(glazba, «Tamo, tamo daleko...»), (aut.

Dean Premrl – glazba, Berislav Cimerman - tekst, Dean

Premrl – aranžman)

KATARINA P.: Kažu da je tamo na rubu tamne guste šume

Grob djevojke koja je voljela nesretno
Njezina je pjesma tiha, tiha
Kao himna rastavljenih sudbina.

KREŠO: Kažu, jednom godišnje netko u proljeće

Posadi ružu na tom grobu
I kažu da ta ruža cvate cijelo ljeto
Al' usahne ona kad pojavi se prvi mraz.

Ref. KREŠO, KATARINA P.: Kažu da je tamo na rubu tamne guste šume
Grob djevojke koja je voljela nesretno
Njezina je pjesma tiha, tiha
Kao himna rastavljenih sudbina.

KATARINA P.: Kažu, nitko ne zna kako se zvala

Ali baš svi znaju da bila je jako lijepa
Kao da ljudi ružni nemaju pravo
umrijeti zbog tužne ljubavi.

KREŠO: Kažu, nije dobro biti dugo pored groba

To naročito vrijedi za zaljubljene ljude
Jer ondje se, kažu, motaju demoni
Što hrane se lomom nevinog srca.

Ref. KREŠO, KATARINA P.: Kažu da je tamo na rubu guste šume

Grob djevojke koja je voljela nesretno
Njezina je pjesma tiha, tiha
Kao himna rastavljenih sudbina.

KATARINA P.: Kažu da su dvoje skupljajući drva

Izgubili dijete pored tog groba
A neki samo šute čvrsto držeć rakiju svoju
Strahote o kojima šute sve su što znaju.

KREŠO: Ne vjerujem nikom ni jednu jedinu riječ

I pored groba sam odlučila noć provesti
Makar to bila posljednja noć
Prvog dana vječnosti.

Ref. KREŠO, KATARINA P.: Kažu da je tamo na rubu guste šume

Grob djevojke koja je voljela nesretno
Njezina je pjesma tiha, tiha
Kao himna rastavljenih sudbina.
Kažu da je tamo na rubu guste šume
Grob djevojke koja je voljela nesretno
Njezina je pjesma tiha, tiha
Kao himna rastavljenih sudbina.
Kao himna rastavljenih sudbina