. ... . . ..... .. .: _' .'... .

·:
�.
: � :: :. : '• · .. · · ·.
·: · ..
··:;,
' . : � :.
. . . �·. .
. .
·{ .··. . . . : .. ,.·· . . ..
. . .
.. .
·:.·:.·
·· .... .
. . ,..
._:._ ,_ ·.· "-M .A T· ·1 C A:. H -R y:A T S K ·A·
:·,,

;: Af£KSANDAR FLAKE� - .ZDENKO SKREB

SUVREMENI DOMACI PISCI

. \."':.·Ii'

S·TILOVI.
UREDNIK
JOZA HORVAT
I RAZDOBLJA

. • ...

1964
. TiSK�RA ?)VJESNIK« ZAGREB MATICA HRVATSKA
ZAGREB
. . . . l . .

.. ....
.
. . .. ....... '· · ,, ,:··
: . ·.. . : . . . ... . .: . .. . . .
· · · ·: ·-
�
·. .. ..:. : .. .. . · : . ..
:, .�· .. . . . . .. :.: .·. · . .. ·.
. :-··. . . . . · ·... . .. ·· . ·.·:, .:
:\:· . . . . '• · ..
.
·.:.-.:·.···.. .· .··.·.:
 ..
...

...... ·.'

MJESTO I ZNACENJE EMILA STAIGERA u

"NJEMACKO.J NAUCI O _.KNJIZEVNOSTI
.... -.
j ... _,

Povijest nacionalne knjizevnost~> t_a prethodnica

nauke O knjizevnosti kod evropskih haroda, konstituirala
se u Njemackoj i nastupila je kao nauka u sveucflisnom
.(}avno:m. zhrotu uporedo s ·afirmacijom tzv. mladog;l'a-
maticara;u doba kad se ugled -prirodnih nauka kao pro-
totipa ·nauke· uopce, u ·. krugovi~a o6razovanoga gradan-
stva popeo do svoje najvise· ia9ke - tJ. u' sedamdesetin_i
godi!!_~ma pr9.ij_lpga stoljeca. U to su doba Wilhelm Sche-
rer~:·
Michael Bern·ays i njihovi ucenici »razrijesili vezu
koja je clotada poyijest knjizevnosti j?lce ili slabije vez3:la
uz filozofiju i ~stetiku, -i uzeli:su je u strogi" zapt filolo-
ske· egzaktnostf i povijesne kritike«. 1 Bernays2 je,'medu-·
tim, ostao vise U I)O:Zadini .:__-osnivac nove·naucne·~povije-·
sti njemacke knjizevnosti p6stao fe za poto:mstvo· ·wn-
. '·~ . . .. ... :.. .. .•. .. .. ' . .. .. ... .. . . , '• . . . .. . . . \

l .Isp., R~doi{ Unger," Moderna··. strujanj~:· t( nj~ma~~oj .

. nauci o knjizevnosti> Die Literat-ur, 26, 1923/4> str. 65. U god.
25-27 spomenutog casopisa Unger je prikazao u nizu clan~ka
njemu suvremeno previranje u povijesti knjizevnosti i u na ..
uci o knjizevnosti u Njemackoj. Tl su 1clanci narocito instruk-
tivni zbog toga sto su pisani u jeku samoga zbivanja te nisu
naknadna· povijesna konstrukcija, a r zbog _toga· sto potjecu
iz pera uglednqga strucnjaka. koji se i sam istakao u borbi za
nove metode .u povijesti. njemacke knjizevnosti (1876-1942;
. . : ~.
·.::. :)
od ~911i sveucilisni profe_s.or, oq ·1925.· u Gottingenu). . ·._.
2
'1834-1897; od 1873. sveucilisni profesor u ~ilncfienu.
·: ••• - : • · : ~ ·:· , I ·•• •• J •• : : ...··
·.. : . 5
... :. : : .. : ·,
.... •,'

.. ·.· .
. .. :.. ·. .· .
. ·_.:
: .
:!, . . . ! •• •• • ••
.. ·.. ' .
. •,'.

...
'
.. ·.·
: ·.
··.:!
 helm §cher:er.• •Oh je uv~o Ji9~ijest k!lii:<,e.y;<iosti u krug
auhovnih nauka koje SU priznate·
bile kao nauke; pa SU 2
se predavale na sveucilistima.« 4 Wilhe1ma Scherera; cija
. . k lturan covjek dozivljava fe-
se Po·vljest njemacke knjizevnosti od 1883. dalje nepre- I.
stano izdavala u novim izdanjima, pa je gdjekoji jos i
en Stvarnost
poezije
na. koJOJ .u
knjizevnoSh -
. est knjizevno dj~_!o, pje-
J • ----:::r.:::.:..::::::.:a~.::~·Pozitivi-
nom ' ''"rem sm1s 1u uram _.
danas drze jednim od najboljH~ djela te vrste, nase je· sma m pripovije:ka u n~Js~ . fenomen, najbolje prouciti
stoljece .obiljezilo etiketom najizrazitijega predstavnika sti, s me~utim, .m1sle da v:~e ~;tudiju tvorca knj izevnoga
pozitivizma u njemac~oj ~~--g_ci o· knJizevnosti, pobornika '· ako se _mte.nz1vn? posSva se teZina nau_cttoi;3: , zada~~a
,neoi(i-ariiCene i iskl]u~lve .prinijene m0tod8. priro(lnih 11<1- djela, pJesmka, _p1sca; . k" ..... pjesnik'ova osoba posfaJe
: uka na proufavanje povijesti knjizevnosti. Doista, nazi- \ prebacuje s djela na ~ov1e .a razivanja..Tako ·j'e zahtije- -
ranja i uvjerenja tih godina, kad je u Njemackoj povi--: ,,.,.... ·1 predmet -najsvestramJ~gp. 1st 1 om '"iiicffvidua; treba,
i vao ...Taine:· »Sv_e po~t~Jl samo_ zas :1a;a se povijest javlja
Jest knjizevnosti stekla samosvijest i ugled nauke, trajno
su i duboko obiljezila njezine predstavnike i njezinu me- - dakle, upoznati :nd1~:,duum ;~ko p vremenskoga razmaka,
t ek onda kad h1storicar, pkt· og c"'ovJ~eka s njegovim
todiku, i tada i poslije, tako trajno i tako· duboko da. se oga a 1vn · ' ·
s njegovim kretnjama 7
• • • v•

njihov utjecaj, uza svu kasniju opoziciju, uz nove ideale pocinje naz1~at1 z_1v. ' "k
i nove smjernice mladih generacija strucnjaka, u Nje- strastima i nJegov!m n_av1 a~a~t unoga kao" sto je onaJ
njegovim ruhom, izraz1toga 1? P r . 's Ali taf nam se
mackoj u mno~ocem · odrzao sve do danas, pa i ondje koJ'im smo se malocas rastah na u .1c1«.
gdje to covjek. ne bi ocekivao - cak i u. protivnickom s . . d raznim aspekt1ma. .
taboru. Zb,og toga nije od velike koristi, ako znac_enje fovjek prlka~uJ~ po ·. . n·e ovi suvremenici, i:ovJek
Scherera, njegova naucnog rada, njegove sveuci1isne na- ,. a) Pjesmk Je, kao_ 1 slv1 J ·t~ae· negdJ·e se rodio, pro-
d d n curricu um vi . d't
$tave i njegovih ucenika sazmemo- u kratke formule koje koji ima o re e_ ; .., d" tin·stvo, slagao se s ro re-
zivio je veselo ih tuzno Je. J. negdje nekakvu skolu,
nam ne kazuju nista ·o tome kako se taj njemacki ljima ili se nije slagao, polaz10 J~ ·td itd Imao je sku-
pozitivizam prakticki ocitovao u. lit~r~mohi.storijskom o ili za ono zvanJe 1 ., · ..,. t
tadu posljednjih decenija prosloga stoljeca u Njema~koj. odlucio se za ov . " alan ili pustolovan z1vo '
cen m bujan, pro~Jecan, nor~vao druge ljude, putovao,
sklapao je prij~telistya, u~o~~ itd. Pozitivizam nas~oji
Treba, napi'O'tiV, sasvim praktiCki utvrditi znafajke· Si:liec .
rerova rada i njegove ·skole u povijesti njema.cke knji-. 1
zevnosti 1 kako bismo mogli sagledati gdje su mlad'e ge- mijenjao zva3:J~. - ~predit~ s~a data takva· zivotop1sa;
najvecom akrib1~.omku0 _v . dovno raste do golemih raz..;
rieracije doista prevladale -stare ·metode, a gdje se opet
-pojedin~_.niti.-vuku .. o.d ... toga doba sve do. aanasnjih dana
i d<?,Effii!a Staigera. Poktl~'l_t CU to UCiriiti. U Cenju se sas
~~:.:a"s
. mJ
t
'
je biograf1Ja, Ja re .· i ·
ii~POZHiViimU omiljeli oblik spe_c,1a ':" pro bar ·se
d ... skoli vlada uvJerenJe·-:-
ucava-

nja. I ti' n_~Soj" sre n~oJ d . oznavanje glavnih crt~

taR'cf"ocituJe ~ pr~~s1 -ko~s~: ~ zasluzno samo po sebi.
stoji Schererov pozitivizani?.,, ··· · ··· · ·
pjesnikova op1sa ~1vo;~ . ne ogranicava na zivot sa-

---- 3 1841-1886; od 1868. sveucilisni profesor, .od 1877~ u

Berlinu. ...... u
b) Ali to se 1str~~1v~nJ: k a tako i pjesnik, karika
moga pjeSnika. ~v.aln Je ':°v~e 'r~S!ost prelto svojih pre:-
nizua generaci~a.
daka, nas~avlJa se onus~ed u uc'~ost u. svojim .potomc1ma.
4
W. .Mahrholz, Povijest knjizevnosti i nauka o knjizev- - · . .. · · m pozitivizam, pod tim
u ovoj studlJ?- ~~ominJe njemackoj povijesti. k17J1-;-·
t~:-
nosti (Literargeschichte
[19221, i19321 str. 15. und Literarwissenschaft), Frankfurt. . 5 Kad
mi·sii·m tzv. poz1tiv1zam u . . . .. .,
mmom . . . ... : · .·
zevnosti. . . .
a P.oviiest eng es~l 1~e knjizevnosti, Parist
. 121905, str. VII.
6
7
·. :· ..
. . .. '

,:··: ..

:.,_· ..._: •, ·.:-·:_:...·

··.: .. •
 •• : • i
... ·. ·..··. ··: ·.·:··.:. ·.
Po.zitivi~ticka biografija isb;azuje pjesniko~e pretke, dok
im se god u povijesti nazire trag, pa iz njihova niza na-
stoji izvesti zakljucke o naravi samoga pjesnika. Ta je
.?.~~4JJ..~.iL9...P.!:~~!!!H~.~J(..Ahn~~fors~~.ung, cvala u njemackoj
----·····
/ pozitivistickoj knjizevnoj povijesti davno prije Hitlerova
rasizma, pod jakim utjecajem nauke o hf?reditetu.·U tom
se !).izu predaka narocita vaznost polagala pjesnikove na
roditelje koji su i kombinacijom svojih dusevnih svoj-
stava putem herediteta i svojim odgojem formirali pje-
snikovu licnost. »Naucnost« takvih izvoda ni u cemu' ne
nadvisuje prirnitivnu pseudonaucn9st Zolinih Rougon-
Macquarta, a vec joj se qdavna narugao Goethe u 'pozna-
tim .ironicnim svojirn stihovima:7 »Od oca. imam stas i
ozbiljan stav u zivotu, od majcice vedru cud i usta puna
· prica. Pradjeda su privlacile lj~potice, gdjekad se to budi,
p~aba.ka je voljela dragulj~ i zlato, a i to se trza u gru..
d1ma.
Vt Ako se sad elementi ne mogu izluciti iz kompleksa
a s o se onda na citavom .tom bijedniku smije nazvati
originalnim?« 8 Aline samo O precima - i O Qotomcima
pozitivisti vode racuna: tuzna sudbina Goetheova"".sfna~
Rousseauov odnos prema vlastitoj djeci, ula.ze u biogra-
fij u piscevu. .. . • Ii djela ·dvojice ·. pisa·ca ·okarakterizirati- riji};lovom·. .:·klasn~:tn·"·· ·
c) Pjesnik nij~ samo .clan VeG~ ~.~je.qnice u vertikal-
...!WID.· !.~i~.i:u... nego ..i. . u ...hor.izont.alnom., ·i to .~fan···oiie···za.feJ~
nice sto Je predstavlja knjizevni jezik kojim se on sluzi
- ..9.:q,..J?,ripada.·od:regenom....nar.qd.u. . . .U....t@).._je P.Qgledu na-
t.2.~~~ utjecaj i~Y.E~JQ. . T~i.n.~._! Isticafo se da je··s~he;·~·;·T"oa'.
P.ost_ro~fi1r'.ii!iclte njemacke historicke skole dobio istih po-
ticaJa, pa Je za njega upJ:'.avo nacija ona nadindividualna
~tv~~~~st ~n:ut,~.r ..IwJ~ niqu pj esnici sto. ih ona determi:-
i:iira, i ti· kojoj se odvija zbiva!lje povijesti knjizevn~sttto
7
U Pitomim ksenijama, 1827.
8
I Oskar Walzel upucuje na te stihove na str. 5. velikoga
s':og kompendija Sadrzina i oblik u pjesnikovu umjetnickom .
dJelu (Gehalt und Gest~lt im _If:uns_twerk des Dichters) [Q.G],
Potsdam, 1923-1925, u kolekc1J1 Hanabitch der Lite-raturwis-
senschaft.
9
Isp. narocito njegovo djelo o La Fontaineu. . 1~
10
Isp. Unger, 1. c., str. 67; Walzel, Anaiiticki i sintetieki
studij knjize-vnosti [AS], Germanisch-romani~che Monats-
schrift (~RM], II 1 1910, ~tr. 265. i d. . . ·
8
~
_..I odvise je poznato koliko se, uz Ahnenforsch.ung, ova.
dalja znacajka · pozitivizma u µedavnoj njemackoj ~ro-
slosti povampirila. Stoga .nas se narocito ugodno do1ma
·1cad poznati knjizevni historicar i teoricar, gottingensk.i
~:~:;~~r~:rlf.!!Rt·c~~r~siia~·iii~1t?·-~i~;i~!J14·ZP..~!:~
:·vefsedm'o")zdanjel).,i§!!ce >~f-l~t.!!~fil.9_,n1;'!,c.lo.nalnih... nauka ...0,
Jiteratu:r:i,. da su snage koj~ tvore jezicnu strukturu
1
poezffe_. ,i nje.zinu formu gotovo svagdje iste, i da
prava nacitanost na sirokom podrucju produbljuje shva...
! 1canje pojedinoga djela« _:_ pa prim.jere za svoje tvrdnje
./ i za interpretaciju u njemackom udzbeniku ~zi~? u veli-
. kom bro ju iz engleske i iz rom~nskih knjize~nosti.411
d) Od marksizma smo nauMli da postoJi h_Qrj;?.Q!!!~!.1:.1..~ :.
zajednica koja pojedinca determinira neisporedivo jace
·nego··. ~t'o.··t<f ~ini nacija, a to je,k!_~~-~-:..U svojoj leg~ndi o
j Lessingu, 12 usporequjuci Klopsrocka · s ~essingomt Mep.~
ring kaze: >>Razlog · njihovih razlicitih sudbina n~ l~z1
u razlicitoj vrsti njihove obdarenosti ... v~c u razlicitoj
snazi njihove klasne svijesti«. 0vdje je i mar~sist Meh-
ring zapao ti p9zitivisticku zabludu . . ·bJiJuH·. ,i3Jesrlicka
•. \ svljesti. 13 Odgovoriti mu ·valja ono isto s~o je· Enge.ls· re~· .
Itacf'z1i""'.negaciju negacij_e: negacija negactje :1,ista ne ~a- ·l
zuje »o specijalnom procesu razvitka« zrna jecma do . ,:
b.iljke· koja je donijela pJo<;l. »Jer kaJw )e integralni r~-
cun negacija negacije, onda bih, ogranicavajuci se na tu
opcu. tvrdnju, mogao da tvrc;lim i ~~kvu besmislicu da je ·
zivotni proces jecm~ne stabljike integralni. racun, i1i re.7" · .h
cimo, cak i socijalizam .... E:ad kazem za ~ve ove procese
da· su negacija negacije.1 onda ih sve ·zajedno obuhva~ :f
. · . · cam tim jednim zako.nom kretanja te bas zpog toga i' ne
uzimam u· obzir osobitosti svakoga specijalnog procesa.« 14
Kla.sna svijest pjesnikova moze objasniti mnoge · vec
. 11 Is,p. Pogledi 1953, s~r. 928 i d.
u prijevodu »Kulture« (19_59), str. 191.
u Isp. veliku i.vr1o kriticnu Lukacsev~ studiju o Mehrin-
gu u njegovim Prilozima. povijesti. estetike (Beitriige zur Ge-
schichte de,~ Asthetik), BerlinJ 1954. .
14 u priJevodu; izdanje »Naprijed«, s. ~.eta.) str. 146.
9
•, ...... : .:.... :. :.. ·:. ·. . . .: ... : ·.. ·.. :. :-: .· :·. ·.: :• ·-.-~· .: .:: . ~-:.:··:. :.
 ;.;..:;:.~:·:"l•.1·~::·:::, ......:·::::.~;:, .... :~:.:·::-~, .. :< ..:..<~·::_:·.::_.··:··:.::··.::· ..... : ·.. ·. : . .... :
'• .. . :.:: .-:::::_;\•:;:·--:::.-.~·-:: :.·.::·· .:;·. :){t)i-~.::._.i\'::.:·: ~ . '• .
,,/./......
'\n' '.:./_:.··tt~r:·-~e·.. ·e>i~i!~"~~~o_}!!fd}i1::
->::-.-::-.::: u
:n:· a)i ona to djelo ne moze 'Elstera pod n~slovom Omovni pojmovi na~ke o knjizev-.
nosti I/0 sva je sazdana na uvjerenju o primatu psiholo-
. .'.:it 0• (. oka:rakterizi-rati.l$,. .

iftrn ·i.::t: :,i~#t'~~11;E:ri~;1~:2;i:~i!:!%~:r~1::A;·-~:£

gije u nauci o knjizevnosti. >>Ocekujem« 1 kaze Jplster,2 1
:»napredak literarnohistorijskoga rada od ispr~vne ·.. pri-
·:· · mjene moderne psihologije.« On nastavlja: 22 »Psihologija
.:<"·:·-:·,<,.-:;-:-:.· zm:a stav_ ~OJl U suvremenika. i U ·kasnijih pokoljenja nas osposobljava da mnogostranije rasclanimo cinjenice )
rt moze bud1t1 odobravanje· Hi negodovanje, · te poziva na pjesnicke misli i da otkrijenio veze koje ne leze na povr-
\/If:_ moralnu ocjenu.
Koliko su predbacivali Goetheu sto nije sini i obicno se rijetko zamje(!µju«. Ta psihologija, kojom
~ff :_ / aktivno su?jelo_va?_ u · _naciortalni~ ~ .. klasnim b9rbama ce se sluziti knjizevni historicar, ne smije biti »ono malo ,
psihologije kojom se sluzi svaki obrazovan covjek«, nego
1
{J, · svog~____Y-!:~.!!l,ena! Kod· Heinea·"je· faj stav knjizevnih· histo-
}l rifii"ra· doveo do toga_ ·d:a ·pjesnika ·Heinea jos ni danas ;naucna psihologija -- a ta je, po Elsterovu misljenju, naj-
jJ: nismo pravo· otkr~Ii.1° Vrijedi Ii ~azorovo pjesnicko djelo , ·idealnije izgradena u Wundtq_voj }lclUGi. Od drugoga po-
i?]~ . <·. :.:.::.-: / viscr zboi( togidh:de·· on ·sudjelovao u narodnooslobodila- glavlja svoga djela Elster nize jedan za drugim termine
·:. ·.· ·. Wundtove psihologijE'!, primjenjujuci ih na pojedine pje-
~:. ~·· ... :
..... snike i sluzeci se pri tom njihovim izjavama_ danima iz-
·-.-.:
:,:,_ van okvira pjesnickoga djela. Tako od str. 75. prikazuje
djelatnost pjesnikove fantazije i njegova razuma, ·naj-
prije opcenito, a onda s te strane analizira Goethea, Schil-
lera i Lessinga; od ·str: · 14a~ prikazuje osjecanja pjesni-
kova i njegove nazore o zivotu, afekt, strast, tempera-
' ment,. raspolozenje, egzemplificirajuci svoje postavke re-
'.: .dovno na trojici spomenutih njemackih pjesnika. Zatim
,·. i}f>. {'\?_:':: ~I;:c~:j:uru~i~:~:jtin:oJ·~ivJf!ann~ke i
,·.: . :-::-·. . .::.:··:. . . . ..
tprk·Omt jeh1:ljiv _niz
1 aoe s ; 1storicar se redaju samosvijest, simpatija (ljubav 1 prijateljstvo),
:··'>\:_:._':_ ·. · ~zgraciuJe ps1holog1Ju t.eksta«. A pri kraju uvoda u Povi- socijalna i religiozna osjecanja, pa opca eticka nacela,
:·;:·... Je~t engl~ske knjizevnosti veli: 18 »Povijest je zapravo pojam krivnje i sudbine, savjest, cast, karakter.. Nije to
·><: ~s1hol?sk1 problem«. - »Jeqina opseznija metodika koju · sadrzaj citave knjige, ali se ipak covjek da~as u cudu
.> ·.. J~ nas! struka do~ila u novije doba<(, kako je 1909. pita kakve veze sva ta istr.azivanja imaju s krijizevnoscu?
.. ~ alzel . nazvao -~Jelo marburskoga profesora Ernsta Kao '<lobar p~zit-ivist, Elster zna da se na pj_esnickom-
djelu mogu utvrditi rimoge »objektivne cinjenice« 23 -
0 totn' mafo" dalj e .~ ali. 'drzi" da''"one ·:za nas. postaj U » vri-
15
· · Ne valja, tjakakot smetnuti s uma ni on·o na sto ·e u O
·
Z(?~ko Lunacarski (isp. Lebedev-Poljanski> Na spomen ~ka~e: j edne i znacajne samo onda. ako ih shvatimo kao uzroke \
_mi u Lunacarskom; Izvestija AN SSSR Odjel za knJ i jez.
;{j 1946,_ str. 88) :. da. knjizevhik moze · stajati na granici vis; subjektivnih uzbuc!enja u kojima · lezi bit pjesnickoga
~~ka. ih d~rupa, Jer .~e kompleksna licnost; cesto cenio u pje- uzitka. Ova subjektivna uzbudenja sama ne mogu nam
smc 161m Jehma nac1 tendencije vise klasa. . biti pomagala za naucni rad, ali ih moramo spoznat( i
T? se J:?,arocito bolno istice u vrlo instruktivnom Luka-
csevu prikazu He!nea u njegovim Ogledima o realizmu (Kul- obj~sniti jer, napokon, upravo ona cine temelj n~seg
~ur~, 1947). Mehrm~~v ~eine (Kultura, 1947) samo je ukusno estetskog ocjenjivanja . .Zbog · toga. moramo, prije nego
1 s 1deoloskoga g~~d1sta ispravno ispricana biograrija p ·esni-
k ove gradanske hcnosti. ·· · 3
17
L. c., XII.
20 Prinzipien der Literaturwissenschaft, I, Halle, 1897.
21 lb., str. III.
JS Str, XL.
19
L. c.; str. 257.
22 Ib., str., IV.. i
23 Ib., str. 7. . \
10
\
11

./'. . ..
....
,. /'
·. ·:· .. '
... ~~-..
,
. .
-. ···\·'.
•,. ·.,
·.·.:.:-.. · ./.
.... .. .,.•
.•. I'

.·,·.:·.· ... :.
II/-\'ll/ ':L,·•. . 111
. obr~dirno objektivnu .stranu. pjesnickoga· predm:eta,· za;"'.
· gledati u dusu pjesnicki uzbud~noga subjekta i zapitati se ·.. ;; ·mogla
. . . • • ••t1'. _··nrav.o.-da-:0.ude~-metodotti
. pnsv.<>JL, . ~..... . ....n~µ.¥:~
. . . 2,)s.nJl:. . . . ,
9
:·'"eviio'Sti.'
koje znacajn~ osebujnosti vidirno u njoj i kako se v~adaju

l
. •• l'k ,
!lll: fi'.11· i stvaralac poezije i njezin korisnik«. Ovako uskogrudna ·-:--~. .-:-·-)'To···· je
pravo psihoanaliza sebi ?risvoJ1la t~ \ 0 /
;~...... .. ,;WI.:'·. i zadrta prirnjena naucne psihologije u nauci o knjizev;"' . g . ·.k k . aki covjek 1 seksualno ice,
liifi. / ..:fr
nosti nije, dakako; imala uspjeha ni. 1897. Elsterovo lakse sto je. PJ~sm ? l~ko s~logu erotickih motiva u k~~}-
g~.. 1:::u ... ·e s obz1rom nave 1 u ·t k .. E:i'.
I!,~· . · r r! djelo nije dozivjelo drugo izdanje, a drugi mu je svezak, pa J ' • T · uvijek ·brizno ispifivao razv~ a PJ -
zevnosfa, poz1 iv1z~m . ma drugom spolu, zna-·
Stilistika, izisao tek 1911, u posye drugom .opcem raspo-
flf
"'I I'/ff,· loze11ju. AU ako Elsterove izjave i podjelu grade ·u nje·-
inikove erotike, nJegovtd~o~ ~:~o'v zivot i za njeg~':o
cenje toga drugo~ spo a. za ?J ~ bfa o receno ~ ne:..
.
govoj knjizi danas promatramo sa superiornim smije~ n'esnicko ·stvaranJe. Kohko Je . . g · G theovlm
skom, nemojmo zaboraviti na to da .taj smijesak u nama l:'J . 'li' . . . ··Vnih stranica nap1sano o tzv. . oe . ·...
ukusm 1 suv1s . . . . .k "mjer spommJem
ne budi stvar sama nego samo n~zgrapna .primjena po- >>prijateljicama«!.,.. ~ao · paGradtoh. s~: ~~~stvaso · Frieq.rich
· u Godisn3aku
malo vec zastarjele Wundtove psihologije. Jer u dob~
koje se vise nije htjelo zvati pozitivistickim, psihicka se
k
ka o 3e c . t· oei uvjerljivosti
eo . . d ..
pobw tvr BJ1:1
S~hultze s m:1-ogo u e::k~lo pro:fesor Wilhelm Alex~n-
tipologija, taj njemacki specijalitet, vr1o obilato stala koju je 1898. lZ:,~ka~ g :. · g · , :kra ·u Goetheovih Ie.,iP·.*
primjenjivati na umjetnike, dakle i na pjesnike. Walzel2~ der Freud; da ·3e t~ska b~:lest_ p_r; di· rala ioliku uiogu-

1r;::. 11J1f
spominje nekoliko takvih tipologija. I druge, ·kako ih
25
Reinohl nabraja - i' odbacuje - cesto su se upotreblja-
ziskih. dana (1
1 68
7 ), Jebi~a ~ sifilis! A~fo · je
?~~-
u njego~u. ~use::1~~ur::noj k~epcini dozivio 83 godine!
t~i:
lil; ·r~rr vale u nauci o knjizevnosti. Walzel, koji tipologije ne ·Od-~ Go~the u tJ~_esn .J • ·. vno utvrdivatf od cega·je ·bo-
If.':': /!iil/;/lk . bacuje sasvim, ipak, posve ispravno primjecuje; 26 »Kako
.· styara umjetnikova fantazija i sto stvara, to se moze spo-...: 1zbo1t Ceg!i~~:s1i,;. b::c:~o Ii doista bolj~ shvatjt~ ·obs~-
I?. . I"'1~r.
~,:.. ~:........ 1

. ..... 'znati jedino na u.mjetnickom .djelu<<. - Narocito se rado · ovao u . qG . ·ako ·utvrdtmo da ·Je 10
btijnost poe.zije Ste~_ana eo~ge;t . n~ ·vrio . za~luzan izJ..
knjizevni historicari obracaju psihopatologiji -i · psiholo-
giji genija. Vee je Scherer u svojoj. Poetici,21 u poglavlju hom?__sek~~:~ag~? k~:~i!diz!!~i :'t¾riilparterovih dje!a;''
it~· · lft pod naslovom Genij ·t liid'ili,, postavfo ·pitanje mozemo 1i
davac ve 1 .. . rocito· ti opsirriom koml?n-
u mnogfnr je·stud~Jama, a·na o otkrivao sve nova·i nova
nesto saznati o ·tjelesnim.. uvjetima u:i;njetnick:ih dispozi- ta.ru sam?}{a i~~~nJa~ ne~°:~;~vu domi~ljanju; .inspir~r~Ia
cija. Ovakvo nam prilazenje poeziji moze proturnaciti ve:.. zenska. b1ca__koJa ~u, po ~esme i pod ·eijim se ·utjecajem
liki uspJ~h koji kod knjizevni'h · historicara do daha- da·~ pojedine Grillparzerovel Pl. ·dulje ili ·krace :vrijeme. Bez.
nasnjega uzivaju djela Paula .Kretschmera. 28 A to poziti~ Grillparzer .na:7?dn? na ~_,z~o . c da oto-tro sva istra-
~t~k.(L,.-=-n~~~~~~X~~~,::.~Y~Q-~tL. P.~ih.9].QgJJ,~. . . .~-~. . p~y1Jest . . :· mnogo .pretjer va:nJa,·. :ir:ioz~:.6 . ~e. i 'ikl'idti";h
1
zako.:. ·red. . /
III,f<, .· / knjizevnosti
............. ,_

24
GG, stf. W i 'd,
bio je i jedini p.ut kojim je psihoanaliza·-seor-
.....,.......·,:·•.........._,._,,,.•. ,.......... : ........:........... ............. '·. . ............. :.... ·.• ... . ' zivanja koja·s.e.bav;e.eroti ~~ ~~~$~· ..,:·: ..... :. :.-.' ...............~,., .....

~ ~:~~~
F/l!fi. . ..
11: ... }!:
·
26
Hereditet i intelektualna darovitost (Vere1·bung 'lincl ·
' ;, Ipa~ VaJj~ ~ f ona ..:." !j~'k~~~osti~~~ .
nije OQoliko ·dominirala pr~ks~m : t· A A Plotkin. u clanku·
geistige Begabung), lVIunchen-Berlint 31943 str. 64 i · d. .· ~P, u. dvi~e-~ri .rece;nic~, }eh p~~~z:.o~lj;dnjib, ..trideset g~dina
lf.~:t[.:.......
r/~111:. ~
26
L: c.t str. 10.
27
1

Poetik, B~rlin, 1888. Ova je Poetika postumna publi-

Sovj~tsk(!, nauka,
(Izvestija AN· SSS , 3<: • '
oltier:t
i j~z. VI, 1947, str. 367) ... · ...
II 1915' sti-'"162· id.
kacija koI.egija koji je Scherer predavao u Berlinu, u 1jet. . . 30 Jah-rbuch if-er _G~~.th,.e-qe~_el.l~c~af:, Hechta; ·n£e. f.p,bei
nom semes'tru 1885. godine. . · · · aoa Isp. sad.a:· opsezn~ stud1Ju -Hugvu sifiiisu) u casopisu

1929. -
28
Korperbau tmd· Charakter, 1921; Geniale Mengchen,.
i' hrojna· kasnija izdanja.
von· Go.ethes SyphUis (6B3a:,kta 0 G
Der Ha.uta.rzt, x;v, 19 .~ s r. 7 17
koju ,µ:ie. Je· lll:1bazno
, .;: .~: /:...:.· ~.. :, ... ·'
1eJ~eia
upozorio prof. Sime CaJkovac. . :'. ·:.: .: ·. . ..
• s1 Bee, 1909. i_ d. · ,.,. __ ·· =' •
12
1:f·.

... ··. · .... :,,

. ·.· ·...
·· ·· · -· >:_ , ~,{;;. : A,1,0: ,}.~\;,,. ;,c,::i.:: i&t ·. ···.

-· .. .
·:.•.'..:: ~' ' .... -: :.... : •.. .. . .. ... .. :: .... ··. .... ..·_. .. : :.··:.= \ -~ : :·:: .. :: ~
 ...

J/t·· !!i/1/'· <-- 111/W' _:n,9m__za_sticene pornografije koja .

kul~urnin_i z~ml}ama.
. 1·k . . . . ..
Je u ve 1 OJ CIJem u svim
·-·

pj esnikovu - pa kako bi onda moglo biti 'da ob.

~.· nl A sve to7 posto je Heine u svo b

s~nom prikazu Cervantesa vec 183m ?! rzu ruku napi-
lima pjesnika va1ja trazT .. h
.
7. b10. rekao: >)U dje-
ne ·bude· imaneritan pj.esni~kom djelu? U svom predava-
njti- pod naslovom Metodicki problemi interpretacije, 30
odrzanom na prvom nj emackom sastanku germanista u
naci njihove najtaj-nije is~~v~]~s~:~~
naka o Shakespeareovhn d. evo.
i t~ c~mo.
. " 9, U· nizu cla...
~v;i;st, septembru 1950. u Milnchenu, Heh;1z Otto Burger istice,
da se ljudi zapravo zacaju priznati »u kolikoj se mjeri
':!l:~·.j ,
u·=_
.. . /[/:/ nazor poentirao jos jace·Bs »hop~ka~a I _zenama, ovaj je pjesnicko djelo stvara samo, tako_ da gdjekad nastaje ne-
11 /! ! ~ni_ka redovno vrlo sitan· i bezna~:. :zvanJ~ki je zivot pje... sto sto nikako ne ·odgovara. nl:imjerama "i shvacanjima
iff. i?i i s1tanuda ne upotrijebim 'o" ) -~1 k~~:m beznacajan pj'esn~kovim .. ' Rima, ritam, melodij a, ' stil, genos, ·. zi ve
fir- ;;:,1 svijetu _Prikazuju u sjaju s;o ~i:~:1ye
r1Jeci. PtesI;ici se
ugleda 1zdaleka, zaslijepit . J b/e a, pa kad 1h covjek
svojim zivptom, imaju· svoju, tradiciju i narnecu pjesniku
,· svoje zakonitostk Na to bi se moglo primijetiti: odakle
pogledati izbliza kako on ~e .f!~ , ist~nJe: N emojte· nikad { interpr·et zna ~oje su to namjere i koja su to shvf,lcanja
~. l!ii/1 . svjetla koja za 1jetnih v ..,I ~av~ .. Oh1 su kao ona mila ! pjesnikova, ako ne iz·samoga djelats1 Zar pjesnikova fan-
cama tako krasno, da bi-~~er; SJaJ~ :1a_tra~ini i u sjeni- . tazija u proce?u koncepcije i jedan cas prestaje ·stvara~i,
1r
1
Wff zvijezde ... Ah! Ne idi da:;t pom1sho: ·to ~u Zemljine tako da od odrecieno·g·a trenutka dalje pjesnik samo iz-
/:,·1;
i,1fj dragulja ~ kapljica sunca!
noga prljavog crvica koji
Jm
·:S~otra_~om ov1h zvijeida,
cJ ~J1h ugledat ces jad-
vodi ono sto·je dotad bio.zatnislio? Kako je to pri,mitivan
racionalisticki pogled na pjesnicko stvaranje! A.JQs ·j,e
?adi kad ga smotris, a
cudnom smilovanju!« . .
ip~i -~t
puze po pu~u, koji .ti se
. ga n~ga nece zgaz1ti ~
_zalosnije sto ·se daD:~!j.2§..:..£...!2!!LID.Qgu vodi ti diskusiJ~1
kacfJe-Wa~~l.Y:si."am..dj.eJ.u-G.ehaLt-und-Ges.taZt.~~.~fo.t.muli7
~ ~aq_z:~~~.!j.~--~ ovo ·netom iilo" · . rao rj esenj e: ...??..J..ed.v.a..:.ce..-danas.-.:m:o.¢.Ln~tkQ. . .P..2~v....mnj~_tL.µ
r EJ~§llllmYa-·:Uciiost ·~.:::::.::,,,,·-;-··-·-·-··--:--·~-~~1!.Q._UC~-Q;Je kohko je
v • • • • •
~ da .~ USVakom l!~faj;nick.,qtn.,_dj_e.l.Ur . Zd.r.ttz.J1,jU, ... S.Y.jJ~§Ilg.. ; ·
. vazna za---;;~;_ ""-:-:'-l!--.~1llf.U.;-SY-QjJ.,l!tJJj:f_~skim ·aspekfuna - i nesvjesna djelatnost. I u najnesvjesnijem naci ce se· trag
J!fil!!~}eTvrdnia~K·-ma!;sJe_i~OJ.~-..~J~d.:gnl~k_gg,:JmJa:::1~"umrJ··1v~
a··-1 -·''.'"'- ··~-·---- -J..!::--,-~---J- ,_.-!<.. ..Y.:ij.,,'~-~... a »J2Jesnik · · k -..~~·~·:.- .""":·:--·
svjesne djelatn~sti; i :najsvjesnije bit ce donekle ..nalik
.,_____ -~~.1U~?.A~~ t~pf·-~-·.J~i:av.( r ~f"· _ ,________,______}JD_~,. -~J~J.1~-tY.!l9.m snu«. I dalji.d9 )>Nikad, dakako; ne cemo .m,oci o¢tre4iti.
E.~ sadrzava u seb' '1'" P-.~_g_,_J~l~i.n~g~~- Q~J;,nJfaevnosti'
kratk · ... · ...._··;· · · ---, ..L!Pl'.!.Q§t12Jesn1kovu« Vee -·---~....~.~......... ~ ...~
koJe SU crte nek9ga 1,1.mjetnickog djela, njegovu tvorcu
. d om prik?ZU Kayserova"'ctJela"'"'u•:" p l ;.am u svom· dosle' do.svjesti, a jos manje koje je '6d njih svjesno. tra.zio
i nas~o<c; .' .
r10 a Kayser u istom djelu .og e im~ upozo-
s ovom tvrdnjom; ovdje bih ;;m dolaz.1 -~ }>~otivurjecje . J~n. veliki !?,E2~.!!:..!B;.:."~~kle, ostate.:. :.f.ozitiviza_m j, .
-~::,it. Govoreci O ko:m ozic· .. : 0 d_~datl Jo~ Jedan argu.. ...nj ego vi izcfanci- J~-9-~.~~slJ.,...s)J....g. _gQn:txg,rJo__da-.:citav.a,_ljµ_d,:;-
istice da pri kompozi~ji ~~/Jes~u;koga dJela, Kaysera~ ~§gracl§ska )icnost. pj ~snikov a. ne ,moze_ hiti _im$.rment-: .
i »osobno stvaranje. Kod .o s· ~o -~~ce ~ola.zi do izra_zaja na pjesnickom djely_;_~to ie -0nda i =kako da se ·o-crta ona
"'-,-.,..... _,.,....r•• ,·--'·"'"'•ra•Hbo_....,.-•,.. •• •; " • •,
drame, epovi itd b't., pd~zmJ1h dJela, kao. sto su
t
1

. ., l ce u 10 svJ·esn t·
..g d Je onda lezi ta sv3·esnost .., os 1 zam3:san«. A. 311
Odstampano u GRM, NF, I. 1951, str. 81 i d.
- ( ·. un spomenemo svjesno, zar
Ju? C· t t· .
mozda u PJ. es . yk
. :1~c om dje~ . · 37 .za~. mo~d~ iz·. v:Iastj.tiµ_
izja.va pjesni~ovih? Ali ta];tvih
. - -___ ,.....·-·- ~- , . im .te.rminom 1mpliciramo izjava imamo tek za vrlo inalen broj · pjesnickih djela do ko-
Eistero~o 'h·t·v · · ·
32
· · jih nam je stalo. - a u drugu ruku, d'obro je po.znato da
33_
., V , st r . 380
lb -1 icno izda:nje; VII1 str 0<!109
-N • - •
r·pjesnikov sud O vlastit1:]. stvaranju nice U posve drugoj ,psi-
Wal~~l, GG~ str. 58.. · - a ova d~ugo mjesto upucuje. i ' hickoj s:feri nego stvaranje samo, pa jedno ne mora odgova-
3s Is~. Pogledi, 1. c.
t rati drugoin. ·
l. 2 · 1zda_njet str. 155. L . , , ~8 ~tJ,". 66.
.39 Str. 70. ··., ·

·.: : ..

' ..
. ...... \·: ....- ...... ·..::-,;.
 17
2 Stilovi i razdoblja

;··: ·..

.... :
:.··. . ·.·..
. : ; .. ~ . :_ ·:.' :
.:.· .. :. : .
······ . . . . . .
···:;.. .-·.. :.-::.... :·;,,_·... ·.. ·........ ..
,

; .,!P~du- ;1lll?-a_s.e__nJtl.az:~---LS.ch7r.e.,r..,_J1Q!Eti!_10 ~dentifici~2..h!.,
! ,s pam½~.P.-l~m- Fantaz1Ja openra s ·gotovim pfei:lodzbarri~i · .
· pjesni~ovim: ona ih .k:?mbinira ili modificira. · Tako je
Schiller u svojoj baladi o roniocu' ·opisao.. sfrahovit morski
vrtlog kombinirajuci reminiscencije iz ·Homera sa silno
pojacanom slikom mlinskoga potoka. »Produkcija fan-
,!~~!je je reprodukcija· ·..:..:.._Q.;rada~~'!-! .. joj · preuzete preao-
d~be koje SU iz.r,~VDO i1i neizravno· odrazprfr··--a-.. ··-·t-....,. ..........U...
izvari3skoga>vi}eta~=:~~rJ;:·o~e.pre'i:iz.ete. .pre~o~1d~'rnlt~
1{01_e teku od J'edn~ k dru O. i st
~---·-- .-..-...c;..;;.:.......;:..::;_:......, ... ~~-·-·--·M·-~--·---·~·-·. --K..J
omumac1Je.«
. Ako j~. t~ko, ako se, . .~Jde,. sv~~! ·produkf.'pJ~§ii~lro\r.~
fantaz1Je in ultima Unea moze sv.~.strna elemente svag···.:.
·: ··:. mogao zabiljeziti vrlo ka!ak.teristi~an P:imjer. U
zapadnonjemackim novin~~a ~ie w.elt, u broJu ~d 25.
VIII 1-955 priopcio je knJ1zevmk Willy Haas ovo. Ka~
. ' prv'1· put dobio u ruke yeliki Werfelov postumm
Je on · 6) · ·d h ko
utopijski roman Zvijeida ner.oaeni~ _(194 t on Je, u o
otresen, u liku koji u romanu nos1 1me B. H., pre:Pozna9
p be TaJ· J·e B H stalan pratilac glavnoga JUnaka,
sama se . · · . · ·k ·
tora samoga. »Werfel me je upravo v1d10,« uzv1 UJe
~aas »sjetio se svake rooje male komicne k 7etnjei gotovo
-;--:-k-·-7"·······y.:-····-·•"'"·:•;:·;·;s:•.,,;·:...... . . dosldvno iznio je u ·toj knjizi razgovore ~oJe s1:;-0 l:1edu-
varaJu sobnO vodili u Pragu kao dj_ecaci; kao gmm~z1~alc1, _k~~
tudenti.« u Londonu su ga znanci zaustavlJah na uh:1
~ upozoravali na to ·aa·se pojavio u Werfe:?vu ~omanu.,. 'u.
4

da_snj e stvar_g_'§.~fC . =-···a-pJesn1ck:·o-~ctJe1o···--ionako · ne~:emo · I sad ja p.itam: Je 1i ta slucajna informac1Ja do1sta v~zna
·moci ·po!puno razumjeti ako n.e proucimo samoga pjesni-
· \ za umjetnicko shvacanje Werfelova roman:~? !, da ~1 tek__
.ka ~a sv1h moguci~ strana - onda. je potp~no razumlli,yo
_s!a ~i
n~m traga~J~ za »ori?i~~~.~!!':~~~. . .P-1~~P.-}S.~-~.g.~.....qJ~J~,
'is njenom pomo6u mo~emo potpuno. ?rodr1Jet1 u. nJ~go~ :
\idejni i umjetnick:f sm1sao? A. ako mJe, onda to 1~to -vri

~~~n~~~;~i~~ik~1lw~~~1e~~~~i
1
Pf~~~\1Jit
.--.. ,--.......1:?.....,.=.. L.'..
s samo samovolJno na1vno m- 1
ljedi i za Goe~hea i za By~ona i za Victora Hugoa 1 za sve
druge! ··. · · -. ..
terpretirali likovi pjesnickih djela ovom »biografskom« ··.. . IV. Kako. pozitivizam __ na~~-~ji ___el:~ent.t~_pJe~no..rn~~¥r9agz.~
· - · · · t · · 1 ~ i:.:oga zivo a 1 pr1 1.
: ~j_~J~~~~~J:.Lng.JI10~~n ~..Pl.~-~!L~---·:-.,,......,;e. . ,-···,·-n·----~m--····ora·~·dakako,
-
metodom! Sjetimo se samo Goethea: tko sve nije morao
dati svoje ime za pojedini lik! Koliko se utrosilo domi- . otkrib .d3el.atnost...p.Jesmkov..e.,.fan.ta..z:n. . Jw,0.... ............- ...........,?...,......,."'·-·.·•"" .-· •
sljanja i natezanja da se odredene scene i scenariji iz -t~fi~ifiigj,~~·~· -~r9:.g.~$.~L_:¥~·-t¥-PK;tt~i~iri6q,;{~1-~;~J{g~~i~·\rrJ:
poezije povezu s . takvom stvarnoscu koja· i im mogla
·\ odgov~~a~i! ~to .Jt
to u n~~u_3u~~ . --~E~.~~J~!..i.zaU!ft . !la
P.~~~~~~~
·-f. . . .~---ir··· 1;!f.!!~;~j";j~p;;!ti~;p9~~-scli~eL~a-
. ···d···,,-·..,.--..· o.;,_. ~--g~·euewpjesnickoga dJela (Ifer-
:e,2.,qr._ugJJ..t~ P.QY:.l..J~§.~l...Rm.t~~Y»..Q~fa. N itko, 'cJ.akako, ne misli :. tak » a po.•:·rt·-:-:-··:---~-·-
puno u c1 ------~ _ _,,,.,,.:,:,,.,.
·poreci da pojedini pisci doista vjerno portretiraju stvar- •,Tv~bringimg), stvarnu"1 mogucu,"•"•ff• . njez~nu procesu, u
nost sv;oga gradanskog zivota - ali zar citalac ne moze nJ·ezinim rezultatima i u njezinu djefovan3u« . .Y.. .t..2111:;~.rQ.-
potptJno uzivati u Buddenbrookovima Thomasa Manna· i'
.
uca~a ·-y,· o-eneze u ·tom ve· l"k 1 om z an1·manJ·u za........... pocetne
---·-
"":--, • · ·-":<-~z....;?v , · ·-··:-d-;··-1·· W lzel vidi ·utjecaj meto§.jk~
1
_potpuno ih shvatitit ako i da SU U njegOVU romanu ~ez~a ·sta 1Je n1esn1ckoga Je a, a. ___.....-................--.-· ..-.........,.......-..----·--·- . .
~drrlhn~~k~49--Ta·'1e"'pozffivisticka .meto~a· u srednJOJ
gradani. Lilbecka portretirani tako vjerno da ,su se oni .
sami smjesta prepoznali? Ako Patnje ,mladoga Werthera
i .danas na citaoca ostavljaju ·najdublji dojam, hoce Ii se
pokon sve j·asno; vi stoj~te na tl:1 stvarn_e ist~ne, postojala
doista Lotta, njezina nocna haljma o~rJ~na Je_ prema ~v:a~ ·
j:.
taj dojam pojacati kad on sazna. u kakvoj je vezi taj nosti · Kad smo citali o malim balavciclma, dJeca .Ju .01~ a
roman sa zivotom mladoga Goethea? 47 Pred neko .sam imal~ prljave nosove, a muz koji je umro pr~d._v1se godma
bio je arhivar u knezevini·Hannover. Sam(?i m1 b1s.::10.mnogo
·· · · uzivali u djelu da se Goethe do1sta ustr13eho«. . ·
• Kad je 1854. izdana korespo~dencija Goetheova i
4
; 1spra;;~1i~novljeno u Haasovim mernoarima Die _titerarische
K~stnerova pod naslovom Goethe i Werther, a time se razot-
krio. ~u~obiografs~~ znacaj romana, narugao se Grillparzer Welt (l\liunchen, 1957), str. 29, 290/1.
48 Str. ,65.
)>poz1tiv1zmu«. ~VOJJ.h suvremenika u epigramu s naslovom
KorespondenciJa Goeth,eova .i Kastnerova: »'Sad vam je na- 4o GG,' str. 12.

18

lil!t.·.··. ·... :\.....

l
! ·:.. , .....
 !: 0
~~ d~;:~~; l~ot~~o~ ~c~f.v~di
1 O
~~ ~
Zalos~ : danas -,'. ,
re me ah da do k ··"
sa1:1e, d o onoga sto ona jest i zb~ ,.
1,, .......
!ffl{ZLj
povijesno gledanje na knjiZevnost razvio do
to b_io tezak i mucan pg d t ~nJizevnostx,. da irn je ~f\ velikog savrsenstva, u najnaprednijem obliku,Sf poziti- \
. . n~izevnosti [~l\\ yizam je potpuno zanemario takve tekovine njemacke
u lJudskorn zivotu, uopce nisu do~l~~ga lgra tohku ulogu }~\\.\_ klasicne misli.ii 2 Pa iako se izricito ograduje ad ..!~g-~..g~
ijt) ~. knjizevni historic~!. . . .~~d.0 «, _s_u..-~t.P.f.~fu~:.:J~#~.~f.if~·:::::;?A?.E.f?)
:l~f·\'· -sclferer·ov""»sfstem«. "kriterijem »najplemenitijih 1ju i« s
4 J~fi.f.: . . _,. ne. . svod1 se i1apokori ·n:a. ·drug~)1ego·.~~ . Y.~-~f~4.1?-§~gifJfe-
:;.~f.\\
·stvic:=.'J.· To se narocito. jako ocituje u ·njegovoj Povijesti
V. I onda ako ostanemo u k . .. ~ tl.fi( kn}iievnosti. u .drugom poglavlju toga . djela ~s.h~r..<;t.
movnom sisternu pozitivizm o tru nac13e koJa u poj- i!t.it\ izlaze svoju koncepciju periodizacije njemacke knjizevne
-?aci cemo se pred tolikim ~~u: ma tak~ v~zn~ mjesto, . ·i.r~L):.. povijesti:Ml >>Vellld. pregled'· na~e- knJizevne pov13esfa p'o-
Java u povijesti knjizevnosti ;~~v~:11,C~J~dinacnih po- :~it'). ··staJe···1zvanredno jas_an ako ne izgubimo iz vida da se
da cemo jedva znati kako d , .h Je 1~1 dJela i pisaca~ , ;;~f:··..': on.a tri puta popela na vrhunac i da su ti vrhunci jedan
Hocerno 1i prema. svima z a. 1. •sv_e strpamo u isti kos. ·. -~;!~r:.:.:,:: od drugoga udaljeni otprilike sest stot.ina godina<{. Oko
sve primijeni.ti iste krite!~!;\:sti
st~v? Hocemo· 1i na ]&(\. { god. 600. - posve priblizno· - cvate germanski .naci-
pojave uopce razumno uspored·r ?gdu 11 se te raznolike . :}iih.f.:,.,\ onal~f ep, .oko god. 1200. stvaraju viteski pjesnici prvoga
da se one p.regled~o poreda'~ 1.Je 1:e s drugima? Kako )ft\/i' ·. reda, oko god. 1800. Njemackq ima svoga Goethea i
\ g~yorio Scherer u svojoj" Poe~ic/ol:;;azu_,?
I. o tom je }ff?-/? svoga Schillera. Vrhimac njemacke knjizevnosti (BWte-
/ · . u~1Ia od povijesti, pa ·u .e .. · . ~ ~~ sto Je estetika. :'i!it\:'.: zeit) - to nije karakterizacija, to je samo vrijednosni
; . je ujedno i filoloski) Jpr~ilfuo~!et~/acin g_ledanja (ko~i .}ff(\. · sud. Schereru i ne pada na um da se za.pita mo.zemo Ii
'. on~ rnora svagdje i dosljedno u"T de nep:~str~2:a, tako .JVt\:/ \° ,mi jedn.ako pri$tUpiti i germanskom nacional_nom epu,
patr nepristrano da bud c1d1 o pov1Jesti l postu- \~l~f)\ i Waltheru von der Vogelweide, i Goetheu i .Schilleru.
,; va~a poezije i s'vim naro~·;Pra~ na_ p:l'ema svim poja- _':i~F~c: Istim pojmovima i istim metodama? Kao pjesnici prv,oga
mjesto u sistemu - da ne i~a ~rnlJe, pa da im sacuva )1fJ_(\ reda isto ce nam kazivati i jednako ce djelovati' na nas?
! i o zlom, nego u krajnju g kvor1 pr:nagl~ :no o dobrom . ':'. .\':,\\ Uz to i · sama _periodizacija, sa svojim num·erickim krite-
~.olje rec!i, o razlicitom ct·e1~~n? ~ec?m ih._manj~~ m,
: cite vrste poezije. u an\. : t JU. ·~?Je pro1zvode razli-
_E!j.<;.m_,.___9.gggy_~!a-a-··1
·. = )\.\-:,:,, ..\ iaf§.§.Irn:::.::~~~~::·:Pl~.f~~plij::~~~~~~.§.:~~;~~-a
{\\··. \ ~~kf;l_ko. ,:povij'estL:. . ?ojam epohe m · perfo4K . P.<>..vijesnoga

!!~~!f~1;a~!?~~~~!~t:.~:;~~r~~~ ·.
! ,dak~ko, i vrljednosni su~~!~ ~ga ~Jelovanja izricu se, ..
· . ·. \Jreci da je djelovala na
n . •. Oe.Z:J~ za_ koju Se .tnoze .
. F~ena> vrijednija je sigurn~J~1e:e~tiJ.e l?ude. svih vre...· .
'. ne treba da ide· dobr
' 0 je om l ,··o zlom
. . .· su ct·1«. Argur.nentacija
,. ruge. Ah dalJe. ,estetika·
. uop,.ce ne· treba .da .
lti~?
/{{\. zevnim genosima (npr. Konac srednjega vijek.a, Dvorski
1
protfvurjecnosti. ~§..tetik:\~et:acaJna Vt:, potpun~j. sv?joj : .: ·.:·.-:·. _;p·o-~If. .Pr-osvJetHeljstvo. 18.
stoljeca o~radeno je u dva
...?~~a se govori o sisf' .......... · · -- ...... . ~1!-
~<?~ ....<?~ . P<?.Y~J~~t1,.-. -~
noaiia:-··oc ····-· ··- -.. . . ~.mu_,. .a -~-e v:1se O povijestf v ·. · . .::;-.\::. pogl~vlj~: Doba Friedricha Velikoga i Weimar. 54
·1j1.idLs·v1i·~~~. . 1:1.~... trep~ :9~ ~~--4~ie~---..aicsti ·najpikm::f:~:
··tefij: ~- Prem·d:~;r;nJ~e·.~~ ··r···d .. a.. _~_!{k_~-) ~ .t2f:··: ·:.:~_}pak~.~ vrhovni-
···:............
00
Str. 64,
., ue er o o sr~dine 18. ·stoljeca.· u Nje-·
~;ft ·. ··
Jif 1; ~ l:~ ~~t ~4t:1; ~~Jie
!;
;r'.l ~l~.~~Jj~o~fil~;of!toi ~1~~~tt:;,~iep~v:i~:a~i;~";.~ot~~::
0
~ji~~nosti Mahr-

\• i ~- • •.

·. . ·.~

.. ·..
~kta,:c;),', :.: :. ,'.,. . . > .::.. : ·.. ' ·.. ' ·... ·. .. . . . ·. ..... •. . -··· : ..,..:...:.. ::. :. :
 .. ·. ·. :. :.'• .. ..
~

1z sveg · · · · · ·
·. k 8 Jasno proizlazi da S h .
Ia o se on s· 1 . ' c e:rerov no ·t· ·
1-·.-:·;;···----·-· ~~w ._QgX{!JttY.s10 od t ---;-:r:-:-::-~:·~..,!~~EY~~!mt svoju svrhu u sebi. Da se do danas odrzali i da se jos
SU
.,}~1!?e~,{~-2.~!~ ..~!i.~ . ~:1:Jio si:e·a.fir·Jg~k'·R-?.Y.~1.f:.~.1::-~..-~~-~~~11kost 'od:rzavaJU nazo1•i p9zitivizma 1ha to ·Se Odnosi Spomenuti
·,Jednosnih
· sudova D' -·k·1--a ·----k . ···-.....
·- l_'U c13e do s pomoc·"'u···--~---.·
-··-·~·-·····... vr1 polemicki ili ironicki ~on. Inace je pozitivizam u svom
erb~~:~r-i ·vJeko-v~ raz1i:ujun~:!:na
.~1?-f1 s~ rH~~a ·razH-cHi~ radu stekao velikih zasluga (izuzevsi, dakako) tacke V
1 I s a lJa. . po tome Jesu li bolja
VI. A estetska O • · · · · ·
i VI); mimo ono ·sto je on privrijedio, stekao 1.stvorio,
nMitiv· -----------~Q~Ye._t1h sudova na · 1 b'. . ne moze se proci ni danas. Da to pokazem- na primjeru.
~--:-~E!~- Ona pociva na-·-.--:-=-:··-J.L~_.JJ.Q.J_~_strana Ako se pred neko vrijeme definitivno utvrdio datum
mahstickoj estetici vulg .n1ema<:koJ postldasicnoffor:
za1:ravo citava est~tika ::~~fanoJ do te mjere da· se Heineova rodenja, onda je to cinjenica koja 6e stoljeca
~:J°~
/1
sl'
se obrazovan covjek .sva~! /ono ll;~lo estetike«
n~uk~, ~Y.:@:a.te...,Jlz .. metode !:1 slu~l. U gled pri-
ostati kao rezultat naucnoga rada, dok ce i najljepsa
interpretacija Heineove poezije, i najdublji prikaz Hei-
.7

..... Lg.Qy_~.DJ.e___t1h .nauka p··~~---.:-t·-·---..--.·---P-l!'99!1Lh nauka na neove pjesnicke licnosti, ·za nekoliko decenija neizbjezivo
do to a d -;-··•· . - "·-''"• ._!'.~..,:g.ia PSlfiOJoai. 'i~r· . .-..........L.,.,. ....."". zastarjeti. A ipak, datum Heihe(?Va rodenja ne kazuje
'InJ·.·.-v· 3 ~'~'"-"--~._.J.~.....P._'?~J.!J.'li.~am····"t11ozofsT/°"-l~t- .!.-....!L<J_g_y~J! __,~g
·-·---. -~-~tr~~~.!.!~.e~tpuno za ---·---:---·-----·-··--.E.--~--~~nu nista o pjesniku samom~ !}istorijsko-filoloski_.r,gg_ u tom
....,... -.,nauke
--· ·····-··----...o_..
.
p --- -~----_,,_nemar10.
ovremeni polemicki..ili·i~-~ ." .
-
n~.
pravcu - .:!.~!f.9_jfLQ~Eova· ~~k.~.....o..... knjiz~YA.Q§!L.=::-_. .
nJ:.tnackoga pozitivizma pobu~1:1ck_1 ton ovoga prikaza E-,!-Qze biti nj_~~JlLi..~~!.J!Q. I dalje ce nauka nastojati ·
uv3erenje da se u ovim rec· lo ~e. -?1-o.zda u citaoca da dobije sto jasniju sliku o gradanskom zivot1:1 pjesni-
potpuna zabluda i strain im~ poz_1tiv1zam smatra kao koyu _: ali samo s tom pretpostavkom.
:ada. To ne bi bi1o tac"no Upufaca l1terarnohistoriJ'skoga I jos nesto. Na tri ·smo primjera vidjeli kako nije
, ~:"" Je....~o b'l'
a n dalji razvitak ·n~ v o po
k --· ·t· ·
·---~v1za:m omoguc.io
! .Je, uzim -:-----:::---·. ··---:-·-~-·-----1!.!Le O kniize--t.-;···· v dovolj.no da strucnjak p9de s marksistickih pozicija, pa
:"- · , -----:--,. aJ..ttc1... sebLza..~uzor e ,. -kt --~--~..Q§-1-h..m_e sto da mu.' samim tim bude osiguran uspjesan dalji put u
/ / ~-~-I~~P.~-~ ~eliko mnost -----..-;[~.?.:._JlQ~t..P...rlr,9gnih nauk--
. htera·... h,.-..... ,._........... - ._...Y.9. .Qouzdane graA b k-·-·- a, istrazivanju knjizevnostL Lukacs je, kao marksist, napi-
, ·"---·····-:i-.!!.0 1storijski il' 1·;t--....-............._.. . ·-·-·-~~---.!?..; • oje nau" ·.1
_!Q9guc. Ak"' ·· ·.-:·-·- -· ...... ! · :·:J... ~r~r:no.te..Qtaj;ski rad-·- -..···--:;---Q~- · sao vz:lo ostru kritiku naucnoga rada marksista . Meh-
'" .......~. - o lllJe naJPriJe sabr -···-·---~·-··-·JJ~ ...QJ. _ b10
sto .POUZdanije, ako nisu t a~a grada sto potpuniJe ..i ringa; mislim da je sazrelo vrij~me da se i Lukacsev
na podrucju knjizevnosti s voren? o~~ove .za naucni rad naucni rad podvrgne jednakoj kritici. Nadam se da .ce
tode ostati diletantizam A onda ce l najgenijalnije me- i ova studija uvjerljivo pokazati kako. je · danas nemo-
~:n~ ~ehabmtacija ~ozifi:zt,:~~o sh_~acanj; nije nak- guce pozitivno zahvatiti u nauku o knjizevnosti, bi19 u .
-~---.PlJ~m.::·lTI~t~!:._ijala, ako ima b"t: N1Je. N1je, jer se · cjelini, bilo u pojedinim njezinim dijelovima, a da po-
; ----Il1Q?.§.SJ'.§Itl
ne m.ehan
·-v-.- ···-
· "k'.
~ - - - - - - · ..····--.
..._____ ot
1 1,,.!L~.!!!! ·
0 ~_Qouzdano . lazna tcJ..cka ne bud~ marksisticko gledanje na drustveno
1pret 0 t · ~.-~·--=£...h.. 1 svako skuJ;?lj :- . -··----. :-,.....,, zbfva.nje i na .njegovu povijest - ali je isto tako sigurno
1.·------P s a:tzlJ~..1zb..or· ·a 1· b · . . .. - an;e· mater1Jala
,'Jeg· a .. se-:~v.r.s.i,_J'::--'"'-=:t----7- or 1mphc1ra
·, metodi.i\;-··P·----:-----·-··B..~_G.H,j7 .:rad[ ko'...
b" ~ - - · da sama ta polazna tacka jos ne implicira ispravnost
1
treba ·· · · ~~··, -·,":-·~·;~--,....;:-:......9..~~cu ko1·e
1 UVIJek ce-b1ti... potrebno ··sa"~·;-··-· -;--.. HfL.Y91{ I danas
<::! ••• '·~~:'-·-~---
spe~ijalnih kategorija nauke o knjizevnosti. Tu proble-
.§..~ ~~anJ1..s__p_otpyn_o razlikuJ· d b~~at1 materijal, ali ci.Jj_ matiku ni marksist nece rijesiti olako i od danas do,
redu po tome "t --·--·---:~- .§__Q_,_ poz1tivistickoga · u - -
sutrat nego tek dugotrajnim naucnim radomt pri cemu
···------·--------··--)t.Q se v1se ne smatr d t
raznolikim kr1·t· . -~ . . .,
.,~ ..·-?--...,.___prvom
~..,., ________ ........···-·-···------~......,e_·.~j_ ma teriJ af' ima
. ~·-·----·,,------.......... ne srriije zanemariti nijedan pokusaj ni proslo~ti ni sada-
t· erimna« - uk tk . . . snjosti da ·se priblizimo adekvatnom i naucnom shva-
:1e~~~: (~~I!e1;~~s~tnkteit),· isp. ~ ~~Iji ;~~diff;~at .st~sktematic- canj u knj izevnosti. .
. eze. . . r Sche- 1 1 ·U

.22

23

. ·....., ·.... .
 : ·.: :.·.: :-:··
1
· govori, duhovn_~·/·.ifa:uk~\ Qg~J.~~--.. )-~Q.~.~. __!_~I~~!. fi102ofs~~.

!! .,;!;·.
.l.!.i.l,i.:.,r;:
· i;;·
t::i~[;;f?::p:fkj~;j!~;t:u~~~rd~:~ fo. ?t~
h vacanJa
~.~... ~..
, · pocmJu ' ·· --· ....) ....~~~
nrobi" ..QJ t·nauc.1 .. .P. ...............
knJ'izevno _,. ..... &t·1 ..:Pfl:V~
0
. £~j_elo: Hei~~icJ-!a. ·'.Rickert~; Die Grenzen der naturwissen..
sqhajtlichen .BegtiffS.'bildung (Granice stvaranja prir~4~:-
naucnih pojmova); ·na to
········r9o9...godine.59. ·
ce se ·· djelo· pozvatf Walzel
decer.t'fJ··u···.,. n'"······· .......,... ., ...,. ·;K,... .... J~\J. ,.l:!-I?!.~_V,f} ~§!Jt;<:tkO U ·rirvom
. .. .... 9,Y.qga stolJeca. Ah ak u "';; · · -;· .J:f,..• ·····••·• Nauka ....o .knjizevnosti treba dakle da rask'ine · sve
shvacanja Vidi U tom· ·.;,.t O nger srz tih novih P..!.~~9.4~:Xh::.·:·~~~.~~··);:.·::~.~gf..~~~Jiff :v1a:
da se sav zivott u teori;i ~ se .stala ?ci:ovati teznja sa: veze-), metodik?.~ .....
sutu···m.~.i9.ef.i.J{µ;·. ·~a t~*i za sintezom· iniut~t. . . $V9ga .. pQ.d.~.
empirijski~,. vjecnim vre~!~a s1, usmJer1 prema· nad-
onda je to i opet kratka £ a;na, ?rema metafizici,
nista o specificnim prom. ormu a koJa nam ne kazuje
i~~:.:!1li!<!!'tt:rt1:;~itl~tit~~1~t~t~~'!!i!.ti
· Nije zbog toga neobicno sto · djelo koje je bilo po-
. zevnosti. Meni se cin. ien;,~.a
upravo u nauci o knji- zdravljeno s odusevljenjem, kao vjesnik novoga doba,
1.i~~~Y~L~. . .Q.Prat koji s~ p:1--·f~J.!L~!~.?..Y.~~ ...~~~.?.~i.~~. . ~!?.-~- nije poteklo iz pera specijalist~...-knjizew:noga historicara
.sezao d . . . ,.,-,..·····-····~·--···~~·~·······--:--~.... 9-.. P.!..1.J?.ta:V}Jao. l .sve dubl'e nego iz peraJtJ.9.~.Qfa: bil.a je toQ:mtbeye~~.;!,>JEltJL$.ty_g.jj,g

!Ji" r·
. ,wie~8:A::t"~::~'tf
.' -.. ,.
1=' ,_=9,~~~~:=:~r~~1rga1r:rii~~ Dozivljaj i poezija (Das Erietmis--···-una die .Dichtung),
··pmaz t·essfifga~--····ooe'thea> Nov·alisa i Holderlina; ·to. . se..
1:.,; ,
f~ 1
·_;,,,:·;l,.:::i.: l·r.1:.· .: nauc1
··-·· · ·· ····o
tetickih
J ·::-.., ..... ,!l,Jez.n.J?-...?.~. p:ravom smtezomr·:k . b" .
knJizevnost·1.. um3e
· k
··· . t!t---odrazit· ····.:·.,,···· ·.;.-··-··--·····-
OJ a 1·····-·····-
se u
~ . - · · · · · · · • · · · · ._ .. ._. . . . . . ., . . .

. · · . --:-..... 1 . Jt. n·iz4 ..s~rokih sin-

1
. .. , .~~ltn~~.oJ-~.9?.~ . .4?.. . ~.~.~~.~......P.:~P..!.~k!9.AQ. J~4._gJ§. . ...lJ.... no.vim..
·1·,/: ; r·: ,.., ·• ·· .. ··· · .P.9J:tnP.Y?: ako b1 ona 1z1sla iz p 1·t· · --·:·· ·· ., ... _·-·· . Wilhelm Dilthei61 stekao, je u razvitku novije nje-
::;; f: tn1zacjj(;?.. svoga pr~d ·t ·:··u·· ··· ·· --···, ......... 9~ . Y~~!~~ke ato- 1
· · hh..... . .
dtalizam_
anov 1stice da. se na
i·_~ovi~tska··Wu:!tika:1v~:j~;:;t;~nJ~/ttci·uJ<ifu-_
.. k o emo--
macke kulture velikih'z-asluga kao kulturni i knjizevni
historicar, ponajprije zbogt1.>R!_to se, k6liko mu je t?.
s
onim metafizicki.tn sh;:o..ce~. u 20. stoljeca »tt opreci bilo moguce s idealistickih pozicfj'a,-..J)orio za dublje i
ispravnije shvacanje povijesti na osnov'u· sfr.tte"ze-:cftave;-
noga sku . canJem predmeta kao slucaJ· ...
d a l o u 19 pa poJava, meausobno nezavisnih koJ·"" . ·1 itnarocifo-·Intelektuaine i umjetnicke--djelatnostf~~ovJe·:
stol' • · 1·
kao suvi~ia cj:l~~~Jav}~ t;nden~ija
c Je v a-
da ~e je~ik pro:matra
tom
~~9.v.e..... Staiger - o . ··Je··:··dalJ°~·:··:op~irno biti govori-=
.--';.~ navodi njegovu 'rijec.: »Sto je covjek, to ~am kaz.uje samo
za knjizevnost T ~ ·: ·
.· .i._ ~t~nje nauke u
. · ,· u
0

.po:::~
~o puno Jednako ·vrijedi ·i
2z0a t~ml_te,zom obiljezava dc:>ista
• s o Jeca. .
povijest« ... Takvo je ··sliva:c·anje . . dijametralno. oprecno ·
Taineov:u: ))Povijest je zapravo psiholoski problem«. Kao .
kulturni i literarni historicar, Dilthey je napisao krasnih
i.1 K ·. · · ... ·· uzora.··za ----a-·,·sr·----·-·:'~..-•.-.--·.·····-·-·-·······--,-l__prtrvdmh nayJra Rao stranica koje se i danas. mogu prihvatiti? gotov.o bez
ikakve ograde. Pored ovih napisao je, dakako, ~ druk-
1

r11· ' ---XUS.if.ii:~~:9:;::94:: .:r: 1:::du

. dana;j~··. ~9 Isp, AS, str. 259. »Prenosenje priroqonaucnoga stvara ..
nja pojmova {Begriffsbildung) na podrucje duhEt stalo se
osudivati«, kaze i Lempicki (1. c.}. . ,
'. m I:;. :
1/i[ i. . kon
svom clanku Knji... h. ' ..
der deutschen Literatur~~~n~. ~:toriografiJa_ u Reallexi-..
60 Jz sjecanja na vlastite dojmove veli Unger (Die Lite-
ratur, 27, 1924/5, str. 130) .da je »uoci prevrata u razvitku na ...
: ,,',r~·::;~t·l.,! l',;:,•.:.1...· ir:z1iit~:-a·:o:S%~nj~ ~e;:;r,lif
~ dodaje za pocetak nov e
i~trde
en
e;;:;r1a~:i~i:~,ik~·
anaI1tickom« 1 e enc1Je
ucnoga du.ha koji se tada spreroao, ta knjiga djelovala kao
novo otkrivenje i najja~e pridonijeta tome da se njemackoj
nauci o knjizevnosti ukazu novi ~utovi i novi ciljE?vi«. .
literarnohistorijska sintez~ga
c,((,
doba: »G1asno se s~ala traziti
. fl 1 1833-1911; od 1866. sveucilisni profesor, od 1882. u
Berlil:).u.

25

....
.. ·. :: . . :.~ .. ·:·. ,'\, .... ...... · .. · :.:·: ·.
~
' ;

• • i •••••: •••• ": :··: •. ••• ·: \ •• •• •• -:·: ••• •• •• : ~- ••••·:•• :.~~ \ ::-..:.-.:._ \:.: •• ~--- ••
 cijih. u studijama koj~ je. sabrao u spomenutoj zbircit
a ·potjec¥ iz sezdesetih i sedamdesetih godina prosloga
stoljeca, samo su tada ostale nezapa.zeneJ Dilthey je
nastoj.ao ~~t~.....si:iteticki .prika.z pjesnicke - ne gE~~n-
~~~·~·-·:je~:~~~---~d~iif~~~~~-~j~~!~~~i~- i~nh!!;ja~kf~
uhvatio u. kostac s onim problemom koji smo netom
istakli. · .zivanjima i tr~o_vacki' stalez koji ~i pozorno prat10 o:7aJ
_No, prisao mu je s posve druge strane nego poziti-
visti. >~$Z~~_je I;! jesnikOV4__g_ra':!§iSS.,-.J.l~L.u...studJH. . . Q... .Q9~..
_!~~l!~ 62 >>Ali on je i vise od toga, jer cutilna ljepota knji-
zevnosti u ritmu, rimi i_ me1odiji jezika tvori posebno
carstvo najsnaznijih dojmova, dojmova koje mozemo
odijeliti od znacenja rijeci. « Knjizevno djelo »mora pri-
.mijeniti sva sredstva jezika.._ da proizvede"ocfredeu·-- do-
~ l -ilu~_!J~-~- tom µmjetnickom - dj_~i?-Y.?.:f!j_y._j~i.ikg
. _R_r_y~_je i neobicno znacajna'"YiJegova····estetska vrijednost.
9!!.-~~~- namjere ~§! -~·15.u:anzraz-···nr ·prikaz·····zivota~·~on
svoj predmet izolfoi 1;:····reaine······povezaiiosff·····u:··--·~1v·otu i
podaje mu totalnost u sebi.« -
>>.Knjizevnost ispurija- ceznju ljudi, skctcenih na svom
':.
zivot:nom putu, da d.ozive zivotne mogucn.osti kojih sami
n,isu umjeli ostvariti. Ona iro: otvara pogled u vjsi i jaci
svijet.« - »Umijece je velikih pjesnika da zbivanje pri-
kazu tako da iz njega zasja povezanost svega zivota i
sam njegov smisao. Tako nas kJ?.jJzevnost uvoqi u .razu~ .
m1t~~~-,.~~~i};2l?:.:.__9£.tm~ velikin'~prsac·a-uv1~'®-i.o..'.Yill~'k
nost _1_~_misaq_Jjud~tvari. <<
Pridajuci knjizevnostl tu posebnu, specificnu, gqletnu ·
vrijednost, odredujuci joj vaznu i nezamjenljivu ... soci.:.
,9...{Q~~u.Jg_gk_~jj_g., Dilthey joj je· r:nogao pristupiti i s m·nogo ·. · ·
znacajnijom, adekvatnijom sintetickom pojmovnom apa- -
raturom .. On utvrduje, ria primjer, za Goethea da nije
ima~ posebnoga smisla . za povijest (str. 232), da lirika
,. struJi citavim njegovim pjesnickim stvaranjem (str. 263),
-::
:r
·; da. mu pjesnickim djelima, doduse, nedostaje suvisle po-
j ; veza.nosti zb.ivanja, ali 'da ona umjesto toga prikazuju..
i -. '. unutras~ji zivot iin~resionistickom· jacinom (str. 266). .
02
L. c.J Leipzig, 3 1910, str. 189 i d.
. 26
......
I{od Nov~lisa postavlja pitanje kako d_~ se 1;r~t~-
inaci geneza njemacke romanticke gener?c1Je koJOJ_ Je
izr.o.edu l 790~ i 1800. bilo dvadeset do tri9-eset ~odma~
, koji su joj preduvjeti,_ pa ?dgo~-ara, (str. 290/1). »P:v~
· naj.vazniji negativne Je pnrode. odsutnost svako?a Ja
~eg impulsa koji bi potje_ca~ iz ziv?_ta samoga. Pr1:'odo-
naucni pokret nije nalaz10 mdustnJe> potrebe z~ 1stra:
element nauke, njemu srodan. Isto su tako .1:~ed fllo:
zofskom .revolucijom p_olitika, skolstvo, ~ehg1Ja ostah
potpuno nepokret!1-i, a ~pak ona :31.oze ~s~~t~ zd ~va sa~~
7
ako djeluje na sod.jalm, mor~lm 1 pollt~ck1 sv1Jet. Knp
zevitlci nisu · imali velik grad da b1 s. nJegove pozor1:1ce
bili r_nogli djelovati. Sve se·, napro~iv, raspa~~:io .u. s1tr:e
1nugove: mirna publika, u sk~o~mm mat~nJaln~m ~r1~
likama, bez teznje za novcem r uzi~k~~' koJu bu~1 s~_Jet.
!ski promet, a· zado'voljena unutr~~nJ1m_ ¢luhovmm z1vo-
.,. .,-, / tom> kakve se· valjda. nece nac1 na 1stom ~ultur::om
·. stupnju ... Taj se duhovni zivot potpt:1no odb10 od s1ro-
kih narodnih masa i nj ihovih potreba. «
Kod Holde·r11na istice pretjeranu osjetljivost nje~
gove otmjene prirode prema svakoj lj_ud~koj ~ulgarnosti
(str. 221}, pa ka.ze da Holderun· n~~v1s:1-Je »h1m:1e Kan-
tova idealizma svijescu o srodn~sti c~:'J~k~ s l?_?zan~~om
vidi osnovm dozivlJaJ · Holderhnov
snagom«. U tom . .· 97
(str ....232). Junak Holderlinova romana Hyperion (1: ~
1799) »herojska j.e priroda koja. te~i za tim da dJeluJ~ ·
·u ljudskom drustvu, a ·napokon Je. 1pak za~a~ena u vl~
stito samotno misljenje i pjevanJe«. »Jedmstvo s pr1-
.rodom osniva se na povlacenju od ljudi« (str. 259): Go-
voreci O Holderlinovoj lirskoj poeziji (str. 2~5_), D1lthe;
kaze: »Kad se analizira pjesnikova forma, -prv~ Je ~~d~taK
da se shvate sredstva s pomocu kojih. pJes?1k riJec1;11a
pridaje posebno djelovanje. Holderlinova hr__ska ~mJ.,~t.-
nost djeluje prije svega ·~imev s:to po~eb~o~ s.te~~31~oscu ,
u izrazavanju svakom izrazaJu daJe _Jace., znace3:-Je : : ·..,. .
Ugledajuci se u Grke, on u gradu nJe1:;-a~~~- r~cem~e.
unosi. novu slobodu, kako bi poretkom r1Jec1 z1v!.Je p~1-
·- kazao 1.,tnutrasnji razvitak misli i osjecaja«. Holderlm
27
..··.·.·. :.·. · ....·..
·......... ·......
ji}:::,~J'I:·.· ·. · 1
narocito dobro umije rasporediti rijeci n~ metricki. ~laba
i metr~cki .istaknuta mjesta - ip~k, istice s ·pravora Dil-
,d),1~ jl[c!;ama
u njeDlaCkoj nauci o knJlievn~sti pozis
.,){\\\::. tivistickih pozicija dokaze kako je pojqm .romantike
da se s
they, u prir(?dnom r~tmickom pokretu i u ritmickoj ra-.
znolikosti zaostaje za Goetheom; u poredbi s njirn cesto
,W;Wi/)·.< is.prazan,
suvisan i nenaucan te da ga valja odbaciti.fi 4
djeluje jednolicno.
~aj ~:vi us?jeli pokusaj sinteze, a u njoj tendehcija . ·
111m
~l}i
da p,esniclco dJelo progovori o pjesniku a ne obrnuto
odusevio je suvremenike. Doista, cjelovitost - ne kaze~
potpunos~ - prikaza npr. Lessingove licnosti kako je
daje Dilthey nije nitko ni do danas nadmasio, a silnoj'
f!!Ir ,ikoji~~i;t ~sffr~~:tk!j~;~':,~i~_t:v~~~~~J~:<l;,;
:-.,. ::.:·.:: . .n~j dub1J.ii~ ·Y.!l~.~.~t..n~. . .geJj!..J.:?-ZVitak metodike njemacke
Goetheovoj licnosti nijedan se strucnjak nije priblizio ::.'_:;-:=:·.:. na·uJre' o kn)'i~evnosti izvrsio historicar y_m,j~_tn9s.tLH.e.in:-
toliko kao on, da bi govorio o njoj a da je ne· trivijalizira
i ne vulgarizira. · - / · ·
. -:er~qp!~~-,. ~!~!.~;~·.".!~.~!e.!~~t. l~_ .):,.~tim iznio Walz~£· u.
svom vec citiranom preda vanJ' u· (AS.). . . . .na··· ····s···a"s····t ...... T;;;·"·"";:..f·~1···"···
'"ioga. . . cira~·u;'· ·u·'}eseii·
u,,. . Itio9·;:··· pr.edavanj j e e p:~li~ir~i~ :..
:::
.•
:.:·:·,•
..•::,.:!=•.'.=.···:.:
..•.:;
:
.•.•...•
•::.•.,::.•:······:·:·:·-···· ··!~~~;g~~iii:S?:;1:!f)¼i¼;
. lkuj e od. Tzraza·.,u····s·ii4arrinaesti?.in:::~toljecu osobinama .. koie.
!fitt~1 !f;tni~i!h~~it,·fr~kt~~2l~it1rr;:nfs~;:~~ad!
.1
· 1910. u· GRM, a kasnije ga je Walzel, uz neka kracenja
uvrstio u zbirku svojih st1:1dija Das Wortkunstwerk.a; . se odnos .o,ka prema svijet'l;(,, koji on karakterizira sa.
Dok je b~o profesor u ~ernu, ta.~o poc.inje Walzel svoje · svojih pet pari pojmova, mora utvrditi svagdje gdje se
pre_dav~nJe, 1:pra::o om student1 njegova seminara koji hoce objasniti p9java stila. Svoje · je shvacanje Wolfflin
su 1ma.ll drug1 koJ1, predmet kao glavni, a ne knjizevnost, zatim. opsirno razradio u dj_elu Kunstg~schichtiiche
neprestano su prigovarali pretjeranom analiziranju u Grund'l:!egriffe (Osnovni pojmovi povijesti umjetnosti).66
11:auci o knJizevnosti. Walzel p·dznaje da je to tacno _ Stnije se reci bez pretjerivanja da .sva kasnija nj_~m,~.§q1,
»da se naucni rad u povijest1 novije njemacke knjizev- 'iau~i::ii::::iunz:e.v.tm~tt:iio.J[::1:f§:g:Ji.9.~inantnim utj~~~_j~~
' ~osti gotov:o ~~v iscrpljuje ~ a'nalizi, da. do sinteze gotovo. · ··.:····. ..W5ifflinQ.YlL..filela~.~!.~rujJL$_1J}caj ~to'" ·j'e. ""zitrilkr··pr'6fesor
. tT 1 ~e ~~Iaz~,,, 111 ~e on~ ve.cmo~ ne uzdi.ze ne.d nizarije-
f %t EJl!il Staiger, posto je vec 1939. javno odaP. .:,J~riz!!ru}je
i• 1,1,,·
po3edm1h hcnosh«. Ah, pozorna lektira Walzelove studije, JVB1!fl)n.u:.::~·· 0 tom nesto-ctalJe-=-Iicino OQ__ svojih -~-~-
razocarat ce danasnjega citaoca, jer· Je·. on····problem. ~~i~~,!!_,.9:Jfil.g.,,.9.,kr~UQ. . .G.r..un.4.Qifl!if:fe der PQ.g.t..tK..(Q~,ti_QJl.~! ·
~}.~!.~ze_ zap.~~tio sa.m.o n~ je.c;Inom podr0:cju. On ne ·govo·rl
m o· sintefackom promatranju pjesi:iickoga djela 1 ni o .: 1899.

