Professional Documents
Culture Documents
Medjunarodno Poslovanje VPS 2007
Medjunarodno Poslovanje VPS 2007
o Naučna disciplina koja izučava pravila kojima se regulišu međunarodni privredno-ekonomski odnosi
o Međunarodne ekonomske tokove karakterišu različiti principi i načela, koji F-ji na mikro nivou prenose na
makro i globalni nivo u cilju stvaranja jake konkurentske pozicije.
o Konkurentska prednost podrazumeva postojanje ili ostvarivanje onog stepena sposobnosti preduzeća,
koji se zahteva na tržištu i koji konkurencija ne može tako lako dostići sem putem stvaranja sebi većih
troškova (ulaganja) i u dužem vremenskom periodu.
o Konkurentska pozicija na globalnom tržištu stvara se naglašavanjem principa efikasnosti poslovanja:
produktivnošću, ekonomičnošću, rentabilnošću kao i ulaganjem u sistemska znanja.
o Spoljna trgovina je samo segment MP, i predstavlja sastavni deo trgovine i javlja se kao neminovnost
međunarodne podele rada i posredovanja između proizvođača i potrošača, koji su poreklom iz različitih
zemalja.
o Trgovina je segment poslovanja uopšte i odvija se na domaćem (obuhvata plasman proizvoda i usluga na
domaćem tržištu) i inostranom (razmena robe i usluga na inostranom tržištu).
o MP obuhvata razmenu roba, usluga, međunarodnog kretanja rada i kapitala, direktne inostrane investicije,
portfolio investicije, ulogu i značaj međunarodnih institucija.
o Faktori koji utiču na međunarodne odnose subjekta u MP su:
1. Prirodni faktori – prirodni potencijal: bogadstvo sirovinama, rudama, klimatsski uslovi itd.
2. Proizvodni faktori – svi faktori proizvodnje: kvalitet i kvantitet osnovnih i obrtnih sred, raspoloživa
radna snaga, know-how itd.
3. Proizvodni odnosi – efikasnost i efektivnost primene proizvodnih faaktora, način raspodele rezultata
poslovanja, visina životnog standarda.
4. Neekonomski faktori :
- uslovi razmene (Terms of trade) – odnosi između promene izvoznih cena i promene uvoznih
cena roba koje su predmet MP;
- fleksibilnost subjekta MP prilagođavanju uslovima poslovanja
- razvijenost i ekonomska i politička pozicija zemlje koja učestvuje u međunarodnim
ekonomskim odnosima.
o Subjekti u MP:
1. Međunarodna zajednica – iako ne predstavlja pravni subjekt njena uloga posredstvom međunarodnih
institucija (Svetska trgovinska oreganizacija,MMF) veoma je naglašena i na taj način direktno utiče na
MP.
2. Država – ima ekonomski suverenitet na svojoj teritoriji da omogući, zabrani ili uslovi svaku ekonomsku
delatnost sa inostranstvom, njena uloga u MP jeste i da svojim zakonima i propisima reguliše
instrumente ekonomske delatnosti (instrumenti plaćanja,monetarna i fiskalna politika). Takođe njena
uloga je naglašena u kreiranju multilaternih i bilaternih odnosa MP. Bilateralizam – ugovorni odnosi
između dve države (privredni dogovori,razmena i saradnja na državnom nivou. Multilateralizam –
ugovorni odnosi između dve ili više zemalja.
3. Preduzeće – kao subjekt MP posmatra se sa mikro aspekta; osnovni subjekt globalnih eonomskih
odnosa i u F-ji je nosioca MP.
o Determinante MP:
Međunarodno okruženje, država (kao specifičan subjekt) i njena nezavisnost i suverenitet, katalizator
razmena sa inostranstvom kroz miltilateralne i bilateralne ugovore, mobilnost roba i usluga i slabija
mobilnost faktora proizvodnje, preduzeća, naglašena rizičnost poslovanja koja proizilazi iz različitosti
subjekta u MP, kao i političke implikacije koje utiču na poslovanje u globalnim okvirima.
4.MEĐUNARODNE KONVENCIJE
5.PRAVILA INCOTERMS
o Globalizacija – proces uspostavljanja globalnih vrednosti koje prevazilaze okvire pojedinih zemalja.
o G je prošla kroz 4 razdoblja:
o Protoglobalne poretke – univerzalne civilizacije i imperije
G u vreme univerzalnih civilizacija i imperija koncipirana je kroz religijsko i duhovno povezivanje.
Pojava hrišćanstva u Jerusalimu i njegovo rasprostranjivanje (do granica Rimskog carstva – gde je i
zvanična religija postala hriš) je jedan od prvih trijumfa protoglobalizacije, i ovom pobedom koreni G
poprimaju političku dimenziju.
Put svile se isto može smatrati protoglobalističkim konceptom. Kineski trgovci su svilu prenosili preko
pustinje Gobi i jeftino je menjali za zlato, vunu i srebro, deo svile je stigao i do Italije = ovde je započeo
razvoj ekonomskog koncepta G.
Period Rimskog carstva i u vreme starih grka, razvijale su se kultura, ekonomija i prvobitne
institucionalne forme koje su vodile ekspanziji društva.
Godine feudalizma, vratile su Evropu nekoliko istorijskih koraka unazad, međutim Krstaškim ratovima
Evropi se vraćaju stari Trgovački putevi i dolazo do ekonomske ekspanzije na Starom kontinentu.
Zapadno carstvo je nazadovali, Istočno je napredovalo.
o Doba renesanse 1350-1600
Preteča modernog vremena, sa aspekta koncepta G bitnu ulogu imaju začeci
razmena faktora proizvodnje – pre svega se misli na kretanje radne snage (trgovina robljem)
Portugalski istraživači su trgovinu robljem raširili na sve kontinetne
(E,Azija,Amerika dr) i na taj način kretanje radne snage je dobilo globalni karakter.
Trgovina robljem – tumači se kao princip dominacije jedne klase ljudi nad
drugom, i u tom konceptu mogu se naći određeni globalistički obrasci – formiranje standarda „onog koji
vlada“
o Kolonijalna osvajanja i ekspanzija industralijalizma
Otkriće Amerki 1492 otvorilo je nova tržišta i prodor Evropljanja i velika kolonijalna osvajanja.
Duhovne vrednosti kojima je bio okrenut Istok zasnovane su na idejama krutosti i zatvaranja granica,
dok je Zapad sve više afirmisao otvorenost pluralizam.
Industrijska revolucija /18 vek/ omugućavala je stvaranje novih,ekonomski moćnih država VB,
Nemačka, Francuska i Amerika.
Trnasportna revolucija početak savremenog tržišta (biznis,konkurencija,ponuda,tražnja,komunikacija i
novac).
o Megaglobalizacija – vreme hladnog rata i posle
U 20veku sve više je izražena ekonomska i politička polarizacija koja je pretvorena u hladni rat (SSSR -
socijalizam i Zapadne zemlje).
Padom Berlinskog zida 1989g otvaraju se novi tokovi savremene globalizacije i ona dobija mega
dimenziju. To je označilo otvaranje novog globalnog poretka zasnovanog na političkoj, ekonomskoj,
kulturnoj, informatičkoj i tehološkoj revoluciji, ali i zavisnosti.
o Ciljevi globalizacije: povezivanje država, otvaranje tržišta, borba za eliminisanje oružja za masovno
uništavanje, borba protiv siromaštva,ratova, jednakost među ljudima, slobodan protok robe,kapitala i ljudi
o Globalizacija – proces uspostavljanja globalnih vrednosti koje prevazilaze okvire pojedinih zemalja.
o G predstavlja viziju ali i realnost. Procesom G upravljaju MMF,SB i STO.
o Ekonomski su se povezivale razvijene zemlje i njima je odgovarala liberalizacija tržišta. Zemlje u razvoju
bez određenih protekcionističkih mera liberalizacijom svojih tržišta su produbljivale svoje siromaštvo
o One nisu bile spremne niti ekonomski jake da se suoče sa konkurencijom razvijenih zemalja što je
pokrenulo procese tranazicije u tim zemljama kako bi se na ravnopravnijim osnovama uključile u
globalističke tokove.
o Proces tranzicije u zemljama bivšeg socijalizma orjentisan je na tržišnu ekonomiju.
o Procesi tranzicije i globalizacije su nužni procesi. G je svakako neminovnost sa kojim se susreće svako
društvo, i predstavlja uslov preživljavanja ali i razvoj nacionalnih privreda i država.
o Različiti aspekti G doveli su i do različitih pristupa tom procesu, postoje 3 struje:
Hiperglobalisti – posmatraju novi svetski poredak kao nužnost. Nacionalni ciljevi su podređeni
međunarodnim što u krajnjoj liniji dovodi do gašenja nacionalne države.
