rada.

17
6. POLITIČKI KONTEKST

Kako bi se rezultati i daljnja rasprava što bolje razumjeli, potrebno je prije svega, u radu
predstaviti pozicije svih aktera koji su uključeni na relevantne načine u problematizirane
afere, kao i pojasniti događaje koji su aferama prethodili. U ovom će se dijelu spomenuti i
sukus problematiziranih afera koje su uzrokovale ostavke Mirele Holy i Radimira Čačića na
funkcije koje su tokom svog mandata u Vladi obnašali. Medijski prikaz događaja nakon
završetka problematiziranih afera te društvene i političke posljedice bit će sažete na kraju
rezultata i rasprave te u zaključku.

Potrebno je i bitno naglasiti kako se svi opisi korišteni u radu za bolje razumijevanje i lakše
sagledavanje događaja baziraju na pročitanim tekstovima koji su tvorili analizirane jedinice te
su preuzeti iz njih.

Nekoliko mjeseci prije novih parlamentarnih izbora koji su održani 4. prosinca 2011. godine,
a na kojima je pobijedila Kukuriku koalicija na čelu sa Zoranom Milanovićem, sadašnjim
premijerom, na temelju programa koji su nazvali „Plan 21“ i kojeg su predstavili u javnosti,
mediji su se raspisali o tome treba li Čačić, kao osoba koja je u siječnju 2010. skrivila
prometnu nesreću kada je išla službenim automobilom u privatni posjet u Mađarsku i usmrtila
dvoje ljudi, uopće sudjelovati u sastavljanju nove Vlade ako ih Kukuriku koalicija dobije.
Mediji su iznosili pregršt primjera europske prakse u kojima su čelnici velikih stranaka davali
ostavke s pozicije zbog stvari koje su prema uobičajenim društvenim normama nemoralne.
Autori su također predviđali kako bi Čačić, kao politički akter mogao jako naštetiti koaliciji,
ali svojim ostankom mogao bi upropastiti i vlastitu političku karijeru. Primijećena je
zanimljivost kako je, unatoč tome što je u zemlji umornoj od ekonomske krize, potpora HDZ-
u koji je tada još uvijek bio na vlasti izostajala, kritike javnosti usmjerene prema Čačiću su
bile jednako žestoke.

Kukuriku koalicija je unatoč problemu s Čačićem dobila izbore, a mediji su svoj fokus s
prometne nesreće i upitne moralnosti njegovog ponašanja nakratko prebacili na njegov
karakter i činjenicu da se ne zna kontrolirati pred javnosti i novnarima zbog čega je rejting
Vlade već počeo padati. Nakon toga Čačić ponovno dolazi u središte pozornosti oko slučaja
Ferenčak. Riječ je o pokušaju političkog imenovanja Srećka Ferenčaka u Nadzorni odbor
državne tvrtke JANAF. Kada se otkrilo da se protiv Ferenčaka vodi ozbiljan sudski proces,
iako je Čačić zajedno s Vesnom Pusić govorio kako je taj proces politički motiviran čime je
pokušao utjecati na isti, zbog pritiska javnosti imenovanje je povučeno, a premijer Zoran
18
Milanović „promijenio je strategiju u odnosu prema svom strateškom partneru Radimiru
Čačiću i njegovu HNS-u – odlučio je da odsad više neće biti jednostranačkih uprava i
nadzornih odbora u velikim državnim poduzećima“ (http://bit.ly/1JSkn9G, 2012).

Za razumijevanje cjelokupnog konteksta te posljedica problematiziranih afera kao i njihovih

uzroka, potrebno je znati nešto više i o odnosu između Mirele Holy i Radimira Čačića.

Za vrijeme trajanja njihovog mandata, Mirela Holy i SDP su također dobili vlastiti „slučaj
Ferenčak“ zbog kojeg su autori tekstova Holy uspoređivali s Čačićem govoreći da se možda
razlikuju u interesnoj domeni stručnog djelovanja, ali kada je riječ o politici tu se jako lijepo
slažu. Naime, i Holy je na mjesto predsjednice Fonda za zaštitu okoliša i energetsku
učinkovitost u travnju 2012. postavila Sanju Kalamburu, iako je i protiv nje USKOK
podignuo optužnicu zbog pronevjere novca istoimenog Fonda. Holy se nije zaustavila na tome
nego je nakon toga predviđala sudske odluke što je izazvalo veliki revolt pravosudnih
institucija, ali i medija i javnosti.

To nije bio jedini slučaj u kojem su se glavni politički akteri u medijima isprepleli. Intenzivno
je popraćena i sjednica Vlade na kojima se Holy javno i izravno suprotstavila Čačiću zbog
osnivanja Agencije za praćenje poslovanja energetskog sektora i investicija tvrdeći kako bi se
ovlasti te agencije preklapale s ovlastima Hrvatske energetske regulatorne agencije. Iako je
premijer tada stao na Čačićevu stranu, kao i mnogo puta nakon toga, mediji su to protumačili
kao svojevrsnu osvetu Mirele Holy na incident koji se dogodio ranije u kojem ju je Čačić
ponizio pred 20 ljudi rekavši joj da ne zamara svoju glavicu ekonomskim temama jer postoje
drugi ljudi koji će se o tome brinuti. Navedeni sukob dogodio se zbog teme izgradnje
Hidroelektrane Ombla u Dubrovniku kojoj se Holy od početka žustro protivila.

Iako su oboje tvrdili da između njih nema sukoba i da imaju jako srdačne odnose, njihovo
suprotno postavljeno ponašanje jedno prema drugome je eskaliralo mjesec dana nakon što je
Holy podnijela ostavku na mjesto ministrice zaštite okoliša i prirode. Do eskalacije je došlo
zbog Josipa Jambrača, nesuđenog zamjenika ravnatelja Fonda za zaštitu okoliša i energetsku
učinkovitost. Čačić je tražio od Holy da se uvjeti natječaja za to mjesto prilagode
kvalifikacijama Jambrača što su ona i njezin pomoćnik Davor Škrlec odbili, a to je rezultiralo
verbalnim sukobom sa Škrlecom i fizičkim nasrtajem na Holy koji u javnosti nikada nije
službeno potvrđen od strane navodnih svjedoka. „Nije na tebi da misliš!!! - Prvi
potpredsjednik je prvo neizravno, a poslije i direktno, u jednom telefonskom razgovoru, radio
pritisak da se izmijeni Statut Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost kako bi se

19
Statut prilagodio tako da Jambrač zadovoljava kriterije - kazao nam je Škrlec“
(http://bit.ly/1cVnwZe, 2012).

Kako je već spomenuto, mjesec dana prije zadnjeg sukoba s Čačićem, Mirela Holy je
podnijela ostavku na mjesto ministrice zaštite okoliša i prirode zbog toga što je poslala mail
šefu Hrvatskih željeznica, Reneu Valčiću u kojem ga moli da ne daje otkaz ženi njezinog
stranačkog kolege. Kao objašnjenje za ostavku je navela da je učinila veliku političku štetu
Vladi.

„Poštovani kolega Valčić,

kontaktirao me gospodin Goran Mazija, naš stranački kolega i član Savjeta za zaštitu okoliša
SDPH, čija supruga Heidi radi na mjestu poslovne tajnice u uredu predsjednika uprave HŽ
Holdinga. Heidi je na ovom radnom mjestu provela svega godinu dana, odnosno na ovo je
radno mjesto došla nakon 15 godina rada u zagrebačkom Gradskom poglavarstvu. Gospođa
Heidi ima položen državni ispit, govori i piše na njemačkom i engleskom jeziku, a na sadašnje
radno mjesto primljena je temeljem natječaja. Obraćam Vam se jer je Heidi stekla dojam da
ju se pogrešno veže uz Rogožarovo političko imenovanje te se boji da ćete zbog toga s njom
raskinuti ugovor o radu. Molim Vas da razmotrite mogućnost zadržavanja gospođe Heidi u
HŽ-u na nekom drugom radnom mjestu. U nadi da ćete razmotriti ovu zamolbu srdačno Vas
pozdravljam i želim Vam puno uspjeha na novoj funkciji!

Srdačno,

Mirela Holy” (http://bit.ly/1GHq0ID, 2012).

Premijer je na njezinu ostavku reagirao sa žaljenjem, ali je istaknuo kako se takve stvari ne
smiju raditi te da je moralna ljestvica koju je Vlada u svome djelovanju postavila jako visoka.
Time je izazvao veliko odobravanje u javnosti. U istom je mjesecu Čačić proglašen krivim za
nesreću i osuđen nepravomoćno na godinu i 10 mjeseci uvjetne kazne s rokom kušnje od tri
godine. Javnost i ostale političke aktere je iznenadila izjava premijera da Čačić ostaje na
svojoj funkciji dok presuda ne postane pravomoćna. Neizostavan dio svakog članka koji je
izvještavao o tome je bio kako je Milanovićeva moralna ljestvica podignuta dovoljno visoko
da se neki ispod nje mogu i provući.

20
Pet mjeseci kasnije, krajem studenog 2012. pravomoćna presuda je Čačića osudila na kaznu
zatvora u trajanju od 22 mjeseca. Cijela vladajuća garnitura uključujući i njega je bila
šokirana presudom, a najviše žaljenja pokazao je premijer rekavši kako će Vladi jako
nedostajati, budući da je Čačić sada prisilno morao dati ostavku na funkciju prvog
potpredsjednika Vlade RH i na funkciju ministra gospodarstva.

Godinu dana nakon ostavke na mjesto ministrice, Mirela Holy je odstupila i iz SDP-a zbog
nepoštivanja Plana 21 u području zaštite prirode i sukoba koji je oko njega imala s njezinim
nasljednikom, Mihaelom Zmajlovićem. Konkretno, riječ je bila o tome da Sabor nije prihvatio
njezine amandmane na Zakon o prirodi, odnosno, osnivanje Nacionalne parkovne agencije.

U cijeloj analizi i prikazu rezultata te raspravi, najupečatljiviji opis autora medijskih prikaza
jest svakako onaj da je Holy „konfliktna osoba sklona osebujnom stilu odijevanja, a glave ju
je koštala "briga" za zbrinjavanje prijatelja“ (http://bit.ly/1GncypW, 2012), a da je Čačić
hrvatski Al Capone. (http://bit.ly/1TmQjr4, 2012).

21
7. REZULTATI I RASPRAVA

Kako je već spomenuto, svrha makro analize je bila odgovoriti na ključne ciljeve ovoga rada
te doći do zaključaka prema unaprijed osmišljenim pitanjima. Zbog toga će i sami rezultati
biti prikazani unutar osam pitanja koja su po važnosti utvrđena makro analizom.

7.1.Kakva je ukupna dinamika medijskog prikaza Holy i Čačića? Kakav je opći tok te koji su
ključni događaji koji su uzrok problema, a koji događaji potiču njegovo rješenje i
razrješenje?

Dinamiku medijskog prikaza Holy i Čačića je potrebno promatrati kroz njihov odnos,
događaje koji su im bili zajednički, kroz one koji su ih povezivali te kroz prijelomne,
odnosno, ključne točka događaja u kojima se razlikuju. Njihov medijski prikaz oscilira s
obzirom na vrijeme događaja, kao i na stav autora te s obzirom na pozadinske kontekste kao i
promatrane posljedice. I Holy i Čačić, kao politički akteri su promatrani kroz cijeli njihov
mandat na ministarskim pozicijama u Vladi, kao i nakon njega te vrlo kratkotrajno i prije
njega (ovo se odnosi samo na Čačića). U analizi je obuhvaćen vremenski period od četiri
godine, točnije od svibnja 2011. do svibnja 2015. Analiza započinje medijskim prikazom
Čačića 2011. godine, nekoliko mjeseci prije nego će Kukuriku koalicija pobijediti na
parlamentarnim izborima, a on postati prvi potpredsjednik Vlade RH. Cijeli njegov
ministarski mandat, kao i kandidatura na izborima nalazila se u sjeni prometne nezgode koju
je Čačić izazvao prilikom jednog privatnog posjeta Mađarskoj službenim automobilom te u
kojoj je usmrtio dvoje ljudi. U to vrijeme Čačić je prezentiran kao etablirani hrvatski, ali i
europski političar koji se nalazi u fokusu osobne tragedije koja, prema medijskim prikazima,
utječe i mora utjecati i na njegovu političku karijeru. Unatoč pritiscima izazvanima od strane
medija, Čačić svoju poziciju ne napušta što medije dodatno provocira te ga počinju prikazivati
kao političara koji ne poštuje svjetske prakse odstupanja s vlasti. Slijedi predodžba o njemu
kao o političaru koji je superioran čak i premijeru, koji je ključna osoba u Vladi za vrijeme
ekonomske i gospodarske krize te o čijoj sposobnosti izlazak iz krize ovisi (uz ministarstvo
financija, njemu je dodijeljen najteži resor - gospodarstvo i investicije). No, iz percepcije
njegovih najužih kolega, sve to ostaje u sjeni medijske hajke koju Čačić doživljava zbog već
spomenute prometne nezgode. U prilog mu nikako ne ide i arogantno te bahato ponašanje
prema medijima i javnosti. Iz tog razloga je također procijenjen kao političar koji nije
sposoban voditi najteži ministarski resor jer se mora nositi s traumama osobne tragedije, a
pred njim se još nalazi i suđenje za navedenu prometnu nesreću. Suđenje se odvija u

22
Mađarskoj te upravo njegov završetak predstavlja prijelomnu točku u rješenju i razrješenju
samog problema. Iako se kroz cijeli njegov mandat koji je trajao nepunih godinu dana
provlačilo pitanje o tome koliko je politički moralno, etično, ali i odgovorno uopće biti član
Vlade na tako visokoj poziciji kada se protiv njega vodi kazneni postupak, nepravomoćna
presuda koja ga je osudila na uvjetnu kaznu samo je dodatno razjarila javnost i medije jer svi
koji su se nadali da će Čačić nakon završetka suđenja odstupiti s vlasti, gorko su se razočarali
budući da je i sam premijer inzistirao da Čačić ne ide nikuda iz Vlade dok se ne ustanovi
pravomoćna presuda. Na Čačićevu žalost i na žalost premijera, pravomoćna presuda osudila
je Čačića na zatvorsku kaznu zbog koje je morao odstupiti sa svih funkcija u Vladi koje je do
tada obnašao. Ne krijući nezadovoljstvo Čačić je inzistirao na tome da odlazi kako bi se
vratio, što se u 2015. godini polako i počinje ostvarivati. Mediji ga počinju prikazivati kao
političara pokajnika, osvetnika koji sprema odmazdu svima koji su ga se za vrijeme njegovog
boravka u zatvoru odrekli.

S druge strane priče nalazi se Mirela Holy. Ministrica resora zaštite okoliša i prirode koju su
mediji prikazivali kao "bezazlenu darkericu" koja je došla uvesti malo reda u ministarstvo u
kojem su zakulisne političke igrice opasne, svakodnevne, a provode se daleko od očiju
javnosti (Tomičić, 2012). Njezina analiza započinje događajem koji ju je i stavio u fokus
medija. Riječ je o događaju koji je stavlja u izravan odnos s Čačićem, na jednoj od sjednica
Vlade na kojoj mu se javno suprotstavila i "isposlovala" da njegov prijedlog Zakona ne ode u
saborsku proceduru. Mediji su je počeli veličati kao "političku heroinu" koja je časna,
pametna i zna što radi. Kada su njene afere započele vezane uz imenovanja, također osoba
koje su imale mutnu kriminalnu prošlost i koje su se nalazile u kaznenom postupku, u
medijskim prikazima se nije krilo razočaranje novinara što je ipak riječ o još jednoj izrazito
korumpiranoj političarki koja zapošljava ljude preko veze, a koja nastavlja praksu
potpredsjednika Čačića koji je nedavno prije toga imao vlastitu aferu s političkim
imenovanjem Srećka Ferenčaka protiv kojeg je, za vrijeme imenovanja, u tijeku bio kazneni
postupak. Nakon niza takvih prijestupa, prijelomna točka koja je označila kraj njezine
ministarske karijere odnosila se na mail koji je, tri mjeseca nakon što je poslan, procurio u
javnost u kojem ona traži od šefa HŽ-a Renea Valčića da od otkaza zaštiti suprugu njezinog
stranačkog kolege. U medijima taj je slučaj ocijenjen kao nepotizam. Holy je nakon toga dala
ostavku pod opravdanjem da je nanijela političku štetu Vladi, a mediji su se podijelili u
izvještavanju o tome. Dio medija ju je prikazao kao žrtvu, osobu koja uživa potporu javnosti,
ali demonstrira političko neiskustvo, a drugi dio medija je govorio o njenom činu kao o

23
nečemu što je za svaku osudu te zbog kojeg je nedvojbeno morala otići. Drugi dio medija koji
nije bio na njezinoj strani ju je s blagim iznenađenjem okarakterizirao kao osobu kojoj fali
socijalne inteligencije. Osobu koja ne razlikuje ispravno od neispravnog što dovodi u pitanje
njezinu političku kompetenciju. Osobu koja se ne libi nikome „stati na žulj“ i koja zna što
radi kada je njezin resor i njegova zaštita u pitanju, ali koja je propala. Pitanje njezine
političke karijere je u medijima konstantno "visilo u zraku" do 2013. godine kada je osnovala
novu, iz medijskih prikaza, perspektivnu stranku ORaH koja u Hrvatskoj predstavlja treći put
te je dobra alternativa nezadovoljnim biračima ljevice. Iz zadnjih medijskih prikaza, pred
nove parlamentarne izbore, Holy je ponovno u fokusu medija, ovaj put kao osoba koja bi
svojim odlukama mogla presuditi tome tko će biti nova Vlada u Hrvatskoj. Upravo mediji
pred nju stavljaju težak izbor: hoće li koalirati s SDPom i razočarati birače te pogaziti svoja
obećanja, što bi njoj kao političarki od morala trebalo izrazito biti bitno, ili će do tog morala
držati, ali pod cijenu da će svaki glas za ORaH biti glas za nikad desniji HDZ (Klarić, 2015).