lil'
. 114 Str. 822 i d. - Kad' je Sch~rerov ucenik R. M.
·.·
sintetickom promatranju pjesnikove licnosti, nego samo ·:· ·.
~ Meyer (umro 1914. kao sveucilisni profesor u Berlinu) tzdao
o onoj sintezi koja ce. p9jedine iicnosti it povijesti kriji- · · prvu povijest njemacke knjizevnosti 19. stoljeca koja je istu-
pila s naucnim pretenzijama, on je periodizaciju 19. stoljeca
zev~osti p~vez~~1- u ve~e, c~eline. Walz(t.~.9..Y.{!...j~. :.?..ty,.q_ij_g, izveo tako da ga je podijelio u decenije. Ostra kritika njegova
~ak e, .P.:.V.:_.?~..!J~}l.--YJ:e.m:uk. ..,. s.i.nt.~Ji£,~2g~---.. ~91~}=!. . JfP.:jJ::- · postupka nagnala ga je na to da u kasnijim izdanjima svoga
djela napusti tu podjelu - a s tim ujedno i svaku dosljednu
kl1it;i.1.
11;-
··~~;._;~~;'
t:~z.J~~:J.~. . .
.ii~iY~it}e~~~;~:~~-~~k~~:~i~~
µ vri:.
i?.9...,..~E:~tQY.~...$.~QJ~..:::::... toiri je·"velika njezina
naucnu podjelu uopce.
65
.
Zilrichu. Lijep ptikaz Wolfflinova ucenja i njegova znace-
.
1864-1945; od 1901. .sveucilisni profesor,. od 1924. u
tt·t·:' ]~~nosr Zbog toga se Walzer oti:ro. .iirotivf"fada~njTni. . ten- nja za njemacku nauku o knjizevnosti daje Walzel, GG, str.
rn·.· 300 i d., u posebnom. poglavlju.
oa Mi.inchen, 1915. ·
·
Gs Le1pzig, 1926. .--:rr· :;rJi}' 67 Isp. i Unger, Die LiteratuT, 26, 1923/4, str. 69.

H
t Ji!=
28
.· .•. :·;t1:~ 29

. · .. ·-::(

1
1:t:Ji/X:.: _ ·. - . . . . . . .. ·.
:.-, •~---
·-··.
...
. '.
~
. . ..
·..... .
· .. ·.:·· . :··#'
...::.:=:.. ·:.·. .·.
 1
l. ;_ ·.·1t·:.i-. :_~F •)ajrriOvi : po_~t/ke),
!:i,i,.,i-.-:._-_-.:_i·~,'.,-.:.r_.:_; s ialinom .al11.~~Jl.!L~.1!.~l?.Y.jj~!!! ·vori se vise o ;kraju srednjega vijeka ili o doba Fried-
,..., . 1. ~avnoga zurisl<:og · P.£Qf.~~QFl!........W...2Jff!1na. Zbog toga je
richa Velikoga. .Iw~~-J.g___}N.~U,fm,l'.)...~,-fa.P.:UniQ.._t.~zni_y__z.~_
'.:·-: · e<\< vazno ~a s~· ~~ll,~~~:>:.. .~.S~~:J.~ . izlozi u glavnim crtama.
::-: ~l,./;./ft/J:..·:i V}"olff1m u. _§Y-b..Jim....izlag.anj..i.ro_;:t...r.~11.~-?!~U... suprot- onom sintezoruJt.P-j:u.,,.tr.~.zL.spom.enut.o_.J~l.~1?.?.l2Y.. 2...P..!'~.a.-
l-;:
·,;:-,:. . ,;::;: ~.,:.:;:_ .: -stav1Ja baroku ·-----·----'
- ~ -·------~·---···-----·-~
mova. Evo ih.
1 to kako · ,' " ··--;- . .P.OJ-
----------------------Je . . . vec._.~e~.~-n_Q,._J,LP.~.t_pari
· ·
.-·--·--;·
-·~~···:·-.. -·- ~~in:~d1t':t~~!!~£~~~!i 1a~~:rrtirr~~
_.,...ka's:nije· sk:rivio' onu konfuziju u nauci koja se - bar il
. 1. Renesansa je Hnearnat barok je slikovit. Raffa- Njemackoj - sve do dana danasnjega provlaci kao ~je-
. elove ili Ho1~:i2:-ov~ slike dj~luju uz Rembrandt9- kao zina rak-rana. period je vrernenski .od:r~den. . :-::-.. ~..11.!?J~t-
konture plast1c:11h l~kov:a, R~mbrandt vi'di ·sliku svijeta nicke. osobine .niCmor·a1u b.iti ..Y..r.~mens1no~~!:.1_.1?~-
kao prol?lem svJetla ~ boJe, renesansa gieda u kontura.ma.· ··--.~e-··::·.mo.g.Y,~Ji~1JAtt..µ.:.:.r.izn~-:-ii~4t~~-i§.__¥numntJJr.;1.3!E!. . ·
. 2. B::,rok ?tvara ~u~inu iza. ploha. renesanse koja se -tipicne opreke koje' je qn utvrdio kod re!!:~!!!!.~ua-
hko:'e mie u Jedno:211 plan.u; barok kao da likove uvlaci ro~giTJavlJjtl"f"u·-posve,,. drug1m vremenskim razdo-
u. sliku.
3. S jedne stra.ne zatvorena, s druge otvorena forma
hfifm~J?o nj~gQY.:C.L$.~ .mislje:nj.fi U impresioniZm_y__y_~i:-
:=.
(. - u barok~_ popusta tektonska strogost. · · ·
.l!9IT!-..~~!j_~_j_u i§.ttl~ngencij e kaQj_1:!_b~.:9.~B.:...Mo g~i b i~gi..9.,
dakle .termin baFok kao kompleks st~!.~!f:-1:.h-.2..~?_~ina _!~~~-
4., ~nogostrukost postaje jedinstvena: renesansa po- -;,-:--:-f -~-01r···esn1-·a·-1i
_..,. .,-,..1,1... ··a'iiticf"··u-- viteskb'J
t:.'--.

l · ,v

stlze Jedmstvo s_kla_do;111 slobo_dnih i ravnopravnih diJ·e-

. _c1tl-.. -z_. __ vx.e.n.JJ~!l:~ .... p ......u.. . . . . _____,,.g_,_·--~H'
.. knjizevnosti sredri.jega v~.~k8:'""ltt-u~vrem~~oj. ~njizev- /
l~::· dt!1~:t;!1~:
,1: 1I: 1 b k d d t l"k
E 1'~ !
.;_!

1.1
P:~~eduj:
elementu.
JiJ~~;;a
· ·-----
0
,!;ti~u~ ~:i~:o
· ·
nosti. Mrli···bis:tnQl~d,gkle·-isti...t_e..rw,i_n~11:eotr11eb1t1 u dva /
. znacenja' ··'iz.[~iJ:sRi"1{st'~~§it£fa~tfs'tt·ttr··r··raai;". Teslt~...... .
J e rec1 .Ka·K.Q_..!:l.l-~ . r3~aiff"'riJ
.,.,,.,.~.,-·----.-.-T.:~7;;-----~···-·y:a::·· .. Pe~..,..:i'.ti taJ· osnovni problem: all
( / i· ~I 5. Aps~lutna jasnoca stvarnosti postaje relativriom. -:-;_,t_;::r· •• ·,..
na tom podrucju nauke o kn]lzevnostl ne-ce b1ti prave
• , • • .

U renesa1:s1 lik se stva:i. prikazuje gledaocu u svojoj naucnosti sve dotle dok se i u terminologiji ne ~udu
...P_o~~unos!1, ba~ok ~aznacuJe samo glavne crte. Kompo- historijske kategorije tacno lucile od stilskih. 08
\ z~cIJa, .~v~etlo 1. boJa ~ostaju svrha samima sebi; ne za- · No, uza sve tot pojam umjetnickog perioda izvan-
v1se vise od prikazamh stvari i nije im vise zadatak da redno je oplodio njemacku povijest knjizevnosti. Po~
im docaraju oblik.
· Wolfflinovim je utjecajem njemacka povijest knjizev-
Wolffl~n mi~li dva· je. tih :pet pari uz.ajamno tijesno nosti odredila, opisala i omedila dva perio~a u povijesti
povezano 1 da. lZrazavaJU zapravo isto pod razlicitim njemacke knjizevnosti koji dotada nisu bili ni spQznati
~.spektom - tune i::redusrece prigovor da se prividna ni priznati kao jedinstvene i suvisle poj ave -:- oko g~d.
smteza opet razdrop1la u niz nesuvislih elemenata. 1920. barok/ a oko: 1930. bidermajer. Narocit9 se nje-
' 1?..Y.. U:
S~:!_~1YJPZUL~§J.ffiinoyu djeltt..P-Q§.tgl~~..Q~....P.re- .
.Sll.dn.e...:u.azP,,Q$.t.L~~f.~?.Y1t~Ju~Jemacke knjizevne po'vijesti• .
·macka ·nau~na liferatura ·o baroku' u knjizevnosti silno
razvila, tako d.a su te godine s.edamnaestog stoljeca, koje
i njemacke nauke o khjizevnostrtNa·:--,~·--·:,~-............-..................:.-:...,~.·. ;·;·--·- ·\
r,_ /::·:·-~v!j:~=~§.?sti_: . . Renes~ns~P~1:3aec/3J1~~tif1it:J je Tairie brojfo u »dva gotovo prazna stoljeca, od 1550.
cJ,o 1750_.«,68~ postale danas u Njemackoj jednim od naj··
\ ~etlr?stI a ne pov1_Jest1 kulture!) "".?lfflin s".protstavlja
baroku, on upotreblJava ternune koJ1 odreduJu vremen- · as u drugu krajnost zapada Timofejev u · svojoj Teoriji
ske grani~e pojav~;_poy.fJ~st! umj~tnosti, i nicega drugog. knjizevno$ti (u srpskom prijevoduJ Beograd, 1950; _str. 337/8).
'....,...___;"'
IlJe~;~i~f!e··f~t: 13!;f\~i?~\zygj}}ff~i~j.~zJmJL..o~r~.(!~m.t.~. · kad ne dopusta nikakve veze izmedu stilskoga .poJma natu-
ralizma jedne od podvrsta realizma, i povijesne oznake knj~-
...---="'~·-···~··,,_~-~-~-.-L............ 1h zove kategon- zevnoga pravca: »To SU samo terminoloski homoni~i«.
jama-predocivanja. (Kaiegorien der Anschauung). Ne go- .. 68a -L. c., str. XLIII. .
3
31

.,{/1
. {:::
:: ....
 ...

popularnijih knjizevnih perioda. Ovaj veliki us·pjeh
njemacke knjizevne histori~?;afije· tako~er je u.Nje~a~.:
koj popularizirao pojam knJ1zevno.g per1oda. Er1kazuJ.uc1. . ·
upravo taj barok, poznati je njemacki knjizevni hi.s.~9-
. . r.i~~iLG.9.~}~~r.. . .M.-µJ_l~f:Jai~t~ria~ftf-t~'i::ttJFti;tf?i!
0
ffili,1{f~t~!~~:! -~iii\11v}Zin~:-tTSV~f?~--l!i~iiiri~kOfpo:
·eztji od renesanse do kraJa bar?ka lZJa.v10 Je ::-=- nasto: .
jeci da istakne osebujne znacaJke barokne knJizevnosti
u Njemackoj -: . »Koliko je ~a k1;jiz:vnost tipicna. u svo...
jim baroknim crtama, tohko Je inkomenzura~ilna ~a
mjerila poezije Goetheova· doba«. 'I'.amo, napro~iv, gdJe
nam pristaju mjerila Goetheova. doba, neD:lamo pos~a
s tipicnom ba1·oknom knjizevnosc.u...O:v.akP....su, ... kao__ .~ri- .
terij, Iikvidir~ni i Schererov .si~~~~}~n~!~~Y!l.-.!?..~!t}. ?.:J.;§9.~,i
.»naJplemem
. -.~~..... · ...... · · ····t···
.~J.!..·1··udf ·s·vih. vremena«;·
..J......... ,.......................... .,......•.........,.._...·.;--··-- Pojam
p·erlo.diC:ne'..'.s.re.duje . .$..?.ffi9 . :IJ.IT.lJ.~tm.d{.U. g~a.du,... Q:ft. .J.~. J. .J~.~:"'
n,osti pod naslovom N jemacka :nacionalna knjizevnost
Slicna se zamisao pocela
(De,µ,tsche National-Literatu1·).
ostvarivati u tridesetim godinama nasega stoljeca pod
vodstvom sadasnjega beckog profesora Heinza Kinder-
manna, a nakladu je preuzeo Reclam u Leipzigu. I ovaj
f;~1:rJ.a~~vd!la!;,"t:J:::~u;:!::~!!t J~:~:Jzeizf~:
10
zili kao iz4anja p_ojedinih pisaca, pa s~ u njoj nalaz~. . i
kriticka izdanja velikih njemacki:tl pjesnika, Kinde,rmann
je naslovu svoje kolekcije dodao rije~i: u razvojnim
nizovima (in Entwic.klungsreihen), pa tekstove zdruzuje
u pojedine periode. Ako se isti pisac razvijao sa svojim·
vremenom, tekstovi ce mu se nalaziti u nekoliko nizova;
kao sfo je to npr. kod Herdera i kod Goethea; u Kiirsch-
nerovoj kolekciji to ne bi bilo moguce. Osamn:aesto sto-
un:iJetmckog
....................... ··~ ............... ,. K"m d ermann ras t av1Ja
1jece · ~ t ri· peno
· d a: prosvJe
· nelJ"
1 -
stvo, iracionalizam, klasika. Svaki niz obuhvaca, u vec~m

~tilj:~~%;: ~~z!v:r~a}~ ~~~i~l~~~:o d/: :etZ!~.ni::

0
~i:1J~fi4~:ctt:.~{~ilJ;.:~tli~~lii~u_ E:()~E_!
.-:~·... Evo nekoliko podataka o prakticnoni znacenju pojma.
0