Skeptici – gledaju na G kao tvorevini najjačih=Gigantske ekonomije (SAD,VB,Jap,Nem) stvorile su mit
G i to je licemeran put kapitala transnacionalnih kompanija razvijenih zemalja,
Transformacionalisti – po njima G ima i pozitivne i negativne aspekte. Po njima G predstavlja nužan
proces akomodacije nacionalnih privrda u međ.okruženju i tokovima, dok sa druge strane može dovesti
do stvaranja konflikta i još većeg raslojavanja unutar nacionalnog društva i na globalnoj društvenoj
sceni.
o Izražavaju se kroz: socijalni aspekt, moralne i kulturne vrednosti. Stavove pojedinaca i država prema
dr.državama itd.
o Socijalni aspekt znači stvaranje određenih društvenih grupa i staleža, koji su povezani zajedničkim
interesom i socijalnim statusom, i podrazumeva i utvrđivanje ,moralnih i etičkih normi i vrednosti kao i
stvaranje većeg životnog standarda.
o G nameće nove društvene norme i principe. Sa profitom kao mehanizmom za uspostavljenje društvenih
normi, dolazi se do velikih klasnih raslojavanja, pada kvaliteta života i marginalizacije nacionalnih država,
uspostavljenih vrednosti i institucija.
o Uticaj megakapitala i profita dovodi do stvaranja centra (razvijene zem) i periferije sveta (neraz.zem)
o Tehnološka revolucija je donela nova kretanja i trendove u društvu: posao radnika zamenjuju mašine pa on
postaje tehnološki višak (nezaposlenost), a sa druge strane intelektualni rad je sve više na ceni.
o Pozitivni socijalni aspekti G doveli su do sve učestalijeg kretanja stanovništva preko nacionalnih granica.
Jača težnja ljudi za usavršavanjem.
o Društveni aspekt G ogleda se i kroz kulturne i moralne norme vrednosti.
o G kulturnih vrednosti doprinosi porastu socijalnih vrednosti i opštih znanja.
o Procesi G u suštini snižavaju troškove za zadovoljenje ljudskih potreba ( internet – komunikacija –tel)
o G je stvorila nove moralne vrednosti, i borba za opstanak je naglašena – cilj opravdava sredstvo – u cilju
stvaranja profita sva sredstva su dozvoljena.
o Politički aspekt G na neki način odslikava današnje zapadne demokratije – ujedinjena Evropa ne odgovara
globalnim interesima SAD.
o Inovativnost, pronicljivost i fleksibilnost malih država je ključ za otvaraje vrata koje su izgradile raz. zemlje.
12.TRANZICIJA
o Predstavlja savremeni proces koji se odvija u društvu. Ekonomska tranzicija kao deo globalne tranzicije je
proces kroz koji na određenom stepenu društvene razvijenosti prolaze sve zemlje.
o Tranzicija podrazumeva jasno proformulisanu strategiju u pravcu stvaranja konkurentskih pozicija u
tokovima međunarodne trgovine.
o Proces tranzicije podrazumeva promenu društveno – političkog i ekonomskog uređenja.
o Treba sprovesti niz reformi da bi se 1 zemlja priključila u međunarodne tokove. Potrbno je definisati
postojeći ambijent, odrediti ključne ekonomske faktore, stvoriti odgovarajuću infrastrukturu i predvideti
ekonomske i političke posledice sprovedenih reformi.
o U procesu tranzicijemo razlikujemo sredstva i svrhu T.
o Sredstva tranzicije: nova znanja, tehnologije, stvaranje infrastrukturnih okvira.
o Svrha je prelazak na nov ekonomski i politički poredak, tj uključivanje 1 privrede u globalne tokove.
o Predmet izučavanja teorija MT jesu razlozi zbog kojih zemlje učestvuju u MT.
o Ove teorije polaze od faktora proizvodnje koj i utiču na međ.odnose subjekata u MP.
o Različitost tih faktora kao i teritorijalni i ekonomski suverenitet i nezavisnost jesu razlozi zbog kojih države
učestvuju u MT.
o Suština MT vezuje se za specijalizaciju u proizvodnji i međunarodnoj razmeni dobara, kako bi se povećao
dohodak zemlje koja učestvuje u toj razmeni.
o Oporunitetni trošak – proizvodnja jednog dobra uvek znači trošak zbog neproizvodnje drugog dobra.
o Input – sva ulaganja u proizvodne faktore tj proizvodnju neke privrede.
o Dohodak – rezultat koji daju sva ulaganja u proizvodne faktore tj proizvodnju neke privrede.
o Međunarodni odnosi razmene – cene po kojima poslovni subjekti jedne zemlje izvoze i uvoze proizvode i
usluge.
15. POJMOVI: BRUTO NACIONALNI DOHODAK, BRUTO DOMAĆI PROIZVOD, IZVOZ, UVOZ
o Bruto nacionalni dohodak GNP – zbir bruto domaćeg proizvoda i neto dohotka koji je ostvaren iz ostalog
dela sveta (uvećan za dohotke ostvarene u inostranstvu, a umanjen za istu vrstu dohotka koji je isplaćen
jedinicama nerezidentima).
o Bruto domaći proizvod GNDP – finalni rezultat privredne aktivnosti na teritoriji jedne države i čini ga
ukupna vrednost dobara i usluga proizvedenih na teritoriji jedne države u toku jedne godine.
o Izvoz – prodaja u inostranstvu dobara i usluga proizvedenih u domaćoj državi.
o Uvoz – prodaja na teritoriji domaće države proizvoda i usluga proizvedenih u inostranstvu.
17.ZATVORENA PRIVREDA
o U ovoj privredni input je jednak dohotku tj sve što se proizvede u privredi neke zemlje uravnoteženo je sa
dohotkom te zemlje, jer rezidenti date države ne mogu da kupe output druge države, niti da svoj output
plasiraju na inostrano tržište.
o Nacionalni dohodak se rasposeljuje na domaću privatnu i javnu potrošnju i investicije.
o Razvoj proizvodnih snaga i otvorenost i zatvorenost privrede naposredno i posredno se održavaju na ulogu
i značaj spoljnotrgovinskog poslovanja.
18.OTVORENA PRIVREDA
o Otvara mogućnosti međunarodne trgovine i dohodak u njoj jednak je privatnoj i javnoj proizvodnji,
investicijama i trgovinskom bilansu koji predstavlja odnos uvoza i izvoza. U otvorenoj privredni mogu da se
pojave suficit, deficit i ravnoeža međunarodnih tokova roba i kapitala.
o Tu postoje 2 izvora dobara (dohodak i uvoz) i 4 upotrebe dobara (privatna potrošnja,javna potrošnja,
investicije i izvoz).
o Razvoj proizvodnih snaga i otvorenost i zatvorenost privrede naposredno i posredno se održavaju na ulogu
i značaj spoljnotrgovinskog poslovanja.
o A.Smit polazi od pretpostavke društvene podele rada između 2 zemlje i prednosti koje dolaze od
specijalizacije unutar pojednih delatnosti, baziranih na takvoj podeli.
o Apsolutna prednost predstavlja sposobnost jedne zemlje da proizvede određeni proizvod sa nižim
troškovima inputa od neke druge zemlje tj da ostvari najniže oportunitetne troškove.
o Model koji se formira na osnovu pretpostavki:
Domaća zemlja je dvostruko produktivnija u proizvodnji proizvoda A (pr.120h)od strane zemlje 60h
Strana zemlja je dvostruko produktivnija u proizvodnji proizvoda B (120h) od domaće zemlje 60h.
Znači da će se domaća zemlja specijalizirati u proizvodnji proizvoda A, a strana za proizvodnju proizvoda B jer
tu imaju najniže oportunitetne troškove. Uslov specijalizacije je otvorenost privreda i pokretljivost.
o Nedostaci: po ovoj teoriji ne postoje razlozi za međunarodnu trgovinu u slučaju da zemlja nema niže
oportunitetne troškove kod nijednog proizvoda u odnosu na druge učesnike na međunarodnom tržištu.
o U objašnjavanju uzroka međunarodne trgovine polazi od prva dva pitanja u razmatranju, a to su: koje robe
zemlja treba da izvozi, a koje da uvozi i kako se formiraju odnosi razmene između zemalja.
o Ukazuje na to da različite zemlje imaju različitu raspoloživost i vrstu faktora proizvodnje i da specijalizacija
pojedine zemlje upravo zavisi od te raspoloživosti određenim faktorom proizvodnje.
o Ističe da je i kretanje faktora proizvodnje bitan faktor kvantiteta i kvaliteta MT i da to kretanje predstavlja
supstituciju u kretanju proizvoda.
o U ovoj teoriji on uvodi i faktore novca, cena i deviznog kursa.
o Zaključci o uzrocima koji uslovljavaju MT do kojih je došao:
Uslovljena je razlikama u snabdbevenosti faktora proizvodnje subjekata koji učestvuju u toj trgovini
Uslovljena je različitim veličinama nacionalnog dohotka
Uslovljena je odnosom ponude i tražnje raspoloživih faktora proizvodnje i proizvoda.
o Odgovori na gore postavljena pitanja:
Koji proizvodi će se razmenjivati na međunarodnom tržištu i u kojem odnosu razmene – zavisiće od
odnosa ponude i tražnje za tim proizvodima
Odnos ponude i tražnje proizvoda – usloviće odnos proizvodnih faktora i njihovog inteziteta u
proizvodnji pomenutih proizvoda
Odnos proizvodnih faktora usloviće i cene tih faktora.
PRODUKTIVITETNA TEORIJA
o Njom se zastupa stav da MT proširuje tržišta i podstiče podelu rada, što utiče na povećanje produktivnosti,
podsticanje tehnoloških inovacija, povećanu automatizaciju i dovodi do povećanja svetskog dohotka.
o Strategija konkurentske prednosti jeste ciljna grupa kupaca i visokokvalitetan proizvod i usluga, i
podrazumeva visoku produktivnost, investicije i kontinuirane inovacije.
o Konkurentsku prednost određuje nekoliko faktora:
Faktori uslova proizvodnje – inputi u procesu proizvodnje i možemo ih podeliti na:
- ljudske resurse – raspoloživa radna snaga u svom kvantitetu i kvalitetu.