24
7.2.Kakva tematika prevladava u izvještavanju i kakav politički kontekst dominira? Kakva je
pozicija aktera u kontekstu te kada počinje dominirati viđenje autora o odgovornosti
aktera za problematizirane događaje? Postoji li ta odgovornost, kakva je ona te koji joj je
uzrok? Kako autori o njoj zaključuju (koji je dominantan zaključak)?

S obzirom na prethodno utvrđene točke u medijskom prikazu Holy i Čačića, tematiku u

izvještavanju, pozicije aktera i njihovu odgovornost za problematizirane događaje, iz
perspektive autora medijskih prikaza, potrebno je promatrati kroz identične okvire. Kada je
riječ o separiranim događajima, tematika izvještavanja vezana uz Čačića se ponajviše
odnosila na prikaz njega kao persone. On je okarakteriziran kao brand hrvatske
gospodarstveno-političke zbilje (Kalafatić, 2012). Sukladno tome, njegov karakter je plijenio
puno više pozornosti nego njegov rad za koji je u veljači 2012. priznao i sam da zaostaje.
Posljedično tome obvezao se na ostavku ako se do jeseni investicije ne budu pokrenule. To
obećanje nije izvršio što je javnost dodatno uvjerilo da je prevarena te da se radi o krivoj
procjeni premijera i cijele vladajuće koalicije oko Čačićeve kompetencije za uspjeh. Uz to,
iako je njegovo djelovanje obilježeno drugačijim političkim kontekstom, bile su prisutne
stalne komparacije s djelovanjem HDZ-a koji je, nakon što je Kukuriku koalicija stupila na
vlast, prešao u glasnu oporbu. Primjerice, spominjalo se kako Čačićevo inzistiranje na
funkciji, unatoč prometnoj nezgodi u kojoj je usmrtio dvoje ljudi i unatoč tome što je tu bila
riječ o spletu nesretnih okolnosti, krši pravila „ustaljene liberalne demokracije“ (Valkaj,
2011) i nije moralno, pogotovo kada se od Čačića, dok je bio u oporbi, moglo čuti inzistiranje
na smjeni ministra odgovornog za požar koji se dogodio na Kornatima. Za njegovo vrijeme
dogodio se i pravi presedan u hrvatskoj demokratskoj praksi kada je on zajedno s LInićem bio
jedini imenovan za nadzor INE, tijela koje kontrolira energetski sektor iako je za taj sektor
trebalo biti zaduženo Ministarstvo za zaštitu okoliša. Već tu, kroz prizmu razumijevanja
odnosa između Holy i Čačića, počinju se ispreplitati događaji koji ih povezuju, ali i koji ih
sukobljavaju.

„Vlada je ovih dana donijela jedinstveni zakon bez presedana u demokratskoj praksi prema
kojem će tijelo zaduženo za kontrolu energetskog sektora, nadzirati samo (Milanoviću
lojalni?) ministri gospodarstva i financija; unatoč tome što je ministrica zaštite okoliša i
prirode, Mirela Holy, tražila da ta kontrola bude pod njenom ingerencijom. „Prvi
potpredsjednik“ joj je na svoj standardno-uljudbeni način pokazao gdje joj je mjesto“
(Kalafatić, 2012).

25
Što se sukoba tiče, autori ističu još jednog ključnog aktera o kojem će se detaljnije govoriti u
nekim od narednih pitanja, a to je premijer. On je imao ulogu regulatora njihovih odnosa, ali
je uz to regulirao i njihov rad te ostanak na funkcijama. Nakon što se dogodio slučaj Ferenčak
u kojem je Čačić u nadzorni odbor državne tvrtke JANAF htio smjestiti Srećka Ferenčaka,
HNS-ovca nepravomoćno osuđenog na zatvorsku kaznu zbog optužbi da je otkupio zemljište
namijenjeno za gradnju centra za invalide, a potom ga po višestrukoj cijeni prodao, Milanović
je intervenirao da se to ne dogodi i preuzeo sve zasluge za to da u Vladi ponovno ne nastane
apsolutni moralni kaos, a Čačić je još jednom ispao dežurni negativac. Suprotno tome, kada je
Mirela Holy imenovala Sanju Kalamburu na mjesto predsjednice Fonda za zaštitu okoliša i
energetske učinkovitosti protiv koje je, kako je kasnije ustanovljeno vođen sudski proces zbog
zlouporabe položaja u istoimenom Fondu, Milanović se ogradio i rekao kako on vjeruje
svojim suradnicima, ali da izbor Holy za imenovanje takvog kandidata nije bez rizika. Rizik
je Holy na kraju stvarno i preuzela kada je nastavila, što je najčešći zaključak u medijima, put
Čačića i odgovorno stala iza Kalambure tvrdeći kako je ona najbolji kandidat i kako se samo
čeka da se sutkinja vrati s bolovanja te da optužnica bude odbačena. Osim što je izazvala
revolt pravnih institucija, mediji su je također optužili da krši vladavinu prava i prejudicira
sudske odluke. Vrlo brzo nakon toga su joj sa sigurnošću predviđali smjenu koja se kasnije,
zbog već spomenute e-mail poruke, i dogodila. Čačić je također govorio kako je optužba
protiv Ferenčaka politički uvjetovana te da ga se bezrazložno napada jer nije pravomoćno
osuđen, no to nije bila tema medijskog izvještavanja koja je oko njega podigla toliku prašinu
kao što je to bilo suđenje u Mađarskoj. Tim procesom započinje i inzistiranje autora medijskih
tekstova na njegovoj odgovornosti i pritisku da je preuzme. U samom ponašanju glavnih
aktera, prilikom njihovih prijelomnih točki u rješavanju i razrješavanju problematiziranih
događaja vide se točke koje ih razlikuju. Tu se prvenstveno misli na glavne problematizirane
afere zbog kojih su Mirela Holy i Radimir Čačić dali ostavku. Holy je ostavku podnijela
momentalno nakon što je e-mail poruka isplivala u javnost i preuzela je odgovornost za štetu
Vladi koju je tom porukom nanijela, a Čačić je sa svojom ostavkom odugovlačio do krajnjih
granica, spreman tužiti svakoga tko mu kaže da je kriv za prometnu nezgodu koja se dogodila
(Crnčec, 2012). No, kada se gleda potpuni politički kontekst i njihovo cjelokupno djelovanje
u mandatu, odnosno onaj period kada su oboje bili upleteni u kontekstualne afere, Holy i
Čačić su jako slični. „Za nekoga tko se tako često prepire, Mirela Holy i Radimir Čačić
zapravo su jako slični. Istina, ne slažu se oko Agencije za praćenje poslovanja energetskog
sektora i investicija, razilaze se oko procjene isplativosti ulaganja u solarnu energiju, ali kad

26
se podvuče crta ipak postoji nešto što ih povezuje. A to su Srećko Ferenčak i Sanja
Kalambura” (Klauški, 2012).

Budući da je Holy postavljena kao osoba spram koje su postavljeni standardi ponašanja i
preuzimanje političke odgovornosti, sam Milanović je izjavio kako je riječ o tome da je
moralna ljestvica podignuta visoko kada je opravdavao olako prihvaćanje ostavke Holy,
mediji su bili posebno osjetljivi na odnose između Holy i Čačića često koristeći sintagmu
kako je za neke ljestvica podignuta dovoljno visoko da se mogu provući. Holy se nakon
ostavke u medijima počinje prikazivati s poštovanjem te se u medijima inzistira zbog
zanimljivosti i aktualnosti na saznanju tko je poslao mail. Paralelno s time počinju se izvlačiti
bivši Čačićevi prekršaji, a pojavljuju se i insinuacije kako je HNS na čelu s njim odgovoran za
diskreditaciju Holy u javnosti zbog koje je podnijela ostavku. Kao opravdanje tome navode se
njihovi bivši sukobi na sjednici Vlade gdje je osporen Čačićev prijedlog zakona o Agenciji za
investicije, ali i sukob prije toga gdje je Čačić javno pred nekoliko desetaka ljudi ponizio
Holy rekavši joj da ne zamara svoju glavicu ekonomskim temama jer ima tko će misliti o
tome. Tome u prilog svakako ide i još jedna otkrivena Čačićeva afera koja ga ponovno stavlja
u izravni sukob s Holy i njezinim pomoćnikom Davorom Škrlecom, a koja se dogodila zbog
Josipa Jambrača kojeg je Čačić htio politički kadrovirati na mjesto zamjenika direktora Fonda
za zaštitu okoliša i energetske učinkovitosti. Holy i Škrlec to nisu odobrili jer Jambrač nije
imao potrebne predispozicije za to, iako je Čačić govorio da je i prekvalificiran, što je
rezultiralo fizičkim nasrtajem na Holy i verbalnim sukobom sa Škrlecom čime je Čačić u
medijima i javnosti zaradio novi nadimak: „nepatvoreni sebeljubac“, i „politički sponzor
tranzicijskih muljatora“ (Kalafatić, 2012). Finalno, sama Holy je podnijela kaznenu prijavu
zbog kršenja privatnosti u kojoj je navela kako je za sporni mail saznala od Ankice Mamić,
osobne PR savjetnice Radimira Čačića. Nakon toga, sve je otišlo nizbrdo i počela se
propitivati stabilnost Vlade, kao i njezina vjerodostojnost. Holy je izašla iz SDPa zbog
nepoštivanja Plana 21 kojim je Kukuriku koalicija dobila izbore, a Čačić je vrlo brzo nakon
slavlja poslije nepravomoćne presude, svega par mjeseci, ipak otišao u zatvor. Mediji su
prenijeli kako je ipak izvršio ono što je obećao, a sve svjetske agencije su prenijele vijest o
tome kako je otišao ključni čovjek iz Vlade (http://bit.ly/1Lvn54N, 2012). Prije političkih
posljedica koje će se kasnije odvijati, sveopći zaključak medijskih prikaza jest da ponašanje
aktera i nestabilnost njihovih pozicija odražava nestabilnost i same Vlade. Autori smatraju
kako su i Holy i Čačić dio većeg strukturnog fenomena nepotističke Vlade koja nije pomno
birala ministre jer bi se u protivnom oni na svojim pozicijama zadržali puno duže. Zajedno s

27
Holy i Čačićem smijenjeno je 9 ministara što predstavlja Vladu s najviše ministarskih izmjena
ikad u povijesti Hrvatske (Latinović, 2015). Jedno vrijeme u medijima se nametnulo i pitanje
kako će Europska Unija reagirati na tolike izmjene i nesigurnosti koje one potenciraju. Čačić
je također, nakon izlaska iz zatvora izjavio kako se Vlada bez njega izgubila i kako je on bio
iznimka u cijelom sazivu. Vlada je na čelu s Milanovićem, iako je on netom nakon ostavke Commented [2]: Nemojte pretjerivati. Ne ovisi sve o jednom
čovjeku. Maknula sam dio gdje je pisalo kako ta izjava
žalio i za Holy i za Čačićem, promijenila izborni zakon i dodala amandman u kojem stoji potvrđuje istinitost generalnog zaključka medija o Čačićevoj
važnosti i ulozi u koaliciji.
kako se politički kandidirati ne može nitko tko je imao pravomoćnu kaznu zatvora dužu od 6
mjeseci što rezultira time da se Ivo Sanader i Branimir Glavaš ponovno mogu kandidirati na
izborima ako to žele, ali Čačić ne može (http://bit.ly/1JPVay8, 2015). Kroz manji medijski
filtar Čačić je to prikazao kao političku prljavštinu ove Vlade. Da nije u pitanju samo
politička likvidacija Čačića, Milanović je u ožujku 2014. godine optužio Holy kako je morala
odstupiti iz ministarske fotelje zbog sitne političke korupcije. Mediji su napravili cijelu
pomutnju dokazujući u javnosti tko je u pravu, a Holy je podnijela i upit DORH-u koji još
uvijek nije razriješen. Sve to događa se iz pozadinskih razloga, a to je da i Čačićevi
novonastali Reformisti kao i stranka ORaH na čelu s Holy kradu birače SDPu. „Pošto je Holy
izašla iz SDP-a, te dijelom “puca” i na birače te stranke, sadašnja vladajuća garnitura u
svojoj bivšoj članici vidi konkurenciju, ako ne i prijetnju. ORaH je po posljednjim anketama
na 7,5 posto, HNS je na mizernih 2,3 posto, a SDP na 20,3 posto. Politički analitičari tvrde
da je donekle razumljiv strah vladajuće koalicije, pa posljednjih tjedana napadaju Holy,
pokušavaju joj srušiti rejting“ (Jandrijević Tomas, 2014). Uz to, problem je bio i u nedostatku
njihove želje za koaliranjem koja u pitanje može dovesti i ponovno dobivanje povjerenja
građana za Kukuriku koaliciju na izborima. Iako se Čačić po tom pitanju u medijima nije
pretjerano isticao, Holy je žustro naglašavala kako ORaH na izbore izlazi samostalno. U
ovogodišnjim medijskim prikazima, to se gleda kao na problem za SDP jer je mala
vjerojatnost da će oni ponovno dobiti izbore. „Ostaje za vidjeti tko će biti sljedeća akvizicija u
ekipi koja će, po svemu sudeći, ako je vjerovati istraživanjima javnog mijenja i činjenici da je
se smatra najlošijom hrvatskom Vladom do sada, na parlamentarnim izborima dobiti crveno
svjetlo“ (Latinović, 2015).

28
7.3.Koji drugi relevantni akteri i institucije podržavaju, odnosno, problematiziraju istraživani
diskurs kroz vrijeme? Na koji način i zašto?

Postoji nebrojeni broj aktera koji se provlače kroz politički kontekst istraživanog diskursa,
kroz same problematizirane događaje, odnosno, predstavljaju jedne od aktera zbog kojih se
problematizirani događaji odvijaju i pretvaraju se u prave afere za istraživanje, a postoje i
akteri koji služe kao kontrastni primjer glavnim sukobljenim akterima i onima koji se drže
zajedno, te akteri na koje tokom vremena utječu posljedice problematiziranih događaja. Osim
u osobama likom, imenom i prezimenom, akteri se dijele i na institucije koje imaju važnu
ulogu te potenciraju problematizirane diskurse dodatno samim time što na njega direktno
utječu. Naravno, prvenstveno je riječ o trenutnoj Vladi na čelu sa Zoranom Milanovićem.
Kroz medijske prikaze problematiziranih afera njegova je uloga uvijek bila posebno
spomenuta i gotovo neizostavna. Budući da je riječ o političaru s dvostrukim kriterijima,
kakav je generalni zaključak nakon završetka svih problematiziranih afera, i mediji su mu
pripisivali podijeljene uloge. Ovisno o kontekstu, o osobama s kojima su ga povezivali, ali
ovisno i o subjektivnoj percepciji samih autora. Zanimljivo je to što je najjasniji stav svih
autora o, upletenim u afere, političkim akterima bio upravo o Milanoviću. Riječ je o osobi na
najvišoj funkciji u izvršnoj vlasti koja treba preuzeti odgovornost i sama odlučiti o
posljedicama u svim spornim slučajevima koje su mediji pratili vezano uz Mirelu Holy i
Radimira Čačića. Kako je već spomenuto, riječ je o političaru dvostrukih kriterija čiji se
reputacijski pad gradacijski odvija s obzirom na postavljanje u odnos sa funkcijama Holy i
Čačića, a kasnije i ostalih te s obzirom na stranačku pripadnost, prema nekim autorima, ali i s
obzirom na imidž koji su Holy i Čačić njegovali do prijelomnih točaka u javnosti. U samom
zaključku rasprave otkrit će se kako su mediji negativne ishode problematiziranih afera
pripisivali dubljim premijerovim stavovima, odnosno, osobinama njegove ličnosti o kojima su
Holy i Čačić iznimno ovisili, a koje su se mijenjale zavisno o partikularnom interesu
premijera u tom trenutku. Milanović je konstantno bio odraz Vlade kojoj je cijelo vrijeme Commented [3]: Je li to predmet analize diskursa koja
uobičajeno ne ide utvrđivati ovo što navodite ili je to dio
nastojao sačuvati obraz, ali budući da je u svojim izjavama bio kontradiktoran sam sebi, medijskih analiza koje vi analizirate? Dio je medijske analize
jer su mediji konstantno provlačili Milanovićevu osobnost kao
razlog za negativne političke ishode kod nekih pojedinaca.
mišljenje o njemu je reflektirano na mišljenje o cijeloj Vladi. To se postupno vidi u Pokušala sam to sad u ispravku naglasiti, odnosno, pojasniti u
rečenici.
komparaciji odnosa kojeg je imao s Holy i Čačićem, ali i njegovom postavljanju spram afera
u kojima su oni bili glavni akteri. Dok je Milanović objeručke prihvatio ostavku Holy rekavši
kako je tako moralo biti jer je učinila nešto pogrešno i to priznala, a moralni standardi u
njegovoj Vladi su postavljeni visoko te se na tome posebno inzistiralo jer je to rijedak kapital
kojeg ova Vlada posjeduje, a koji je odvaja od HDZa (Tomičić, 2012), s Čačićem je situacija

29
bila drugačija. Milanović je cijelo vrijeme bio u njegovoj sjeni te je i on sam izjavio prilikom
Čačićevog prisilnog odlaska kako je riječ o nezamjenjivom čovjeku u Vladi koji će jako
nedostajati. Mediji ga u tom intervalu nisu razumjeli i spočitavali su mu protekciju Čačića,
jednako kao što su u vrijeme ostavke Holy inzistirali kako je riječ o potezu koji je premijer
morao napraviti te da nije imao izbora jer za Holy nije bilo spasa. Sama premijerova
usporedba ta dva slučaja koja je ponovljena nebrojeno puta u svrhu opravdanja vlastitog
ponašanja i postavljanja prema navedenim problematiziranim događajima je dovoljna kako bi
se nametnuo i određeni medijski zaključak o cjelokupnoj Vladi.