obzira na .to hoce Ii se dJela istoga pisca pojaviti i u

1

perioda u nje~ackoj knjiz;vnoj ..~istoriografij~. U d~~:-
desetim je godinama izasla vecma svezaka kolekc1Je
stuttgartskoga nakladnika Metzlera pod zajednicki1:0-
naslovom Epohe njemacke knjizevnosti. Do danas je
izislo osam prikaza, fa pera ~azlicitih q.utora, u kojima
je obuhvacena povijest njemacke knj.izevnosti od sred-
njega.vijeka do n~sih. dana_;. poslije. 1,9i5. vecin~· je ~ve-
zaka izisla u nov1m 1zdanJ1ma. Godine 1930. izdah su
knjizevni historicari Korff i Linden Pregled njemacke
· u Jtojem _je deset
strucnjaka kr~tko i sazeto ?.~a1·a·kte:iziral.o deset' knji~ · ·.
zevnih perioda nj emacke knJ1zevno 3 fa. Po Jedna~om .:1a.. ·
ce1u sastavljaju se i d~:ias pregledi pov~jesti nJ~m~cke
.. t·· k 0 1 borac1Ja na osnovu podJele na periode.
knJ1zevnos 1~ . a . . . ..
osamdesetlm 1 d~ved~Sf:tlm godmdamadptroslogJa stfo-
-ljecau .izdao
je n~kladm~ Spemann, po . vo s vom -~~e a
r .
Kiirschnera. vehku zb1rku tekstov~ nJemacke knJ1zev-
drugom nizu. Za teoriju pojma perioda danas se· u Nje ..
mackoj narpcito .zalaze poznati tubingenski me!=Iijevalist
Hermann Schn~ider, koji je uz · teoretske studije sam
napisao Povijest · njemacke knjizevnosti, prikazane po ,;
njezinim periodima._11
Da je taj pojam perioda 'postao svjetski problem,
pokazuje drugi me_d:uharodni kongres za n~uku o knji-
zevnosti koji je odrzan od 17. do 2,2. rujna 1935. u Am-
sterdamu s· jedinom temom za predavanja i za diskusije:
Periodi u ev:ropskoj povijesti knjizevnosti od renras~nse.~2
Druga metodicka novost Wolfflinova djela koja Je Jl\\'
::~ft,f/: iz d 'la velik ut •eca · 'iia-·aaTT.razvifiilr. . ._sasfifT.se . . 1£.. toin
:,.-,.-ir:·..:....,...........,____.J~~··--.........-..-·--·----:··;-,. -.......
\l>. .1:.aI. s~,,. . . oreainrleriidt·. .karal'te.ri~i;;ht-·na~~~rm---po}~o~
· . . . ·-····-;-.;. . . .-,. . . ..:.~-.--. . . . . . . . . ···-,. ,····-~·.
/· · .:\·if\/.-.''"'"~:~, vh:~a.... kgj_i · ootthvacaJu c1tavo umJetmcko uJe1o. Ne ras-
}i~Yt:· .~\ianj'ti.iif ·se., . . vrne. .'poJedinaino-·ojelo na idejno--bogatstvo.
·. }if}\ _____ · . ,..-,... .
~~~::l~~·,u~~.~:;:e ~o~~~~:.·;u·i ~~t~~9~~:1 _
·i.:.:i.·.. '.I.i. . 71 2 sv .• Bonn, 1949/50. t~_:·:';·:·{.. .
~ 72
Materijal kongresa izdan je u glasniku BuUetin des

::tuElE~;~:~9!~~~~r~ ~~:ciiiuw..~:~~h dcr Lite- . _//ljl_ :~:~~~!

l ······
. . . . . . \•. :- . \: :'· ·. ·. :......... :... _:, <··.'·.
:: ·,,. .'·: ~- \:-:~<: ·. ::;.:.:. ::·::.::~.::~.:./.:~;.::
. ·:··.·... :
. .\'..:.:·.~.::::":-.:)-:~t \.;.[_..:.:.:.·.:.:.:,'.:.:.·:..·.'.··.'.. ··...··.·.··.·.. •.·..·.· ...·...·...·.. ·..·· ·.·.. ·.. ·.·.·. ... ·.·.'...... : .. :..... ·......'• : . ,··_, .·..
•.
·.. ~ ~ :··~.-.:.:.
. .

kompozicij~,. radnju itd. - linearnost, zatvor~na forma
·?psolu:tna jasn~ca _osobine .~~ -~oj·~·- ()~r~_z._12.J~. cjelovit do~
) .am
""---~-c1tavoga, Jed~nstvenog
.... ----·---·······-··----......
__ ,. ____ .____ ...... "~- -.............. T o Je
·. napreda'k preko . metoda i mogucnosti pozitiviz.ma. r ta
se Wolfflinova metoda nasljedovaia na svim stra~ama
gdjekad upravo doslovno. U svojoj studiji Metaforika .;
_Gryphiy,sovoj poeziji pokusao je Gerhardt, Fricke god.
1933. da opet upravo s pet par1 pojmova ...G'oe'tfieovo
73
.....-, ... -,.
--~oba suprots~_a_vi b~:_9.~u. Za Frickea je poezija "6afoka"
.drustveno d6l5a~··. tc-poezija Goetheova individualno doba.
;Pjesnistvo baroka objava j~ nadindividualnoga, sveopce
J?.b~veznoga reda, »ord,o« ~OJ_e1:1u s: pojedinac ima pod'.1o..
.· z1fa - Goetheovo doba zeh 1zraz1ti pojedinacni osobni
: dozivljaj. Bar.ck trazi retoricku formu, Goetheovo doba
: izrazajnu. Stvari pojavnoga svijeta barok rastavlja od·
· ideja, stvari su samo znalrnvi ideja, njihovi amblemi i
~a~o ~e on s:uzi aleg-?rij~~;. C?oetheovo doba spaj~ stv~r
1 1deJu u s1mbol, pJesmc~1 Junak postaje individuum
Svu p~irodu barok dovodi ·U vezu s covjekom i povijest
sistematizira s moralnoga gledista; Goetheovo doba utapa
·covjeka u prirocU i promatra povijest._kao organski raz-
vit_ak. - Ova . .lij~pa i inve~:iozna karakteristika p(.)ka-
zuJ e o~mah teskoce pred koJ1ma se nasao Fricke kad je
s podrucja odnosa oka prema svijetu, koje je Wolfflinu·
dalo qs1_;ov~ z~ njegove l~ategorije, presao na podrucje
odnosa co.vJek.a prema drustvu, kad je, dalde, ovako htio
prebrod~t~. :pozi~ivist~?ki jaz 'izmedu_ sadr-zaja ) forme.
·Rezultat Je da Jaz IllJe prebroden, a da oznake .n.i sadr...
.zaja ni .
iorl;1e nisu_ onako potpuno ~osle do .izra.zaja kao··
-Iwd Wo~fflma. Ah, pra)rsa se .odrza-Ja:. u svom· monu-
menta_Inom <Ijelu Nj~macka k_ultura; u doba baroka14 Willi
Flemmti;~ -prikazuje . »cetir~ ·.karakte;risti~ne .-. ,formalne
_tendenc1Je« (Fo1·mur,igstenr,le1?,zen) baroka :1s ·dinamicku
pokretnost (Bew:g_thei!), pojacavanje (Aufhohung, Stei-.
g~r'ung), ekstenz1v1ranJe - npr.. lj_ubav za kvantitetu i '_ ··
73
_ Tj. doba _Goetheove pjesnicke aktivnosti ·otPrilik~
1770-1830, a to je u isti. mah i doba Hegelpva: zi~ota~ .
74
• P?~sdam, 1937-1940, u kolekciji Handbuch der Kul-
turgeschichte.
73 Str. 292 i d.
'34
. : :·
i; n_apokon, prevlast tormalne cjeline· (Ges~rrJ,t~
...,l'\T'T111:-.,. -
191-m) nad, poj:dinacn!m dij:lovi~a. A -kad ~ Pqvi1es~i
dJela.
· znac1lo
; .... v, ...._........golem
, ....
francuske knjizevnosti, I, u 1zdanJu AN ~SSR, 6 Mok1.,1.IJ-
ski zeli okarakterizirati barok u oprec1 s r~nes~nsom
s jedne, a s klasicizmom s druge str~net. ,?__n .~e 1 op:t
slu~i .nabrajanjem niza opcih crta: »spec1f1c11:1 relativ~-
zam i ·pluralizam, izrazaj m~ostva umjesto )~dm~tva, _sl~-
kovitost umjesto linearnosti,_ asimetr_icnost umJesto .s1-
metrije, subjektivizam umjetnika umjesto da se on opire
0 objektiv:rlo odrazava;nj~ stvarnosti, _str~st. za orn~,.;.
mentiku i virtuoznost, te.znja za kvantitatwr~1m g~m_1-
_.ianjem efek;ata i za prividnom monumentalnostl, prot1vu-
rjecno spaj<:'nje pateticne u~v~senosti ~ g~ubom. vulga~-·
nosti itd.«. ·Nije Jasn9 odakle Je MokulJsk1 skup10 sve t~
»ope~ crte«; _:q.e~e, kako vidimo, vuku svoju ~ozu ca~ od
Wolfflina, druge su upravo u opr~ci ~ njim, ali kod -?-,Je~a
se ·t'a vrsta· karakterizacije doista .opet raspada u poJed~-
nacne osopjne koje bi. se mogle nizati do bes_konacnost_i.
Jedino i opet svaka· od'njih .,__·_a..to im je ve~ika. pre~nost
- ohiijezava · cjelovito, potpuno umjetnicko .djelo, a ne
razbij.a ga na pojedhie elem~nte, dobivene a~aliz~~·
7
I
-.~urni je zivot u Njema~~j n~!~QQ.~:Rr.Y2g.R .. ~Y,l~k /
sko.g ratasnazn.o krenuo naprijecr,-ka1«rTe · .to llJe:t5a·
··,prik;ia~- Thomas lv.rafin--fia-po°8etku_ ~~XV ~o~lav;Lj_a.
svoga Doktora Faustusa. I nauka o .knJ1zev~ost1 1 P::v1:
jest knjizevnosti u to su se ~oba · bujno ,st,a-I~ razv!Jat~
u raznim: smjerovima koji su · gdjekad staJah · u ostroJ
opreci jedan prema· drugom. ~--,!pomenutom, clanku7~
Unger ~t_aj_!. .~~!~ _ ,2regled tadasm1li ~t.E!'.!J~.:..~ _nJ_emac~~J , _./
nauci o knjizevnosti. Kao prvu g.r.1U?.1L$.l1Qm.UlJ.e_..ss,L.,., -
·}! losku povifes'fknjizevnosti. Ta Ungerova grupa pokazuje
. ····· 1_ /..;n,"a_'m·-"·me°<fu'iim;··:..samo'-··fcf..S koliko SU ner azumij evanj a
gov~rili o so~iologiji obrazovani njem_acki. grada~s~i
intelektualci toga vremena·. U tu grupu U:nger skuplJ~
posve -raznorodna literarnohistorijska djela koja velikim
. ;o Moskva-Lenjingrad,- 1946; str. 371/2.
77
Die Literdtur, 26, 1923/4.
·35_ - ·
... :.
·. ·..
·.. :. ·. ·. ..'· ... :.: ·.···.
 · dijelorn i nemaj_u veze ·sa sociologijom. ¥ar..k.$is.tf~ku .... 'I\Ta dViJ'e $~f .$t.rane. mozemo~~, .~aze,~~ ... }?0.d....dozi:ylja.j~..
:P.J1lJ.~JJ . o.... #'.nHzevn.ostt V.ng~~ . )H. µe pqz1.1~je i11 · je )~,r,.:.'!. . , - •·•• ...... • .,. d o·movno odre-
umj~tnickoga ..,dJela. uzd~c1. dQ,J9g;~·. :~... ~~;;,2....J:---··--~--...,.,_._cfl
.P.!'.~~.:tJ.C..UJ.e. 78 ·
V ;- • • • •• ••• .. · • ••
.,ci>rho Naj.prij.e. .mozemo..naucno .. 1Sp1tatl.. $.to. . Je,~.pr.eth9 ) ...9.
.osta1~.... knjizevne.. historicare .... UJ.J.g~! ctijeH Y.. .d.iije l;i~~. Njegov postanak, uvjete u kojima nas!alo, 1 to j:·
. g,rµpe.prema, . to.me ... da.... li.... se vise_prikla~j.aju Wo!fflinu ...... J. ·b·· · u tvorcu umjetnickoga ·dj~la> kao 1 drustvene u
oso slosti ne i u sadasnjosti sve se to ·moze • t "'f11· naucno
.JU. Dilt.h.e.y.u ... r ·.ta.je r~zcl.ioba .p,rqJzyqljnf!. Oskara?\V-a.Iz~la 1.
1s ~az1
Unger ubraja u sljedbenike Wolfflinove - no da se on · ~rp~tati i utvrditi. A onda se pp~t moze;mo. dd~t.~...~~~s.>~!1
istim pravom moze brojiti u sljedbenike Diltheyeve, ka- IS • . . ·· ····· ·f·· ···· · ··: · k · • se prikazuJe 1sp1-
umJetmckoga ..9:J~l.gJ--··-- onne.... :!.l. .., .....QJ ..0 L;~····-··.-···r.... , ............. .,.. ··:k'·
.z~je nam sam Walzel u uvodu velikoga svog, vec spome- 1;·,-~11·······:&e· "'iraze se vise preduvjeti dJe a: ono ne a
nutog kompendija Gehalt und Gestalt im Kunstw~rk des .JY:~ . ..:. ·
govon samo .
. za sebe . . Ne .
pita
.
se
.
kako. 1 .
je doslo N . ..
do
79
pichters. Tamo negdje do 1910. bavio se Walzel, po vla- · ga· oblika nego kako taJ obhk dJe uJe. aJPnJe
stito~ prizn~nju~ filozofskom sadrzi1:10m l)jesnickih djel~, svo
se ispituju tehnicke ' osobine. Kompoz1c1Ja,. · · · r as P..ored u
kao s1Jedbenik D1ltheye:v, pa su mu predbacivali da citavu prostoru, veca m manja gustoca njegov1h -~13elov?,
nauku o knjizevnosti zeli pretvori'ti u istrazivanje nazora mjetnicka sredstva s pomocu kojih ono postize sv~Je
o svijetu. »Ali<<t ispricava se on na.knadno, »samo, ja ~fekte, dakle boje, ili ritmic~e i metricke tv?rev~n:
onda jos nisam tako dobro znao kao sto danas znam kojima se sluzi; sve se to moze pojmovno 1zraz1~1.
.· kako se moze utvrditi raznolikost forme farazavanja.« Pogotovu pak grada sadrzaja.« Ton:ie. Wa!~~l dodaJe
.To je on. naucio od Wolfflina, pa od toga casa nastoji, da je filozof Georg Simmer u svoJoJ knJ1z1 o R::m:
da meto.d1ka njegova rada bude sintez:a ·Wolfflina i Dil- brandtu (Leipzig, 1916} uka,zao i n.~., ..tr,e.c:i . . _P!l~ J~OJ\ P~
theya.80 »Ako literarnohistorijski · nauc:ni rad jednom · vodi9 .,dalje .. od .. prY.:a...dv:a .. spomenuta.. ~·· t~J ·-Je-.. put.}U:o:'
1U\, sebi d9zove. u syijest, da· inu je najbolji susjed i najbo1ji
o.slonac povijest umjetnosti, onda hece zaboraviti ni to
,zofsko proma~~~_!lj.~. »O~o pretp?~tavlJa c}:l.ov1tost p~e...
'-;mckoga djeTa · 1 nasto~i. Je uklo~1~: u s.vµ ~mnu a~~ktiy

fjl/ da. poeziju u prvom _redu shv·ati kao umjetnost.«s1 _ ·

U 1sto:m je djelu Walzel vrlo lijepo- pokusao da, fabje-
gavajuci imena autora i ucenu terminologiju, metodicke
nosti, u svu visinu· poJmovnostI 1 u.. ~~bmu: ?OVlJ es:;~~
· opreka.<< Wa.lzel upozorava da se strucnJak srn1J: odva~1tl
na taj treci put t~k posto je. ost~la. dva. dokraJa pr9sao
hJI;',/!
,r
opreke u tadasnjoj njemackoj nauci o knjizevnosti sve°de
na bitne tacke. · · ,
_ inace ce se izgubiti u subJektivmm hrpotezama. Ipak
. · 3· e taj filozofsk'
"'- noj« ·~-··,.··--=··
ut doz~vio silan .~~~:.Y.~~. . ~...~;:7: ~~ug~~=
nost1 ,..rt
i-;:oJa se ····:··
naJJace·
. : nona.u pov1Jes 1 k nJ1.Z~Y. .. ,, .......... __ ........... noz1
.......:.~......... ·
78
S druge strane ·valja .priznati da socioloska struja u .; --,..~··.--·--··nf1·the··-a':-·ona je ·kao glavni predmet uz111:.~~~~ 3
, , Y.fth\ n,a ..;,- · :·-· --X .......-..... ._,.___. ·, ··· R...........evnosu-··zn:acenje··:n:a:~o:ra
njemackoj nauci o knjizevnosti, nakon klasika marksizma . : »veh.5'.~. ..l4~J.[lJl. ..St;t:.UJ.a:nJa._u... nJJ.i. ··-;·:·........... ~.:........~·······-..;······fonkci 'e
J.VJ;arxa
79 i Engelsa, nije imala doista velikih predstavnika. ,o ...s.;i3'etu i osjec.~nj.a.. .ziv:ota ..,u..poez1J1,, ..~h:v:a~anJe:-···-·-;· ...,.~.
Str. 14 id. ·. .'
S-0 , • · · ·· · ... k.q.o
.poezije · · ·· · Je.
· d nog~ . 9.d..... na3vazmJ1. · -:, .. 'h ...organa
. tumacenJ·a
...; ...................
., .Pa i p-n~er ~~ra pri~nati (1. c., str, 72) da je u. nje-
mackoJ poviJesti kn31zevnosfa Walzel prvi prihvatio i razra- zi;oia. nedj{;}ljivo. jedinstvo . duhovnoga 2'.~"Y:ota ..~~Je
dio poticaje Diltheyeve.
81
·
Ove riject ne smijemo smetnuti s uma upravo zbo:,-
· ~pr"av~:. u .knjizevnosti .narocito·· p!astic~o··dola;11v·do··:1zr-a=
" ···,·a" · Ukratko kako god malo b1lo shcnosti 1zmed~ so
~oga sto je sovjetska nauka o knjizevnosti ucila, a mi sm~
! ·ir. .
,_.1.

~
1
neko vrijeme pobozno ponavljali, da je knjizevnost »jedna od v-=-~ke nauke ' O ~njizevnost~ i )> dUh ovnonaucn~.«.
zaJ «. . "' koj a
..:
}/1:· for:na }de_ologije« (Ti:rnofejev, 1. c., str. 2), >>ideologije koja po... j~ polazil,a s idealistickih pozicija, u jednom su,?_bJe do~~=
~· '.· · maze ~ovJeku. da upozna .zivot i da u njemu djeluje« (ib. str. do ist0g-.zakljucka: i za »duhovnonaucnu« pov.1Jest knJ1
ti , ~2). T1mo!ejev ~toga stavlja knjizevnost kao dru~tvenu' po-
~/_.:>. ~:ia_uz filozofiJu, pravo, nauku - o ~mjetnosti nerna spo- s2 Str. 27/8. .
s3 Unger, l. ·c 1, str. 71.
1/.::._::· 36
37
·" ...
.·. ·.. ·.
.. . .. : . .. .. . .

l:. :. :.:.:•'. .,•. •. •.•.·:·:.•.•.•:. :.••..:.·.:·.· : . :".·. :· · ·.·.·.:. )..:..·..·... ·.·. ·. ' . ·. .
· · · . ·. ~~~~L.:.L~.s:<i<\'.(j
1,i,
.•

',1,: • .....
. ·.
. ... : ..: :· :: .... : . . .. :.. : . . . . . . ... . . . . ·..... . ...
: .. :·
 '· .• .. ·· ...
:~evno§tf-. knjizevnos·t je u prvom redu ideologija. Cini
se da ·'je raspofozenju gradanskih intelektualaca u .pret-
hitlerovskoj Njemackoj ta forma nauke narocito odgo-
varaia:· uz. neinocno zapomaganje starih pozitivista ta
je struja ·brzo sebi osvojila i sveucHisne katedre pa su
se i disertacije stale pisati u novom duhu. Prakticrio se.
to ocitov~lo tako da su se_ u nauku uvodili nekriticki
s~vor_ep.i si~te!i~ni poj?Iovi k~ji _su se samovoljno defi...
mrah a priori 1 o koJe se mJer1la povijesna grad:a sto
su je · privrijedili pozitivisti. IpakJ ta j~ ·struja ostavila
!tr~jnij~h . ~?.o~en~k.,a .n~l:lci: prij_e svega. najsvestraniji
1 naJotmJemJ1 n3emack1 hterarnoh1storijski casopis Deut-
sche Vierteljahrssch1'ift fur Literaturwissenschaft und.
Geistesgeschichte (N jemaclci cetv.rtgodisnjak za na.'u,ku 0
knjize.vnosti i p_ovijest d.uha, od 1923. _:. vec je naslov
vrlo znacajan!). A onda, uz djela samoga Ungera, monu-
mentalno djelo Hermanna Augusta Korffa84 Duh Goe-
theova doba (D~1· Geist de~. Goet,iezeit)S~ koje, potpuno
u duhu navedemh Ungerov1h formulacija, zeli prikazati
!~k neprek_idnoga . _d,ijalektic~og sukoblj~vanja. ideja i
z1vota u ?m~ nek,9.I~lfo ~ecenija razvitka njemacke ktll-
~ure oko ~odme/1~011. ~oje, kako smo spomenuli, Nijemci
danas_ ob~~n~ ZO~t.Q9.rt~tt.9..Y~.:.~!?,!2~· U _toj se knjizi ..Her.:.
deroy1m fllozofsk1m dJelima, Kanfo 1 Schillerovini · i ·Goe-
pa
j theovim f.Uozofskim mislima; romantickfrn filozofima
pok_lanj_a .ista l?a~11:i_,a _kao i P?esn~cima. ·Ali govori se sam~
~ ~J~~mc1ma ?aJv1sega- r~da, 1:1. aJzanimljivijima
. i najzna-
c~J~1J1ma s filoz?_fskoga_ gl~d1st~.-:: ~rugi ~e: t ne ·spo:..
~~nJu'. .Ja~o Korff polaz1 s 1d~~hsfack1h pozicija,sG pn se
Sa SOVJets_kom naukom O ·knJIZevnosti p9tpuno .-slaze U .
to~~ sto Je_ i za njega kp.i.ize':nost in ultima u~ii-ic.teo-· .·
_log1Ja. Ne 1:1-oram~. se stog,f cu.d~~i sto je cetvrti, zakljticni
.svezak_ veh~~ga_ Korffov~ dje~a izasao u Istocnoj ·Nje-
mackoJ, u Le1pz1gu, god. 1953.67 ·
; s,1 Rod. 1882, od 1921. sveucilisni profesor, od 192~. · u
Leipzigu. . . raturgeschichte, u clanku ·Nauka o kn_jizevnosti. (II, 1926/8,
85
I, 1923; II, 1930; III, .1940.
Usp. uvod sv. I.
80
87
· Kao od:7jetak toga pravca valja spomenuti historfo.
••
gr~~~Ju pro?lema (Problemgeschichte) u povijesti njemacke
kn31zevnost1, npr. Un~er, Herder1 Novalis i Kleist (Studije 0
38
· N q,.JQ.11L.RO(\[_g,£JY,-.~-~Qt'?.mY......~~ zvij eide yg_dili$t---hi1,t
4
•
woifffin i DiJthey-,.~lavno su ime stekli jos i Fritzc_~-~£!£!i.).,
t'Friearfcn---:<Tuncioif\rzapfifvo -rn.mae'.lnffgerf·Pr'vilr8:·je,- na ...
Wolf.flinov nacilrp·okusao staviti u opreku ~la~il~u i r<?·~
mantiku u Njemackoj, ali samo s jednim par'o'm p<;>j--
mo¥:i':savrsenstvo i beskrajnost (VollendurJ,g und. Unend-
lichkeit),89 Drugi1Jo se posvetio iskljucivo prikazivanju
pjesnicke licnosti. U svom najboljem djelu, svom prvi-
jericu, Shakespeare i njemacki 'duh (1911), ifilt_~ioj~"'re-
~i!L~h~k.~~Q~~r..~9.Y~,,.,.clra~.~9g .--~f-~~-~-,.,..}.L '.W :~8,-c_~?.~~
'karakter~zt~~-~j_µ~L;1~cJn_Qm...J~ . .!~9-~P.<?~l~---· :P9.J~.~~na doba .1
ppjedine licnostf u povijesti ~jeJ;nac~e knjizevnosti. NaJ-
Ja·ce se procua svojim Goetheom (1916).91
Pukim · slucajem. nasao sam, na skrovitu mjestu,
sjedocanstv,o o tom da se vec u tim bogatim dvadeseti:m
godin~!!!_a...nasega.c.s.tolie.ca.-u_.n.j.ema.gk,~j n_auci. o knjiz~Y.: /'·
J!:Qs°!CpOjJLVila -~.}tnS.. . Sna,.g};t )coj,aje· kasnije _2-au7::~~-~w~!!~o / .
. maha, . .,,;(l?~~@Jftl~.z!;l,akom ·stoji ·i-·naucni Ja..<LErriifa_S.tai::.
gera: "fenomenolog_!ji:, U-spoinenici .velikom sp~njolskom
ra~;::::b:~-~:rti- od Sturma i Dranga do romantike;,
1922. - i Paul Kluckhohn, Shvacanje Hubavi u knjizevnosti
18. · stoljeca i u njemackoj romantici, 1922.
es 1882-1963; od 1915. sveucilisni. -ProfesQr, .·od u ww.
Bernu. ·
80 f922, :.11949_
·· :
. .
9 o 1880-1931; od 1920. sveucilisni profesor ·u Heidelbergu. ,:·
01 Izvrstan pregled njemacke nauke o
knjizevri.osti na ·
kraju dva.desetih godina daje djelo napredrioga beckdg knj~-
zevnog historicara Oscara Bende ·(1886-1954) pod naslovom
Sada~nje stanje u njema,ckoj nq.~ci o knjizevnosti (Bee~ 1~28).
Ovaj Be)ldiri pregled zalazi ·ctuboko u I?Ojedinosti, pa se .stQga '·
·nisam mogao drzati njegove -podjele grade, all zelim na.gla·-
siti da je njegov pregled, koji je na zalost ostao n,.ezapazen1
· jedini s velikim razumijevanjem prik~zao s.ociolosku. skolu
u njemackoj' knjizevnoj historiografiji, a napose marksiste ·
Mehringa i Kleinberga. U Realle:cikon der deutsc'h,en Li~e.-
str. 280-290), S. v. Lempicki dao je pregled sadasnjega sta~.
nja - ali je njegova podjela odvise apstraktna, pa ne daje
prave slike. On dijeli struje na .dvije osnovne grupe,.poieto-
centricku i ergocentricku, a. obadvije cijepa jos na .tri jed-
naka poarazdjela. · · · ··
.39:
·...
·.·,-:.
:·. '; .
. "., . ··.: :·.::. ·. ·.·.
 filol?gi.t ·_Menend~zu Pidaiug 2 6bj~~io je. ·~ozn~ti sv~stra~i
berl~ns~1 romanist Eduard Wech~sler clanak pod naslo-
vom Fenom~n.ologija i fil?logija.oa lv.fogu uopce; pita . use
:,V-e:?ssler, _m~ogo~~rane_ duhovne pojave u njihovoj biti
1 n~1,!:ovu Je~u~stvu I?oJmovno odre~iti tako da im ·se
o~nac1 nekohko oso~ina? -:. i odlucno odgova .· N r
T b . d d' . ra. e.
re .a 1~ o re 1ti strukturu. Tacnhn opisivanjem. biti
: pred1:1eta kako
se ona ukazuje iza svojih akciden · ~
1 pretpostavlja da citala:c ·tacno poznaje gradanski ·zh~·ot
=. ~tvo_r1t ~(;) .~eno~::1ologij~· tek pravu· podlogu za povi;: s~
; 1 1_Js1hqlog13u kn31zevnosti. O:µa ne pita za porijeklo i za
~.o~t.a~ak, pa time dolazi. u opreku sa psihologijo:m. a
is_to t~ko m~f o pita z_a kauzalne veze, i tako se ne dotice
?1.sto_r1ografi!e. Ona ce za duhovne nauke postici 0 ·no sto
Je · matematika
., . . prirodne natike , iako · 1•de p ot puno
za
o~recnnn putem; 1 tek tako· ce im omoguciti da postan ·
egzaktne. Vrlo znacajno zavrsava Wechssier· N· f · ~
· I ·· · >> 1 eno ...
1:1~~o og1Ja, to treba otvoreno priznat,i, ne kloni se meta.;.
flZlc~e podl.oge. B~t c:mo metafizicari, m nas nece ·bitE
neka to qanas seb1 kaze svaki misaoni ·Nijeinac«.
8 hoff: a· time upozorava na cinjenicu da svaki dio toga
/ S . g~di~om .1933, s Hitlerovim dgJ?.:~_kom na vlast· .
/ prestaJe i:.,rirodm raz it k k k ··~ ~....................;._. . . . . _,......-~. . . '
----~~--- , - - - ~.....Y... , a .... n..au .e....o.._ .nJ.izevnostr u "l\TJe-
,...~.a-~koj:. Oni ~tr~cnja~i koji SU napustili Nj;~~ikti
Jau su se u s~sv1m drukcijoj okolini i u sasvim druk"'··· ·
Tk d c1J1m .
. pr~ 1 ~ma nego . o toga vre~ena; s.trucnjaci u Njemackoj
_,, mo!al~. s~. ~e, ovako. ili _on~kp, pokloniti id.ejnim postav-
..- kam~. ;ez~ma,_ ~ te -~u .1d~J:1_1e po~~.~yke upravo u ·nauci , .
.o ~nJ1ze~_nost1 _1zobhcavale 1 onefnogttfavale naucni rad
~"?'?.E~Y.9.}~-~?.~J~~J ...f,.~~~,. . i.~t~ef.~. . §J~j_g.~~ \ javnost s~ svo~ ·
.Jl!!L2IY1J.~~g~~L pr~ka~2.m. Ai~~?.:~~~ pjlsniidnfe"Xnnette.
· ~o:11 Dros~e-H~~~t!.CJ!t Studija je"'"izaMa-·li:ao··T{-·~svezak:·
1Iterarno~1stor1Jske kolekcije Zurcher Si:hriften zur. Li:.
t~raturwi~senschaft; Staiger se ~akle, ·prikazao kao uce-
:: Homenaje ofrecido d Menendez Pidai, r, ~ad'rid, 1925.
Ib. 1 str. ~-15.
40
nik Emi1a Ermatingera.94 J3tudija sebi P.Q~t~.v.:u~. -~.9.,n.~j /
_meto~iicki __Blda:tak ....:!f.Q.j,Ln~m. __$e ·. ukazao -~ tako .karakteri- /
·:~1cnirrt za nj.~~-~.£!.~....!}-.~µ.~:!:!:...Q.... ~_:pJizevnosti__1t_nasernA9- i
Jj e6u: --.ona . zel~ . ~crta ti . :e}esnickitlicnost.odr~.4€:nog~ 12isca~
.Podijeljena je u sedam poglavlja od kojih samo prvo,
pod naslovom P.CJstan.f:1-k (Werden), izl~ze biografske po--
datke u obicnoin smislu. I to ne informativno: studija
pjesnJkov, pa .istice samo one cinjenice ·iz toga zivota
koje joj se cine va.znim~ za ·sintezu pjesnicke licnosti . .
Staiger narocito istice opreku izmedu genijalnoga pje-
. sni~koga dara koji je elementarnom snagom izbijao iz
vrlo obrazovane plemenite gos:podice, i njezina nasto-
janja da nakon bdlni_h do.zivljaja u mladosti po svaku
cijenu .zadrzi kontakt sa svojom strogo katolickom i inte-
lektualno potpuno prosjecnom uzom okolinoni, u prvom
redu sa svojom .obitelji. Annette je svj~sno is~4 za. ~d-
yijali~acijom ...S??$a pjesnlckog dara, te
P,iji .:Q.i .. h,,tj_~la.,.; ·
ni umjela cijeniti .najdublje i najvrednije ~~~g~. sy,9ga
genija. Ovako Staiger objasiijava neujednacenost i ne- .
· · . . .dotjeranost pjesnfckog opusa Annette von Dr_oste-Hills- 1
opusa nece biti jednako znacajan za sliku · njezine pj~-
snicke licnosti. Pjesnicka djela njezine nerazvijene :mla-
ciosti Staiger je takoder prikazao u prvom poglavlju.
;:;~i-. U drugom do ~estog p9glavlja prikazuje redo~ c~veJ1a ·
114 1873-1953 i od 1909. sveucilisni profesor u Z~richu. l.! -
dvadesetim je godinama nasega stoljeca nastojao da se afir-
mira u svim ·novim smjerovima nauke o.knjizevnosti, u te-
oriji (Pjesnicka umjetnina, Das dichterische Kt!,nstwerk,
1921 31939), u prikazu knjizevne periode (Barok i rolcoko u
njemackoj poeziji, 1926), u povijesti genosa (Njemacka tirika
od Herdera', 1921), pa· je ·1930. u :njegovoj redakciji stampan
zbornik clanaka iz pera najpoznatijih njemackih strucnjaka
pod naslovom Fiiozofija. nauke . .o.. ~yiji~?PtiQ$.tJ. Ermatin·ger je
i kod nas uzivao prilican glas.', . $.~)j_epravom..,)On namt naro-
cito Jrno teoreticar, u svom ctjelu Das""d}cn:t'ifrische Kunstwerk
nema vise sto reci. Najvrednija su ftu djela oria u kojima
se drzao starih pozitivistickih meto ·: izdanje dnevnika i
korespondencije Gottfrieda. Kellera u staromodnu biografiju
(3 sveska) ~ omasan pri~az nj~ma~k;e kulture .. u doba pro ...
· ·Svje~iteljstva (Potsdam, 1935. i d.; u/kolekciH Hctndbuch der
Kuiturgeschichte). . f ("J .j . . .
11 L< i:.J ,.
I ,, ,,. · 41
i ;·'}
. .·.: : . . .. .. . . " . . .. .. : .. ~ ..
........ ;.:·.·.·.:-:.:.:-.::.- ..
 . ·. :·.·· ·,:•·.· ·.·.··.:··· .·.···· , .
:_.. ·............ ··.:.::···
•. :·: ... ::-.::
:
..... · .
.. .. :: .. -.·.-:.·-.·:.·. .-.
.-
· ·vk·.··:d·.. : :l:.··-:··,-::·::-:·t;··-:::·. .~:.n···a·. ·Narocito J'e znacaJ·no za Stai-
pJesmc a Je a au or1d. . _ _ _ ------·····-· ---··.,···---··----~...
gerov kas@J_ra.z:.vltal.L.g~~ ..9.!:l..,,P.1-;L.,t~Et.Jl~:i.PQI~e~Rt~:--.
·. ·~f;1!~~:;~j~i::· :Sje~t ~z~"o1~~~~~'
1 determinirati i i:?:Olirani zivot, a da to pojedinac sam i ne
J ..--·-··-,-....... -····-···---·--··
itt~ti~i~ir~siteiiff·;:fi1
---, _..,..,.,..,__..,....-........... ._...,.. , .. --·~·-•--·-······
.._IV,.
:·.: strukturu·.. onih. dubokih sloi~.Y~_J?~.§..ajcke psihe' 1{oj"a ce .
sifof7:emat~~Tautor.i~ip:oj i ~.vim genosima-···u·ii:ojfrna: ·
-;;;·n:a:·····o·:ku~·a1a ·.iicfoHtr $Y9J.:pos.~hn,f'pecat:··-u takvu-··pos1u· ·· ·
( ·aofazr··d,,. "Izrazaja jos ·jedna crta °lioia"···ce i kasnije biti
.. . , 1· . karakteristicna za Staigerov naucni rad.: on nastoji, 'ko-
/ /· liko je to god moguce, da __ rezu11.~t.- svojih istrazivahi£\
.; 'l sazme u kratlm...Lp_reglg__4nu_{.Q.r.m.u1-µ. Tim se on odrekao
\ ; :-'Wfilrflmove· ·tehriike· ·a:~Cscf····p·0Jave···i>0vijesti umjetnosti
'--·· ·f ,., oefiniraJunizom sintetickih pojmova,. nizom oznaka, a
. da pritom ostane~otvoreno p1tanJe &ni Ii niz tih.·pojmova
suvislu cjelinu ili ne cini.. - Staiger istice ostrovidnost
autoricinu· u mracnim krajevirha psihe (str. 26), njezino
osjecanje zivota (Lebensgefilhl) nemocna je groza (str.
25), covjek je iQ:lozen strahovitim, opasnim snagama
(str. 99), a zlo u tom vrtlogu zivota izbija sna.zno> iako ne-
shvatljivo (str. ·59). To je svijet autoricin. ·
Qsino . . 2oglavlje _ no;t~;;r~.;;:.~::a::p.o.lozaju
(misli ·se
au toricinu) _½~.~t<:ma.c.k:.oj. . knjize.v..nQs.ti..'..U...t~llJ . §.~..J.?..9gl~Y..~J:1.
,_ S~aig,eL~Y~J.'J~Q._S_Q_r..Qhl.e..m.9JlJ. ,periodizacije knjizevne po ...
vij esti, -ukratkQ .. S. . .pr.obiemci"m··:itn}i~evfib"stT]fi&~-povijeshe .
p·oJay~i...Vidi se da ·mu ta· problematika.· nije blisk~> da. je
· ni}e'ni prozivio ni pr:omislio, i da y_ tom pra~cu nema reci
nista_o.rig_~. U trecem poglavlju, posvecenorp. religi-.
oznoj' lidci autoricinoj, sluzi se S{aiger starim, pr~ktic-
nim ali po~puno nenaucnim pojmom stoljeca: u religioz-
noj lirici autoricin6j on
nalazi -opreku iz:rnedu teznje za ·
vjecnom sigurnoscu (Gebo;,;gen°h~i~) .kojoj je jama.c crkva, · ·
i instinkta covjeka devetnaestoga stoljeca koji porice sve
ono sto ne moze rukorn opipati; kao tragicnu osnovu sve
te lirike otkriva bezumnost covjeka 19. stljeca koji hoce·
da pore.kne prirodne zakone i zeli dozivjeti cudo. u za.-
kljucnom poglavlju autoricu stavlja u doba prijelaza od.
romantike k realizmu, sluzi se, dakle-, pojmom perioda
u Wolfflinovu smislu. I pojam romantike Staiger nastoji
obiljeziti kratkom formulom: zajednicka je crta svih ro-
mantika uvjerenje o bezvrijednosti pojavnoga· svijeta
42
(str. 98). Izricito istice Staiger da.nadindividualno zbiva-
. nje 1 kako se ocituje u opcim znacajkama perioda, moze
zna i nece. U stvaranju Annette v. Droste-Hulshoff vidi
on mnogo tipicniji proces prevladavnja romantike nego
~e · kod vecine·njezinih suvremenika. Ali pravi Staiger dolazi
do izrazaja kad zakljucuje: »Sve sto se dogada u svjetlu
1 svijesti, u skolama i u -otvorenim borbama, samo je se-
)kundarni izraz. dubljih, zakonskih pove.zan~.sti miJ~n~ u
fl ! slijedu. generacija, a postqnak njihov i nacin djelovanja
neprovidan je i moze se objasniti samo metafizikom<<. - ·
Znacajnp je da u Staigerovu prvijen.c.n..p.o,¥ii~sn..ps-ZhJ.:st~!};i~
fgra podredenu ulog11~ a kad se on s n,fon:·· ip.ak susrec~~
faj_ga si.isret vod.l:=-,LJll~tafiziku. . .
.Isto tako podreaenu ·ulogu igra 'i stilska analiza: sarno ·-:
stil religioZ~rie ·1itlke analiz1ra: se--na · tfi ·stran1ce· (44-46),
a inace· se Staiger ogranicava na kratke napomene. 95 -
Dvije godine kasn.ij~ (Frauenfeld-Leipzig, 1935) iz-:"
lazi Staigerova habilitacijska radnja, §tudjja Duh ljubav,iL·
i sudbinaJ Schelling) Hegel i Holderlin (De1· Geist dei
L"feoe und das Schicksal) u kojoj se mladi germanist dao
na tezak posao da sint~ticki ocrta ·misaoni i innjetnicki
lik dvaju mladih filozo.fa i jednoga mladoga knjizevnika
koji su zajedno zivjeli i studirali u teolo.skom seminaru
u Tubingenu. Krasan stil Staigerov i iskreni njegov filo- ·
zofski eros omoguc::ili su mu da stvori vrlo uvjerljivo
djelo - · sto se tfc~ pjes.nika Holderlina, to je jedini no-
.. viji cjeloviti prikaz Holderliriove licnosti koji .mozem9
staviti Diltheyu uz bole
Na uvodnim se stranicama Staiger .ostro :og~ati:ujf:1_Qd...,
.t ;eo:zitivizma,:~.~ode koja !?..!tD.9 ne.umije·upoz:q_~tt~.~~
.,. ,·l .l.?it,DQdLRehltng___J1.EL.~!1rL,~~P.~!.!. _.~....~~E9.~!':~...!:1.j_~ggyg_.,:gni-
n,iGJ:H< (str. 10). U svoj trojici mladih ljudi sto ih_prikaz·uje,
-Staiger·nalazi volju da svijet' preobraze iz temelja. Tesko
. je~ kaze, uzivjeti se danas u eshatolosku nadu one genera~
\ .·\:{:d~~!ct:j%i6j!ii~In~·
j ., ...,.,..,.c.
9
.... . - ...•.... ,,_ .. ,. .. ,.•.· .,.. ,,
Jt~it:!~~r..i;!~~~Jft!~~1EJ11!········ ·
oi; Npr., za jezik Zaklonista sv.. Bernharda (str. 24): istice
se sirova·predmetnost i siljata ritmika koje prevladavaju sve
do pred posljednju njezinu lirsku fazu.
43
.... ··.··. : ...
r::.
t~
11j~t1il~~I
· ·. · ·· ·. ·
ffJZil:SOILJe:. u ~~ezinu duhu oru
.nose antik:omt osuduju suvremenu stvarnost i uvjereni
zac se
su daces ·propascu apsolutisticke drzave i popovske sve-
moci nastupiti oslobodenje covjecanstva (str. 13-26). I
t, ,~,1,1 Staiger istice kako je Holderlin od najranije mladosti
sve boli primao s neisporedivo vecom osjetljivoscu nego·
ostali ljudi-; potresno opisuje tragicno iskustvo Holder- ·
linovo kako je beskorisno da covjek navijesta visi zivot
u najcistijoj idealnosti, i kako se on ·ne smije pouzdati u
svoje unutrasnje snage kao da bi njima mogao preyla-
dati syijet. Svijet treba razumjeti, ako covjek . u njemu
hoce djelovati.
Uza sve to,· Hold~rlin nije postao ni pripovjedac ni
. j,1 ·1r tragicni pjesnik - do kraja ziyota ·najcistiji ~u je umjet-
: h~~ ii! n'icki iztaz ostala lirska poezija. Ostar 'ton realistickoga
gledanja zakona i granica 1judskoga bitka le.zao je on-

:,H,~I
·kr~j mogucnosti Holderlinova pjesnickog~ jezika. Osno-
vna potreba Holderlinove misaone i umjetnicke licnosti
bila je da. simbol "F}1, ¾at xu-p shvati kao prvu istinu
svega bitka. Za§to se svijet cijepa u materiju i duh, f .
j
u objektivnost i subjektivnost? Zasto blazeno ne lebdi
u svorn miru? Holderlin ne zalazi svojom ceznjom ni u
kakav >>drugi svijet«; sav je nj'egov interes posvecen ze-
maljskom zivotu covjeka koji on ne zeli unistiti nego
produhoviti: bog treba da se vrati u svijet, a covjek. da
_·. mu pripravi put za povratak. Zato neizlje~i"ve suprotno~ti
11r
\1•-:l1•l·
' ljudskoga ziv:ofa cijepaju sarno ·Holderlinovo ·srce.
_Sest. godina kasnije, 1939. godine, Staiger j~ "izdao
;

1}1~;:;J..
l{J.i:•J
.P.~.Y.? ~j~lo_ k?~ii:n ~e prU.~C?:~~-~ .u. P?~P1:1~om -~~gatstv-u :svo.j~
:Q~tic~~- ip.~iyidual:p.osti.· Djelo nosi odbojan naslov;· ....Y.:d.::-.

lltfl!'.
jem~_ ..k4..~_pjesn~kov_a _fa'(!,_1~gi.fa. (f:>ie ·teit als Einbiidungs-
1~:ri;f . ··. kraft des Dichters), s p9dnasl0vom: Studija uz Brenta... . .

~~r
novu., Goetheovv... i KeUerovu pjesmv.... 96 Ispred same·stu-
dije Staiger stav1ja programatski uvod od dvadesetak
. 1• -~tranica, s naslovom: .. Q.....:?..<'.'f4.g.gima~i-... pr.edm~~ima naulce
t!:tfnl ..
·'~·=· i ·o..Jcnjizevno~-~~-· .V~nas -prve ~ecenice ZPBID.Y:iu:·· »·Povi.=
_·; , \ ~~(J~_!!j"izevnosti stoji 12oput svih duhovnih n~.1IB~-~_9d
!la Kolik je odjek djelo naslo kod strucnjaka. pokazuje
cinjenica da je naklaqa Atlantis u Zilrichu 1953. god'ine· izdala
nepromijenjeno drugo 1 izdanje.

44 45

...
·.....·. ·.... :. .... ·.
. :·........ ·:. :.. : . :.: ·..::·.··•. .~ :- .. .
,

:.··.····· .·.·.·:.': .. :... :•:. ... :

... .. ·.
~
 .. ·.:-··.·

jlh srodnostf s pozitivizmom <;>.Q...nj_~~~"lttQ.r..~J~F~~ito ·ogra- ·11. .Jsti frd.. s...Jstrazivanj~m.... »bastinjenoga« VStaig~~
d~e·-pmfal.J._o.:. . $lo._j.e. . .poezij a? . . l?,f;gQ.;:. ~12.Ji~~~f!:· s.t~Y!i!!(str.. :U/2) ....i .. »obj asnj_~-~~~~J-~. . poezj:j e)z drustva, 1h
~je~?, onda S!!!QL.~£1-~Q._{{9.~...!~. . :e!!~.~_j__~_. shyatilk} .. ?P.~tJ~:: .iz politickog polozaja,_J;?. . JE\JJ_!µ_rgfh...J;)tm½:.~--.. Q.d.r,~{:te.rm.g_a
,vremen8:_,_.1t_opce
..........---··-,······~--~-.,..-·---····-·-·····--··--·· k d b. t . . "k dj ela
... sve .RO ... usaJ ~·---~a . . se ..... 1 ....J2Jesm~ ... pgg_____ ···~··
V •

.!iste__!!~E.~!J-_q_g~_...ni4:;...:m:~l2~tUi.. . s....dj.el.~_n.?..... 9..2Yj_~Jf~; - Po-

;it! . faJ aJ u fa cuvenu Schererovu formulu za predmet literar- A- t ~shvitr'kao xezu.lt.at.. ilL.kao,~.funkd,jg..... Time ... se.. .ne...p.QtlG.~
inohistorijskoga proucavan,ja- pjesnika: »Erlemtes, ·Ererb- --···: vr1Iedno.st.-k.~ltµmohistorij skih..ili.~socioloskih.:.inrn~.e.. Tko
···"·'·~tes, E·rlebtes« {Q:_g.uc'ho,... ,bastinj.ei;i:9J dozivljeno), uz pojam... · ..bf"mogao izaci nakraj bez njih; narocito kod starijih P.je-
:=E,,·e.(btes Staiger jstice (str.,....1.1):-··>S:K:nj°fae~iioga historica.ra ·snika gdje nam ie nji~oy zivotni prostor postao stran.
tfce ·se'rijec pjesnikova, riJec zbog nje same, a ne nesto , .ZakrGio bi nam .se potpuno. pristup do mnogo cega sto
sto bi se nalazilo iza nje, s onu stranu i1i ispod nje ... je za nas vrlo dragocjeno, Ali, nemojmo smetnuti s uma
UpJ~Y..9-1{?-~t.o Ufil!l razot,~riv.a. neposredni dojam, predm~t ni to da takvi uvp_gi,_yqd~. tek do dv.eri poezije, da prav~
je k~tt~n,Qg.a-i.s.traz.iv.an.j.a;.._d~-I?..ojmimo .'o:q.o .. s.to. nas se naucni rad_J?_.ocin,h? _tek J;ada:..k~d~··se···u~ivimo·····1[··poloza)
_dohngjdass wir begreifen, was uns ergreift)~-pra.vi je cilj ,v, ·.G.i.t~.Qg.~ Jf.<?.H . J~.-..$.YYr~msinik.....s.l,j~J.g. Cudno nas se stoga
cifave nauke o knjizevnosti«. Te nam rijeci. ne kazuju ,doimaju sve, monogr·afije o pjesnicima koje raspredaju
nista novo. »Dass wir begreifen, was uns . .e.rgr~Jft,<1, .. du... o miljeu, o pretpostavkama, pa i o povijesti ideja i grade,
hovita je igra rijecifua koJ~je iniala n:inogo uspjeha kod .a mimo· gotovo djelo prola.ze.s nek9liko stranica, kao d.a
suvremenika,gs ali ona ipalf samo_ij.a.zima-u.--kr.a.tku~..:fo.r.- vise nema sto da se kaze« ..§t~ig_~£. _je, dakle, uvi~_n.__da~ i
.!l2ulu ono sto j_~..-,Y..~.tJ'.Y:~i~.~l,j>,p§itn..Q.._!~J-~3.!.9.....n_g._.pQg.~t.!rn. soci.olosko_gle.dist~-~.,,,pn11Ji~~tt.kgjg~yP.;9s~t.--!.°-1a sam? Ju. .·
!/ svoga velikg_g_JfQJJ.),,p.eridij.a,, tj. put »od dozivljavanja ·do §V.!.bR.,.§a ~n.ijm.,,.~<;>_µ,1.Qgµ,¢.[.p,r,f41.k:V.~.AJt~:g_jesnickogg_j;1iela· .,....:.: 1 •I
i' i;ojmovnosti«. 99 Navedene rijeci( i inace· ·upucuju :Qa ona- . .ane tu da samo djelo dozivimo f shvatfmo··i.f sv6friJego;.· I
i '[}
. ·\.kv<.f'liforarriohistorijsko i literafn9teoretsko i~tJ;·azivanje ·voj punini, st6 nikako drukcije ne bismo mogli. _Ali, treba
kakvo je Walzel opisao u svom. idrugom putu«. Samo. otvoreno priznati da njegov sud o literarnohistorijskim
Staiger sav taj »drugi put« su·psumira pod pojam pje- monografija.ma, pisanima sa socioloskoga gledista, dobro
snik;ove »rijeci«. A to ipak nije sasvim jasno. Jer, po~~~j~ karakterizira vecinu takvih studija iz pera marltsista -
se, kako je lijepo upozorio Walze1, 100 uvij.ek slu~i objema .staigerov je prigovor potpuno OJ?!avdan.10 l _ ·
stranama rijeci: »pojmovnim
..........---·-~---........... { ,;-·····•1
iztazom
•
i 6utilnom
•
·snagofu«--.
,,.,··~.. .. ••"":-..
~ ~ ~ ,.> ·-...J~4ns.tQ..$.~. .S.t.aig~-b:tmL:p~o.tiY-JQfmul e o ..»dozi '\:!~-
_;;~·1 dodaje: »umjetnicko sabpcavanje postize ;se. samo / nom « (str. · H): »Ka.ko god mi -to. ob:r;tali, u poj'mu ».do-
ovom drugom stranom«. To znaci: i onda kad ne idemo· ,.··~aja«. nalaze.se ·Ja i svijet o s~bi. bboje se·oncJ.a zdru-
·dalje od pjesnikove rijeci~ mi mozemo mimoicf -ihnjet- zuje i tv.ori dozivljeni svijet, svijet, o kojem govpri po-
nicki inac'aj pjesnickoga djela te f opet ··ostati sartio · na. · :ezija«. Da ~hvatimo dozivJjaj, _moramo, dakle, istrazi.ti
ideologiji. Zbog toga §..taig~r. moz~ 1 ·kako __cemo· y1tljeti, : s jedne strane taj pjesnikov Ja )>0 sebi« izvan pjesnickoga
..L~.J2_~J_gkQ.nL.2jg_§n.Uto.v:e ....r..U.§.QLP.~.ta~L.narocito sklon du;.. djela, as druge svijet o sebi. Dana.demo Ja, moramo opet
. .DOVll.QllgJJ.~0:9.!!L postavlj~_nj':µ, ....P:r.o.b.l~,n-~, . sklon tretiranj1i' ·-·.: upasti u pozitivisticko i~t~a~ivan'je .gr~danske lic:p.osti pje-
ir!r- ~t;j;kti~;;,;;;~~1%.fit-i!t1:J~:t~f~f.!}~1.~~l.i ~!~~~i?t&i; . :_\:~. ·:::· .. snikove, a svijet o sebi :nastojimo rekonstruirati iz povi-
j esnih dokumenata. ?~.1J.r.nj.~sto.. da. se: ..pouzdamq... u.~pj e~ni~a
;[~~=:~~:;·ti.. pj~§ni koy~.- dj_ela ..k».d .. se...u ...nJ..._zagiedf!...~-!ig§l
i,

r·· ,,. • ."il • • I

... samogad1ouzJlaj.emo. . .se.~.u.-njeg.ove. suii:r.~m.ci.nJ.l{~«. Pojam
dozivljaja kao literarnoteoretski termin Staiger odbija s
98
jednakom argumentacijom kao sto je bila Heineova prije
Isp. H. O. Burger, 1. c., str. 8L , ........... ~
99 GG, str. 23.
100
lb., str.. 178/9. 101 Isp. Pogledi 1952~ str. 128.

46 47

·. ·..... ·:.'-_::._ :: .....

 upra vo ~totinu. godina. .Qi!J.),q~j.ert:n.µ . . . ng,.~__,.YQ,9.~....?..Y!L. .~s,$.,a. velika, ,4.U~J~~ti~~-~ ..µza,.j_~:mno povezana ·cjelin~ koj-g,___Q.m~
J~!E~-~J.Y..~.~j~,. Jq ..je,. po. Staigerov.u :uvj~:r.en.Jt!t,. .$.V.~j.?.tl?.J..;~:- <:fufµ··:·:aYf:l. ,P.9!!l:. s___J'=4ne· . ·~irane. . . sveiiltupnost·:.·:wesnickih
,,§nikov. koji nam se javlja u njegovoj rijeci (str. 15), pje- o:Vela
.,..,J..,.... -·~-.u' njihovu
. -~-.... _. ., -.. ,.._,.....__..,.............._......sli
,............ -',_,...pov1jesnom _.....J.."edit,"" . . ·ovi"esf·kn
__ ..._.... ..P,:::· . l ·ize.v.nosti
..J~~--·· --·~-----
snicko djelo koje nam je jedino dano · kao neposredni ~J!8~·~-~lQ . . J~_d.i.n§.tY.~~Qi~..E.!~!.~~g!Q@.~P.rQ$i'.e]i:I~iijl:anstva
predmet. Knjizevni historicar ima zadatak da naucno :-- zr.f¢.g·:·tQg~~::·¢~t. ~~.~~:·:.Q:q;~. :.:gy!J~k-·ostatt···>>metaffaickom«,
.'Opi§e ..SVJetoye pjesnika kako. SU ·Se preto~ili U jezilt . .. ~.E!'.!§J~P..~9ll.Qm.,:.- .,;~){o.•. j:e. . proil1.i.d:i:aiiio. . Izvan.,. t,Qgg_j~gl~:-
Kad Staiger zatim sebi postavlja pita.nje sto u nauci
o knjizevnosti znaci opisivanj~, on jasno istice umjetnicku ~·~·.·-jriitavo-".'.~"hJ::·::ici:dru~Je::·.:·uzaj~Jntro"'"dijal~J;ttMki
:~1~~~~r!1~ ~~~~61or~:;:1n~c~~11g:~~~~:!i¾~j~~d~~~
0

povezano,
stranu pjesnickoga izraza (str. 16)=· »Za knjizevnoga hi-
storicara moraju ritmicnost, gradnja recenice, rima, boja metodicki ispravno postupat ce onaj istrazivac ltoji,'.gdje
-zvukova, izbor rijeci, imati isto znacenje kao Kantova se god nalazio i s kpje god tacke polazio, nece smetnuti
ideja u Schillerovoj filozofskoj lirici i1i Lessingov spino-· s uma to jedinstvo, te ce u svom specijalnom radu, s
zizam«•102 - ~ ~o v~jes~.--,~~~~~.,.....t.i.P,.O.JQ gij.a, «.... J:?.astavlj a,· . . .>>O_<l. · nuznim apstrah_iranjem pojedinosti, neprestano voditi
\ svih je mogucnosti knjizevnoga'"istrazivanja najautonom- racuna o dijalektickoj povezanosti cjeline. ·zbog toga
\/ _ !?}j.§.t,}.:.~~J.Y.t~trP.:!j.~..1~9..~.~.!ji. Dakakot do danas jos nij·e.·p~~io .~t?.Jg~~Jm~. .P.Q!pµ~.Q . P!:~.Y2. . <!~- .~~ J~Je.r.P.r.~tfl~UiJf.ci.~.~mP:i
za rukom da se pronadu pojmovi koji bi tako cisto potje·· .. pjesnickih djela u njihovoj urnjetnickoj autonomiji za
cali iz pjesnickoga djela i tako mu bili primjereni kao P.9.Vh~it.kriJi.ze..vn.P.$.t.i. . fatt.o.d.. naj:v..e6e. ·.ko.r.isti···te· d~i..·se··va:-·
sto su Wolfflinovi osnov~i poJmovi primjereni l!kovnoj ljana povijest knjizevnosti ne moze ni zamisliti bez·'istra-
umj etnosti. «103 zivanja podrucja oko oprecnog pola;~E:Ji on smece ~ u.rn.a
.§t~tg~:r,,.P.Q.~!.~.Y:Ue:. .§.,~.P.~ __9Y.~~-~~...P.!..9.gra.m .. (s.tr..... 17.t. .B.ej.:- 4JL . ~~.....~L. .~~!j_~~.~......!:nt.~rnr~*l.~ij~... P.9,j~4'.i.~.Qgi,:_ .jijesnickog
. . _ '. · p~ij e _yalj a .cj e.li.nu... :shva;titi. tako. . d;;i-.. osvije~limo _p-0.j eq.ine 4.j.g!~... A~....m.9~~...za.niiS.liti. b.ez. Ji.t~t~.r.~.ohistorijsk~. . P.9..4.lgg~,
; ,dije!.2Y.e.1. . . §l:.• 9.P..4~ J:r.~.P.~. . P.XJi.§.§.t..~~;.µ!!).ijevanfu pojedinosti: bez stalne .ve:ze s problematikom povijesti ~njizevnosti.
);Chn ne mozemo dalje, potrazit cemi:t·poultu. . Iz-·drugih Neizgradeni Staigerov odnos prema povijesti ne dopusta
pjesnikovHr djela, mozda i iz citave njegove epohe. To ·mu ni ovdje da u potpunosti sagleda kompleksnost na-
jest, pokusat cemo i ovdje da pojedinosti shv~timo iz cj~- ucne problematike svoje struke. ..
line, kako bismci onda opet cjelinu objasnili s pomocit' A!~J.~. . !~9.x:e.~~~.i. . P..E?.i~~~- .~~!9!g.Y ~~~9. .J~.~~~.,...IDQ!:~==-
pojedinosti«. Staiger se brani od ·prigovora da takav- rad· . ~S>--~.~---~~....kt.~ju. . zapitati, . .zbog . cega. on.'i1.naslov.:..unosi . p9-
uopce vise nije povijest knjizevnosti nego u najboljem · .j_~~....Y.:~E.:?:~~.~.:.. .,§.~. ~....~.~-S.....§t?.~g~~. . ~~ .. mn9go... mj.~§.t.s ...§1.Y-.~g!.
slucaju nje~ina fenomenologija (str. 18/9). On je uvjeren _naucnog _ _9pu_s~. .,...1:1P.ucuje. I?c~...t.2... 4?_ su .filozofske osnove ;,. /
i
da ce upravo povijest knjizevnosti, kao riauka O -vecim
, povezanostima (Zusammeriha.nge), najvise, kor1sti imati
·. iii~i?Y.~. ~F~.~.~. .~i~.~.~J~~P!!1.~ri219.~.~ . #~.~~-~f1i.::f [jf,.·· .It.~~~~ii~E-~~ /
I
· ~.9.j~-~....Y!~!!?:~.P.·.~ ...<?.~~~.Y..~i. .. j~.. pojam. . ,filozofije. . E;etd~gge- ···
! · od toga ako se dublje prouce pojedinosti. r..~Y.~/ 04 Heidegger utvrduje »wie das Dasein als Zeitlich-
JJ ovim je posljednji~ rijecima.svoga...UV9<i.q... $.t;:iiger . keit ein Verhalte:ii zeitigtt das sich ·in der Weise zur Z~t
l .nazro .v..eliku.1.~· vaznu·. .istinu, ...ali-....ju--.. j e. pr.imij'enio..: samo verhalt> dass es ihr Rechnung tragt<<,105 Odnos prema vre-
tli.h ... · }ed~~.~tra?_?.9: GJt~yp je pqdrucj.e .. nauke. o knjiz:evnos.ti menu diferencira, dakle, ljudski bitak u njego.v:oj srzi i

~j:·;·!,::..
l\,•..; · nlje ::'viY:J ~~~~nti!!sl~af~Je u svom dalfem radu Staiger· 104 Staiger se i u svom specificnom literarnohistorijsko~

11 1
i>3 Iako Staiger vise ne govori o >>sintezi Wolfflina i istrazivanju rado sluzi Heideggerovim terminima (npr. Um-

~II\< :: ... ::~·[a~~~~alazlmo evo i kod nJega ova dva hnena kao po- ..
sicht, ausrichten).
. 105 Sein u.nd Zeit, Halle, 41935> str. 405• .
4 Stilovi i razdoblja
· ·

49 ·

It:.> ·. . ::~. ~. . . . .. ~· .

.·. ·......... .
. : ... ·· .... ....... ,:: ... ·
, ..
 . ·. ~ ...
sustini. Heidegger dalje utvrduje100 »dass die mogifohen
Weisen, in deneh das Dasein sich .Zeit gibt urid Zeit
nim~t, primar. daraus zu bestimmen sind, wie es de1·
jeweiligen Existenz entsprechend seine Zeit hat<<. Tako
·ce Staiger onda na osnovu interpretacija odabranih triju
pjesama utvrditi da je za pjesnicku licnost Brentariovu·
karakteristicno ~tY.<3.G:anJ~. yrem~!}a ka~ :)~ujice (die reis-
senij,e Zeit), za Goethea je vrijeme trenutalt ' . , a za Gott..
-frieda Kellera ono miruje (die 1·uheride"·teit).
Moram odmah izjaviti da me izlaganja Staigerova
u ovom njegovu djelu nisu mogla uvjeriti cak ni o opor-
tunosti, ako vec ne o potpunoj ispravnosti upravo ova-
kve sinteze.. A onda se moramo upitati sto je · moglo
umnoga 'ljubitelja i ·istrazivaoca p'oezije Emila Staigera
odvesti u termiriologiju Heideggerovu? Jedan od razloga
pit ce s~~ka~o on~~ koJi Julius Kraft spominje u svojoj .
vrlo poucnoJ stud1J1 Od Husserla do Heideggera, s pod-
naslovom Kritika f enomenoloske filozofije: 107 »K intuicio:..
nistickoj filozofiji vodi snaz_an motiv: zelja da filozofija
stekne onu evidencij.u i ono bogatstvo sadr.zaja· kojim se
odlikuj~ cutilno pr_edoc'!ivanje (Sinnesanschauung)«. .I
~ta.ig~.r..,.i.~lL.d~. J£?.-1:.~.g<;>E!t~ nauke o knjizevn.osti ~te.k.nµ
Q~:1 e:'idenciju i Q.R\L..u:v.j.erlji.irost..,J{Qj_om. _,_$e · Qdli,kyjy
Wol~!lmo;::_: kategorije predocivant!=1· U zakljucnom. po--
gla vlJu, pod naslovom Rezultati i pitanja, on sam kaze
(str. 213): »Cisti oblik predocivanja dobio je ovdje ulogu-
koja se obic.rio dodjeljuje nazoru o svijetu pojedinoga
pjesnika; tj. idejama koje su determinirane svojim sadr-·
.zajem. I mi, .dakle, nastojimo da prodremo do metafizicke
osnove pjesnickog djela. Ali izrazom metafizicki ne ozria- _-
. cujemo p~ed_mete di~cipline .met<;1,physica specialis, boga,
prirodu i covjeka u njihovoj ontickoj pov~zanosti, ~ego
predmete discipline metaphysica generalis koje Kant
shyaca kao transcendentalnu.nauku. Time smo se udaljili.
od svih onih jalovih_ pokusaja - kojf nikako ne shvacaju
pjesnicko stvaranje -:- da se 'formalno' izvede iz 'idej-
Ib., str. 410.
to&
107
Leipzig, 1932, str. 119. Na ovo me je djelo upozorio
kolega prof. Vladimir Filipovic. Srdacna mu hvala. : ·
50
noga'. Put do cistog oblika predocivanja nije dalji od
jezika nego sto· je od misli«.
. Sad nam je situacija jasna: S~erova teznja_za sin:)
tezom ide za tim da svlada jednu od osnoviiIFltesltoca 1
·nauke O knjizevnosfi~·-·1r 'fa~.!~.Y..lJ.~E-J~?- bolje reci ra~.§~;t..g,.:.j. ,
·~nfe_ _. lJ:UJ.~!PJ~.Jrpg~=dfela~Ifa~.~~SI~~j _i_ fo!.~~:~< Najpoz~ti:'- /
n"Tjaje sfrana Sta1gero va naucnwo~ a fr ada_ neumor.~a tekzntJa ! /.
upravo za · ovim rezu1ta.tima. o11 1in Je u svoJ1m a €!-
gorijama predocivanja stvorio pojmovni aparat nekako
s onu stJ;'anu i sadrzaja i ~orme, bolje reci takav .da se on .
u isti mah moze shvatiti i sadrzajno i formalno. Staiger
misli da je u pojmu vremena nasao jednak expeq,iens za
nauku o knjizevrfclstt·-·esirn·, toga, njegovoj naravi, kako
smo vec istakli, 'bolje odgovara da jednim pojmom. ob.u-
hvati osebujnosti one sfere pjesnicke licnosti iz kojih
izviru i sadrzaj i forma. 108 Ideal je Staigerov takva stili- ,
stika (str. 220) »koja ce nas uciti da pjesnicku rijec ne
osjetimo samo neposrednot nego da je neposredno i poj- {
mimo u njezinu antropo1oskom smislu,. i da j~ uklopimo
u sistematicku nauku o duhu«. ·,
Slabost, upravo losa strana ovakvih Staigerovih iz-- \,.
voda lezi u tome sto se on sistematski udalj_uje od povi- ,.J
jesti. Staiger je uvjeren da ce _njegov ci~ti o~lil~ predo-
civanja umanjiti vrijednost vremenske determiniranosti
umjetnickoga djela i jasnije razotkriti »pjesnicku mog:uc-
nost kao takvU<< (str. 213), - »a buduci q.a smo usmje-
rili povijest knjizevnosti prema posljednjem pitanju, 'Sto
je covjek?', vidimo dobitak i u tom<(, -:- Uz svoju malocas ·
· spomenutu najJ:2ozit' · · ... t~anu u oy,om-:rrm:trd,· eJu Stai-
ger otkrbz.~;i.u...n_:a.j ne ativni.' u: ahistoricnos~,, dakle [#
an tihistoricnost; historij u trflQ~_Q_c}___fJJni;ieh..i--tlp_oJ.o_gij a /\fii
°8ovj~ke,.- »i __gje~~~2_~ucnosti«. · !·
Da vidimo kako Staiger te svoje osnovne postavke
primjenjuje pri interpretaciji triju odabranih pjesarha. U
Brentanovoj pjesmi Auf dem Rhein polazi od jezika.
»Ispitajmo<<, ka.ze (st. 29), »najprije opce r~spolpzenje
koje u na·ma budi pjesma i prije nego sto smo je razu-
mjeli, i prije nego sto znamo sto pje~nik misli.<< U po- _
:tos. I Strich je operirao ..samo s jednim parom pojmova!
51
'•••• /,,, \w ••
If sebnim poglavljima Staiger ispituje glasove, rimu, ·
triku, gradu recenice i - zakljucno ;._ »premoc jezika«·,
S jezika prelazi na pjesnicki svijet. »Ako je jezik prvo ·
sto nas se doima na pjesmi, drugo jos uvijek nije ·'situ-
adja' ili cak 'ideja> ... Drugo ,su pojedinosti, kao slika,
... -i neobican izraz koji" necemo zaboraviti« (str. 44/5), Tako
Staiger u toj Bre~tanovoj pjesmi ispituje pejzazj dragu,
ribara i vrtlog. Ali na daljem putu istrazivanja napu-
stamo samu pjesmu: dalji se odjeljci zovu Umjetnik-,
Cista fantazija: vrijeme, 6ovjek, Otpor. U drugom od
njih Staiger formulira svoj program ovako: »Ako, dakle,
unutar onoga sto uopce cini 'transcend.entalnu ~trµk~uru
covjeka, pronademo razlike, moglo ~i nam poci za rl,.lkom
da ·cisto i neposredno prikazemo mogucnosti ljudske egzi-
stencije i da ih sistematski uklopimo u antropologijti«
(str.. 74.). Zbog toga se ne smijemo cuditi ako posljednja
dva odjeljka. prelaze u pjesnik9vu biografiju, pa bl nje-
govu zivotopisu n~stoje pronaci crte. koje ce dopustiti
da se i gradanska licnost pj esnikova sv.ede na istu for.-
mulu kao i pjesnicka. Gdje je tu ostala briga za pjesni...
kovu rijec iza koje nema druge stvarnosti za nauku 0
· knjizevnosti? Ako smo, sluzeci -~e pri tom, dakako, cita-
vim historicko-filoloskim aparatom koji · moramo . imati
na raspolaganju opisali svijet pj-esnickoga djela .- a ovaj
put biografiju Staiger nije stavio na pocetak - kakvu
onda dokaznu snagu mogu imati. biografska data, a~o .
nismo pozitivisti? · ma pozitivizmt:i"" potpuno gubi. - Ipak, moramo istaci,
Pri analizi Brentanove pjesme Staiger je doista posao
od ·rijeci u v.mjetnickom smislu i tek,-je kasnije· analizirao
i njezinu pojmovnu ·stranu; ali on tu metodu potpu~o na-
(!j ·.: pusta kod narednih dviju pjesa~.a. On, doduse, ··u~ratko
l iq:~-. . . .
i:H: ·.· ...
.
isti6e neke stilske osobitosti Goetheove l Kellerove pje-
sme (Dauer im Wechsel, Die Zeit geht nicht)~ 100 ali se
·Wi.
hH(-· :p,ikako ne trudi da p~ikaze cjelovit~ sliku stila obiju pje- ·
saina, nego se · posvecuje iskljucivo idejnoj analizL U
zakljucnom poglavlju Staiger spominje (str. 218/9) da
sve tri analize nisu izvedene po istoj shemi - a tome
nista ne bismo mogli zamjeriti - ali da on kod Goethea
:11t
Mn 109 »Stalno?t u mijeni, Vrij~e ne ide.«
11::.,.
:. :~:.; : :. . ..
.52
....:-:.,·,..:.,..·...:___
_..:.,.......:...;.:.....;,....:....;....."--'-_.;.·..:..·.:...:··c.:...·
me- i Kellera ne i'spituje »ritmicnost, gradnju iecenice,. :r:imu,
boj_u zvukova, izbor rijeci«, to oh ne moze opravdati ni
sam pred sobom. Sta vise, Goetheova i Kellerova pjesma
za njega su zapravo samo poticaji da qade idejnu sliku
obojice pjesnil~a. Analizu Kellerove pjesme zakljucuje
poglavljem Geistesgeschichtlic!1,e Einord:nung (Loka-·
lizacija u povijesti duha) u kojem veli (str. 205): »Tako
vidimo. lik Gottfrieda Kellera u prosj~ku kroz njemacku
duhovnu povij-est nj~gova vremena .... «. Dakle, >)studije
uz pjesme« bile su sam9 povod glavnoj brizi i teznji
Staigerovoj da ocrta idejni lik - ne ·smij emo reci umjet-
n~cki - odredenih pjesnika. Sad nam je potpuno jasan
i odnos nauke o knjiz~yp_q~_tt p;r~m~ antropo~_g!ji: P.~..§.ID.k
sam' pd_*azuje" ~~!?i. '.~.!!.. $..YOm fdejnom 'hk~ kao· posebng__ .
»m.ogucn-ost<t1Iudske egzistencije, u novu nauku O covje- \
onul'azrkao.
Jtif specimen. :!(~.~ma tome,. :p.j_eg?y_a SU ;djela. r_.. · . /
, sam<?....EY-.L.do. . . n.Jega,...sam.o.... pQ:rp.~g-~J~ spo.~t:1,aJ~t. ~ -~~~-~-~Q...L( /
'iiisii. sama sebi svtha. Tq je najdublje protivurjecje ovoga / ··-·.1
···oogiifogr·offginalnog··--ajela.
.
Borac
.
protiv pozitivizma u([; J
..mnogocem ipak nije drugo do kasni sljedbenik poziti-
vizmat A kad u·posljednjem poglavlju, Keller i svicarski
duh (str. 205), Staiger kao dobar patriot, nastoji formuli-
rati, jednako kao i Taine, sto je »On<? specificno svicar-
sko<( sto - kroz stoljeca --- stalno karakterizira njema-
cku, poeziju_ niklu na svicarskom tlu, onda se granica pre·-
uza sv.e zamjerk~, da su oni naucni rezultati koje Stai.:..
ger iznosi u konkretnoj analizi teksta, najvel!im dijelom'
vrlo uvjerljivi. ,
Valj a priznal!...,9-~..-S!fil:ger u punQtJni.erLp.9$,j~d.uj~j
najve[u cidliku pozitivizm~?..Jt . . ~.?:.. ~-~y~~.9., . ,Y.!~.<.!~ . E..!~!2..
'?fcKo=lTfoio~kim a para.tom svoje nauke.L_~ . da ,:j_~_pozitivi-
-~~i.!f:~Y.~.~~~§j:ii~vi~a;~§jfJ§.P.i.p,r.~Y.q11-_,§.t,Q. .l1~.~m~-~!~.._q_~. .j.~
. . !~J,ltpar.at. u is~t,.:ffi.~_h. . .Lty..rh~. . n.~JJ.kg!.1! .j~s je Mm po-
gledu uzdize se Staiger ·v1soko nad poz1tiv1zam. Uza svu
jasnocu i prezicnost u formulacijama - koj"e; dakako, ne
iskljucuju protivurjecnost u misljenju - njegov naucni
· stil ima izrazitih umjetnickih kvaliteta, i u tom ce se
smjeru kasnije sve ljepse razvijati, bez stete .za svoju
53
•.. •'
.:......{.....l·.:-=-'·:.:....:::·.::_;::;_,->::;,:·.:~\:.\:.=..:,:_::.,;.~:':":",.:_·\
.. ~-. : .
 . ·. •', :·.·.·
n;1:_cn6st. 110 Staiger n~::1. moz~. b_iti. zavidan primjer: ne-
r moze s~ nau.ka o _poez131 1.z!10.~1ti Jez:korn iz kojega izbija_
nepoez1Ja, ne maze_ ~e...uvJerJJ1_vo prikazati ljepota ako je
~ bar malo n~ma u r1.J;c~ stru?nJaka koji o njoj govori. Taj
je n~osporm metod1ck1_ zahtJ 7::: Sta_iger ostvario u potp~-
nost1. Kamo __ srec~ da ~e _knJ1zevm· historicari marksisti
povedu za n3egov1m pr1mJerom. Narocito nastavnici.
9 i Conrada Ferdinanda Meyera; ali ovaj put je vjestini.
Tri godine kasnije,._JQ.12,. izlazi u Halleu u redakciji
vec spome~:n~toga Heinza Otta Bur~era, z};>o;nik Pjesma.
i mi!ao r9e~icht u:id Ge_~~::ike) ko_ji o~nacuje prekretnicu
u nJemackoJ nauc1. o k?-Jizevnostr. 111 >>Tridesetak ljudi «
kaze predgovo.r," »pJeS~lka. i knj~zevnih historicara 1 al/ i
filozofa, srednJoskolsk1h nastavmka i Ijubitelja poezije iz
p 7akticni~ zv~~ja, skupilo _se d~ po~azu u toj :knjizi, sva-
k1 na svoJ nacm, kako se mterpretiraju pjesme.« Doista
o:~j. zborn_ik sadrfava samo tzv. »pojedinacne interp.re~
.t~c1J~<<,-~ ~althera ~on ?er_ V~gelweide do suvrem~nih
1Irsk1h pJes~~ka. »~o~da Je ~op9e«, nastavlja predgovor,
»interpretac1J~ poJedmog pJesmckoga djela - u ovom
-ili ·u _onom· ~m1sl~ - u ge~n:ani~ti?i dosad bila zapostav:..
ljena 1!-. konst p_r1~aza vellk1h CJe_lma. Pojedinacna inter-
pretac1Ja temelJ_ Je svake nauke. o knjizevnosti ·a cfosto .
dobiyamo doja~ kao da studij ~jemacke knjizevnosti
boluJe od toga ~to se premalo polazu i uce teme1ji. Treba
uciti kako bismo uzmogli cuti sto nam. sve pjesma moz~
kaza.tr. Nasi .~tu~enti.,~obro s:7- _gdje~a~ upuceni u. opci
razv1tak pov1Jestl knJ1ze~no.st7 1 nJezm1h ·epoha, ali .ako
se ?.$du-.~kom u o_ko_s ~OJ?d1mm pjesnickim djelom, naj-·
vec1m d1Jelom nece umJeti da se snadu. Zadr.zat ce se· na
: pojedino_sti?1a .sa?~z~ja fl~ ~orm~, umjesto da shvate....pje-
: sme u nJezmoJ bth 1 sustm1, na1me kao cjelinu.«
...__:. · (--~~-·~n~ i~punj.s,_JJ_j.§~i~,Yl~.Ajpak Staiger. ·kao i :U...-12dL<t
110
V ~taiger j~ ca~ ~ mnogo ukusa prevodio grcka :knji- ·
.zevna d3~la na nJe~a;!k1, npr. S~foklove tragedije i :odabrane ·
grcke ep1grame (Zurich, Atlantis). · pozornost samo-:ita-»'ffiisao<C'Goetne'ova· Novela, Grill par~·
111 Isp, w_. Hollerer, Metode i problemi poredbene· nauke · ·
o knjizevnosti, GRM, NF, II, 1952, str. 125.. . ··
54.
.. ·... :... : ·.
·. . . ·.:.·._·.. _·!.· ..
. •,.
Iste godine izdaje i Staiger zbor,Pik. .:..»p.o.j.edin~f.p.!.h 1 ..
interpretacija« · :,eod naslovom Remek'-djela njemackoga :./
~~naest~m-storJ~cu:-'Nestoprosireno drugo
izc:laiiJe..lzdata'·"Je' .. nakladaAtiantis u Zurichu god. 1948.
Omotni list istice da se u djelu »l~gitimna velicina poe-
.zije pokazuje na rijecima pjesnickoga djela«. Predgovor
ponavlja teze netom prikazanoga djela Staigerova iz god.
1939. U i,zdanju od god. 1948: Staiger je sabrao interpre-
tacije triju Holderlinovih oda i po jedne pjesme Goethea
interpretacije podvrgao i epiku i dramatiku: po jednu
novelu Kleistovu i Goetheovu, po jedan roman Jeana Pau-
la i Adalberta Stiftera, i po jedno dramsko djelo Grili-
parzerovo i Hofmannsthalovo. ~_§,t.aig_~pr.~.d::..
_govoru ponovio postavke ·svoga pr13asnjega djela, on ovaj
put tekstovima pristupa bez filozofskih premisa: ne steze
ih sye na~up jednoga pojma, ne ide· ocito. za_ iednim
~~jednickim n~ivnJ~~~!...-~~2-~~~_!2ji da se, sto je vi~~
,ID..QgY.~•.11riHJ!2iTeks_!~:.:.?,:_~9i. .!.9.~~J.E!l . !~l.3.E..9.!:.!1!k.¥,.,gi.~1im
inajuvjerljivije i najpristupg.?f.n.Ue.. . St~.ig~1;:.9._y_q_.~~U~lQ.t. :Naro-
lcito j~ poucno kako se Staiger; ako je potrebno, sluzi i
onim filoloskim·metodama ko.je ne odgovaraju Walzelo·vu
»drugom putu«. U interpretaciji I-Iolderlinove ode Chiron
- »koja razumijevanju zadaje nemalih ·teskoca« (str. 41)
- poziva u ·pomoc prvu redakciju te ode koja je stilski
mnogo jasnija J jos daleka od herrr_1etizma posljednje re.,.
dakcije. U interpretaciji pjesme C. ·F. Meyera Mrtva lju-
bav grupira sedam s~cuvanih redakcija te pjesme pre-.
sumptivnim kronoloskim redom da pokaze kako. je ta
pjesma, iako je tematski i idejno potpuno bila konstru-
irana vec u prvoj koncepciji, tek na osnovu dugotrajnoga
i mucnoga ·stilskog dotjerivanja pjesnikova. dosla do
onoga savrsenstva izrazaja koje se odlikuje u zakljucnoj
redakciji. »Kako malo vr~di«, uzvikuje Staiger (str.
213),: »u lirici sam moii'vfKako malo vrijecti misab. . koja
snjem djelu, u lijepom broju ovih interpretacija svraca
zer,Sfffter, -Hofmannstliai - kod tih se interpretacija .
uopce ne govori o stilu, o jeziku. Osim u jednom smislu.
55
·, :•
:..: ·.: .· ..
 .···.·· ·. •.:,···
.:-.·.·.-.::: ... .
gm~ . .. .. . . .. .. . . . : . .:-.. : .. .
t·!H:il'f//i?\\:"!'i ·::{:·· ., _ ·. .
tl;j{\Jltf(?=/(·=.<<:::.. , . Interpretirajuci Brentana, Staiger je is.pit~vao doja~ .koji' u njoj .nal.azi izjava koje ce mu olaksati inter:preJaciju.·
JHif\l:.:·: -:.·. na nas ostavlja pjesma prije nego s~o smo je pravo )>ra- Kod Jeana Paula narocito se cesto poziva :p.a n3egovu
·t,f)[l! \'.· ·. _... · zumjeli«. Ali mi je ne ?llO.zemo estetski potpuno dozivjeti,. · Estetiku.
@l.\.- - ako je nismo i »razumjeli« .. Zbog toga Staiger ~ajminu- Istakao sam . ~~k,Q . .Staiger. . gotovo. instinktivno. .J~~t.~~-
l1f.!.flt cioznijom filoloskom analizom, dozivajuci u pomoc sve tim:···c.hi. u ivom D:~.lJ..gil.9.P.l. .r.a.p,Y,...Y....§Y.QHIDJ.nterpretacij am.a. .
'·t
··-:. ..._.......... k.............k.......... ·:.. · ·. · td · · a arzi - -nrevlada ·poziti'."'
~~ ... o J~. o... nagmJe_. eJnP~......n.. .~. .L.:----··~........ s::...........,..~ ....-•.,.,.................~-....·•
l\.ti:\\' tekstove do kojih je samo rnogao doci, istrazuje »znace-
\ln'-11:ll p.je« pojedinih kljucnih pojmova u pjesnika. Remek-djelo visticki jaz izmedu .s~9.)::i~1~ J. J9.r.m..e.,...U... ov.om . . zb.orm~µ
'.if~ takve analize jest njegov pokusaj da odredi simbolicko cesto· mu't.o. ·ne.:.p:o{gz\ .Z;;\... mkQm,. Od interpretacija epike
Ut '\\ znacenje kentaura Hir.ona u Holderlinovoj odi. 'Interpre- i ··dr.a:me -·samo je interpretacija kratke Kleistove novele,
1.U!) taciju Goetheove Nov,ele .kruni uvjerljiva definicija zna- ( gotovo anegdote, Locarnska prosjakinja roalo remek...
l~;.u_ cenja pojma .»odricanje« (Entsagen) kod Goethea.112 Ali ·:..djelo u tom pravcu. ·
lRH u tom djelu jasno udara u oci i razlika izmedu takva is- Interpretirajuci Kellera, Staiger je' nastojao defini-
~HJ . trazivanja i pozitivistickoga, ·iako je metoda n~9ko isfa: rati »svicarski duh«. Interpretirajuci ovdje Hofmanns-
JHl ovdje taj .f.UgJgl~!..~~.9.- .~ti~. !.3.~~. s.~9t .~:v.r.h~;. . .J1~gQ. . . sluzi thala··· govori O »austrijskom duhu« (str. 259), an8:liZi-:-
f:l\!/ ..!~~.¾i.~?.-~~~. . ~:1~~:~!..~~~?~j~: Vee je u svom P:ijasnj~m·djelu. rajuci Grillparzerova ·ottokara, spominje. »A\~strijanca«
f'.]Hi . Sta1ger·predv1cho slucaJ da u inte:rpretac1ji »ne mozemo (str. 183 i d.) kao }:~~~g._µ~lni . _umjetnicki. . .t1P..J~y~~.-,-~·?-·~-
if(\ dalje«. Onda moramo prijeci okvir pojedinoga <;1.jela, mena.
tl:;ijf ?~da. su filo.loske me~~de »paral~lnih mjesta<c1 hist?~.ijske ·· U prijasnjem svom ~jelu Staiger je nastojao prodr~··
\M 1 1deJne dokumentac1Je potpunp op.ravdane - ah samo jeti do metafizicke osnove umjetnii:';koga djela. Zar Je
'.11 onda. Ovako cemo prevladati pozitivizam. u najboljem. ovdje nema? !ma. To su brojne, posvuda tazasute, veli..
!U s~islu rijeci: sacuvat cemo njegove pozitivne tekovine, ·koin stilskom snagom formulirane maksime, refleksije,
;l!k· ali tak~ da vise ne budu pozitivisticke,.JY.....1.g.. JQ...~~~.g,m.o
,r
tH
tf~!t~Ji·1\;_j*~l?,!PP'&.!.Jt~a;·Pg. Y.:!~~?\··~~!J.~~.?.:J?.9..2~. . ~?.:~9.:..
. . . . . '\-··-······ . ,. . . . ,. . . . . .-.....__...!L_f.!J.<;.~.............ih~..9.. .,it..P.!!...?.:~.
sentencije nazovimo ih kako bilo, misli o ljudskoj psihi
i o odnos~ covjeka prema covjeku u drustvu. Kad. bismo
ih povadili i .sabrali, ti bi se Staigerovi aforizmi po
tH · Vrlo je zanimljiva Staigerova interpretacija ·Titana. umjetnickoj svojoj vrijednosti mogli mjeriti s dj.~li~a
f 1[., Jeana Paula koju autor skromno zove ~predradnjama za. .. klasika aforizma u svjetskoj knjizevnosti. Oni, dakako,
!!l interpretaciju« ..Ona ·pocinje analizom fabule, metaforike;· lektiru ovoga djela cine vrlo privlacivom Ali, ipak se
f~i nazora o svijetu, likova itd.1 da tek.zavrsi analizom je- moramo zapitati je Ii svrha knjizevnoga his~.oricara .d~ s~
{ :; . zika; samo pitanje vokabulara ~brad:uje se vec n~ prvim. natjece s Larochefoucauldom i Lichtenbergom? - 1 Je h
l :.\ · stranicama. ·.A.naliza j~zika, sti~ska analiz~ u .uzem smislu,. to metodicki nuzno? Dakakot ako proucavamo knjizev-
· \ samo definitivno utvrduje oµo s.to je idejna analiza: po- nost pod znakom pitanja: Sto je covjek?, lakse ·cemo s~
,.. . . ·l kazala vec mnogo prije. Staiger se. nimalo ne ustrucava pl"ibliziti shvafanju knjizevnih djela podemo li im u
,.. . da se 01:iilato posluzi pjesn1kovom korespondendjon:i, ako· susret s poznavanjem .osebujnosti ljudske psihe i odnosa
'··::.

m U svom spomenutom predavanju (1. c., str. 82)· posta:...

covjeka prema coyj'ekµ u drustvu. Ipak, :to ~~guce ?~
samo onda ako covjeka promatramo izvan pov1Jest11 ako
vit ce to H. O. Burger kasnije kao metodicko nacelo: »Ako , · · ~azlike izmed.u ljudi svodimo na tipoloske razl.ike; inace
ho.c~mo da potpuno shvatimo i samo znacenje rijeci1 moramo ·
I=;: . cesto p.rijeci okvir pojedinoga pjesnickog djela. Sto d'oista. mozerno tek. iz knjizevnoga dje1a1 po~redstv:?:~-~ umj.~1:

--;!$!ilti~;ifti!f£i~i!!n~~
znaci rijec ~priroda' u kojoj Goetheovoj ili Holderlinovoj
L pjesmi, to se zapravo maze odrediti samo iz .cjelokupnoga
opusa Goetheova ili Holderlinova i njegova razvitka«. Cest?
ce biti potrebno zaci u >>cita~ epohu«.
.·,.

\
I •

56
57

.. :" ..... ..·:·...... .

.:
. •: .... ·..... ..
 .:: .. : ... .
~ ~ ..... ·.

j{l(\<..-: ·: .
,11j ...
bi joj pomo_gla. Rekli bismo da Staiger. sam nekako_ O~J~£~ jedna kobna jed~ostranost Staigerova istaknuta je· ovdje
!!§ke_..gr.ani.c~.J.ilozofske osnove svoga naucnog__. ltd§.;· J9Lt~ce: amstoncnost. Nauka O lrr.i.Jfzeviiosti,-kaltosmo
g~QY:f;Lin.t.?.r12..ret_acij~J?jegova problem~t.!k~.....L.~J~~i istalrii, i povijest je i filologija, i tek u toj polarnoj sv{)-

Ill
~;~ jl
E_!.'jroj.e.tL: . . . .~.uz.. male izuzetke P.!_e.!~.;~... Y~~~.~.~~~p.
inmlcu...koJa.Jlo_e,t.MQ.Yo doha dfuJLo.d...P..rQ§l.Q§!i. ·
-=-~.~.~. joj strukturi »nalazi svoju pravu bit«.
Na 'pocetku.drugoga godista Spoerri upravlja Pismo
. $Uradniku u kojem istice da -je metodicki cilj ove revije
prevladati jaz izmeau sadrzaja i forme: »Pravac kojim
10 smo posli bio je t~j da ·se svaka cinjenica, utvrdena na
ld c a· 1943 St · · · d · · ·· •vk•
Q~go me, -- -- ' a1ger -Je . u. zaJ e mc1 s. zur1s im
idej~?~ planu! mora utvrditi
da .nema ·ctru··
na planu izrazaja. Misliino
.. g·og·a sredstv· . d. . t . . . .. . ... b... kt'
rQmAniSJi.O.n:L'.rh_~gphilom §I?.Q.~!!:_~j~gi u vec spomenutoj c: · a a S vor1mo· O Je 1vnu
;;-aklad~~ntis_pg_!{J.~E.:~-j;,~soi;tlf.fi~~-rs--··j;,ocfiiasfo- osnovu za studij knjizevnih tekstova. Odvise ce lako

da gdjekad izdaje
voiii'Svicarski cetv'rtgodisnjak za nauku o knjizevnosti · covjek u odredenom autoru naci sve ideje koje samo
i ~J~¼:::kdtjJS$k (Schweizeri$che Vierteljahrss<;hrift fur zeli. Pa i sam autor pod svoje one ideje
Tite1·aturwissenschaft und StilkritikJ;113 Podnaslov se .·>/.;,..... za koje misli ih je usvojio, a nije. Sigurno cete· se
i:tt[ svjesno povodi za imenom. vec spomenute najuglednije . ··c_;/:Y slbziti s nania da samo o· onim idejama valja voditi ra-
;-fi'i
J1:~"1::C~j~~eaii~j~Jn~;~~:n:a~~:~~\:~!e~~j~!~ i.:~. , f:~je~~jf d:/1 :i;:r~:1j!;;; ~Je;i~~~ g~~o:: je ~!J::
Ill
;.i:.;:.:.\\. . !,\:'i';·;,i,.,:·:•..
termina Geistesgeschichte tu stoji nije Stilk1·itik. Mo.zda 1 lovljeno u knjizevnosti, to. je stil«.
sl~caj sfo· Je··borhene·· prograinatske izjave'··na pocetku I :":-"i?T\.' mma fu2oerriievim rij_e_G.lm.~- stil, dakle, treba da

t
'!ti ~fa:~;:!i~: ~·sve·:a~~;~!a\!J:;;~r ~~~~?o~:~
zevnosti nije povijest nego filologija; ona se .iriora... zaba.:.. ·
·vitfrijecju;·· i drugo sto istrazuje osim toga, mora po-
. ···.:·····::··.··:'.··.·:'.i:':::.:'·::.1.':
. .:.•:,.:::.:;:.::::···'·:
:,:•\'
...•• : ,:.:,~;'.::•.•.'.:::.::':,l,:::;:·:·,.···,··:···.:··:··:.'.:·,:·:·:·:::.::·::,

1
.•
:::·:'.,·:·•::·:::·:··:•:
..
:·:·· ; ~E~iJ,i~1;f·S~~j;~~~~~~
L~,~~b~~=-:;~~l),~'R.Bzr.k+.t
I ta1ger se najprije ,ograduje od. p,siho-
logije. e~~!:.· >>Nase se pitanje octnos1 na onci'"''11Jepo
duzimati samo zbog rijeci. Indivi~ualno oblikovana rijec· ·:.':·/'i'i·:·r: koje postoji u umjetnosti i u prirodi. Ono je estetskot a
predmet je kriticara stila, kao sto je kolektiv.ri.o o1Jliko.:.· \Yi>?, ne psiholosko.« U kritici Schillerove estetike pokazuje'
11, vana rijec predmet filozofa u uzem smislu«. U ovoj se iz- . ·>ff/ zati:n S!aiger kako .je .P9J8;,:rp. .~arm~.¼:~~. ~~i.lJ~r~ ..m:n:ogo-
javi 'l'ijec jos uvijek moze ·uzeti s obje njezine strane, ali :.-,:·.':: ;,···· _.Z!H!.~~.~....1 zbog toga u naucno~ smislu neupotrebljiv. On

¥e~~i~z1~:~~~:i1~;l"~~~~~i~~i~~-.¥:2t~-re}~~ ·•.· •.i\l.!.l.tt.1.~; -- -E~;f :~~WJ~;t~g;~~a;o~md~a;n~e~~-.. ~J~ 0

8

it
.mi:Jne ·__:..!-N.~,uka_QJiteraturi nal~~.L§..Y.Qj.yj5.:r..~yµ]alL~.Lktb. ·
_,
tici sti@,.~.Q.tlJUg.W.2!9.gjj,a,Jjub.av:.. za.r.ijec. u.:r,1.ajvisem s~i- '°',/.::.-::· moze biti spoznaje, pa ni osjecajne, bez apriornih data<,.
-~!~ ,i__§!?Y~... P.,9.Yijest,.filozofij,a..,...:LP..$..lho.l.9.gili~:.:iiijiri})jt
__ :\L.i::-. Na osnovu. toga Staiger utvrduje da ontologija zove svi-
'za _p.jµ __. h.ULn~go...pomo.cne_.nauke.....G.m . .lJqg!:l:t ~.Ylli.Jil.9~·
1
.":.·,,·:,::;;:/i jetom ono sto estetika ·z~>Ve stilom. »Stil je svijet u estet- ·
:io~kih nap_~r_~.J.~~t.$..~.ID....t.~kst.; .. ~Y~JJfL9.4..Y2~{.2,4°, _q9J_iiQ:- ::"":{}>( 1· skom pogledu.<~_.:- »Stil je«, nastavlja~·· >>sfafaiiT'nJzavfifaii"
··vane-rffe~fi nema· svrhu da objasni strukturu pjesnicke ·:..·'. '.·. :· .;:·.,·.: .,.: 11.:· . :.,.'.·.:·:·i··.:,i,i.·.·.···~,....,...,,1 <rd··vrv·emena-;--··afi :nije ni vj.ecan _ni bez~ranica.n. MiJ'en~·a se
._.................Teh · e....P.-,.iotiv
f9.1J1le, __.. gr J ..........L stvar.ala&o:a
..............,. -,·,--··--·-···· ,j:liih
g ..... · · · ".< ·-··Ah•
.......a_J.!:?..~a,., .::.--td:-t:::>. -0no sto se povremeno pr1kaz11:Je u stilu. St1l spoznaJemo
.)J// na pjesniku ili umjetniku, bez obzira na to ijto on pri-
:1i volj~~~;i~~j~9~{e4J~~f~k~Xp;~~~!atiJ!!f!r je zbog nedo.. :./Ililt/if m Str. 185~197. .
: l'-. : :_ .)//:'"·
.. ·,:•:: .•.
:• . {.:...=.=~ ·•
58 59

·. :. ·.:_:_ .. :. ·. ·..
. . . ~
·.·· ... . ..
·. : .. ! : ... . .. . .... : . . . . \ :_ ' '• .. :_·. . . .. . .. , ..
:~.:..:..:.:....:_.:.;.;....;..;.,....... .lnllimmllllllimmizll'JIIIJlllll~~~iioz·-·-···.;.;.;'·':.;.;;,;.;.;.;~;'..:J_;;,:·:~'·\:i:,;i·:~·:·..::::..:·.:.~.:::~··.·.~·:·.::::.:,···~....:;::.~: ·········· ·:·.... ;:'.:i. 'i'" /{/ . \:.:.·:- ... ~ ·.. .· ..:. ·... , ·............... .
'
,~~{'.j~{;\~/;' /~~~~; ga~er. zato ~sktitL~U,i~;-~~!UJID. Staiger misli da. bi takav kriterij mogao postojati, ali
ga OJ;l ne mo.ze pojmovno formulirati. Samo jedno moze
J i: ·
f:l);
.·kaze;~Toii"ikf
1 ~rA/!.r.r:ai~~~i:~~;~·:. ·:~~t:!t;:-Sif--·~9tmt
. . .., ..... ,. ., .. ,., . .,.,.,., ., ...,. • ·p .....,.... ,..,..J...,.., ................-. ....... l.,.,,,.,. .,,.,.J...........,., POJ
· re6i: »Onu umjetnost valja stovati kao najvisu, ako vec
ne kao najljepsu, koja nam pruza najbogatije obilje zi-
>?.Mijena. . .sffiova
w_,.,.., ...,.,.......... ..

l: mom. s.m.g.....§.t..g!g~r.....ulazL.u. . . .povijest.....~ .....

. vota. Zbog toga je Shakespeare veci od Kleista«.
;I ,P.!:~J2.~(ia povijest~ ~~....=:-...ali. taj ..O.A.UP.V)d.mf!b..Ji..9p~]iv~a-:--kad
:.! izjavljuje"""d"i:i~"Je·,~ta mijena, »uzevsi u velik~m( 6snovni l?..ol~m ...~t.U~ . g~F.·;mo je Staigera u povijest, ali on joj
·e i o et ostao stran··f darek:. Buducr·a:a"':sfar.
e·f"·ri'e·"viaf'

~~f~~~~~~1;~~i~~~~~~~~¾=~~::~~lt
:'. povijesni dogadaj koji onda tek povlacL.za·· sobom sve
vidljive 1:nijene i prevrate«. Dakle, . mijeni. stilova koja
j~$.t"'p.ovij esnLdogadat....uz:r.ok. ne . . treb~. . tr.a.zjt~ . µ. P.9Y.tiis.tl~
E,e~~. . . .2.e.!:~~t£LAt.~.9.H. .Je.. . onda ....uzr.ok...t.Qj ... m.!i.~AJJ .. §t?.tg~!'
!_~_.Ae~~a;,~, ali .~J~9..,. . §~ ....$.J~tln:to.... nj~gQY.a. . . Pf.Y.!j~n.G.~,. .~.Yr~Q ··-,·...... j ali~~~ ..>~JTh~P~~~.~~r~~~f?)-.~.~~;.. . . !.~~~~ogatije . ?!?.m.~. . . .~h:9.Ie.«
krit~~ . . .
.slabo....ce. . . moci..... poslu~itL.Jf~e,.. . stf1ska skladn_ost
·~t1~r-r11f.tt?~!~!!i{i~·~1:\o.,tii~~
,_rffi:vatiif' s<.o£c. _-; . .:. . . . . .:~·;,;. . . . . . . . . . . ~i¼fiiii6i~'~J.I......·'s·~.~. . wi{g~
1~~?.--g . · . . J..............................
ima u sebi dvije komponente:--tTm.jetnic.ku uvjerljivost
i socijalni stav pjesniko.v, a obje zavise opet od velikoga
12_.___...___ ......................!).b. .aY-aP:Jt.~m1}.... P..e.?L. Q.bzu~a na nJ egovu f1Io-
!,Of~~!J. ...fundaciju. U karakterizaciji klas1~noga·····stna"·"(sfr. broja faktora. Ako ih sve ne uzmemo u obzir~ nasa ce
192/3) i oaroknoga (str. 193) c;loista je Staiger s uspjehom analiza stilske skladnosti ostati apstraktna i proizvoljna.
prevladao jaz izmedu sadrzaja .i fornie - svakako ne·-
usporedivo uspjesnije nego »transcendentalnim« pojmom
vremena. ,,!:~j~in. stila ,. ob_jasnit.. ce . . Staigeru. -.i . . poJam)ij e- 11

i~im;~~i~~f~dn;~:i~1s~~z~;i;ct0:0~tu:;i1:;~~~~ed~=~~o~i~~···· . Iste ·je godine 1945, Staiger izdao Osnovne 72ojmove

P,¥..4~. . .E~.~~~~~~.l:~9...Jt . .QnQ..:j~_dl.lQ. . :.trajno.,. . . u. . ~v.il~t... .4.mlet~ yoet~~ (Grundbegriffe der-Poetik), najpopularnij'~=-svof~-
--~I~Q)!§., I sad dolazi prakticna primjena: »Ta se skladnost ......·-<lje!<.,koje je otada izaslo u nekoliko izdanja; Osnovni
ispituje u strucnoj interpreraciji koja uzajamno pove...:. . . p.o'fnwy.i· . po.~tike.,·u·"·"ovbf.O.: SU djelu za Staigera pojmovi
zuje sve elemente: stih, motiv, kompoziciju, ideju. Ako : .~b::~~;/ i. epsk_!,} i d~~-!9.:-~~ski;t bez obzira na gen2se lirike,
. se postupa ispravno, ~vako poglavlje interpretacije, kad· ~P.!.ls.~U:::~f~m.~t.U~~::J.::·.·l?..ez·:J?JJp;~. Y..~~& ...~_.P.j.m1~.!_JJ.Ji~. . .l?..2i:-
je u pitanju savrseno umjetnicko djelo, mora uvijek do- m:QYim~.,§.!.~.i.g~r.. .-v.idi..... ?."tiAe..~l..n.r!....z.n.g,_c~nj a« po Husserlovu
laziti do istog rezultata, do 9snovnoga ritma koji se ·. ucenju, ideje koje kao trokut i1i crvena boja oznacuju
pojmovno, doduse, ~e moze dokazati, ali ga u obiljU: nesto staJP:9....L~.~P.:r.q.mj~p,ljiY.Q, Posto· je u prolj~ce god.
:. umjetnickoga djela svagdje seb\ mozemo dozyati u svi-. 'i94~Cu . . ··oxfordu odr.zao hiz predavanja i tu naisao ~a
,. kritiku svojih nazora, Staiger je na nju replicirao u
) jest. 'identicnost ritma' u stihu i, .u ideji, u motivti i-' u
,.,,,,,,,•··1 recenici, ima otprilike· · isti smisao kao kad mi ka:meri VI godistu ·Triviuma/15 a taj je clanak dodao drugom
: i covjeka zovemo 'tvrdim'«. - Priroda je za nas lijepa~ izdanju spomenutog djela, kao pogovor. Prigovorili su.
kaze Staiger, jei:- su nam umjetnici otvorili oci i usi 2a mu da njegovo »nepromjenljivo idealno znacenje« ..tih
njezine ljepote. Svaki novi stil otvara nam nova pod-· . osnovnih .Pojmova izrazava .ipak samo ono sto. novovjeki
rucja ljepote u njoj, zatvarajuci, dakako, druga. Nijemac zove. lirskim (str: 251) - a on odgovara! »Da-
Po Staigerovu misljenju danas zivinio u vremenu kako! Jezicno· se znacenje moze mijenjati. Ali se feno-
koje nije stvorilo jedinstven stil: upravo zbog toga im.a ro.en sam nece promijeni~i, . ostat ce objektivni . . kompieks
. .
nas obrazovani suvremenik toliko smisla za stilove pro-
slosti. A postoji li kriterij da omjerimo jedan s~il o drugi? · m 1948, str. 274-296.
..·
:·.:.
60
61
~---: ··: '.

.. .. ... ·. ·.. : ... :' . . . ...

. ·.·... : .·.. ! . .. ·.... ·· .. ··,·. ' .
~

. . . u svojoj srzi c.vrsto povezan. Terminolosko · pi-
kOJ~ Jekako ce se on zvati kasnije i kod drugih naro·da,
~;;~nima me«. _St<i>-ig_~E£Ys3-filt-:niGifo.. fgjg~?.i<J..L§.~t ··~-;~:!~!~\
O-" · egQ.Y.]J._TT1islj.enj,u,_.. ».obj.e~t1vne .. S,tv.a-niqst~:~ . P..Q~zjj~:.
I .:F,::_-;-~ostoj ~,.J~.Y...f!!,l,..•Y..~~m~mL~J;... P.t@1QrJL_.§..tg~-l~L ..~!.~!~,
\ . ·_;- (~jil?fjesnik st:7ara 1:rsku pJe~m~ kad. ~u se u odre-
\ ~ . ,prilici, koJa se cesto moze 1 pov1Jesno utvrditi,
'~~E"f__, retvori u muzik~. ~:_Vrijednost lirs.!~_h stihova P..9 ...
?~"0 p. i.dadu"znacerija rijeci i njihove muzike.« A to
.~~~rea"na"muzika,. dok bi seniuzllfa1nr·erekti mu-
J\~e::iasova (Lau~7::aler~!) mogli u~po~:diti s program...
Zl ..... muzikorn. N1sta mJe tako OSJet.lJlVO kao ovakav
noro redni izraz raspolozenja (Stimmung). Zbog toga su
nepos k rijec, pa i sva k"1 sI og u r1rsk OJ. ·pJesm1
s~~ ~ 6). »ni ml!_zika rij~~L~~ID.?.:,. ~ ~i z.;i~~~:gjl? .!1.j.ihovo
( ~o n~ stvar?J~ ..c1=19-Q Jir~~e - i:iego .s~~'?. op.9j_~. za·..;
.~adno~; ·(sti:·18). M,gtiyj~_$.toga_ u. lii:~~9j _p.9~~jj~ pgJpgng
- .- J~redall (~J.P.) ;_sklad.rijeci .i:;qjJQ..<?~~..~~~ike m~9~
J ~~ cit~.9.,~-~9-~!E~Yo ne sh.v~ca uz~o~_~y~je emoc!J~.
J!-;i77s5."Logicka povezanost 1h eksphc1tnost ne odgo-·
(5tr· lirskoj poeziji (str. 37/9); lirika voli parataksu, a
var~ od zavisnih veznika (str. 38-40). Lirski pjesnik
zaz1re 1 V •t k :i:.. t d
izrazava caSOVitO raspo ozenJe a O dS(O a OilO povezuje
sve dijelove, pa ne treba ~ru~e vez: stdr. 45). -~ dako se
odakle to raspo 1ozenJe, va1J;l o govor1tI a ono
zap1·ta"'°o l vise postati dijete, ni covjecanstv.o se ~e moze vratiti
re
i•~ V •
' ''
. . nezamjenljivi
• •
/ ................,\..
( \\
Sto je epsko, 'to Staigeru kazuje H.om.~f; drugi je
od.lomak St.._aiger:g.:v'a djela gotovo sa v posvecen analizi
Homerova stifi.. Ako je lirska poezija sro~na .~uzici,.
k · srodna '"Iikc>'v·. ·o·· . . . um:··etii.ostf'"(str~· '103): e ski
~}*s:fkJ~oliazuf~·~. . .p;ik~~~i.e·:·tst~.' 95f.'f:Iomera mkakf ne ·
"iizo'ucfiije ciiIB ''sto O!!Pnkazuj e (str. '86/77: kako bi se
inace mogao gubiti u tolike drgresije! On ne ide naprijed
da stigne do cilj€1, nego postavlja sebi cilj da bi isao do.
njega i da bi usput sve pazljivo promotrio (str. 119) .
ID.YQ_~~2.J:Q~ke. -~9mpozicij e cista adicij~.-=.)ti,~~.,..
se samostalni dijelovi (str. 120); Homer .ne zna za raz-
. .:zy..Ff'fflf:'Y:(str~ . 129-y:-:,,.Naredni dio mora uvijek nadvisivati
· prethodni, da pricanje ne postane dosadno (str. 120/1) ..
Posto je_§taiger .. ovako de:finirao ....»cistu.Jdeju~< epsk~ga,
~1:1...d.:9..~~j_~...~?-.. -~~. E~.2;m:J.~r.;g.Q .. S!~.~)~~~~- . .~E.~~~.2g~. ,..m9.*-~--~.~~! ·
-~~.!P.:<)..J.9.?.. J~.9.~t.Ho.m~r~~--.Tg cemo z.!?ll.!~J~~~!at~~_.,Kak~
@.~~.9kc;!!!.'~!tl-rR~:Rti;~~at~~9-ti~ ulaze u analiz.~\. .!!?.
cistih _id~ja? Op'azit' cen;io ~aa je u naslovima pojeamih
y'ogiavfja 'Staiger upotrijebio izraz stil: »Lirski stil: sje-
,. ,. ,.. canje - Epski stil: prika?ivanje - Dramatski stil: na-
./ peto~t.<(,~'j su _cist~&e .staigeroy~~. . g~gnisljene 1 ... dakle 1
kao,stilske -ategQ;r.U~. Samo - u Eseju o lijepom stil je
povi)esna~J5'ojava; ovdje je on »osnovni pojam poetike«,
bez nuzne ve:c:e s povijescu. A ipak, Staiger ga i ovdje
uvodi u povijest. »Isto tako kao sto muskarac. ne moze
•

nije u nama. ~>Nego, .ut raspJ o?;nJu nu smo ~ naJveco(

na stupanj epskoga i zadovoljiti se sarnim konstatira-
mjeri vani, ne nasupt? me ~~a nego ~ .:Jl~a~ a om njem<< (str. 136). Ionako »svako realno pjesnicko· djelo
u nama« (str. 63). ~;,-..~__p_g_g_z.UfL!1..~-:--r.<l~..}-E.J"'~·"J..~V~~~...,,Cf.._ izrazava sva tri osriovna pojma u razlicitoj mjeri i na
.....- i . ~J!__(§.1:r~--61)~-~nJOJ-::·POt~~no.......:ne.QQ~.t~i~. . . . d1stan.?JJ.a razlicit nacin« (str. 106/7); novovjeka epika sadrzava
~-· 5·9)': ~kli ~i.,SrI:O, S!~~e~~~~I~_t_~:d.%._'!_~?dY,?.,_.;~!~~.~.J:?:j_~!.., ;·9-:.?- dakle ·neispbredi vo. vise lirskih i drama tskih elemenata
\ i H ... ka p.oezi.ja-·-b.r1se.1sto.cn1. . gr.u~n..:J?. 1 1v...1.. .. .1J...g_~m.~1....-~a 1:!!g.c;l.a ..
\\J . J.J.1-s - _ ' t11 1· d·a carom i ri •eci i mu·z· . ~.-~. . . . ,., ..,. .,. nego sto ih je bilo u Romera. ·
reku >~.JA:---~·-SY.:iJt. :-: :·· ..................~.~ ..--....._. ,. . l......... -· ........ *·e. ~tvara
QQ... ~....,.,.. - 'tfoum.·. 'ii kojemu. sv.ak.o_ .:f.8= . µ*-tY.~ . J?lazenQ ..:ie- ·/,... Na}Algbi~_j_e__fil9. . §.t.gJg~xq:v..eJ~n.j.ige_:pJ;:ik9z_L9-~f.l:Qi9..U!..
_,. . d~;;r~:11(1~~. ·~
. · ..... •:.

Najuzviseniju. ~/~~ p~e~Hit:·st~~;i~ . .. :.::_\: {/:~-

.. : ~---- :·~: ~. .
»tlramatskog~«. Nije sve dramatsko, tvrdi Staiger, sto
dj'eJ:-Uje-s-poz.ornice (str. 147);. Englezi ce tesko shvatiti
·na
·,-. ., .·az1...u.. \liric1 ·nJemacke
· romantikev!, \\v '! 1.·.•:: '1.. 9. . . i•..,,...,,,.1 ii, ,
'•

1 da Shakespeare nema tipi~no dramatski karakter, upravo

prika:5r-ursk'o1Jcf"taktf'jtf'tivjef1Jfv da '' ga ~ovjekt~ita kao sto Talijani nece lako ·priznati da Petrarca nije
. . potresenoscu kojom dozivljava snazno urnjetnicko prototip lirskoga (str. 230). S druge strane, Kleistove su
1stolll
. Isto se ne moze rec1 za d e f"·m1c1Ju
• •' epskoga i
V ,.

novele eminentno ·dramatske (str. 147). Sto je onda dra-

d3e1o.
·drarnatskoga. . matsko? Staigeru nije poslo za rukom da stilske osobine
. :: :::·: ::.:;::
62
:
:·: . \ tu
_.:.::·:.: ;~: .=::
63
..

· ... .
..
·.:.:·~·
.. ._;,;.,,,;,. ___
 .... ... · ··.··· .
dramatskoga formulira. tako jedinstveno i cjelovito kao
7
i sto je to ucinio z~ li sko i_ ~psko;:·dr~~3:tski .. s1:L ..J;!~~~~!~l}i .
.... ·stil i proble~_~!~~. strl, TaJ Je spoJ po svoj prilici kasnij'a:~----·..
·1conslrultciJa;·. jer· je Staigerova studija O patosu, koju
je poslije uvrstio u poglavlje o dramatskom stilu, publi-
cirana 1944. u II godistu Triviuma (str. 77-92), a da
Staiger pateticki st~l t.u ~os nije defin~rao kao podvrstu
dramatskoga. - ~1.t~9. J~ ....z~....pat.Q§......fJ:g. . . .9..P......9~j~{:.~... P.t~~
sobO.!!L.9.!E.2:1::.... ~~-~-\l~!\f\~ID.~ti..
•,:.;,• ciJa il!l~t..:. ~.~. .ii~1L. 1L9. . .,..... ~F~ ...,.~J ...•PJ~!U~..~!?. . . L~iu.; >>Pateti~...
noga·-·covjeka ~okrece .ono ~t'? fina ~~ti, a 'iSolfret mu je
usmjeren prot1v stanJ~ koJe posto31~ (str. 115). Patos
upravo vapi za P?zormc~m (str. 15~). 110 Pa,t_eticni junak
tako se sav unos1 u svoJu zanesenost da gubi i psiho-
losku diferenciranost i individu~lnost (str. 159) i potpuno
se odvaja od svoje okoline. »U antiknoj tragediji i u
drami francuske klasike i ~ema scenskih oznaka<<
(str. 160)..
~ug.o.... j.e._.p.r.o.}J.Af:~ats~!_ s~i~... 01:L.P..!!.9.:~ napetost tako
Q · da - za razli.~~-..2L~l?..§.~Qgg_:...stila - .n!i.~. . . dijelove }s9ji
-~u:-~n.~?,Ql.Q?J.,~!~!~:. tNU~~-in'L.4-J.Q...~.ij-~ . . P.2t.iiY.:~;:.~·~r--i..tsehi ·ia··. ·
. .za
.,,. . . . c. . ltao'c'a: Treba
. . . . . . . . . . . .-.ga. . . . . .dopunitt·
-.. . . . . . . . .-.. . . . . Novi dfo ·
.. :·pii~nJe···. nr. ga i opet' treba. clopuniti. Tek prLkraju n~
nedostaje vis~ nista i nestrpljivost se smiruje« (str. 165).
--- »Gj_§ll@.J... P..~~!i..~~~.E. .~-~~.~~~. -~-~~y~gJg. . .~m>znajemo.. tek
pr-i. .k.t~jµ« (str. 184). Kao primjer _probleinatskoga stila
i.tr~manu Staiger navodi ~9~toje~sk?g~. (str. 167). .
se ne6e
· D~r;1m~i~.tQg_~ . . :Pi~~!:1.!.~.~-.. . Y.P.dL. P.it~pJ~: ~~~L. £~ga?
smfriti dok mu posljednji odgqvor ne otkrile svi-
jet dramatskoga zbiv.an~a k~o eks':plicitni ·nazor ~ svij~tu
(.str.. 180). »:pramatsk1 pJesmk sreduje pojedinosti drame
s obzirom na svjesno shvaceni svijet, i ne miruje dok
sve nije povezano jednom idejom i dok u njezinu svj,et~u
ne postane potpuno jasno i providno.<< Drama ne prika~ ·.
----:.- .
Staiger tvrdi da fenomenolosko promatranje· dopusfa
11a
samo .taj zaklju~ak_ da je_ d~h dra;natskoga pje'snistva stvorio
pozornicu1 kao Jedmo pr1m3ere11 mstrument za novu· poeziju
a ne mo.zda da je pozornica kao povijesna cinjenica izgradil~
i razvila svoj stil (str. 148). ·
·64
:zuje _·zivot, ona ga sudi (str. 182). Ovo poglavlje Staiger
.zakljucuje prikazom svoje teorije tragike ·i komike.
·
'I onda, ~o se ne zad_ovoljimo... SP..?.:J~mj em pa tetic-
:;n9ga. ..i pr.oblem.a.tskoga stila. . u. je.dan ..~ dr.~m~ts..il~·.·_. _ijigo
I.~9;U~. . prilw~:t.t.~9..~Y.~~i... ~-~.~~R-~9. ..1.~~q... ddijeljene _pojmov~~"
.:m2~.~.IE.~. . P~~~~~~~... ~.~ .1~. .~~~.~~~!.~. . ~. .?.YOm djel:u, a narocito
· .¥, p9g!avlju <? )irs~orn .~t~l~, poslo za""''r'ukom"'da"··stvori
.·:~ti.lske pojmove. .koJi.. .- 4.9.~~!~. . ·.. i?.~~puno' . ·pr'eviadavajit
~m~:-
(str. 151) ~. ~!~ttsr:~,. . .:9pre~r-: i~i:n,e4µ_ . §~4ri.~J~_JJ9._rme i j'ecliiako..·sEtmogit"'pfi:'.
.mi}g,~_iti
---- na. gradnju
...... .......... receni_ce"··kao"'l
. .... ...................... ' na··,-ra·e··u:·-n·uk.r'
,.................................................. atko··=.
,.J.. ·' ............................
~a.. 9~j-~ . str~~~- ~je_l~y~nj~. pj~~n..!~~-~ . ..;·ij~?;!-~. Ono za cim
je Staiger od prvoga svog op~frnog djela u svom na-
ucnom radu tezio, poslo mu je ovdje za rukom - i to
velikim dijelom majstorski. Bez ohzira na to kakve c~
korekture na tim pojmovima kritika naknadno izvrsiti
- . .?!~~~~! je_ 1:1 · definiciji »lirskoga« sigurn6 izvrsno
:~pisao jedn,o podrucje. i~ri~nosti, no ima bez sut.nnje i
drugih koja'ip~k)iisu· ni ~psk;i ni dramatski stil::..::.. iriislim
· · da nauka· .0 knjizevnosti ne smije ·dana.s . proci mimo
ovoga Staigerova djela a da se ozbiljno njime ne poza ...
bavi i da ga ne raspravi. - . .Drug{l:_~.1~ stvar _Jilozofska __
sadr~ivii'·-novo·.
. ~
_iul!...Qs!.G.ij.q. ._JdjJJ.....S.tgig~r9..Y.!h,__osnovnih pQ_j!!l:QY~c! (str. 2·07 ·
i d.) .. ~....P..~.!t.l9.£Y:. )-t9.J§...1?..~~!ger zeli dQ.~.~.z.gt.U2gtc.n.1Lnu.zno.S..t
.J;!P.~.~YQ. . .tr.jJt.f...o.v:ih. . PQJr.gg_ya. U logicnom' ~lije~u dramsko
-po Staigeru pretpostavlja epsko, a epsko lirsko (str. !WO)
- · povijest ce pojedine· knjizevnosti objasniti, zbog cega
se gdjegdje prije dramskoga jace· istjce lirsko a gdjegdje
,epsko (str. 211). Ali ti pojmovi prelaze okvir knjizev-
On nosti; oni su »naucni literarni termini za fundamentalne
·~ogucn9sti ljuds~oga 'bitka uopce-, pa lirika, epika, i dra-
·ma tika postoje sanio zbog toga sto podrucja emocional-
nost~, slikovitosti i logicnosti tvore bit covjeka i u nje-
:zinti jedinstvu i kao slijed djetinjstva, inladosti i zreiosti«
'(str. 213). Otprije znamo da Staiger lako prelazi iz
:sukcesije u simultanost i obrnuto: zato te stilske poj--
. move moze shv,atiti kao. funkciju trodimenzionalnoga.
vremena (str. 219 i s1.), a onda je lako sjecanje povezati
:S prosloscu, prikazivanje Sa sadasnjOSCU> ·a napetost
'\Ht; :·•;J:;~c:i~f~l~~:o!:~~e;;ao:u,~r:~o= :!:!:n~~~.
Stilovi i razdoblja·
65
,;
.· \
. ·.
., ····· .. :,,;,., ·. '•

trebljavanu - i zloupotrebljavanu - krilaticu o »mi-
sljenju u slikama«, mogli bismo reel da je sva ·dalja
Staigerova argumentacija samo »fantazija u pojmovima«.
Kraft spominje 117 Wundtov prigovor fenomenologiji da
u njoj >,logicko apsorbira psihicko«. Fenomenoloska filo-
zofska orijent~cija Staigerova dovodi ga do toga da kod.
njega >>logicko apsorbira historicko«. Posto je Staiger .
nepobitne P.Q1~..Y.§L12.Q'Qii,?.S.:t..Lknjize:v:nost.C~Jiriirao u:2ravo
Iiistffilrtivnom ~!gE.E!lJ2ifa,1,__p.r,a.yoga....$trg2nj aka, on il1-·ne-"
..--prestafio·T···uporno __zeli . . 1?trpati___ u __ neki. Jilozofski sistem~
]l~t1mIC.~si(ji:fiiifazij.e..,_u.~..p.ojmp_:v.:i.m~5< ...A"'""Taf rezulta t
ozbiljnoga naucnog rad~ istaknutoga i natprosjecno da-
rovitog strucnjaka cini nam.se upravo tipicnim za anti-
marksisticko raspolozenje gradanskih intelektµalaca na
Zapadu. Covjek moze samo samilosno pozaliti Staigera
sto sam sebi zatrpava put u svom radu. S koliko bi on
·vise uvjerljivosti i pronicavosti ulazio u fenomen knji-
zevnosti da je htio shvatiti sto je povijest!
12
Kao zreo covjek i knjizevni strucnjak sa svjetskom
slavom prihva~io se Staiger posla u .kojem je vjerojatno
gledao krunu svoga naucnog djelovanja: objavio je mo-
nografiju o Goetheu, u tri sveska. 118 Ali u ~edam godinat .
koliko .je trajalo objav.ljivanje toga velikog djela, S.taiger
je objavio i_ niz radova, sitnijih opsegom, vecinom kao·
zbornike clanaka. Ve~ ~947. izdao je u ziir.iskom naklad-
nom poduzecu Atlantis zbornik rasprava pod naslovom
Muzika i poezija \. (Musik und 'Dichtung); tu nalazimo
u
,. 'k.risah··s'i!izeti"prik'az njemackoga haroka clanku Johann
Sebastian Bach i orgulje (1945) i, zacudo, blijed prikaz
njemackoga romantizma ·)>U ·poeziji .i u muzici~< (1947).
Godine 195_2. izisla je u Zu.richu. nevelika Staigerova
studija o austrijskom pripovjedacu Adalbertll' Stf:fteru
kao pjesniku strahopocitanja (Adalbe1·t Stifter als Dich- ·
117 L. c., sir. 32.
118'.Zurich, Atlantis; I: 1952, · II: 1956, III: 1959.
.66
. ,
ter de1· Ehrjurcht). Stifter je za zivota (1805-1868) uzi-
vao velik. ugled; ali kasniji realiz;am i .naturalizarp nisu
ga. mnogo cijenili. Ponovo se njegova: slava poceJa siriti
nakon prvoga .svjetskog rata, a narocito je poskocio u
. znacenju za vrijeme nacizma, jer je preko covjeka i nje-
gova drustva upucivao na zakonitost prirode kao naj-
cistijeg ocitovanja bozanske ~nage. Prikaz · Stiftera go-
tovo uopce ne zalazi u stilsku analizu.
Godine 1955. Staiger je izdao, uvijek kqd istoga na-
kladnika, drugi zbornik svojih studija koje je objavljivao-
1945-19f!5~ u strucnim casopisima i prigodnim publi-·
kacijama (spomenici:rpa i s~.), pa i prigodnih govqra iz. , //
tih godina, pod naslovoml Umijece interpretacije \ (Die v
Kunst der Interpretation. :smdien···zu:r···"a,eutsch,fri"Lite'-
raturgeschichte). Prva .studija, koja je knjizi dala naslov,
pojavila se ~ajprije kao predavanje; odrzanp u jesen
1950. u Amsterdamu i Freiburgu (i. Br.), a onda je od-
.stampana u holandskom strucnom casopisu N eophiLoio-
gus (1951). 1111 Staiger je. u njoj, na razmjerno malenu
prostoru, izvanredno jasno prikazao pr.9blematiku tzv. /
interpretacije pjesnickoga djela, j-asno i sirokogrudnot 1v
s"mriogo··vis'Ef ·dalekovidno'st(nego u dotadasnjim svojim.
radovima. Ta je studija dosad najbolji i najumniji pri-
kaz o prednostima i granicama interpretacije kao pri-
stupa· pj'es'i1ickofu' 'djelu.··Drugtdti'°studije po's-Vecene pre-
iezno njemaiidm knH~evnicima osamnaestog stoljeca) a
samo jedna, o svicarskom pjesniku C. F. Meyeru (1825-
1898), prelazi godinu.1848.. ·
Iako su sve to .vecinom interpretacije, one malo za- ·
laze u tajne pjesnickoga jezika. Staigeru je ipak najvise
stalo do ispraynog idejnog shvacanja i knjizevriog djela
i njegova tvorca; knjizevnika. Zato je od tih studija. vje.-
rojatno na:jvrednija analiza ideje tragicnosti kod Schil-
lera, koja je nova, originalna, revolucionarna. Je li
ispravna? Ona svakako trazi da se Schillerov idejni svi-
jet podvrgne novol'!i, dubljern istrazivanju, umjesto da
se tradiraju st?-ri sudovi ili prigodom prosl?,va »godi-
snjica« Schillerova zivota .iznose novi nazovinaucni pa-
119 Opsirna analiza ove studije izisla je u casopisu
Umjet_nost· rijeci, I, .1957, 67 i d. ·
6·7
..I
.. ........:• .............·----'--__,;._;_.;__'..;...'· :....:.....~· ·_;·~··_·;.......;.·-:_:·...:..··_ ._ : _ : . _ _
;__· .....;.·
 . .. . .. .. ·. ::: .·.. •. ~

l[ i;~ I~]' !1~fI:2~:~Ju f~n::::~.!r::~k~~cij~~:~;!. ~o~

1 110

¥LI, ··. ·: ·
11

jima su te rasprave protkane, cme n31hovu vr1Jednost:

holoskom socioloskom~ egzistencijalistickom« (str. 7) -
pa. nagl;sava: »Historicki mislimo postupiti._ P?trazit
cemo pjesnika u uvjetima njego~a v~emena 1 11:J.egov~
11:f . . u .njima je Staiger ipak veci umjetnik stila - a i to je prostora, moz(la s novim sredstvima m_terpretac1~.e, ~h
ltt :. :. velika stvar - nego da iznosi bitno nove spoznaje. u nacelu ipak ona]$'.o. kako je to vec .rad1la stara, cestita
ill:IB1 \ · .
\1 ~tudij i ? lirici Conrada Ferdinand~ Me~era Sta__i-
ger IStlce da se odredena Meyerova s1mbohka moze
nauka o knjizevnosti u poslj_ednjem stoljecu. Inace ne
bismo imali siguran temelj za interpretaciju. A interpre..
~.y;I objasniti biografski. ».Ali<<, nastavlja, »to ne iskljucuje taciji tekstova posvecen je najveci dio ove knjige ...
[h mogucnost da ta okolnost pociva i na povijesnim osno ... Misli t istrazivanja Goetheova bit ce obradena opsirno,
lilt vama ....Q4A9~ J?.ro~Q:µ ..g~pij~. ¥ .. P.9j ~g~p~~-. . L-4~?..~. .-Y.~~~~n.~--- ali' najvecti. paznju posvetit cu interpretaciji pjesni~kih
].)! .v.~lja....sebi. ..preds.taviti tako ... da tf o<l.~~~~~!~.... P..9.Y..!j.~-~~-~!.11 tekstova«. »Pravoga Goethea n~¢i cemo tek u paez1ji.«
·Iill . sit~~~!.J~.m~.. ,qgr~g,~??:e.. licn~s~~·.. ,~01?,ivaj~.:. E~.P.F~.~~.E.t~!!Yl!~.
'i~?.~.~.~j_~« (str. 249). Za Staigera, dakle, · Meyerova lirika
Sama povijest. duha nece, dakle, nikada isprav~o prika-
zati Goethea. >>Nas je predmet onaj u kojem se pokla-
j)j ·nije·. ··samo put do razumijevanja pjesnlka, ka~o .je to . paju misao, re~enica, n:i:otiv, ko~~ozi~ij.a, ~U~a, au_- i
\U! shvacao 1939. godine,120 nego i put· do razunµjevanja zivot: 'stil' « (str. 8), St.aiger unapriJed 1z3avlJUJe da c?t
IM njE:gova doba, njegova -· devetnaestoga - .stoljec~. koliko mu god bude moguce, izbjeg8:vati 1:~ticnu term:~
l:f Na kraju devetnae~toga stoljeca u evropskoj se knji- nologiju. t.~.~gj_~ za nau~no~....:~.e:,;.~~.~.?~?..i1i~~ .?.~ . . . ?.:t?1
\tj zevnosti javlja lirska skola simholista medu koje nqvija · osljednjim- ostat~omJ?..~i.!..<:".~~n.~1:1~n~~~ ~1~lJ~1:lJ.a :z;~. k~,.e
;\\
·\J
1: ·
njemacka knjizevna povijest ubraja i Mey~ra. »Ali ako
je sva lirska poezija. simbolicka, cipie se odlikuju sitn-
bolisti da smiju taj naziv svojatati za sebe?« (str. 254).
~::c;;
}(..............,..... ······r········;>d ..... "ikako ne val'a,na nasem podrUCJU • • •
lf.t~~'.hhi'"·:o#,~~p:~~; ·:~·~{ ~i·:.·$}ti"a1..
dfela·,:···:·,·: ··ltoj~.:··~~v·~:·os.Je.cai;no jqs. mm ~li ~a11;_.
J~san. - _u
~~?~~#1.~~oga
l- Dvjema crtama, odgovara Staige~. Lirika se sluzi broj- )nt~rp~e.ta~ij°i, izvrs.enoj. .na ·O~P,Q.V~ .Cl~?'vo_ga t.~k~.t~ .1 SV!~
f:[ nim simbolima; simbolisti .stvaraju svoje pjesme. na .~rvj~~p~~n.st~v:.a, .~~..~tY..O!~ , ~~yar~nja pJes;QI~o:7~,. pr~~br~~~
\). osnovu jednoga simbola koji tako <;1.obiva mnogo vece u jas11-o.sp.oznat1; s~lad koJ1 mozemo pr~~Je~~ti. to Je -~~~J
1!,
1 · znacenje i neusporedivo se jace istice. A onda,~!?.£ij_~J.~. . ·koji ·nitko nece .. postici- u. cijelosti, ali koJ1.nepQk91~~1J~Y.~
~· lirika stµ-ibolicna bez n~P9F~, .. x~tli bismo....n..~~yj~.S.P-.9,. :Jz ,:. ·~.t,9ji. pred. nama..i. v.o4i . ;t?,f:l.~~...~.9.t.ak~« (str. 11). · · ·
t\ · · jfr:fr.9.4ii~ . P<?~1:~1:le,,, jer. :se
sluz~. ~~~vim .pje~~.~~~ j~z_1:····· Sudeci po uv~"clu, Staiger je namislio· da~i n?rmalr~.u
ff kom. Ona se moze nJ1me sluz1t1 Jer.... pJe.s.n.i¾.::::'J.9~. .-·P~J.-~~a biografiju, uvodeci u hju n~rocit~ ~oj~~ st~la _1 _pos~e-
l. Je.di1_1.stv.P.... s.veg~ --~~Y.~!.~~. j~~!~~~-!Q:. . ~.Y.~~.i.~a~, Simboli~!fi s.µ.>,, cujuci najveci dio prostora mterp!e~ac1?1 p0Jed11?1h pJe-
\t\:
,n
mip~Qt!~:J~1J~iik~Y¾~r\·¥~i!;_i~f~!~i§.!!~fa;~
...
.ve?; .. . . . ... ......... .. . . . g · · :····· ~- . J. . . ._, .....Jt ........... J................................. P · . ·
snickih djela.. Tom s·e planu a priori ni~ta n~ b1 1;1-oglo
prigovoriti. Knjiga je doista puna krasmh mJ_esta"~ vrlo
J;: "znaci da vise ne osjecaju prirodnog8: .j~4.!p._~tya, d~ ·s:u s·e. ' originalnih zapazanja, svjedo<!i o neizmjernoJ nac1tano-
:!\ ·, ·odifeiiiCod· zivota·· r ·rtfsfalCse··oa· ·svijeta. PoeziJa. ··sim- sti a:utorovoj- - koji, doduse, nastoji da njegova uceno~t
]i bolis.t.a ~iµje~na j~. poElzija. Time $.~ 0.1:)-R pono.~Jt. JO.j.Q-i_ bu.de diskretna ··- u: interpretaciji nalazimo ~zvanredni?
ll: je cast. Jer, .po nj.i._p;i~, ~~Y. j~. ~~Y~~ .~rost. · · · · ·· · stranica i stari car Staig~rov-a ·.stila; all, ··~-~~~!?:?..~'····~¥:Vf~."."'
·~ . U predgovoru svom Goetheu (I) Staiger se izricito · . meni' teoretsk'1.RE!?..bl . ,.!~.t{1:~.....f'9.~.......
. . . ~~. .b. k ~~.!~
'•v vnikove nI]e r1-
..:. . .~ . .,. ,..........................................
:lj ogr'aduje od pretpostavke da bi· on zelio »interpretirati« "":·es·erf:nf:S=t"ar·-er.ovim .Goetheom. Postav1Jase, na1me, ovo
'.t:\ Goethea 1:l bilo kojem smjeru: »mitskom, dubinskopsi- }tfan1e:·· ·a.os!&· 'ie· :·.i..ri.fafi~.r.·~t,iqfor u.)?:~~~: . .rY~~ . . ~. . ~IF
; ;. . ······-·:·······,·····:···:····cfeiu···otkrivala c'elinu ·pjesnic~e licnosti i kako
_![

ifi :,.
· 12o Isp. str. 53. -:r::;:mt~~-r~ii-:iini~ii~Q;::~t<)#i'. ,4i#.>.i:.!!tl~l~vilii; .~i\~
if·

i: .
f'.·
68 '69

\~·:·.>. ,.
~.'~?,,;._ ,. ,....·-;· . .
·rinett)iiuEe1ee · ·
. .... . ~ .. ·.
;• .. . ~· . . ·.. ·. . . . .
~llf:'I!'/:!:_;I ~a~~tilt~~~~~ve~~~%\~{J~"fu~~i-·
mativni znacaj interpretacije: on nastoji diskretno dati
i sadrzaj djela koje interpretira, pa zato slijedi tok zbi-
vanja u epskom i u dramskom djelu, sinteticki se samo
uzgred osvrcuei na Iikove, kompoziciju, jezik i Sud-
bine gradanske licnosti pjesnikove dotice se on usput u
poglavljima koja su posvecena interpretaciji, ili to zbi-
·1·:,:::11_ van)e za .o.~redeni dulji razmak vremena sazima ·.u. po-
sebna poglavlja. Na citaoca koji je pro~ifa·o vec odreden
1 l broj biografija Goetheovih, .ovo djelo ostavlja dojam
historickoga procesa covjecanstva. Te pozadine kod
Staigera nema. A bez nje, vidimo, i:ii kod strucnjaka
. Staigerova kova u pjesnickoj biografiji nema potrebne
naucrn;:>sti i temeljitosti.
Ta ce tri sveska svatko :procitati s mnogo uzitka i,
sl. s mn.cigo koristi - ali Staiger niti je metodicki rijesio
suvremeni problem pjesnicke ·biografije, niti je stvorio
'djelo koje bi mog_lo prezivjeti kriticno prijelazno doba
kad je· nastalo_. Staigerov Goethe ne moze potpuno zado-
voijiti ni danasnjega cita.dca - ne znam. kako ce ·se
provesti kod citalaca sutra.

::,::,,;'
...

~ .i,:::·:.•
·:,,:i:.·,,::_~:;c::::':·~;·,::,
__ ~~~t~~e~~~~1n:it!i=~~~!ee j:~~u;,:a ~~:ui!n!~tje~
l~vit~ vijest_ 0. Goetheu, tes~o je reci. cL2.E.~~~l~?;;i
mesmckoga .~.1ka .§.!!!Ea u pozadinu,.J~a idejne analize.
13
To· ide dotle da se izvrsni satiricki epigrarnrGoefiieov1 U spomenutoj sv0J0J studiji o Mehring.u Luka.cs na
/~ i Schillerovi, Ksenije, spominju upravo s negodovanjem, str. 373/4. izriosi ovo: ,>Neposredno nakon. sto se pojavilo
j a Goetheovim idejno znac!ajnim djelima pripisuje se ve-
liko znacenje, bez obzira na njihovu umjetnicku vrijed...
prvo i ujedno najznacajnije literarno-historijsko djelo
·:lr Franza Mehringa, Legenda o Lessingu, upravio mu je
t, . n?st (nRr. tr~gedij,_i_ Nezak?ni~a kci). Stavise, poglavlja Friedrich Engels izvanredno· zanimljivo pismo u kojem
1
_'._i,J.'.··· b10graf1Je koJa se c1ste savJesti mogu proglasiti potpuno je najob.zirnije, ali zapravo neobicno ostro ukazao .na
1•. uspjelima, cista su idejna analiza,- npr. znacenje Goethe- nedostatke Mehringove metode. Metodolo~ka · kritika
l ova P?ta ~ Ita~iju, pr~rodonaucne njegove studije, nje- uperena je prije svega protiv Mehringova ·tumacenja
'.~,n : gova 1stradz1vanJa O boJama, - a. to se ne slaze $ namje- . ideoloskih pojava iz ekonomske osnove, protiv prevelike
. rama pre govora. simplifikacije kojom se Mehring ovdje sluzi. Engels k;ri-
:,·.[,/_' . Citajuci u ovoj veUkoj monografiji Staigerove iriter-· ·. tizira, kako rekosmo, najobzirnije, zaodijevajuci ·kritiku
~ pretacije Goetheovih djela, citalac se, dakako, susrece 1.i"' oblik autokritike,. samo sto· s.e to tako malo moglo
~} ; s· P,1:?.P.l~m.Qll_1... Y.~~.qnovanj a. G9Jith.eo.v.:._. biogr.aL.mor.a_...o primijeniti na Engelsa ~· Marxa ~a sigurno necemp po-
1 -'. njesovim djelima izr:J.E~ti i vrijednosne Su.dove. Po h- grijesiti ako taj autpkriticki -oblik .shvatimo· kao "uctiv
l .: -~m. kri te~ij~?..,.,--9.it!lgg__¢~.,.._p:rii~Hiy.£Cqdr.~dgn,j;_r.Qj ·na,cin da se Mehringu objas;ni prava m~toda. Engels
~.E::-~1c~_§y~~~ko. doc1 do. ~akljucka. 4a j~.J,~~iniJgit.~.rH· pJse: 'inace ·nedostaje jo~ nesto, ali se to ni-·u Marxovim
kT
1 .-..

.1·-~·~-- .( s~ u· oy~:21- dJelu_. ~oslJedno primjenjuje~~ osooffi~.~g~:~-·,: nt u mojim stvarima redovito ne istice doyoljno, pa· u
, (l .~~·-?.---~....:~:-?.Y..~!,1k_9~~'--,Yr._._q _ _ ~_~_g9.~~....~_?.;:jeka, ali ipak samo tom svi grijesimo jednako. Mi smo, naime, .p.ajprije pri-
:L... -:.:- j_§g,noga covje a determiniranoga • -----k-;·~:-.-..····-·-·-; . davali najvecu vaznost izvocienju (Ableitung) politickih,
. · J -0n~·1no i klas ~:m~'ii"a:siaf-·;;·· . TJ,.... vre~_ens !. . .! .....!!~~.!:-
)! .'. ............-...__._..,.......~J).. . .. . g-.... --~.~----1! se p1scu tesko osve- pravnih i ·drugih ideoloskih predodzaba iz osnovnih eko-
l' . tilo sto nije !lasao - ..,~._lI!Q!~~.}J.!je ni traziof -:::iiiitui?a nomskih cjnj enica, i moraii smo tako postupiti. Pri tom
7
':,_LI:'..:,,.

:.
"-7 9
~~~~·~~~gf°lt~~/e~l~J-~~~k~Q§SJjt~a-1~-g:gej_~og_v~. :JG.J!o~e.t.tgh.re~-o!lc:·1;·t~.~i:~~i:
--·-··· --···---·--- .............-...... _. ,........;..._..-·--··" · o nam
· smo ·zanemarili formalnu stranu zbog sadrzajne: nacin
kako se stvaraju te predodz'be _itd.«
,. pokazuje da Ijud~ku velicinu, cim prijed~mo s c;ljela· na Mislim da su Engelsove rije~i aktualne jos i danas.
ti ·.\ · covjeka, ne ·moz~mo prikazati drukcije nego u svjetlu Tko god .zeli po3edinu dru~tvenu nauku uciniti doista
I~ .70 71

