Zastara

Zastara je protek vremena nakon kojeg dužnik ima pravo uskariti ispunjenje obveze zbog
vjerovnikova pasivnog držanja u vremenu određenom zakonom

Na primjer, osoba A platila je kaput, ali ga nije preuzela od osobe B. Ako od trenutka kad je osoba A
trebala preuzeti kaput prođe vrijeme utvrđeno zakonom, kažemo da je zahtjev te osobe za predajom
kaputa zastario. U tom slučaju, osoba B će takvom zahtjevu istaknuti prigovor i neće morati predati
kaput

U obveznom pravu zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik
mogao zahtijevati ispunjenje obveze

Zastara počinje teći od prvog dana do dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje
obveze ako zakonom nije što posebno propisano

Ako se obveza sastoji od trpljena ili propuštanja zastara nastupa s istekom posljednjeg dana zakonom
određenog vremena

Opći zastarni rok iznosi pet godina, a zakon predviđa i kraće rokove za pojedine vrste obveznih
odnosa

Zastarni rok za isporuke robe i usluga iz trgovačkih ugovora je mnogo kraći od općeg roka = 3 godine,
a računa se za svaku isporuku poebno

U slučaju sudskog spora sud neće paziti je li tražbina vjerovnika zastarjela (dužnik to sam mora
prigovoriti)

Tek kad obveza zastari, dužnik se može odreći zastare ako je pismeno priznao zastarjelu obvezu ili
ako je dao zalog ili koje drugo osiguranje za tražbinu koja je zastarjela

Prekluzija ili prekluzivni rok je zakonom određeno vrijeme čijim istekom prestaje postojati pravo ako
ga ovlaštenik ne ostvari u tom roku

Kod zastare se gubi pravo na tužbu, dakle pravo na zahtjev i mogućnost prisilnog ispunjenja nekog
prava, a kod prekluzije se gubi samo pravo (nema ni obustave, ni prekida)

Prekluzivni rokovi mogu biti materijalni i procesualni (primjerice materijalni je prekluzivni rok
objektivni rok od tri godine od dana sklapanja ugovora za podnošenje tužbe radi utvrđenja pobojnosti
ugovora. Procesualni prekluzivni rok je rok od osam dana za podnošenje žalbe protiv prvostupanjskih
presuda trgovačkih sudova u trgovačkim sporovima)