''To su jabuke i banane. Jedno je nesreća, a ovo drugo je voljna komponenta, promišljen čin.
Napisati pismo i poslati ga, to je druga stvar'' (http://bit.ly/1GHzwJV, 2012), mislio je i
izjavio premijer pri završetku i jedne i druge afere. Pri tom je mišljenju ostao i uoči novih,
nadolazećih parlamentarnih izbora kada je pod krinkom Čačićevog slučaja želio opravdati i
ministra Vargu koji se upleo u aferu korištenja službenog automobila prilikom odlaska na
skijanje. "Sjetite se što se dogodilo Čačiću" rekao je premijer (Filipović, 2014) , a nedugo
poslije toga njegova je Vlada uvela promjenu u novi izborni zakon kojom se na izborima ne
mogu kandidirati osobe koje su pravomoćno osuđene na zatvorsku kaznu u trajanju dužem od
šest mjeseci. Milanović i tada u medijima naglasak stavlja na razlikovanje kazna i na poruku
Čačiću kako on nije njegova meta. „To nema veze s gospodinom Čačićem, jer on ovdje
sigurno nije bio meta, a najmanje moja meta. Ja sam za to danas saznao. Zakon je u izradi,
rok je 15. veljače. Želja je da se u sustav uvede malo građanske pristojnosti i reda', kazao
je Milanović“ (http://bit.ly/1JPVay8, 2015).

Suprotno tome, kada je riječ o izvlačenju afere Holy, premijerov stav je tu jasan. Riječ je o
osobi koja je otišla s pozicije ministrice zbog sitne političke korupcije. DORH kao institucija
je u ovom sukobu sjedio skrštenih ruku i ostao je bez reakcije, unatoč inzistiranju Holy da se
provjeri blati li je premijer ili je ona stvarno učinila kazneno djelo. Vezano za institucije, s
druge Milanovićeve strane, veliku važnost ima Vesna Pusić i SDPov koalicijski partner HNS.
Cijeli medijski prikaz se također odvijao gradacijski, silaznom putanjom u odnosu s Čačićem,
a ovisno o novoj poziciji Vesne Pusić kao i samom položaju HNS - a kao stranke. HNS je u
javnosti okarakteriziran kao „Hrvatska nemoralna stranka, interesna udruga bogatih
menadžera koja se predstavlja kao politička stranka kojoj je cilj osigurati što veći broj
državnih poslova za svoje organizacije“ (Holjevac, 2012). Čačić je bio eklatantan primjer
takvog djelovanja, a kasnije je tu poziciju preuzela Vesna Pusić. Od osobe, jake političarke,
koja se tvrdoglavo borila protiv mišljenja većine za prave stvari i stajala je bok uz bok Čačiću,

30
između ostalog inzistirajući i na tome kako Čačićeve afere s političkim kadroviranjem,
odnosno, uhljebljivanjem nisu nimalo sporne, mediji su se je počeli prikazivati kao nekoga
tko se zalaže za demokraciju po principu velike koncentracije kapitala o kojem ovisi većina
društva, a koje je u rukama pomno odabrane upravljačke elite (Holjevac, 2012). Iako je njena
pozicija u početku bila smirivati javnost i održavati koaliciju stabilnom unatoč tome što je se
pokušava narušiti spominjanjem sukoba između Holy i Čačića, kasnije je HNS na čelu s njom
kao predsjednicom, nakon doba Jadranke Kosor i njenog načina izlaska iz HDZ-a, postao
pravi primjer grubosti sukoba unutar same stranke. Nakon što je boravio neko vrijeme u
zatvoru i nakon što je počeo najavljivati svoj povratak prvo u vrh HNS-a, a onda i u vrh
politike, Pusić je momentalno izbacila Čačića iz stranke bez ikakve mogućnosti žalbe s
njegove strane i očitovanja o onome što mu je Predsjedništvo stranke stavilo na teret. Osim
što je promijenila tok Čačićeve povratničke političke karijere, njezino djelovanje je
okarakterizirano kao štetno za HNS jer mu je rejting, iako u početku u porastu, počeo padati
zbog gubitka potpore birača koji su bili na strani Čačića, unatoč svemu što je napravio. No
generalni zaključak autora je kako uloga ovih aktera i institucija neće bitno utjecati ni na
Čačićev povratak ni na vlastito preživljavanje u koaliciji, kao ni na prelazak izbornog praga
na izborima. Neće bitno utjecati ni na Holy čije djelovanje novu političku ulogu već ima, ali
djelovat će negativno na Vladu, a posebno na Milanovića za kojeg je procjena, nakon što je
pred kraj mandata devetero ministara izmijenjeno, da "baca svoje ljude kako bi spasio sebe"
(Latinović, 2015), no i on će ubrzo okusiti unutarstranačku grubost, jednoglasni su autori u
zaključku. Ostali politički akteri zauzimaju isključivo uloge komentatora situacija, u tome
prednjači oporba, odnosno HDZ, neki su žrtve afera i ponašanja glavnih političkih aktera, a
neki su "urotnici" odnosno kreiraju ili sudjeluju na negativan ili pozitivan način u aferama,
ovisno o kojoj se aferi radi i o tome je li riječ o Holy ili Čačiću.

31
7.4. Iz kojih pozicija i perspektiva autori pretežito pišu o Holy i Čačiću? Koji je dominantan
ton izvještavanja? Je li pozitivan ili negativan? Kakav je stav autora prema Holy i Čačiću i
mijenja li se dominantna predodžba autora o Holy i Čačiću kao akterima u skladu s
promjenom njihove uloge kroz vrijeme? Zbog čega? Na koji način?

Kao i kod prethodno analiziranih parametara, ponovno postoji određena razlika u rezultatima
o pozicijama autora s obzirom na vrijeme izvještavanja, ovisno o događaju, odnosno, je li
riječ o glavnim aferama (podrazumijevaju izravne povode koji su doveli do gubitka
ministarskih pozicija Mirele Holy i Radimira Čačića) ili kontekstualnim aferama
(podrazumijevaju afere koje se tiču glavnih problematiziranih aktera, a koje sačinjavaju
politički kontekst koji je prethodio povodima gubitka ministarskih pozicija Mirele Holy i
Radimira Čačića) te ovisno o tome o kojem se akteru radi. Svi autori analiziranih medijskih
tekstova zauzimaju određene stavove. Manji broj autora zauzima neutralan stav te u tom tonu
i izvještavaju fokusirajući se isključivo na položaj promatrača i prenositelja informacija, dok
je veći broj autora u svojim medijskim prikazima vidljivo naklonjeniji jednoj strani dok drugu
opisuju potpuno negativno. Autori analiziranih medijskih tekstova se ne libe zauzimati
poziciju sudaca i moralnih vertikala kojima opis pojedinačnih afera ili njihova komparacija
služi samo kako bi potkrijepili svoje vrijednosne sudove, a glavni cilj pritom im je dobro
iskritizirati aktere, na ironičan način, izrugujući ih i suptilno ih vrijeđajući, odnosno
podcjenjujući. To je posebno vidljivo u odnosu autora prema Mireli Holy. I dok se o Čačiću
nedvojbeno piše negativno ipak postoji određena doza poštovanja. Kod Holy to nije slučaj. U
onim ekstremnijim prikazima je ocjenjuju kao nesposobnu, nevjerodostojnu političarku koja
je sklona nepotizmu (Blažević, 2012). Kada autori u situaciji koja je dovela do ostavke
Mirele Holy uspoređuju nju i Milanovića s kojim je tada bila u sukobu, pozitivnu prednost
daju upravo njemu. Primjerice, osim što osuđuju aferu u kojoj se našla, većina autora dovodi
u pitanje njezinu političku i stručnu kompetenciju smatrajući kako ona demonstrira političko
neiskustvo, da je političarka koja "zna znanje", ali je istovremeno naivna i ismijana, pogotovo
od strane šefa HŽ-a ReneaValčića te se takav dojam reflektira i u javnosti.

„Činjenica da je procurio i odgovor šefa HŽ-a Valčića iz kojeg se vidi da ju je glatko

“otpucao”, Holy ne ide nimalo naruku. Baš suprotno! Samo je ispala naivna i smiješna!
Ministrica koja je pokazala da zna što joj je posao, da ima pojma o tome što bi trebalo
poduzeti u vezi s okolišem, koja se, budući da joj se prijeti smrću, vjerojatno ne libi nekome
stati na žulj, na drugoj strani slaže nevjerojatnu nisku bisera“ (Toma, 2012).

32
Holy se podcjenjuje u medijima i izrazito se negativno govori o njoj. Ona je korumpirana
političarka koja šteti Vladi kojoj je moralni integritet na prvom mjestu, a Milanović je
prikazan kao spasitelj tog istog morala i odlučujući faktor u daljnjem nastavku prikaza Holy.
Dominantna predodžba autora o njoj se mijenja s vremenom te se dešava obrat u medijskom
prikazu i u javnosti. Otkako je svoju vjerodostojnost i principijelnost potvrdila izlaskom iz
SDP-a mediji joj vidljivo postaju puno naklonjeniji i pozitivno je ocjenjuju ne skrivajući
iznenađenje vezano za njenu transformaciju od političarke koju se u medijima, u neku ruku,
vrijeđalo bez imalo zadrške do političarke koja uživa status stručne političarke sa epitetima
koje joj daju, a odnose se na njezinu principijelnost i vjerodostojnost. Samim time i njezin,
sada više nije nepotizam, nego politički gaf s e-mail porukom zbog koje je ostavku podnijela,
a u kojoj traži zaštitu od šikaniranja supruge svog stranačkog kolege u HŽ-u, doživljava se
kao ljudska gesta kojom je htjela pomoći gospođi. Pozitivna predodžba o njoj koja se prenosi
u javnost eskalira osnivanjem njezine nove stranke ORaH koja je prepoznata kao perspektivna
alternativa koja je uspjeh polučila na europskim izborima, a generalni zaključak autora je da
će isto doživjeti i na parlamentarnim izborima. Sam fokus autora iz pozicije "biranja strana" je
kao bumerang vraćen na MIlanovića kojeg se oštro kritizira zbog onoga što je on priuštio
Holy iako je samo nekoliko godina prije bilo obrnuto. Tome su, naravno, svakako u prilog išle
i ostale afere u kojima Milanović nije držao ljestvicu moralnu toliko visokom, a koja su se
događale nakon ostavke Holy i vrlo često su se uspoređivale s njenim slučajem, samo s
drugačijim ishodom. Kada je riječ o Čačiću, autori zauzimaju puno jasniju, ironičniju i
konstantno negativnu poziciju, barem što se tiče njegovog moralnog dijela. Čačić doslovno
žari i pali javnim prostorom, a mediji to iskorištavaju, uglavnom protiv njega. Budući da je
ipak riječ o moralnim dilemama, autori su ponekad neutralni i oslanjaju se na mišljenja
stručnjaka i drugih aktera komentatora situacije, ali u svakom tekstu se i dalje nazire određena
doza dane prednosti Čačiću (njegovim opisom, opisom njegovih postupaka, njegovim
izjavama i samoj medijskoj okupiranosti njime). Prilikom izvještavanja o glavnoj aferi,
odnosno, prometnoj nezgodi, autori sebe smatraju dužnima i ovlaštenima osvijestiti javnost o
potrebi i očekivanju Čačićevog odlaska s funkcije. Medijski pritisak na to je bio nevjerojatan
da je čak i Milanović upozorio na njega kao na osvetnički zbog Čačićevog "buldožerskog"
ponašanja prema medijima i istupanju u javnosti. „"Ja se s vama ovdje mirno i temeljito
razgovoram, ali ću reći još jednu drugu stvar - ovo se pretvara u hajku na Čačića, koji
doduše svojim grubim ponašanjem tome da je povoda. To ne znači da su napadi na njega s
ove osnove opravdani. Ovo je pokušaj da se jednog čovjeka, preko svake mjere, čak i preko
svake ljudske mjere, zbog njegova malo oštrijeg karaktera, gluposti, naprosto zakuca u

33
zemlju. Ja to kao čovjek neću dopustiti. Tu su naravno, tek na samom kraju, i neki politički
razlozi, on je predsjednik stranke“ (http://bit.ly/1TnYHXg, 2012).

Autori su naveliko špekulirali, na ironičan način o potencijalnim političkim posljedicama za

Čačića nakon izricanja presude, ali i o posljedicama za vladajuću koaliciju. Naglasak je
striktno na političkim argumentima te se kroz tu prizmu gleda i Čačićeva prometna nesreća.
Iako to djeluje pomalo beskrupulozno, može se zaključiti kako mediji to rade da bi "ogolili"
Čačića te isključivo iz razloga jer je riječ o javnom interesu, a sama situacija se kosi sa
svjetskim praksama gdje su političari davali ostavke na funkcije ako su bili i samo suputnici u
prometu što je bio dodatan razlog za slobodnu medijsku procjenu o Čačićevom ponašanju i
radnjama. Dominantan ton za Čačića je uvijek bio negativan s blagim prizvukom ironije i
osuđivanja, ali ipak s dovoljno poštovanja prema njemu kao prema osobi koja ima traume
zbog osobne tragedije, a vodi jedan od najtežih resora u Vladi. Takav se stav može ocijeniti i
kao opravdavanje Čačićeve neefikasnosti, pogotovo od strane autora koji su mu naklonjeniji.
Perspektiva autora o njemu se ne mijenja puno niti nakon odlaska u zatvor i izlaska iz njega.
U tom je periodu prikazan kao „Zorro osvetnik“ koji se vraća u sam vrh politike i sprema
odmazdu svima koji ga nisu podupirali za vrijeme njegova boravka u zatvoru. Jedino u čemu
ga se dodatno ističe i što autori konstantno naglašavaju i nameću jest odlika njega kao velikog
radnika, na populistički način kako je prikazan i Bandić, koji je spreman odmah zasukati
rukave i početi raditi kao da ništa nije bilo. Autori u svojim prikazima tu komponentu
većinom cijene. Jedino koga autori doživljavaju u sve gorem i negativnijem kontekstu te
konstantno imaju i takav ton u izvještavanju jest Milanović i njegova Vlada. O Vladi u cjelini
se govori kao o nepotističkoj, na temelju ovih afera, ali dok se one separirano promatraju u
drugačijem svjetlu nakon "pročišćenja" glavnih aktera, Vlada ostaje i dalje negativna s
generalnom usporedbom i zaključkom svih autora, a to je da se potpuno sigurno može mjeriti
s Vladom HDZ-a u doba Ive Sanadera (Piskač, 2012).

34
7.5. Kakve su opće teorije i slike o funkcioniranju države i društva te o posljedicama
problematiziranih događaja uspostavljene i dominiraju u diskursu?