I
:-.·.. -. ... -.-::·.,':.:. :.·:·..::--
 . .. . : ·~ .

. .-:-~

naucnom) morat ce uvijek tako .postupati. Ako tako· ri.e jeta i covjeka kako ih oblikuje umjetnikov stil.Jf.P.J~.~~Y'.'.'
postupi, svjesno i1i nesvjesno, pa bio to i strucnjak zna- .nost .doista nU~ ...i.d~9J9gija, ali ima svoju idejnu stranli,
cenja. Emila Staigera, ·taj ce mu se propust osvecivat:i: nefaziu~no· .,spojenu s uniJeinf~1dm.-'tzrazaJeni. . o ,.Naulca. . .
dotle dok njegov naucni rad m ne prijede· u »fantaziju'. uzimaff .u.
knjizevtio.sff"'inora' ..... ·obzir· }edinstvo i jednoga
u poj:rnovima« Hi ne izgubi gr.anicu prema povijesnom. i drugoga, ne zapostavljajucf pri tom nijedno od toga
fait di:vers, prema anegdoti. I jedno i drugo mogli smo dvoga. Dakako, filozofski stav Staigerov nije mu uvijek
opaziti. kod Emila· Staigera. Na zalost, to je tipicna· crta ·dopustao da iscrpno i ispravno· prikaze }>SVijet« pjesni-
i drugih ozbiljnih uglednih njefuackih knjizevnih. hist6--e. kov. Ali njegov na..cin interpretiranja poeziju nikad ne
ricara nasih d:ana. Rezultati te ._ahi~toricn.Qf$..~!,,. . . P._Q,!j_~:. . .!'..~~J rastvara u muziku i boju, a ne dopusta ni to da po-
~ tih~~~~_!'icil.osti,_. 'j edno~a . · dijela. . . . s.u.v.remene..-,na·emacke sljednja rije'c interpretacije bude idealna forma/ 22 vec

:~~E:b~!r;,;r: r:a~~::~:~:re~~~~u:~!:~=~:-
trazi da to bude pjesnicka licnost.
Mislim da je doslo vrijeme da marksisticka nauka o
knjizevnosti najvecu paznju posveti izgradivanju takva
. zbivanje. · . pojmovnog aparata, takve naucne terminologije, koja ce
...... --.~_:AJ{ upra':9.,.m~rr~~!~~~.~.~~ .l?~.v:~jest- umjetnosti zap~~.?- umjeti adekvatno karakterizirati umjetnicku autonomiju

,1::~::~_:,;.;1~.;~~r.1~~{:.:.4~,~:.~~.~tt~ft:f.:.:.~i::~~ti~~
_:· ll?~J.1~... P.J~_@!~.t.Y~. :. .LJg_~,r~!!!I~.«. 121 Takvoj nauci o- knji-
pjesnickoga djela. Sarno ce se ona moci uspjesno ·prihva-
titi takv·a posla, · jer ce biti kadra daJ interpretirajuci
pojedino pjesnic.ko djelo u njegovoj .osebujnosti i cj~lo- ·
! ·-:z:-~vhosti s:mij'e<oi;tda.:i .Staiger zamjeriti da se zaustavlja. vitosti, nikad .· ne izgubi iz vida njegovu poyijesnu zavi-
p:r~<t .onim sto ~vori. ·srz· pjesnickoga djela. L~~__pjJ!§.!!i~ko snost. U tom poslu naucni rad Staigerov, s njegovim

.\ -:E,~~1~~:~_:i:~~~~i:i~;!!:!~:.~.::.;.j,~;;.;J;;~.4i~~:;.p}ij~!~~,
, . \. · umjetnicku stranu necemo adekvatho prikazati ako·· je
protivurjecnostima s jedne i jasnim formulacijama
s druge strane, s njegovim uspjesima i neuspjesima,
moze joj biti od koristi. Zbog toga sam nastojao da
\. /\ samo izvodimo; mi je moramo opisati, interpretirati. Za Emila Staigera prikazem na pozadini povijesnoga raz-
....,,., \ 1 tu interpretaciju moramo stvoriti pojmove koji ce· sin- vitka one naucne sredine od koje je, bastinio i dobr~h j
\\ teticki ·odraziti nedjeljiv.o umjetnicko jedinstvo pjesnic;_ losih strana.
\\koga. djela i l?..!.~.Y.+.?.4~tl .~t.~rn. P.Q¢.lj~I.u..~~. ..sa.drzaj . . i..£ormu.

~ l?r1l~~i~~?i1t1rJ;r·ii~r.:J~\)~a1!~~:lieiii\~·t!~~;f~~
lnjega nauciti. . . . · ,. .
· Istaka9. ·sam koliko je ·na: Staigera: ·
J,Jol. ~ ~ jednom.
djefovala. dulio'vnonaucna skoia, kako se on cesto, u
opreci s vlastitim tezama, ogranicavao na' ·idejnu ·1nter- .
pi-etacij.u pjesnickoga djela. Ali u doba kad s~: i. ·u: Nje- ·. ·.
mackoj i izvan Nfemacke· javlj~ju stru}e: koje id'ejnu
stranu pjes:nickoga djela zapostavljaju i' ne smatraju bi~..:
no'm, djeluJe pozitivno, kako Staiger istice, oho sto nain.
knjizevnost kazuje, bolje reci. prikazuje; struktura svi-·

.m Isp:·. P.ogl~di 1952; str. 126 .. : 12i Isp. ib., 1953, str. 929/30.

73

.• . . . .

~ . . .. \ ~ ... . ..': ·... : . . . : .. . . .: : . . .

·· .. ·.·: .. ··.: .. .:·. ·. ·.. ··. ·.. : ...:· ... ·:-.:..·=.. :- ·.·.·. ·. :.··.· ·. i. ··. ·.··.: :·: : . ·. :
;_ · •• : : . : ·.···: : • :. . .: • • ·: • . ••..•. ·. . . ••. : ...:.; : : : · .• • .•·••·.··,· .._·.·•.'.·.,·.... :.,,..'.•_.~••·.·.=••: ••••:··-~··.,.:·...·,:.·•.-,.:.·._··•••·.,•. :.:_,.·,
':.:;...;...
:;~.;;.\:~\.,;.;..':',...;:'-;~::=..;;..::..;.'·,.......,_ _ _ _..;._·_ ::...:.= . '_,:··.,\:·,.;:·,::,:::.:..:.~.:<:·... :.;:; ·: .. '. .
·::..:;,.s··'..,;,:.·,:·=-'·
• • _.. ...:::_"...:::._·_·,:,...··:'_:,..;,,,..,··...:..·:·:...:.' . ' .. ' ... _.... ' .
 »FORMALNA METQDA«
I NJEZINA SUDBlNA
.(Poglavlje iz povijesti ruske nauke O· knjizevnosti)

·_ Istaknuti njemacki slavist, prof. V. Setscp.kareff,

rekao je u jednom svom predavanju da je »sve ono sto
se danas radi u novoj zapadnoj knjizevnoj teoriji receno
ranije, odlucnije i dosljedn~je u Rusij'i za vrijeme komu...
nizma<<. 1 Ove rijeci koje se odnose na >>formalnu skolu<<
u- ruskoj knj'izevnoj teoriji i metodologiji povijesti knji--
zevnosti, uvelike SU tacne. A prihvatimo li ih; do.ci cemo
do zakljucka da o ovoj metodi - premda je ona u svojoj
domovini, zahvaljujuci ruskom drustveno-politickom
razvitku, kao teorija neaktuelna - jos treba govoritL
Govoriti treba o njoj ne samo zato sto cemo, analizira-
juci njezine estremno i sistematski izrazene stavove,
uociti { neke od slabosti srodnih. pokusaja tretiranja Jite...
rarnih tekstova n.a Zapadu vec i zato sto nas ona ipak 1

upucuje na razmisljanja · koja mogu da oplode i nasa

vlastita metodoloska trazenja u .vrijeme kad se i kod
.\ .
nas osjeca. te~nja znanstv·enog priblizavanja literarnom
tekstu i nj egovoj' specificnosti. A o tom vrlo zanimljivom
fenomenu ruske nauke o knjizevnosti kod nas se govo-
rilo. neuporedivo manje negoli o ostalim ruskim lite-
. rarnoteoretskim trazenjima.~ ·

1 V. Setschkareff: Zwei Stromum.gen in der neuen 1'Ussi-

s.chen Litera.tur, Hamburg, 1954, str. 3.
· 2 O ruskom je »formalizmu« nesto opsirnije pisao s10 ...

venski komparativist Anton Ocvirk u svojim clancima Hi-

storizem v Uterami zgodovini in njegovi nasprotniki (Liu-

:::.···.
75
·: ·-:·.:::;.-.:~·..
.;.:·.-:-,::.-·....

·...
. ;.
. ;;j1{rl(>
1

..;...,;..,,_.....,,;...,;
...'_•• : •• _: ·_
: , . . . ; : . _ : : : _.
.·.
· .,
. .. . . . . . . .• .. . . . . .· _
.·.• .:
.. _
••·_ : : , _ ; _ : : . . . . ; : : ' - ' - ·' - ' " •
·.•_
• _:_
. :- . ...: ·.·: . ..:.;. . . :.·...-.·:' ·> ·. :: ;·~...·.. ·. . :·... : .·:. :,.· .
: - ' : . : _ · : , · _ . : . - ' - '••
- ·. ; . ;.... :~ .·:....:.·
. . .;...c.· ...;.c..·.·.-: •.•• · ·:., ... '... , .. ·::.:··':..·.. :.: .,:_'·:·_. •.. :·.,.: '·.;... :.:..:.. : ..:._.._._.·.
:·;..;.,··
.,•_: ~.~.-.i,.;_:.:.:.::l;,•-,:,1.:.~.:-i_;.!:;•i.\:::.:.·
·.i·i·,.·:.:.·.:.i::,i.~. :. ..:.:,·.:·.'·. . .·.·.·.· .· ··•·· • • . . · . ·. . . ·