- fizičke resurse - raspoloživost obradivim zemljištem, saobraćajnica, rudnom bogadstvom.
- resurse znanja - najvažniji ulazni resursi. U uslovima globalizacije upravljati znanjem znači upravljati
neizvesnošću i rizikom. Prosperitet savremenog društva uslovljena je ulaganjem u znanje.
- resurski kapitala – raspoloživa finansijska sredstva, kao i njihova cena.
- infrastrukturne resurse – razvijenost saobraćajnica, postojeća komunalna infrastruktura...
Priroda i uslovi tražnje – uslovi domaće tražnje bitno ukazuju na potencijal tražnje na međunarodnom
tržištu – domaća tražnja je reprezentativna u kreiranju inostrane tražnje.
Srodne i prateće industrijske grane – određuju korišćenje finalnog proizvoda ili su dopunjujući faktor u
korišćenju domaćeg proizvoda. Delatnosti kojima preduzeće izgrađuje međunarodnu konkurentsku
prednost.
Strategija, struktura i rivalstvo preduzeća – uslovi pod kojima se u zemlji određuje način stvaranja
preduzeća, način organizacionog oblikovanja preduzeća, kao i procesi upravljanja preduzećem.
Strategija treba da se zasniva na inovativnim procesima, koji će održati stabilan rast i razvoj
preduzeća i poboljšanje njihovih karakteristika u odnosu na konkurenciju.
Uloga vlade – odgovarajuća poreska politika, definisanje klastera i procesa inovativnosti predstavljaju
pomoć preduzećima, kao osnovnim subjektima u međunarodnoj trgovini zasnovanoj na principima
izgradnje konkurentske prednosti.
Šanse iz okruženja – treba da budu podsticajna mera u kreiranju konkurentske prednosti.
o Klasteri predstavljaju specificiranje pojedinih delatnosti ili čitavih privrednih grana, u kojima postoje uslovi
za izgradnju konkurentskih potencijala.
o Klasteri – privredne grupacije (skupine preduzeća) iste,slične ili povezane delatnosti.
o Uslovljeni su stepenom razvoja zemlje, nosiocem industrijskog razvoja u datoj zemlji i ulogom vlade.
o Definišu ih Nacionalni saveti formirani na nivou vlade zemlje u čiji sastav ulaze vladini predstavnicim
privrednici i intelektualni potencijal države.
o Definišu se u onoj privrednoj grupaciji za koju se utvrdi da postoji mogućnost kreiranja „dijamantski“
stabilnog poslovnog okruženja, i pri određivanju klastera osnova je produktivnost.
o Klasteri u konkurentskoj strategiji imaju ulogu:
1.Pvećavanje produktivnosti – specijalizacija u jednoj delatnosti omogućava rast produktivnosti
smanjivanjem određenih troškova (troškovi sirovina i repromaterijala). Povezivanje preduzeća da bi se
približilo klaster grupaciji sniziće cene materijala, povećati produktivnost, sniziti troškove transporta i
omogući će se ekonomski razvoj.
2.Povećanje mogugućnosti inovacija – definisanjem klastera definišu se dugoročni pravci razvoja na nivou
privrede i na taj način se usmeravaju investicije i inovacije – kroz ovo efekat jeste na strani produktivnosti.
3.Stimulisanje i omogućavanje nove poslovne forme i širenje klastera – razvijanjem klastera i inovacijama
otvara se podsticajna mogućnost za razvijanja novih industrija.
o Nacionalni prosperitet je moguće ostvariti ulaganjem u ljudski kapital što dovodi do povećanja
produktivnosti – što podstiče razvoj inovativnosti uslovljavajući održivost i stvarajući izvozno konkurentne
proizvode, a sve to vodi celokupnom privrednom rastu.
o Ekonomski razvoj jedne države se zasniva na mikroekonomskim osnovama kreiranjem stabilnog
poslovnog okruženja i izgradnji sofisticiranjih preduzeća, kao i na prosperitetnom i održivom
makroekonomskom okruženju: jasna makroekonomska politika, otvorenost tržišta, privatizacija i stabilna
politička situacija. Ekonomski razvoj moguć je u uslovima restruktuiranja i reformi, koji se ostvaruju putem
tranzicije.
o Konkurentnost zamenjuje komparativnu prednost i vrši se fokusiranje na sektore koji omogućavaju rast
bruto nacionalnog proizvoda po stanovniku u budućnosti.
o Nacionalna konkurentnost podrazumeva niz promena u preduzeću i na makroekonomskom nivou.
o Produktivnost omogućava visoke zarade i visok životni standard kao i brz obrt kapitala.
o Izvoz je bitna stavka u stvaranju nacionalne konkurenstnosti ali samo sa visokoproduktivnim proizvodima i
uslugama.
o Cilj strategije konkurentnosti podrazumeva visoku produktivnost, investicije i kontinuirane inovacije.
o Uloga države u strategiji konkurentne prednosti je u reformi zakona i propisa i stvaranju ravnopravnih
uslova za za njeno sprovođenje.
o Novi uslovi svetske ekonomije podrazumevaju i nove uslove globalne ekonomije i međunarodne trgovine:
mali broj kupaca, visoke cene, personalizacija, visoka produktivnost, kreiranje klastera, inovativnost,
motivisana i visokokvalifikovana radna snaga, visoke investicije, na taj način stvaraju se okviri
konkurentskih prednosti.
o Konkurentska prednost – podrazumeva postojanje ili ostvarivanje onog stepena sposobnosti preduzeća
koji se zahteva na tržištu i koji konkurencija ne može tako lako dostići, sem putem stvaranja sebi većih
troškova i u dužem vremenskom periodu.
o Strategiju nacionalnog razvoja definišu uslovi tržišta koji su se ranije bazirali na izvoznim subvencijama,
zaštiti konkurencije iz uvoza, ekonimiji obima i dr.
o Savremeni globalni tokovi ekonomije fokusiraju izgradnju konkurentnosti u uslovima velike mobilnosti
kapitala.
o Efekti takve strategije ogledaju se u stvaranju konkurentne privrede što dovodi do povećanja prodkutivnosti
– što uslovljava veće zarade, omogućava viši životni standard i na taj način uticaće na izgradnju
prosperiteta celokupnog društva.
o U Srbiji je 2003 god, organizovan Samit o nacionalnoj konkurentnosti i krenulo se ka definisanju nacionalne
strategije privrednog rasta i razvoja.
o Nacionalna strategija - predstavlja sinhronizovane aktivnosti države, preduzeća, državnih i dr. Institucija u
culju stvaranja konkurentske prednosti i prilagođavanja poslovanja u uslovima globalizacije. Ona
omogućava preduzećima da lakše odgovore na pitanja ŠTA, KOME I KAKO?
o ŠTA – proizvoditi – definisanjem klastera (privrednih grupacija) koje će imati vodeću ulogu u uključivanju u
međunarodne trgovinske tokove, pomaže se i preduzećima u toj grupaciji i u srodnim grupacijama.
o KOME – prodati – definisanjem klastera u nacionalnoj strategiji delimično se specificirala i ciljna potrošačka
grupacija. Klasteri su definisani na osnovu potreba i mogućnosti, i u njima se nalaze i odgovori na prva dva
pitanja.
o KAKO – prodavati podrazumeva izgradnju određenih infrastrukturnih potencijala, pre svega sopstvene
distributivne mreže.
o Definisanje nacionalne strategije podrazumeva:
1.Restruktuiranje i reforme - N.S podrazumeva ekonomsku reformu i konstituisanje institucija, sa
restruktuiranjem na nivou preduzeća u segmentu vlašništva,upravljanja i organizacije. Reforme
podrazumevaju promenu finansijskog, bankarskog i tržišta kapitala.
2.Kreiranje ambijenata - Podrazumeva ulaganje fizičkog kapitala kroz investicije,postojeću i potencijalnu
infrastrukturu i iskorišćavanje prirodnih resursa. Socijalni kapital daće odgovor na pitanje kome i kako
prodati; Obrazovana radna snaga i razni istraživački centri su centar moći; Privredne komore treba da budu
jaka informatička baza za preduzeća; Efekti mogu biti u izgradni nacionalno prepoznatljive marke.
3.Definisanje ključnih faktora strategije - Zasnovana je na globalističkim ciljevima i pomera ih od jeftinih
sirovina i radne snage, ka sofisticiranim proizvodima,uslugama i kvalitetnoj radnoj snazi. Maksimalni
podsticaj treba dati razvoju malih i srednjih preduzeća – privatnom sektoru.
4.Formiranje nacionalnog saveta konkurentnosti
5.Definisanje klastera, sredstava i sistema - Glavni zadatak za Nacionalni savet je definisanje klastera, i na
taj način će se na globalno ekonomsko tržište konkurisati preduzetnički,kooperativno i kokurentski.