Teorije i slike o funkcioniranju države u društvu, kao i samog društva, se stvaraju na dvije
razine. Prva razina se odnosi na same problematizirane afere i njihove posljedice na temelju
kojih se donose zaključci o vladajućoj koaliciji i ostalim njenim akterima. Druga razina
odnosi se na stvorenu sliku Vlade koja se onda preslikava na sve institucije i samim time i na
samu državu. Sama Vlada je predstavljena kao najlošija hrvatska Vlada koja je vrlo brzo
napustila Plan 21 na temelju kojeg su pobijedili na izborima. Glede njezinog cjelokupnog
moralnog integriteta, njen status kao i status samog Milanovića koji stoji na čelu Vlade ovisi o
tome gleda li se on za vrijeme medijskog fokusa usmjerenog na Holy ili na Čačića, te u kojem
periodu. Za vrijeme njihovog mandata, u principu generalno gledište javnosti jest takvo da
državu percipira kroz Vladu i njezine aktere, zbog sukoba koji su nastali svađom između Holy
i Čačića na nekoj od sjednica Vlade, kao i onoga koji se ocijenio kao pokušaj nepravilnog
političkog kadroviranja te je došlo do sukoba interesa s obje strane, to se dogodilo dva puta od
strane Čačića ( riječ je o Jambraču i Ferenčaku) i dva puta od strane Holy (Riječ je o Branki
Jagar i Sanji Kalamburi), stvorio se dojam o neorganiziranosti same Vlade, ali i lošim
odnosima unutar nje što je dodatno potenciralo i samo, već navedeno, ponašanje relevantnih
aktera. Uz to, stvorena je percepcija da je riječ o Vladi koja nema problema s imenovanjem
nepravomoćno osuđivanih kadrova u uprave državnih organizacija te u njihove nadzorne
odbore. U globalu autori prilikom svakog izvlačenja neke od glavnih afera i njihovog
problematiziranja kao glavni zaključak iznose pitanje budućnosti Vlade, a on je uvijek gotovo
pa isti: Vlada svakim svojim potezom riskira svoju nestabilnost što može rezultirati gubitkom
povjerenja građana, a samim time i dobivanjem crvenog svjetla na sljedećim parlamentarnim
izborima. Razloga za to ima pregršt. Sudstvo se smatra lažno neovisnim, potkupljenim od
strane političara koji s njim barataju ovisno o interesima koji im odgovaraju. Takve su slike
potencirane aferom imenovanja Sanje Kalambure na mjesto predsjednice Fonda za zaštitu
okoliša i energetsku učinkovitost u čijem je slučaju glavnu ulogu imala Holy. Svojim
pokušajem prejudiciranja sudskih odluka i inzistiranjem na obrani same Kalambure iako je
već bilo utvrđeno kako se protiv dotične zaista vodi kazneni postupak, što je do tada bilo
sporno pitanje, Holy je najveću štetu nanijela sebi i vladajućoj koaliciji, a kao rezultat
potencijalno stvarno oslobođenje Kalambure u postupku bi nedvojbeno i bez premišljanja od
strane javnosti bilo shvaćeno kao direktan utjecaj političkih aktera i korištenje moći na
hrvatsko pravosuđe (Klauški, 2012). Nakon određenih poteza koji su potegnuti od strane

35
izvršne vlasti, ukidanje javnih natječaja što je Čačić svojedobno htio iskoristiti za prevlast
vlastite stranke nad svojim koalicijskim partnerom tako što bi osiguravanjem položaja za
svoje kolege Ferenčaka i Jambrača imao stranačku većinu u nekim državnim organizacijama,
već od prije razočarana javnost ne vidi ništa novo u tome i vodi se starim zaključkom:
„državna poduzeća ponovno postaju nagrade za podoban partijski kadar“(Holjevac, 2012), a
djelovanje državnih institucija ponovno dokazuje da sama država funkcionira na temelju
zakulisnih igara. „Same institucije se predstavljaju kao zaštitinici širokih narodnih masa, a u
stvarnosti su njihovi glavni akteri svi redom bogataši koje se barem jednom teretilo za neko
kriminalno djelo“ (Holjevac, 2012). Takve se teorije nakratko mijenjaju ostavkom Holy zbog
koje u javnosti izgleda kao da se uspostavlja pozitivan standard u obavljanju javnih dužnosti,
odnosno, da za sve neprilične radnje slijede i negativne konzekvence te se ova Vlada
najistaknutije do tada, barem u medijima, diferencira od HDZ-a. No, čim se fokus medija
prebacio na sudski proces protiv Čačića u Mađarskoj i Vlada je ponovno zadobila svoju staru,
negativnu reputaciju i rejting koji je imala malo nakon početka mandata. Tu je osim Čačića
veliku ulogu odigrao i sam premijer kao osoba koja ima izvršnu moć u donošenju odluka koje
se tiču svih političkih aktera, ali koje utječu i na javnost. Od početka Čačićevog slučaja,
premijer je anagažiran u njegovom relativiziranju što odaje dojam da premijer malo drži do
pravne države i nameće se pitanje je li uvijek riječ o takvoj vrsti pristranosti kada bi o tome
mogli ovisiti njegovi osobni interesi (Jurasić, 2012). Nakon događaja koji je bio s Holy i
aktualne reakcije na nepravomoćnu presudu koju je Čačić dobio, postalo je očito kako u Vladi
vrijede dvostruki kriteriji, a koje određuje sam premijer (Jurasić, 2012). On ide toliko daleko
da je spreman žrtvovati članove vlastite stranke, neovisno o njihovoj stručnosti i dobroj
kompetenciji, kako ne bi razvrgnuo koaliciju koja mu odgovara. Mediji su suglasni u
zaključku kako pravo nema veze s pravdom, a kao problem navodi se i neprikladno nošenje s
posljedicama problematiziranog događaja koji nije politički, ali utječe na političare i cijelu
vladajuću koaliciju. Za vrijeme afere s Čačićem i prije pravomoćne presude i njegovog
odlaska u zatvor glavna slika je bila ta da je Hrvatska taoc njegovih osobnih tragedija koje
utječu i na sliku koju ostatak Europe, ali i svijeta stvara o našoj državi. Mediji su konstantno
pokušavali predvidjeti, a javnost je jednako tako željela doznati odgovor napokon kolika će
biti cijena Milanovićevog i Čačićevog partnerstva iz interesa po Hrvatsku, građane, ali i njih
same stoga su, osim Čačića i Milanovića, odahnuli svi ostali kada je donesena pravomoćna
presuda. S moralne strane gledano, u to vrijeme, HDZ i SDP se izjednačuju, ali sada s
jednom razlikom koja ide u korist HDZu. Prema navodima nekih autora oni su bar imali
dovoljno skrupula da svakoga za koga se osnovano ustanovi da ga se kazneno tereti izbace iz

36
stranke (Holjevac, 2012). To s trenutnom vladajućom koalicijom nije slučaj jer teorija koju
društvo ima o funkcioniranju države pod palicom Kukuriku koalicije je ta da moralne dileme
koje se lome u javnosti zapravo služe samo kako bi se skrenula pažnja s onoga što Vlada
stvarno radi. Još jednom, nakon afere s Holy, pogotovo kako se dalje odvijao događaj i kako
je i sama Holy utjecala na njegov razvoj te na medijsku zainteresiranost za selektivne
probleme koji su se pojavili u toj naizgled čistoj situaciji koja je išla na zadovoljstvo svih,
ustanovljeno je kako postoje jaki interesni lobiji koji također imaju velikog utjecaja na
politiku što izravno pretpostavlja kako je SDP nastavio djelovati onako kako je započeo HDZ
(Krajač, 2012). Počinje se ponovno gledati pozitivnije i na sam HDZ kao stranku koja ipak
nije kriva za cjelokupno državno stanje koje primarno frustrira građane. Vladajuća koalicija u
tom pogledu kod građana doživljava negativan vrhunac jer je „ova zemlja već dovoljno
osiromašena i fino opljačkana, a ljudima je već preko glave tranzicijskih muljatora“, to se
ponajviše odnosi na Čačića, „koji su se opernatili sumnjivim poslovima te njihovih političkih
sponzora. Preko glave im je politike koja zaziva pravdu s debelom figom u jednom i još
debljim novčanikom u drugom džepu“ (Klarić, 2012). Nakon svih problematiziranih afera
koje su tokom vremena ostavile vidljive političke i društvene posljedice, u dominantnom
medijskom diskursu prevladava mišljenje kako na kraju mandata Vlada ipak nije polučila
nikakve veće uspjehe, a ostat će okarakterizirana kao Vlada koja ponajprije nije bila
principijelna i ujednačena u odbacivanju vlastitih ljudi. Većina je otišla zbog neetičnog
poslovanja ili unutarstranačkih sukoba, no uvijek je bila riječ o kratkim aferama. Akteri s
dugim repovima ostaju u vladajućoj koaliciji zahvaljujući upravo protekciji samog premijera
kojemu su usta puna poštenja, ali samo na tome ostaje (Gregorović, 2015).

37
7.6. U kojoj mjeri Čačić i Holy utječu na politički i društveni diskurs tog vremena? Na koji
način? Koje se osobine njihove ličnosti mogu iščitati te koliko one utječu na razvoj
problematiziranih događaja?

Mirela Holy i Radimir Čačić u potpunosti utječu na politički diskurs analiziranog vremena,
jer, prvenstveno, u njemu izravno sudjeluju i pridonose mu svojim djelovanjem. Za bolje
razumijevanje potrebno je pojasniti kako su prikazane osobine njihove ličnosti te kakvo je
njihovo ponašanje koje potvrđuje prethodno navedene teorije i slike o političkom diskursu
toga vremena. Treba ponovno napomenuti kako se problematika njihove afere odražava na
cjelokupnu vladajuću koaliciju i funkcioniranje države u cjelini. Njihove afere su mikro razina
onoga što se događa na makro razini. Za razliku od Holy za koju je pretpostavka da svoj
utjecaj vrši nenamjerno iako se može pretpostaviti da intecionalno naglasak stavlja upravo na
Milanovićeve dvostruke kriterije i osjećaj da je diskriminirana zbog čega se predstavlja
žrtvom i želi da se o njoj u tom kontekstu govori, Čačić je sam, a i akteri oko njega, posebice
premijer, potvrdio da je svjestan svoje reputacije u javnosti i da je sam kontrolira. On ne želi
biti omiljen u javnosti nego želi raditi za opće dobro. Potom, u isto vrijeme, „u postizanju
svojih ciljeva juri nezadrživo, gazeći zakonom propisane procedure i ne ustručava se
upotrijebiti ni silu“ (Županić, 2012). On je "moralno hendikepirana osoba", kralj bahatosti i
arogancije, "razjareni bik" koji nema visok prag tolerancije. Upravo na temelju tih osobina
gradi svoju lošu reputaciju i sliku u društvu, ali njegova afektivnost šteti i cijeloj Vladi jer je,
zbog vlastite dominacije koju naglašava uspoređujući se u javnosti s premijerom i ponašajući
se kao da mu parira, averzija društva prema njemu translantirana na većinu aktera izvršne
vlasti. On svojim radnjama jednostavno nameće diskurs u kojem mediji prisilno pred javnosti
žele osvijestiti kulturu političke etike i političke odgovornosti i pokazati primjer kako to ne bi
trebalo izgledati. On u javnosti pokušava nametnuti viziju da Vlada nema vremena za ništa
drugo osim rada, a on u tome daleko prednjači zbog čega ga se stavlja u kontekst
"samoprozvanog mesije" kojemu mišljenje javnosti ne znači baš ništa, a sva pitanja o
njegovoj funkciji su njemu nebitna i na njih odgovara potpuno ironično. Igra se jakim riječima
koje uzima zdravo za gotovo, ali čiji smisao uopće nema namjeru ispuniti. To i dokazuje kada
u veljači 2012. godine spominje kako će dati ostavku ukoliko investicije do jeseni ne krenu,
no to je obećanje prošlo jednako kako je i došlo. Svoju aferu potpuno hladno banalizira
tvrdeći kako je on odgovoran za nesreću koja mu se dogodila, ali nije kriv i da je spreman
tužiti svakoga tko bude govorio drugačije. „Potpuno logično nameće se pitanje treba li takav
čovjek vladajućoj koaliciji budući da je on samim ulaskom u Vladu nakon dobivenih izbora

38
nametnuo nedopustive kriterije političkog morala te je Hrvatsku pretvorio u taoca svojih
problema. U ovom trenutku Vladu Republike Hrvatske vode dva ne samo nesposobna
političara, već i dvije moralno hendikepirane osobe. Njima je smrt dvije osobe, nešto za što
postoji stanovita imaginarna „odgovornost", ali koja sa sobom ne povlači i političku
odgovornost. U svakom slučaju Čačić nije „kriv", on je samo virtualno „odgovoran" (Jurasić,
2012). Povezano s tim, mediji ističu kako Čačić u svojim istupima i moralnim dvojbama
prednost daje političkim argumentima za koje zna da će ga javnost vidjeti u pozitivnijem
svjetlu. Uostalom, njemu moral nije bitan, bitno je politikanstvo bez zakona jer oni su
namijenjeni dječjem vrtiću, ali ne i njemu. No, iako uvjerljivo dominira političkim diskursom,
a to se od njega i traži od strane koalicije i medija, ne uspijeva nametnuti svoje viđenje osobne
nesreće. Ona je pretvorena u političku nesreću u kojoj je Čačić žrtva što dodatno revoltira
javnost. On predstavlja jedan krak ovaj put lijeve hobotnice koji je na sreću odrezan, ali
transmutira. I to iz čovjeka kabineta u „frustriranog političkog osvetnika koji preko medija
prijeti novom promjenom hrvatske političke zbilje“ (http://bit.ly/1JQesDw, 2014). Za to mu se
medijski prostor itekako daje jednako kao što je vidljivo medijsko veselje zbog njegovog
povratka. Čačić je skeptičan prema takvom prikazu i zapravo ga ni ne traži tvrdeći stalno
kako mainstream medijske slike ne odgovaraju onome što on zaista jest i što stvarno radi.
Nakon izlaska iz zatvora mijenja svoju agendu ponašanja i propagira legitiman izbor naroda
za koji će se boriti, kao i činjenicu da ništa više neće raditi na silu.

Za shvaćanje utjecaja na politički diskurs analiziranog intervala, iznimno je bitan i utjecaj koji
Čačić ima o diskursu koji se odnosi na Holy i obratno, kako Mirela Holy utječe na politički
diskurs stvarajući slike o Radimiru Čačiću. Nakon prvotnih sukoba za vrijeme njihovih
mandata, nakon Mireline ostavke Čačić za nju ima samo riječi hvale. Prema njemu, ona je
pozitivna ličnost koja je otišla zbog vlastite procjene osobne odgovornosti čime se on sam
ograđuje se od stajališta da je imao ikakve veze s tim. Nekoliko godina kasnije, u 2015. tvrdi
da mu ne bi smetalo čak ni da mu Holy bude nadređena. No, Holyne reakcije nisu bile
pretjerano pozitivne nakon što je Čačić odstupio iz Vlade, a moglo ih se nazvati i pomalo
licemjernima. Naime, Holy je od ministrice koja je bila i koalicijska partnerica s Čačićem,
skupa su dobili mandat i ušli u Vladu, počela nametati tezu kako Čačić uopće nije trebao biti
član Vlade te da on svakako nije bio nezamjenjiv. Zanimljivo je kako je to primijetila tek
nakon što je i sama istupila iz Vlade (Jurasić, 2012). Zasluge Vlade nisu samo njegove
zasluge rekla je tada, a u skorije vrijeme je ponovila kako je ne zanima tko je kome drag. Ona
je tu da nametne važnost o predstavljanju i raspravljanju o političkim programima, a ne o

39
karakteru aktera. Za vrijeme problematizirane afere je također utjecala na politički diskurs.
Ona je uz Čačića bila trenutni najpoznatiji politički akter i medijima najomiljeniji, a u odnosu
na njega i superiorniji. Predstavljali su je kao bogato gradsko dijete sa zelenim idealima koja
se bori za prava žena u politici jer je politika prema njima još uvijek okrutna, koja pošteno i
do kraja vodi sve svoje borbe, a to bi ostale političke aktere moglo stajati glave, prvenstveno
misleći na Čačića i Milanovića (Barilar, 2012). No ipak, kada se njen prosperitet dovede u
pitanje, ona samo riječima radi nešto, ali u principu ne poduzima ništa (Klauški, 2013). To se
očituje u tome da je od svih promjena u resoru koje je najavila kasnije i odustala. Kada je
slučaj s e-mail porukom bio aktualan pokušavala je skrenuti pažnju s te afere i lopticu
prebaciti na međustranačke i unutarstranačke sukobe. Opravdavala je svoj čin kao ljudsku
gestu, a tek nakon razgovora s premijerom plasirala je to da je učinila veliku političku štetu
Vladi zato što je poslala sporni mail. Dio društva koje joj je bilo naklonjenije objašnjava to
pokazivanjem nedostataka manipulativne tehnike u odnosu s medijima, unatoč svom
komunikacijskom iskustvu, kada je riječ o političkim događajima, tu joj nedostaje iskustva i
malverzacijskih vještina koje do sada nije imala prilike ni potrebe opravdavati, za razliku od
kolega s više iskustva. Svojim ponašanjem uspjela je nametnuti mišljenje i da je nedosljedna
jer je priznala situaciju tek nakon što je otkrivena, u protivnom bi posljedice bile drugačije, ali
za razliku od reakcija javnosti na Čačićeve diskurzivne smjernice, građani koji su joj
naklonjeniji potencijalno prihvaćaju kako se njena moralnost ipak očituje, primjerice u tome
što je mail jedino što su joj uspjeli iskopati i zamjeriti. O odnosu između Holy i Čačića kao i o
stajalištu o političkom moralu koje je stvoreno većinom odbijanjem Čačićevog utjecaja na
cijeli politički diskurs, zaključak je cijelo vrijeme isti: unatoč tome što se inzistira na
političkim argumentima, ostavke se odvijaju na razini morala isključivo iz razloga, ako će se
gledati samo politički argumenti (primjerice činjenica to što su i Holy i Čačić legitimno
izabrani, on je to cijelo vrijeme naglašavao kao opravdanje za svoj ostanak na funkciji) u tom
slučaju logika nalaže kako je „jedan mail opasniji od dvoje mrtvih“ (Kovačević i sur, 2012).