.;., ..:., ..c...·.::.;.::.,:\.:··

. ; ' •

:. , .• ·.:,'··· ·:,:,· ·. ',

...
;~·.:.:. ·.
•, . . :.. ~: :......
 . .. . ... . . ·.. .. . ~ .
Geneza ruske »formalne metode« jos jednom potvr-·
d.uje zivu vezu koja postoji izmedu knjizevne prakse
odredenoga vremena i njegovih knjizevnoteoretskih na-
stojanja. »Formalna metoda« cak gotovo neposredno i
izrasta iz knjizevnih htijerija jedne generacije na povi--
jesnoj prekretnici Rusije i tek je kasnije osvojila »pro-
fesorske« institute_ i laboratorije protiv cijih se metoda
najprije odlu,cno borila.
Izrasla u uvjetima opce dezintegracije ruskoga kla-
sicnog realizma ·_ uz koji je kao njezina p:tirodna do-
puna i vodilja:rasla-i r·uska--kritika kakvu poznajemo u
rad~vima Bjelipskoga, Dobroljubova, Cernisevskoga, ·
Pisareva i Mihajlovskoga - ov~ teorija 'dij~lekticki
vezivala za na,stojanja r~skih pjesnika-simbolista. koji
su poslije · duga vremena ponovo svratili pozornost na
zanatskµ ·stranu pjesnistva, 3 usvajajuci velikim dijelom
tekovine fraricuskih _poetskih sko~a, jos vise za htijenja
ruske futuristicke varijante koja· je, smatrajuci · jednom
ad svojih osnoynih parola »rijec kao takvu« (slovo kak
takovoe), vrsila eksperimente ·novim, pa i iracionalnim
verbalnim materijalom.
~1
bljanski zvon, 19~8) i Formalisticna sola v l#era.rni zg9dovini ,.
(Slbvenski jezi~, 1938, 1-4, kao i u svojoj knjizi Teorija pri...
.merjalne literarne zgodovine. (Ljubljana, 1936). Uz to, je dr
Mikulas. Bakos.. u -svojoj opsirnoj ·bibliografiji ruskoga. »for- '.
malizma« i njeg·ovih nastavljaca ·u slavenskim zemljama (u
knjizi: Teorija Uteratury, Vybor z 'formoJnej met6dy', Trna- ·
va~ 1941) mogao navesti i neka djela nastala na nasem pod-·
rue.ju. Tako npr. i rado_ve A. ·V. · I_sacenka i Kirila T.~ranov'."
skoga. · :. . . . .. : . ....
3
N.epaznja re~lizma premit' zanat.skoj strani po~zije· do-
vela je rusko pfesnistvo potkraj stoljeca do 'stanja O kojemu.
je Brjusov pisa6: · ·
» Baljmont je morao ruske pjesnike ponovo uciti unu-
trasnjim rimama •... morao je uporno podsjecati na znacenje
aliteracije (koju su· smatrali za pronalazak ,dekade11,ata', .kao
da .je nij~ obilno ·upotrebljavao sam Vergilijel), a kad su do
Rusije doprli glasovi o ·,instrumentation verbale' Rene Ghila;·
prema -ovom ·su se. ucenju odnosili kiw prema potpunoj· bes-
mislici!« (V. Brjusov: Dalekie i bliskie, Moskva, 1912, str '117).
,. Stoga su .i sami . pjesnici-simbolisti pokusali. psvijetliti
r··
neke pxobleme :ruskoga stiha. Na.rocito su vrijedne radove .
dali. Brjusov, i A. Belt
~:·.
~-: :::.
\: .. 76·.
..
: :.·:·····.
:·.. ·.
tit·:<·:/._. . . ·.
/}}/::)/:);\:.::.-- ... : . , ..... . . . .. . :
~
Ove su knjizevne grupacije nastale u . drustvenoj
situaciji kad se ruska inteligencija koja je bila napustila
slomljene narodnjacke zastave, jos njje bila okupila oko
pobjedonosnoga marksizma i odbijala je da svoju um.jet-·
nost stavi u sluzbu bilo kakv~ drustvene »poruke«. Ali
dok je prva· od njih (simbolisticka) rusku poeziju htjela
Staviti U sluzbu »daleke obale«. i >>Vjecno zenstvenoga«
(Blok), dotle je druga (futuristicka) pjesnika smatrala
·kao zanatliju koji se bavi oolikovanjem jezicnog mate-
rijala. S' ovom je drugom poetskom predrevolucionarnom
generacijom, ·koja je istupila protiv simbolisticke mistike
i impresionizma (u knjizevnoj kritici), stajala u uskoj ·vezi
i god. 1916. u Petrogradu osnovana grupa >>Opojaz«
se (Obscestvo izucenija poeticeskogo jazyka), budufa jezgra
ruske »formalne skole«, kako se ta grupa nesto kasnije ·
nazvala. Medu prve ruske »formaliste« pripadalt su
Viktor Sklovski. Boris Ejhenbaum, Jurij Tinjanov, Ro-
a m~n Jakobson, prijatelj Majakovskoga Osip Brik, a ka-:
sp.ije im se prikljuci' i Boris Tomasevski, kao i >>umje-}
reni
{
formalisti« - Viktor Zirmunski i Viktor Vino-If
gradov. · · · f
,. Ali q.ok _su ruski futuristi prisli pobjedonosnoj revo! (
luciji i, stavljajuci se u sluzbu agitacije, stvarali sebi !
mogucnost da ostvare poeziju kao cisto »oblikovanje ri- i
jeci« (slovesnoe oformlenije) te isticali principe »primi- i
jenjene, umjetnosti((, 4 dotle su, se >>opojazovci« i njihovi ,i
sljedbenici nasli na pozicijama onih ruskih knjizevnika /
koji su usred kreseva klasne borbe htjeli ocuvati auto- /.
nomiju umjetnosti, ·omogu6iti joj estetsko .i nezavisno I
promatranj'e revolucionarnoga kretanja i stvarati nove, /
moderne oblf\te. Stoga nije slucajno sto se najekstremniji /
i najborbenij i clan })Opoj aza«, Viktor Sklovski', 11;asao [
oktuzeri knji.zevnim bratstvom koje je proklamiralo da {
nije ni za ni protiv .revolucije, v~c da je s pustinjakom \
Serapionom iz Hoffmannovih prica. Posredna veza »Se--
. rapionovaca« i »formalista« mo.ze se primijetiti i u kar~k'."
teru njihova artizma koj i d.uboko razlikovao. od l' art se
pour l'artizma 19. stoljeca. Kao sto ruski poslijerevolu-
donarni artisti nisu »bjezali od ~ivota«, vec su samo.
4 Isp. A. Leznev: SovTemenn.iki. Krug, 1927, str: 8-17.
77
..
.., ;_:::·:·
. :.... ·
. : ·: ·. \ i.::~ :.'·-~_;.·.:·. ::.:":. :, :.-.::·. :. ::·:.._·;: •: :-... :.~:.::
 ' '
trazili njego.vo estetsko knjizevno oblikovanje (revolucija
je osnovna tema njihovih djela), tako ni ruski »forma-.
listi« u · knjizevnoj kritici nisu polazili s metafizickog
stajalista, vec su uvijek stajali na pozicijama empirij-
skoga istrazivanja.
r Te su pozicije znacile i slabost i snagu »formalne
1 skole«. Zahvaljujuci njima, ova je grupa teoreticara i
historicara knjizevnosti dobila snagu ekstremistickoga
pokreta koji je ustao u obranu knji~ev:nosti od padre...
.divanja aktuelnim politickim zadacima te bez predra-
.. suda i neposredno prisao samom knjizevnom djelut ali
zbog njih je u isti mah »formalna skola« - istupajuci
ostro prqtiv ·svakoga znan.stveriog ,vezivanja knjizevnosti
za druge ideoloske, politicke i socijalne pojave - pre-
sjekla sebi putove koji su je vodili ·.prema istinski znan-
stv~noj sintezi. Ipak, za vrijeme svoje .dominacije' i utje-
caja u nekim su lenjingradskim naucnim ustanovamat
koje su poslije revolucije dospjele u ruke tih mladih
ljudi (Institut za povijest umjetnosti), ruski formalisti
dali niz znacajnih prakticnih rezultata i stvorili sistem
knjizevnoteorijskih pogleda na koji se svaki ozbiljan
marksist morao osvrnutL
U svom je clanku Teorija formalne metode (u knjizi:
Literatura, Lenjingrad, 1927) Boris Ejhenbaum istakao ..
da ))formalna metoda« nije sistem vec ·radna hipoteza
koja je izrasla iz empirijskog p:roucavanja literarnog. ·
djela· i iz sukoba s »revijalnom«> impresionistickom i- ne..; ·
znanstvenom kritikom, hipoteza koja podlijeze promje-
i.· na.ma· i razvitku sto ga diktira materijal. Stoga je i kao
moto uzeo izreku A. de Candollea: »Le .Pire; .a -mon·avis,
est celui qui r.epresente ia science .corn,me faite«~
Pa ipak, za vrijeme. svoga djelovanja, a narocito
toku negacije metoda koje su zatekli u Rusiji, »forma-
Hsti« SU izgradili neke zajednicke principe knjizevnog
'istra.zivanja. Najveci dio tih principa rezultfrao je iz
: zive teznje mladih ·knjizevnih teoretika da )>oslobode po-
etsku rijec od okova filozofskih i religioznih tendencija«
(Ejhenbaum) sto su joj ih nametnuli simbolisti i da knji-
zevnost proucavaju sredstvima koja bi bila adekvatna
njezinom specificnom materijalu. u prvo je vrijeme naj.:.
78
. ...
~ ~ . . ··.. '·.>_: .. ,.,, ...:..... / .. :,.~·.\:\ ··.· ..
jace bio izrazen negatorski stav formaUsta> o cijoj ostrini
neka svjedoci citat iz mem9ara V. Sklovskoga u kojima
na nekoliko mjesta raspravlja o problemima. knjizevne
kritike:
»Mrzim Ivanova-Razumnilra, Gornfelda, Vasil~vske svih
vrsta, ubojicu ruske knjizevno.sti (koji u tome nije uspio)
Bjelinskoga. · ·
Mrzim sav novinarski sitnis - suvremene kriticare.
Da imam konja, jahao bih na njemu i gazio bih ih.
Ovako cu ih gaziti nogama svojega pisace_g stola .
Mrzim ljucle koji lome ostricu maca. Oni upropastavaju
sve ono sto je umjetnik stvorio.<< 5 . ·
U radovima ruskih formalista cesto cemo naci obra-
cune s raznim knjizevn,ohistorijskim metodama. Tako
su oni, slijedeci u tome impresionistickog kriticara Jurija
Ajhenvalda (Siluety russkih pisatelej), a poslije objav-:
ljivanja studije marksiste V. Pereverzeva o Gogoljevu
stvaranju (Tvqrcestvo Gogolja, 1913) u kojo_j je ·on istu-
1
1 pio protiv proucavanja piijceve biografije, nastavili zapo-.
1\ceti pohod protiv biografizma· u proucavanju knjizevne·
historije. Tu je osobito znacajnu ·ulogu odigrao clanak
Borisa Tomasevskoga Literatura,i biografija (Kniga ire-
voijuc;ija, 1923). Isto su tako form~listi istupili protiv'
historizma u 1?,auci o knjizevnosti koji je, po njihovu.
1 misljenju, povijest knjizevnosti pretvarao u pov1jest so-
, cijalnih pokreta. Knjizevna historija, govorili su, ne
'\ moze biti pomocna historijska nauka vec zato sto je
\ knj.izevno djelo slab povijesni dokument, jer ·u nj.em·u
\, nije odrazen stv~r:ni zivot> vec· je taj deformiran .p:i;-ema
\ estetskim. intencijama piscev~m. Isto· je tako prema pri-
1 stalicama. »formalne metode« na p·ogresnom putu i filo-
u. 1 lzofska skola· koja pisqu namece religiozne i filozofske
\\, doktrine sto ih on nikada nije zastupao. Konacno, u
sukobu sa suvremenim sociolozima formalisti su poricali
5 V. Sklovskij: Sentimentainoe
. putesestvije, Moskva--
-Berlin, 1922, str. 328. - Za Ivanova-Razumnika povijest
knjizevnosti znacila je neprekidnu borbu inteligencije s us-
kocom malogradanstva (Istor.ija Tuskoj obscestvennoj -mysii,
1911), a za Arkadija G. Gornfelda, sljed'benika W. Humboldta
i Steinthal-La~arusa,· poezija je kolektivna spoznaja u sli-
kama. ·
79 .
... '•.'\ mlt.ii,l:'.:'; ~::~~:~. : ·" :;,.:. :· . ,·.:' ;:c,j':\,{ : I)' '
.................... ····-······ . ............. ·<.,·.·.'· ........ : ..•.•• ·,.•• · .•,.___._._ _- " - - - - ' - ' - - - - - - :
 i drustvenu determiniranost knjizevnosti; a napose nje:-··
zinu vezu s politikom. Tako je B. Ejhenbaum u svom
polemickom clanku K .sporam o formal'nom metode (Pe-
cati revoLjucija, 5, 1924) isticao da istrazivanje nekolikih
kulturnih nizova znaci nasilje i da izbor jednog niza
(socijalni pokre~i, politika) koji treba da objasnjava ·
drugi, ne diktira znanost vec pogled na ·svijet, i stoga
u nauku uvodi tendenciozne predrasude. U svom je pak
clanku Literatura i Uteraturnyj byt (Na liter am.om postu,
1927) ustvrdio da se cetverostopni Puskinov jamb ne
moze objasnjavati drustveno-ekonomskim prilikama vre-
1 , mena Nikole I. Otvoreni je sukob s marksistima izazvao
\/ v. Sklovski svojom polemikom u kojoj je postojanjem
stalnih, nepromjenljivih literarnih forma (npr. lutajuci
sizei) dokazivao da _proizvodni odnosi ne utjecu na umjet-
nost. Tako je npr. Sklovski isticao i posvemasnju odvo-
jenost umjetnosti od zivota:
»Umjetnost je uvijek bila neovisna o zivotu i na njezinoj
se boji nikad _nije odrazavala ·_boja zastaye natl gradskom
tvrdavom.<< 0 · _zevnosti cinilo se B. Engelgardtu, piscu sazetog djela o
;·. Ostrinu sukoba sa sociolos~om me~odom nije iza...
zvala samo teznja· form~lista da se· sto vise priblizi speci-
;:'. fici literarnoga stvaranja, vec i suvremeno stanje marksi-
l:.
sticke knjizevne kritilte i historije u Rusiji. Simplifika- ·
<·
·( torsko tumacenje fenomena knjiievnih forma i stilova,
!:.
i· kao posljedica socijalno-ekonomskih i privrednih oblika ·..
./\_ odnosnoga vremena, kakvo su nalazili u djelima tadasnjih
sociolpga (knjizevni historicari, koji su kasnije· prozvani
»vulgarnim sociolozi~a«, dovodili su. cak Ljermontov-
ljevu poeziju u vezu s rus~irri, izvq~om tr_idesetih godina)t
ruski >>9pecifikatori« (kako je Ejhenbaum htio da ih nazi~
· vaju) nisu smatrali za mat'erija'li~ticl,{o. Stoga je i B. ~j- · ·
henbaum u svom clanku Literatura i literaturnyj byt
. ruskim marksistima stavljao pred oci citate Engelsovih
pi~ama iz godine 1890: ·
& V. Skfovskij: Hod konja,, Moskv.a-Berii_n, 1923. Ovih
se svojih sta.vova Sklovski danas odrice, posebno zbog toga
sto ih ne uvijek s dobrim namjerama., naglasuju .zapadni pu~
blicisti i strucnjaci. Isp. njegovu noviju knjigu: Hudozestve ...
nna.ja proza; Moskva, 1959.
80
!>Mat~rijal~stick9_ shvacanje povijesti · ima sada mnogo
taky~h pr11atel3a koJ1n:a sl!JZi. kao izlika da ne proucavaju
poy1Jest ... Fraze o h1storijskom · materi1alizmu (ta sve se
~oze pretvoriti u .~razu) sluze mjesto toga mnogim Nijemcima
1z 11:1a4e gen~rac1Je .s_amo za to da sto prije. sistematski kon-
s~rUlr~1,u s~oJa vlastlta povijesn·a znanja (ta ekonomska je
· h1stor~Ja jos u peJenamal) i ~ia zatim ponosno gledaju,na ·sv.oj
pothvat ·.. . Ono sto sv:oj toJ gospodi nedostaje, jest dijalek-
tik~. On~ nepr~stano vide _ovdje uzrok, tamo -. posljedicu.
Om ne v1de da Je to :prazn.a apstrakcija, da takve metafizicke,
:polarne suprotnosti postoJe u stvarnom svijetu samo u vri...
JE:me kriza, da se· sav veliki proces odvija u formi uzajamnog
dJelovanja .. .<<1 ·
l
I Ruski .s1:-1 ~ormalisti ucinili velik napor da pronadu
! ~~tode koJe b1 odgovarale knji.zevnosti i njezinoj speci-
f1c1, da rasterete nauku . o knjizevnosti od metoda koje ·
su svojstvene drughn znanstvenim disciplinama. (psiho-
logija, sociologija, filozofija, povijest)J da stvore vlastitu
terminologiju. ·
Glavnim nedostatkom tradicionalnog prilazenja knji-
ruskom formalizmu For11J,al'nyj metod v istorii lite 1·~...
tu,ry, Leningrad, 1927), sto ono nije uspjelo da se rijesi
dualisticke koncepcije sadrzaja i forme. Taj dualizam za
ruske formaliste ne postoji, a priznanje njegova posto:-
janja dovodi do metodoloske opa_snosti da. se formi prida
znacenje vanjskog ukrasa. da se sadrzaj proucava zaseb-
no,, kao vanestet~ka realnost, i metodama drugih naulta
(npr. poredivanje Pusk~nove Tatjane s tipom ruske dje-
vojke ili proucavanje Hamletova lika 'psihopatoloskim
meto.dama). Namjesto klasicnoga dualizma sadrzaj-forma,
formalisti uvocle pojmove materijala -i djela. Prema nji-
ma _knjizevno· djelo nastaje u procesu pretvaranja estet-'-
ski indiferentnog materijala (objekt stv:aranja) u estetski
znacajnu >>stvar« (umjetnicko djelo). I dok problem estet...
ske znacajnosti prepustaju 9pcoj estetici, a proucavanje
materijala u njegovu p~edestetskom stadiju prvenstveno
lingvistici, dotle sam proces oblikovanja, preradbe,
1
. Isp. K. Marks. F. Engel's: lzbra:nm,yje pis'ma Ogiz 1948
str. 420-431. ' , ,
6 _Stilovi i razdoblja
81
... :.. :. :.: . . . .
:
:.. . : .': ~.\: .. :. : . ~: ·. .. . . . .. :.. .. . . .. : ...
' .! • • • • • • • • • • ~ ••• ·.: • ·.' : • • • • • • :·•• : ........... •....... :. • •• .: ••

>)pravljenja stvari«, pripada nauci o knjizevnosti. Zbog
toga np_r. Sklovski k~d Rroucava probl 7me proze,. 1:zima ·
dva termina: fabulu 1 size (Sternov Tristan Sendi i teo-
rija romana, Petrograd, 192~)- !?o~ je f~bula m~.te~ijal
koji pisac uzima da ga_ obrad1, size Je nac1"? na koJ1 pi?ac_
taj materijal u svom dJelu pretvara. Tako Je kod Puskma
]jubav izmedu Tatjan~. i Oneg~na fab~la, ? si~: je ob~ad-
ba te fabule u Jevgeni1u Oneginu kao umJetmckom dJelu
(dakako samo_ jed~n .vod. naci~a obrvadbe!~. Sk~~vski se,
8
dosljedno tome, naJv1se 1 bav1 proucavanJem s1zea.
Umjetnicko je djelo uvij~k nesto napravljeno, iz-
misljeno, urnjetno, i upravo to umjetno cini ga umjetni-
-ckim - kazu ruski formalisti. Oni stoga proucavaju ono
)>literarno« u njemu, i jedno je od osnovnih pitanja sto
ga postavljaju: "Jcako je iz amorfnoga jezicnog i drugog
m~terijala sto ga pruza zivot napravljeno knjizevno
djelo. Tu se forma_listi P?Zi:'aju na is~ustva i ~rak~u
povijesti drugih u,,m~etnosti (llkovn~, muz1ke) u koJ1ma ~e
vec odavno uobicaJeno razmatranJe problema kako Je
npr. koji. s1ikc1.r rad~o, a po~ve.. je z~ner::a:.eno prouc~-
vanje onoga sto je shkao. ToJ nJ1hovoJ tezn1i odgov_araJU
i naslovi nekih od njihovih radova: B. Ejhenbaum: Kako
je napravljena »Kabanica<( (~ak sdela1:a »Sinel'«. Poetika;
Petrograd, 1919), V. Sklovsk1.: Kako 1e_ .n~pravl1en »Do_n:
Quijote« (Kak sdelan ~>Don Ki.~ot; u knJ1z1 Razvertyvanie _.
size, Petrograd, 1921, 1.0 teorii p1•ozy, Moskva, 1925). _ -. ·.
za razlikovanje amorfnoga jezicnog materija1a i
estetske cjeline :formalistima je posluzila distinkcija koju
je proveo ruski lingvist. Potebnja kad je proucavao r-az-
like izmedu prakticnog i umjetnickog jezika (Iz z(J,pisok
po teorit slovesnosti, Har~9~,, ~-905}.- Raz:7ijajuci dalje _1_1je-
gove principe, a sukoblJUJuc1 se s nJegovom teor1Jom
»slikovitosti« umjetnickog je:Zika_(»Bez slike nema umjet-
nosti«), formalisti su dosli do zakljucka da prakticrii jezik .
ima samo komunikativnu svrhu - najbrze saopcenje
objektivne misli, dok rij'ec u knjizevnom djelu ima estet- ·
s Upravo s ov9,m po~~_,avkom _Sklovskoga pole~izira 'ri-
mofejev: (isp. Teon3a kn:1ize1.mosti1 Beograd, 1950, str. 143-
144).
82
s~o..~nacenje, a to z:iac~ da .j~ sam:a sebi svrhom (u defi-
mc1J1 estetskog znacenJa nek1 su formalisti slijedili teo-
rije Hamanna i Jonasa Kohna). Nasuprot isticanom prin-
cipu ekonomocnosti umjetnickoga Jezika Oni SU narocito
naglasavali da je umjetnicki_ jezik neekonomican, da se
on najbolje moze predstaviti krivuljom, ad~ je prakticni
j~:ik ravn~ li~iJa. D~ ~i_ ;prikazao krivudavost i neprak-
t1cnost umJetnickog J ez1ka, Sklovski se u svom clanku o
izgradnji sizea (.Sv'jaz priemov sjuzetoslozenija s obscimi
priemami stilja, Poetika, 1919) pozvao na jednu grcku .
legendu. U toj legendi neki princ dosao na svoju svadbu
~~ceo_ je I:lesati i t~liko se uzivio u ples da je skinuo ha~
lJ:me 1 poceo plesa~1 na rukama; u tom je posve zabora-
V:~ 3:1a s":adbu. Ta~o je, i s poetskim jezikom i s umjet-:-
mck1m dJelom, koJega Je zakon krivudavost.o
.--~a_ni~estom ruskoga f_Qff!!.~!izma bio je zap·raw_..cl~::.
<:~!:.~ . ~-~~~~~~~~---r~~-~~~~~V_?_ --~-(l~ P.T~~-~---fSbornik po teo1·ii
P9efices1cogo :iazyka, II, Peterburg, 1917). U tom.je clanku
Sklovski tikazao na bit uinjet1:~ckog postupka10 kojim se
od materijala »pravi« umjetnicko djelo. Prema formali-
stima upravo te postupke, tj ..»nacine kombinacije mate-
rijala u umjetnicko jedinstvo«, 11 »krivulje« daklci ·kojima
se k:t).jizevnik sluzli da bi postigao estetski efekt treba
da prouc~vaju ljudi koji se bave naukom o knjiz~vnosti.
_ N aucni radnik treba da klasificira trope, figure nacine
l konstrukcije sizea1 da odreduje strukturu knjikevnoga ·
, djela, njegove stilske dominante, da definira i stil cijele
_'. lit~rarne skole. Ak~ nauka o knjizevno_sti hoce da.doista
· .Formalis~~ ~u se 0~9bito J;)avili problemom gov~rnic-
9
kog:3- J~~1ka 1':0J~ Je gramcno P.odrucje i_zmei;tu prakticnog i
um?etmc~_?g. 1ez1ka. 'rako su EJhenbaum i Sklovski prouca-
. vah LenJmove govore (B. Ejhenbaum: Oratorski stil' Le-
riina, u knjizi: Literp.tura, 1927).
10 • Vrlo r~sire~ term!~ st~· ga upotrebljavaju ruski for-
malisti. _Rusk1: p1:ie~. NiJem~1 ga prevode sa Kunstgriff,
Fr~ncuz1 sa procede, Englez1 sa_ device. Ceski prevodilac
knJige V. Sklovs~oga, V. Mathesius -(Teorie prozy, Praha
!933h kolebao ~e 1zmedu fortel, grif, lcnigJ ali je uzeo metod
sto c1taoce moze dovesti u zabunu.
11 B. Toma_sevskij: Teorija Literatury, Moskva--Lenin-
grad, 1927, str. 6.
83
· ..· :·:•: .... · ·.· ....
 :·-.:··:·,".·
postane znanoscu, isticao je za ~klo~sk~m Roman _Ja~ob ..· .
son, ona mora >!.£?.!?.~.~pa~!: pr1znati kao svoga Je~mog ·
junaka (N~vejsaja · ru_sskaja poezija, I, Prag, 1921).
Bit je )>postupka« prema Sklovskome tzv. »zacuq.-
nost« (Sklovski je uveo u opticaj ruski neo1<5'g1'z'am·. . stvo-.
ren za tu priliku-:::::.~-~~r.gnenie) .. Osobina je, naime, umjet-
nickog jezika, takoder · prema Sklovskome, i u tome da
se predmet sto ga umjetnik pruza citaocu, raznim »po-
stupcima«. istrgne iz automatizrna citaoceva· opazanja.
Knjizevnik, kao i svaki umjetnik, cini sve kako bi cita-
lac »vidio« stvari kojih inace ~e vidi. On ih citaocu pre-
docuje na neki za njega n?v nacin, cini ih stranima, za-
cudnima. covjek koji zivi uz more ne. cuje valove sto. se
svakoga dana raz;,ijaju o obale, a cut ce ih samo onda
kad se oni budu razbijali u neobicnom ritmu. i na neobi-
can nacin. Tako i S":ako knjizevno djelo govori na citaocu
neobican nacin, neobicnim rijecuna, i p~edmet trga iz
automatizma opazanja. Pjesn_icki je jezik, prema tome~
stalno nasilje nad automatizmom. Knjizevru,k pise izvje-
stacenim je~ikom, on prekida pricanje, lomi rijeci pravi
digresij; 1 retardir~ r~?n~u, _sluzi se neobicnim :ije~im_a
(arhaizmima, ;Provmc1Jallzm1ma), -ponekad stramm Jez1-
kom (latinski, crkvenoslavenski), i citapcu ornoguc~je da
»vidi stv:~ri« (prema 9klovskome cilj umjetnosti nije spo--
znaja vec >>Videnje<(). Kao karakteristican primje! »o~u-.
aenja« Sklovski u svojim radovima is~~ce Tolstojevu pri- ·· ·.
povijest Pl.atnomje1· gdje pisac svoje misli o ustanovi ·vla-.
sni~tva stavlja u usta konju, a slican »postupak« ·upotre-
bljav~ Tolst_oj i u R~tu i mi1:~ kad_ vij~~~fl:je. u Fili:n~·
predocuje kao da je gleda~o ?c1~a ~Jev0Jc1ce. !orma:hstl
su narocito isticali i POJ!~.P..~~-~~~!f. :~~~..t!·
stili~ira1;?g ·pri....
canja u prvom lieu, kaa autor daJe riJec osob1 koJa s~. ~e:
moze identificirati s autorom (cesto selj-ak1 malograda-
nin vojnik). Taj se oblil< od L3eskova i Remizova nao-
va~o osobito. razvio u ruskoj knjizev.nosti, te su ga vrlo
cesto upotrebljavali i pr-vi poslijeoktobarski ruski pisci . •. ::
(Pilnjak, Ba?elj, narocito Zo~cen.ko) koji su ~tajali u vezi . .:.·
s teoreticai'1m.a >dormalne skole«. 0 tom Je problemu
govorio B. Ejhenbaum u svom clanku Ljesk<t!t,.i suvre-
. mena proza (Lit-eratura, Leningrad, 1927). :.:::=:·:..\··. . •
Suma postup~ka cini, po misljenju ruskih formalista?
m. .
z .~!!!J;gj_i!~Y!1:,9g,J,ij.ela. ..
P.isca. Forinalisti se have i odre-
"divanjem dominantnih postupaka koJi su karakteristicrii
za pojedine pisce ili knjizevne struje. Tako je npr. za
Zirmunskoga metonimija i parafraza karakteristicna ·za
klasicizam (na osnovu t9ga on Puskina Sll1,jesta medu
· klasiciste), a metaforicki nacin izrazavanfa karakteri-
stican je za romantizam (prema tome, i Turgenjev je
romant.icar). 12 ~
Zakoni ·ob'iikovanja materijala primijenjeni po- u
stupku odreduju, po misljenju ruskih formalista, i ono
.sto se obicno nazivalo ~~gr..z.~j.em. o·~i, kako tvrdt Sklov-
ski; utj_ecu i na ponasanje likova, na njihovu psihologiju
i djelovanje. Izgra"dnja sizea odvija se prema svqjim po-
sebnim zakonima koji utjecu i na. sam »sadrz~j«. Tako
se npr. krcme u engleskom romanu ne javljaju zato sto
. bi autor imao interesa · za opisivanje kr~ama, nego zato
sto su mu one potrebne. radi .....~9.t~t?~C.~i~- (motivirovka
priema - takoder jedan od centralnih termina ruskoga
formalizma) dalje radnje (u krcmama se pricaju razliciti
dogadaji). Istoj svrsi sluze npr. i ·»pronadeni rukopisi«,
a prema .- Ejhenbaumu sentimentalni i melodramatski
umetak u Gogoljevoj Kaba,nici (kad autor govori o Aka--
kijevoj smrti) nije odraz autorove dusevne empirije ili
humanizma> vec postupak koji je autoru bio potreban kao
kontrast komicnom tonu grote,skne pri~ovijesti. ..
»Umjetnost se razvija logikom svoje tehnike. Tehni-
ka romana stvorila ·je »tip«. Hamleta je stvorila tehnika .
sce:q.e« - kaze Sklovski, 18 a upravo zbog svjesnoga isti-
canja postupaka kojima se sluzi u konstrukciji svoga
romana, Sk.lovskome imponira Sterne, autor Tristrama
Shandyja. .
Za pristalice »formalne metode« povijest knjizev-
. . nosti jest - povij_est smjenjivanja knjizevnih stilova.
Njezine zadatke definira stoga Tomasevski u svojoj teo-
riji knjizevnosti ovako:· ·
12 Voprosy teorii literatury, str. 58-85,
.13 Sentimentai'noe putesestvije~ s~r. 328.
85
' \.,:. -:: .. ·. ·.. \ ;, ::.. ·.:::·. ;.·.. :: : ... ·.
 » ••• his tori car prouca va grupiranje knjizevnih skola · i
stilova, njihovo smjenjivanje, znacenje tradicije u knjizev-
nosti i stupanj originalnosti pojedinih pisaca i ·njihovih djela.«
I dalje:
>>Povijest kl1;jizevnosti jest otkrivanje realnoga sadrzaja·
normativne poetike,-koje odreduje bitnost pojedinacnih djela
i evoluciju toga sadrz~ja u smjenjivanju knjizevnih skola.«u
Ali to se s~jenjivanje ne vr~i mirni,m putem, jedna
forma ne p.astavlja se na drugu. U razvitku knjizevnih
oblika formalisti ne govore o evoluciji vec o dijalekti-
. ckom procesu u kojemu igra ul9gu i tradicija, ali jos vise
suprotstavljanje tradiciji, otiskivanje od tradicije (ottal-
kivanie). Pisci, prema Sklovskome, ne· nastavljaju· jedan
drugoga:
· ».Htio bib letimicno primijetiti da govoreci o knjizevnoj
tradictji ne zamisljam tako da pisac bastini pisca. TradicijU
pisca zamisljam kao njegovu ovisnost od opceg sistema knji-
zevnin. normi, isto onako kao sto se tradicija izumitelja sa-
stoji ·od sume tehnickih · mogucnosti njegova vremena.<( 15 ·
Smjenjivanje knjizevnih stilova nc3.staje na principu
kontrasta. Pokretna je snaga knj_izevnosti teznja da se .
reagira protiv domip.antnih 0blika jednoga vremena, pro-
tiv knjizevnih kanona. Kanon se s vremenom u citaoce- .
·voj svijesti automatizira a d~· bi se citalac ponovo izne-
nadio, post_igao veci dozivljajni intenzizet, moraju se tra- ·.
zi.ti nove forme. Zato freba da se >>stvar istrgne iz reda
obicnih asocijacija u kojima se ona nalazi<,, 1a zato treba
da ·setpotraze_ novi tropi, nove usporedbe, nove knjizevne .
·vrste koje treba da zamijene stare, otrcane.· U vec pro- :.. ,-
:riadenim oblicima ne moze se stvarat.i; stara uinjetnost"
·ne postoji i djelo _se ne moze »napraviti« prema njezinini.
kanonima. U clanku posvecenom podizanju nekog sp·o-
menika Sklovski kaze: ~ .
»Promjene u umjetnosti nisu rezultati promjena u nacinu
zivota. One su rezultati vjecnog okamenjivanja. vjecnog odi-·
la'zenja stvari iz cuvstvene apercepcije u prepozn~vanje.«tr.
14 Teorija litera·tury, str. 7.
1G Hod konja, str. 122.
16 Cit. djelo, str. 115·.
17 Cit. <.rjelo, str. 88.
86
.. • .
.....
Nova se forma prema tome ne pojavljuje zato da bi
izrazila nov sadrzaj, vec zato da bi zamijenila ~taru
forrilu koja je vec izgubila vrijednost. »Kao sto krava
zdere travu, tako same sebe prozdiru krtjizevne teme,
izlizuju se i linjaju postupci« - ka~e duhovito Sklovski
i dodaje da je pisac nomad .koji uvijek ·prelazi na novu
travu i uvijek mora stvarati no~e stvari. 1s·
Dakako, knjiz.evnici koji su prisiljeni d~ traze nave
forme; traze i. svoje uzore 1 ali oni ih, prema ovoj teriji)
ne mogu naci u kanonskoj literaturi prethodnoga perio-
das vec ih traze u njezinim sporednim tokovima. Preroa
tome, u knjizevnosti i' umjetnosti ne bastini sin od oca,
vec necak od siromasnoga strica. Nove se forme stvaraju
kanonizacijom nekadasnje- >)male literature«. ·
))Nove se forme u umjetnosti stvaraju putem kanoniza-
cije formi niske umjetnosti.
Puskin je nastao iz male umjetnosti albuma, roman iz
pripovijesti uzasa poput s·uvremenih Pinkertona) Njekrasov
iz vodvilja, Blok iz ciganske romanse, ·Majakovski iz huino-
risticne. poezije.<( 19 • ··
'l"ako su npr. pristalice »formalne metode«, razrad.u-
juci pitanje razvitka ruske poezije poslije }?uskina, dosli
do zakljucka da se nastanak nje_zinih novih oblika moze
protumaciti borbom protiv Pus~inova kanona. Puskin je
za njih predstavnik klasicisticke poezije, rijeci .njegova
stiha dolaze u ma,terijalno-logicnom znacenju, epitet je
precizan, cesta je upot.reba metonimije i perifraze, a me-
tafora, taj tipicni romanticki »postupak«, gotovo u njoj
. i nedostaje:20 Poslijepuskinska je poezija morala stoga,
se
suprotst;:ivljajuci Puski;novu kanonu, zamagljivati ma-
terijalno-logicko znacenje rijeci, biti metaforicna, teziti
za emocionalno-lirskim djelovanjem (Fet, simbolisti) ili,
kako je to pokazao Ejhenbaum (N ekrasov, u knjizi
1s Zoo, pis'ma ne o Ljubvi, str. 29.
19 V. Sklovski: Sentimentat•noe putesestvije, str. 327.
20 V. Zirt:n,unskij: Voprosy teorii litera.tury, Leningrad,
1928, str. 64-71.
87
... : :· ·.. - ..... .
 Skvoz' literaturu, Leningrad, 1924), »barbarizirati« se ·
uvod:enjem u poeziju govornog jezika i politickog pam-
fleta.
Ali upravo na problemima literarne historije zapo ...
cela je iznutra dezintegracija skole ruskih forID:alista. U
svom opsirnom clanku o poeziji- Aleksandra Bloka i o
njezinu razvitku· (Poetija Aleksandra_ Bloka, u ~njizi:
Ob Aleksandre Bloke, Petrograd, 1921) ,,Zirmunski je vec
mo:rao poci putem revizije nekih stavova rusknr·rorma-
lista. U njegovu je pokusaju proucavanja Blokove poe-
tike u uskoj vezi s razvitkom njegova >>osjecaja ·zivota«
Boris Ejhenbaum vidio opasnost -po cistocu doktrine rus-
kih »specifikatora«, povratak na stare pozicije i na aka-
demski eklekticizam. Tako. je zapocefo raspravlj~nje u
kojemu se Zirmunski, jednako kao i u nizu drugih pit!1:-
nja, J;UOrao suko,biti s dogmatskim stavovima Sklovskoga
i ostalih >>opojazovaca«.
U toku toga raspravljanja Zirmunski je iznio niz
-zamjerki teoriji svojih eks~remnijih drugova, kako je
ona bila izraz.ena u :radovima »opojazovaca«, a narocito
v. Sklovskoga koji je, zahvaljujuci snazi svoje rijeci, u
to vrijeme bio najutjecajniji teoreticar formalizma. 21
Te su zamjerke za nas toliko znacajnije sto su nikle ·
u krilu samih formalista i stoga jos jace potvrduju ne-
odrzivost nekih osnovnih teoretskih stavova te skole.
One bi se mogle svesti na ove znat~ije prigovore: .
f 1. Uz.formulu Sklovskoga )>Umjetnost kao postupa~«
·l (iskusstvo kak priem) mogu postojati i druge formule:
I_ umjetnqst kao produkt duhovne aktivnosti, k~o .inoralni,
· religiozni, odgojni fakt .. Moderna je um~etnost velikim
dijelom sinkreticna. U djelima. .Nov.a~isa, Nietzschea, Be:-
loga nalazim9 filozofsko-poetski sinkretizam, _a velik je · ·
dio knjizevnog stvaranja (Schiller, Beranger, Gribojedov,-
Byron i dr.) ocito tendenciozan. Prema to:rne, »postupak«
21 Isticuci znacajke licnosti Viktora Skloyskoga, Boris
Ejhenbaum. biljezi i ov:o: }>U drugo vrijeme nazvali bi ga .
,vladarom dusa'; u nase strogo, sk.rto yrijeme nazvat ce ga
mozda ,vladarom fraze• - do te je mjere njegova manira
usla ne samo U 'kn.jizevnost, ve6 i U pismo, U ziv;Ot, U razgo-
vor u studentske refera.te«. (Moj vremennik, Leningrad,
1929, str. 131.) · 22
88
ne moze biti, .kako bi to htio Jakobson, jedini junak na-
uke o knjizevnosti, i u ·pravu su oni historicari knjizev-
nosti koji, kao francµski ucenjak Joseph Bedier u svom
. radu Legendes epiques, ne govore samo o morfologiji
knjizevnoga djela, vec razma.traju i probleme .sredine u
kojoj ono nastaje (Bedier proucava genezu francuskih
srednjovjekovnih legendi u vezi sa samostanskim zivotom
i crkvenom politikom). .
· »U naivnom ooliku1 kaze 2irmunski, ovo ucenje pri-
pisuje ·samom - pjesniku is~ljucivo umjetnicke z~datke:
ali prisutnost vanestetskih zadataka u procesu stvaranja
suvise se lako potvrduje izjavama samih' pjesnika i svje-
docanstvima ~uvremenika.« 22
i\'· 2. Iz ovoga takode:r proizlazi da se lirska pjesma i
\ psiholoski roman ne mogu proucavati istim sr~dstvima.
Dok je, naime, lirska pjesma posve podredena estetskoj
namjeni i rijec se u njoj pojavljuje u svojoj umjetnickoj
funkciji, i dok postoji cisto· estetska proza u kojoj kom-
poziciono-stilisticke arabeske istiskuju elemente siz~a i
poruke (Gogolj, Ljeskov, . Remizov 1 Beli), dotle postoji i
proza u kojoj je :djec ·u umjetnickom pogledu neutralna
i podredena komunikativnoj funkciji te je blisk~ prak-
ticnom jeziku1 kao sto je to u suvremenom romanu (Sten-
dhal, Tolstoj).
.Ne mogu se osim toga istrazivati sami, goli, »po-
stupci«1 a da se nista. ne kaze o temi_ knjizevnoga djela.
· Samo istr~zivanje_ izgr~dnje,- koqipozic-ije, pioznih djela,
kao sto to cini Sklovski u SVOJim clancima posvecenima
teoriji proze, moze dovesti do potpunih apsurda, npr. do .
izjednacenja sizea Puskinova .Jevgenija Onegina · i basne
o ljubavi vuka i caplje, jer se oba sizea mogu predociti
istom formulom: >>A voli B, B ne voli A; kad je B za-
volio A, A vise nije volila B«.,
»Ako »postupak« nije jedini fakat koji postoji u
. knjizevnom djelu 1 · on nikako nije jedini faktor knjize:v...
. nog razvitka« - istice dalje Zirmunski u svom clanku
K pitanju o formalnoj metodi (1923). Smjena stilova n.e
moze se nikako tumaciti iskljucivo principom kop.trasta.
Voprosy teorii literatury, str. 159.
89
... \ ..
:,.';,.:..: ..:.::•.: ..:.·. .': ·.:,::. ·~ .',,:,.:;·.L::,: •,.:.:..:, :...... ::'.::,•:,

. ·e rincip suvise sirok i objasnjava samo negaciju
TaJ. ~ p 5 tila ali ne zahvaca u problem geneze noyoga
ra:11Jeg~g 0 v; pozitivnog sadrzaja, ne objasnjava zasto
. 1a' nJe
st1 , t 'k ·umJ·esto kanona odab rao ovaJ· a ne onaJ
' 'l
knjizevnohistorijskog sistema. Z;;i nauku o knjizevnosti
vazan je, priznavao je dalje Ejhenbaum, i pojam »klase«.
Do slicn1h je zakljucaka ¢losao i Jurij. Tinjanov u
· ·
. clanl,rn Pitanje knjizevne evolucije (Vop1·os O literatu moj
1

J e. umJeu ni
tu treba ·
zvatI. u pomoc '
van 1·t
1 erarne fak- . ·evolucii) Na literarnom posiu, 1927), u kojem je istic~o
st1L 6ra:danije O
je npr. govoriti o utjecaju Bjelinskoga da se knji-zevna ev.olucija ne moze tumaciti samo unu-
toreN .. pkrasova negoli njegove politicke pjesme pripisi- tarliterarnim cinjenicama. Stoga se Tinjanov z;alaze za
na Je ra , v
. b b 1· s poetikom Puskinove s_kole, ao sto o cm1
k t .. · ·
v
to da nauka o ku.jizevhosti proucava i knjizevni zivot,
v~tl bar Tako Zirmunski dolazi do zakljucka da je koji je kjizevnosti najblize susjedno vanliterarno podru-
E3hen aum. . ,
· · stila tijesno povezana. )>S prol':!).Jenom opceg ·cje. Za Lomonosovljeve je ode vazno da su pisane za
. t "'l og zadatka, estetsk'h
evoluc1Ja nav1·k·a 1· u k usa« t e »z1-
11 •

um3e nic t . "3

1
.
citanje u velikoj dvorani, a za Karamzina da je pisao za
otnog osjecaJa epohe«... . . .... plemicki salon. Tek u vezi s njihovim >>miljeom« mogu se
v G 0 d 1928 . .Zirmunski je u predgoyoru syoJOJ knJ1z1 shvatiti i neki postupci tih pisaca. 25
. · . ·t oriJ'e knjizevnosti vec mogao izjaviti _da t. zv. Vrline »formalizma« na po.drucju poetike, a njegove
PitanJa e metoda« vec »pripa · da pov1Jes · · t·1 1· h'1s t orio-
·
>>forma1na .slabosti na podrucju knjizevne povijesti, uocavali su vec
24 prije i jos bolje neki naucni radnici i kriticari izvan
grafiAj~«· t su vriJ' eme i drugi pioniri ruskoga forma- redova formalista. Neki su literarni historieari pokusa-
u . , Or revidirati svoje suv1se •'v k rute- 1• dogmat•v 1cne . vali stoga da izmir~ dvije naizgled suprotne meto'de -
lizma po.cere1 cene u borbi za priznavanje prava na bav- .sociolosJm i formalnu. N arocito su uporni bili u tome
stavove
. . 1z 'fi'c"nostima literarnoga dJe · Ia 1· unut rasnJOm " · d.1-
lJenJe spec1 .. l "t knjizevni teoreticari bliski nekadasnjem futurizmu a
. kt'k m knJ'izevnoga razvitka. Sam matenJa s o su
°
Jale 1 " ali morao je postepeno u nJ"ihove pog1e de
okup'ljeni oko casopisa Lef (Levyj ·front): Odobra.vajuci
osnovna nacela »formaln'e metoq.e«, oni SU je htjeli oplo-
g a proucav . pn·t·1sk'1va1a 1. vr1o os"tra
. Je
"t' korekture, a uz to 1h
1 1
. diti socioloskim istrazivanjem geneze knjizevnih oblika
un_ot~k koJ·a J. e polazila s pozicija marksizma i marks1- j njihove evolucije te na taj nacin upotpuniti metodu
. kri.,, 1 a · logiJ·e umjetnosti. Naroc1to ..,. · t o. vr1Je
Je · · d'l
1 o za
sticke socio .k . . . t· k .. na mjestu gdje je bila najslabija. To je u jednom b~oju
. . d'namike knjizevnoga razv1t a 1 pov1Jes 1 nJ1-- Leja_ izrazeno rijecima: ·
eitanJaf ~ je neprimjenljivost nekih formalistickih·sta-.
zevno~.~- najociglednija. To su uvidjeli i najortodoksniji »Fcirmalna je metoda kljuc za proucavanje umjetnosti.
1 Svaka buha-rima treba da se uzme u obzir. Nemojte se
vova_ a ci«. Tako je npr. Boris Ejhenbaum u svom
~opokJazoKv ·iz~vnost i knjizevni .zivot (Literatura i Ht~ra- bojati lova na · buhe u zrakoprazl_lom prostoru. Tek usporedo
clan u· byt nJ Na literaturnorn postu, · 1927) rez1m1rao · · d ot a.. sa socioloskim proucavanjem umjetnosti vas ce ·rad postati
ne samo z~nimljiv vec i potreban,<< 26
tu~n~J . ;luge formalizma na podrucju »tehnologije«
dasnJe.. , , za oga stvaranja, ah· Je · v1·d·10 1· nove ozb'l' 1 Jne
za- U istom je Lefu prijatelj Majakovskoga Osip Erik
knJ1zevn odrucju problema k nJ1zevne .. v
1 · ·
evo uc1Je. ar0 -N isticao zasluge »Opojaza« kao grobara idea;Iizma u pro-
P
d..,.atk e. na voluciJ'a ·- isticao Je· t om pr11 ucavanju poezije i nekorisnost borbe marksista protiv
·1·kom E'h J enb aum
c1to Je re ila na dnevni red probleme ov1snost1 . . k nJ1zev-
.. " :formalista (Tak nazyvaje_myj )>formal'nyj metod{<, Lef,
- post .avla vanjskim uvJetlma. . . K nJ1zevm
..v • ·t
razv1 a po- k 3/1923), a knjizevni historicar A. Cejtlin smatrao je kao
noga d Je O . stoga p1·t anJe · 1zgra
· d nJe · nov o ga
slije revolucije postavio Je 2ti Isp. Iv. Rozanov: Putevoditel' po sovremennoj russkoj
literature, Moskva, 1929, str. 151~154.
2a Cit. djelo. str, 56. 2° Cit. prema: P. N. Sakµlfn: Sociolagiceskij metod v liM
M Isto, str. 7. tera·turovedenii, Moskva, 1925, str. 15.

90 91
:._·.

najznatniji zadat}ik marksista da usvoje :for.tnalnu me-· Dok su takq neki teoreticari pokusavaii da tekovine ·
tod~, sto bi znacilo jedinu mogucnost da marksisticka rus1:tog8: formalizma i~koriste za ·dalji razvitak nauke o
nauka o knjizevnosti postane znanstvenom (Marksisti1 knjizevnosti~ dotle su drugi, autoritativniji kriticari
i jormal'nyj metod, Lef, 3/1923). Tako se u Rusiji stva-· -0noga vremena vec oko polovine dvadesetih godina po·-
rala £ormalistima srodna skola tzv. »forsocovaca<c (for- veli ostru polemiku ·prot~v >>formalne metode«. Ne pori...
malista-sociologa). ciji je predstav~ik Boris Arvatoy, cuci yrijednost konkretnog. istrazivanja ruskih forma-
osjecaju~i takoder osnovne slabosti formalizma ~isao·: lista, oni su teoretske osnove te metode podvrgli ostroj
»Formalna je metoda pocela proucavati nacin proizvod- . kritici.
. . ·
nje nacin na koji se prave umjetnicka djela, ali ona je ne- Tako je N. Buh~rin naglasavao opravdanost .isticanja
. mot'!na da protumaci zakonitosti koje promatramo u razvitku. onoga specifi~nog u umjetnosti, ali tu .specifiku nije
knjizevnosti. «
vidid u umjetnickoj formi vec u emocionalnom karak--
Zadatak pak »forsocovaca« bio je, prema Arvatovu, · teru materijala. Formaliste je smatrao za skolastike koji
proucavanje preradbe zivotnoga materijala u knjizevnu ~maju velikih zasluga u deskripciji materifala, u njegovu
formu, kao socijalnog i profesionalnog tnehanizma koji katalogiziranju, ali je tom prilikom isticao da se »nauka
je uvjetovan zakonima povijesnoga razvitka (0 formal'no ne smije pretvarati .u katalog« (0 formal'nom metode
sociologiceskom metode, Pecat' i revolucija,. 3/1927).27 "1J i*usstve, Krasnaja nov', 3/1925). ·
Slicno je glediste tada zastupao jedan od najznat- U isto je vrijeme otprilike i P. Medvedev u casopisµ
nijih teoretik~ socioloske .skole, P. ~· ?a~~~i~. On j~ .u Zvezda (Ucenyj sal'erizm, Zvezda, 1925) formaliste osu-
potpu:r:iosti pr1znavao zasluge formahsta 1 1strcao .da Je dio zbog dogmatizma i pojedhostavljivanja stvari, zbog
doslo vrijeme za sociolosko razmatranje formi te stoga_ rastvaranja sadrzaja ·umjetnosti :u stilistici.
treba da se ·marksisticka metoda spoji s teko:vinama for- Jos· SU ostriji U ocjenl formalne metode bili V. Po-
malne skole. Smatrao je da su za · takvo spajnje koje, ]janski (Po povodu B. Ejhenbaumat Pecat~ i revoljucija,
dakako, ne bi smjelo biti vanjs~o i me~anick9,. poslije 5/1924) i. A. Lunacarskij koji je u svom clanku Forma-
revolucije sazreli svi uvjeti. Pobjednicki .marksizam lizm v nauke ob iskusst'l.?e (Pecat 1 i revo~jucija, 5/1924)
nema potrebe, tvrdio je _Sakulin, d~ o knjizevnosti go;- navijestio_ otvorenu borbu protiv formalista, smatrajuci
vori samo tamo gdje je to potrebno iz polemickih ra_z- da je formalizam produkt zakasnjele zrelosti ili rane
loga. Dosfo j e vrijeme _da se konacno sa socioloskih pozi'."' . prezrelostf r~ske b:urzoa~ije. ·
cija pristtipi_. specifici. knjizevnoga stvaranja, da se
U borbi s ruskom marksistick9m kritikom, ·k.oja se
knjizevnosti pride sa znanstvenih pozicij ~' a ne iz. publi- oslanjala na autoritet partije, ruski je formalizam pot-
cistickih potreba dana. Stoga .. Sak~lin kaze: »Nasa je-
. kraj dvadesetih godina podlegao, k:a,o sto je podlegao i
deviza - ne knjizevnost radi sociologije, vec sociologija ·.- . niz drugih ,knjizevno-teoretskih skola (forsocovci, pere-
radi knjizevnosti«. 28 Prema Sakulinu knjizevno djelo verzovci; Voron'ski, >>Pereval« i dr.). Pobijedile su one
treba da se prouci ponajprije imanentno, opiruci ~e na: ·snage koje su se vezivale za tradicije ruske publicisticke i
ono sto n9-m. je dala forma1na skola, a tek zatim da se
idejne kritike (Bjelinski,·· Cernisevski, . Dobroljubov)
pride drugom stadiju proucavanja, tj. da.se sav materi.jal prema kojoj knjizevnost · treba da sluzi drustvenom
podvrgne kauzalnom· i povijesnom osvjetljenju. ..
razvitku, pa i nauka o ktijizevnosti treba da je ·proucava
sa stajalista ocjene njezine drustvene funkcije.
!17 Isp. Iv. Rozanov: Putevoditei' po sovremennoj russk.oj
:-.:::· Uterature 1 str. 164.
:·:·:- .. 2s Sociblogiifo~kij metod. v titeraturovedenii, str. 22.
}:·.: : .
~~\::·:.
t'.{(.. 92 93
L • ·~ •

lt;\.;.'•,·•.•. ••·····•~·····•·.,•·.•c• ..·:.:"·..-:. :.::;_:'.·2~G:...-,.:·.i::/:L.:.i:~::JL_;.,i\·:.'.i./.;'.:\i.

:::.:.=.-.:::~.;: . !3:
·._;_; ii,_L.:.:;.L/()\if~IEI:.t.i:.j:::::.\\::\/ ..:.'./i>:<.-::-;.. .\.:.:.<:.-.;..:.'.-.·.::.: .... ·.· ...... ,. :· ..- :....... ,.:.--·,_- .. ·,::.·.;:.: .. :· ... :.. ·..
 .. : ... ··: ·-:·, .. ':•.'.. ··.· ·. ·.· ·· . . . . ·.
,··:·_-:_·
...

TEORETSKE OSNOVE
LITERARNOHrSTORiJSKE PERIODIZACIJE

Kao uvod neka posluze najbitnije cinjenice iz dosa-

dasnjega naucnog raspravljanja o tom problemu u nasem
stoljecu, 1 to koliko su meni poznate, a u najsazetijem
obliku.
Kad je berlinski nakladnik Georg Bondi izveo $mi-
onu zamisao da u_posljednjim godihama prosloga stoljeca
pbcne izdavati povijest stoljeca koje jos nije ni proteklQ,
i to u nizu omasnih udzbenika,t u toj 'je kolekeiji knji-
zevnost 19. stoljeca prikazao·· daroviti, uceni, univerzaln6"
·oorazovaiil"''fffo'fesbr berlinskoga sveucilista RichJ1,r.d.)V.L
Meyer. Nasavsi se pr~d teskirri problemom kako da iz
tako blislre p~rspektive grupira svoju literarnohisto-
F.:._ rijsku gradut on se odlucio na revolucionarno rjesenje:

I>
(:f-·.
[:.,
ako ~e ta grada moze g:rqpirati po stolje6ima, i ako je
takva podj ela opcenito · prih vacena, zasto · se po istom
nacelu n~ bi- islo i dalje? Tako je on, ni pet .ni sestt P!i-
~-.. .....
k.~z njemaclre knjizevnosti 19. stolje¢a p'odijelio u ·aei~et
/i·
:·
'"ciece:iii],tiif"d,ikada:" bd"toga" ca's'a'"pfoslo· je vise od pola
.~J
stolj'eca, iC'"d~f.. Meyerov opsezni udzbenik nije potpuno
~- izgubio svoju vrijednost - ali protiv njegove »periodi-
-r za~ije«· odmah se u njemackoj. ~njizevnoj historiografiJi.
li.-· podigla o.stra bura. Meyer se osjetio ponukan da svojim
kriticarima odgovori oduljom metodoloskom raspravom
:r·:· ,··· ::
. ~ :;;_ :_: · 1 Das· Neunzehnte Jahrhundert in Deutschlands Ent-
m\,,_·. . .. -~ : .: wicklung (1898-1903).
r. ·
t.t···· •,:·

·,·... =:':
.·:, 95
.. :) ...
',. ·.·, ·.--.\'.{('.:· ...
•·}?/:. :-~
!!i,,'_:_•....•,i_•..•..
ii
·. _: .. ·..·. . ... :._ . .·· ·..

·. -·: ." .
'. .... '. /)):_:_··.·
·: : ·: . ·,·.:\: •,'•,

- ._. ·.·..
I{::.:
f).·,.: :· : ;_ · · · ... ·.. ··.
.-·.. :.·: ... ,..;-...; .. _.,...
.... ··..
'

.:.·: , ·. ... ....

.
. ·
•,".,...
·
•'

. ·:.· ..
,·.
...-, ·
···.://}\-'·' .... :, ;, ,. :·.·
...,.//Ci\-.:-,..·.·:;.:.· · ·.,:- · · ·. ·· ....
,'

. ·· ...
l· . . . .... :· <.. ·:·: :·· .~..............
·.-···. ·.· ._::·:::,,_::::_;,:_-,'::.;.:;.:·.:.:_:·,:...:..···~-·~;.:.;_..;.;..;._.......,;....,.. :>/ >.~-~ .·:·______________
.·. ·. ·:· ·. ~
.r:: ,' ._ .. :·,·. /.:):::,.':.': ~ ~
:::: -.'·.':-:· ': ·. \ / ::: :
-"-_____-----'____ :::::::·:···%}··..,.....,.,_,.,. ·. ·..... ,,- .:. :.... ·. .· . :_; ·~ ·. ·.,.\. :·:· :._.:
: . •.
---'-..C--
·.·~:;. -; .
.
..:;.·.... ·..: ..'-.,.·.' .. : ...... .
 koja je, pod naslovom N aceia naucne periodizacije, pu.:.
blicirana u tadasnjem najuglednijem casopisu za noviju
njemacku knjizevnu povijest, u Euphorionu. 2
; .:·:·;·.:i.·:.,;·;··:::-···.;··;'
. .•
~:.:,::::::.:;·:_:!:_
.•.

:1
f:. ..
:.:•.~l_;:I:.,•:;":.:•,.: •.:,· ··:.•f
•.: ne udovolj:iva. Postoje ffiJlQB}.. k;~!!:'Promisni sistemi, J~!i,O
sto je ~runetiereov··1r:Ffiincusk~J1. Iierfodizad}a""'iii".gfavnu
pod3elu gra~ pJesnicRe vrste za sporednu. Cemu dakle
Meyer je svjestan cinjenice da je »kritika gotovo . .... ta periodizacija, pita se Meyer, kad nije ni apsolutno{
jednodusno« osudila njegovu periodizaciju, a isto tako . ··}t potrebna, niiL,se.. . dosad._.mogla-.pro.:v..es.t~....sfa.:QgQ... i cisto?
da svoju studiju ne moze osloniti ni na kakve specija-
· . : ...·~_:.i::··::,·/..'.i.,,.:.:.:..· On, ipakj u teoretskom pogled.u s..~i.~a9. i_ ..korist...p.tirIO:di:.
listicke predradnje. On, dakle, svoja razlaganja pocinje z~.:ije ~a.!.a.;~ .~. . Yi~!.~ . .~ . I~.;ytt.~.k. . k;oj a. . . s.~. . P.~!.!9.d.iz.acij.om
·\ analizom najosnovnijih pojmova. Utvrauje najprije ·da .... .. ocituj'e~·- ~ u prakticnom p_ogJ~.ciµ .µ tq.me. s.to. na.m. J1pravo
·periodizacija nije osobina koja bi za pov-ijesni prikaz· ·. :(! } P~!:?,;.~.~J.j.~ . 9.~Qg.µ.g:µJ~.....$P~.~!.fiGA9 .. p9.y}jesnu ori3enta. .
J sama po sebi bila razumljiva - a nije ni nuzn~. Svako· se · ;~! : '·. ciju... u~_g,radi~... Sp~cif~.~:ha je povijesna oriJeiitacIJa"····::::::.:--po
111 Meyerov~m rijecima - ona koj'a ...poj'ed'in'of pojavi ozna-
·It~1l~--E~~~~~cfi~~:f!;l·~ ~l~~:-~~~ : }( !:°
_. . . . . c~~~ :mjesto 1.:tnutar op¢ega· :r~zvitka ·m bar· ·ve·cega "faz-
grade, kaze Meye1;··~Roj~C"'Ef"se po svojoj prirodi morala . --···, voJnog odsjeka. Per!_.odizacija.. prik~~!Jje gractu u· jasno
prikazati s pomocu periodizacije. A ipak, pogled u na- oriiecienim vremenslrim
--....-.-"......._. -.. ,............................ odsJ·
-.. . . ._ ................. . m a ,....a...' .ffme
:, ..eci . . . . .r:..
· · :.:,.fsf 1~ e . 1··:::1fon 1..
!...........··

ucn~ prak~u lako -~!1~~---·-~vjeri~~ 9,..9;_..J.~- ;m~r!.~.~i.~.~.~!t~ . . . n~~!.:!. . ~,. . . Y..~..:.!t~~.~!:.i19.$.t.. .r~~Y!~.~~· Vrijednost ·periodiza~ije
~Ia.r~!<;J~r..i~.t.1~.na._:zJl..£.i.~.l?.-~~.~~.!J..~. .-~9.Y.!J..~§.mh.~. P.nkaza. Sto _Je Meyer prosudu3e pq tome kohko ona odgovara specific-·
. dakle taj period? Za naucnu metodiku p9vij·esti on Je, nosti povijesnoga ,razvoja i povijesnih pojava. U periodf ...
r po Meyeru, ·»vremenski odsjek kojem treba da pridamo zacij i ~~!,llO pretj_er.,~JL~~-o..P.E~j.~.~.o -~-~g~~~i~o j e~iA~tvo
~~. . .- \.,..../ j neko jedinstvo i .da ga s nekon: o~re~enoscu l~~imo ~~ perioda ili ako j edan period preostro . ·odijelimo od \.,.....,· ! ..

- ··· · -- ·t proslih i buducih doba«. 3 To· ce Jed~p.stvo uv13ek b1tt drugoga·~" ................ .
., samo relativno, pa ni stupanj toga jediristva nece uvijek ::-........Dovle m·oze:rho Meyera slijediti s odobravanjem;
· biti jednak:: No, ako se odlucimo na periodizaciju, onda slijediti ga mozemo i u tom kad odbija periode koje zove
je metodicki zahtjev da je provedetno strogo i cis'to -
a Meyer odmah dodaje da se tom zahtjevu gotovo nikad
periodickim periodima, a su velike povijesne jedinice to
koje se izmjenjuju u ritmickom slijedu, te kad osuduje
2 VIII; 1901, · str. 1 i d.-: Prinzipien ·aer ~issenschaftHchen
periodizaciju u kojoj bi sv~ki period bio karakteriziran
Periodenbiidu.ng. - JJ izvrsnoj Theory of Literature Welleka
s drugog stajalista. Slazemo se is tim kad ·periodizaciju
i Warrena (London, 1954) ta je Meyerova studija po krono- po »izvanjsko~ jedjnstvu«, npr. po vladanju kakva vla:-
loskom· redu najstarija u naucnoj Uteraturi koja se u biblio- dara, zove analistickim povijesnim pri.kazom a .ne peri-

f:~:~i~~~
grafiji spominje uz proqlem periodizacije (str. 380h. Knjiga
.... ..~~~W:t;IJI.eR·1~a~s1vtif-Err~~ea1tr-.
J . . ... , ...........................,..........,............P..--~~fo~-.
Henryja Peyrea Les Genera.tion.s Littera.ires (Paris, 1948) .u ~ ;~i, -~.m
svojoj bibliografiji - ne narocito P!).uzdanoj - spQmi.~Je . J P J.. ...... . . . J.... e
(str. 209) Meyerov udzbenik s njegovom specijalnom periodi- u odred.e.noj . . . pQyij~~,iJc;,j. g:r_~cti. Periodi'zacUa · mora, ka.ze
zacijom, ali ne navodi njegove metodoloske studije; U svom Meyer, i uvjeriti citaoca - ·u redu; nije do bro utvrdenu
clanku Kriticke primjedbe uz duhovnopovijesni pojam epohe ~ u~bicajenu periodizaciju advise mijenjati, jer se s po-
(Zur Kritik des geistesgeschichtlichen Epoc_hebegriffes, Deu~-
sche Vierteljah1·sschrift filr Litercttu'l'.wissenschaft und ~ei- mocu nove, ako nije P1:'ijeko potrebna, necemo tako brzo
stesgeschichte, XI, 1933, .str. 130 id.) ;Benno von Wiese naz1va . orijentirati - u redu; ali ijkO Meyer rezultate svpje stu-
Meyerovu studiju »da.nas zastarjelom« (str. 1.31). D~~~ko, dije drzi u isti mah i obranom svoje ·»dekadizacije«
. ; Meyerova nas studija vise ne moze potpuno zadovol31ti. - njemacke knjizevnosti prosloga· stoljeca, zastat cemo u
\ ..J?· ali on je u njoj majstorskim svojim stilom .izrekao nek?hko nedoumici. A jos vise kad cujemo da se broj perioda, kaq. .
, .,· l vrlo vrijednih i pametnih misli koje su i <;Ianas znacaJne i
1. aktualne. i. njihov u.zajamni odnos, .~9.X:.;;t.. oareditt" pq·--·:estet~J~hii \.. , •..:,.•,
3 L, c., str. 3.
mje!gima
'.·'······
.. ~o·red· svih umnih misli svoje .studiJe .
. . Meyer
96 7 Stilovi i raz.doblja
97

. ~- .·..
. ... . ..
··:: .. :'..... · ... · .· .. ·.:.·.·.:
 . .-.. ~ ...:

· · ~ je ipak. osta~ ·pri uvjerenju da je p~io~~-~§:.~.i.f:L~~-sJ2f~v·o

· samovoljan cin historicara,_ 4!:l on iz o~reclenih, pa mozd.a .
i-vrfoopfavuar.i.Ifi""fiizfoga povijesnqj gradi periodizaciju
namece, tako da se njegova vjestina ocituje upravo u
tome da je nametne sto spretnije i neprimjetnije, sto
korisnije, tako da za citaoca ~to jace sraste sa samom
gradom.
Bit ce da je - pored spomenute »dekadizacije« kojµ
je Meyer u kasnijim izdanjima svoga udzbel).ika sam
napustio - takav zavrsetak bez prava rjesenja pridonio
u
tome da se pocetku nasega stoljeca naucni pojam pe-
. rioda ili epohe nije :udomacio_ u njemackoj umjetnickoj
. historiografiji. V.9.qstvo-·--m-u, .. j_~. . . .i.~,. . r.uke. . . P.i.:~JJ,Z~,Q.,. . . p.oj.aro
1.....,,,. ~enerqc;!jj.e._
fl . .
· Vee je g·od. 1917. Hans von Millier publicira:o knjigu
Ugledniji njemacki pjesnici i mislioci od· Reimarusa ·i
Giinthera, poredani po dobi zivota, 4 a god. 1928. drugu,
Deset generacija njemackih pjesnika i mi.slilcica. 5 Ali
teoreticar generacije u doba oko god. 1930. postao je
J,Wilfielm Pinder, po°vjesnicar umjetnosti1 svojim djelom
.?1·obi;m-generacije u evropskoj- pov.ijes.ti umjetnosti.
Svoje misli skic~rao je najprije god. 1926. u spomenici
posvecenoj cuven:om ·1eipziskom filozofu i esteticaru Jq-
hannesu Volkeltu, a zatim ih je iste godine razradio i
izdao kao knjigu sa spomenutim nasiovom. Knjiga je
dozivjela takav uspjeh da je vec za dvije godine, 1928, .
izislo drugo izdanje. .
q1j svoHh ·istrazivanja Pinder definira tako da bi
njegovu izjavu m,ogao potpisati svaki marksist: »Odlucna.
i'.<· ',, . je spoznaja ~oja nam se iznova namece -. a naravno, ·";
kao sve· sto. ima smisla, i ona.. ima, svojih prE:thodnika -
da povijest ne valja ·shvatiti' sam·o. kao simµlta_~-<?r?.~ .. Jli
sukcesiju (Neben- und Nacheinander) ljudskih djela. i
· doHv}fafa:. . ne samo ka.o nesto sto se psiholoski moze
IIt\<:~u:a~:: uPoieilinostima ali je ucijelosti (ako Zelimo
i_};:·: :·_.:_·_ \. ·. · biti dosljedni) nesto kaoti¢no i besmisleno, nego kao zbi-
/Itt : : :_:· :·. :::~! ~~l!c~:!1i:~J.:01 j;!s~~;i;{~l ~~~~:~tf eu~f!~~f~
\.'._:.i_!_)_:.1.> :::i~~~~a~:k::
volju i je
j~bi~a;Jft,J~i!r1:j:"~;~~~§~i:fi~n;sJ~
cim~ ono determinirano.
··.·:·:':f ·.
Pinder· ne porice vaznost prostornih faktora za po-
vijest u,mjetnosti: postoji geografija umjetnosti, 8 postoji
kulturni· prostor, 9 tj. ev.ropski nacionalni karakter, 111 po:...
·.:·.:~.: . stoji nacija, pleme, obitelj, tip, 11 individualnost. Te .£ak-
-::·.::'
. : ::~·: tore Pinder zove stalnim faktorima. 12 Ali ti »stalni«
faktori i:ie pokrecu povijesno zbivanje - za nj je, po
1 Pinderovu misljenju, odlucna »ci:qj~A.i.9.?.- .P~~~.v.ii~.e. gn+P.~~
• • •
.·,:·:
:··:·
( cije ro_4,(!_rJ,j(!,, · cJnjenica sudbonosnih poroda. prirode<<. 13
·· .. \ . . ·>>PoJe'ciinac je vremenski nepremjestiv. Cim se rodi, $a-
mim svojim porodom dobiva svoj zivotni,problem. A po-
jedinac nije ni tako pojedinacan, kao sto bi muse moglo
uciniti ... Blizina datuma rodenja 14 znaci (bez obzira na
r1:,1zlike u · kvaliteti) blizinu problema, tj. u:p.utrasnjih
ciljeva.« ··Kad bi se netko mogao premjestiti u vremenu,
onda bi to' sigurno bila tragicna priroda. Datum rodenja
·umjetnika odreduje, dakle, razvitak njihova bica, pa,
stavise, i to bice samo. »Njihovi problemi radaju se
·:·."·
s njima; oni su sudbinski.« No, ta cinjenica umj~tnike
·:)
.:::; ne izolira, nego ih grupira. Postoje »generacije« u ko-
· jima prevladava jedinstven znacaj problematike. ~ene-
. ..:~\:
'
racija, doduse, jos nije stilJ all ima stilsku. vrijednosr10
.. . Svatk6 _nioze, kakc>' god zazeli, veli Piride.r u. pre~g·ovoru
o L. c.,. str. XXXI .
. .1 Ib.; str. 146.
a. Ib., ·str. 32.
9 Ib., str. 146.
10 Ib., str. 33.

u Kao pravi Nijemac, Pinder istice vafoost apstraktne

.. · " Die namhafteren deutschen Dichter und Denk,er seit tipologije koja najcesce ~perira polarnim pojmovima; il.a-
Reimarus und· Gunther in Ait.ersgrenzen geordnet, Berlin ~ slucuje da bi tipovi mogli biti izraz rasa i rasnih.razlika; isp.
isp. · Wilhelm Pinder, Das ProbLem der Generation in der str. 38 i t\.
. Kunstgeschichte Europast Berlin, 2.192s, str. XIII. 12 lb., str. 146 .

rs Zehn · Genera.tionen deutscher Dichter und Denker~ u: Ib., str. 15.

1561-1892, Berlin ~ isp. Peyre, 1. c., str. 209. Do Mullerovih 1' Pinder dopusta razmak od tri i1i cetiri godine.
.: ... ·.·
knjiga na zalost nisam mogao doci. 1s Ib., str. 15/16.