6.Koordinacija, monitornig i kontrola - baza efikasnosti i efektivnosti u uslovima neizvesnosti.
o Podrazumeva mobilnost radne snage na MT. I uslovljeno je velikim brojem regulatornih ograničenja.
o Ako domaća država obiluje zemljom, a strana radom, u slučaju potpune mobilnosti radne snage između
dve države, doći će do kretanje radnika od strane ka domaćoj državi.
o Efekti ovakvog kretanja rada ogledaće se u rastu realnih najamnina u stranoj državi, a pada realnih
najamnina u domaćoj državi.
o Međunarodno kretanje rada za posledicu ima:
Smanjenje ponude rada u zemlji koja obiluje radom
Povećanje ponude rada u zemlji koja obiluje kapitalom
Oba kretanja za posledicu imaju konvergencije realinih najamnina
Međunarodna mobilnost rad dovodi do porasta svetskog outputa
Međunarodna mobilnost rada uslovljava i promene na strani realnih cena drugog faktora proizvodnje
o su kada investitor sa sedištem u jedno zemlji izvozi kapital u drugu zemlju, radi obavljanja poslovnih
aktivnosti i na taj način stiče imovinu u inostranstvu i zdržava pravo kontrole nad preduzećem u
inostranstvu
o Osnovna karakteristika ovih investicija je postojanje matične kompanije i njenih filijala u inostranstvu, i one
se javljaju u vidu akcijskog kapitala.
o Realizacija I.D.I se može izvršiti na sledeće načine:
1.Osnivanjem vlastitih preduzeća u inostranstvu, u obliku filijala,predstavništva ili samostalnog preduzeća
- najčešći oblik, i ima značajan uticaj na MP:
2. Kupovina preduzeća ili kupovina kontrolnog paketa akcija preduzeća
-najčešći kod zemalja u tranziciji i sprovodi se putem aukcijske ili tenderske prodaje celog ili dela
preduzeća. (pr. Kupovina većinskog paketa Panonske banke od str. Sanpaolo)
3.Dokapitalizacijom
-direktno investiranje u kompaniju u obliku povećanja kapitala u korist stranog investitora, do visine prava
upravljanja.
o Ovakvim investiranjem, plasiraju se sopstveni proizvodi na strano tržište zaobilaženjem carinskih barijera,
korišćenjem niskih cena ulaznih komponenata proizvodnje (radna snaga,sirovine). Tu se misli na
vertikalne i horizontalne integracije.
o Vertikalne – prisutne kod naftnih kompanija, gde proces proizvodnje prelazi okvire nacionalnih država. (u 1
zemlji se vrši eksploatacija naftema u filijalama kompanije u dr.državmaa se vrši prerada i prodaja)
o Horizontalne – javljaju se kada postoje carinske barijere (kompanije otvaraju predstavništva u kojima vrše
proizvodnju i plasmansvojih proizvoda i tako zaobilaze izvozne barijere)
o Pozitivan aspekt i.d.i – odnose se na transfer znanja i tehnologije,tendenciju rasta svetske trgovine,
zaposlenosti i privrednog razvoja.
o Negativan aspekt – eksploatisanje prirodnih resursa od strane moćnih investitora, i veliki uticaj na
makroekonomsku politiku zemalja u kojima je priliv i.d.i.
38.PORTFOLIO INVESTICIJE
o Predstavljaju plasmane kapitala u inostrane akcije,obveznice ili druge hartije od vrednosti, kojima se
ostvaruje fiksni prihod, pri čemu cilj nije kontrola nad preduzećem u inostranstvu.
o Kupovina akcija sa ciljem pribavljanja konstantnog prihoda je portfolio invenstiranje.
o Prihodi koje portfolio investitor ostvaruje jesu dividende po sonovu kupljenih akcija i rast cena akcija na
tržištu hartija od vrednosti.
o Ovaj oblik kretanja kapitala postaje sve češći i posledica ovog investiranja je nepreduzetnička aktivnost
investitora usmerena na konstantan priliv po osnovu najčešće hartija od vrednosti.
o Transnacionalne kompanije – udruženja monopolnog kapitala, u kojima se udruženi kapital jedne zemlje
ulaže u privrede nekih drugih zemalja sa ciljem realizacije proizvodnje,pružanja usluga i drugih poslovnih
aktivnosti kroz eksploataciju fizičkih i ljudskih resursa. Glavna obeležja su: gigantizam i globalizam. One su
te koje vladaju svetskim tržište (Koka kola)
o Multinacionalne kompanije – one u kojima se udružuje kapital dve ili više zemalja radi ulaganja u privrede
zemalja koje ne raspolažu dovoljnim sredstvimaza stvaranje komparativnih prednosti u procesu poslovnih
aktivnosti.
o Zajedničeke karakteristike: vrši se transfer kapitala iz jedne u drugu zemlju, vrši se indirektan transfer
kapitala tehnologijom, know-how, licencama, patentima i sl; kretanje direktnog stranog kapitala kroz
kompleksne veze koje grade ove kompanije između matične kompanije i njenih filijala; ove kompanije
ostvaruju poslovne aktivnosti u više zemalja; upravljanje se sprovodi sa ciljem stvaranja globalne poslovne
orijentisanosti preduzeća.
o Suština funkcionisanja ovih kompanije je u njihovoj funkcionalnosti i geografskoj razuđenosti, koje proističu
iz finansijske snage.
o Razvijanje mreže ovih kompanija dovodi do fleksibilnosti prilagođavanja tržištu, širenja znanja, transfera
tehnologije i podsticanje inovativnosti. Najviše ih ima u Francuskoj,VB, SAD,Japanu,Nemačkoj
(Ford,IBM,Microsoft,Sony,Nokia)
o Klasifikacija korporacija može se vršiti prema br.zemalja u kojima se stacioniraju, strukturi vlasništva i
mendžmenta, i ostvarenom prometu. Osnovna podela:
1.Etnocentrične – imaju sedište u domicilinoj državi,filijale širom sveta. Upravljavljanje je iz centra.
2.Policentrične – u domicilinoj državi se definiše globalna razvojna politika, a upravljanje se vrši u
filijalama i sprovde ih lokalni menadžeri.
3.Geocentrični – globalnog tipa. Velika fleksibilnost i pokretljivost rukovodećeg tima,internacionalnost.
o Osnovni motiv transnacionalnih kompanija je profit, a ključni parametri efikasnost i efektivnost.
o Međunarodne trgovinske orgranizacije su: STO, Trgovinske organizacije pri UN; Ekonomsko socijalni savet
i ekonomska komisija UN, Konferencija UN o trgovini i razvoju, Organizacija UN za industrijski razvoj;
Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj; MTK.
o Međunarodne finansijske ogranizacije su: SB, MMF, Evropska banka za obnovu i razvoj, Evropska
centralna banka, Evropska investiciona banka, Regionalne banke za finansiranje privrednog razvoja,
Banka za međunarodne obračune.
o MTK je međunarodna univerzalna nevladina organizacija osnovana 1919.g. u Parizu, i čne je hiljade
kompanija, udruženja, privrednih institucija i poslovnih ljudi iz preko 130 zemalja sveta.
o Osnovni ciljevi MTK:
Razvoj međunarodne trgovine
Jačanje tržišne ekonomije
Razvoj privatnih preduzeća
Povećanje direktnih stranih investicija
Razvoj zemalja u razvoju
Realizacija svetskih integracionih procesa i dr.
o Tokom vremena MTK i njena tela, su kreirali veliki br pravila i normativa, među kojima je najpoznatija
Međunarodna pravila za tumačenje trgovinskih Termina INCOTERMS – 1936 god.
o Održana 1964.g. u Ženevi, prisustovalo 122 predstavnika zemalja,taj skup je posvećen problemima
privrednog razvoja i međunarodne ekonomske saradnje. Sve članice UN su članice UNCTAD-a.
o UNCTAD se zalagao za ravnopravnost među državama, nediskriminaciju i prevazilaženje neokolonijalizma,
međutim zbog promena političke i ekonomske situacije 90-tih god i raspadom pojedinih zemalja, porastom
moći multinacionalnih kompanija i nastankom STO došlo je do problema u u funkcionisanju ove institucije i
napuštanje podrške od strane razvijenih zemalja. Ali ipak je na poslednjim zasedanjima zaključeno da je
ona neophodna , sa potrebom reorganizacije i usmeravanjem delatnosti ka istraživanju i analizi trendova
svetske privrede i prenošenju pozitivnih iskustava privrednog razvoja nerazvijenim zemljama.
o Osnovana 1966 sa ciljem industrijalizacije nerazvijenih zemalja i zemlja u razvoju, i davanja međunarodnog
karaktera procesu industrijalizacije.
o Najviši organ UNIDO je Generalna konferencija koja se održava svake druge godine, sedište je u Beču i
danas broji 168 država članica.
o Kao svoje aktivnosti u budućnosti formulisano je sledeće prioritete razvoja:
zaštita okoline, razvoj energetike, razvoj poljoprivrede i industrije i njihovo povezivanje u nerazvijenim
zemljama, pospešivanje razvoja malih i sredjih preduzeća, razvoj inovativnosti,produktivnosti i kvaliteta,
razvoj investicija itd.
o WTO predstavlja globalnu organizaciju, čiji je cilj uspostavljanje pravila, tj. normi u međunarodnoj trgovini
koje bi omogućile odvijanje slobodne i jedinstvene trgovine.
o WTO je nastala kao rezulatat poslednje Urugvajske runde pregovora GATT, koja je započeta 1986. godine
u Urugvaju a okončana 1994. godine u Maroku. Zaključivanje Urugvajske runde pregovora i stvaranje WTO
se smatra trijumfom slobodne trgovine i povećanja regulisanja međunarodne trgovine.
o Razlike između GATT i WTO:
GATT je imao privremeni status, WTO ima trajan status pravnog lica
Pravila GATT primenjivale su se samo na proizvode, dok pravila STO obuhvataju proizvode,
komercijalne usluge i trgovinske aspekte prava intelektualne svojine
STO ima efikasniji sistem rešavanja sporova vezanih za međunarodnu trgovinu
o WTO ima status pravnog lica sa sedištem u Ženevi, i sa 134 zemlje članice. Udeo WTO u svetskoj trgovini
je 90%.
o Ministarska konferencija je glavni organ WTO koji donosi odluke. Sastoji se od predstavnika svih zemalja
članica i sastaje se jednom u dve godine.
o Generalni savet bira se od predstavnika zemalja članica, a u periodu između dva zasedanja Ministarske
konferencije preuzima njenu ulogu
o Osnovni principi STO:
Princip nediskriminacije
Princip najpovlašćenije nacije
Princip nacionalnog tretmana
Princip slobode tranzita i transparentnosti
Princip liberalizacije trgovine, podsticanja konkurencije i dodatne pomoći nerazvijenim zemljama.
o Osnovana jula 1944g sa ciljem da se kreira međunarodni monetarni sistem, na osnovu kojeg će se ubrzati
proces zaposlenosti i ostvariti stabilnost cena u svetu.
o Najvažniji organ MMF-a je Upravni odbor guvernera oju čine predstavnici zemalja članica i zastupaju
interese vlada.
o U okviru MMF-a formirani su komiteti (Komitet za razvoj i Privremeni komitet) i grupe:
Grupa 5 – sastavljena od zemalja čije nacionalne valute konstituišu specijalana prava vučenja (SDR) –
SAD, Fran,Nem,Jap,VB.