40
7.7 Kakve bipolarne opreke dominiraju u cjelokupnom diskursu? Jesu li stabilne ili se
mijenjaju? Uslijed kojih događaja? Kakav je odnos aktera u sukobu i tko dominira?

Najočitije bipolarne opreke su one koje se odnose na situacije koje stvara Čačić i reakcije na
njih od strane vladajuće koalicije te one koje se odnose na političko djelovanje Holy i jednako
tako reakcije na to djelovanje od strane Vlade i premijera. Čačić je u sukobu većinom sa svim
ostalim političkim akterima koji su relevantni za kontekst te za samo odvijanje
problematizirane afere, ali Holy je ta koja potencira teorije o tome da se vodi kampanja
ciljano usmjerena protiv nje. To opravdava time da je njezin politički gaf izašao u javnost na
neobičan način te da je činjenica da se svaki njezin potez gledao pod posebnim povećalom
(http://bit.ly/1JufDD4, 2012). Takva retorika postaje pravilo u njenoj komunikaciji s
medijima, javnosti, ali i akterima, a neke od njih čak i koristi kako bi te teorije opravdala. Za
vrijeme svojeg mandata nalazi se u sukobu s hrvatskim pravosuđem zbog slučaja Kalambura,
iako sve nastoji prezentirati kao politički lapsus, odnosno, nespretnu izjavu koja je previše
odjeknula u javnosti. Ona je ujedno i pravi primjer moralne dileme koja se u medijima
provlači kroz cijelo vrijeme trajanja afere s e-mail porukom kao i po njezinom završetku.
Okosnica tih dilema očituje se u tome što još uvijek nije jasno razriješeno je li riječ o
političarki koja je zloupotrebljavala svoj položaj, ili je riječ o političarki koja ljudski pomaže
u svrhu javnog interesa kojeg joj je dužnost zastupati. Ta moralna dilema, kao najveća
bipolarna opreka, najjasnije se vidi i kroz usporedbe ponašanje same Holy i Čačića. Medijski
prikaz je vrlo jednostavan, gotovo školski. Imamo u javnosti najzastupljenijeg i
najomraženijeg muškog i najomiljeniju i najzastupljeniju žensku političarku. Njihovi
karakterni i interesni sukobi jasni su kao razlika između neba i zemlje, te iako ih pojedini
autori unatoč tome smatraju ipak dosta sličnima, što nije dominantan diskurs, odnosno onaj
koji prevladava o slikama i teorijama o Holy i Čačiću, javnost ih poprilično separira, a ta
razlika koja se reflektira u javnosti odjekuje upravo zbog vidljivosti definiranih dvostrukih
kriterija koji su postavljeni spram Holy i Čačića od strane Vlade u liku i djelu premijera
Milanovića. I dok su Milanović i Čačić inzistirali na tome da je ostavka Holy stvaran i vidljiv
pokušaj da Vlada krene dalje od nepotizma i uspostavi odnos povjerenja s građanima, Holy je
inzistirala na tome da je se promatralo pod posebnim povećalom te da su mediji o njoj
pretjerano izvještavali, a kao primjer spominje priču o „Zelenom ponedjeljku“ kada su mediji
izvijestili kako je u saborsku menzu pokušala uvesti jelovnik bez mesa na jedan dan u tjednu.
I finalno, da je ciljano maknuta s pozicije ministrice zbog interesa osoba koji se nalaze na
većim i moćnijim funkcijama od nje čime potencira sukob u kojemu je ona moralna,

41
principijelna i vjerodostojna prema građanima, a Čačić i MIilanović su ti koji odudaraju od
moralnih normi ponašanja. S druge strane, bitno je naglasiti stav premijera koji je dodatno
produbio već ionako sukobljene strane i koji je otvoreno zauzimao Čačićevu stranu svaki puta
kada je trebalo birati između njega i Holy. „Slučaj Ferenčak, Kalambura i Holy te slučaj
Čačić su dvije različite stvari, to su jabuke i banane, a ne banane i kruške. U jednom se
slučaju radi o tome da je netko pretjerivao, a u drugom slučaju se radi o svjesnom
promišljenom odabiru, voljnoj komponenti i tu su etičke kategorije, bez popovanja. To su
dvije različite stvari, a taj djelić sekunde u kojem se život promijeni, to je u božjim rukama“
(Zoran Milanović, http://bit.ly/1GHzwJV, 2012). Zahvaljujući takvim, krajnje oprečnim
razmišljanjima, dolazi do sukoba s javnosti u kojoj se počinje uspoređivati i propitivati
kvaliteta i rad SDP-ove Vlade s Vladom HDZ-a. Svaki put rezultat ispadne u korist HDZ-a.
Čačić tu zauzima stranu koja ide njemu i Milanoviću u korist stavljajući se s njim u jednaku
poziciju, iako to ne bi trebali biti, tvrdeći da njega i Milanovića nitko neće ucjenjivati i da mu
nije jasno kako to do sada neki još nisu shvatili, aludirajući na moć koju njih dvojica imaju
nad ostalima i koji bi im zbog toga trebali biti podređeni. Što se Čačića tiče, njegovi su sukobi
bili iznimno oscilirajući. Od intrapersonalnog sukoba gdje on odbija dati ostavku iako možda
zna da bi morao do sukoba s javnošću zbog tih moralnih dilema. Najveća bojazan, kada su u
pitanju bipolarne opreke povezane s njim, je kako osoba koja ne vodi previše računa o svom
rejtingu može biti izabrana osoba od povjerenja kojoj se sudbina Vlade stavlja u ruke?
Navodi se i kontradiktornost društva, odnosno njegova licemjerja koje moralnost Čačićeva
ostanka na funkciji stavlja u korelaciju s njegovim ministarskim (ne)uspjehom (Jurasić,
2012)! Čačićev slučaj opterećuje i provocira nestabilnost hrvatske Vlade, to je istina, ali
možda je još teža posljedica što unosi dvostruka mjerila u hrvatski politički život. Glede
sukobljenih odnosa s javnosti zanimljivo je primijetiti kako HDZ još uvijek nije bio otišao s
vlasti, a javnost je Čačića već kritizirala što dovodi do još jedne bipolarne opreke: legitimacije
njegovog izbora. Je li o njoj opravdano govoriti kada se zna kako je HNS s minimalnim
postotkom prešao prag i dobio mandat u Vladi? Nastavljajući promatrati posljedice
problematizirane Čačićeve afere, bipolarne se opreke samo nižu dalje. Koalicijski partneri
SDP i HNS se sukobljavaju zbog njega, a finalno, njegove najnovije izjave kako se Vlada
izgubila bez njega te da je on bio iznimka u cijelom sazivu ga sukobljavaju i s trenutnom
vladajućom koalicijom koju je gorljivo branio za vrijeme svog mandata. Njegovom prisilnom
smjenom koju je potencirala Vesna Pusić, nova predsjednica HNS-a, Čačić je krivac i za
raskol u stranci, a njegov odnos s Vesnom Pusić je od reputacije najdugovječnijeg političkog
para dosegao razinu javnog prepucavanja i borbe za moć i prevlast u stranci koja je sa strane

42
Pusić puna straha, a Čačić je predstavlja kao da ju je već dobio. Finalno, sumiranje svih
bipolarnih opreka nastalih sukobima aktera i njihovog ponašanja te bipolarnim oprekama koje
su zbog toga stvorene, glavna bipolarna opreka se ponovno odnosi na cjelokupnu Vladu kao
refleksija. Generalno, smjena ljudi koja se u Vladi konstantno odvija pod palicom premijera
koji je izgubio kompas, koji izjavljuje kako bi novi izborni zakon koji je donesen, a koji ga
sukobljava i s Čačićem, između ostalog, trebao vrijediti samo za neka kaznena djela
pravomoćno kažnjena kaznom u trajanju dužem od šest mjeseci, a ne za sva te pogotovo ne za
ona koja se odnose na prometne nesreće, govore puno o njegovom karakteru i ulozi koju
obnaša. Umjesto da bude koordinator Vlade koji zna odabrati i uz sebe sačuvati ljude koji
znaju i mogu raditi, smjenama iz banalnih razloga i on sam dovodi u pitanje način rada
Vlade, jer dok jedni padaju, drugi s težim grijesima ostaju na funkcijama. Pravo je pitanje
zašto je to tako (Gregorović, 2015)?

43
7.8. Kakva su bila dominantna očekivanja i predviđanja autora prilikom prikaza
kontekstualnih situacija koje su prethodile problematiziranim događajima? Jesu li tekstovi
nakon završetka događaja doprinijeli drugačijem shvaćanju događaja nego što je to bilo za
vrijeme neposrednog događaja? Koliko je vjerodostojan cjelokupan medijski prikaz te
postoje li kakve nelogičnosti u interpretaciji? Jesu li one produkt pristranosti autora ili nečeg
drugog? Čega?

Dominantna očekivanja i predviđanja autora neposredno prije problematiziranih događaja

uglavnom su ponajviše ovisila o njihovim vrijednosnim sudovima o samim aferama i o tome
kako bi se one trebale razriješiti (autori su često nudili svoja predviđanja pa su tako,
primjerice, Holy prognozirali političku propast), o njihovoj naklonosti političkim akterima, ali
i naklonosti ljevici ili desnici. Kroz kontekst specifičnih problematiziranih afera,
problematizirao se i potpuni moralni integritet cjelokupne trenutne vladajuće koalicije, ali i
one koja je bila prije nje, odnosno, Vlade na čelu s HDZ-om. Nerijetko su se autori koji su bili
vidljivo pristrani u svojim tekstovima "natjecali", odnosno raspravljali oko toga hoće li u
borbi veće vjerodostojnosti pobijediti lijeva ili desna strana, a sam tijek događaja
problematiziranih afera su koristili kako bi potkrijepili svoje tvrdnje o političkom stanju
države. To je vidljivo posebno u tekstovima autora koji zagovaraju HDZ kao, unatoč svemu,
pošteniju političku opciju. „Motivi ljudi koji su se derali protiv korupcije nisu bili uništiti
korupciju - nego uništiti HDZ. I to tek kad je HDZ konačno nakon gotovo 20 godina
neovisnosti počeo raditi nešto na rješavanju korupcije, prije svega vlastite, što SDP-u za sad
ne pada na pamet“ (Holjevac, 2012). Komparacije koje su radili nabrajajući po čemu se
HDZ i SDP razlikuju pretvorili su u niz dobro osmišljenih događaja koji su dokaz urote protiv
HDZa. Takvi su tekstovi uglavnom bili vidno inspirirani autorovim stavovima ili
predviđanjima upitne ispravnosti zbog podložnosti vlastitoj subjektivnosti i procjenama
temeljenim na vlastitim tumačenjima. „Prijevremeni izbori postaju realna opcija. Situacija je
izgleda zatekla i najveću oporbenu stranku, jer u HDZ-u ni najveći optimisti nisu računali da
će Milanović i Čačić u samo šest mjeseci potrošiti sav politički kredit proistekao iz
prosinačkih izbora i iscrpsti sve što se moglo iscrpiti iz nepostojećeg Plana 21. U kontekstu
prijevremenih izbora važno je da se HDZ pod novim vodstvom što prije „konsolidira". Pod
konsolidacijom HDZ-a podrazumijeva se temeljito češljanje Sanaderove kadrovske hobotnice
i povratak na Tuđmanovska načela. Ne bude li se HDZ na taj način konsolidirao, onda su
besmisleni i prijevremeni izbori, jer su HDSSB i Lesarovi radnici još preslabi da preuzmu
odgovornost za stanje države i nacije, a pravaši i dalje svaki u svom socijalističkom oour-u

44
samoupravno hrču“ (Piskač, 2012).

Ovakva se dominantna percepcija nije promijenila za vrijeme neposrednih događaja i

raspravama o problematiziranim aferama, ali je razlika izrazito vidljiva nakon stvarnih
političkih posljedica koje su uslijedile, a tada se vidljivo mijenja i perspektiva o glavnim
političkim akterima, Mirele Holy i Radimira Čačića. Dominantna mišljenja autora su se često
poklapala i s mišljenjima njihovih sugovornika: drugih političara, političkih analitičara i inih
aktera. Njihova je uloga također bila potkrijepiti mišljenje autora ili ona gdje su upravo
sugovornici konstruirali priču i naveli autora da na temelju njihovih izjava izvede zaključak
koji će prenositi dalje u javnost. Takvi su se autori trudili ostati nepristrani i držati se samo
onih informacija koje su imali. Njihovu točnost kako bi izveli zaključak relevantan za priču
nisu provjeravali što zaista predstavlja svojevrsnu "rupu" u interpretaciji jer se cijelo
izvještavanje baziralo na interpretaciji nečega što je netko drugi smatrao istinitim i ispravnim,
ili su se prenosile selektivne informacije koje su autorima osigurale da oni mogu napisati ono
što su planirali. „Prosvjednik: Dajete ostavku? Ironični Čačić: Sasvim sigurno! Ovo je samo još jedan
dokaz koliko je Čačić rezigniran kad je u pitanju javno mišljenje. On gotovo na svako pitanje
koje on smatra nebitnim odgovara ovako“ (Bilešić, 2012).
Rijetki su bili dugi informativni tekstovi s čiste autorove izvještajne pozicije, a česti nisu bili
ni tekstovi u kojima Mirela Holy, a pogotovo Radimir Čačić imaju prilike govoriti. Commented [4]: Začinite tj. Potkrijepite citatima.

Primjerice, masovno su se prenosile izjave Čačića kada je dao ostavku, ali tekstovi napisani u
obliku nekog razgovora s njim počeli su se objavljivati tek nakon što je on izašao iz zatvora te
kada je morao otkriti kakvi su mu budući politički planovi, a zanimljivo je bilo i prenositi
njegove izjave kada je kritizirao rad Vlade ili pričao o budućim političkim planovima.
„Komentirajući Milanovićevu Vladu kazao je kako se ona njegovim odlaskom pogubila, te
kako je on u tom sazivu bio iznimka. Podsjetimo, Čačić je ranije izjavio kako ne isključuje niti
koaliciju s HDZ-om, no samo nakon izbora. Otkako je izašao iz pulskog zatvora, susreo se s
mnogim akterima političke scene. Tako je na nedavnom varaždinskom Špancirfestu ugostio
saborske zastupnice Jadranku Kosor i Vesnu Škare Ožbolt“ (http://bit.ly/1NHHypt, 2014). S
druge strane, Holy je za intervjue bila zanimljiva autorima medijskih prikaza netom nakon što
je podnijela ostavku na svoju ministarsku poziciju i kada se nagađalo tko je njezinu e-mail
poruku plasirao u medije i cijelu javnost te zašto, a često su je pitali i za reakciju na nove
Milanovićeve poteze kada su u pitanju afere njegovih ostalih ministara, a posebno se isticalo
njezino mišljenje da „ je premijer dosad u nekoliko navrata pokazao da visoko podignuta

45
ljestvica, o kojoj je govorio kada je smijenio mene, nije uvijek ravnomjerno podignuta“
(Mirela Holy, http://bit.ly/1JlDPKT, 2015). Uzimajući u obzir cjelokupno i detaljno praćenje
svih afera, događaja prije njih i nakon njih, postoji jedna sasvim očigledna nelogičnost u
interpretaciji tekstova, a to je manjak zastupljenosti reakcija, komentara i izvještaja koji su se
bavili Čačićevim razlogom odlaska u Mađarsku kada se sporna prometna nezgoda dogodila.
Naime, budući da su vrlo često autori moral političkih aktera mjerili s obzirom na njihovu
toleranciju na korupciju i sposobnost za bavljenje istom, gotovo nigdje nije bilo moguće
pronaći zaključak, odnosno poveznicu u tekstovima koja bi u sebi imala uključen i ovaj
segment za bolju interpretaciju problematizirane afere. Naime, riječ je o tome kako je Čačić u
Mađarsku išao u privatni posjet službenim automobilom. To se nigdje nije navodilo kao
problem, no ako uzmemo u obzir cijelo razdoblje analize tekstova, ista priča je potpuno
odjeknula u javnosti na kraju 2014. godine, ali s jednom razlikom. Ministar zdravlja, Siniša
Varga, oko kojega je nastala afera je također išao na skijanje u Italiju službenim
automobilom, ali njega je vozio vozač. Mediji su se naveliko raspisali o tome kada će se
promijeniti uredba o korištenju službenih automobila te hoće li ovakvi slučajevi njome biti
onemogućeni, a premijer je tek tada Čačićevu tragediju počeo kontinuirano uzimati kao
opravdanje za ono što je Varga napravio. "Sjetite se što se dogodilo ( Radimiru) Čačiću, koji
je bio ministar, bio je u stranoj zemlji i na kraju je završio godinu dana u zatvoru. Uvijek se
vraćam na to. To je grozna priča i nesreća koja je mogla biti izbjegnuta da je kao dužnosnik
parlamentarne stranke koristio usluge vozača", rekao je Milanović. Nakon toga je nastavio,
"Ne želim ministre za volanom automobila, službenog ni privatnog. Što je moguće manje. Jer
im se može dogoditi da upadnu u situaciju koja je nesreća i što onda. Onda ćemo godinu dana
imati hoćeš ga smijeniti, nećeš ga smijeniti, je li kriv ili ne, jel pio ili ne. Nije stvar toliko
jednostavna" (http://bit.ly/1HL70Id, 2014).