9,8 99
:.:.:···

... ',

I!il;1
,·1'--
· J. (.
·.. ·.· .. ··· .. . . ...
:..·. . . . .. . ·... ·. ·.. ·... . ~ . ..: ·.. ~ ·: ·. .. . '\ .. : .. :: .
, ... ·,· .
.... . . ·... · . . . .. ·
. . •. ·.. :· ·. : .
•,,. ----~.: ._.:·.: .·
. . . . : . . . .. . : ..... ·. ·. ~: :. . . ·. ·. . .. .. : ·. . . ~
. .. . ·.-::.·.·...
· ·1+1w··a:em··. . . . . . . . . . . ·.·•·t.-• ·• ·,.·.-....·.:.......
· ··,;.;,··...
· - - - - - - - _ . ; . , ; - · - - ·--""--·-· .......... ,_ .... ·· ····
1.;,'.:_'.1\1,.:.•

.
:;··::,,._·:.~_·c
...:.•_,· ::··_:.___
:_:.; ~ : -_ -I fAlil~u~:a:~- ~b=~~~~
~~r:::i_~un;-r:tit~i~~: -
uriJernu zivi samo nastoJanJe za 3asn1Jom spoznaJom.
Misao o tom misteriju provlaci se k,roz citavu knjigu:
sljenju zakon generacije sp~cificno evropski z~kon, 22 jer \
samo ia "Evropljanina mijena- sama po ·sebi .. znaci. vri- l
j'ednost. 23 U r.azlicito doba isticu se razlfcite umj.efnosti /
- osobina je pak poezije da je zakon generacije veze J
s onom umjetnoscu koja u odre4eno ·doba vlada kultur-
t1 ' zajednica kakvu stva;ra ..g:ne:~~ija _PO~ez~:na istodo~n_im nim '.zivotom.
fI; ..rou,9-enJ· em, neobicna.., . je .cmJenica, all dona Je tu,. . ·onap nam, st ·
No, kako god Pinderov -pojam razvoja bio determi-
1
' '
0 Pinderovu mj~ll,~.nl!b-..ll.Pravo u ara u. oc1. 9.. , . .?.J~. niran biolosko-metafizicki, ipak nam se on,. u njegovu·
:i '.\'. :.· \ ~akle ~~stvarala~d~ed g.,~1?-er_~cij~... izme~u: kojih1· ~rt.1a·~o<l:aedpaoh- prikazu umjethicke povijesti Evrope, predstavlja kao
!, .,. a _. nikad, o :use, ne poc1va sasv1m; a 1~1- J pr razvitak. -:.. do str. · 13Q. kad Pinder odbija pojam na-
' .,:\ \ Cl\od~ podlijeze zakonitosti jer »tajanstvenu UlOgU« 17 pretka i u izrojeni generacija vidi samo ritmicki slijed
·~ ; [ ' ~r1ovno pri tom igra onaj v,remenski razmak koji zo- polarno srodnih akcija i reakcija· koje se ractaju novim s
\_11\,_ ,'.:,. ~:mo ljudskim _vijekdom: tqv~dejsetti pet do trkidese~., go- generacijarna.24 · Dalje ga necerno slijediti. Ako sporrie-
f\- dina. Istina, gdJeka se raJan e . oga .razma ~ ~1;1zava nemo da porice mogucnost da bi milje mogao utjecati
"\!' · 1
· dvadeset i na petnaest (polov1ca 'lJudskoga v1Jeka!),
1
na umjetn.Ikii'~.. -a.. 'da"jjojarii ·epoh((poistcivecuje s· pojiriom
l~ ·1\::: i i na
na deset godin~ · - a r~ 1»·t e . nuom: r re · "ke
t ,o dn ~ssel n e mdo- ,ge:ri'efacije~"""rekli SffiQ d.osta· da bismo pokazali kako je,
I

,~ 1 y •
0 konstruirat1 samovp p.10. m su u .. ,<<. ..ma, a.-· valjda, malokad. historicar ovako junacki krenuo spasa-
ii(\ ~e~o i majstora koji djeluju izrnedu generacija· . ::::..:.;.: oni
11r c! s: raiviti ili _u osobenja:~e, m
u zavrsnu. ~ulm~nac~ju 1 .
l
vati povij~st samo zato da je -unisti do temelja. Ipak1
vrijedilo je sistematski izlo.ziti njegove misli, da bi se
~j,11 I ¥···· .sfar1je ·g~1:1~f~9U~,. _Hi .. u pryo~or?~- ·o~e k~Ja n_~;~?..~az:.-
1
jasno vidje.I.o kojhp. putem: danas vise ne-. m~;.~mi>.'::-.:r::'.Aff" tJ'. .
rp. ·· Takv'a )>period1zac1J.:« P~_.ge~er~ClJa~a potisn~t ce, rrush
0
~
sniijemo"-ict'Ter;"utJecarJer··Pin-dero'(T""U""'Nj'emackoj bio
•v'•'

-~:-~·.r· '{.!..~: l,[, l.: : Pinder, perspekti~rcko 1sknvlJavanJe o~e ~:1Iske. ~ra- gdiem~ a velik i izvari Njemacke1 P~.J~. . Jaka:v.:,,,_._:g~gltt
~ · e koJ·u mi stavlJamo; ona ce nas dov~stl blize koriJenu misljenja u cijeni i danas. ·
'! ,·
lk
1
nicavoga zivota20 - · 1 set d pos t·a1e
stii. · priro1.1,na
· .J poJava, • on . . --=-. Kolektivni udzbenik opce nauke- .o knjizevnosti sto
\
·,1JL\\
1- .. ,1 ••
pr ·ada.21 Gledano ovako, svako doba postaje viseglasni
sey ?rd· "stvaranja nekoh'ko g~nerac13a: · · a k.. o se t e genera-. · ga ·Je go·d.' 1930. izdao poznati zJ!!.![~L..g~.P?}~P.-J.~.!.....~~~1-
i,;··1(
\.
1··
;i;:,
koje se nuzno raz:ikuju u 's-vo~im c~lj_~~}~a (~ilje1:1 ·
p· der zove »izraz pr1rodenoga o~JecanJa z1vota 1 sv1- ..
Btrmatinge-r pod nasJovom Filozof ija nauke ·O · ·knjizev-
nost'~osveiio je probleniu periodizacije dva poglavlja.
Nacelo periodizacije u nauci o knjizevnosti obradio je ·
;.
,. r.·
-:~«) i podudaraj~ u upotr:b.~ jednak}h ~~~~~~va (na .
~r tematika, tehnika..), razv1t ce se ~tI~sk1 . Jedmstvena .
rjeciti i svestrano obrazovani brbljavac Herbert Cysarz,
s malo konkretn~h rezultata, a cuveni g~_!_!:.!~Jli~.t.~J..\!}JJm
h: ·. .
. ra~doblja - a takvi~. ima; ~ry~~~;~-~- :~-~-/-~f.g,~bl}a· ·on~. . Petersen pri~azao je Knjizevne generacije parafrazira-
,_:\1·'\lr_:_;:_·_._:_._· . u ko'jima s e gene~ac13e rllzh~UJU ·1 u. c1lJ1:?nma r sred- ·: juci uglavnom Pinctefa"'"Imj"ega;'··a-a1fiilto~'··:csporiifnJe:. rp'ak,
t ·ma. Kao primJer za svoJe tv.rdnJe Pinder n~ str. .Petersen ne poistovecuje pojam generacije s pojmom
1
:o~Sl-. crta skicu »neanonimne p~vijesti. umjetn?sti ~o .. 'epohe:. kcid rij'ega epo_h,a pbuhvaca. vise generacija, a
H.. generacijama«. :rpvropske dakako,. po. nJegovu Je mt-· , protez,f· stf'i.zmedti "o'nih granica generacija gdje· 'je· ·rez
~ii: ·koji jednu dijeli od. drU:ge dublji, a ob~at J{oji ih l~1ci
[:_.
16 Ib.~ str. XXIV.
rl·... 11 Ib.t str. 85. 22 Ib., str. 33.
111Ib.1 str. 88. 23 Ib. 1 str. 35,
10 Ib,, str. 84/85, .
24 Ib. 1 .str. 130/131. .
20.1b., str. 82. 25 Phiiosophie der Literatu-rwissenschaft, Berlb:l~
11' Ib., str. 85.
lt{: 21
JOl

t\: 100

.··.·· ...
l\]{/,.;: • ·. .. ··.·
. .
~: :- ·.. :.. ': .......... .: .... ... : ;.·..
···.· ::.\,= .... ·.··: ·.
. . -~-:,..:~--~....
is;-.\/~/-:::·;:->::.~::.-~- ---l!l!!Jlldl~2i/a!ml--~. . . . . . . . . . . . ~~ :-.. ..
 ., .. ·

• jaci.26 ·osi~/1og~~. ·.i>ei~;sen_.·.p~kusava ·nastupanje

novih·· zanost duha. Svako posveopcivanje i hipostaziranje tih
i stvara]ackih
~~merac~ja protumaciti i _utjecaje~ miljea= duhovnopovijesnih kategorija pretvara konstruk~ije. u
f nova generac1Ja, veh Petersen, »javlJa se uv1Jek onda realnost, alat u sadrzaj, metodicka sredstva u realn1:,
\ kad je djelo prethodne generacije u glavnim obrisima ¢injenice.« - »Ali je«, nastav!Ja on, »jos veca zabluda
zavrseno. Rupe k,oje su ostale u sistemu sta,re. gene:i;-~2.ii~, kacCapsirakcije, psiholoske. ili idealnotipske, reduchane
/ . . .kazuju ~Y.:f:~~-Y.<?.j~_ sve· sto je jeq.nostavno vodi u graaa- · iz obHja povijesnih dokumenata, naknadno proglasavamo
/ ·aju"Yjiretjerivahje, svaka pretjerana jednostranost iza- pravim bitkom pojava, pa onda u povijestf duha svagdje
/ ziva oprecnu jednostranost. Nemoc starackoga duha pronalazimo baroknoga, romanticnoga, gotskoga i1i nje..
\ jednako je zasluzna z·a stv~ran'.je-·iiov~·:··g~"iiijt~ciJe ·kao 'i mackoga covjeka:. Tko zeli nesto naci, taj ce to naci' i.
·\... z~h tj evi .. m1a·<:1enack~ g~_~< ~ ~7 Ojakv_cfJ.~J.:P.~£§!.11~.-..mU~ij_f:.u tamo · gdje toga nen;,.a.« ~ »Treba da pitamo«~ ·veli v.
Ii6"vij'esti' kriJizevriosH bilo j e izvanredno rasireno i prije, Wiese, »kako se kriticki mozemo posluziti pojmom epohe
-a vrlo je rasireno i danas. Knjizevnost se smatra za pod- kao nadredene sinteze.<< Te epohe n:iiu supstancije koje
rucje koje je odijeljeno od ostaloga zivota i zatvoreno u bi . .~e genijalnom strucnjaJffi definitivno otkdle"' u"~riaro-
/ sebi, t.ako da mijene u njemu zavise od nekoga internog ·cito '·''od.ginalnoni ·feno·menoloskom »gl.edanju« _, n~go
\/ pendulum-swinga - jednom na jednu, a ·onda OP.et na ·»pojmovne sheme koje treba_da posluze __ razu.mijeyanjjl -l---··--·
drugu stranu. Vidimo, sv~kako, da je, s danasnjega na- i rasclanJivanJu tffi_p_Q..~sti~.. --»Kategorijalno· odre-
seg gledista, pojam. generacije u ... ~~~.S:!_ o . . knjiz~.Y.!!_2_Sti denJe romantike, hpr., vrijedit c~ uvijek samo uvje'tno,
uzr_~;Icovao __ vise ~g~~-dubra;~- · samo toliko· koliko "nas dublje uyodi u razumijevanje
Neposredno nakon toga problem.om periodizacije po- povijesnog_a..Jwin.pielt$.~.· koji ta formula. "i:reba".' da" obii-
. zabavio se Benno von Wies.,e,_tada jos nilad a danas hva't{ ·On.Q.. . ~ije nikada apsolutno istinito, nego ga ·svrsi-
V vrlo ugledan literarni historicari germanist. Njegov vec shbdnlj e i d'iib1Je-··kateg<irn.a.i~~-:. ~k~fedenje·· uvi}ek··"nfoze .
spomenuti clanak Kriticke primje_dbe uz duhovnopovi- prosiriti;_ dopuniti ili prornijenfti. .°I{a tego:rij'a"'. epohe. ·dj e-

!
jesni pojam epohe iz-isao je, doduse, god. 1933, ali na
kraju clanka citamo biljesku: »Dovrseno u kolovozu
1931.«. Ta nas studija vodi u posve drugi svijet: v. Wiese
lii}e;···aa-kle,. ·poput :-neke.- regulativne ideje koja nam orrio-
gucuje da sve dublje razumijemo mnostvo pojava, i da
tako stvori posljednje jedinstvo koje nam· je ·dostupno;
i ne spominje pojam generacije, nego strucnim filqzof- s obzirom na nj valja interpretirati, ali nikada ga ne
skim jezikom, teskim, doduse, ali sadrzajnim, problemu srnijemo objektivirati m hipostazirati kao supstanciju
periodizacije prilazi doista kriticki. Mislim da je clana.k ili osebicu (An-sich) povijesti duha. Epohe mozem·o -opi-f
_v. Wiesea do danas naj_:vredniH.J~x.it,i.g;l.{i, ali i konstruk- ,< ·sati Samo priblizn.o i samo s ·pom.ocu nuznog izbora bitIJ,ihi 1; ·
tivni prinos-alsltusil(:~~2...... literarnohis_!QrU~.Jf~. .-.:e~riodi~ / crta; one same ne postaju povijesnim bitkom. Za p;red-i \ ·-,..... ·
zacf}e:--::::::. .n1c·smo-·se .digli. "lzniia-:·pozitivizma, ·to. je :za °) stavnikif "dUhtf'V'nih""Iiauk,t .ep'6ha '"je'·'·g'Fa:'iiicnf. poj am koj i/
autpra gotova stvar - ali .....·»AH va.lja osuditi hiposta-' ... { se nikad p.e moze uhvatiti drukcij'e ri.ego u J?eskrajnom\
ziranje romantike ili romantickoga u supstanciju koja priblizavanju kompleksa istrazivanja.« ·
bi se mogla opisati i odrediti naucnim sredstvima ... Iz navedenih postulata v. Wiese izvodi vrlo znacajne
,RQP.l.f!._JJ.t!;ka, Stm·m . und Drang,_ tD:1:Prn§!QgJgam itd. nisu zakljt~_-cke: » .•• s tim je opet povezano i drugo: I:_~~egnrija
( /lpovijesne]Efdihh::-e;~·-koje"'"bf"dofs"ta ··postojale i sirile Se kao se, _3gm.islj.ena., ..kao, ..PQY.!t~§.a~. -.lBt,~g;~JWt.:::::::: ....a . ._o.dnosL-se
/ neka posast, nego su to literarno;histo~!i~ke ½~~teg,2,r,!je n,~--.o~sj_ ~-~. :vt.~mena koj ~. . ::1:9..~-~-~.<?.. .!r.2!?:9.~<?.~-~-L<?..$.~.~-g!_gjti -
s p~mocu kojih trebaaa··1nferpr-etffamo povffesriu" pave- ') s . . p·o_!.tlQ~t(']:5_2j_m:_Q.Y..n.Ui-=._Jp_ajstorija ne rnoze sarnovoljno
rastegnuti _·da bi se primi}en1fa"""fna'""ciruge·-ledinf~~;]1p"r.
26 I~., str. 155.. .. ~--···)' romantiRa-·ff·"sred'ti"j'efil"'Vij'eku;··.-•·pa:··'aa""'6aJeaii'9m""" i . tam 0
2; Ib., str. 157.

102 103

. ... ~ .. •' ..
. ... ·::
:.·· ..·.:·._·::·.. :-._._:· .... -·:. _':,_.:.- ........ _:·.::-'··· ... :·:·-.·.·.: ·,.\ .. . . . ·..
 ·:·. ·: • • •• 1• •
ugl~damo rea.lizaciju kat~gorijskih pretenzija. U tom me-·
tezu : . ·. treba da ogranicimo kriticku upotrebu povije-
snih kategorija na njihov povijesni krug, koliko opet n~
stvaramo pojmove idealnih tipova koji pretendiraju -na
to da . budu normativnoestetski ili. ideofoskotipoloski
(weltanschaulichtypologisch), pa da prema njima mjerimo
mnogpbroj.ne povijesne dokumente. Dakako, bilo bi bolje
kad se za takav idealnotipski i normativnoeste~ski pp-
stupak ... ne bismo ~luzili terminima kao sto su roman-
tika i1i ·barok, koji ce, cinili mi sto mu drago, ostati po-
vij esno opt.erece:q.i jer -su
se razvili u vezi s odreaenim
povijesnim doba i neminovno -bude asccijacije na nj.
Idealni · pak tip ne smij emo pomijes~\~... $.... J~ategorij om
~l?EA~:;__JCategorije idealnih tipova "liisu· regulati~~~.. Jde-
je ... nego su, naprotiv, strukture d'uha stvor~ne - u
opreq~ sa svakqm povijesnom stvarnoscu ·7 kao ~~s~~ .!iP, .
a tipoloska im vrij~!:1-::.?.~.~..}~~!. . . .Y:...P..~P!~~.t..~.J:?.2?.?:. ,.~~p9r,f#.gi-.
...;..., _vanju s, prayim P.<?Y~j~~P:.i.~ .. ~~~rz.~~.~!E:~.t .. ~~~Q.:.b..l se na-
i ···cefoe·· '"crte duhovne stvarnosti istakle jasnije i zamje-
tljivije.28
· Koliko .je, u tim tridesetim go_dinama nasega sto-..
ljeca, pitanje periodizacije post~lo za povijest knjizev:-
nosti aktualno, o tom svjedoci ciiljenica da je :p.akon
prvoga intern~~iop..~Jgqg__Jf_Qp..gresa povijes~!.... $.:P.ji.*-~Y.g?.~ti
u Budimpesti; god. 1931, <:lrugi~·:··odrztiii" ..u Ams.te:rg.:;im-q.
od 17. do 22. 9. 1935, sav ~bio-·-·p"d'svecen'"'pifaiijii peri.oda
u·'i>ov1feifCknjizeitii_ci§.t.f.;20 --·pern:mr;··:re1rnr--se·~--·.iie. .ge~erac~Je"·
_:""f"Io-···je vec bio vrlo velik korak naprijed. Materijali
0
. kongresa publicirani su u. casopisu Bulletin des sciences
historiques.a0 >>Gdje svr$.11va srednji vijek i zasluzuje 1i
,....... 0~ to im~?« - tako je(}feri~]iiiif'.:J.!j![eij~p--~g~~. .Jl svo:m
casopisu 81 rezimirao problefuatiku kongresa. »Zasto go-.··
vorimo o renesansi pridavajuci toj rijeci tako apsolutn.u
vrijednost? Ba'tok) rolcoko - z~ace 1i oni ista drugo do
. '
Citati su uzeti ·sa str, 135-138. rasprave.
28
Revue de Litterature comparee, XV, 1935, str. 774. . .
29
. so Paris, IX, 1937. Unatoc velikoj susretljivosti Sveucili-
sne knjiznice u Zagrebu, do tih materijala nisam mogM doci,
pa se moram zadovoljiti referatima u Revue de Litterdture
comparee.
01 L. c., str.. n-5~
104
·.. ',
. : <:.:" '
~~. . ·.. .
.• ' :
.· .. ·:#.
samovqlj_:z:io pre~osenje ..s. podrucj.a liko:vnih in dekora-
tivnih · u:mjetnosti na int.egralnE!··. pe;ri~qe·. duha? Buduci
da 'je romantika vjecna, ne bi li trebalo ;razlikovati
izmedu duhovne dispozicije i .. odredene k n j i z ~
denc1Je, Jeue ova dru·ga moze datirati, a prva · ne? Itd.,
ftd.« Baraensperger navod1 rijeci jednoga. od ucesnika
kongresa da su periodi povijesti knjizevnosti u Amster-
damu do.zivjeli teskih casova: ostro odijeljeni periodi bili
su gotovo jednodusno proglaseni samo nuznim zl9m i-
slabo:m slikom »pokr~ne i nestalne poJavne stvarnosh<<
- jedva su kada »suho jedinstvo te~dencije, _hegemo-
nija skole trijumfirali na citavoj liniji«.
Jednaki pesimizam u tom pitanju ocituje godinu
dana kasnije u svom. referatu i Paul van Tie&:!}~~::2
»Kakva· je«, pita se on, ,»vrijednost tih granica izmedu
p·ojedinih. °i:>erioda kako ih obicno povlacimo? . Utvrdeno
je da se mnoge od tih granica vole pomicati - tako npr.
r.enesansu rado sire sve do 12. stoljeca; govori se O pred-
:renesansi i preromantizrim. Kongres se nije mnogo tru-
dio da konstruktivno i prakticki nade lijeka tome zlu«.
I nastavlja.: »Pa, napokon, sami tl periodi, koje svi sma.- ·
traju potrebnima, a nitko se ne laca posla da ih snova
tocno definira, vrijede Ii· oni sto? Namece Ii ih pred-
metima nas duh kako bi ih jasnije izlozlo?·Postoje li one
stvarno; tako da odgovaraju stvarnim' razlikama izmedu
odredenoga riiza godina i godina prije njega i ·pos~ije .
njega?« Kao da se ponovio spot izmedu realista i nomi-/i.,
nalista ! Vecina ucesnika kongresa ipak )e zastup.~la ·'
uvjerenje o stvarnim razlikama. Ali sad se, ve1i van
Tieghem, javlja najveca teskoca: P.9 kakvu.:. . ~.~~.~~~ .....~~ L.. .·····:··
oblikujemo ·te kror;toloske grupacije,. ~('[erfode? Disku-
siJ:i1iitpok:ai'ala· da . periodiiaciJa ·prc>veden ....go razlicitim
naceli.ma ·dovodi do razlicitih rezultata. 1§til?> Van Tie-
ghem,. je... u tq~ ·pogledu vrlo skeptican. DlAJl!~~·~ke'.fanS \,. . . . , . · ·
d~~9.!j.~). (Nijemcf of . r.ekli .Kunstwoilen)f..-s·~ tfi:n:····15i,:::se~:;Bri'
-v~·,r--··prije slozio. Cuvstvenost? Ideologija? Mi se, kaze
van Tieghem, u praksi rias~ojimo snaci u tom kaosu tako
<;Ia se zadovoljimo nekim minimumom z~jedn~~~~h crt.a
s2 Ib:, XVI, 1936, str. 400 ... 402.
105
'.• .
.... ·..... , . \ • :.· ·: ..·.. ·.': .. ·...
kod istaknutih djela, pa tako dobivamo atmos:feru, pro-·
sfechu kli:mu·neke knjizevnosti u neko odredeno doba.
Van Tieghem drzi da bi pQJ~_Yt.-~,,~t,;i;:µ,J_§!.nja koja u .:azli-
citim slojevima mogu teci par1:1,lelno bio plodmJi · od
pojma perioda; a~i se _P..?.½~~~l~---.. ~~- f;e... p~.r.~QQ!?.?.~!j?. JIV~~ .
kako biti to bQlya:-·-sto $e vise 1?.~.~~-----~-~-~-~~-!.?.. . ,~ . . o.~~1r
evropsko····gledi'stif:'.."iie····zbog"·· ifr)vrsnih sinhronizacij:~i~:. vec
da '"se ···variJacIJe~·-poje9JnJh: ...k11jtzevnostt--··obJa:sn<f ·ev'i:·op- ·
skim razlozima. _,_ ____.... · _proveaene · inlado~ti, ipak i on dijeli generacije - po
Doista se Henry Peyre, profesor na Yale-University,
u svojoj prije spomenutof knj~zi svjesno vraca poj_E:1~-
generacije.03 · Knjiga zapocinje vrlo duhovitom 1 vrlo
dobro informiranom kritikom tradicio:t'.}.alnih nacina gru-
pacije u povijesti knjizevnosti - prema politickoj povi-
j esti, u periodima, prema pok:retima, skolama, drustvima,
u stoljecima. Peyreu 'je lako da pronaae teskoce i proti-
vurjecja svakoga od navedenih f?blika povijesne diobe;
ali njegova kritika nema filozofske nacelnosti i. ne ide
u dubinu. Pa to je i razumljivo kad pisac_ ima gotov
recept za nov nacin povijesne grupacije. Na _str. 45-98._.
daje vrlo detaljnu povijest pojma generacije od Homera,
Herodota, Hesioda i Biblije ·do nasih dana. Najbolje, da-
kako, poznaje francus~u knjizevnu »kritiku~< i najvise se
osvrce na nju: djela Thibaudeta, Pommiera, Jasinsk<;>ga
i Saulniera dokazala su, po· njegovu misljenju, prijeku
potrebu da suvreroena_ povijest ~njizevnosti prizove u
pomoc pojam generacije. Ali, taj je pojam fatalan_: kod
Peyrea nerria, doduse, vi~:e poroda prirode, prirodnih po-.
java problemi se ne radaju ·u kolijevci, nema vise ne-
obic~osti i tajnovitostf kao kod Pindera, ali zaca:rani
krug ostao je istL »Bujanje· filoz_~fa. u Njemackoj_ ocl
f780. do 1820, slikara i pjesnika u F:rancus~oj od 1860.
do 1890 1 fizicara u Engleskoj u 20. stoljecu, snaznih i.'o-
manoplsaca u Americi od 1920. do 1940, po Avoj se prilici
. : ~ :·
-ni ii cemu ne moze protumaciti socijalnim, ekono.msktm,
a jos manje politickim prilikama, pa cak ni ~ntelek~u-
alniro i1i odgojnim prilikama tih zer.nalja ~ to doba.« 34
33 »Cini nam se da bi intelektualna povijest izvanredno ·
mnogo dobila kad bi se vratila· pojm~ generacije.« (Str. 45) .
34 L. c., str. 100. · 39
l06
... ·: .... ·::.. '··
·na je u odredeni cas doslo do »takvih originalnih,· indi-
vidµalnih kreacija, a ipak kolektivnih s obz:irom na
neocekivano mnostvo vrijednih dJela, niklih u kratkom
vremenskom razmaku« - to valja objasniti samo jezi-
kom knjizevnosti i umjetnosti. 35 Ostaje, dakle, navedeni
pendulum-swing! Ali iako Peyre uzima u -obzir utjecaj
I
intel~ktua}:l?-0~. ~- umj~tnic;koga· milj_ea;"'iitfecaf'zajednicki
godini rodenj~.· Moramo priznati_ da je Pinder bio jedno- L___,,,,.
stra·nfjih--t-··heprihvatljiV:iji, ali bar dosljedn1ji od Peyrea; ·
jer cim se kao odlµcan faktor u tumacenju uzme utjecaj '
miljea, godina rodenja prestaje igrati onu ulogu koju 1
nuzno igra ko~ Pindera. Na str. 10.6-172. Peyre daje, kao
sto je to ucinio i Pinder, svoju evropsku umjetnicku
povijest po generacijama, pocevsi od god. 1490, tek kod
njega najvaznije mjesto zauzimaju pjesnici, 36 a razmak
izmedu pojedinih generacija nij_e nicim unaprijed odre-
den.37 Peyre odbacuje svako ·biolosko m metafizicko tu-
macenje niza ·generacija · koje je izredao: on sarno drzi
da ?>pojam generacije nije tako varljivo udoban kao ono
prizivanje u pomoc perioda, pokreta ili grupa, a mnogo
· je tacniji od pojma stoljeca.« 38 Osim toga, pojam gene~
racije nuka nas, tvrdi P_eyre; da knjizevnosti ne proma-
tramo odij elj eno od drugih umjetnosti, od politicke po-
vij esti i od drugih nacionalnih knjizevnosti. Pri kraju
Peyre istice da ce uvodenje pojma generacije u ·povijest
knjizevnosti jednoga dana mozda dovesti do foga da. ce
se n;wci objasniti tajna stvaralacke generacije ·- »valja
;Pl'.iznati da gotovo nista ne zriamo ·cd'iijrin~bog cega se
f talenti odjednom javljaju u grozdovimat i zbog ceg·a
J..se hirovito rie javljaju u onim povijesnim casovima kad
ih najvise o'cekujemo«/.l 9 Vidi:qio, dakle, da. generacija
ipak ne moze bez »tajne«!
Ib., str. 101.
a:.;
36
V I to iz »pet ili sest knjizevnosti« (str. 173); svaka knji-
zevnost ima za Peyrea svoj posebni slijed generacija · on se
· dakle, ne drzi »evropskoga« nacela. '
37
On se u prosjeku krece »od osam do dvadeset i vise
godina« (str. 176).
38
L. c., str. 174.
Ib,, str. 175.
107
 Peyre je mirniji, tre.zniji i svestranije obrazovan od·
Pindera, ali upravo zbog toga kod njega mnogo jasnije
izbija sva bespomocna skucenost po)ma generacije. Ako
\ u ni~ .~.:nli.z.~v.nih .. djel~ proslih stoljeca zelimo .iiveslf
\ ne~u povijesnu gr~:e.~~.!j~,. . P.~.. M...t}i. s:vrhu
·. ·. <?E,:~=~!-~~~-f~" djera:":uJ~.~!njuje --~ gr~pe, nego konzultiramo.
lfrsni list pj'eshikov;" 'fakva·"hai{ griipacija nece pribliziti
1..... -
·poeziji, nece nam omoguciti da je u onom sto ona jest,
shvatimo dublje i pouzdanije, nego ce· nas. udaljiti od
nje. Kr.sni . ~t~t pj!=~nik?v nema n~kaky~.. J~x~vne ... v.eze
s...Pj~sn.iqk!p:i ¢lj~l<?.t:n, p~ j~ zbog.:toga. grupacija po gene-
racijama, ovako kako se dosad. provodila -=- i ma kako
goa--·s.trokogrudno provodila - poy_Uesn9:q:i -~Uj.~gµJ.p:1H,-
zevnosti samo nametnuta. · ···· · Jedan d~. drugog~ ~ao ka~eni blokovi, bez razvoJpe po; !.
..J~t~U§k..J..w.~r.r..~11. . .poz~pavili SU se problemo~ peri-
odizacije. u poglavlju o povijesti knjiz~vnosti. 4o Wellek
a limine odbija. prirodonaucno· · shvacfanje u povijesti
. »unatoc bljestavim spekulacijarna Spenglera i Toyn-
beeja«,41 au t~oriji'perioda odbija meta~izic;ko shvacanje
pe.ri(?da k~o cjeliri.e koji .treba spozn:ati lntuitivno; ·jed-
nako kao 'i ekstre:mp.o riomirialisticko shvacanj e da j e
period ·samo etiketa. 42 I upravo zp-og toga sto knj izevn~
periode shvaca ozbiljno. ·wellek is.tice neugodnu razno.:-
,....... ~~ko~t njihovih .1:~~~Y~.:. Jeanf'. .p.otJecu. . . ii' . 'iiolifi~ke--.. pov1:·
, . Jest1~.. drugi iz crkvene, treci iz. povijesti umjetno·sti, a
. ,. . . . '"'-.,.. cetvrti SU stoljeca. 43 Mnoge od njih uv.e~i $~ pJsc;i; njihpva
je dioba dragocjen materijafz"a'nas~"istrazivanja,
pisci ne :mogu i ne smiju nametnuti- svoj nacin gledanJa.
i V.. . §:Y.~Jpj::.·.qj·pb.tktijlze:v.n~Cse.·:p~.v..U~§U~.~--P.ioze povestfiii za
\...-'··,.... politickom povijescut ali ni za ·kulturriom" .i>'oviJespu"""flf.
~i~;;::~2!11:~:!i~?-f:i!¼~lt~?!iiJ!··
politicke m socijalne povijesti;·'"·ppvijesti umjetnosti i1i .
intelektualne povijesti, tome ne moze biti prigovora. Ali ·
polazna nam tacka !!1t:m1. piti :razvitf:lk .k.nj!~~YP.~~tL~~o·· ·
· -1.o Iz Wellekova pera; isp. str. VI.
41
Ib.> str. 267.
42
lb., str. 274.
43 'lb., str. 27n/27R
· 108
....
__._>_:i·..,.\:_,::,._,'._....,....,......,;,;,;.,;.._..._..........:..,.;;..._...;..._;...,;..:...·; _.:·.;. ·::..;/.;,.;;::·:.;.-:.:.:...:/c.:..::.:.~···.;.;·.-:::....:.:i.:;;;_;·>:.::..:::...'·.: , •.
·;.
kn,jJ~~y~os!!..:. Onda je ~eriod samo podrazdjel opcega
raz:voJa. NJezma se poviJest moze pisati sarno tako da se
o~lanjamo. _na pro:11jenljiv ·sistem u vrijedn9sti, a taj se
ne· prou~a·vamo r'~l$t~m :7riJednosti_ mora a_p~trahirati iz same povijesti.
\ ~mod_J...~-.lltfiln.JL!.~~e, vremenski odsjek kojirn. vlada
·:·< Sl~.wm . . . . knjize.vnih......nornli;:::·standar..4:a.::-::i:--J~n.9~ncija·:"·-mi 1
} mozemo pokazati k~ko SU se o.ni razy.!J:!,
·.,.. nail skuP.i1i i nestali« M Zatim W
rasirm:··"raz"''""ra.:: . . . L:.~
..............................................~.,... ·
do 'i:ffe~i ~. .cit~r:a. . . . mfsii v. Wiesea!·i~fe:~1~.Yiinfv!tiia~~) /
djelo; 'liastavlja·"bti~ nbce :riikada' potpuno ostvarlii sisteml _;
se normi svojeg perioda. Jedinstyo perioda moze biti samo\
·:~!~~.i.~~.o -:-.kad bi bifo ....apsoiutn:o·~"--·>>perfodi'•bi 1ezali:; ~.·.··.,
vezanostl<<. Svak1 Je period nastavak prethodno'ga i ·u··. :·
isti mah ·vodi u buducnost.45 . .
alter~~~ne/~t:·i: -ftJi1{~~1SJ]~·~Jt;J~Ji;~!j:t!~~~
.sposo~nosti1:1a.? _Ili mijenom perioda upravljaju socijalni
razloz1, pod1zanJe nove klase Hi novih slojeva drustva?
Da bi izmjena »generacija« uzrokovala mijenu· perioda
,
1
~o tumacenje Wellek odbija u cijelosti, ali veli, ni soci~
/ Jalne pro1::jene ·nisu ?~dini uzro~.~----~~ .;......~.<?...J~ Jrpm.pl.ek.sa.n.
·,. . \.,t:i:::~~Jt.:er;,r;tJ/~!Jt:tt'rii!f1:;zti;}~iii)::
f nom, .dJe!om~ce,. 1zv!nJsk1, ~zrokovan socijalnimJ intelek-
nam ·au . tual~11? 1 koJ~kakv1~ ~~ui7~ ..~ul~1:1.r':li~ P.~9..~j¢p.~ma«:to
~d po?~:: .i:er1oda .l_l~ t~eba .traziti suvise, ali ga ne v~lja .
.:~a~~;ct~:k~?.;d;~~~};s~!r s J~z~:. ~~4~z suinni.~.J-~4~2.......29. . . . . . . L_,,,.,. .,,
......... ·, ....,............... ,-,. ,. . . _.P ·~. . . . . . J. . . . . .~. .
. --·-····mrii:raju. poglavlja Knjizeimost i druge umjetn~sti
Wellek istice da se likovne umjetnosti, knjizevnost i
mu:;i~a :1~ razvi.jaju paralelno: »•.. svaka od njih ima
,svoJ md1y1dualm razvita~, s. razlicitim tempom i razli-
citom_ :1n1;1tra~nj~m strukturom elemenata«. One stoje
u vez1 1 dJeluJu Jedna na 4rugu, ali norme jedne od njih
ne moraju uj edno biti i norme druge ..
44
Ib., str. 277.
45 Ib., str, 278.
46
Xb,; str. 280.
.. :• ~ 47 !b., str. 251.
·:::
\:::.~
. ..
109
~ '.·' '.' •. : .•..• :', ( : : , \ , >.I~.LIJ,I~ ~·.;:::a.,:,,;.; .. ,.:.:...:::.. : ......... ,.. : :.. '.· i:.:. :·;.: .: ..- ....

Ove trijezne misli WellekovE:, bi.t_. ce,. . -~ez sumnJe)
najumnije sto se danas .ria Zapadu moze reci s nemar-
ksistickog stajaTista·;·-·· ____ ,____., . :,._..,_.~_ ·· ·-··· -·-· ..,, ....... _ ·-·--' ·· · ··· " ., · ...... .,,, ····-·
,·----. ............... ,. ·:·;··········-···. . . ··········,-·J-:.........
Nalwn ovog uvoda bit 6e, mislim, korisno da s te7'
oretskih p.ostavki prijedem na diskusiju o konkretnim
problemima. Uzmimo npr. znac.enje hipertrofije opisa
u djelima naturalistickih pripovjedaca.
· 1. Pred nas se postavlja pitanje ho6emo li se na-
celno- i metodicki uopce zadovoljiti time da spominjemo
odrede-ne stilske crte u pojedinim stilskim formacijamal°
a da ni jednom rijeci ne nabacimo sto nam, npr. u natu-
raliz~u, takva stilska crta kazuje. Odgov.or na to pitanje
nece nam dati nikakva teoretska spekulacija, nikakav
· pqziv na, recimo, filozofiju koja je bila suvr~mena ria-
turalizmu, nikakvi citati iz teoretskih djela natur~lista.
Prisjetimo _-se samo Spoerrijevih _nacelnih rijec~: 48 »Od-
vise ce lake covjek u· odredenom autor-q naci sve ideje
. koje samo zeli. Pa i sam autor· gdj'ekad izdaje pod.,,svoje
id.eje za koje misli da ih je usvojio, a !lije ... Samo o-
onim idejama valja voditi racuna'koje su .· .. utjelovljene
ideje. A utjelovljenje se vidi. Ono sto je utjelovljeno. .u
knjizevnosti, to je stil«. -Prema tome, jedini put da shv~- .·
timo :funkciju opisa u naturalistickom djelu bit ce id¢jna ·
interpr~tacija te nesumnjivo utvrdene stilske crte. To·
vise sto s·e ta .stilska crta u tom obliku ne j_avlja samo-
u· naturalizmu: opis zbog opisa koji je · sam sebi svrha,
tu stilsku, crtu poznaju i srednjovjekovni viteski roman·
i barokni roman. Da sad ovdje radi o romantici,
ne o naturalizmu, literarni bi historicari smjesta i sred-
njovjekovni vites~i roman i barokni roman nazvali
»romantickim«. Ne bi ih. smetalo ni to da jednu crtu ·
odredene stilske formacije identificiraju_ s· citavom :for-
macijom, a ni to da naziv za - priblizno dakako - po-
vijesno fiksiranu, prostorno i vremenski odredenu knji-
•13. Isp." str. 59.
..,
zevnu pojavu .(razumije se, i . ope't samo. priblizno
odr~de~u, bez tacnih prostornih i vremenskih granica),
da naz1v za takvu pojavu, za takvu stilsku fo:rmaciju
upotrijebe i za ·stilske crte ili za komplekse takvih crta
~oje cemo naci u raznim nacioJ:?.alnim knjizevnostima,
2 1 to u vrlo razlicitim vremenskim odsjecima svjetske
povijesti. ·
Srecom, knjiz~vni se historicari ne razbacuju toliko
terminom »naturalisticki« :kao sto to cine s terminima ·
»realisticki<~, >>romanticki«, »klasicisticki«. Ili bolje reci:
naziv »naturalisticki« ·redovno se odnosi na. detaljno opi-
si_vanje nekih fizioloskih pojava covjekovih, pa na uvode-
n~e vulgarnih izraza u pjesnicki jezi~, a ne na funkciju
opisa~ iako je, s p9vijes;nog stajalista, jedno upravo toliko
»naturalisticko« kao i drugo. Ali pustite samo da termin
»naturalisticki« opet ude u modu, pa da na literarnohi-
storijskoj burzi kotira isto tako vispko kao »realisticki«,
»romanticki« i »klasicistfcki«, pa cemo lako i srednjovje-
kovni viteski i barokni ro·man nazvati »naturalistickima«.
No, ako je to moguce, zasto ne bismo stvar okrenuli- za-
sto ne bismo - obrnuto, ali s jednakim pravom - datu-
ralisticki opis nazvali - »trubadurskim« Hi >)b.aroknim«?
Mislim da je _i to dovoljno da. se uvidi apsurdnost toga
tak~ v~ljeno~ promiskuiteta v~nvremenske stilske tipo-
log1Je 1 pov1Jesno odr_edene stilske formacije u istom
pojmu. . . ·
. Opis zbog opisaJ naturalisticki opis, n~ce nam dakie
sam po sebi otkriti- svoje idejno znacenje: mi ga rri.ora:m:o
. int~rpreti)!atf A najpouzdanije, dr.zii:n, int~rpretirat cemo
ga tako ·da potrazimo srodne stilske crte _u knjizevnosti
njemu suvremenoj, pa ce one sve zajedno progovoriti
se .a mozda rjecitije n~go on sam. ·
Pred kratko je vrijeme germanist Anneliese Bach
isp}.tala motiv zdenca u njemackoj ~irici od 17. stoljeca do
nas1h dana. 40 Utvrdila je da se taj motiv javlja u tri istak-
nuta tiI?,a: zdenac je mjesto ljudskoga susreta i1i ljud-
skoga zbivanja, zdenac je mjesto koje cuva f budi odre-
49
Das Motiv ~es Brunnens in der de'l!,tschen Lyrik v~m
17. Jahrhundert bis zur GegenwartJ Germanisch-romanische
Monatsschrift, NF; VI, 1956, str. 213. ·
Pl
:....... ·.. .... , ... :.:: ·.. ·"
,.
'·: .
...
·.·.
· ..
':1/'!f('
dene uspomene, zdenac je mjesto gqje pojedinac sam ipak,. on je stab.lu .. udijelio svu postojanost bitka i sve
nesto dozivljava. Cetvrti tip, da. covjek iz takve lirske dost~Janstvo, bitk~·, 4o~_·se covjek u njega vec.prikazuje
pjesme nestaje, jer zdenac sam postaje njezinom tell).om, ?r
•;·
k~o ono sto c~ Erich Kastner god. 1930. u zbirci pjesarna
javlj'a se u njemackoj lmjizevnosti tek u posljednjoj ce"". Ein Mann gibt Auskunft nazvati »koz·nom bolesti ze-
tvrti prosloga stoljeca - prije ga nema, prije se takav. maljske kugle«. 0s . . .. .
oblik motiva zderica, cini se, nije moga~ zamisliti. Pred-
met se, dakle 1 osamostalio i covjeka, istisnuo iz knjize~-
Pri?li~ili. :~o~-.e.k~p.r.e~i,Q~!~-~~-~-~ Kao primjer kako
:kspre!~~~~st1ck1 pripovJedac shka covjeka, uzmimo po-
~osti. Dakako, ni taj predmet u lirskoj · pjesmi ne :r;noze cet~k Klabund~va. »romana<t~P'jo~r·-ga:f~r··pl:'tkazuje zi-vot
biti drugo· do i opet simbol svjetskoga zbivanja, koliko cara Petra VeJikoga,54 ·
se tice upravo covjeka; ali, vrlo je 2nacajno da sad u . Pjot1· rodio, se
.
knjizevnosti .o svjetskom zbiv:anju pred_met govori rje-
citije n:ego rijeci cpvj~kove ili prikaz ljudske sudbine.50
!Jon, .
flnjepar, ..Volga~ Oka_ popla.vljuju svoje obale.
Mu_lJ ~ulJa po ..1?o;Jima ps~nice, i mnogi ljudi pogibaju.
Ili, uzmimo.'. ro.Qti~...$.t.~.l>J~...:::- u koliko se ·sa:mo. tipova Ztmsko cvi3ece, sloml3eno, sagiba: glave. - Poljski
on javffa"iCsvjetskoj liricil A onda pogledajmo pjesmu. misevi zvizde od st·raha . . . . .
~(Der--·-Baum) njemackoga pjesnika Q!_orga Heyma _ Stabla placu suzama smole.
(1888-1912) kojega. njemacka knjizevna pov13est ubraJa _Na gromadama: leda koje plesu jedre smrznuti la ..
u tzv. »rane ekspresioniste« (F1·uhexpressionismus). 51 . budi. Njihove zelene oci blistaju \kao smaragdi. .
.. Pjesnik najprije opisuje stari hrast pored vode na livadi, , ZabE? plove nauznak,. okrenuvsi plavkaste trbuhe ·u
\/ .. _., raspucan, isup1j en od udarca groma i !.~:!omlje~...?..~. .?..~~~J~:.........__, " zra~. ~ jihove su· s_trvine izboli vodeni kukci· koji, nazde--
:··.Najvisa grana njegova strsi gola poput g~ecre··vjesala .. I r~ni, SJede c.1·knuti u rupama: smecli .ledni oklop nosi- im
·,sad pjesnik to sabfasno drvo apostrofira: obraca mu se .bijelu ·glazuru. : · · . . ·
pitanjem sto ono misli sad, u olujJ, na ;rubu hocL- da n Snijezio _je crven snijeg . ; .
.na· razgovor ·zetelaca pod njegovim granama, m na to. Vat~~ je pala· s neba iz ruku bozjih .. .ss .
·1 kako s1,1 nekoc, u staro doba, objesili covjeka u .njegovu
! krunut kako je taj, s konopcem o~o vrata, grcio noge, a .. Wie er da J:'ahre hing und den Winter trug
\ jezik muse, sav pomodrio~ objesio iz usta?· _Kako je godi~· In de~. eis_ig_en. Win de ~?nzte zum Spass, - '. .
: nama visio i trpio zimu, · pa. j·e. u ledenom vjetru plesao Und w1e em Glockenkloppel, den Rost zerfrass ·
r. An den zinnernen Himmel schlug.- : · '
; od sale' i udarao o .kositreno nebo kao bat izjeden· o·d. "\ Isp. Zbornik radova Filozofskog ja~ulteta · Sveucilista
rde.1>2 Stablo pjesnik nije ni idealizi~ao ni uljepsa?, a u Zagrebu, I, 1951 1 str. 798. · . ·
4
~ ~lab?D:du je' pravo ime bilo Alfred Henschke (1896-:-
00 Isp. i Zmegacev clanak ·o Urici.Antuna Brankd Simica,
u casopisu Umjetnost rije·ci; II, 1958, str. 106. . ..,
i:~:~, c1tat. 1z izdanJa Gesa~melte ·Romane, ..Wien,: Phaidon,
01 Pitanj.e tzv. »prethodnika<c ek?presionizma· i u nje- .55 Pjotr ist ·geboren · ·
·] mackoj i u drugim ·eyropski?? kn_jJJev1:1ostim_a, pa tzv.. »ranog .. Do?, Dnjepr,_Wolga: Oka tr.eten. iiber ihre Ufer. Schlamm
;: ·ekspresionizma«· u, nJemackoJ k;nJ1zevnosti rJesavalo se dosad. walzt s1ch Uber die Weizenfelder, und viele Menschen ertrin-
;_ prilicno shematsk! i onako. »odoka«. To pit9:n~e trazi p~.mov~u ken. .
· : svestranu i detalJnu anahzu - Heyma c1t1ram po 1zdanJu · Wi~terblttn?,en: neigen geqrochen ihr~ Die Haupte~. . .:. :
\ D'ichtungen. Mil~chen, Wol{f, 1922t gdje se spomenuta pjesma Hasel??aus.~ p:fe1fen. vor. Angst.. , . . · ·. ·
nalazi na str, 28. D1e Baume wemen Harz. ·
02 Oder denkst du daran, wie in alter Zeit Au_! tarizenden ~isscholl:n s·egeln erfrorene. Schwane.
Einen Marin sie in deine Krone ·geh~=.mkt, · · Ihre gr~nen ·Auge~ gianzen w1e Smaragde. .
Wie den Strick um den Hals, er die Beine verrenkt,. . Fro~che treiben, die blaulichen Bauche na:ch oben; Ihre
Und ·die Zunge blau hing S;Us dem Munde breit? Le1ber smd dµ.rchbohrt von Wasserkafern, die vollgefressen
8 Stilovi i tazdoblja
113

····.. ··.. ·. ·:·.· ...

. . .. :. ·:. ~ ·. ·.........:.. :.·;_:··· 1-.: .
:.
..... : .': :·.:\.:·::·..:·..:·..:: :.: ~ :.:.~~.- :.,.:·.... ·. · ~.. :. : : ,; ... :: ..... :·.... : ': .. : .·. '; ..... ::- ·: .. _:.:
.'·· .': ·:: · .:·. :.-.>.-.: :_;._:::·.....~ :.
 Ako, se rodilo dijete, ma kako ono vec kod poroda
bilo neobicno i kako god bila mocna i ugledna porodica ·
djeteta, taj se dogadaj normalno ne moze shvatiti d:".'uk-
cije nego kao dio svjetskoga zqivanja unutar l_judskoga
drustva; nicim on neposredno ne moze biti vezan-uz or7
gansku ili neorgansku prirodu. T~ko bi to shvatio pjeshik
realist. On bi mozda taj dogadaj popratio normalnim pri-
rodnim pojavama kojjma .bi, da intenzivira fabulu, dao
simbolicko znacenje, kako to u slicnim prilikama obicno
i mi cinimo u svom sv.agdasnjem zivotu. .- Ali Klabund
postupa posve drukcije. Za nj~ga vi~e ne postoji ljudsko
drustvo kao ona prirodna cjelina koja covjeka podrzava,
iz koje oh crpe. snagu; kpja djeluje na njega, a on se ima
odrz'ati usred nje; ~ e co'dek, kao...Q_Qj_edinac,· eg_y_ezan
s prirodnim pojavama, on postaje i sam pojava one __ pr~:--
. · - ·. . . . . . -a:···01tfuzu··e·..::::::::·--·redmet::-·Tcrnamlfaz1r·etr-·edna
\. . /· }~~i:ntiJ\~"·Kl;b·~;{J~;;-·~omaiia' Moreau; »Sv~ .Se J uko~
.{ cilo u muku. Ljudi, zidovi, slike, alati, prozori.<'< 06
j . Dok je pjesnik prijasnjih perioda gotovo uvijek or-
ganskoj i neorganskoj prirodi' udahnuo ljudski zivot, pa ·
se taj postupak, to antropomorfi~iranje prirode sinatralo
.L,.,. . · upravo kao bitno za poeziju, ~spre.§i.1;mis.tickLpripovje-
dac, naprotiv, u covjeku ...gJ~~~--=="-1:It~_gro.et. .Zato o~, da-.
lfak·o;""niora"·"riap·us'Htf""psiholosku analizu koj a····8ovleka
defim't~r.··-upt~YQ.··:~Q.P.Jm·.:·.st<L~gg_'.::t.~tJHi;!iji::.~Q,~f:. PifrO:d.~;~.~o~o.
njega~~: . njegov je .covjek bice koj~: u sebi nosi ;neprora-
ctin.lJive sile, · a te ce, da i sa:mi ne znamo ..zasto, sad buk-
nutf' a. sad. 11gasnuti, upravo kao oluja · i. tisin;:1 u atmo-
sferi.
· · . ·Jos ronogo jace l izrazitije prHtazuje taj pro~es opus
Kafkin, a·ko prihvatimo iriterpretaciju Kayse~ov_u:57 »E;af-
kin svijet neprekidno i nezaustavno n~dire na .covjeka,
tot in den Lochern. nisten: die braunen Ruckenschalen weiss ·
giasiert. · Isp. Welt und Wort, ix, 1954, str. 365 id.
Es bat roten Schnee geschneit ...
Feuer fiel vom Himmel aus den :e:anden Gottes ...
so >>Alles 'erstarrte in Schweigen. Die Menschen, die
wande, die Bilder, die Gerate, die Fenster.«-:-- Ib., str. 56.
: n1. :isp. Umjetnost rijeci, I, 1957, str. 266.
114
i od njega nem8: spasa. ·.. Kafka prikazuje :samo kako.se
covjek postepeno izbacuje .... Kafkin svijet ne nalikuje !
svijetu sna zbog svoje 'nadrealnosti' ... nego zbog ... ne- i
prekidnoga nadiranja tocno zamijecenih pojedinosti koje ·.
!:at~o nikakvi:11 sredstvima ne maze protumaciti, kojim
coyJek ne maze ovladati i kojemu se ne moze pribliziti.
Svaka promisljena akcija uvije.k iznova vodi do neus-
pjeha.« ·
Nesto slicno osjetio je i njemacki kriticar Robert
Fritzsch kad ·je u clanku. SUka covjeka u
1~fiuuS-su-pro'mav1o sli:ku c~k~·· k;k~--j~. .,.~rt~·,-;;m:~;.
suv1·emeno,;;
19: stoljeca, njegovoj slici u romanu nasega stoljeca. Po
nj~¥ovim rijeci~a roman prosloga. stoljeca crta covjeka
koJ1 neumorno 1 uporno zeli da se rijesi svih nadindivi-
dual~ih vez_a, da po~tar:~ sred~ste sv?ga, vlastit9ga, n,epo-
novlJ1voga 1. nezamJenl31voga svijeta. Ali od pocetka na-
s~ga stoljeca (dodajmo qa· to kronoloski nije tacno; obrat
s: ?ogod~o -~rije!] taj eks~remni individualizam i subjek-
tiv1zam dob1va cudnu notu: »Literaturom jeci tuzaljka
. covjeka beskucnika, . covjeka bez utocista, izlozenoga
svim nepogodama bitk~c~.59 . ·.
I'fe govori li. sve potpuno 'jasno? bok.je 'junak reali-
stickoga romana· svojim psihickim snagama, ' snagama
svoga unutrasnjega zivota·- ako se njima ispravno umio
posl~ziti - mogao svlad~ti pojavni predmetni svijet, i
ako Je - k~ko god on kriticki ocjenjivao i ljudsko dru-·
stvo ~ bi~ak ~opce .- u njemu mogao a.firm1rati sebe: od
naturaliz_ma dalje covjek vise nije gospodar predmeta
n~go u k?!i*:_ev~ost prodire_predmetni svijet koji ce za~
~osp?dar1ti .covJekom, pa {:e od .njega ~avisiti ljudska
sudb1ll:a. Predmeti koji ga okruzujit pa i ono sve
sto ·ok:~zuje. _nje_govu psihu, njegova tjelesnost, · nje-
gova f1Z1olog1Ja 1 dr., post~t ce gospodari .covjekovi.
.. .. ~ . .
58
~b., str. 40;/402. u· svojoj studiji ·Egzistencijalizo..m
69
·
(Zbornik rado~a Filozofskog f akulteta Sveucilista u Zagr.ebu,
I, 195~, st~. 2~ 1. d.), pok. PZ:~fesor fi_lqzofije Marijan Tkalcic na
ne~~1~0 Je mJesta vrlo hJepo .pr1k:azao bezizlaznu situaciju
»sredn3eg3; grada'nskog sloja« pri kraju prosloga stoljeca ·(isp.
str. 29-30, 41, 45).
115
·.... ··.·· ·..
·........ . ·:··.·· ..... ··
 \ Zbog tog~, <?Pis ,.zb@g~~:.opisa u nat~:~~!.~~~.~~~-~...{?.!?~ri~ . .zevni period od osamdesetih godina P..r..Q§.JPg.a...~.t.Q.U~.¢.~ . . 4.Q._
ll8filn-"'ggfi~O...........·.....,.................. ., . . . . . . . .., ..................-:. ~··· .... .
· 1ma primoraljafoo idejno znacenje·: on. prikazuJe prv1
odlugnr···pro'd6r'··· ·pred~¢t~/~sti u ljudski svijet i ~rvu ~I prof. Petre nije. narocit prijatelj. periodizacije.
,pobJ@~~t _!~.~--P..!.~-~.~.ifo2j.JL. ~~·9: .
~?vje~om:_ su·?bi~·a· ·_svi--
jeta ne odlucuje se vise u ps1h1ckom zb1vanJu covJeka.
Ipak1 on 'ttsvojoj· dubokoj i svestranoj studiji Idej.no~t . t,.,.
izr~z ekspres~g_njg,m.~ 61 tvrdi:· »Svak~ doba trazrsvoj vla-
gradanina - a· o nj emu se samo i radi - nego u svemu strtr;··,··"'ii'osebni. odra~aj U knjizevnosti, usl<?Vljen novim
predmetnom sto okruzuje to zbivanje. Realizam, dakle, faktorima«. 62 Izraz . mode.rna.. P.et:r.tpcito upotrebljava kao
prikazuje )>karakter u razvitku« (Flaker) i njemu podre- naziv.perioda __:\i tom·se·sm.islu vJerojatno ima shvatiti
duje opis; karakter ce ili zavladati svojom okolinom ili i rece~ica: »Ekspresion~;Z~µl je prirodni nastava~ .!.'..~fyitka
•1 ce joj podleci - ali onda svojom krivnjom. U natura- moderne u pr·oinIJeiiJ~~{nj.··. :4.:t\l.§it.Venlm~·:·.·uy.Jetfma«.03 Pa ·:.,
\ lizmu predmet, tj. opis, postaje. samostalan i autonoman . ·,: kad, govoreci o deceniju ekspresfon.izma u nas, utvrduje
\ ,-.:.._ jer sa4 on odreduje karakter. da ~>t~ . . ?,:j~gQY...§.g?.ti1jj:J9J*9.).~§!.~.~~~~··~ fuivikufe·: »Ko-
liko suprotnih teznja u jednom deceniju!« te ih onda na-.
2. J·edno je svakako istina: »tragedija« je svake 'lite.. braja, on ipak zavrsava time. da u tom razdoblju pron~- .
l . ,. · r~n~:!:..i..~,~.?.~!j.~.~-~ .--.~!~.!~~~ . . . 4.~~. . .§.~.....ni:~. mQi[:].9..@;,~.~Ji:·-on:a lazi jedinstvo, ono jedinstvo koje, kako je spoznao vec
mole"bitl ·vise ili. manje uvjerlj,!Y.!!, vise ili man~e <lP.2.;'.:. Rtchard M. Meyer, odreden odsjek povijesti · cini peri-
tuna za. strucnj aka koj}._~~ ..?.~Jtsnaci. \l: . mn.9.~.tyµ...~J~j~~.t£a, odom: » ••• iznad svega - krik covjeka koji se osjeca f.........:···
nioze. .iialazitrvet.ii'Iff manju podrsku u stilskoj analizi - U,{{ro.ze.nim «. 64 , ... ,.. _,.......... ' ... ·-·· .. ······ .. .. .. ,.............. ·.... .

jedan 4~.9. . .tJ;.k.Ye. sin.t.~ze uvij_e}i f,e p~t.a~~ .1?-a~~na konstruk- -··fiakl~ - cini se da· se doista ne moze bez perioda .
. ~j~·:·'°I>a je 1i onda uopce potrebna? dvo 'ji/pffanJe;·--ltak·o U literarnohistorijskoj praksi tim se kateg·orijama sluze
s.nio...vidjeli, vladalo amsterdamskim kongresom. svi - .bez ikakya obzira ha to da li teoretski taj uzus
Vecina je pris~tnih ta.mo izjayila da j-e ona potreb;a. prihvacaju ili ga pobijaju. A ipak, zasto svi ti novi po--
., I inace je stav pojedinih stru~njaka prema PQlm.Y.:. . . E~:..,. .:. . · kusaji periodizacije? Kad· prvi pu't zacujemo za njih ili 1
l./ ri<?-.4~,.. ~a.o .. Yr~9.... P!'.9.~Jr~P.:~ ..l~~~r.?~~.~g}~~.?..~~j.~.~.~. . . §!nt~.te, · ih prvi put procitam'o, na nas opcenito djeluju kao 1 uj
veoma karakteristican. Ima odresitih neprijatelja ·takvih najboljem slucaju, duhovit apercu, kao zgodna pri-f ......
'\,,,.

sinteza. U diskusiji je prof. Kayser izjavio ·da ne zna·. mjedba koja, dakako, nema n,ikakve dokazne .moci, pa\
veceg uzitka, nego kad prikaze pjesnika ili pjesnicko. ni prave, opipljive koristi. ·
djelo koji ·se ni u cemu ne pokoravaju fakvoj sintezi, Dok sam razinisljao o tom> pala mi je na um ciwena ·
. nego··kao stra,no tijelo strse iz nje. A ipak, on svojim nje- Kantova recenica: »Anschauungen ohne Begriffe sind
·mackim ·studentima opsirno predaje i• 0 ba·roku i O ro-· blincL;··'Beg'J'itfe ohne ·Anschauungen leer«.!5 Mi je izvrsno·
mantici; on je i u Zagrebu ·odrzaq. krasan ciklus pfeda~ · mo~emo primijenitj na svoj problem i reci: pojedjn~ su
Val'.lja o njemackoj romantici. T.~ bi se jos,' za nuzdu, ~o- st~I-~~e .crte Q.ez. pojma. perioda slijep~, .a p.oja:m ""fii.pe'r'foaa:······
t ./ ·g10 po~~~viti pitanj~ nisu li barok"Crcimantika samo . po-
. ,. kreii~· striiJe~· ..skole;···a ·ne··p_~.~J9.9.:t -Mog~o bi' se i:eci da s~. , 60 Dakle za onaj period u kojem je raspadanje gradanske.1 · "':•,,, ...,....
predava~ ··siu~( ti:n;i. ·poJmovima iz istog razloga zbog ko- . slike svijeta za mene ono jedihstvo koje joj.'upravo i pridaje
znacaj perioda. . ..
jega se i Richard M. Meyer zalagao za :uobicajene ·».pe- 61 Umjetnost rijeci. I> '1957, str. 81 i d.
riodizacije«: da, riaime, slusaoca ili citaoca br~e orij~n-
02
Ib.~ str. 84.
68 Ib., str. 87.
tira i da ga ne smuti nepotrebnim novotarijama. No, u 04
Ib., str. 88.
. · svoju izvrsnu studiju o grotesknom duhu Kayser uvodi »Zorovi su sli1epi bez pojmova, pojmovi bez zorov-a
60

\,...... .1···· - on Sal!_l) · b ez St ege .1· prlSl ·a

' ·1e ·:._ ~?,1.._..~. . .m~od
. . . . .~.t.na knJ'i:..
·za................
. . . :.. ~·~······ · praznL« •

116 117

·.:

.... ·. ·. :: .. ·... ,' ... : ·. :.· ....... · : :. ·:: ..':. :.: . .... .
:
 ~' •
'j' ·~ . ·. "· ..
• I ,:. \ ·,, • :•

.~ :-.=. ·...

bez· (dovoljnoga broja) stilskih crta. prazan. .PeriodizaciJa Pjotr je

ocajan. ·
ltE.~~~! . .- je li upravo »nuzno zlo«, 0 tom"'"te-·sm-go:.:.:\ .:!:1 ·;..._. Pada na· ·koljena.
vora. poshje - j<:~E..P.~?!...£le.line,.....bez....p.oj:msi perioda zna- · :l Plal;e.

~h~EJ'{}j}~~~t.i:~~-:1\t~ft ritrk;n~it'ii!!~~~~~
Bicuje mornare .
v··· .Ljub.i ih.
·\. ·.· Mol~. 11~.
za:nijetrfa. Nelfa· mf se.dopusti da navedem jos jedan pri- ··.• :
mJer.
Kad citamo djela najtipicniJega predstavnika· nje- Nije lH.o ista sintakti.cka crta? Svi ce odmah uzviknuti:
mackog impresionizmai beckoga boema Richarda Eng- Da, sv~~ako;~..a:ii'"'""<5o1f pfim}'era~razlikuju se po ... _.:. Hi u
·.:_:
landera, koji je kod nas dobro poznat pod svojim umjet- · .. ; Dakako, ·razli'kuju Sf= po tom sto ista stilska crta u .. '
· ednom stilskom kom -i ··E··-- · ct,...,-.··-----··-·t"· ............~ . . . . . .,. . . . . . . . .~.
nickim imenom Peter Altenberg, 60 naci cemo mnogo od- J .,..,-.......,....._........... ~. ,.. .,. ,,.,,-..". . . ,,.•..J2...~. -.. ·J:h,,Jl Je noJ stl SKOJ formac1J~
lomaka kao sto je ovaj: .· ~j~!,~J,,~. --~~.~~9.,. .J!~..R~~r.MgQ_j___.Q!?,J!J{o - u j~dnoj znaci jedno
~ mora se mterpret1rati u jednom smislu, au drugoj znaci
.··..
./ ~; d.rugo· i mora se interpret~rati u drugom smislu. Ali ako
Vecer ·.·. nis~9--~P.~~!.l.ali pojam cjeline, necemo upo¢e razu~jeti . · ·
estetskL!_ J~.1.i@mJ]~·Q_Jitlf!ig§}t"·Cj·eli.J1.a:·te···uvdj·,t·1;Yofani"po-
kretaTimpresionizam, ekspresionizam~ "'tfaij e··tsfraiivanj"e
Tad je prvi put poljubim. cidlucif'·c'(\(-df'If'jectnom''. oiliiJfh·····='11i obadvjema··-· ·pri-
Ona mirno stoji ...:.. - - pada znacerije perioda. ·A mozda upravo ta ista sintak-
Kako .sam S'tetan - - - ticka <!rta pokazuje 'da su ·oba pokreta dio vece, sveobu-
Kisa. je malo prestala. hvatnije jedinice u kojoj ce s visega gledista ta· crta ipak
~irise po mokrom' sljunku. 67 znaciti isto. 0 tom ce odluciti sinteticko promatranje ci-
Stilska crta koj~ nam u tih·nekoliko redaka ·udara oci u tavoga skupa stilsldh crta. i stilskih kompleksa ·~ samo,
bez toga ta. ce·stilska crta za nas ostati slijepa. -
·vrijedi kao · ~...-~J,mRn~.s.ionizami U svojoj vrlo vri-
jednoj ·studiji o Jeziku impresionizma Luise Thon, Wal- Po'jam perioda ima, dakle, odredenu svrhu, 'kako je
J .~ zelova ucenica, spominje »obicaj« impresi<;mista »da nizu ·..· to vrlo lijepo istakao i formulirao v. Wiese. On sluzi pra-
vo~ . . E.~.~gw.ijs=.y~j.~-~.poj edinih. . .:stilsldh. . .~r.t~,. . R§J~:JI~m~. u <.,......--,·
l.r. ·.1 sto krace glavne recenice jednu za drugom«.6s
1 A sad usporedi~o s tim j edan odlo.m~k iz vec · spo-
.
· krijlzevn~!!),._.dj.elu,.-udaraj-u,"··ti----oei.---Zato ce pojam.·perioda ·
menut~ga e~s~:.~,S.!~el,~~!~.!s.2.g."-":r~.m~. J.~jp,:t.r: . . . alc<fnij'it osnovan na interpretaciji mnogih stilskih crta,
ostati -:- »prazan<<. P~~io~iza~~g_zboK.Pf!:t:".iodiza<;!ij~._. . zbo~.M _.
1859-i919. · · ., . . ·.
·
GG
Iz zbirke Ashan·tee (1897)°; citir~no .prema izdanju . Wi~-
, 67 ~~~Z-,~~~:~!i:~i~hf;~~·~tl11?~l--tttttt·~rv!ii~~K~~t c...,.
i'· ..
ich es sehe, Berlin, Fischer, J928, str. 310; .. · ·
])er Abend
nuta-·per1o·ariacija. -ne··-kif~~:.::iim~.,:fo~fi),.:.n~. ::P:im.~.i~::..ii~iii
nista. Pojmovi perioda koji vrijede i ostaju stvaraju se
Da gebe. ich ihr d~n ~rst~n Kus;. og 'L. c., str. 105: .
R.uhig steht sie :-- - - Pjotr ist verzweifelt.
Wie glilcklich bin ich _:_. - · - - Er faiit auj die Knie.
Der Reger;. ha£ ein bisschen aufgehort. Er weint.
Es duftet nach nassen Kieselsteinen. Er prilgeit die Matrosen.
68
Die Sprache des Impressionismus, Milnchen, ~ueber, ·_)};.:?, Er Jcusst sie .
.. ·..:: ~
1928, str. 88. .. ·. ·,.:: ... · ·Er betet.

ps 119

. . .. .. . . ·.. ·.: ·~... : ·. ·...