Grupa 7 – sastavljenja od 7 najrazvijenih industrijskih zemalja = grupa5 + Kanada i Italija.
Grupa 24 – osnovana sa ciljem da predstavlja interese zemalja u razvoju u pregovorima oko pitanja iz
oblasti međ.monetarnog sistema.
o MMF je svetska organizacija sa 184 zemlje članice, koja je osnovana da bi vršila monitoring nad
monetarnim politikama u svetu, da bi pomagala ekonomski razvoj i ostvarivanje visokih stopa zaposlenosti,
kao i radi obezbeđivanja stabilnosti deviznih kurseva u svetu.
o Sredstva za odvijanje delatnosti MMF obezbeđuje uplatom određenih kvota zemalja članica. (uplaćuju se u
zlatu, konvertabilnim valutama ili specijalnim pravima vučenja). Kvote se dodeljuju zemljama članicama
prilikom pristupanja MMF određuju broj glasovam doprinos te zemlje rezervama MMF-a i istovremeno
korišćenje resursa.
o Zemlje članice koje se susretnu sa deficitom platnog bilansa mogu pod određenim uslovima da uzmu
kredite MMF-a pri čemu su oni prvenstveno uslovljeni visinom kvote zemlje članice.
o Monetarna i fiskalna politika za koju se zalaže MMF kao i prolongiranje itplate starih dugova uz
uspostavljanje transparentnog vlasništva nad kapitalom, omogućio bi finansijsko restruktuiranje privrede,
što za preduzeća znači ulazak u zonu stabilnosti kreditnog tržišta, što bi podstaklo razvojnu politiku i dovelo
do povećanja zaposlenosti o socijalne stabilnosti kao ključnih determinanti razvoja društva.
o Finansijska organizacija koja je osnovana 1958.g radi davanja doprinosa integraciji, balansiranom razvoju i
ekonomskoj i socijalnoj koheziji, kao i rešavanju problema finansiranja zajedničkog tržišta zemalja
evropske ekonomske zajednice.
o Omogućava lakše kretanje kapitala unutar zemalja zajednice, priliv kapitala iz zemalja van zajednice,
odobravajući kredite za projekte modernizacije privrede zemalja članica i zajedničke projekte za više
zemalja članica.
o Definiše sledeće operativne prioritete:
Regionalni razvoj unutar EU
Zaštitu životne okoline i poboljšanje kvalitetu života
Pripremu zemalja koje se pripremaju da pristupe EU
Zajednicu razvoja pomoći i saradnje zemljama partnerima
o Dugoročni prioriteti:
Transevropski transport
Razvoj energetske mreže
Finansiranje zajmova
Finansiranje rizičnih operacija.
51.EVROPSKA UNIJA
o Prva ekonomska integracija nastala na područje Zapadne Evrope 1948.g bila je Evropska organizacija za
ekonomsku saradnju koja je osnovana sa ciljem realizacije pomoći Evropi od strane SAD.
o Evropska zajednica za ugalj i čelik 1951 – članice: Nem,Fran,Ita,Holan,Belg,Luksemburg. Karakteristika
ove zajednice bila je da su zem članice izgubile slobodu vođenja samostalne proizvodnje i
spoljnotrgovinske politike u oblasti proizvodnje i izvoza uglja i čelika.
o Nastavak integrativnih procesa zapodnoevropskih zemalja usledio je 1952 kada su osnovane još 2
zajednice Evropska zajednica za atomsku energiju i Evropska ekonomska zajednica.
o Evropska ekonomska zajednica je predstavljala carinsku uniju, kojom su ukinute carine u međusobnoj
trgovini u i uvedena zajednička carinska tarifa prema zemljama nečlanicama.
o Dalji procesi su nastavljeni objedinjavanjem ove 3 zajednice koje su idalje bile posebni pravni subjekti ali
sa zajedničkim organima – parlamentom, komisijom, savetom ministra i sudom pravde.
o 1973 Evropska ekonomska zajednica se proširuje = VB, Irska i Danska se pridružuju. 1981 uključuje se
Grčka, Španija i Portugalija 1986, Austrija,Finska i Švedska 1995.
o Prvi neposredni izbori u zemljama članicama za čl.tzv Evropskog parlamenta 1979 g. Kada je i usvojen
Evropski monetarni sistem.
o Bela knjiga dokument usvojen 1985 radi realizacije internog tržišta koji sadrži ciljeve razvoja iz oblasti
proizvodnje, usluga, industrije.
o Početkom 1992 je zaključen ugovor o osnivanju EU koja pred. viši oblik integracije zemalja članica.
o Ugovorom iz Amsterdama koji je revizija ugovora o EU, 1997g. Otvoren je put uključivanju zemalja
Centralne i Istočne Evrope u EU.
o Jedinstvena valute EU - € je u opticaju u 12 zemalja EU od 1.1.2002 god.
o Najznačajniji organi EU:
o Evropski parlament – F-je: usvajanje budžeta,zakonodavna,nadzor nad izvršnim organima EU
o Savet ministara – čine ministri zem. Članica, ima i zakonodavnu F-ju, i najvažniji je organ vezano za
spoljnu politiku i bezbednost zemalja članica
o Evropska komisija – izvršni organ EU koja predlaže i nadzire primenu propisa i sprovodi politiku EU
o Sud pravde – F-je: zakonitosti akata EU, analiza ispunjavanja obaveza članica prema EU i
obezbeđivanje jedonstvenog tumačenja propisa EU
o Danas EU ima 27 članica: Belgija,Češka,Danska,Nem,Grč.Estonija,Špa,Fran,Irska,Ita,Kipar, Letonija,
Litvanija, Luksemburg,Mađ,Malta,Holan,Austrija,Poljska,Portugalija,Slovenija,Slovačka,VB, Finska,
Švedska, Rumunija i Bugarska.
o Osnovana je 1991.g u periodu raspada socijalističkih zemalja u Centralnoj i Istočnoj Evropi, kojima je bila
potrebna pomoć u prihvatanju privatnog sektora u demokratskom okruženju.
o EBOR podržava strukturne i sektorske reforme, privatizaciju i preduzetništvo, razvoj pravnih sistema,
infrastrukturni razvoj, sunfinansira investicije i dr.
o Organi EBOR-a: direktor, odbor guvernera i izvršni odbor.
o Odmah nakon II svetskog rata, nastaje saradnja zapadnoevropskih zemalja – 1950 formirana je Evropska
platna unija, posle njenog gašenja nastaje Evropski monetarni sporazum, 1978 usvaja se Deklaracija o
osnivanju evropskog monetarnog sistema, čiji je ključni element bio jedinstvena evropska valute – euro € -
koja je puštena u opticaj 01.01.2002g.
o ECB je centralna banka za valutu euro, i njen glavni cilj je da zadrži kupovnu moć valute i stabilnost cena u
€ području.
o ECB je formirana od Evropskog monetarnog instituta i predstavlja jednu od najnezavishijih banka na svetu.
o Organi ECB: Savet guvernera, Generalni savet, Izvršni odbor.
o ECOSOC je organ UN čiji je osnovni zadatak bavljenje svetskim ekonomskim i socijalnim problemima.
o ECOSOC je zadužen za proučavanje i pripremanje izveštaja o međunarodnim privrednim,društvenim,
kulturnim, obrazovnim, zdravstvenim pitanjima i davanje preporuka Generalnoj skupštini, članicama i
specijalizovanim agencijama.
o Na preporuku Generalne skupštine UN 1947g je dormirana Ekonomska komisija za Evropu ECE, u cilju
pružanja pomoći razrušenim evropskim zemljama.
o Nakon velikih ekonomskih i političkim promenama u zemljama Istočne Evrope 90-tih god, ECE je posebno
analizirala ekonomske probleme tih zemalja sa osvrtom na njihovo rešavanje.