Kada se propusti u interpretaciji autora glede Čačićevog slučaja i usporedba medijske i

reakcije javnosti oko slučaja Varga stave na stranu, i sami glavni politički akteri su imali
nekoliko, može se reći, nedosljednosti u svojim istupanjima u javnosti za vrijeme
problematiziranih afera koje autori tekstova nisu iskoristili, a koji su mogli utjecati na
interpretaciju političkih aktera. Primjerice, bila su podijeljena mišljenja oko reakcije premijera
na slučaj Ferenčak i slučaj Kalambure. U prvom je, iz pretpostavki oko naklonosti prema
Čačiću, izostala premijerova reakcija na cijeli slučaj iako je upravo on preuzeo sve zasluge
radi finalne smjene Ferenčaka, a samo rijetki autori su primijetili kako u slučaju Kalambura
premijerova izjava o povjerenju koje je dao Holy nije bila potpuno pozitivna. Naime, govoreći

46
kako to povjerenje nije bez rizika jasno je dao do znanja da je sve potencijalne posljedice
prebacio na nju, unatoč njezinoj stranačkoj pripadnosti i imidžu kojeg je uživala u javnosti
zbog čega se pretpostavljalo da će je zaštititi. Nadalje, u tijeku afere s e-mail porukom koju je
Holy poslala šefu HŽ-a, kada su se događaji još odvijali, otkriveno je kako je Holy zatražena
da iznese svoje mišljenje o toj poruci i prije nego je ona izašla u javnost, što je ona odbila.
Količinski veliko njeno medijsko istupanje nakon toga, upravo oko sporne poruke, sa pozicije
žrtve može se protumačiti također kao pokušaj manipulacije upravo pozicijom u kojoj se
našla. Kako je već spomenuto,
zaključci o događajima i o akterima su se primjetno promijenili nakon što su isti završeni i
nakon što je vrijeme odmaklo. Sve afere i akteri, Holy i Čačić, su se prestali promatrati kroz
negativan kontekst, a autori su jednoglasni oko mišljenja o njima koje je još uvijek aktualno, a
puno je pozitivnije. Same afere i reakcije na njih su se počele promatrati kroz prizmu odnosa
moći koje je uvjetovala pozicija na kojoj su bili Holy i Čačić, zbog čega su stvoreni zaključci
o važnosti tih pozicija i o mogućnostima koje donosi pozicija koja je u ovim slučajevima
odnijela prevlast, a to je svakako, dominantno je mišljenje autora, pozicija prvog
potpredsjednika Vlade RH i koalicijskog partnera. Upravo na temelju ovih čimbenika autori
predviđaju koja bi mogla biti nova uloga Holy i Čačića u stvaranju novih političkih snaga u
zemlji, kakva je ta uloga i koliko je relevantna s obzirom na trenutno političko stanje u državi.

8. ZAKLJUČAK
Kako bi stvorili zaključak, tijekom cijele analize bilo je potrebno voditi se mišlju kako se
problematizirani diskurs ne analizira da bi se došlo do istine jer ona kao takva ne postoji
(Đurin, 2013).

„Diskurs više nije i drugo do odsjaj istine koja nastaje po njegovim vlastitim očima; i sve
napokon može poprimiti oblik diskursa. Sve se može iskazati, i diskurs se može kazivati o
svemu upravo s toga što se sve stvari, očitovavši izmijenivši svoj smisao, mogu vratiti u tihu
unutrašnjost samosvijesti. Diskurs nije ništa drugo do igra, igra pisanja u prvom slučaju,
čitanja u drugom, razmjene u trećem i ta razmjena, to čitanje, to pisanje služi se uvijek samo
znakovima“ (Foucault, 1994: 13).

Umjesto toga, potrebno je bilo odrediti mehanizme, regulatore diskursa koji su podržali
određenu istinu i omogućili određenu percepciju stvarnosti. Ti mehanizmi mogu biti sama

47
epistemologija određenog vremenskog perioda, tvrdnje, diskurs kao skup tvrdnji, isključenost
iz diskursa (nespominjanje, ignorancija), cirkulacija diskursa (kroz komentare) i na temelju tih
mehanizama dobivamo niz određenih informacija o diskursu koji analiziramo (Đurin, 2013).

Za potrebe ovog rada, za vrijeme analiziranja svih jedinica analize prema pitanjima na mikro i
makro razini, stvarale su se čvorišne točke, upravo mehanizmi diskursa na temelju kojih su
glavni problematizirani akteri dovođeni u vezu s institucijama koje također sudjeluju u
problematiziranom diskursu i na koje se stanje spominjanih afera s mikro razine odražava na
makro razini, odnosno na cijele institucije. Mehanizmi su tvoreni kroz povezanost između
Mirele Holy, Radimira Čačića i Vlade na čelu s premijerom Milanovićem te komparacijom
njihovih problematiziranih afera i reakcijama isključivo Vlade s premijerom na njih kao i
posljedičnim viđenjem cijele Vlade nakon problematiziranih afera. Početna točka bila je da
Holy i Čačić imaju identičnu posljedicu za svoje djelovanje, gubitak funkcija u vladajućoj
garnituri, iako su razina i ozbiljnost djela zbog kojih su odstupili u potpunom neskladu jedno s
drugim. Mirela Holy je odstupila zbog e-mail poruke koja je izašla u javnost, a čiji je sadržaj
bio sporan jer u poruci traži zaštitu radnog mjesta jedne službenice HŽ-a, a uz to i supruge
njenog stranačkog kolege, a Radimir Čačić je sa svoje pozicije morao odstupiti jer je izazvao
prometnu nezgodu u kojoj je usmrtio dvoje ljudi. Unatoč tome što je Holy napravila voljni i
namjerni čin, logično i zdravorazumski je za zaključiti kako je „slučaj Čačić“ nemjerljivo
puno ozbiljniji. Posebno kada se u obzir uzme kako se od „1990. takva nesreća nije dogodila
nijednom našem dužnosniku, a niti je u svjetskim razmjerima poznato da se aktivnom
političaru sudilo za smrt dvoje ljudi. Dapače, neki su podnosili ostavke čak i kao putnici“
(Jurasić, 2012).

U obzir se također uzela i pokazana inicijativa za snošenje odgovornosti za navedena djela,

kao i priznavanje krivnje.

Nasuprot tome što je Mirela Holy nakon odstupanja s funkcije priznala kako je pogriješila i
kako više takav mail ne bi poslala, Čačić je izjavio kako on jest odgovoran za nesreću, ali nije
za nju kriv te će tužiti svakoga tko u javnosti bude tvrdio drugačije. Takav se rezultat može
promatrati kroz prizmu moralnog relativizma. „Reći da je nešto relativno znači da je ono, na
neki način, zavisno o nečem drugom, da je u odnosu (relaciji) s nečim“ (Levy, 2004: 17). Da
bi se moglo dovesti u relaciji, mora se zasnivati na određenom znanju. „Relativizam u odnosu
na znanje naziva se epistemičkim relativizmom. Tako epistemički relativist tvrdi sljedeće: sve
spoznajne tvrdnje su istinite (ili lažne) samo u odnosu na određeni standard“ (Levy, 2004:

48
19). Stoga, „ako je moralnost uistinu relativna, tada su moralne tvrdnje istinite ili neistinite
samo u odnosu na neki standard“ (Levy, 2004: 18).

Primjenjujući ove teorije o potencijalnom moralnom relativizmu u praksi, odnosno u analizi

možemo vidjeti kako postoje određeni elementi na temelju kojih se zaista može potvrditi kako
neki relevantni akteri jesu moralni relativisti. Riječ je dakako o premijeru Zoranu Milanoviću.
Nije nužno potrebno ponovno posebno spominjati njegovu moralnu ljestvicu i visoki moralni
standard koji je postavljen kada je Mirela Holy dala ostavku u Vladi te kada ju je on olako
prihvatio. Tvrdeći kako su neke stvari nedopustive premijer je javnosti ulio nadu kako će
stanje u državi, barem na području održavanja predizbornih obećanja zbog načela koje ova
Vlada ima, a HDZ prije nje nije imao, krenuti na bolje. Nije dugo prošlo kada je, upravo u
slučaju problematizirane afere povezane s Čačićem, premijer odlučio promijeniti moralni
standard kako bi ga zaštitio, unatoč protivljenju javnosti i drugih političkih aktera. Akteri koji
su ga podržavali činili su to iz osjećaja dužne solidarnosti, iako su za vrijeme svog boravka u
oporbi po tim pitanjima bili prilično glasni.

Nemoguće je ne zapitati se zbog čega je to tako? O čemu je ovisila promjena paradigme u

ponašanju premijera da je iz jednog kraja prešla u potpunu drugu krajnost riskirajući pritom i
vlastitu reputaciju, reputaciju cijele Vlade, ali i cijele države?

Zaključna pretpostavka dobivena na temelju analize jest da je takav nagli preokret ovisio o
nekoliko parametara. Oni su se bazirali na medijskom prikazu, na samim istupima i izjavama
glavnih aktera, ali su se u obzir uzela i aktualna događanja vezana uz smjene u Vladi. Riječ je
o pozicijama, odnosno, funkcijama koje su obnašali Holy i Čačić, moći koju je svaka od tih
funkcija nosila sa sobom te ujedno i koja je prevladala nad ovom drugom i zadnji parametar
odnosio se na rodnu dimenziju. Sama Holy je u nekoliko navrata istaknula kako je politika
prema ženama još uvijek okrutna te da je ona pod posebnim povećalom javnosti, medija i
drugih političkih aktera i bila isključivo iz razloga što je žena. Ako se tome pridoda i postotak
da su žene u hrvatskom Saboru zastupljene sa samo 25%, naspram muškaraca kojih ima 75%
u Saboru (http://www.sabor.hr/Default.aspx?art=38235&sec=17, 2015) nije teško
pretpostaviti da bi to zaista mogla biti istina. Uz to, iako je iz Milanovićeve Vlade, od ukupno
9 zamijenjenih ministara, sedmero bilo muškaraca (uz Holy je kao zadnja na popisu
smijenjena ministrica kulture Andrea Zlatar Violić), uspoređujući razloge zbog kojih su Holy
i Violić otišle, a zbog kojih su otišli ostali, bez sumnje se može potvrditi zaključak medijskog
prikaza koji govori kako zaista postoje dvostruki kriteriji kod premijera koji o takvim

49
stvarima odlučuje, a čije odluke ovise i o rodnoj dimenziji. Tu tezu potvrđuje i kako je
određeni broj muških političkih aktera u Vladi i dalje na svojim funkcijama unatoč
mnogobrojnim aferama i njihovim dugim repovima. Primjerice, nasljednik Mirele Holy,
ministar zaštite okoliša i prirode „Mihael Zmajlović, zaradio je osudu Hrvatskog novinarskog
društva zbog pritiska na novinarku Danku Derifaj zbog otkrića da njegovi roditelji i bratić
dobivaju poslove od Grada Jastrebarsko, u kojem je Zmajlović bio gradonačelnik do ulaska u
Vladu. Premijer Zoran Milanović ni nakon provjere nije imao komentara na taj slučaj
rastrošnog ministra koji je, usput, proveo spornu selidbu ministarstva u Zagreb Tower i
deseterostruko preplatio parking. Za takve se grijehe u Vladi aktualnog premijera ne
odgovara iako oni izravno pridonose osiromašenju države i njezinih građana“ (Latinović,
2015). Naime, samo najam tog nebodera iznosi više od 13 mlijuna kuna na godinu. Osim
navedenih malverzacija, Zmajlović je također počinio evidentiran prekršaj službenim
automobilom, zbog čega se predviđa da bi se vrlo brzo mogao naći na meti USKOK-a i
DORH-a, a predbacuje mu se i da je zaobišao propisanu proceduru i propise prilikom
imenovanja neiskusnog Borisa Raka na čelo Motela Plitvice, ustanove u čijem je većinskom,
67-postotnom vlasništvu JU NP Plitvička jezera. No, iako je Holy „drakonski“ letjela zbog
jedne slične greške, on je ostao (Kuburaš, Rašeta, 2015). Uz njega, dobar primjer da premijer
zaista neke od svojih ministra štiti pod svaku cijenu je i Tihomir Jakovina za kojeg nikako
nije razumljivo zašto je i dalje u Vladi.

„O njegovim rezultatima nismo čuli ništa od početka mandata, to prije što je ministar
poljoprivrede akter nekoliko ozbiljnih afera.Čim je došao na vlast, Jakovina je za
predsjednika uprave Hrvatskih šuma postavio svog prijatelja iz djetinjstva Ivana Pavelića,
matematičara, koji se ovih dana proslavio idejom da naplaćuje šetnju kroz šume, branje
visibaba i slične dosad besplatne aktivnosti. U prosincu 2012. otkriveno je da Jakovina, iako
je već dugo bio ministar, kao vlasnik i direktor tvrtke TJPROM (poljoprivredne apoteke)
nekolicini vjerovnika dugovao više od 150.000 kuna, oštetivši među ostalim i proračun.
Vlasnički udio svoje tvrtke prenio je trećoj osobi nakon što je već godinu dana obnašao
dužnost, iako je prema zakonu to dužan napraviti u roku 30 dana od preuzimanja mandata.
Nakon otkrivanja afere Jakovina je prodao tu tvrtku, zapravo, poljoprivrednu apoteku, koja je
poslovala s debelim minusom i bila dužna 150.000 kuna, od čega državi i Hrvatskim vodama
13.000 - za 400 000 kuna, iako nitko nije shvatio rezon kupca. - Novi se vlasnik obvezao
podmiriti sve obveze društva, dok će mi ostatak kupoprodajne cijene biti isplaćen u
dogovorenim rokovima - rekao je tada Jakovina. Tu su i nešto svježije afere, da se slučajno ne

50
bi zaboravilo da je bio ministar. Jakovina je u rujnu 2012. odredio kvote za šećer.
Suspendirao je pravilnik koji uređuje kriterije za podjelu kvota čime je jednu tvrtku istisnuo
pogodujući drugoj. Iznos je veći od 100 milijuna kuna, a čini se da se slučajem bavi i
USKOK. Utvrdi li sud da je oštećena tvrtka imala pravo, država bi taj propust mogla platiti
više od 100 milijuna kuna. Jakovina se proslavio i “stručnim izletom” na prekrasan, za
uživanje kao stvoren Bali, u prvom razredu, u hotelu s pet zvjezdica. Premijer Milanović kleo
se potom da su Jakovinu veslima tjerali na Bali - on baš nije htio - ali su ga ipak nekako
natjerali“ (Kuburaš, Rašeta, 2015).

Finalno, kada je riječ o pozicijama i moći koju ona donosi, ne treba zaboraviti kako je Čačić
premijeru bio puno korisniji od Mirele Holy jer je, osim što je bio prvi potpredsjednik Vlade,
bio zadužen za ključne gospodarske reforme u državi. Budući da je vodio najvažniji
ministarski resor u Vladi te je njegova zadaća bila privući investicije, privlačio je na sebe
puno veću pozornost od Milanovića te je bio na puno većem udaru javnosti i medija. Od njega
su se tražila objašnjenja jer je, zbog svoje reputacije još iz doba Vlade Ivice Račana,
najavljivan kao sposobna osoba koja može izvući zemlju iz krize te je premijeru konstantno
čuvao leđa (Kvarantan, Rašeta, 2013). Stoga je i logičan zaključak da je premijer inzistirao na
njegovom ostanku u Vladi što je duže mogao. Čačić je bio njegov „gromobran“, a mediji su
se zajedno s javnosti često pitali tko je od njih dvoje superiorniji i tko zaista vrši premijersku
funkciju. Uz to, u odnos u kojem se proučava moć pojedinih pozicija stavlja se i stranačko
partnerstvo. Nakon završetka svih problematiziranih afera i određenog vremenskog odmaka
nakon njih, i tu je razlika jasno vidljiva, a također se može potkrijepiti određenim medijskim
prikazima koji su trenutno fokusirani na predviđanje potencijalnih novih koalicija između
glavnih i ostalih relevantnih aktera ove analize diskursa ususret novim parlamentarnim
izborima.