, .. · . . .... .··.
\·.~<·.·· ~- .· ... ·. ·: ·. ·. ·~·. _·. ·_ .. ' . ' .... ·:../ . · . .:·. i\ ·:. : ,·..-:: :: . . ·...
.. .· ... ·..... ; . .... :·:..
•:-··.
•, :·...:::::::::-. :·····:·..
: ·.. : :··. ', ·.:·.: >·. . ··.. ·. ·:- ~ _:::. _
..:·. :·· .... ,. ·........ ·,. /' ·. ·.. ·::·. ·..:. ·'. ·. ·. ·... ... . :. ··:.. ·. ;<;::.':: .. :·..•,: .:-:·:·'.:\.··.":::·:.\':.- i ·. :· . \ ·. ·• :.- ... ·.·: ..
::-•:.:·•..iilifiiiliiiiiiiiilililiiiilfiiiiiiiiiiliilHlii~•·a··
1iiFa~:~11>;11·.-.~11' . .... ~~~~:_.
=·;,;,;;;,:·· . . , . · , : , ·.................... ..,.:,::.. ,:.-.::, .. , •.. _ ...... ·, ..................... · · · · . ··.
 :,
~

od nuzdet l?.2,4. . . P..!.::gI~!s.9.m. JtnSt~.c;yntn . . ~i.:r.il~A~.9.~.... ~----n~s . ,.od :Straktna :form1:,1lacija. Od toga ~o apstraktne formula.cije .
obijestL Inace dobivamo. dojam da knjizevni historicar· .znacenja p·erioda kao cjeline·nema kvalitativnoga skoka. ~-~--···
'»krsti<<'periode kao dokon pop jaric~.. . · 3. U diskusiji o literarnohisto:rijskoj · periodizaciji
· Pojedin~ stil.~~~ 9rte i s~n~e~i~~i poj_a;m peri.oda:.,.:po- valja na.ro~ito istaci pojavu koju drzim teskom literarno-.
vezanl"su;· dakl'e,' onom istom dij{:l.l~~tickom. v~zom kojpm ·~storijskom _zabludom. Umjetnost jednoga pisca b.ikako
SU pQvez·a:ne:::cJelinif.J. "]i._qf¢~iriO$,~L ;'.Ne·cemo .riikacf"postici se ne smi.Je indentificirati ,. sa
' ........................... "zriaceff''em
_...... ~"f~''zii~i'cfai'•'ka:ma
............ .l ......... . , ... ]...........
prav<i'. razumijevanje _ni pojedfnih pjesni_ckih djela u sa- cita·voga ·Jeilifog. . od~~.¢t~11.og p~r~9.q,~, µe smije se u toj.
rolikosti njihovih stilskih crta, a ni pojedinih pjesnika, urn:J~tnosti"'gled~ti u:torno ostvarenje· nadindividualnih
ako te pojedine stilske crte ne umijemo interpretirati umjetnickih crta, d~ ~e onda svim. pojavama i svim ,
kao dijelove· jedne cjeline. ·pa mi u spomenutoj -saroii.- 'piscima kojf ne odgovaraj1:1 tom ~dealu iiskF~°tt"P.~~Y.o·· da :.. ..,-
kosti S.tHskih 9rta pojedinoga djela"Iff""s':rodjrlli... djefa.. ne·- :se tibrajaju·~-~~j pe_rfoa_: Ta lijepo· je falo!io v:.: . .W!f;;.§~t.i.l.a
cerrio· vtdjeti upl'.avo one bitn·e; istaci cemo mozda se. . ·p?I~~odf'fiis"ii supstaiicije koje bisnio mogli kva;ntitativno
mj_eriti'J····o~9..:s.fo. na~·· 'privlaci;·::r.~cimo~· . TolstoJevof·timjet-
kundarne .a zanemariti primarne, ako vec ~od prve ne
i;ios·titttrje indiJ~<:I.u~l!1~ UP.:?,j_etnost v·elik:e· p}esn1cke'"i'1~- . . , .
. upitamo za njezi~o. ;P.:,Ei9.~~j~.J-LG.ita.v.oi. . i.HiskofJormi~fii.
'. Pojedfiia"....crfa"·vodi do ·nejasnoga· zamJecaja cjeline; taj nosli;"To'Istoj}(_:·~ . P:~..r~~H~.~m!' P·rava sii ·umjetni~ka' djela
doista--iief5'o'ii:oyljiva, kako je to narocito isticao. Croce, pa
\ ce .zamjecaj cjeline u prvoj, nesigurnoj, »radnoj.« for- i!l nl? valja"'iiasn~··trpau··,i""ii'eke. o'd:r·eaene rubrike ·gdje
mulaciji znacenja perioda »heuristicki« upucivati na
"im uopce nema mjesta. _To je tacno. Ali druga je strana
druge 'stilske crte koje bez toga mozda ne bismo bili ni te tvrdI?-je da za povijest knjizevnosti nijedno·umjetnicko
vidjeli - .one· ce pojacati, modificirati ili .cak i bitno djelo ne moze slutiti kao uzor bilo cemu osim individu-
prornijeniti prv~tnu »radnu« fo~mulaciju, dok napokon alnoj umjetnosti, individualnoj pjes.nickoj licnostJ svoga
ne dodemo do cilja da shvatimo znacenje pojedinih stil- autora. Nenia pjesnickog:;i djela, nema pjesnika koj(pf u .(. ..... ·
skih crta u njihovoj cjelovitoj strukfurnoj povezanosti, seqt utie.lo.v.m;:.-:.r.:eclmo;:J:iaxQ.k~:.-.r.:qm~titik:u;""riaturalfaam ili
pa da-· za na·s ·vise ne budu »slijepe<<, a pojam ·perjoda:1 ne~!_<?.....~~J~p,o.71 Ne moze Tolstoj' odiu8Iffo . tomrdid(S.eiioa.
spaj~juci u srodnu· grupaciju mnoga knjizevna djela, da . realist ili nije. Vrlo je dobro upozorio profesor Slodnjak,
doista sluzi dubljem njihovu razumijevanju i da vise ne . u svom prijedlogu periodizacije· slovenske knjizevnosti,7 2 ·
bude »prazan«. Slabu ·.bismo uslug'l:l ucinili knjizevnoj · · da za slovensku knji.zevnost »ne moremo mehanicno spre-
povijesti k~d bismo1 u nekom hiperkritickom ))Stilskom , jeti literarnozgodov.inske periodizacije teh sirsih kultur- ."
pozi~ivizmu«, samo nabrajali: odredene. stilske crte ne . ·nih in socijalnih podrocij. Ce pa jo sprejmemo, potem
pitajuci' kod ~vake. poje.dine od njih u kakvoj ona stojf pa ji moramo dati drugo vsebino, ako nocemo poudarati
vezi s ostalima, sto one sve. z;nace i kako ih imamo ·in... tega, kar je za tisto sirse podrocje bistveno in znacilno,
terpretirati, p~ bismo ond~. na takvu »listu« kao· naslov·: . za omejeno nacio~alno jezikovno obmocje pa ne«. Ako,
stavili neko ime. Pokazao sam, mislim, na primjeru iz prikazujuci ·povijest slovenske knjizevnosti, upotrijebimo
sovjetske knjizevne historiografije70 do kakvih nepozelj ... -izraze realizam iii simbolizam, onda moramo tacno opi-
nih rezultata vodi takva praksa. A,. napol{o_n, · ako · s~ -sati i d~finirati sto mislimo pod tim izrazom, inace cemo
bojimo apst:raktnih formula.cija: cim napustirrio podrucje se zaplesti u velike teskoce. »Najpogosteje se je dogajalo
sanioga, gramaticki shvacenoga· pjesnickog jezika, vec
ce naziv i najjedno~tavnije stilske · cr.te nuzno biti ap- n Sjetimo se Wellekovih rijeci da nijedno umjetnicko} v··,-,·
djelo nece nikada potpuno ostvariti sistem normi svojeg pe-
rioda. · ·
12 Umjetnost· -rijeci~ I, 1957, str. 171 i d.
10 Isp·. str. 35.

120 121
.~ ::..........
:
.: .. :. · ..
'•.

\:\ii:. .·. ··...

.

U::J: . . .. ·:: ·.· . .. . .. .

1 ...

~\ : : : : .
.. ·..
. .·.::
.. ·:
·.·. ·....·..

ll-,i}.:!:i:,;•,,,:
'

02
. .. . : ...· .. . .. . . ·.. : ·. ·..·..·.·.· ·.• ·_··.·.
··.··· ·.:_:::·.:..:: . .....: ..-·.·:·.·..'..-.. ::..::
·• : .. ...· ·..... : : :
·•·. -.·.·.·,.·. ·. · .. '·....
 in se se dogaja, da literarni zgodovinar ne o?krije. p.ri'
slovenskih ,realisticnih . delih! znakov, ki so b1stvem z~
francoski ili ruski realize~. Zato· sklepa npr. da Slovenc1.
v 60. in 70. letih prejsnega stol-etja sploh niso imeli reali-
sticnih del da je to kar bi naj bilo ..realizem, p;ravzaprav
zapozn.ela ~oma.t?,tika itd.« Ako dobro pro~~slimo o ~vim·
vrlo znacajnim tvrdnjama iskusnoga knJ1zevnog ~IS~o-
ricara ako ih usvojimo onako kako one to zasluzu3u,
morat' cemo odatle z~kljuciti da pojedina£~~....~~-g~~,~..,_<:.!.,!J
. ne ~.9..~lt.9_gl.µ.fot~tt.~_!9_~.~-- ~?~~~~~:!I?J~~~?..~ ..Ri..~~E:-!~-~~
dj'efo uvr~tm ..~,.A~kL.. pe.rio.a... 111.. . n.e.G.e.m,g._ IstupanJe, pr1~0 ·
vjeda'ga·. sanioga U prvom lieu 'sin~1:11a:a:· k_a? pr:?0:7J~-
daca, kad ne pripovijeda svoje d<;>ZlvlJ_aJe 1_h doz1vlJ::Je
svoje :okoline (Ich-Form), nego ~am? d1s~~ti~a _o. svo~1I?
likovima, svojim osjecanjem .sudJeluJe u m1:10':0J ~udb1~1J
uzbuduje se s njima - to bi bila takva poJed~na:na _stiI;
ska crta. Ili opet: lirski prozni um¢ci u narativm s~1l -:-
pojedine idealizirane »utopicne« _Hcnosti.-:-- osnov~u kr~-
ticki stav. prema prikazanom zb1vanju 111 _osn_?v~n ~i:ti-
mizam itd. Sve to, samo po sebi, jos n_~- _odlq.cuJe msta.
A sto· ~nda odlucuje? Tako smo·napokofi;s raznih strana,·
do~rt·ao·-sre2H.'jnj~g~ pitanja lite~arnohistorijske perio-
dizacije.
3 nosno sto uzrokuje m1Jenu - ~to pokrece" razvitak·-..·~--~.....
73
P~zir:aj.ucLsi!egelo.mi_:N,J.,~~~J..!:>:~.!!lze : )) 3?oci ~e
vrijeme kad ce ljudi dobro· paziti ~ali:o ~~- !e o~uvaJ?-
svih tih konstrukcija svjetskoga proces.a .111 cak 1 pov1-
jesti covjefanstva, vrijeme u koj~m se. uopc~ ~ise nec_e _··
svracati pozor.nost na mase, n:ego ·opet.r:a p~J_edmc: .k.oJ_i.-.
tvore neki most preko puste rijeke. zb1van3a. Om nisu
neki proces nego zive vanvremenski-istodo?no .. Zahva:
ljuJuci povijesti koja omogucuje takvu z~Jedm~uJ ~m
zive kao republika genija o kojoj, nam- na Jednom mJe-
stu govori Schopenhauer; kroz prazne prostore vremena
jedan div zove drugoga, -i raz~~vor -~ viso~j?,:._ . s!Y~~.?._ya.
m Unzeitgemasse_ Betrachtimg:eri,· Il: Vom:, N_utzen .. und
NachteU der. Historie fiir das Leben (1874), Le1pz1g, Kroner.
Nietzsches Werke I, 1 (1909), str. ·364.
122
·. . .
: : . ~ ·... •.
;_:·.}:
:. ·. ~ .:_ .··: ... ·..
·.·..·.··;,.;._;.:_ ...
te~. ~~~!.J.e --~,-.,~.~·. !~. -~-~. . :!E:~!~~b ij_~§.!!.~. .P.~~~- .P.e-tJJ.Jj.f!.~.~ . JfQj_i
puzu poanJ~.m-~~. .Zadatak je pov1jesti da_gqsreduje med\l
njjma; _pa da tako uvijek iznova potice i jaca stvaranje
svega sto je veliko. Ne, cilj covjec~n.~JY~.... M .... m.q~g.:.. .P.H! l,_.,,,.,.
na kraju, nego samo u ..~J~g9_ytm.3i.aJvliii .. P.KimJ~rqima:«
.,. -.. ,. Ho~~;~----"ii;--··p~.p~t. Niet~_schea, poreci' konsii t;·ti;ni
znacaj povijesti, historijskoga procesa covjecanstva, za
· njegovu zajednicu i njezine tvorevine?· Onda nam ne
treba perioda 'i .. periodizacije; ·veliki ·nam pjesnici, »van-
vfemenskI:::fafodohno·«, pr-ikazuju, kako bi rekao Staiger, .
covjeka i njegove mogucnosti.74
Ali ako ispovijedamo uvjerenje koje je izrekao vec ·
njemacki idealisticki filozof Wilhelm.. . . P.i.lthey: . . . »$to_ .Je ·\.~__. ,, .....
,~9yJ_ek1 . to . . n~m,. . kazuj_e . . s_ari.9.,. J>.?:~~J~~.~-~~-7.~ - onda ce nam
.se, kao podloga svakoga povijesnog prikaza, sama po sebi
nametnuti shema razvoja historijskoga procesa covjecan-
stva. A eto, vec je Ric~ard M. Mey_$.r. ..ostrovidno bio uocio
da se per~?,-~_iz,ac~j.~_ ..:1...e-o~ij,esno1:0-.. P.r~azu_ osniva_ _ na .. vjerf
u razvita!{, da je nosi tmsao o ·trajnom razvitku poyijes-
nog~t''zoivanja. Ipak, tu jedno pitanje ostaje neprocisceno.
Meyer· je kao znacajke ra-zvitka istakao kontinui~et i va-
rijabilnost, dakle neprekidnost, stalnost s jedne a mijenu
s druge strane. Ali sad treba utvrditi sto se mijenja od-
koa·
...........J OS ...j·e··· uvij~k~ .. i -- 'nas, ··vrro··:r~sirencfmi~lj··enje da
je ta mijena interna stvar knjizevnosti same, ka.ko je to
teoretski jasno formulirao Petersen. Vidjeli smo da tom ·
unuti-asnjem trosenju, tom zastarivanju knjizevne tema-
tike i problematike i Wellek -pripisuje bar djelomicno
.znacenje u razvojnoj mijeni knjizevnosti. Otrca se nesto
i istrosi, slusaoci ili citaoci napokon izgube zanimanje
za to, iscrpene su sve estetske mogu6nosti koje okvir od-
·redene knjizevne prakse pruza piscima: zbog toga"se.
javlja teznja za necim novim.
To cete misljenfe cutf u sto varijanata. Je Ii to doista
tako? Dopustite jedan primjer. Sovjetski indolog Baran-
.74. Isp. str. 44/45.
75
Isp. str. 25.
123
 ·.·. ·..·.. ·
.:.. :·. ~: ·..
::·. ·.·.
·.. ·..

'kov u svom predavanju o · problemu· iridijskog· epa76 ' .zuje. »J_~r,.. ~.Y~~-i... Y~H~i . -~fµ~JY~l?-~P-~.Y~j.i~~!.. p;r;~9k,ret«,
lij~po je · i tacno utvrd!~?., ~J.,\~A9~, 7g »stvara novoga c_o-
t: 1
:1 osi cinjenicu da se novoindijska knjizevnost otprilike
do 18. stoljeca odlikµje nekim jedinstvenim crtama
ko.je je ostro luce od indijs~e. knjize~nosti. ~9. i ··20. sto-
.vj~k~.... U ideoloskim se l>itkama vodi, "clak1e~"h6rb'a ..
voga covjeka, prot~v staroga covjeka, covjeka onoga <:{ru-
ono:..
reca. Glavna je njezina znacaJka da Je u tlJesnom srod- _stvenog uredenj~ koje je omrazeno i osud~no na propast.
. s;vu »s pre~hodnom knjiz~vnom trad~cijo:11. koja sve raz- · ~ikad se u stvarnosti ne vodi borb~ (osim u apologetskoj
vijala na sanskrtu i prakrt.1ma«:-:- »PJesnrc1 s! sluz~ _tra- :fanfaziji reakcionarnih ideolog~) izmed:u jednog ap-
dicionalnom filozofskom 1 re!:g10:-.p.om Je~m11:-?lo?1Jom. _straktnog i izoliranog ·svojstva i drugog izoliranog i ap-
Oni se svi sluze rjecnikom koJ1 vuce svoJe korrJenJe du- straktnqg svojstva (pagon protiv razuma).«.
boko iz prethodne knjizevne tra~ic~je.« To se pak sve . k ~J ~ knj izef~QfJ,. ~.!?.y.i.,.J!L~Q~~!.l~. . . !?.!~~"~. . .~.!J..~~.!...Q.3~2.-
lomi i mijenja na pocetku.19. stolJeca. . . v~-..~,.~-~. . !-!. . gJQJ_... J.~.Y.l.J.~...:Q.Qy1 .~ovJek, pocmJe novi _od-
Nije 1i taj primjer vrlo ?,ou_can? T~ vla~~ tradi,cije st:~. :P.~~-i~-~~~-~. .!~. .~.1.1.E~~Y.~?.~.~! ..~~-~-9.y( i:i.~rfo.4.i "i\ikva. ~e;, se
od dva tisucljeca - a d~ sev niJe. ~sc~pla, 1stros1la, ot:cala defimciJa uciniti mozda nedopustivim suzavanjem i knji-
i izgubila zanimljivost: 1 zasto prek1d upravo_ na pocetku. , zevnoga djela i znacajki perioda: pogledajmo dakle samo
kako je pisac ocrtao covjeka, pa cemo moci. odrediti i
19. stoljeca?
omediti periode ne osvrcuci se ni na kakve druge stilske
· Mislim da _mark_s~~~@f9ffi.....~hY.~-~.?.P.}½ ... gQ.Y.U~~tt . Yt pi-
tanj a ·n~6e. za~~y~.tf:gfav.ob~lj :~ On~. st~ ~ e reka~ "Me~lle- .crte pjesnickoga djela. Ali ne misli se tako. Osnovna je t ..
znacajka poezije, upra yp _nj ~zin~ drq~~v.~:n.a.. _fµµ)r:cna;.·,·:'.a.·l:!-
tov··uciteifM1c~~!. .B..t~.al. za JeZl~, ~ni~-~. :1.....~~- .~?.:H:;'.~.Y.~~s~: ·
ona u sebi :l}.~ID.a. .r.azv.ojn9~~..Jl~~; . .?·; Jez!~,;.. . ~-~---~~?~~l~~e·
p~ik:aze'"':Z::""if"tcf "i.ifoze '"jedirio· 'on.a! .:;..: cqyj,~~-~. . .:i+-... ~:iJ~g9voj
uvJetc'>'vane· v~!H~~m. diJelom. cm~em:ama . ..koJe. . ~e;....na.Ia~e. to~~!.~9.~.ti... Naglasjla je .to ~ec i gradanska teo:dja,so ..a

I
izvaii. "rije~77''God. 1894.· :m.P.-.~.~~-~,. . J.~.J~~-ao,~....~Razv1tak poh-·
'H8icf''i;·ra\/ni, filozofski, vjerski, knjizevni, umjetnicki ,itd·,
poci~a na ekonomskom. Ali oni dj-eluju jedni na druge i.
-~~z~a~zetI~ . :?~Ea·r~u~:~:Ji;cJi~a::~:b~t~:~:a~~~~~=:
stoji uhvatiti zivot u njegovoj svest;ranoj totalnosti (in
na · ekonomsku bazu. Nije tako da je ekononisko stanje · seiner allseitigen Totaiitiit«. Lukacs se, kako vidimo, ne
plasi ni tautologije (ta totalnost je sama po sebi- svestra-
uzrok, · da je ono jedino ~ktivno, ~ sv~ je dr~go s~n:o
pasivno djelovanje. Nego.,Je s~e t? uzaJamno dJ_~Iov~nJe na !), samo da tu misao sto jace istakne. Covjek u njego-
na osnovu ·ekonomske nuznosti koJa napokon uv1Jek pre- voj. ~?.~~}1:1~.s~i: to znaci, citavo ljudsko drtiitvci·''si""'orgaii:.
vladava.« Ljepse se
nije· moglo rec~. Sv~ka nova, doista · skofu i neor~-~~~~9.m-.. 1-\rJt9q:qrp.J{qja "ga olt'ruzuje' f k:ojom ·
nova faza klasne· bor.be, . svaka nova, doist~ nova fa~~ se o'iio"lffece i ra.zvijaJ ali i sav ideoloski i cuvstveni svi-
j e~, ·sav svij_ ~t m~cl4ljl;l~~Jffp""' 64nosii;·:·obicaja" 1'"friidicf a
proizvodnih odnosa. un.os! b~~ne P~~mjene u ~:ustveno: sfo '·ga lo. drustvo stvara u sebi:.. Poez:i'.j°a"je.d'frii(mo·~e·"-lo ! .~
bice covjekovo i u 1deJni sv1J_et koJim se to b1ce okru-· · \~.······ ,
·-izraziti i p.rikazati, jer njezin jezilf"nife"·poJ:movnf"jezi'it
-nego pj esnicki, stilski. . .. · ·
10 Isp. Izvestija AN SSSR, Odjel za lit. i jez.j IV, 1945,. •. • •"• I' • • • • • • • • • .• • o ' • ~ •

str. 213 1 d. . · · 19 Die Leiden des jungen Werthers (1936) u: Goethe und
11 Apergu d'une histoi'fe de la. Langue grecque, Paris,.
Hachette, 1930, str. VII: »Comm~ l'a. toujours indique M. Brea_l, seine Zeit, Bern, Francke, 194'.7, str. lij. ' . ·
le langage n'a pas son pri.nc;pe de developpement en lu! .. . ~o »1!. poeziji nam. se O}kriva najveca vrijednpst ljudskoga
meme. Les changements qu~ s Y J?ro~uisent son~. commandes. b1tk~: vr1Jednost totalnosti«; - Robert Petsch, Bit i znacenje
en crrande partie par des farts qm Im sont exterieurs<,. poeziJe, Forschungen und Fortschritte. IX, 1933, str. 393. ·
81 Uvod u estetske spise Marxove 1 Engelsove (1945), u:
bi$ Marx-Engels, Vber Kunst und Litera.tur, Berlin1 1953,. ·
B.e1,t1',age zur Geschichte der Aesthetik, Berlin; 1954,. str. 206.
str. 22. ·
125
·124

·... ·.·: . : . ···.

. .. ': · ..
•.
...... ·.... : ...... ·...............
•,,.
.
·.:_··._..·
.Zbog toga j e stilisticka analiza - daka.ko u najsirem
smislu rijeci, a ne samo analiza pjesnickog jezika! -
jedini naucni pristup do pjesnickoga djela kao pjes.ni-
ckoga djela.
Jedin:i naucni pristup - da. Ali pristup. Ne svrha.
sam sebi, ne posljednja rijec. Posljednja je rijec vij~st o
; covjeku, prikaz novoga covjeka u njegovoj totalnosti.·
1~ Tek ·kad me stilska analiza dovede do lika novoga co-
; vjeka i njegova svijeta, · kako su izrazeni i ostvareni u
stilu, tek kad ih upoznam u njihovoj osebujnosti, moci cu
'; provjeriti jesam Ii c1.obro definirao pojedi!}e stilske crte,
jesam. li znao razlu9iti glavne od sporednih - a mozda
cu tek tada zamijetiti neke koje mi stilisticka analiza.
sama n_ije otkrila.
Ako prihvatimo tu definiciju, onda iz nje jasno izlazi
, da znacaj perioda doista ne moze zavisiti od pojedinih
\ stilskih crta. Prikazan s vecom umjetnickom snagom, u
: · bogatijim knjizevnim tradicijama, s vecim obiljem ade;..
kvatnih stilskih crta, lik ce novoga covjeka u jednom
pjesnickom djelu zasjati svjetlije i jace, u ·drugom ce biti ·
bljedi, a ipak ce to biti isti novi covjek. Stavise, lik ce
~- s·e novoga covjeka moci prikazati s· pomocu vrlo raznoli-
kih stilskih formacija. Otprilike od god. 1880. do danas
upoznali smo knjizevne pokrete - ili struju - natura- ·
lizma, impresionizma, simbolizma, futurizma,' ekspresio-
ni~ma, neoklasike, neoromantike itd., itd. Duboko ·sam
uvjeren da .su sve te stilske formacije clanovi jednog
istog perioda, .jedne .iste nadredene stilske formacije
koja prikazuje, za razliku od prethodhe, novi lik
covjeka (izraz novi, dakako, .ne mota znaciti vr(;!dniji;
taj izraz nem.a nikakve.,veze s bilo kakvom etikom). Ako -
mi danas osjecamo toliko raznolikosti u tim knjizevnini
smjerovima, razlog je tome nasa vremenska blizina. Uz-
mtmo kao primjer._njemacki barok. tJ ono su doba poje-
dina ~ulturna sredista (Nilrnberg, Konigsberg), pojedine
katedre tada mnogobrojnih profesora poezije i elokven-
cije, pa pojedini dvorovi duboko' bili uvjereni da svako
od njih zastupa drugirna vrlo oprecna knjizevna stajali-
sta,. osjecali SU Se gdjekad kao oprecne knjizevne skole.
Mi. danas, med~tim, .iz svoje povijesne perspek~_ive- ia-
126
. .. . . · ..
. ... :·... · ··.. :... · ..
j~dnicke njihove crte osjecamo .. mnogo· jace, . nego .Oll?
sto- ih dijeli. Govorimo o njemackorn baroku ne osvrcuci
se mnogo na te podrazdjele koji su doista postoja:li. Uvje-
ren sam dace za stotinu godina knji.zevni historicari toga
doba isto tako osjetiti jedinstvo nase »moderne~< (u Kay-
serovu smislu).
I 2,G1k.. nam. .stvara .~e.skoce 9p.a. t9J.iJt,9 .:$P9lll.ip.j ~:q~.:. ne.':'.' ...
m[~,_.}J.nJ~ni~.~--.. 4-~....P.?.~.ij~~~~. . .~t!l§~~:. .-~9~m.a.GU~ ..7J~?~~~m? \___,/
istim · imenima kao vanvrernenske stilske ,crte il~. strl~l.te
kompi;k;;:-~··Ev;opskf ··r·omantizam~ :. . kfi1e·· 's"e:. . ·. ~acirzava u
seor·Jafii' ~realisticku komponen tu~ Mislim da zriam sto
se time zeli" reci, i drzim da je potpu:no ·tacn,o: Ali cim
je ta stilska komponenta konstitutivni dio romantiznia,
ona nije vise realisticka; kao i sve dr~ge znacajke stilske
formacije romantiz_am, i ona je romanticka. Ako je Senoa
realist, onda tzv. romanticke stilske crte njegove epike
pos,taju realistickima 1 karakteristicnim za Senoin hrvat-
ski realizam - a to isto vrijedi i za Dickensa i za Tur-
genjeva. ·Ne mozemo neosporni primat stilisticke analize
pretjerati do toga ·stupnja da zapadnemo u o·~aj ·vec·spo.:.
menuti sti!~-~LR2~i!t~[!.~~m,. da preko utvrdenih stils~~h j
crta ne viffimo vise nista, i da - b~jeci se a:pstrakc~ja .....:.../ v ·
_zastan~mo pred glavni!!-t zadatkom nase nauke: da zal?i:-i
'tamo sto nam te stilske crte kazuju. · .
4$.&, literar~ohistorij ski peri~~l...§hv:atimo-..kao---p0j-av,u
ngy,Q@jik:a- covje~e-i..!mtt~~_vnosti, onda ce se i pitanje \~,,,/
granica izmedti"''p-ojedinih perfoaa, mislim, moci rijesiti.
na opce zadovoljstvo. Nitko razuman nece ustvrditi da
s pocetkom, recirno, evropskoga realizma sva djela toga
razdoblja postaju »realisticka«. St_ara .se tradicija i dal_je
nastavlja,' a poslije ce se stati javljati i zameci neceg~
novog sto ce jednom zamijeniti_ realizam. AU cim se .u
knjizevnosti pojavi lik novoga covjeka·, u svijesti suvre,
menika izmijenit ce se ljestvica v.rijednosti. Stara ce
tradicija na ljestvici past'i, i samim tim sto uz nju postoji
nesto bitno vise igr.at ce samo jos p_odredenu ulogu.· Jav""!'
ljat ce se i prijelazni i hibridni oblici - ta periodi nisu
supstancije koje se spajaju kemijsklm putemI Kad je u
. ,.srednjem vijeku poganska plemena- osvojio krscanski
 .·. ..
.. .·.:·. . :,~. ... :··. . .... :_·.-. ··:·_·
.\

..:.··,.':_:·:/·. . .:::·i.·
. ..

:• ·. . .

bog, njihovi bogovi nisu iscezli. Oni SU zivjeli dalje -
kao demonL· . .
Mozda ce tkogod zlobno zapitati nije li takva defi-
nicija literarnohistorijske. periodizacije ipak samo vra.ca-
nje na Staigerova »covjeka i njegove mogucnosti«. Nije~
Jer taj je. novi .povijesni covjek neponovljiv, 'jer je, uza
sve povrem~ne analogije, i his~orijski proces covjecan-
stva ireverzibilan. Svi cemo rado priznati da je pojedino
·umjetnicko djelo kao umjetnicko djelo n:eponovljiv?·:
prodrimo samo jos do spoznaje da je i literarnohistorij-
ski period, osnova.n na hi-~torij skom procesu cqvj eca~stya,
neponovljiv. Onda romantiku necemo traziti .u srednje~
vijekµ.
Kroz mnoge debele ideoloske i stilske slojeve eko-
nomska se nuznost probija.do umjetnickog i.zrazaja. ?bog
toga Se granice SQCij alnopolitickih preokr:eta ob'icno ne
podudaraju_ s granicama knjizev:p.ih perio~a .. Osim .toga,
· · snag~ tradicije u pojedinom periodu, a i u pojedinoj.
·umjetnosti unutar jednog p~rioda, mogu biti vrlo razlf..
cite: jednom ce se no'v_o probitnakse i brze, drugiput 'ce
·se staro odrzati preko svakog ocekiv.ahj..a. u. ·istom ··pe..:
u
riodu mo.ze poeziji°biti ovako, a·t;1. muzic_i m. u likovnoj
umjetnosti onako. Ni marksisticki se rijsta ne moze »iz-
racunati unaprijed«t kako.· to knji.zevnini historicarii:na ·
·....... .
marksistima podrugljivo· predbacuju njihove kol~ge sa .
Zapada. I tu se do zakljucaka i do ·sintetickih s~~ova do- ·
lazi samo· dugotrajnom., ·strpljivom; svestrariom -stilskom
i' historijskom analizom ..
Ali, ako knjizevni periodi in uitima Un~a .~avise od .
korjenitih ekonomskih i socij~ln_o::--politickih mij~r1:.a, o~da
'·n:am se nadaje i jedan drugi zakljucak: ne. mora povijest
:: .. ·knji;Zevnosti kulturnih naro.da, -pa ni evropskih knjize.v.:.
ali zaciji j·edne i druge! Nakon prve-faze gradanskoga pro-.
svjetiteljstva njemacka se. knjizevnost od kraja sezde-
setih i pocetka sedamdesetih godina XVIII stolj eca raz-
vij a u fazama: Sturm uni· Drang, klasicizam, romanti-
zam; u susjednoj austrijskoj knjizevnosti svega toga
uopce nema. Njemacki realizam razvija se u·svom cistom
obliku tek nakon god. 1848. kao pravi graaanski reali-
zam, iako u :rrinogoceni zaostaje za francuskim ili ru-
skim realizmoin·. Ni to Austrija n~ poznaje; samo se neke
stilske crte· realizma javljaju u egzoticnoj pripovijeci iz
istocnih krajeva Monarhije i u seoskoj noveli i se9skom
romanu. - Pokojni profesor Barac mnogo se zalagao za
to da se za hrvatsku lmjizevnost utvrdi da je dio evrop- t/
ske knji.zevnosti. Ali, mislim da u tom ne lezi nikakav
vrijednosni sud: ako je hrvatski narod prosao- kroz isti
ekonomski i socij alnopoliticki razvitak kao i ostali evrop-
ski narodi, njihova ce knjizevnost imati'zajednickih crta;
ako nije, ici 'ce razlicitim· putovima. To nije pitanje ni i
kulturnoga ni umjetnickog riivoa. Uvjeren sam da u '
ovom konkretnom ·slucaju povijest opravdava tezit pro-
fesora Barca; ali to nam jos uvijek ne k'azuje koji su se
knjizevni peribdi razvili u nasoj domacoj knjizevnosti, u
kojem su se obliku razvili i na. kakvoj su bili umjetnickoj
visini. Sve to treba tek utvrditi, uvijek ·istom minucioz-
nom pojedinacnom: analizom.

h. . nosti, pa napokon ni ~vih tzv. zapadnih k?-jizevnosti,

obuhvatiti isti niz' ili isti broj perioda. Ako to ovisi o· raz-
nim faktorima .izvan knjizevnosti, ontj.a za. svaku knji-
zevnost napose -:- i opet dugotrajnom,. strpljivom, sve-
-stranom stilskom i historijskom analizom · - ·valja odre.;. . \:
diti koje periode mozemo zap.ravo u toj knji.zevnosti
.utvrditi. Sto je srodnije, reklo bi se, nego austrijska i
nj ernack.a knj izevnost ·-:-- ~- k_akvi4. 1i. razlika u peri_odi:-
:-:::.
128 ,: :·}\\ 9 St!lovi i razdoblja
129

· ... : . ·. '.-·. :· ·. .":,.

 ·· ... .. · .. · .. . . . ·... : : . ~ . ~ ...
···:-.:-·>·:·. •' . ... ·.
· .. . .

s·TIL I STILS.KI KOMPLEKSI

Kolege .sa zagreb'acke romanistike gurmili .su mi

omasnu knjigu u ruke, s napomenom da je kao sekretar
zagrebacke $ekcije za· teoriju knjizevnosti u Hr:vatskom
filoloskom drustvu svakako moram procitati. Bilo je to
·djelo poznatoga spanjolskog literarnog historicara Da-
masa ·Alqnsa -:- Poesia espanola, s podnaslovom:. Istra-
zivanja o stilistickim metodama i granicama, 2. izdanje,
Madrid, 1952. Procitao sam knjigu s odusevljenjem, ali
sam pri toiµ opazio nesto cudno. Prva studija u tom
djelti posvecena je spanjolskom pjesniku prve treci:q.e
.sesnaestog stolj eca, Garcilasu. S izvanrednom suptil-
noscu Damaso Alonso do u tancine analizira meta;r- i ri-
tam stiha, tehniku i znacenje enjambementa (encabaLga-
miento ), sintaksu stiha, kruto i glatko u stihu, melodiju
glasovat ·muzikalne efekte, responzije, vezivanja i sazi-
manjat mnogostrukost oblika, strofe - analizira krasnim .
jezikom rodenoga majstora st~la. Stilsk~m· majstorstvu
pridruzuje .s.e strucno majstorstvo koje nas umije pot-
puno uvjeriti o znalackoj fakturi Garcilasove pjesme; ali
kad sam· onda stavio. pjesmu pred sebe da uzivam u nje-
nom estetskom savrsenstvu, ostao .sam, zacudo, potp,uno
t-~·-· . · · hladan. Kako? Ponovo sam pazljivo procitao studiju.
i uvjerio Se da je analiza Damasa Alonsa ispravna,
svaka pojedinost koju. · on . navodi s pohvalom, jest,
ispravna je, nije pretjerao; i opet citam pjesmu kao su-
vislu cjelinu i po drugi put ostajem hladan. Odakle to?
A onda. uvidam: ta umjetnost Garcilas~va cetiri je sto-
ljeca udaljena od mene, on je·pjesnik renacimienta, spa-

131

;Ji:;,. :.-.·
f{{~
~:. . ...... ~: .:· ~ .·:. . ··... · ... ·
',
. '• ..... ·.·.·· ... .':: ·.' .. :.-.:: :.. : .. :·~.... :-
 njolske renesanse! Eto pojma koji ce mi otvoriti oci, koji »Ako je netko interpretirao djela zreloga· Lessinga i1i
ce mi omoguciti da shvatim i do.zivim pjesmu u cjelini.· mladoga ·ooethea do u sve pojedinosti, nikako se vise
nece olako posluziti pojmovima prosvjetiteljstv·o Hi
Medutim, ovako sam upravo ,upao u jednu od ·naj- Sturm und Drang. Ipak, povijesna nauka treba takve
gorih aktualn.ih kriza nase nauke. Otkako je drugi in- pojmove ako ~eli ~vladati golemu svoju gradt;t ... ~am?,
ternacionalni kongres za nauku o knjizevnosti, odrzan u
. Amsterdamu u rujnu 1935, sve vrijeme posvetio disku-
te pojmove ne smijenio j~~.np~tavno preuzi~a~i,. ?~. y_re.-
meiia ·do vre:meria i,noramo ih .Procistitr r on:~Wviti. A.sk.9. .
.. ....... ) .. ....--...t ....iie
~ .........·smi·e· se_' vr~fti'
,................... ,,,.,
:n:~. . ,..Q~UP..YJ.:t
siji problema periodiiacije nauke o knjizevnosti od re- ·······k--··it··hnova·infa·cht·vri·edI
nesanse naovamo a da nije dosao ni do kakvih defini..: ta V O ,. ........,..l,.,. . . ,,., .......... . .
spekuiacfjii" . . Jiloio'fffe . povijesti ~~i dr~g)h . . . .§!?.~kYl§lgUa,
tivnih zakljucaka, kriza je tih sintetickih :pojm9va 11auke ···· •.... ., ......................,. . ,....................~·-····--··----····:r--·---- ·····1:.:·,1--····--···· · .. .............. • t '"'i •
. 0 knjizevnosti, renesanse;-··'b'aroka~·····'Rlasicfzma;·· roman- 11,ego samo ...na·
tekstova~c~· osnovu
,,........ " .... . )!. ~~~:J>?~.?Y.~~JJ. }~.,.r.~~-Y,a..m. ~. ~~e.
tiZiff~tT··sngnih; ·.posfajafa ·sv·e· 1a~a::·· Tako· ·citari:iH...u···Eras-
musu1 misljenje engleskoga· strucnjakfl. · Thomas.a da _je Mi~lim da je krajnje vrijeme da se pristupi toj
pojam renesanse dobio tolika znacenja te bi bilo dobro obnovi. Ta poimovi. su. klc.1.sicizma, ro~antizrp.~, .. .r.@.~$~.n..~e...
kad ·bi svatko tko se njime posluzi odmah obja~nio sto i drugih te vrste dan~~. 9.~~.~gli...G~.~Al:l: ..~~.~_r~~~: .. ~t.~~.~.Q.. ~µ.
zeli reci; u. Germanisch-romanische Monatsschrift 2 po- stvor.enl'.
. ,.. ~-; ....... ···.f . po~¢tj\
······ · si
.. ~~~~opoctt~J?.l~.~
······· .......... ...... .!?.!~~-~t·ya.I?-t
· t p.d . g~P,~-
rdila ·e
znati njemacki knjizevni historicar Sengle, sada profesor rac1Je... R. g~.J:J.~rnquµ, ... :p.g;uka:,... ,o,. ••knJ.i.z..~.Y..I).,Q~. t, ...µ Y.....,.................... J.,
u Munchenu, tvrdi da se poja~. >>klasicizma(( svagdje
tako rasplinuo te je gotovo izgubio vrijednost za povijest ci.~;t!riii~il~;:l~····~~iii~!.~f¾l\!~"~~~~!.
7rAn9stv~. novi~..
knjizevnosti; u Izrazu 3 Henry Lefebvre, govoreci o AI- ~i~~fv/11J!\;h,oo-ia·7etiliSt~;1h-!oJ~;;va-~i~·
~ ... :fredu de Mussetu i kritizirajuci dosadasnju knjizevnu ni dotaklo, tako cta i mladi pojam baroka boluJe od 1ste
povijest; 1zjavljuje: »Kad se ... nastave analogije bez bolesti .kao i stariji njegovi komsije1 a da i ne govorimo
prave (objektivne) analize, iscezavaju konture, klasifi- O najmladem;. bidermajeru·, · 0 koji se i danas ljti.ti boj
kacije, periodiz~cije, a da ih nicim ne. zamjenjujemo.
Kritika i istorija- gube svaki objektivni sadrzaj, pre-
bije. Novo .~to· je nauka· ~ala j~~~.?.~.~.~Y~?.J~...~.~~~.!!~t. . . :. ~ ,~t~.r
okvire: od tih · · 1.istaljep:in.. 'po jmova ,.. u __p.j~h,~YY-.. a;?;e.~..J~!J.~JJ.
1
ovladava impresionizam ... Da bi se rijesile te protiv.:. obliku--···~; . . ·m:oiemo·· .
vi~·e--o~eidvati pomoc~ ni...~P.~~.~-. ni
rjecnosti. da bi. se 'odgo.vorilo na · mnogobrojnJil pitanja · .· · AJr···--·····li··--v··r--····--··'--···'z'~·cr ~ati . .mi ·1m ·:nioramo· ·ciaff ·nov. sadrtaJ
tako postavljena, ostaje samo jedan izlaz: ponovo poceti ·\. koJ-~ 1e~.;r;;~----s~-r~·aff·--··~---·h"rojrifrn·---~1iiJenfcama·:····~to···,.,I1t'
.
J~
................ ,., ...........,........................ ,. .... ,._.................,............,-...,.....•,,.
ana)izu ... ·To nas prisiljava· da ponovo raz~atramo u \ --1c~ .............,..,. ~·-·cr·--·"'"" . . • rf· dila i U·skladu S ··.rec1-
clubinu .opste·.primljene periodizacije, kao i pojmove kao
klasicizam, romantizain, moderna ·.literatura.« \:r}oiii· ~l1~f.~1i::i:.a~t~1::~t.:.~~J}.{i.9.;;~·· ·Mi. Jh:~~%.i§i€~. ,. .
!.riano-Vo". . ofarak~.~!.!.~J.r~t!t. . . 9-.~£!~!!.§!~L
Pr1 tom nam ne.ce
Englez, Nijemac i frahcuski . matksi~t tvrde, dakle, . mnog~. . ·k:or~sffE . pojmovi .za
osµ.ovna izrazajna sredstva
jednoglasno da .. s.~ .$ .~~~ ...P9J!.!:l.qyi~~ dana~. _vise 11;~ ~q~e· jezika koji se obicno nazivaju tropi i figure 1 a danas
naucno raditi - a Svicarac ce nam reci zasto je tako .. su izlozeni i kritici i skepsi. ·Jer ta· izrazajna sredstva
tr·svoJoj . . kr·a"s:nof'studij:t ·iz. . ·godiii'Et-Xtj'5i; :· ble ·· kuns"t --·,ier kar.akteriziraju jezik uopce1 svaki j'ezik a ne samo · pje-
Interpretation, koju je 1955. stavio na celo zbirci studija snicki jeiik: metafore, antiteze, sintakticke fig1.1re i slicno,
izdanih pod isti-rµ nas_loyom, 4 Emil Staiger objasnjava:
ako se javljaju u vecoj mjeri, u najpolj~m su slucaju
1
IX, 1956, 403. znacajne za pjesnicki jezik sam po sebi. Slabo cemo se
2 NF VII, 1957, 249.
3
njima moci posluziti da okara~teriziramo neki odreden
II, 1958) 52. pjesnicki jezik, da postavimo diferencijalnu dijagno·r·.
-1. Isp. str. 67 .
.•.
'• ·..\. ·.
133
c.:.-...
~-· · . . 132 .:~.:·r ·..·'
I/·<. .· - ;-> ,: :

!D':;.,,L:•>•>• .•. . '• ..•.• . •..·. ·. ' >· /.·.,:: ',,;• ,•.<;,;, ,;.:;:}i;r:s;;J~iil~t,i{LU.<
.• .. : ..
. ···.... .
< '.·.,,, •.... · ....... ····· ... ·.· .. :.. ··.·:.·.: .. ·. .... ··.. ·... :. ..~- : . .. .. ~. ... .
'
 ....
. :·. ·.· .·

·.. : u toj .je nedoumici put iz corsokaka p·okazao jedan zajnih vrijednosti« (Ausd1·uckswerte),.kako· ih nespretno
njemacki literarni strucnjak, iako je strucna kritika izra-:- naziva. Tako je; po njemu, stil .Qoetheova romana Iz-
zito ~ep~ijazn_o. prii:nila njegovu knjigu kad se pojavila. barna srodstva (Die Wahlverwandtscha.ften) pojmovan,
Str~cna Je kritika 1 tu, kako, se cesto desava, dobro za.;. miran i umanjuje; sirok stil moze biti cutilan (impresi-
p~z11?. s1.abosti i. . protivurjecnosti u autorovu umovanjµ, onisti Holz i Schlaf) i1i pojmovan (Gottsched, 1700--;-
ah y1Je 1mala oc1 i usi za ono novo sto je vodilo u bu- 1766) · ·cutilni stil moze biti miran (Holz-Schlaf) ili po-
ducnost. Misli,m knjigu Ausdruckswerte der deutsch.en kreta1n (impresionist Liliencro.n). Ako je takot onda je
Sprac~e, 1931, _autora V?°ilhelma Schneidera. U njoj se nezgodno sto Schneider svoje »izraz~jne vrijednosti«
Schneider tr~d1 da stvori svijet pojmova koji bi stajali zove stilovima. Onda oni nisu stilovi ·nego u najboljem
.~a .~O.}>Ut~ 1zn;-~d_u. 0s1;ovnih:· stilskih ·Sredstava jezika slu~aju stilske crte, vise estetske ,strukturne je.dinice. A
1 naJv1s1h smtet1ck1h poJmova kao sto su klasicizam ba- onda~ plod ·je ciste spekulacije da bi se ti pojmovi uvijek
rok ~ sl. .Ima Schneiderov pio.nirski rad neospornih sla-
1

morali javljati kao oprecni parovi. Zasto bi pored. stila

bo~ti koJe se ne mogu sakriti, ali on j~ stvorio svoje koji pojacava morao postojati i stil koji umanjuje, pored
.poJmo. ':e
. u iskre~om i neposred~om kontaktu· .s knji- distanciranoga stila i nametljivi? .
z~vnoscu, pa· se nJegovo djelo i danas moze nazvati jed-
Ali osnovna je njegova misao ispra:vn.a, pa iz,, nje--
n~m o~ najcestitijih i najpoucnijih pokusaja da se u
dzqngh moderne nauke o stilu st~ne na sigurno tlo. gove knjige mozemo mnogo nauciti. Mislim · .da tre~a
poci njegovim putem, jer se njime moze doci do vrijedmh
. M~du;!m, Schneider je nastoj~o date pojmove utvrdi i korisnih spoznaja, vaznih nar<;>cito za. naucnos.t .n{lse
1 pov~ze c1sto_ spekul~tivnim putem, i zbog toga se nje-
gov ~1stem mkako nije mogao odrzati. Pa ni njegova nauke. · S_amo se pri to~~!!tt.§..~Y.~!}~. .1tihL. ~!P:::-.4H~~~.~
te;m~nologfja. O~ ra~lik~je pojmovni od cutiln:oga stila, nauke o "inffzeynosti: spekulacije ili, kak? J~.,.,J?....~.~;Y.!?
---...
gen1jatfi1 ----·-~ suvremenl . . . ,,-..."francuslti"iifi-'VisfEffiHe
. . g____ Benveniste 6 •
sazetr od ·s1rokoga, Jasm od mracnoga, distancirani od ,w..-.....- -..........__., ...........~.,., .••...,•••., ••,,.,,,,,,,_,~,.,.~,.•,

lo~koga aprtorizma~-..zaHm teznje· za sist~~~~!~-~~~i;!..'!!!

na1:1etljivoga,_ stil koji umanjuj€ .od stila koji pojacava · · -· · ·· ··- . . . . ~---··. ·--·----·· -. ~-- ~.~.......1:"'' :+orrno"st-t:"-·Na:~·-a-va··
--po S'i/8KU C1Je1:).U ~..2?1-e al c..,,,... . . --.. ~,,..
··ce .,,.~·•a·····"'""h"""'~·
. se ion- 0
••,'..

- : 1 tak~ dalJ e. Kako ·vidimo, Schneider za strucne ter- 0 ...,.-....,,.,.,.,•._,..

m11;,e uz1ma slikovite izraze, metafore -· i u tome lezi ~retna prirnjefitpokazati. kako zamisljaII:_!!:LE.?..t~, ..
~-Uzmlmcf"odlomak··'iz'~v--irr·Jro"giavlja poznatoga Zolina
:l~~.r~~~;_k_~~----..~.·-·.·_·!~ii ~·:·Ei u~!~.·~z-~.·.·_·1,~i~i~~1~i'Jf~~ s;!·· ·. .
metafore dakl .,d - t.,._··--··--·--··-·---·-:e-·. ·- ·- ...........,.~,.-:;:.J.{__J___~_~'.P. ____
-;;········-··--·,·...,. '---·-···-·v~ a pos ane ·metaJ.Ora na ·kvadrat -:--- bo- . ,.
0 romana L' Assommoir u prijevodu Milana :E>o~devica:7 .
»Uh, promrmlja. Lantije kad su usli, sta j~ taj ovde ura-
Jln)._§_~..-9:s..-,P.ti~-:.t.Qffi ... !!.L. U.fuJ§.!P.-Jl.fil: ni na u.k:a. n·ece · dohrg .J
diot Pa to je prava zarazal
....12.tQt.i. ·· Staiger. je, doduse, u ·predgovoru pr~;;e;k; · Zaista, grozno je smrdelo. Trazeci sibice, ~~rvez,a i? ga:
sv_og~ G_~ethea slomio 'stap nad literarnoteoretskom ter... zila po necem mokrom. Kad je uspela da zapah svecu, 1mah
~mdlog1Jom kao reliktom pozitivist.icke pro.slosti; 0 ali ne· su·pred sobom sta da vide. Kupo je povratio svu utrobu, cela
b~· se mo~lo ~eci da je taj p.jegov stav pomogao njegov.u· · ·
dJe1u. Istma Je, literarni historicari nisu matematicari -
a U svojoj sjajnoj. studiji Noms d'agent et noms d'actio-n
ali ako svoj posao zovu naukom, zar ne bi bilo potrebno en indo-europeen (1948) Benveniste kaze o prou~avanju kom-
da se mogu sporazumjeti i bez metafora? paracije pridjeva: >>Ce sujet est un de ceux ou l'apriorisme
S~h~eiderovi parovi pojmova nisu zamisljeni tako · loaique a fait le plus de tort a l'interpretationf linguistique«
?a se ka? kontrastni pojmoyi medusobno iskljucuju: stil _. (Upravo kod ove teme logicki je apriorizam strasno naskodio
lingvistickoj interpretaciji). Svi znamo koliko je taj logicki
1stoga p1sca. moze sadrzavati nekoliko njegovih »izra- apriorizain kao teski stetocina harao po nauci o knjizevnosti
6 Isp. naprijed str. 69. od Aristotelove Poetike. do danas. · .·
1 Uzimam beogradski prijevod jer je bolji od zagrebac-
134 koga. ·
13.5

.. ~··:':' ..
.. ·.··:.:·
.·.. :. .·..
:::· ... · .. • ': ~ •• • • • :· ' : I •

;::--::<··.·.:. · ~·:. •>-:·.-..· ,--·:: ........•,. .......... ......,.,;,..",,:c:~,.,··.~;·_- :.,,>.;.::·< :,.:......·.:,, ~. ,..., :.... ·.:.:. ,\: ·.·.· . ·.:: . ·.·.:.· \~. ·...... ·: ·.,,;.::~_:_:, ·.. ,: .......:·.- ... ·..

· ... ~dba je bila puna; krevet je bi~· ·uin~zan, cili~ 1sfo tak~:
Je·. or:man bio poprskan. Usto je Kupo tu hrkao1 usred 'svog
~~k/
l;>lJ.':vanka1 posto je pao s kreveta na koji ga je sigurno biet
b~_c10. }?oas~m. Bio se. tu ispruzio, uvaljan kao svinja; jedan
ob~az i::nu Je bio kaljav, iz ra~japljenih usta bazdio je kuzni
dan; a.. prosedom svojom kosom brisaO' je oaru, koja se .sirila
oko, nJegove glave.
· /'11;;
svirijo! Svinjo!, ponavljala · je Zerveza van sebe
gnu->anJa·: ·Sve je iskaljano ... nei ni pas ·ne bltako ucinio·
crknu~i: pas cistiji je od ·hJega.« ' . Naoko ni .u -tom hema prob~ema: reci cemo da stil
:_ · · Sita}~¢i. ~vaj odlomak, .. osje6amo ·da pisac tu· pri-.
'.lf.~Z\lJ~- :n,~sto. sto se u .knjizevnosti ne nalazi. tako cesto.
~!SP'l:9 .uJiJ~k. svjesi:i cinjenice ~ako je .-u knjizevnom
dJelu v~hka uloga 1:e1~recene i n~formulirane konve_ncije.
!'1-Y~ta;?).J~ p.r~ne, ·~J~z1no .stav~janje u · usta, zva~ap.je, pa
1_. ~Je~:~ ;ul~~a~ ~ z~h;idac odakle nas grije i oziyljava -
to, ~~~J.e b1tl ;1terat~ra i po~zija. Ali daUa su<,ibina.hr.ane
_u·.~fm~,. ~~ _h polaz1 ~ormalnim puterq. i1i se, kao ovdje>
y~a~a . ~ po_y.1;aca .na .usta, to je strogo tabulirano i to'me
·· ~e~~ .~j~~ta u knjJ~ev~om djelu. Pa· a~Q. ·pisac ipak
pr1~{l~u~e. 1 tot on¢1.a _on zelf time po~tici odreden efekt
on_. zel~. ci~_aoci!Ua reci nest~ odredeno. I~to vi'ifedi. z~
. ··..
Sa zadovoljst'vom· motri d1·ek,
I mfran ide kite{ Tek
U sebi tako ce sad pol'ako:
Sirornah, probava m:u, zla
Unisti zivot cio!
Ej, da je srao kao ja,
od I :danas ziv bi bio/8
pokreta S_tur-m. und Drang irna naturalistickih. stilskih
crta. E, ali tu sad pocinje teskoca. Hocemo li doista i
dalje sve visoke sinteticke stilske pojmove svjesno upo ..
trebljavati u dva znacenja, u historij$kom i' u stilskom?
Tako da nam :µaturaliz~m jednom bucl'e kronoloski ·ome-
den dio knji'zevne povijesti sa svojitn stilskim crtama, a
drugi pu~ vanvremenska stilska crta koja Se ·moze jav-
ljati bilo kad i bilo gdje u svjetskoj knjizevnosti? ,. .lYloze.......
li_. se. _.o.~s.J.a . . 11:a pod.1:~~ju ~. nasega '·literar,nop.istor~j'skogli ·~ i .,,
'li,tgrn,J,:nQ1~.2rgt§;kQg.i:. ,J1:iitaziv;anj.a..~w,1JQP.G~-.. . jPt. .g~w:9.~itL,.9 ·
n!11c4 ~ok . _s~J~~g.Jirazava.mo . . ~·je)i . ~o,,_n.~:ucnost,·_a}to .
najvaznije· pojmove nase nauke, bez · kojih · se tako reci · , •••-.., ......,.-:..............\•d•'••,...................... ~\., .......- ........ ~..-,.. ••,r,,.,h ...., .•..•"",' ...,..,y,,
~--tl_.,,..,,.,.,.~M•..................,.. ......... _. • •• .,. ••••.,,T~.f"/ ....c{"•f,••

ne moz~mo ni :maci, ·iipotrebljavamo odmah u· rieKOliko

J?~~~az1vanJe ~vega odyratnog i svake prljaystine, a na-. ~!.1.:~£~~J!1,!,,.! • • .. ":'"'"""" • • ,i ,.,w ": ,0. ' I • • ' ' '.,0 ••• '

roc1~0 . z~. p:pkazivanje slicnih fizioloskih· pojava, npr:

zno~ell:Ja 1, dakako, za prikazivanje konkretnostf selisu-
~ln~? zfv?ta. Ako tom pitanJU. p:ridemo sa stajalista
anahze teksta, utvrdit cemo da se tu u prvom redu radt '
. Ali, ve¢ sam !laprijed upozorio i na to da preno-
s·~nje poj~a. naturali2:~.a. . ~ -~~s~~r~j§~_og~ -~-~....VJt~:v._r..em~l;),_:;;-".
Schaut mit Behagen seinen Dreck,
8

? k~ji~ev11:~n:.vok?:bular.~: ili Se U pjeSI?,ickom jeziku _po- Geht wohl eratmend wieder weg,. ·
Ja:7!JUJU r1J~c1 ~031~ . . ob1cno u njemu ne ~usrecemo j~r Und spricht sich, bedachtiglich-: zu
vriJede kao nepJesmcke pa su tabuirane. ili se bezazle- Der arme Mensch, er dauert mich,
Wie hat er sich verdorben !
~im -~~jecima· ~osv: e~sp!i~!tno P!i.kazuju odredene- po- Hatt'er gescbi:ssen so wie ich,
J~ve 1 odred:eni ·pr1zorr ko31 s.e normalrio u knjizevnom Er y.rifre nicht gestorben. .
dJelu ne pojavljuju. Radi se~ dakle, pri tom u prvom redti · 0 Isp. naprijed str. 31. Koliko se ta nezgrapnost uko-

o. vokabul~ru ~jesnickoga jezika i o :t?-jegovim izrazaj'-
mm mogucnostima. Dok je u pitanju Zola, lako cemo
defi;nir~ti tu cinjenicu: pa to je upravo naturalisticki ·.
to je znacajka. naturalizrria. Dobro - ·ali u:zmimo mla~
?oga Goethea. U njegovoj satirickoj pjesmi kojom isnu:
3.ay,~ · ogranic~n?ga ~riticara svoga Wer{hera, Nicolaijat
nac1 cemo pr1kaz kako neki belesprit- s dobrom stolicom
sjeq.a na Wertherqv grob i obavt ·nuzdu:
rijenila, tako te se upravo istice kao odlika, neka pokazu
ove rijeci. njemackoga p,ovjesnicara umjetnosti Dagoberta
Freya, u clanku Probte-m,i povijesti na.uke o umjetndsti (Deut-
sche Vierteljahrsschrift fiir Literaturwissenschaft und Gei-
stesgesch~chte, XXXII, 1958> str. 31-): >>Sam je pojam · stila
dvoznacan, j-er se s jedne strane moze upotrijebiti kao ozna..:
ka perioda, as druge kao vanvremenska oznaka forme koja
pristaje razUcitim povijesnim periOdima. - TakQ se stilski
pojmovi postepeno rasplinjuju; aU nam. dopustajlt i da dub-
lje ·udemo u shvacanje stodnih razvojnih' faza.«·

136'

·. : ..
.. •, : ...
.
: ' ·. ~- ........... : .. ·. : :.,• ··. :•. :: .. ,•.

":.\ :: __·..·:..:· !:.: ;,:.