55.REGIONALNA UDRUŽENJA – OPEC, APEC, MERCOSUR,ASEAN,NAFTA,ANCOM,CARICOM
o Slobodna zona – deo teritorije neke države, posebno ograđen i označen, u kome se obavljaju privredne i
druge delatnosti pod garantovanim pogodnostima i olakšicama.
o Najčešće delatnosti koje se sprovode u okviru slobodnih zona su: proizvodnja robe, lon poslovi, poslovi
osiguranja i reosiguranja, bankarski i finansijski poslovi i dr.
o Prisutni su različiti nazivi za slobodne zone: slobodne zone, slobodne carinske zone, slobodne ekonomske
zone, slobodne luke, slobodne trgovinske zone i dr.
o SZ podrazumevaju omogućavanje posebnih pogodnosti (garantovane pogodnosti) i olakšica koje jedna
država daje pretežno stranoj robi. (uvoz robe bez plaćanja carina, poreske olakšice).
o SZ stimulišu: povećanje proizvodnje, zapošljavanje radne snage, razvoj pojedinih privrednih grana, razvoj
novih profitabilnih programa, povećanje izvoza, angažovanje stranog kapitala i dr.
o Postoje 2 osnovna tipa slobodnih zona:
1.tip potpuno slobodnih institucija - Dozvoljeno skladištenje,prerada i obrada robe. (Kopenhagen, Venecija,
Trst)
2.tip institucija sa ograničenim F-ma – nije dozvoljena industrijska proizvodnja samo služe za smeštaj i
čuvanje robe pod carinskim nadzorom (Pirej, Kil, Stokholm)
o Kjoto konvencija razlikuje isto 2 vrste slobodnih zona: trgovačke s.z i industrijske s.z.
o Slobodna zona je deo teritorije RS koji je posebno ograđen i označen, na kome se obavljaju delatnosti pod
uslovima utvrđenim zakonom o slobodnim zonama.
o U RS osnovane su SZ u: BG, NS, SD, Kovinu, ŠA, Sub, SM, Prahovu, Som, Lapovu, V.Hanu, B.Palaci,
Pirotu, međutim one nisu ispunile svoju misiju tako da u našoj zemlji danas posluju 3 slobodne zone: Sub,
ZR, Pirot.
o Pogodnosti obavljanja delatnosti u slobodnim zonama u Srbiji su:
Sloboda uvoza i izvoza robe iz zone
Neplaćanje carine na uvezenu opremu, mašine, građevinski materijal za korišćenje u zoni
Slobodno uzimanje u inostranstvu i davanje kredita
Neplaćanje carine na uvezeni repromaterijal namenjen izvozu ....
o Pozitivne karakteristike SZ kod nas:
Infrastrukturno su bolje opremljene od ostatka teritorije (teritorije van zone)
Nalaze se na saobraćajnim čvorištima (rečnim, putnim, vazduhoplovnim)
Mogućnost proizvodnje i domaćih preduzeća sa izvoznom orijentacijom
One su proizvodne eksportne destinacije na koje su usmerene izvozno orijentisane strane direktne
investicije
o Platni bilans – sistemsko evidentiranje svih ekonomskih transakcija u određenom vremenskom periodu,
koje su se obavile između rezidenata određene zemlje i nerezidenata.
o Rezidenti i nerezidenti kao subjekti u ekonomskim transakcijama predstavljaju sva fizička ili pravna lica na
teritoriji domaće tj strane zemlje.
o Značaj platnog bilansa je u sistemskom prikazu stanja, rezultata, investicione i poslovne aktivnosti,
platežne sposobnosti, kupovne moći, likvidnosti itd.
o Struktura platnog bilansa (po metodologiji MMF-a):
1.Bilans tekućih transakcija (izvoz i uvoz roba i uslga; transakcije dohotka; tekući transferi
2.Bilnas kapitalno-finansijskih transakcija: Kapitalni računi (kapitalni transferi, akvizicije)
Finansijski račun (direktne, portfolio,ostale investicije,rezerve)
o Platni bilans – sistemski pregled svih dugovanja i potraživanja neke zemlje prema inostranstvu.
o Suficit platnog bilansa – aktivan spoljnotrgovinski bilans u kome su potraživanja jedne države veća od
njenih dugovanja prema inostranstvu u određenom vremenskom periodu.
o Deficit platnog bilansa – stanje platnog bilansa u određenom vremenskom periodu gde su dugovanja
prema inostranstvu premašila potraživanja iz inostranstva u jednoj državi.
o Suficit i deficit platnog bilansa = zbiru bilansa trkućih i kapitalno-finansijskih tranasakcija.
o Rast deviznih rezervi jedne zemlje jednak je suficitu platnog bilansa.
o Na ravnotežu platnog bilansa utiču razni faktori: ravnomerno usmeravanje deviznih tokova, racionalno
korišćenje faktora proizvodnje, stepen konkurenstske razvijenosti država i kompanija itd.
o Devizni sistem – ukupnost deviznih mera koje država preduzima u ekonomskim odnosima u inostranstvu,
i njime se utvrđuje pravo kupovine i prodaje deviza i način na koji se to vrši.
o U razvoju sistema međunarodnih plaćanja imamo 2 razdoblja sa aspekta slobode odvijanja deviznog
prometa:
- Razdoblje slobodnog deviznog prometa 1929-1933
- Razdoblje državnih intervencija u međunarodnim plaćanjima
o Modaliteti deviznih sistema:
- sistem zlatnog standarda
- sistem zlatno – polužnog standarda
- sistem zlatno – deviznog standarda
- bretonvudski sistem
63.POJAM DEVIZA
o Devize su potraživanja u stranim sredstvima plaćanja koja imaju domaći rezidenti uključujući i banke u
drugim valutnim područjima.
o Vrste deviza: konvertibilne, nekonvertibilne, trnasferbilne, promptne, teriminske.
o Transferbilne devize – koje se mogu menjati za druge konvertibilne valute uz odrđena devizna ograničenja.
o Klirinške devize – u kojima se vodi klirinški račun neke zemlje
o Promtne – čije je potraživanje u inostranstvu dospelo.
o Terminske – potraživanja prema inostranstvu u kasnijem roku (hartije od vrednosti)
o Konvertibilne – one ukojima se mogu obavljati plaćanja i naplata sa drugim zemljama bez ograničenja.
o Devizno tržište –podrazumeva se organizovan sistem kupovine i prodaje deviza koji se obavlja na teritoriji
jedne zemlje po utvrđenim pozitivnim zakonskim propisima. (uži smisao).
o Devizno tržište – mesto gde se vrši kupoprodaja deviza,održavanje deviznih pozicija, devizna arbitraža i
devizne špekulacije. (širi smisao)
o Kupovina i prodaja deviza isključivo se vrši na deviznom tržištu i to:
Neposredno – između: banaka i rezidenata, banaka i nerezidenata, banaka i NBS, ovlašćenih menjača
i NBS
Na sastanku međubankarskog deviznog tržišta između banaka i između banaka i NBS
o Kontrolu deviznog poslovanja vrše NBS, Devizni inspektorat, carinski organi i dr.organi u skladu sa
zakonom.
o Pojmovi koji su vezani za funkcionisanje deviznog tržišta:
Rezidenti – pravna i fizička lica registrovana i sa dedištem ili mestom boravka u domicilnoj zemlji
Nerezidenti – sva lica oja nemaju sedište ili mesto boravka u domicilnoj zemlji
Sredstva plaćanja – dinar i strana sredstva plaćanja
Strana sredstva plaćanja – devize i efektivni strani novac
Instrumeni plaćanja – čekovi, menice, akreditivi, doznake, platne kartice
Hartije od vrednosti – koje glase na stranu valutu i emituju ih rezidenti
Devizno tržište – mesto kupoprodaje deviza i fektivnog stranog novca
Menjački poslovi – poslovi kupovine ili prodaje efektivnog stranog novca fizičkim licima
Tekući poslovi – zaključeni između rezidenata i neridenata čija namena nije prenos kapitala
Kapitalni poslovi – između rezidenata i nerezidenata čija je namena prenos kapitala.
o Podrazumeva utvrđivanje cene strane valute izražene u domaćoj valuti u fiksnom iznosu.
o Zvaničan kurs određuje država i na taj način direktno utiče na priliv i odliv deviza.
o Ovde vrlo često dolazi do potcenjenosti ili precenjenosti domaće valute.
o Potcenjenost domaće valute - podstiče se izvoz roba i usluga,destimuliše se uvoz; njena unutrašna
vrednost je veća u zemlji nego u inostranstvu.
o Precenjenost domaće valute – podstičese uvoz roba i usluga a destimuliše izvoz; njena unutrašnja
vrednost je manja u zemlji nego u inostranstvu.
o Prednosti: održavanje poverenja u valutu, stvaranje čvrstih osnova za pojedine oblike proizvodnje, brzo
prilagođavanje privrednih subjekata deviznom kursu, lakše uočavanje potrebnih monetarnih intervencija.
o Nedostaci: onemogućava samostalno kreiranje privredne i monetarne politike zemllje i česte intervencije i
ograničenja monetarne vlasti na deviznom tržištu.
o Bili su: zlatni standard, zlatno – polužni standard, polužni standard,devizni standard,bretonvudski sistem.
o U tom sistemu, devizni kurs se formira u zavisnosti od ponude i tražnje deviza,bez intervencija monetarnih
vlasti u jednoj zemlji.
o Prednosti: tržišne snage najbolje utvrđuju cenu pojedinih valuta, dobra zaštita domaće privrede, snižavanje
uvoza i povećanje izvoza, pozitivan uticaj na platni bilans, omogućava autonomnu monetarnu politiku.
o Nedostaci: remeti se stabilnost domaće privrede zbog otežane procene kretanja kursa, pojačini valutni
rizici, moguće se spekulativne transakcije.