„ Prednost koaliranja bila bi, u slučaju pobjede, istinska mogućnost da se utječe na politike
do kojima je ORaH-u stalo – s tim da bi marginaliziranje Holy kakvo smo vidjeli u vrijeme
ove Vlade bilo teško moguće, jer je svemirska razlika između toga kad si član Vlade kao dio
stranke, ili kao koalicijski partner“ (Klarić, 2015).

Stoga, prema svim rezultatima unutar rasprave ove analize i njihovom zaključku, generalno
stajalište jest da se današnje poimanje političkog morala i u skladu s njime ponašanje
političkih aktera nije puno odmaklo od doba kada su moral i politika bili dva oprečna pojma
(Becker, 1993). Budući da je bilo prilike pratiti i vidjeti te usuditi se donijeti zaključke o

51
zakulisnim igrama koje se zbog partikularnih interesa većine aktera na čelu s premijerom
Milanovićem u politici odvijaju na svakodnevnoj bazi, slobodno se može ustanoviti kako će
se ovakvo, gotovo nepostojeće poimanje političkog morala i morala u ponašanju političkih
aktera nastaviti još dugo vremena, pogotovo iz razloga jer se promjene na bolje ne naziru,
iako je u početku izgledalo tako.

Kada bi se morao donijeti zaključak o „receptu za uspjeh“ trenutne vladajuće koalicije i sama
Mirela Holy je imala svoju „teoriju“ koja je proglašena seksističkom. Rekla je kako bi Vlada
možda bolje funkcionirala da u njoj ima više žena (Sarjanović, 2014) , no nakon pročitanih i
analiziranih medijskih tekstova o njoj i Radimiru Čačiću kao problematičnim političkim
akterima, usudila bih se pretpostaviti da to ipak nije izjavila zbog moralno upitnog političkog
djelovanja, nego iz čiste želje za većom zastupljenosti žena u politici koja bi možda rezultirala
time da se i njih shvati kao ozbiljne političke aktere, ravnopravne muškarcima, jer je, nakon
završetka svih problematiziranih afera, najveća zamjerka premijeru Milanoviću u „slučaju
Holy“ bila upravo izostanak takvog viđenja.

Budući da je isključivo riječ o subjektivnim percepcijama uključenih političkih aktera kao i

medijima koji o njima pišu i koji prate sve relevantne događaje povezane s njima i donose
zaključke, to je pitanje na koje se još uvijek sa sigurnošću ne može potvrditi točan odgovor.
Zasada je cjelokupno gledište da je „točno da Kukuriku koalicija nije imala afere veličine
Fimi medije ili INA-MOL-a - koje, usput, u zadnje vrijeme padaju na sudovima - no pažljivija
analiza pokazuje da su Milanovićevi ministri, pomoćnici i savjetnici, župani i načelnici te
saborski zastupnici bili akteri u više od pedeset sasvim solidnih skandala zbog kojih bi većina,
prema skandinavskim kriterijima, morala dati ostavku. Prema “visoko dignutoj letvici” Zoran
Milanović već je na polovici mandata morao promijeniti pola kabineta. Već je tad postalo
jasno da su njegovi ministri odoljeli napasti samo ako u nju nisu ni upali. Zapošljavanje
partijskih drugova, kumova i rođaka - amaterski, da svi vide, i to od samog početka mandata -
sukobi interesa, neopravdani krediti, nerazumljivi poslovi, čudnovati milijunski natječaji čijim
uvjetima odgovara samo jedan ponuđač, opraštanje poreznih dugova, olimpijada
proračunske rastrošnosti – sve to skupila je ova vlada već do polovice ovog kako se čini,
manje-više uludo utrošenog mandata“ (Kuburaš, Rašeta, 2015).

52
9. LITERATURA

Becker, W., (1993), Kant, Hegel, Heller i ambivalentni „ustav slobode“, Politička misao
Vol.30 No,4, pp. 130-139.

Belušić, R., Halmi, A., Ogresta, J., (2004), Socijalnokonstruktivistički pristup analizi
medijskog diskursa, Medijska istraživanja, 10(2), pp. 35-50

Blanuša, N., (2013), Analiza diskursa. PowerPoint prezentacija

Blanuša, N., (2011), Teorije zavjera i hrvatska politička zbilja 1980.-2007., Zagreb: Plejada

Đurin, S., (2013), Teorija diskursa-razvoj ideje, PowerPoint prezentacija

Foucault, M., (1994), Znanje i moć, Zagreb : Globus

Jaspers, K., 82006), Pitanje krivnje, Zagreb: AGM

Lakić, I., (2009), Modeli analize diskursa novinskih članaka, Riječ, 91(6), pp. 91-108.

Levy, N., (2004), Moralni relativizam, Zagreb: Jesenski i Turk

Primorac, I., (1978), Prestup i kazna – rasprave o moralnosti kazne, Beograd: Mladost

Skledar, N., (1998), O etici poziva u Malović S., Ricchiardi S., Vilović G., (1998), Etika
novinarstva, Zagreb: PRESS

Metro-portal.hr (2011) Televizija i internet glavni izvori informacija u Hrvatskoj.

http://metro-portal.hr/televizija-i-internet-glavni-izvori-informacija-u-hrvatskoj/56520
(pristupljeno: 15.06.2015)

Sabor.hr (2015) Zastupljenost žena u Saboru

http://www.sabor.hr/Default.aspx?art=38235&sec=17 (pristupljeno: 15.06.2015)

Ostala korištena literatura koja se koristila u svrhu referenci u političkom kontekstu te u

rezultatima i raspravi te zaključku se nalazi u popisu svih jedinica analize

53
10. POPIS JEDINICA ANALIZE

A.E.; „Milanović: Žao mi je Holy, ali tako se ne može raditi“, Portal dnevnik.hr, 08.06.2012.
(http://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/uzivo-pratite-izjavu-premijera-milanovica-povodom-
ostavke-ministrice-holy.html)

Autorska prava RTL; „ Milanović: Čačić i njegova stranka će odlučiti o tome što će biti
nakon presude“, 25.06.2012. (http://www.vijesti.rtl.hr/novosti/412772/milanovic-cacic-i-
njegova-stranka-ce-odluciti-o-tome-sto-ce-biti-nakon-presude/)

Autorska prava: HRT; “Čačić uopće nije ni trebao biti član Vlade“ ,21.06.2012.
(http://vijesti.hrt.hr/170376/cacic-uopce-nije-ni-trebao-biti-clan-vlade)

Autorska prava RTL; “Čačićev put od vlasti do zatvora: Što priprema bivši
potpredsjednikVlade?“, 20.06.2014. (http://www.vijesti.rtl.hr/novosti/1225338/cacicev-put-
od-vlasti-do-zatvora-sto-priprema-bivsi-potpredsjednik-vlade/)

Autor: 7Dnevno; “Sačuvaj nas Bože samozvanih mesija poput Radimira Čačića“,
22.08.2014.

(http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/sacuvaj-nas-boze-samozvanih-mesija-poput-radimira-
cacica-130839)

Bago, Mislav; “Milanović je svjestan da bez Čačića njegova Vlada i koalicija padaju“ ,Portal
Dnevnik.hr, 29.06.2012.

(http://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/milanovic-je-svjestan-da-bez-cacica-njegova-vlada-i-
koalicija-padaju.html)

Bajruši, Robert; “Čačić ugrozio uspjeh koalicije“ , Portal Nacional, 17.05.2011.

54
(http://arhiva.nacional.hr/clanak/108204/cacic-ugrozio-uspjeh-koalicije)

Barilar, Suzana; „MIRELA HOLY 'Miljenić treba snositi odgovornost, ali neće jer je s
premijerom u odličnim odnosima, a i muškarac je'“, Portal Jutarnji list, 18.05.2015.
(http://www.jutarnji.hr/mirela-holy--miljenic-treba-snositi-odgovornost--ali-nece-jer-je-s-
premijerom-u-odlicnim-odnosima--a-i-muskarac-je-/1350834/)

Barilar, Suzana; ”Premijer Milanović nije imao izbora. Nije bio sretan takvim ishodom ali za
Holy nije bilo spasa” ,Portal Jutarnji List, 07.06.2012. (http://www.jutarnji.hr/ostavka-mirele-
holy--premijeru--mailom-sam-nanijela-stetu-vladi-/1033428/)

Barilar, Suzana; “Holy ekskluzivno za Jutarnji: Bliska Čačićeva suradnica prva mi je javila
da će u javnost procuriti kompromitirajuća priča!“ ,Portal Jutarnji List, 11.06.2012.
(http://www.jutarnji.hr/bivsa-ministrica-holy-podnijela-kaznenu-prijavu-mup-u-i-drzavnom-
odvjetnistvu/1034158/)

Barilar, Suzana; “Karamarko: Milanović je davno srušio sve kriterije. On i Čačić gaze po
svemu do čega se dođe“ ,Portal Jutarnji List, 06.07.2012. (http://www.jutarnji.hr/oporba-u-
saboru--milanovicevo-zmirenje-na-cacicev-nepotizam-pokazuje-da-on-ima-peterostruka-
mjerila-i-da-uopce-ne-vlada-on--nego-cacic-/1039469/)

Barukčić, Mrina „Holy sabotirala Čačićev prijedlog zakona na Vladi“, Portal tportal.hr,
09.02.2012. (http://www.tportal.hr/vijesti/hrvatska/175578/Holy-sabotirala-cacicev-prijedlog-
zakona-na-Vladi.html)

Barukčić, Marina; “Radimir Čačić podnio ostavku na sve dužnosti“, Portal Tportal,
14.11.2012. (http://www.tportal.hr/vijesti/hrvatska/226154/Radimir-cacic-podnio-ostavku-na-
sve-duznosti.html)

Bilešić, Romana; „Prosvjednik: Dajete ostavku? Ironični Čačić: Sasvim sigurno“, Portal 24
sata, 30.08.2012. (http://www.24sata.hr/politika/prosvjednik-dajete-ostavku-ironicni-cacic-
sasvim-sigurno-279412)

Blažević, Pavao; ”Smijenjena Sanja Kalambura. Na redu je Mirela Holy” ,Portal Hrvatski
Fokus, 27.04.2012.

55
(http://www.hrvatski-fokus.hr/index.php/najnovije-vijesti/4692-smijenjena-sanja-kalamura-
na-redu-je-mirela-holy)

Bohutinski, Josip:Špoljar, Marko; ”Mirela Holy dala ostavku – presudio joj Milanović”
,Portal Večernji List, 07.06.2012. (http://www.vecernji.hr/hrvatska/mirela-holy-dala-ostavku-
presudio-joj-milanovic-417610)

Brnić, Marija; ”Holy potrošila kredit, na potezu Milanović” ,Portal Poslovni Dnevnik,
25.04.2012.

(http://www.poslovni.hr/komentari/holy-potrosila-kredit-na-potezu-milanovic-202907)

Butković, Davor; “Dobar potez Mirele Holy“ ,Portal Jutarnji List, 08.06.2012.
(http://www.jutarnji.hr/dobar-potez-mirele-holy/1033459/)

Ciglenečki, Dražen; “Holy ljuta na premijera: Neka DORH kaže je li moj mail bio korupcija“

Portal Novi List, 21.03.2012.

(http://www.novilist.hr/Vijesti/Hrvatska/Holy-ljuta-na-premijera-Neka-DORH-kaze-je-li-
moj-mail-bio-korupcija)

Crnčec, Zlatko; “Čačić: Tužit ću svakog tko me u javnosti proglasi krivim“ ,Portal Novi List,
30.06.2012.

(http://www.novilist.hr/Vijesti/Hrvatska/Cacic-Tuzit-cu-svakog-tko-me-u-javnosti-proglasi-
krivim)

56
Filipović, L; „Milanović opravdava Vargu: Sjetite se što se dogodilo Čačiću“, Portal
tportal.hr, 16.12.2014. (http://www.tportal.hr/vijesti/hrvatska/362774/Sjetite-se-sto-se-
dogodilo-Cacicu.html)

Gvardiol Tajana; „Čačić: Uvijek sam za sve kriv, smetaju me kritike javnosti“, Portal 24 sata,
30.07.2012. (http://www.24sata.hr/politika/cacic-uvijek-sam-za-sve-kriv-smetaju-me-kritike-
javnosti-275965)

H; “Josipović: Čačić i Vlada moraju razmisliti može li on nastaviti obavljati svoju dužnost“
,Portal Slobodna Dalmacija, 30.06.2012.

(http://www.slobodnadalmacija.hr/Hrvatska/tabid/66/articleType/ArticleView/articleId/17937
6/Default.aspx)

Hina; „Milanović o Vargi 'Da je Čačić imao vozača, nesreća u Mađarskojmogla je biti
izbjegnuta'“, Portal Jutarnji list, 16.12.2014. (http://www.jutarnji.hr/milanovic-o-vargi--da-je-
cacic-imao-sluzbenog-vozaca--nesreca)

Hina; „Čačić: Vlada se izgubila bez mene“, Portal Dalmacija news, 10.09.2014.
(http://www.dalmacijanews.hr/clanak/v7zg-cacic-vlada-se-izgubila-bez-mene)

Hina; „Zelena akcija: Zanimljivo je da e-mail star tri mjeseca sada postaje tema“, Portal
Poslovni dnevnik, 07.06.2012. (http://www.poslovni.hr/vijesti/zelena-akcija-zanimljivo-je-da-
e-mail-star-tri-mjeseca-sada-postaje-tema-206758)

Hina; “Milanović o imenovanju Kalambure: Cijenim kad netko preuzme rizik“ ,Portal
Poslovni Dnevnik, 22.04.2012.

(http://www.poslovni.hr/vijesti/milanovic-o-imenovanju-kalambure-cijenim-kad-netko-
preuzme-rizik-202476)

Hina; “SUD VS. HOLY Ministrica nedopustivo prejudicira odluku suda, Portal Nacional,
23.04.2012.

(http://arhiva.nacional.hr/clanak/128776/ministrica-nedopustivo-prejudicira-presudu)

57
Hina; “Holy plaća cijenu kršenja Milanovićevih 'standarda ponašanja'“ ,Portal Dnevno.hr,
08.06.2012.

(http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/video-holy-placa-cijenu-krsenja-milanovicevih-
standarda-ponasanja-59659)

Hina; “Nakon pravomoćne presude moći ćemo razgovarati o Čačiću“ ,Portal Nacional,
29.06.2012. (http://arhiva.nacional.hr/clanak/131780/nakon-pravomocne-presude-moci-cemo-
razgovarati-o-cacicu)

Hina: Korljan, Zrinka: Nezirović, Vanja: Portal Jutarnji.hr; “Čačić je skamenjen slušao
presudu: 'Pa nije sutkinja bedasta. Možda je neiskusna i mlada, ali shvatit će'.“ ,Portal
Jutarnji List, 29.06.2012. (http://www.jutarnji.hr/cacic-mora-platiti-milijun-i-970-tisuca-
forinti--ako-u-3-godine-opet-skrivi-prometnu--ide-u-zatvor-na-22-mjeseca/1038016/)

Hina; “Moja situacija u SDP-u je teška, imam dojam da sam postala problem“ ,Portal
Poslovni Dnevnik, 21.20.2012. (http://www.poslovni.hr/hrvatska/moja-situacija-u-sdp-u-je-
teska-imam-dojam-da-sam-postala-problem-219067)

Hina; “Svjetske agencije o Čačiću: Otišao je ključan čovjek za gospodarstvo. Bio je

gromobran premijera Milanovića.“, Portal Jutarnji List, 14.11.2012.
(http://www.jutarnji.hr/svjetske-agencije-o-cacicu--otisao-je-kljucan-covjek-za-
gospodarstvo/1066469/)

Hina; “Čačić: Veseli me Milanovićeva poruka“, Portal Dnevnik.hr, 12.02.2015.

(http://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/cacic-veseli-me-milanoviceva-poruka---372412.html)

Holjevac, M.; “ Tko ima pravo suditi o moralu Srećka Ferenčaka?” ,Portal Fizzit,
04.02.2012. (http://www.fizzit.net/servisne-informacije/vijesti-i-politika/hrvatska/3502-tko-
ima-pravo-suditi-srecku-ferencaku)

Holjevac, M.; “Holy shit! Ministrica podnijela ostavku!“ ,Portal Fizzit, 07.06.2012.
(http://www.fizzit.net/vijesti-i-politika/hrvatska/3996-holy-shit-ministrica-podnijela-ostavku)

58
Imamović Pirke, Emir; “Ratko Čačić i tri majmuna“, Portal Autograf.hr, 05.02.2014.
(http://www.autograf.hr/ratko-cacic-i-tri-majmuna/)

Jadrijević Tomas, Saša; “Milanoviću, e-mail Mirele Holy nije kazneno djelo!“, Portal
Slobodna Dalmacija, 29.03.2014.