69.SISTEM VIŠESTRUKIH DEVIZNIH KURSEVA
o Predstavlja sistem diferenciranja deviznog kursa u zavisnosti od ciljeva ekonomske politike, razvoja
određene privredne grane, izvoza, uvoza roba itd. Najčešće se primenjuje na rezidente jedne zemlje
o Pored zvaničnog deviznog kursa bez obzira na metod formiranja, u obračunu poslovnih transakcija sa
inostranstvom primaljuju se i kursni koeficijenti koji znače veće ili manje iznose plaćanja ili naplate u
poslovnim transakcijama sa inostranstvom.
o Koeficijenti u ovim kursevima, pri određivanju kursa za pojedinu transakciju (uvoz ili izvoz) uslovljeni su
faktorima: usklađenost domaćeg i stranog tržišta, stepen ponude i tražnje robe usluga, zaštita domaće
industrije, priliv i odliv deviza idr.
o Povoljan je instrument u smanjenju depresijacije domaće valute, ali i smanjenu dispariteta cena na
domaćem i stranom tržištu, i koristi se u zemljama u razvoju.
o To je metod utvrđivanja kupovne vrednosti nacionalne valute izražene u količinama proizvoda koje se
mogu kupiti za jedinicu nacionalne valute na domaćem tržištu.
o Paritet kupovnih snaga valuta se pokazuje kao odnos između dve ili više valuta izražen u količini roba ili
usluga koje se mogu pribaviti za jedinicu tih valuta pri čemu će se u krajnjem izrazu paritet kupovnih snaga
valuta svesti na odnose nivoa cena između zemalja.
o Depresijacija – znači pad vrednosti domaće valute u odnosu na stranu valutu.( u sistemu fluktuirajućeg
deviznog kursa). Podstiče izvoz roba i usluga, destimuliše uvoz.
o Apresijacija – rast domaće u odnosu na stranu valutu (u sistemu fluktuirajućeg devizngo kursa). Opadaće
izvoz, stimulisaće se uvoz.
o Devalvacija – pad vrednosti nacionalne valute u odnosu na stranu valutu (u sistemu fiksnog deviznog
kursa)
o Revalvacija – rast vednosti domaće valute u odnosu na stranu valutu (u sistemu fiksnog deviznog kursa)
o Uveden posle II svetskog rata sporazumom u Bretonvudsu 1944g. I formirale su ga članice MMF-a i bio je
sistem fiksnos deviznog kursa.
o Sve članice MMF-a utvrdile su vrednost svojih nacionalnih valuta u odnosu na američki dolar, dok je dolar
bio zamenljiv za zlato, po fiksnoj ceni 35 usd za unicu zlata. Posojala je samo spoljna konvertibilnost jer je
američki građani nisu mogli da za usd kupe zlato.
o 1949-1971 u tom periodu, rasla je potražnja za USD, rastao je deficit platnog bilansa SAD, smanjivale su
se njihove rezerva, dok je privreda Evropskih zemalja i njihove centralne banke jačala. To je dovelo do
ukidanja ovog sporazuma.
o Carina je dažbina koja se plaća prilikom uvoza strane robe na carinsko podružje određene zemlje, ili u
slučaju izvoza strane robe sa tog područja.
o Carina predstavlja novčani iznos u domaćoj valuti koju plaća uvoznik/izvoznik prilikom uvoza/izvoza robe
o Carina se obračunava i naplaćuje u skladu sa carinskom tarifom.
o Karakteristike carina:
C je vrsta dažbine i predstavlja državni prihod
Tereti uvoznika, i može biti u F-ji zaštite domaće proizvodnje
Može biti u F-ji konkurentnosti domaće proizvodnje radi omogućavanja prodora na inostrana tržišta
o Vrste carina:
Prema pravcu kretanja robe: uvozne, izvozne, tranzintne
Prema načinu obračuna i njihovij naplati: carine ad valorem, specigične, kombinovane
Prema ekonomskom i političkom dejstvu: fiskalne, zaštitne, prohibitivne,sezonske, dr.
o Carinski zakon i Zakon o Carinskoj tarifi najznačajniji su propisi koji regulišu pravne odnose u oblasti
carinskog sistema.
o Carinskim zakonom uređuju se prvenstveno: carinsko područje, carinski podgranični pojas, carinski prelaz,
carinska roba, carinski nadzor i kontrola, carinske povlastice, carinska vrenost, carinski postupak, izvoz
robe, tranzit robe, prava i obaveze lica koji učestvuju u carinskom postupku i prava i obaveze carinskog
organa u carinskom postupku.
o Carinskim zakonom je propisano da se carinski postupci sprovode u skladu sa principima slobodne
trgovine, uz obezbeđenje efikasne carinske kontrole i uvažavanje principa procene reizika.
o U osnovnim odredbama Carinskog zakona poseban naglasak je stavljen na primenu informacionih
tehnologija u carinskim organima uz primenu međunarodno prihvaćenih standarda u ovoj oblasti.
o Carinska tarifa spisak svih uvoznih/izvoznih roba sa propisanom carinskom stopom (i režimom
uvoza/izvoza).
o U EU zemlje članice (27) čine carinsku uniju i unutar njih ne postoje carinske i fiskalne granice, i u odnosu
prema 3 zemljama čine jedinstvenu fiskalnu teritoriju.
o Praksa u EU je da carinsku proceduru prilikom uvoza/izvoza obavljaju carinski agenti prem carinskoj tarifi
koja je utvrđena od strane Ministarstva za privredu i finansije.
o Carinska klasifikacija proizvoda (kombinovana nomenklatura) izvršena je prema numeričkim kodovima i
primenjuje se jednobrazno u zemljama članica.
o Jedinstvena carinska isprava JCI – dokument koji se koristi prilikom uvoza/izvoza sa 3 zemljama.
o Sam promet u okviru EU između zemalja članica obavlja se popunjavanjem statističkog formulara Intrastat.
o Najveći br carinskih tarifa predstavljaju dažbine koje se primenjuju u određenom procentu na vrednost
proizvoda koji se uvozi, dok se manji br odnosi na specifičnu komponentu robe ili same robe.
o Carinske tarife se obračunavaju na obrascima JCI.
o Carinski status – status robe u carinskom postupku, kao domaće ili straane
o Carinski dug – obaveza lica da plati iznos carine i drugih uvoznih dažbina za određenu robu
o Uvozne dažbine – carina i dr.dažbine oje se plaćaju priuvozu robe
o Carinski nadzor – skup opštih mera i radnji Uprava carina u cilju sprovođenja carinskih i dr.propisa
o Carinski organ – nadležna organizaciona jedinica ili nadležni službenik Uprave carina
o Carinska kontrola – preduzimanje pojedinih radnji Uprave carina (pregled dok, prtljaga, vozila)
o Strana roba – koja nije definisana kao domaća roba
o Carinski postupak – postupak stavljanja robe u slobodan promet, postupak trnazita, postupak carinskog
skladištenja, postupak privremenog uvoza i izvoza itd.
o Carinsko područje – obuhvata teritoriju države i ono je ograničeno carinskom linijom koja je istoventna sa
granicom Srbije
o Carinski prelaz – mesto određeno za uvoz, izvoz i tranzit robe, kao i za prelaz lica i prevoznih sredstava
preko carinske linije na graničnom prelazu
o Carinska roba – koja se unosi tj prima u carinsko područje, iz tog područja izvozi, ili je preko tog područja u
tranzitu prnosi preko carinskog područja.
o Carinska vrednost – uvezene robe je njena transakcijska vrednosti, koju čini njena stvarno plaćena cena ili
cena koju treba platiti za robu koja se prodaje radi izvoza u Srbiju
o Uvozne – osnovni oblik carinske zaštite, i direktno utiču na konkurentnost uvozne robe na domaćem
tržištu, na sam sistem uvoznih carina, na obim domaće proizvodnje, opšti nivo cena, obim tražnje i dr.
o Izvozne – uvode kada postoji ekonomski interes da se zabrani/ograniči izvoz nekih proizvoda
o Tranzitne – plaćane na robu koja prelazi preko carinskog područja neke zemlje. Sada više ne.
o Privremeni uvoz je unošenje uzoraka i dr.materijala na teritoriju neke zemlje, radi njhovog prikazivanja na
sajmovima i izložbama i on je oslobođen od carinjenja i oporezivanja.
o Radi obezbeđenja, primenjuje se polaganje određene kaucije ili garancija kao što je mehanizam
međunarodnih garancija za privremeni uvoz ATA sistem koji koriste spoljnotrgovinska preduzeća.
o Dokumenti ATA se izdaju u obliku seta listova pri čemu matična zemlja pruža globalne garancije u slučaju
kršenja propisa u oblasti privremenog uvoza uzoraka i mat. Od strane njenog člana.
o Carine ad volorem
One se naplaćuju primenom odgovarajućih stopa iz Carinske tarife na vrednost uvezene robe. Na taj
način iznos carine je u direktnoj korelaciji sa tržišnom vrednošću robe.
Zaštitni karakter ove carine je jači sko su cene stabilne tj rastu, dok njihov efekat slabi ako dolazi do
znatnog pada cena roba na tržištu.
o Specifične carine
One koje se primenjuju na jedinicu mere robe koja se uvozi/izvozi (kg,l,m) tako da se iznos carine
određuje u paušalnom iznosu od jedinice mere.
o Kombinovane carine
Nastale su kao rezultat kombinovanja pozitivnih efekata prethodne dve carine, i nasojanja otklanjanja
njihovih negatinvih efekata.