(http://slobodnadalmacija.hr/Hrvatska/tabid/66/articleType/ArticleView/articleId/240454/Def
ault.aspx)

Jakelić, Ivana; Rašović, Renata; „Šefica kabineta ministrice Holy bila je bliska prijateljica
Vjeke Sliška“, Portal Večernji list, 04.05.2012. (http://www.vecernji.hr/hrvatska/sefica-
kabineta-ministrice-holy-bila-je-bliska-prijateljica-vjeke-sliska-40541)

Jelić, Nikola; “Čačić se nakon zatvora opet vraća u politiku. Prvo opet u vrh HNS-a, a nakon
izbora u Vladu“, Portal Jutarnji List, 02.01.2014. (http://www.jutarnji.hr/cacic-se-vraca-prvo-
natrag-u-vrh-hns-a--pa-poslije-izbora-opet-u-vladu/1151299/)

JL; “Čačić: Ni mene ni Milanovića nitko neće ucjenjivati!“ ,Portal Slobodna Dalmacija,
06.07.2012.
(http://www.slobodnadalmacija.hr/Hrvatska/tabid/66/articleType/ArticleView/articleId/18014
5/Default.aspx)

Jurasić, Marinko: “Presuda Čačiću nije bitna. Pa i u zatvoru svi tvrde da su nevini“ ,Portal
Forum.tm, 28.06.2012.

(http://www.forum.tm/clanak/presuda-cacicu-nije-bitna-pa-i-u-zatvoru-svi-tvrde-da-su-
nevini-821)

Kalafatić, Damir; “Nesposobni Milanović i “sposobni“ dvojac Linić – Čačić“ ,Portal

Hrvatski Fokus, 27.02.2012.

(http://www.hrvatski-fokus.hr/index.php/unutarnja-politika/4249-nesposobni-milanovi-i-
sposobni-dvojac-lini-ai)

59
Klarić, Jasmin; ” Slučaj Ferenčak - Janaf: HNS-ov pucanj u vlastitu budućnost“ ,Portal Novi
List, 05.02.2012. (http://www.novilist.hr/Vijesti/Hrvatska/Slucaj-Ferencak-Janaf-HNS-ov-
pucanj-u-vlastitu-buducnost)

Klarić, Jasmin; „Mirela Holy u paklu bipolarizacije: Teško pitanje za ORaH »Ili Zoran, ili
oni«“, Portal Novi list, 17.05.2015. (http://www.novilist.hr/Vijesti/Hrvatska/Mirela-Holy-u-
paklu-bipolarizacije-Tesko-pitanje-za-ORaH-Ili-Zoran-ili-oni?articlesrclink=related)

Klauški, Tomislav; ”Mirela I Ratko vole se slatko” ,Portal Index, 24.04.2012.

(http://www.index.hr/vijesti/clanak/mirela-i-ratko-vole-se-slatko/611537.aspx)

Klauški, Tomislav; “Nek' se Holy odluči: Je li u SDP-ovu krdu toplo ili smrdi?“, Portal 24
sata, 20.06.2013.

(http://www.24sata.hr/politika/nek-se-holy-odluci-je-li-u-sdp-ovu-krdu-toplo-ili-smrdi-
320230)

Knežević Barišić, Marina; „ovo su svi propusti ministrice Holy“, Portal dnevnik.hr,
07.06.2012. (http://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/ovo-su-svi-propusti-ministrice-holy.html)

Knežević, Velinka; Holy: Preuzimam odgovornost i stojim iza Kalambure“, Portal Večernji
list, 20.04.2012. (http://www.vecernji.hr/hrvatska/holy-preuzimam-odgovornost-i-stojim-iza-
kalambure-400550)

Knežević, Velinka: Kovačević Lana: Romić Tea; “Čačić mora odstupiti, nije ni trebao ulaziti
u Vladu!“ ,Portal Večernji List, 22.06.2012. (http://www.vecernji.hr/hrvatska/cacic-mora-
odstupiti-nije-ni-trebao-ulaziti-u-vladu-423072)

Krajač, Tatjana; “Sve glasnije tvrdnje o umiješanosti HNS-a u otkrivanje pogreške Holy“
,Portal Dnevnik.hr, 09.06.2012. (http://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/sve-glasnije-tvrdnje-o-
umijesanosti-hns-a-u-otkrivanje-pogreske-holy.html)

Krnetić, Snježana: Županić, Sergej; “Mirela Holy je izašla iz SDP-a. Zmajlović: To je

tvrdoglavost.“, Portal 24 sata, 21.06.2013. (http://www.24sata.hr/politika/ona-je-odrzala-
svoje-obecanje-mirela-holy-je-izasla-iz-sdp-a-320378)

60
Kvarantan, Tea: Rašeta, Boris; “Povratak Radimira Čačića će mnogi dočekati s
odobravanjem“, Portal 24 sata, 20.10.2013. (http://www.24sata.hr/express/povratak-radimira-
cacica-ce-mnogi-cekati-s-odobravanjem-337511)

Kuburaš, Anela: Rašeta, Boris; „Zokijeva vlada svašta je obećavala, ali je na kraju prate
milijunske afere“, Portal 24 sata, 23.08.2015. (http://www.express.hr/brifing/zokijeva-vlada-
svasta-je-obecavala-ali-je-na-kraju-prate-milijunske-afere-2077#)

Latinović, Andrea; „Spašavajući ipak sebe, Milanović baca 'svoje' ljude s tonućeg broda“,
Portal Direktno.hr, 23.03.2015

(http://direktno.hr/en/2014/direkt/11098/Spa%C5%A1avaju%C4%87i-ipak-sebe-
Milanovi%C4%87-baca-'svoje'-ljude-s-tonu%C4%87eg-broda.htm)

Lisjak, Tatjana; „Kad se igra pošteno ide se sporo, ali rezultati su sjajni. Pobijedit ćemo na
izborima“, Portal Večernji list, 30.05.2015. (http://www.vecernji.hr/hrvatska/kad-se-igra-
posteno-ide-se-sporo-ali-rezultati-su-sjajni-pobijedit-cemo-na-izborima-1008181)

Lovrić, Jelena; “Težak udarac za Vladu, najviše za SDP-ova premijera Zorana Milanovića“,
Portal Jutarnji List, 14.11.2012. (http://www.jutarnji.hr/komentar-jelene-lovric-tezak-udarac-
za-vladu--najvise-za-sdp-ova-premijera-/1066471/)

Marić, Jagoda: Tomičić, Ladislav; ”Ministrica Mirela Holy odlazi! Premijer Milanović
pihvatio ostavku”, Portal Novi List, 07.06.2012.

(http://www.novilist.hr/Vijesti/Hrvatska/Ministrica-Mirela-Holy-odlazi!-Premijer-Milanovic-
prihvatio-ostavku)

Milovan, Adriano; „Čačić: Optužujem! 'Za krah investicija krivi su partneri, birokracija i
Holy'“, Portal Jutarnji list, 14.11.2012. (http://www.jutarnji.hr/cacic---optuzujem--za-krah-
investicija-krivi-su-partneri--birokracija-i-holy--/1066310/)

M.K.; “ Prva velika javna svađa Milanovića i Čačića!“ ,Portal Vijesti, 09.02.2012.
(http://www.vijesti.rtl.hr/novosti/265255/prva-velika-javna-svadja-milanovica-i-cacica/)

61
Mlačak, Anamarija; “ Zoki Milanović je šef Vlade ili pak terapeut Radimira Čačića?“ , Portal
24 sata, 16.12.2011. (http://www.24sata.hr/politika/zoki-milanovic-je-sef-vlade-ili-pak-
terapeut-radimira-cacica-246341)

Nezirović, Vanja; “Nakon nepotističke afere izgubila je povjerenje svog šefa: Milanović s
Hvara nagovorio ministricu da preda ostavku“ ,Portal Jutarnji List, 08.06.2012.
(http://www.jutarnji.hr/nakon-nepotisticke-afere-izgubila-je-povjerenje-svog-sefa--milanovic-
s-hvara-nagovorio-ministricu-da-preda-ostavku/1033496/)

Obrenovič, Mladen; “Nepoštovanje vladavine prava ili tek “nespretna izjava“ ministrice
Holy?“ ,Portal Tportal, 23.04.2012.

(http://www.tportal.hr/vijesti/hrvatska/189576/Nepostovanje-vladavine-prava-ili-tek-
nespretna-izjava-ministrice-Holy.html)

Palatinuš Polšak, Vlatka; “Ovo su napisi koji su Čačića stajali HNS-a“, Portal Tportal,
16.01.2014.

(http://www.tportal.hr/vijesti/hrvatska/309914/Zoro-osvetnik-umjesto-kojeg-izjave-daju-
njegovi-trbuhozborci.html)

Penić, Goran; “Bivša ministrica danas podnosi prijavu DORH-u: Holy sumnja da ju je netko
neovlašteno prisluškivao“ ,Portal Jutarnji List, 11.06.2012. (http://www.jutarnji.hr/bivsa-
ministrica-podnosi-prijavu-dorh-u--holy-sumnja-da-su-je-neovlasteno-prisluskivali/1034091/)

Piskač, Nenad; “Slučaj Čačić i četiri velika etička propusta“ ,Portal Hkv.hr, 09.07.2012.
(http://www.hkv.hr/izdvojeno/komentari/nenad-piskac/12181-problem-vie-nije-samo-ai-ve-
je-puno-vei.html)

62
Portal Jutarnji list, „Holy o ostavci: nadam se da će moj moralni standard utjecati na ostale
ministre.“, 08.06.2012. (http://www.jutarnji.hr/holy-o-ostavci--nadam-se-da-ce-moj-moralni-
standard-utjecati-i-na-ostale-m)

Portal Jutarnji List, “Rene Valčić o korespodenciji s Holy: Odbijam optužbe da sam
distribuirao –mail poruku“ 08.06.2012. (http://www.jutarnji.hr/rene-valcic-o-korespodenciji-
s-holy--notorna-je-laz-da-je-e-mail-kruzio-tri-mjeseca-i-da-sam-ga-sada-plasirao-/1033572/)

Portal Jutarnji.hr; “Premijer Milanović o Čačićevim mailovima: To nije uhljebljivanje nego

političko kadroviranje“ ,Portal Jutarnji List, 06.07.2012. (http://www.jutarnji.hr/-ono-sto-
radio-cacic-nije-uhljebljivanje-nego-politicko-kadroviranje-/1039481/)

Portal Jutarnji.hr; “Pao Čačić, pala i HE Ombla: Iznenada odgođeno predstavljanje studije o
utjecaju na okoliš“, Portal Jutarnji List, 24.11.2012. (http://www.jutarnji.hr/pao-cacic--pala-i-
he-ombla--iznenada-odgodeno-predstavljanje-studije-o-utjecaju-na-okolis/1068409/)

Portal SEEbiz „Milanovićevi 'policajci' pazit će Čačića da se ne ponovi slučaj Ferenčak“,

11.02.2012.

(http://www.seebiz.eu/milanovicevi-policajci-pazit-ce-cacica-da-se-ponovi-slucaj-
ferencak/ar-26247/)

Portal Republika.eu; “Zdravko Tomac: HNS postaje Hrvatska Nepotrebna Stranka“,

28.07.2014.

(http://republika.eu/novost/29809/zdravko-tomac-hns-postaje-hrvatska-nepotrebna-stranka)

Portal Republika.eu; “Podigli ljestvicu poštenja i odgovornost visoko, a onda je spustili do

dna...“, 06.04.2015.

(http://republika.eu/novost/38520/podigli-ljestvicu-postenja-i-odgovornost-visoko-a-onda-je-
spustili-do-dna)

Puljić-Šego, Iva; “Holy DORH-u: Je li moj mail HŽ-u politička korupcija?“, Portal Večernji
List, 21.03.2014.

63
(http://www.vecernji.hr/hrvatska/holy-dorh-u-je-li-moj-mail-hz-u-politicka-korupcija-
928119)

Romić, Tea; „Holy: Smatram da Čačić uopće nije trebao biti član Vlade“, Portal Večernji
list, 21.06.2012. (http://www.vecernji.hr/hrvatska/holy-smatram-da-cacic-uopce-nije-trebao-
biti-clan-vlade-422840)

Romić, Tea; “Vesna Pusić više ne taji da je za nju Čačić otpisan“, Portal Večernji List,
3.08.2013.

(http://www.vecernji.hr/hrvatska/vesna-pusic-vise-ne-taji-da-je-za-nju-cacic-otpisan-602787)

Rožman, Klara; “Kovačić: Ne želim otkriti tko je bio moj izvor, odnosno tko je osoba koja mi
je dala mail Mirele Holy!“ ,Portal Jutarnji List, 11.06.2012. (http://www.jutarnji.hr/kovacic--
ja-sam-radio-svoj-novinarski-posao--nisam-akter-politickih-obracuna-koji-se-sada-
pokusavaju-iskonstruirati-/1034197/

Sarjanović, Đurđica; „Holy: Milanović je mogao otići u Brazil, ali da si sam plati put“, Portal

24 sata, 13.06.2014. (http://www.24sata.hr/politika/holy-milanovic-je-mogao-otici-u-brazil-

ali-da-si-sam-plati-put-371364)

Sever Šeni, Nikola; „Sud izdao potvrdu da Kalambura nije pod optužbom iako je bila: Tko je
potpisao lažno uvjerenje?“, Portal Jutarnji list, 24.04.2012. (http://www.jutarnji.hr/sud-izdao-
potvrdu-da-kalambura-nije-pod-optuzbom-iako-je-bila--tko-je-potpisao-lazno-uv)

Sp/VLM; „Čačić: žao mi je što je Holy otišla, ona je pozitivna ličnost“, Portal Večernji list,
08.06.2012.

(http://www.vecernji.hr/hrvatska/cacic-zao-mi-je-sto-je-holy-otisla-ona-je-pozitivna-licnost-
417778)

64
Srzić, Ante; „Bavimo se sadržajem, a ne tko je kome drag“, Portal tportal.hr, 11.09.2014.
(http://www.tportal.hr/vijesti/hrvatska/350131/Bavimo-se-sadrzajem-a-ne-tko-je-kome-
drag.html)

Šimičević, Hrvoje; “Ankica Mamić ostala je 'zatečena'.“ ,Portal H-alter.org, 05.10.2012.

(http://www.h-alter.org/vijesti/ankica-mamic-ostala-je-zatecena)

Toma, Ivanka; ”Ministrica Holy doista nije imala drugog izbora, nego dati ostavku” ,Portal
Večernji List, 07.06.2012. (http://www.vecernji.hr/hrvatska/ministrica-holy-doista-nije-imala-
drugog-izbora-nego-dati-ostavku-417641)

Toma, Ivanka; “Čačić je bio u šoku kad je čuo da ide u zatvor“, Portal Večernji List,
14.11.2012. (http://www.vecernji.hr/hrvatska/cacic-je-bio-u-soku-kad-je-cuo-da-ide-u-zatvor-
475255)

Tomičić, Ladislav; “Zašto je Mirela Holy morala otići: smeće uzvraća udarac“ ,Portal Novi
List, 10.06.2012. (http://www.novilist.hr/Vijesti/Hrvatska/Zasto-je-Mirela-Holy-morala-otici-
smece-uzvraca-udarac)

Trajković, Sergej; „Mirela Holy EKSKLUZIVNO u Jutarnjem: Kraljevi smeća su mi poručili:

Reciklirat ćemo te, baciti u peć i spaliti!“, Portal Jutarnji list, 11.06.2012.
(http://www.jutarnji.hr/kraljevi-smeca-su-mi-porucili--reciklirat-cemo-te-i-baciti-u-pec-
/1034243/)

Trgovac, Ana; “Mirela Holy priznala: Sigurno ne bih opet poslala takav mail“ ,Portal 24
sata, 08.06.2012.

(http://www.24sata.hr/politika/mirela-holy-priznala-sigurno-ne-bih-opet-poslala-takav-mail-
269211)

Turčin, Kristina; „Mirela Holy: Kosor je u pravu, bili su okrutni prema njoj jer je žena“,
Portal Jutarnji list, 17.06.2012. (http://www.jutarnji.hr/mirela-holy--kosor-je-u-pravu--bili-su-
okrutni-prema-njoj-jer-je-zena/1)

65
Valkaj, Tomislav ; “POLITIČARI I NAROD JEDNOGLASNI: Čačiću, daj ostavku!”, Portal
Vox, 28.05.2011. (http://www.voxportal.hr/vijest/politicari-i-narod-jednoglasni-cacicu-daj-
ostavku/10218.html

V.B.; „Milanović odškrinuo vrata za Čačićev ulazak u Sabor?“, Portal tportal.hr 12.02.2015.
(http://www.tportal.hr/vijesti/hrvatska/369566/Milanovic-odskrinuo-vrata-za-ulazak-Cacica-
u-Sabor.html)

VL; ”Milanović odmah prihvatio ostavku, a izjavu će dati tek ujutro” ,Portal Večernji List,
07.06.2012.

(http://www.vecernji.hr/hrvatska/milanovic-odmah-prihvatio-ostavku-a-izjavu-ce-dati-tek-
ujutro-417653)

Županić, Sergej; “Ovi e-mailovi su razlog za odlazak Čačića“ ,Portal Forum.tm, 05.07.2012.
(http://www.forum.tm/clanak/ovi-e-mailovi-su-razlog-za-odlazak-cacica-833)

66