86.CARINJENJE U TRANZITU
o Tranzitne carine – koje se plaćaju na robu koja prelazi preko carinskog područja neke zemlje.
o Barselonskom konvencijom 1921 one su ukinute od strane zemalja potpisnica onvencija.
o Radi obezbeđenja od ostanka robe na fiskalnoj zemlji tranzitne zemlje, neke zemlje primenjuju polaganje
kaucija prilikom ulaska u zemlju do njenog napuštanja.
o Kaucija se obično polaže u vidu gotovog novca, ili uvidu bankarskih garancija ili međ.sistema garancija za
robu u tranzitu TIR ili TIF sistem.
o To su uvoz i izvoz robe – koji mogu da se obavljaju u režimu slobodnog uvoza i izvoza pod režimom kvota i
dozvola.
o Uvoz – kupovina robe u inostranstvu u cilju njenog plasmana na domaće tržište
o Izvoz – proizvodnja robe na domaćem tržištu sa ciljem plasmana na inostrano tržište
o Kompenzacioni poslovi
Poslovi koji se na osnovu izvoza roba i usluga naplaćuju uvozom robe i usluga. Mogu se zaključiti na
osnovu odobrenja nadležnog organa.
Barter poslovi (specifična vrsta k.p) podrazumevaju posao uvoza i izvoza, vremenski nevezane jedan
za drugi i pretpostavljaju postojanje barter liste uvoza i izvoza (sadrži strukturu robe za uvoz i izvoz, i za
svaku grupu proizvoda utvrđuje se vrednost do koje se može vršiti izvoz/uvoz)
Ovi poslovi podstiču izvoz u zemljama u razvoju i nerazvijenim zemljama, gde je prisutna
administrativna kontrola privrednih i tržišnih tokova.
o Reeksportni poslovi (re-export)
Vrsta specifičnog spoljnotrgovinskog posla koji se odvija tako što se kupuje roba u 1 zemlji radi njenog
izvoza u 2 zemlju.
Reeksport sa preradom – može biti izvršena prerada robe koja se uvozi radi ponovnog izvoza kada se
roba izvozi u prerađenom obliku
Reeksport robe bez prerade – ponovni uvoz robe u nepromenjenom obliku
Tranzitni reeksport – samo prevoz robe ka odredištu, bez dejstva carinskih instrumenata
Čisti reeksport – direktno upućivanje robe u zemlju kupaca iz neke 3 zemlje
Kvazireeksport – država propisuje premije za izvoz određene robe, dok uvoz iste nije opterećen sa
carinama
o Tranzitni poslovi
Prevoz robe iz 1 preko teritorije 2 zemlje u neku 3 zemlju, pri čemu se na robu ne plaća uvozna carina
tj uvoz strane robe koja seskladišti u zemlji da bi se posle toga ponovo izvozila u inostranstvo.
Direktni tranzitni posao – sve radnje koje ponalogu inostranog nosioca čini domaći rezident na putu
robe preko domaćeg područja.
Indirektni tranzitni posao – sve radnje koje po nalogu inostranog nosioca posla čini domaći rezident na
putu preko domaćeg područja, mogu da obuhvate:
Posao tranzita sa zadržavanjem – zadržavanje robe preko teritorije 3 zemljeu carinskim skladištima
javnim skladištima ili slobodnim zonama.
Posao tranzitnog posredovanja – domaće uslužno preduzeće obavlja komercijalne poslove za račun
inostranog trgovca.
o Ugovor o doradi i preradi (Lohn poslu)
Takav ugovor u međunarodnom prometu kojim se proizvođač iz jedne zemlje obavezuje da obavi
poslove oplemenjivanja robe, predmeta koja je u svojini ugovorene strane iz druge zemlje, a sopstvenik
te robe se obavezuje da plati za to oplemenjivanje i primi oplemenjenu robu.
90.AKREDITIVI
91.MENICE
o Menica – hartija od vrednosti, sastavljena u zakonsko propisanoj formi i kojom se izdavalac obavezuje da
će određenom licu ili po njegovoj naredbi,ili on sam isplatiti u njoj označenu sumu, ili će tu sumu isplatiti
lice na koje on menicu vuče i to u određeno vreme i na određenom mestu
o Vrste menica sa stanovišta
popunjenosti: popunjene – nepopunjene
pojavnih oblika: vučene-trasirane /poziv na plaćanje/ i vlastite-solo /obećanje plaćanja
načina određivanja dospelosti:po viđenju na određeni dan,na određeno vreme po viđenju, na određen
dan od dana izdavanja
osnova nastanka: roben, finansijske, ostale
o F-ja menica: sredstvo plaćanja, sredstvo za obezbeđenje kredita (kreditni instrument) i instrument
obezbeđenja plaćanja.
o Solo menica se najčešće koristi u međ.kupoprodaji i nju izdaje uvoznik na ime izvoznika.
o Menica sadrži 3 lica: izdavaoca menice (trasant),lice kome se daje nalog za isplatu (trasata) i korisnika
menice (remitenta)
o Zbog sigurnosti menice mogu biti akceptirane – staviti potpis i datum akceptiranja uz obavezu da se isplati
po dospeću - od strane lica koje izdaje menicu tj kupaca ili banke.
o Indosament – je izjava prenosioca menice kojom ustupa menična prava novom imaocu menice. Lice koje
prenosi menicu – indosant, a lice na koje se prenosi – indosatar.
o U slučaju neplaćanja menične obaveze po njenom dospeću, njena naplata se sprovodi u sudskom
postupku, koji je kratak, i u kojem dužnik može u svoju odbranu priložiti samo dokaz da je platio dug.
o Protest menice – imalac menice na verodostojan način utvrđuje da je njegov pokušaj izvršenja određene
menične radnje bio bezupešan. Lice koje podiže protest – protestant, lice protiv koga se podiže potest –
protestat.
o Obična doznaka menice – je nalog o predaji menice, uz potvrdu prijema.
92.GOTOVINSKA PLAĆANJA
o Lični ček-ček po TR – koji kupac izdaje prodavcu robe i čija naplata ide na teret TR kupaca, pri čemu je
banka u obavezi da realizuje ček samo ako na TR kupca ima dovoljno pokrića.
o Bankarski ček - izdaje banka kupaca-uvoznika dajući nalog inostranoj banci da prodavcu izvozniku isplati
određen iznos. Ban. izdaje ček na sopstveni teret i trasira ga na dr.ban. dok istovremeno skida iznos čeka
sa računa kupaca, obračunavajući proviziju i troškove izdavanja čeka.
o Nostro bankarski čekovi –izdaju se u našoj zemlji, a plativi su u inostranstvu.
o Loro bankarski čekovi – izdati u inostranstvu, a plativi u našoj zemlji ili inostranstvu
o Inkaso bankarske doznake – najrasprostranjeniji vid plaćanja u spoljnotrgovinskom poslovanju
o Bankarska doznaka – pravni posao u kome kupac-uvoznik, daje nalog svojoj banci da doznači
(preknjiži sa rač na rač) dogovoreni iznos novca na račun prodavca-izvoznika, uz obavezu plaćanja
troškova doznake. Banka kupaca uvoznika najčešće vrši doznaku informatičkim putem, na bazi
jednoobraznih formularnih pravila izrađenih na osnovu Pravilnika Međunarodne bankarske asocijacije
SWIFT.
o Nostro bankarska doznaka – koju upućuje naša nalogodavna banka preko svojih korespodentnih banka
u inostranstvo daje pismeni nalog da se izvrši plaćanje korisniku ban.doznake.
o Loro bankarska doznaka – koju upućuje strana nalogodavna banka u inostranstvu da se izvrši isplata
korisniku ban.doznake u našoj zemlji.
o Nalog za uplatu – inkaso je ban.posao gde banka preuzima obavezu po nalogu i za račun svog komitenata
(kupca) izvrši isplatu u gotovini prema 3 licu, dok se komitent obavezuju da za pomenutu uslugu plati banci
proviziju i troškove koje je imala prilikom izvršenja dobijenih naloga.
o Dokumentarni nalog za isplatu – dokumentarni inkaso – ban.posao gde banka preuzima obavezu da po
nalogu i za račun svog komitenata naplati njegovo potraživanje prema 3 licu, uz predaju određenih
dokumenata na osnovu kojih je se može raspolagati robom, dok komitent obavezuje da za promenu uslugu
plati banci proviziju i troškove koje je imala prilikom izvrđenja dobijenih naloga.
o Vrste dokumentarnog inkasa: prem vrstama isprava: čisti i robni, prema mestu obavljanja i učesnika: nostro
i loro, prema načinu realizacije i obaveze banke: sa plaćanjem u gotovom i uz akceptiranje menice
o Međunarodni ugovor pokriva garancija solventne banke ili osiguravajućeg društva, kako bi se ista mogla
pokriti u slučaju nastupanja rizika.
o Rizici koji se mogu javiti u spoljnotrgovinskim poslovima se dele na:
o Komercijalne – rizici komercijalnog posla – tj zavise od volje i sposobnosti ugovorača u spoljnoj trgovini
i mogućnosti predviđanja situacija u budućnosti (kretanje cenam tražnja)
o Nekomercijalni – rizici koji ne zavise od volje i sposobnosti ugovorača u spoljnoj trgovini
o Najčešće vrste rizika: rizik da roba ne bude isporučena, da strada u trnsportu i da ne bude plaćena.
o Vrste garancija: garancija za dobro izvršenje posla, za učešće na licitaciji, za povraćaj avansa, za plaćanje,
zaa pokriće garantnog posla.