 ;!~i{~~fii~ii-qti~·1o~~~lt--·z\t\?aJ~j;~~=e·~iii~tt~::~~ ·-
u t me sfo--m1-······rctom·-··obitnu~:-~·eanu odredenu stilsku'
Q P .. , ._....-,, ... · · J ...., .........~·,·-·-··._,_,.., . ,. . . ,.,...·~,.,.......
crtu ·nafi:iraHzma-iaen.'tfffc!.rnmQ ...s.,..c.ttqxpm_. ."b.Qga.t.om..stil-
skom struktur'om-naturalizma kao.....P.9.Y~jesne poj~ve,
: ~:
idei5:tmcIFafoo . ·cnavJ5,ovijesJif.pokr.~{·.~,-J~4.riPni'.:.ijl~ti'qy:o~·
umjetnickom sastavi:nom! Ta nije prikazivanje tabuira-
nilCfizfolo~l-t1ff·p·o3ava·--·u
covjeku citav naturalizaml Tako
su to prikazivali klevetnici natur~lizma, ali samj teore-
ticari :naturalizma u svojim' djelima te crte gotovo i' ne
spominju.
A u trecu nas tesku pogresku vodi ova pojmovna
konfuzija kad. na osnovu karaRteristiRe ,.. kliJ1zevnoga·
dj~la pok_t.1~Q '.~@JC{iJ~~~5f'~:··:,!~~jliij_Jt~I~r~f~t~.G.tj J er,.
pojecl1na stilska .crta> uzmimo npr. spomenuto opisivanje
tabuiranih fizioloskih pojava, dobiv~ svoj smisao i svoju
este.tsku znacajnost tek od· cjeline u koju se uklapa. Za .
osnovna stilska sredstva vec je. odavna utvrdena nji-·
hova polivalentnost - tako hiperbola moze sluziti i
izrazaju komike i izrazaju pateticne tragike .- pa valja·
spoznati da isto vrijedi i za stilske pojmove visega reda.
Pokusat cu
dati interpretaciju te tzv. naturalisticke crte
u razlicitim povijesnim razdobljima. Sta znaci, u povi--
jesnoj pojavi naturalizma, to opsirno pri\rnzivanje fizi-
oloskih pojava u covjeka? Ono je1 po ;mom uvjerenju,
popratna pojava ideoloske jezgre suvremenoga stilskoga· .
perioda u kojem jos i danas zivimo; ta jezgra jest ·spo-
znaja kako nezive stvari pojavnoga svijeta· zadobivaju
prevlast nad covjekom. 10 S pravm;n kaz~ franc1:1ski .istra-
_. zivac Zole Guy Robertu da;-'je u romanu Ventre de Paris.
pariska trznica onaj lik romana koji je prikazan najtac-
nije i najzivlje. Covjekova. pi:edmet~ost jest njegovo .:
tijelo, narocito u onim svojim ·manifestacijama koje ne ··
podlijezu njegovoj volji, a to su prije sveg;1 zlijezde
s unutrasnjo:n;i sekrecijom. Is.ti determi~izam, ··'kaze Zola
u svom kritickom djelu Le roman experimen.tal,12 treba
da vlada kanienom koji lezi kraj puta i ljudskim moz~om
10lsp. naprijed str. 115/6,
11Emile Zola, Paris, 1952, 132. .
u Les oeuv-res compietes, Paris, S. a., ~2, 23> 27.
138
·: ..
·: .. ::.. : .··.· .... ·.·...... :
j~r za sve pojave postoji isti ~psolutni determinizam -
radi se, dakle, u oba slucaja o predmetima, pa se ,p$i~p-
,,s,.a . . logija reducir~ ~a .fl.t:;~_q1ogiju. Novi roman zamjenjuje,
p'fikaiivanj'e' ·apstraktnoga, metafizickog covjeka prika-:
zivanjem prirodnoga covjeka koji podlijeze fizicko-ke··<.
mijskim zakonima.
Kod mladoga Goethea od svega toga nema nista.
Ta kod njega fizioloski vokabular redov~to i ne sluzi
prikazivanju pje:Snicke stvarnosti vec sa~o metaforici
pjesnickoga · jezika. Nje:macki angry' young men _oko
Goethea, 1770, zeljeli su pokazati svu ispraznost gra..
danske konvencije svoga doba, rusoovski su poricaU
vrijednost svega sto je dotada stvorila gradansk~~ kul-
u. tura, i fizioloska im je stilska crta ·sluzila kao bojni
poklik koji ce sam po sebi smrviti krutu i. dotrajalu
konvenciju. Kao da ti mladi zele lupiti sakom o stol, pa
da s .prestravljenih vlasulja i percina polete oblaci
pudera.
Ako jos dalje pode:ino u proslost> spomenutu cemo
stilsku crtu sresti u narocitoj izrazajnosti kod Rabelaisa,
a tu joj je lijepu interpret~ciju dao Auerbach u svojoj
Mimesis: 13 » .•• rea}izam pojavnosti d?bfo je kod Rabelai-
sa nov smisao, potpuno oprecan srednjovjekovnom smi-
slu: to je vit~listicko-dinamisticki trijumf tjelesnosti i
njezinih funkcija ... Kao dio prirode covjek uziva u svom
· bujnom. zivotu> u funkcijama svoga tijela i u -snagama
svoga dtiha. Covj·ek .~e sjedinjuje i spaja sa svijetom
· prirode, animalnost stvorenja slavi pobjedu<c.
Predlazem da se spomenuta visa stilska jedinica
nazove fizioloskim stilskim kompleksom - stilskim kom-
pleksom a ne stilskom crtom zbog toga sto se ··ona oci-
tuje na svim podrucjima jezicnoga izrazaja:· u prvom
redu, dakako, u vokabularu, ali i u izboru stilskih sred-
stava, u sintaksi itd.
Bilo bi zanimljivo utvrditi u kojim se knjizevnim
razdobljima i kod kojih se pisaca fizioloski ·kompleks
javlja u nas1m domacim knjizevnostima. Ja sam ga do-
zivio. s prvim pubertetskim zarom neposredno poslije
13 Bern, 1946> 263.
139
:.::.·: .. ,. ........ :.......... .:·.- .... ·· .
 ·... ·.. :_· .. ·.......... : ......... ·~
,·:: ·. ·. :· ·., ···=·t\.
godin:e 1918:. kad s~ b6rbeni' knjizevni casopisi ml~dih. ti
Hrvatskoj gotovo u svakom broju obavezno donosili po-·
koji priz.or iz javne kuce ili nesto slicno. lV{islim da fizio-
loski kompleks ovdje valja intepretirati djelomice k~o
kod mladoga Goethea, a djelomice kao nadomjestak za
neizvedenu socijalnu revoluciju.
Ima povijes:nih stilova u kojima se fizioloski kom-
pleks kao sa~tavni dio ne maze ni zamisliti1 tako npr..
u Goetheovoj lfigeniji, · u francuskoj klasicnoj tragediji
ili romantickoj lfrskoj pjesmi. Ali tamo gdje on tvori
sklad sa stilskim jedinstvom pjesnikova djela, gdje on
postaje· umjetnicki izrazaj'ani tamo on1 dakako, dob~va
odreaenu, vecu ili manju estetsku vrijednost. Naprotiv,
·gdje je on potpuno svrha sam sebi, tamo on gul:>i ~vaku
estetsku vrijednost - takve proizvode zovemo porno-
grafijom. · ·
Prelazim na drugi primJer, ov~j put' h~z interpre-
I. tacij e. Kako se prikazuje pojavni sv,ijet, njegovi . pred-
\::· meti i ljtidi, u ohom fabularnom romanu kak;av se kao
1:··. vrsta' oblikovao u 18. stolje6u a. vlada trzisteni jo~ i · ·
j:· danas? Uglavnom· za nf vrijedi ono sto je u svom djelu
!:
'Wagnis der Sprache 14 · Fritz Martini kazao: o nacinu. P;l'.i-:"" ·
;..... . povijedanja fho~asa Manna: »s~apanje tacnosti koja· tezi.
za opsirnoscu s koncentracijom na ono sto je bitno, •a ta ·.
velikom energij-0m oblikuje umjetnie_ko djelo«. Ljudi i
:. predmeti kara:kteriziraju se odredenim izborom (kon:-
centrac~j~r na (?no sto_.je bitn~) pojedinosti {tacnost. koja
tezi za op.sirnoscu). P6gresno je· govoritf o· · karakteri-
sticnim pojedinostima koje navodi -.pis~c: nij edna poje~· .- .·
dfno~t pojavnoga ili psihickoga svijeta nije· kar~kte·ri- · ··
sticna sama po sebl, 'ona· 'to tek postaje na osnovu zelje
autorove i njegova izbora. Vjerojatno ce se svatko . pri- ·
sjetiti :minucioznoga opisa obiteljske· vecere na pocetku
Buddenbrookovih -Th<;>masa Manna .:...-: usporedimo .tim·
opiso~ opis svadbene gozbe poglavice plemena Heru-:
scana, Hermanna, u baroknom romanu Arminius (1689)
. :..... : :: :·.....
njemackoga pisca. Daniela Caspera von Lohensteina15 :
,)Gotovo sva lovista Njemacke dala su kaQ danak naj-
.slasniju divljap, rijeke i Istocno more opet naJtecnije
rib~; ali najvise su se gosti, pogotovu inozemni vladari1
zadivili sto pojedince nisu nudili s.arno ... citavim divljim
svil).jama i jelenima ... nego citavim pecenim volovima}
sobovima i medvjedima u t91ikom izobilju ... «. A tako se
,opisuju i ljudi -:- kneginja Hermildis ne moze se odlu-
citi kojega da odabere »od dvaju vojvoda koji su zasje-
njivali sve· ostale, kao sto. bi dva sunca zamracila ostale
proste zvijezde«. Bratu kaze da »isto take ne bi umjela
jednoga od njih pretpostaviti drugome, kao sto ne bi
mogla .reci koje joj je od njezina d.va oka draze ... Lju-
ba.v je objema vojvodarria sluzila kao brus o koji su
.slavnim podvizima svaki' dan sve jace ostrili .svoje pri:..
rodene odlike«, pa »kako je Hermildis bila sunce svoga
kraljevstva, kruna svih kreposti, dvojica vladara koji su
nju izabrali za zvijezdu· yodilju nastojali su da junackim
.djelima steknu njezinu naklonost, ali da tirn svim dje-:-
'lima jedan uvijek zasjeni savrsenstvo drugoga«.
To· je neobican nacin prikazivanja: umjetnicka se
:znacajnost. onoga sto pjesnik opisuje odred:uje tako da se
.stvar ili covjek proglasi najsavrsenijim prim3erkom svoje
vrste. Ali on¢la pred pisca iskace drugi problem; ako se
1rnrakteristicnost pretvara u savrsenstvo, kako ce pisact
a pored njega i citalac, razlikovati pojedine ljude, srodne
po drustvenom polozaju i dusevnoj strukturi? On ih
·nece i ne mo.ze razlikovati. Opisujuci posjet Hermannove
zene Thusnelde i njegove sestr:e zarobljenoj kraljici,
Lohenst~in,16 se divi, a i tri ljepotice .dive se kako se
one malo raz1ikuju jedna od · druge peznacajnim - ne
'karakteristicnim - pojedinostima, a koliko su srodne
savrsenstvom ljepote: »Thusnelda je imala lijepo lice,
. sjajnu kozu, usta uvijek nasplijesena a ru:rnena. poput ·
·krvi, oci modre poput neba iz kojih je, rekao bi covjek,
s .-.gledala u svijet prijaznost sama, svijetle obijesp.e uvojke
"koji su se savijali preko njezinih ramena i bujnih grudi,
natjecuci se s njima i sa s~mim snijegom u svjetlosti i
15 U drugom izdanju 1731 1 IIj 3, 16,
16 lb., I, 3, 7.
141
·.. ,:· .... . . . :·.··. . ' . ' ~ ·... : ·... :· .. .

svjezini. Tijelo joj je bilo visoko i vitko, kretnje umi- ,
ljate, pa su svojom ljupkoscu tako reci na prvi pogled ·
ocaravale duse svih gledalaca i vezale ih vezom naklo-
nosti. Gospodica Ismena gotovo se i nije razlikovala od
nje, tek joj je kos~ bila zlatnija, a kretnje su joj davale
dojarn tuge, ili_ bar zainisljenosti. Kraljica je bila rume~
nija u lieu, uvojci su joj bili smedi, oci velike i crne
u stalnom pokretu, tako te se ciliilo da iz njih sijevaj~
munje i svjedoce o zivahnosti njezina · duha. Lice je
naoko bilo ozbiljno, ali su njezine kretnj~ toj ozbiljnosti
podavale neodoljivu prijaznost; tako se,cinilo da je·sreca
ovdje htjela svjesno zdruziti tri uzora raznolike ljepote,
pa da times jedne strane pokaze svemoc prirode koja je
trima razlicitim-- pojavama umjela usaditi jednaka cuda
i djelotvornosti, as druge strane da ljubavi dobaci. pred-
met za prepirku«.
Pjesnicki se likovi iz istoga zivotnoga kruga u
ovakvu nacinu prikazivanja razlikuju samo svojom sud~
binom; ako se sretnu na neutralnu tlu, rijesivsi se nacas
svoje ·sudbine ili, bolje reci, izisavsi iz nje, medu njima
nema vise ·bitnih razlika. To je 17. ·stoljece - a sad p_ri~
jedimo u nase· stoljece. U jednom pripovjedackom djelu'
-20. stoljeca autor opisuje svoje junakinje ovako: »Obje
mlade dame bile su gotovo vrsnjakinje: obje su bile Ii-.
jepe, vitke pojave. Mija je bila nesto punija i oblija nego
Hardy. Obje, kuzin_e, ill)ale su jednake tamnomodre- oci
i jednako-- njezan teint. Samo je ~ijina kosa bila svje-
tlija ad Hardyine kojoj se kosa prelijevala izmedu-modre
... ·,·
i kestenjaste boje i sjala bljestavim nietalnim crvenka-
-stun odsjevom. Nije se· lako mog1~· zamisliti ijep~a slika
od tih dviju mladih dama kako su·. ispod ruke peronoin -
isle do kola«. Na prvim stranicama »romana« opisuju s.e
dva muskarca, »vrlo otmjene, aristokratske pojave, ne- ·
kako ·u sre.dini tri_desetih godin~, obojici je lice . glatko ·
izbrijan~, pa _im ·karakteristi~ne crte · nije prekrivala
brada. Bila su to, dva snazna, misicava lika, pocrnj'eli o<i
sunca, gotovo bronifane boje, pa ih je mnogo zensko
·oko pogledalo sa ·zadovoljstvom«. · Percevalroman, Halle, 1936.
Djelo pocinje opisom cvjetnoga korza u Ni~zi: »Ne-
op~sivo, opojno Iijep· bio -je pogled na ta okicena kola ... ·
142
·. ',
····.. ·... ·. . : ... •, ... ·. ·. .
. ... ·....·..... ·. . .
~ .,, . . ·..
Na balkonu jednoga od najotmjenijih hotela stajala je
vitka, mlada dama ... <<.
To su odlomci sa str. 51/2. odnosno 5/6. »romana«
Lijep·a. neznanka autorice koja je, na zalost vdo dobro
poznata - gospode Hedw:ige .Courths-M~hler. _Nije 1i
frapantna ta slicnost izmedu baroknoga romanopisca koji
je u svoje vrijeme i :u svojoj domovini uzivao najveci
ugled, i autor~ce~suvremenoga sunda? Pa hocemo Ii do-
ista stil gospode Courths-Mahler nazvati baroknim?
, Blize cemo doci rjesenju ako krenemo natrag do u
srednjovjekovnu epiku - uvjerit cemo se sa cudenjein
da je nauka tu vec stvorila pojmovnu aparaturu za pi-
tanje koje smo postav,u. U svojoj poznatoj knjizi o sred-
njovjekovnoj knjizevnosti1 7 germanist Hennig Brink-
mann govori o srednjovjekovnom superlativnom stilu,
u svojoj monografiji o Percevalu Chretiena de Troyes18
njemacki romanist Wil~elm Kellerma;nn govori o nje-
govu hiperbplickom stilu. Izraz hiperbolicki. cini mi se
tacnijim.-- Samo ja ne · bih govorio o hiperbolickom stilu
jer stil srednjovjekovne epike ima i velik broJ drugih
stilskih c.rta, ·nego o hiperbolickom stilskom kompleks.u'.
A redakcija Parsifala njemackoga pripovjedaca Wolf-.
r.ama von Eschenbacha jasno pokazuje vec spomenute
posljedice toga stilskog kompleksa: Wolframov roman,
a tako i fragmentarni Perceval Chretienov 1 uzor Wolf-
ramov, ima dva glavna junaka, Parzivala i Gawana·; ali
Wolfram je_ tako slabo umio karakterizirati obojicu,
_karakterizirati u suvremenom smislu, da je . i danas za
nauku problem definirati sto znaci to dvojstvo i u kakvoj
obojica stoje' idejnoj i estetskoj opoziciji. 19 Pa kad se
pri kraju Wolframova romana javlja i treed vitei, Par-
·zivalov polubrat, onda je Wolfram ·na sto muka kako d,a
tu trojicu razlikuje. Zamislite sebi da je Krleza u Glem-
Zu Wesen und Form mittelalteriicher Dichtung, Halle,
17
1928. · .
. .: ~- •.
18 Aufbaustil -u.nd· Weltbild Chrestiens van Troyes im
·
. ·.':
.. 19 Isp. npr. Wolfgang Mohr, Parzivai ·und Gawant
...
Euphorion, 1958, 1 i d.
143 .
. . ·:',
.....
~ .. :. ,· . :·.:
~ ····· .. · .. ·
 7
bajeVir[ i}j}~i~i'itlt~:tt~
1

kornpleksom:· Ali u srednjem vijeku taj kompleks nije:

":;;::::~:~':~~:;~ opisuje s pomocu vise manje realisticke karakterizacije,
pojedine cinjenice, pojedine pojave, a pogotovu pojedini
znak nernoci, to je svjesna estetska potreba umjetnosti ljudi opisuju hiperbolickim stilskim kompleksom. Ta -se
onoga do.ba. U svoju proznu Ars versificatoria (sredina opreka umjetnicki ne moze uskladiti. 4,ko se u knjizevno
12. stoljeca)~0 Matthaeus Vindocinensis umece u stiho-- djelo unesu
............,.... ,..............,........protivurjecni Teirsr. '·rezTirtat'.
,........,,.................... stilski
. . komp .. .,, ........ .. ~'..cSe·
vima uzorne opise likova .cara, viteza, biskupa itd. Sv'i bi~t.. ~.~~t...4a dvije t.~11:~e .staklene ktlgle' ·kusamo rintiti
ti opisi ·pocivaju ·na hiperbolickom stil'skom kompleksu.21 jedi1:u..u ...dr.ugµ: . . :one ·~e se . fasprsn:i.iti 'u stothiU: krhotin~;
Koliko je taj stilski kompleks u srednjovjekovnom (od njih nece ostat(ni~ta. ·Tako . se..dog~cta· i --~.. tim. pro-
pripovjedacu duboko bio ukorijenjen, pokazuje ~injenica tivurj ecnlmstflslt'im·"''.kompieksfina: . .umJet~~·~1c·:~i:~~~~je·:
da ga nalazimo ne samo kod autora epskih pjesama i ·c=costaJe· ·samo--·.:.:.:: . . zanat· ·To'"j'e··..,ra·zlog ··~to. ,jedna vrsfa
viteskih romana nego i kod prvih historicara. ·Francuski zabavnoga-··rofuariti".koja
.. se danas
.. ' . ....... O citavom
,...,.,.......... P......... svretu
,. .,. . ,.,.,. ,,.,.,. . ,............. ,J.... .
chroniqueurs, kojima se Francuzi s pravom ponoseJ ne n~yJgr,QJ.~tgq . rasir~la, u svojoj biti ne.' m9.z~ ..Pitti:imf~t~.
znaju -pojedine povijesne cinjenice opisati drukcije n~go nicko djelo: kriminalni roman. Dobar kriminalni roman
s pomocu hiperbolickoga stilskog kompleksa. · · vrfo·"·realisti8.:ki kar.akterizira svijet svoga zbivanja; aii
I kod toga se drugog primjera jasno pokazalo kako kupac krh.ninalnoga r:omana zahtijeva od pisca da ju-
stg~_;td .kompleks sam po sebi nema estetske vrijednosti," naka-detektiva ocrta na osnovu hiperbolickoga stilskog
kompleksa, zvao se on Sherlock Holmes, Ellery· Queen

iI~~tti:;;~fi!tiji~!l~~il£t1ii
sku .znacajnost tek od skTaila. ~··'cj'eifoe. s~avise: gdje se
. on odrfao do danas, naime u suvremenom zabavnom
romanu, u sun~g_J ...kt9Y:.~. . !:tJ?..r.~Y.Q. .Q~j~j. ~.~a.!1 ·od glavnih
~:~~ttc1t~~~stt~jt1:t;J~;:d;~itiJt:Y!]}~~·}~~:~tG~t~-_
javno~ svijetu koji se .u ?=abavnom romanu ipa~. U:~ijek ·· ·.
. 20 Isp. Faral, Les arts poetiques du XIie et XIIIe siecle,
Paris, 1923. ..
2t Isp. opis ruzne ~ene: . r~-~~:~_ul~£~_pJe.s.n1-~,kJjg~. Jg~l~-~, ..hl.p.~r.1?.2!!.£JfL¢.g_.§~,..,,.....
Est Be,·oe rerum seabie.s, faex livida, vuitu . · ·.
Horrida, Naturae desipientis · opus. ..
Altera Tesiphone, canfusio publica, larvae ·
Consona, conspectu sordida, tabe gravis.
Corpo1·e terribilis, contactu f oeda, quiet.as. .
Cervicis scabies non sinit esse manus.
Ili opis vladara:
Fulgurat in beUo constantia Caesaris, obslat
Opposilis, frangit fortia, saeva domat.
Eius in aftiictos pietas tepet, hostious hostem
- Se ptitat et mitis mitibus esse studet.
Praeradiat virtute duces, exemplar equestris
Officii, pretio vernat, honore pracii.
ili Hercule Pqirot, a u grubljoj formi Mike Hammer i
~emmy Caution. Ako pak. iz ~riminalnoga romana izba-
cimo ;hiperbolicki stilski kompleks - no, onda smo dosli
u blizinu Dostojevskoga. Vrlo je znacajno za postroman.:.
ticku evropsku pripovijetku prosfoga stoljeca da .ce ona
biti to slabije umjetnicke vrijedno&ti sto se u njoj jace
istice hiperbolicki stilski kompleks. Nase bi domace knji-
zevnosti u drugoj polovici prosloga stoljeca pruzile vrlo
zahvalno polje takvu istrazivanju. Pokojni je prof. Barac
i~pravno upozorio ~a taj kompleks kod Kumicica, kad
on crta ljude koji su mu simpaticn1.22 ..
, ,. .
~~~.~-. . .~-~. . !t~~.?~.~~~_!/ltJ.!,~~i ~.?mP!.~.~.~,99it.o.:v.,~,q.J.1, . p.r.v.m;n. ,. ,.
oc1tovafa u upotrebi osnovnih stilskih sredstava. ·- ·
Ako sam imao . s'i·e6u· dii'je ...moj·etdos'adasnje razla-
ganje citaoca uvjerilo o opravdanosti takve analize
umjetnic~oga djela, sad ce se ipa°k samo po sebi-postaviti
:. :
· vrlo kriticko pitanje. Dobro, reci ¢.~.: _§.~, .... ako . . mozda....~.tt.L.
~~;f~;~;1r,!:{lvg~~~~titJM~~:~fe;~;1!riJt~!f
t~;:~~1~~.~
. . .~!,!!.~. P.-~l~~:.~?.~..,P.~!!.?..~~ . A~.~?.:?.. .
i r~
~P,.~~t~~.~~~.t.. ~~.~~~ ·.
22 Hrvatsko kolo, III, 1950, str. 13.

144 ... .i IO Stilovi i razdoblja 145

":. .: ·~

... ... : .. ·.·.

',•
. . ·.: . "::·. ::,:.
... ·. .... •. ·: ·. .
~
•, '.

~~:-:;;·::·~··=···;,~i,:;;:r:~:~~~--~:. .:·.··-~:-E.·~~~=E=~~§:'§_:.~·!=i_.··.~.:.:E=:··.=l:!·~·-
. . . :.·;. · :.· '. /. :./. :. ;.:·, · '., i.\
~~:~S!:·~:~_:_~~~:~:·.-·~--,.;.,;, -~. . . . ;,;· :,. .:·.··;.....;.;;,;,;..;.;..:..:.;_:;....:..:....;_..,..;;..,
~;\!!!-. • • .
:.•···:·::.>If):'..:::.·.:.\.·:.: .... <._· ..·...... .
...
. ..
·....
: : : .. ·. -~- .. ·.· .
·..: · -.,:.·:..
.....
 .. ·:·: . ...
nita; nadindividualna i impersonalna, pa ce se mozda· taj ·
nacin pokazati kao·po~olj_an - ~~~-?....~~. . !_?,.~~-~!i kod pofe.:. .
.dinoga pisca? Kod poJedmoga . J>_i~c_a, u njegovoj'"fi'idf{Ff:"···
·-;~t!i~f~i~~i\V:l?iJtitiii!;:i;i!~ii-;!i¾ir
r ce~tltu . int~tpt~J~.9.U~;._: i~f!·on_u ko j a . ne bf'htjela . -uniltiti
~L ttjili~,; _· :~.1~~-~:-~ta. . _::~~i-~!~?.~.f~t -~:,: ,S~!/~fu§::..:::::.!:C::::·:~iko""·'-
po~..... P. . .
Otvoreno i drsko r~ci cu svoje misljenje. Vecina
-knjizevnih djela proslosti koja kao puki naslovi ziye tek
·u knjiz·evnim povije_stima, uspomenama i memoarima
1:uzrihn, nezbiljskim zivotom zive les-ine, kako bi' to okr-
·stila· povijest religije,' za nas su, ako ih zelimo a.nalizi...
~::~ ti!!~t,ir;i~:f~J1ti~;~~]=~rirblh.
tN~lr~f-ti:fh{ .
svjetfom--·aktualriosti, imala SU OllO .Sto ... VOliO nazvati.
-vrijednost aktualnosti; ka'd se taj sjaj izgubio, ostao je
s·amo mrtav spoj odreaenih stilskih kompleksa. N ego :_
1:o-· nistf djela: zbog. kojih se posvecujemo studiju knji-
zevnosti i o kojima zelimo govoriti ucenicima i shisa-
ocirna, u koja· i sami zelimo sto ·dublje urop:iti, a i ~ru-
gima: olaksati estetski pristup do njih. Pa sto onda prav~
velika umjetnicka djela imaju vise no stilske komplekse?
rvo Franges nekoliko je puta upozorio na to da sp~ci-.
ficnU Urrl:jetnickU Vrijednost ne mozeroo iz odre4enoga·
knjiz~vnog djela izdestilirati tako da- odbijemo sve ·opce
zna~ajke koje ga vezu · sa srodni-m i njemu· suvrenienim
djelima, a ono sto o~tane da bude originaln9st i genijal-
nost pojedinaca. Ta origin~no.s:t i. genijalnost prozima
citavo umjetnicko djelo __i sve nj'egove · sastavine. Knjif
zevnici s~mi tu genijalnu nepoznanicu gdjekad ·zovu:
srediste. >>0, gramatica~u u mojim stihovima!((, uzviknuo
je Paul Claudel.. u jednoj od svojih vel,ikih oda, »ne trazi
puta, · trazi sredistel« Ali - fizika jezgre jos nije zavla-
dala· u nasim seminarima, u njima se jos ne vrse nu-·.
klearna istrazivanja. Ne· ce se vrsiti jos -dugo - ako se
uopce ikada budu mogla vrsiti. Jef naucni je pojam po
svoJoj prirodi opcenit i nadindividualan, a specificnost,
originalnost pravoga::knj,ize.vnog dj~la· jedinstvena je i
146
·. :. \·~·· ...
: .... \ ...
..
:1eponoy~jiva. :'~liko. cudo, kaze Damaso Alonso za knji-
~ev1:-o dJelo, Jest nJegova neotudiva jedinstvenost .(su
inalienable unicidad). Stavise, taj se pobozni Spanjolac
ne ustrucava da kl).jizevnom djelu pripise bozanske oso.:..
bine, cualidades ~e Dios_, jer je to .djelo ente 'linico tan
unico en su ~ndividualidad como Dios mismo. Pa ka~ sto
za vjernika nema nauke 9 bogu, tako pred misterijem
velikoga umjetnickog djela prestaje vlast naucne termi-
nologi~e - zastaje nauka. ·Tu i knjizevni historicar .opet
~ora ~ n~k~ ru~u p~s!a~i ._Pj~snikom 1 mora s~ prepustJti
1mpres10mstickoJ kritic1 1 u: pomoc d,ozvati metaforu
umjesto naucnoga t~rmina. Dakako 1 to· n~ moz.e svatko.
To je, ·mislim, trebalo recd, kako se ne bi shvatilo
da ja s~ol:q.icki i ped~ptno zelim i najvecega knjizevnik;a
razapeti na neki »sistem«. st~lskih kompleksa. Nikako!
Ali budimo o~da i s time nacistu da necemo moci ni
s~mi · nauciti, a ni dr.~ge '4,Citi kako treba - govoriti o
misteriju Shakespearea, Goethea, Puskina.
Ipak - ne smetnimo ~-- uma da je i najveci k.njize:v-
~li~U~~~~i~i~~~l~~~:~
JaJu snazne
t ............... veze
,-. . . .,..-.r·--··1..,.,·, ..........,........_pravo
. ,,.. _.,...,,. . . f.,za
. ,,....,.·to ·,•.•.,···,--·spoznamo
...,.-.-'da sto,. ··je
....,,....·..-. ,·--....... ,.......... . . .,"J·edin:..
.,.·,. . ., ,. . .,. ~
s v.e~o-.u.-.ve. 1cm1. . .g~ij._mt.. re:bg__m.,~Qgo..~t.acnije.., i pre,ciznij.e
~~~si~;i;;;~;, ~ ~1rJt;~~-~~~~ ~~~l:;~~ilii'i}~~-
~isHm:--··~c10b;~"·g,~!~·.·-;:t!};ft\G.k.~=;~,~~;!P,'.·-.·t;;o!im;lff:itK ·
9
kompleltsa:··--v.~>-·,·. ,u ...... , ........., .... , ,,.,.,......... ,,.,--,.:,......., .... ,., J?., ,,.. ,. .,. ,.,. ,., . ,.,,. . ,,P,,,. ,l,.,.,. . . . . . . . . ~···~···"'·'."'''""~f·,,
.,. .,. ,. _vtdi se jflsno
cta fizioloski i hiperbolicki stilski
kompleks zajedno ne cine nikakav s-istem i da nisu dije-
lovi nikakva sistema - ali oni su tu, oni. su U: tekstu
nisu ni konstrukcija ni apstrakcija nego empiricka kon~
stata:cija. Mozda bi bolj'e bilo dati im d_rukcije ime,
mozda ih treba pojmovno· i malo drukcije omediti - ne
bunim se. Ali tim bi putem, po mom dubokom uvje-
re;1:ju, treb!11o _ici dalje i moji1.11 opazanjim·a dodati druga
sh~:1va opaza_nJa; nema sumnJe da bi se u tom slucaju
knJ1zevno dJelo moglo okarakterizirati mnogo naucnije,
147
 . ······:.·. .. ·.:·
~ : . . :.
. : ·. ·.. •·. ·.. :.

. .
pouzdanije - i 7 mnogo I?anj~ rijeci. Ako dan~s izri-
cemo tvrdnje koJe su protivurJecne -same u seb1 s ter-·
minoloskoga staj alista, npr. kako evropski romantizam
ima U: sebi snaznu realisticku crtu) iii kako je naturaiist
Zola sacuvao jak romanticki temperament, p~j_~~-- ~-!g:-:-_
skoga kompleksa izbavio bi nas iz t_~h _ _nepr~~ika. Kad ··· -·
bii.mo. . . irria1r··a:o"vo13"B:ct·nJH1cti:Ef ·o'a-goVc:rrnosu;·'·~nrabrosti i
beskompromisnosti da se ne igramo rijecima nego da_.
pojmovno definiramo onaj stilski kompleks koji nam se
za ev.ropski realizam cini tako karakteristicnim da ga MOTIVACIJA I STIL
zovetno realistickhn - jer on sam ipak nije re~lizam,
A. 0 POJMU >>MOTIVACIJA,«
nego je samo vrlo bitan za realizam - onda bismo. bili
kadri da mu damo neko ime pa da bez uvijanja i bez
nepotrebnih protivurjecja ,kazemo: stils~i kompleks X
1
vrlo je karakteristican za evropski realizam i jedna je
od najvaznijih njegovih sastavina, ali on_ se javlja i u
U nauci o knjizevnosti ionako ne odvise bogatoj ·
evropskom romantizmu. Tek u tom drugom slucaju taj
stilski kompleks nece s ostalima· vise tvoriti sti~sku for- pojmovnim aparatom -:. .~~tivacija je j;d~n od p~jm?v~
koji jos nisu dobili svoje postojano i cvrsto. znacenJe 1 .
maciju realizma, nego stil~ku formacij~ romantizma, ·
upravo kao sto je fizioloski stilski kompleks sastavina .i
. pra·vo "'mjesto. To je pojam. koji Se jos i dana~,-- upotre-
. bljava; vi~e ·nesvjesno nego s odreaenom namjenom) .P..~;z; ..
Rabelaisova stila) i stila njemackoga Stu'tm und Dranga
i: 11:apokon,. stila e~ropskoga nat~ralizma. ·
odrede:tie funkciJe pri intE:rp~~t3:_cij~ ~t:iji~eyn_oga _djela, ..
· · a teoretski problemi koji ·su za taj pojam vezani obra--
d:eni su vrlo ~anjkavo.~ Mozda su pr~tjerane rijeci su-
radnice sovjetskoga casopisa za nauku o knjizevnosti i
knjizevnu kritiku A. Akimove koja je nedavno ponovo
pokrenula pitanje·· toga l>.~j_mil. i_ syr~i~~-~<!~?~-~~" I?,j_~g<?.y:e.
upotrebe, ···napoirieriuvsf. da s~. prob!emom mottvacije ..
·,mitko .· .. nije bavio«; 1 ali cinjenica je da je on· zaista
.pastorce. s~rucne· literature, i da se on pri i1:1,t~rpr~~ac.ij~
knji~ev_11Jh__,~ljela neq<)v_oljno isko~iscuje.. ... .: .
::· _· .. u .praksi se· pojam moti1:1p~~ija,_ ili_ motivir~t-~ :i:t~~.:.. .
"trebljava vec odavlio. Posuden ·iz drugih.. znanstvenih
disciplina (kao i mnogi drugi termini" nase nauke), zbog
potreba koJe je na:tnetala kritika~ primjenjivao se dosta
c~~to, ali vi-lo rijetko -~a~ ... -~-~m.9.$t~_l~?-L..n~~~ni.. ter.min.
. Praksa je taj termhi. u jednoj prilici riametnula i En-
gelsu i to, kad je pis~.? ...r.~~.4.in.~.r,1.du. Lassalleµ. Q }?.j_egoyoj
1 A •. Akimova: Moti-virovka, Vbprosy literatury, ro. 1960,
str. 172. ·

149
 · ..__ ·: ·.· .. ·.: ·..·... ·.· .. '

»Drama nikad ne moze "imati tako motiviran, izra'4en

. trag~diji Franz VO~
.·r'ii. drugiin"prilikama. Zalud·u cemo ga traziti u starijirri
poetikama _i u knjizevnoterminoloskim rjecnicima stari-
jega datuma, pa ga tako npr. nema ni poznati a veoma
iscrpni Merker-Stammlerov Reallexikon der deutschen
Literaturgesch_ichte koji nam inace pruza iscrpna i
risna obavjestenja. Pa ipak, obradujuci pojam motiva,
sastavljaci se ovoga rjecnika u praksi sluze i terminom
»motivacija«! 3
Teoretski su problem motivacije u nauci o knjizev-
nosti 9br.~d;iv~i~:· av.1fiL.sJfo1:e:.:~o.ifl:o}ifi'"'}e svaka tom ter-
rninu davala drugacije znacenje i svaka ,Se'"'iia' nacin
-suz'av..ala·Negovu·upotrebljivost, izneyjerav~juci zapravo
vec · ucestalu upotrebu tog .-_pojma u praksi. Upravo na
prakticnu upotrebu ovog pojma izvan nau~ne literature
pozivamo se kad citiramo Engelsa i njegovo vec spome:,.
nuto pismo u kojem on prigovara Lassallue sto je u svo-
joj tragediji dramski konflikt rechicirao na manje dimen-
zije, je~ njegov Sickingen propada »j~dn9stavno zbog
ravnodusnosti i kukavicluka p.lemstva<<, te dalje govoreci
O »motiviranjU<c, kaze;
»Ovaj bi pak (pad; op. A. F.) bio sasvim drugacije nioti-
viran da je vec prije bila jace istaknuta prijetnja seljackog.
'pokreta i raspolozenje plemstva, koje je poslije Savezne .
cipele 'i Bijednoga Konrada nuzno postalo konzervativnije.«" ..
Sicldngen, 2 a javljao se o~· spo_radicno psiholoski dio k_ao roman. u dijaloskom obliku n_e moz~ se
izraditi tako tacna analiza kao u nevezanom obllku pr1po-
vijetke. gdje auto!' moze govoriti kad_ rijegove .osobe cute.« 5
I Matos,. 4~.~+~. g9._y_9.r.h~ .-.'ml>.t~.'l?.~T.P.'(Lj]J,t ?':8:P~a".'?'-1,{ao o
ko- s.redstvu"·"psihoioike analize ~~!.'ak.t,~ra,.} _o ~e~~tt1ah;~qm,
ariaHti~kc,rii; ··obr.azfozenj'ti ·zbivanja. Uz to Matos .. i~pli-
cite motiviranost smatra, posebno ._;p_~i.l?:9.J?.~~~-'-· z_a· svo~-
·stvo koje pripada-p_ripo'vj_edac~oj_J5ro~t.a_ ~e. drami!
dci' ~~~k~·e,;··
~cito praksom na~~tnute upotrebe toga
·pojma odustaju, medutim; jednako njemacki kao i ruski'
svoJ teoretica:r~ koji su se ri.jime· najvise bavili.
2
Pojam motivacija uveli su i cesto_ su ga u nauci o
knjizevnosti upotrebljav~~i_ .r:i:is~i, fo.rn:!.~.~~!\. ~.?j.L;~.-.~~-
. m,i:P.ologij_u te nauke imaju, ~~z sumnJ~.z..}...,JDace .v~l!k1h
· zasluga. Na r t i s ~ i njihova r~pravlJanJ~ o
termiliu mptivac;ija, posebno na TeoriJu. ~iteratu.re B~1sa
To:i;nasevskog~ 1z god. 1925, poz1vaju ·s~ sve do dan~s
mnogi'·strucnJaci koji taj termin unose u prirucnike te-
orij'e knjizevnosti i vrlo cesto ...9.Ui:r9-l1:\ isti pr~mjer - iz

Engels dakle pojain rry,otivir~_ti vezuje za tekstua.lno

~~~~~!~z:~::~u1·1l:·af1~~:;:l1{~}irt1~!tf-;tf:r!~~
-~Q)2j.esiti.~--.-........ _.~----··----- . . _ _ .
obrazlozinje""zbiv_cini~tkojii'se:·ocinosi-'-ni' o'snovni k'a:rtt,kter Taj sam~......primj et uostalqm ,i sam preuzeo ras-
ji),ra.gediJi.'..i ·primjenjuje ga u ideoloskoj interpr'etaciji,'
pravlj ajuci vec 'j;ir1Je.. na jednom, _ .tnjestu _ _ o____ mqt~P-~q~ji.1
ideoloski negativno vrednujuci Lassalle.ovu dramu! ..
Medu timL ~P~-~vo_ -~ f~-~-~aJ~.~~~~~~-~< .ilpo~r~9.~ .t_~ga;_. termi~~'
I·. i · S _druge strane, i u _na.J~t_ .k.f.iFi~vp.oj _kritiG.t.ip-i_amo
1 ·,_. ·primjer upotrebe poJ:iri.a ·m,!)ti~irati, i to ·u Matos·evoj_ k~i-
,_ tickof p'raksL Govoreci ·u jednom svom clanku o Su~onu
» A. a:
'Matos: Sabrana djela, III, Zagreb, ·1955, str.. 134;
- Pojam »motivacije«, upotrebljavao je, uostalom, u nas v':c
kazalista (1907), Matos, a na ·usta svoga sugovornika, Janko Jurkovic kbji se ·god. 1862. tuzio na hrvatsku nov,eh-
istice neke uzroke krize suvremene drame i tv.rdi: .. stiku i »motivacije pojedinih cina« u njoj, isticuci »mnozinu
krivih situacija i posve n~psihologickih obrazlozenja«. Isp.
2
Hrvatska knjizevna kritika, I, Zagreb, 1950, str. 13.0.
K. Marx, Friedrich Engels: "tJber Kunst ,und Literatur~ e ·Isp. u nas: Dragisa Ziv.kovic, Teorija' kn;jizevnosti, Sa-
Berlin, 1949, str. 116. · rajevo, 1958, str. 188-189.
3
Merker-Stammler: Reallexikon der deutschen Lite-
. · . . 7 Isp. Uvod ·u knjizevnost (ur.' F. Petre, Z. Skreb), Za-
' -raturgeschichte, Bd. II, Berlin, 1~26/28, str. 412.
l! .:.·~-- 4 Cit. djelo, isto. · gr_eb, 1961t str. 436. · ·~' ··

150 151

,::}_.:.__:." .

r . ·~ . . · .. :-.::::.·
.. ·-:: .
r::.·.=.-···
. .{
i..'·.....
f:·.· .... ·.·.-.:·:·t·; .. ·.·:·. ..
.. . ··.
~

~<.
,•• •, ' • I' ' ' • • ' ' ' • • • : '•,',': • • • •, ...

l i;k~;·:/.~·.:·:·~··-~:;;;;; . ~::.;;/·~:-~·-~===~============···==·.,.::.:.··~:_.=:·=·:_··~-~=-~==·:..~-~-~:·_:~.·-~=-·~·:·:!.oil:•.......,..,.,.....
...~.,;;;,: •• •.• . .,.............
,_ ....;_.··::;.._;:·~--..;....,:.:::__,_:.=.'·-.'..-...,.c..::\·:.:...
.. ,...·_;___'...;..·• ..;...: ·:,i.:.:;,'i:; :-\:;/;.>:::-.-.:;:-:.:-:..:._,. . .· _· .-.-:.-::. :::.:.:·.: ...•:: . ·. \.":: \ .......... . ·· •. . ·.·: .:.':·... ·
II
. , ;- . . ..
If:~?·.,•,.·. d4ju~i mu pecat cij_e,l? knjizevno~~·~k~Iti:nj"~zi~h
slf:1bosti, 32ridonijela je suz.avanju nje~ve vrijednosti i
upotrebljivosti u prakg_cnom ;rn,du. · -~:....
,.---itaski!ormalisti, kao sto vec znamo, nastojali su
prici knjizevnom djelu kao skupu postupaka (priema).
;t!'.-" Poslije r1;j~!lovih su radova »posfojale jasne ·u:nutrasnjosti
•f:.::
. pa..!?.i~:r:iatih. konja i · slonova.<< 8 knjizevnih dj~~a, ali o~i ·
. [ ~.: ."su zanemarivali »izvanliter~rne(< zakljuck~ koji bi iz cje-
lovite i si~~em~~s:k,e ~~alize takvih postupaka mogli re-
'H ~?.H.~~~ti. Zaziruci od bavljenja >>izvanlitera.rnim«, ideo..
"loskim_ problem.ima? 9?-i su ~?jed~.n~ ...~~9.?i.ne stila pro-
matrall gotovo. 1sklJuc1vo . kaQ.. t!3hnicke postupke· koj1 su
im pomagali da objasne }t~ko je koje djelo »napravljeno«.
u sklopu takvih razmatraiifa. do~ff r do pojma moti- su·
vacije, namecuci mu snagom svoga analitickog bavljenja
i ucestalom upotrebom znacenje koje on·, zapravo, ranije·
u praksi nije imao. . .prihvatiti prijedlog Skwarczynske koja .ima i · termin _
·.... T~:r~.!!.1..,P.~t~~.a~~jg_primjenjivali su, o~ito Sklov-ski,
. .:1 .~sko . . _ .· . . ." na~en_'u. 0 .· . njih prije svega
·1:~~.
. :1:.?.~!Q... n.a~in · . _. ·u,vodr po·e ~ · 0.ms_ i.pos upa~>··
?P~a'!!.. ~~J~ odrede~~W~<:~ i. .!!,.:J~di u ) d ~ ~pr.
.l~.~.~.§!?..~. .~~.~g toga sto je djelo toboze »pronacteni ·
ruk~pis«. iz minulih stoljeca ili »porodicna kronika« koju
vodi prlpovjedac {npr. u Puskinovoj Kapetanovoj k6e1·i!),
i1i ra~i :°-el:~h komp.o?~~i~nih. ~.sobina, ;npr. da se opravda
vezanJe dv1Ju fabula u Tolstojevoj Ani. Karenjinoj srod- .
stvom Ane i Kitty. 0 Dalje od takva shvacanja pojma ·
oni nisu isli. · ·
:·:::.
:· ..
. .. .
·:
sk1avsko~~· kao -·~~s~~~~ ~oA s_~ .<ll?!;Y.~!~ uvoaen~:
u pripov1Jest oy1Ii 1h ot).1h mdfava, n . er fi?Vl 1
···Jikova," zb1van}a;'Iabu1arnin perlpet1ja«, 1fao"'s'ttr·ga!:Qsi::.,....
· bac~i_g6i · kao ,}>for1:;,~U!_~-~inir~·.:!~!!~.~FL!te1·<Z:·
t11,1'naj~Iop@i3a/ 0 1pak nam se cim preuzak. Ih,
jos bolje, ovako shvacen, taj nam termin pr:uza tek jednu
od mogucnosti u ·njegovoj mnogostrukoj primjenljivosti.
Upotrebu .termina motivacija u smislu u kojem su ga
~ -···shva'~aif"rµsknormalisti valja i <tatje siriti, jer ona moze
. . . . 4.9rii1eti v~lo -~nogo prakticnih koristi, ali te~3?in u tom
..... znacenju moramo i poblize odrediti te ga i upotrebljavati
s njegovim blizim odredenjem, na sto nas upucuje i
praksa >)formalista«. Ruski,....su formalisti zapravo n,ru.-
. ces62.-ftovorili o motw«ciji knjizevnoga ,.p·o's·~~P..:~<t) (mot~-
vfrovka priema)u te bi u znacenj_u koje m1:--~-m.oti-
vacij!L.£lrii pridavali, taj. atribut ni valjalo ustaliti ili
. • . .. W kompozycyjna). 11~
Prema tome, kad Senoa u svom· Pri:1 Qv~~i ....~J.it
~_yog~... PJ!p,9.vjedac.a mQti.vlra. time s~<?. t.e ~)Vaj ispripovi.:..
·······Jedati >>zivu« i »prostu istinu«, a Gorkl fantastiku ·svoj"e
,. i.iovele ·opravdava tiriiEdto· ·kao-- pripovj edaca uvodi »sta-
ricu Izergil«, govorit cemo o slucajevima.... ~~~$-~- ·
kni1!£~J.H>..9.~--...1?..Q~-~.YP.!£fh. . .Ji kad Tolstoj dvije par?~~lne
~-:13'f«tnomjeru povezuje time sto je nosilac
jedne od njih (konj) ·pripadao drugome (ylasniku, ple-
micu Serpuhovskom), nazvat cemo to posebnim .sluca-
motivacije
jem................. k11j_~z.ev;npga. po~t.up~.3.: :-:-:- .....,,.,...,."
~ompozicionom
~.. ... .. .. . ..... . . .....'+--.,.....
,-..:,,•Ji•!..... f',.'4.¥,.., ... ~.......... l,l,o.

· Vrlo su korisne primjedbe formalista ,,o... sluzbi razli- motwaci3om.

.......~.~~.i~ ...~9tiya9ija :unu~ ~ . 1 1 : : ' ~ { ' ~ ~ - - · ,
·...koje .svalfo knj1zevno a.jelo treba da izaziva kod citaoca 3 '
:;I
,.(upray~ .-.to~ q_ojmu ~ sl~z~ .fuotiva.cije .. - . be~..njih · bi.·
. ?j~~o~?~to -~~uv:j~r~j.iy~>. }?.~~~~~,<{)_,. . a . korisna je bez sumnje, ·· N asuprot ruskim formalistima neki s~· nJe.ma~ki, te-
. ~- 1?.!,~upotreba toga termma na a~ kompozicione oreticari naslucivali. q.a se taj pojam (Motiviemng) moze
postupke koJ1ma se. sluze_a.u.t,ru:i.. Ali taj termin, shvacen primijeniti pri ,lde.3noj · interpretaciji k;njj,,Z¢Y~ih.. }~j~~~...
,: ..... . cak i sire nego sto bi se to moglo naslutiti iz prakse· 10 Literaturnaja encikloped.ija, t. VII, Moskva, 1934, str.
·
8
V. Majakovski: Polnoe sob-ranie socinenij, t. XII, Mos- 520.
kva, 1959, str. 81. . 11 Isp. V. Erlich: Russian Formalism, 's-Gravenhage,
." Isp. primjenu termina u knjizi V. Sklovskoga: Hod 1955, p. 57 .
, 1Z Stefania Skwarczynska: Wst~p do nauki O literaturze,
kon3a, Moskva-Berlin 1 1923, str. 120-124.
:_,
t. I, Warszawa, 1954, str. 122.
152 153.
/{\::.:····:
\:~- :: . .
....
~ f ·: :· .• ·.' . :: .
(:.:"-::.-.-i:··:,,:
.; .\Ji~
~ ~ ::, ,~.; .,<;>i.S,1~~~,G;1LS'•' •. .·. ·. ·.· ···
~. . : '

!i,\;>,',.'·Y·,~-- ... .·. . ,;j , ..... ···'· ··.· ....... .

 Ali '~niSU u tome posli predalekq 'i cini se d~ SU' u s~oh'i.
s nastajanjem Kellerove novele _Romeo i JuUja na selu,
teoretizira~j_11,___?ti_nemar.ili... ~o.n.~{retp.9 . .~p.~cep.je pojma. :f>o~.
~nati u nas Emil ·:itrm.atinger u posebnom poglavlju (po:.. koje nam moze pruziti mnoge poticaje za bavljenje idej-
nom vrijedno.scu pojma motivacije, unatoc tome sto
svecenom motivaciji) svoga djela Das dichterische Kunst ...
autor ovdje karakter Kellerove u11,utrasnje motivacije
werk - ne bez razloga - pojam motivacije objasnjava
'.... 5!YJitk.9-i --. . . ...___________., .........-.... ,.. ...... ···----· ,, .....................-......,.
~ suvise vezuje za njegovu gradansku ideologiju (Keile-
rovo zanimanje za Feuerbachovu filozofiju!), umjesto da,
»Motivirati znaci: .. ol:n:~zloziti pola~eci od subjektivnog s pomocu karakterizacije motivacija u djelu, nastoji da
uvjerenja: Tu je pi-:isutan moment- pogleda pa svijet (Weitan- sam rekonstruir~ Kellerov »Weltanschauung(<, da bude
schauti,ng). Razlog za pojedinacno zbivanje moze se · izreci onakav kako je on izrazen upravo u toj noveli!1 5 Uosta-
'· sarrioako se pusti da on potekne iz ·opcega shvacanja.«
lom, nije slucajno sto an.aliza Kellerove novele u Erma-·
I dalje: tingerovoj knjizi prethodi poglavlju o unutrasnjoj moti;.
vaciji. Pojam motivacije u njoj jos ne dobiva taj atribut
. »Moti~8_cjj§t_ )E: dje!ovanje !1inami~": pjesnikova (des i upotrebljava se u znacenju koje mu i mi ovdje zelimo
Dichterst,~1cr1._o~. po~man~-a kauzaht_eta_ u _nJegovu·_dj~~-tii .... , 0
••
dati!
Ne mqze se, kaze Ermatinger, (za svako knjizevno Ovakvo, idejno znacenje pojma motivacija zastu-
djelo) reci da je »slomljeni kotac bio motiv sto su se paju, oslanjajuci se vjerojatno djelomice i na njemaclm
kola prevrnula, vec je, naprotiv,. sasvim ispravno kad Se nauku o knjizevnosti, i autori clanka o »sizeu« u sovjet-
kaze da je 1»prsa:c;piotivirao prevrtanje kola slomljenim skoj knjizevnoj enciklopediji iz godine 193~. ~ isticuci
.kota~-~W-$ .......MQ-ti.~-a:cii!.!~:.,:~~l;{j'e;.:~.]~!'.~:tpo~. ~--:.: . :. . ~ ~1,·ostoj ~i'riie. . implicite, njegovu vrijednost za interpretaciju pisceva
pogleda na svijet -:- kad ukazuju da upravo nacin na
~~~~~~~-
·matmgerom do1sta mogll uglavnom sloz1t1. Ah autor ide
koji se vezuju ·ili obrazlazu pojedini motivi u fabuli
{»sizeu«!) govori u cemu autor vidi pokretacke snage
dalje od ovakva definiranja pojma motivacije, ne obra-. koje su uzroci kretanja sto ga on >>prikazuje«. Nije ire-
zlazuci zapravo sto oh pod tim pojmom konkretno misli, levantno prema autorima toga clanka hoce Ii pisac dje-
i prelazi odmah na. :r;a,s.udivanje o "un snjoj motivnf"-.,~.,,..-, lovanje svojih likova motivirati transcendentalnim sna-
(die innere Motivierung) koj~zii""fijega snaQ£·'ffe·sto ..... gama, hoce Ii mu likovi djelovati iz licnih pobuda, hoce.
drugo. To ,je. »()r~an.:_~~~~!t~.. -~Y.:~.?.~upne grade djela«· koja 1i se ti djelu aludirati na »natprirodne« uzroke zbivanja
~ iz ~utorove »ideje<< i vrfjedf"gofo'vo 'jednako ia' itd. Te, kao i neke druge primjedbe autora toga clanka ·
_}f_t~~f.!· ·dramska .. kao') "za ·epska· djefau · Ta~o ·pr.osireni · pokazuju kako P. Mihajlov i B. Mihajlovski zapravo vec
pojam iinutrafoje· moti1Ya'~ije~:: Er:rpatinger udaljuje --- ti :zele da rijese raskorak koji je oko toga pojma nastao·
skladu sa svojim nastojanj_em da djelo tretira u prvom- izmedu radova soyjetskih i ·radova njemackih teoreticara.
redu kao >>idejnu« pojavu - od konkretnih pojava pri.:. · · Ovaj raskorak ocit je i u primjedbama ~ n a
povjedacke strukture i cini ga vrlo malo upotrebljivim koji zeli da pojam o kojemu je rijec prenese iz nJemacke
za sistem.atsku an.alizu, a prema tome i za interpretaciju : . i ruske termmo!ogije----rr7rnglosasku. Premda u svoJ1m
pripovjedacki4 knjizevnih tekstova. Vrijednost, me- razmatranJ 1ma, shJ ea~6t'-Nijemc7f1:etnu.:n. motiuaci jG.,_gQ;_
dutim1 znaci za nas Ermatingerovo razmatranje u· vezi i:ovo izjednacuje s terminom kompozidfil, on u tom poj-
muvididvostruku VrlJedriost: kako za odredivanje »UllU,
· 1~ Emil Ermatinger: Das dichterische Kunstwerk Lefp.:. tr~hJestr:11cture« qjeia t~ko i za ono sto ona izrazava,
zig-Berlin, 21923, str. 246-247. '
H Isp. cit. djelo, str. 250.,
15 Isto, str. 126-131.
154
155

. . ··, .
. : .··· . •. ·. • ...
. : .. . . . . . ;: .~. .. . : .: .···: .. . .. :·: . :, ·: .. ·:, .. ·~: . .. •. . ·. ··. ·... :·. '· ..
(~·'··: :· ... · .. : ..
da5& ·. ··· .. .-.·.:·-:·.,:~ ::·:·.:. . ·.·-::. : ...
 ·,:·· .. :1·....
:tj.· ·~a...
»~s'ihol~sku,· so6ijalriU: il1 :filo~;fsk~-~~~~;ij~ o ·to~e
zasto se ljudi vladaju ovako iii onako - u krajnjoj liniji
za neku teoriju kauzaliteta«.1- 6
l'fajvece znacenje istrazivanju motivacija unutar pri-
povjedackog~a daje, medutim, opsezno djelo poljske
teoreticarke \Stefanij~-Skw.a.r:?~S!fe7·· Wst~p do nauki· o
literaturze iz ~kojega· smo, zapravo, jedan prijedlog vec
bili spremni da usvojimo kad smo raspravljali o ruskim
formalistima sto ih ona takoder citira. U svojim kasni"."
jim navodima ova: je poljska aµtorica bliza njemackoj
skoli. Ne nastojeci da preciznije od!edi sto konkretno a
knjize~nom djelu ;eoj~ mat&,aciia'¼a n J ~ i , Skwar-
czynska tali:od~]az;i ad khjiztwooga djela kao inte:-
g~alne cjeline u kojoi,ie (u svim njezinim aspektima) pri...
scyµ.n. _autorov nazor na svijet, a posebno znacenje daje
ov~e motiva Fi kao onom elementu dj_eia. u koJem nafazi
ujedno i }>odraz objektivnih uzrocno-posue 1 1 veza u
_realnoj stva~uostj, . i faktor racion~je predoc~e
'stvarnosti1 i oructe _ruezine inter!l.retaci~ u knjizeynoj
z----------
slici<<, pa stoga motivacija za nju »odlµcuJe o idejnom
·-- Premda·. je Skwarczynska ~edovoljno konkretna u.
defini.J;anju samoga .pojma, ona daje niz veoma jasnih
primjera iz kojih se mogu razabrati i njezine osnovne .
teznje. Govoreci tako o odn6su »konstrukcije<< i id'eolo-
gije u knjizevnom djelu, poljska autorica navodi primjer ·
fa: Dziada Adama Mickiewicza. U III dijelu toga dramsko- ·
epskog djela grom ubija .korumpiranog izdajicu Doktora · ·
i pretapa njegove izda.jom zasluzene rublje. AU o istom . · ·
. · dogadaju drugo lice drame, Senator, govori d,rugacije - · .
on dopusta da· je to »bozja kazna~~ koja· je _izvrsena natl ·
t.: ...
~. : . Doktorom, a njegove se rijecf vezuju za vec prije izre...:':.
ceno proricanje Svecenikovo. Vrijednost toga.- prfrnjera ·
nije samo u tome sto na konktetnom tekstu pokazuje
dvije vrste m.o~ivacija (realnu - prifo9-nim snagama i'
.slucajnoscu, i irealn.u - postojanjem »volje bozje<<) koje
nisu bez znacaja za Mickiewiczev nazor 'na svijett vec i_
16 ,Isp. Rene Wellek, Austin Warren: Theory of Litera-
t-u1·e, Neto Yo'l'k, 1949, p. 225.
l7 Cit. djelo, str. 139.
156
i}:•·•·.·:.•:.
i~:i/ci&;~;};,;;.~LL. ,,_.~·.•·.
,:,J'.{;.;\.':
u tome sto upucuje na kompleksnost ?Jl,Qj;iM_£~~7Je .
ma nas izraz), na pojavu dvojake motivaci ·e ko a e a. o .
• kara:lt eris 1cna za Je a ne~ih pisaca Skwarczynska na-
vodi roman · rancus oga a o 1c _gg pisca Georgesa Be,r-
nanosa Pod sotoninim suncem i Dnevnik' seoskoga zu.p . .
nma).i& .
··~vanredno je zn~cajan i primjer sto ga za »ideolo-
ski plan« djela daje Skwarczynska _usporectujuci Corne-
illeova Cid~ s prijevodom toga djela od poljskog pisca
Stanislawa Wyspianskoga. Wyspia:6.ski ne prenosi samo
tu tragediju s jednoga jezika na drugi, vec joj pri-
stupa i kao stvaralac. U svom prijevodu on mijenja »ide-
oloski plan« djela: dok postupcima Corneilleovih junaka
ravna moralni imperativ (cast kao visa vrijednost i odatle
obaveza da se ona brani), sto je, razumije se; karakteri-
sticno za klasicisticku tragediju, dotle junaci u prijevodu
Wyspianskoga nisu vise »kqvaci svojih cina i_ sudbina«,
vec je za njih odlucan fatum, kao st~-je i receno u tekstu
prijevoda (»neki fatumi gone ... «). 19 Ovaj primje: Skwar:
· czynske posebno je zn~~ajan i :7a~j~ ga sto~a 1~taknu~1 ·
jer nas upucuj'e da je "PEP._Rcav~~J.e !..p}!~rxu·_e~a?-J-e..m~~·-··
.. y~g,ija ...znacajno_p.x:.l:~~!vanJu pr1~~nosti dJ~la kru~::
zevno-historijskim razdobljirna i za njihovu karakter1-
. zaciju. Wyspianski s·e ovdje ocito, kao predstavnik polj-
-.:_::~·· \: ..
ske »moderne«, u svojim motivacijama nije mogao pri-
kloniti Corneilleu. Njegovo razdoblje, knjizevni stil ko-
jemu je pripadao,. nije mogao. slijediti stilske postupke ·
ranijih vremena _:_ klasicizma. Wyspianski je pokretacke
siage u odnosima medu ljudi,:na i u zbivanju u svij~tu
morao vidjeti drugdje nego sto ih je vidio Corneille! .
· U isto~ smislu valja shvatiti i vezu koju Skwarczyn- ·
ska otkriva izmedu >>konstrukcija<< knjiz~vnih djela i po-
. · 1a Isp. cit.· djelo; str. 139. - Ovakvu »dvojaku mo!ivaci-
jm< spominju i vec navedeni autori clanka u sovjetskoJ enci,-
klopediji govoreci o djelima u k9jima s jedne strane postoJi
>>lanac aluzija« na »natprirodpe« uzroke zbivanjat a s druge
·. ·,:
strane i povod za realno tumacenje .. Ovu pojavu nazivaju oni
· i »vib-racijom« motivacija a smatraju je karakteristicnom za
neke njemacke romanticare kao i za impresioniste (mnoge
Schnitzlerove nov.ele). Uspor. Lit. enci1el., t. XI, str. 148.
19 Cit., djelo, str. 143-144.
'1.57 . ··.
. ... :,·:
·:· .. ·.·:
: . .... . ·.·
:; :. ·":..:_:::.
 ~edini~ ~deoloskih. tipova o~?-;>sa. ?rem~ ~ivotu. ~~ .
1deolosk1m stavov1ma u knJ1zevmm dJehma stoJ1, 1st1ce mogla bi za nas b..!:g tek jedan od ~lemena:_a ~nutar ?je...:_~
poljska autorica stu an »v1dl 1vosti uzrocoo-posljedf~- iokupnoga motivacijskog si$t~ma d.Jei~, k;.9J1 b1 govor10 ~
.m veza izmectu zb~gnja Y,nutai: a Yl~<. Tako npr. ira...._ nacinu vez1van3a fabularnoga tldva. 22 ·Rao .,stp µas.....~+.
ciorializam vodi prema naglasavanju >>slucajnosti zbiva-:- rofma 1s 1 uc~i...e.~~!5:1 " Jni fabularni motiv mora -?!!1
nja, nedostatlh'ru-nuuasnfe veze med:u npma«, a i fata-. moti~n sve·zbog toga da bi se stvor10 doJa~ o »uvJe~,.-
lizamlW:t:rznac1 ·»nerazumljivu i tajnu nuznost koja vlada . ljivosti« ctjenr, on mora nac1 ~vo~e opravd~!!Je· u pret-_
sv13e om zabran UJe pjesn.1Itu da suvise·1stice mot·vacfone hodnunaij elovima teksfa. 1 u QSolnJ!'.'i~-:fab.iiJ,a.Eia:
veze«. Kao primjer a va · a alistic og osjecanja svijeta "vorista odlucna za razvitak fabule mJesta. Kako pak
Skwarczynska navodi poematsko djelo poljskoga roman- · ~ecina ·fabularp.1h ctJela pr1znaje lllfove ili hraktere k_~o
ticara Juliusza Slowackoga U, Svicarskoj u kojemu nosioce fabule, njezine agense i kont:aage:3-se,. ~azum1Je
rimoga mjesta u 1abuli nisu motivirana, pa tako ni jedno se da cemo posebno znacenje pridavati ~ m a p ~ -
od centralnih - smrt' pjesnikove volj~ne .zen~12o Napro- st n·a i ajelovanja likova ili karakter~: ?!tave su ~a-
tiv, tvrdi Skwarczynska, determinizam koji v.lada u bule izgra ene zapr na uzr9cno-pos Jed1cno povez~-
rea~istickirn romanima trazi »puno isticanje motivacija«, nom dje~v~ova, na d~mic~ije~aza iz je?ne s1= -
a m_ajstor je u tome,. razumije se, Balzac u kojemu su tuacij.e...lJ: ctrtigu, na mzu mofiv1ramh nostup_aka~ dJelov~
Ocu Goriotu ljudski cini »rezultante socijalno-historijske i:{j'a i vladanja IJll:_~~_lnh 1:iKova i1i karakter~ 1 k~d o~e
uvjetovanosti i prirod:enih ljudskih sklonosti«. 2 J. ~10 na bilo-·kojem mje~ezno,"m~u-:- 1 to J_o/
Sve ove napomene Skvarczynske zasluz1,.1.ju bez ~u- za njihovu interpretacij.u od presudna zna:e-nJa, ka~o
rnnj e nasu p~.znju, premda su utkane u tkivo nje~inih po- nas na to upucuje vec i Skwarczynska. An~h~a ~o a s1-
gleda na knjizevnost i uklopljene u njezin terminoloski stema uzrocno-posljeqicnih · veza unutar d!ela. _(1 ona~o
sistem na koji bi se> mozda, valjalo i posebno osvrnuti: · kako su one u djelu poka~ane), toga mot1vac1Jskog s1-
Dato ovdje ne cinimo 1 imamo dovoljno razloga, Jeda~ je stema (ili »lanca motivacija - cepi moti~ir?vok,. ka~.
od njih nasa zelja da suzimo ovo raspravljanje na pojam · to predl~ze Akimova2 ~); z a p r a v : ~ a ib:
. o kojemu je rijec i da sve korisne napomene i poticaje u karaktera oko koje a ·e t · . ~zgr~~en. Uo:~alo~,.
tom raspravljanju uzmemo u obzir. A upravo takvim
smatrarno i ove, ovdje ·iz konteksta izu·zete primjedbe
upravo za ara ~er vezuju pojam motiv.ac1Je u no:v1~ f},r,t'a'· f4
jeme terminoloski prirucnici s one ~trva~e Oce~~a.. , , ···. ..
Skwarczyiiske. cerno npr. u poznatom Shipleyevu rJecniku nac1, v_,,ec tu-
macenje ovoga termina· koji se pr~m~ autoru. cla!1~a
4 odnosi na karaktere ili zbivanja · u dJelu, a o:nac~Je
»kombinaciju okolnosti (ili nacin njihove k?rnb1:3-ac1Je}
Usvoji v~( "od ruskih formalista po@ motivacijc · koje cine uvj'erljivim djelovanje karaktera tm1:e sto mu
knif?evnog postilp1i:cl iii, ltako bi to zeljela Skwarczynska~··
ko~ ozicr's~mmivacije.":ntJeh bismo "Jos--ecinom istaci 22 Pojam motivacijski sistem odgoyarao .bi, do1;.~kle poj_-
kako je on ip3k;__ OS a .uzak: p V0J0J primjenljivosti pri mu unutrasnje motivacije u njemacko~ n~.1tc1 o ~nJ1zevnost.1.
interpretaciji knjizevnogacijenr,a:1i,fvise cijeloga_ raz- p 0 nasem misljenju prvi je ipak prec1zmJ1, manJe bi:eme~~t
doblja ili stilske formacije. Kompozicijska motivacija nesporazumima i, sto je najvaznije, ·upu~uje nas na 1straz1-
vanje pojedinacnih motivacija u tekstu dJela, pa pre~a tom<:
dedukciju pretpostavlja indukciji. Osim toga, ponegdJe se ~J
.2o I~to. pojam, vise, ~ao poslje~ica prakticne nuznosti_ nego teorets e
21
Cit. djelo, str. 143. svijesti, v:ec 1 upotr~blJava. · ·
:?a Cjt. clanaki str. 169.
158
: ...
-~. .
~
159
::::_·..

. .. .
~

. . . ·.... ...
.. : · ... _ - ... ·__ :._· ..
. ' ........ ·.. :~:, ·.::. :. :.-..
·.
·· . .
:
.. : :...... : .'.;: ..... : :,.: :· .:. : ·: :~.:. ~:·.-:.-.:-.. .. \::..... ·.: ...'-. .:. -;.: . ....... ··.·.· .. 0 : : • .. _: N •• 0: :~ 0: ', 0 + •
 .... ·.
1;·Jn:i····· ?aj~ f~ihvatljivu osnovu u proteklfrn zbivanjima«.24.:A
i:~ ! ~ . 1skl~~c1vo za djelovanje karaktera vezuje taj termin i
;.: . n~v1_J 1 ~opu_Iarni americki Becksonoy i Ganzov termino-
losk1 rJecmk u kojemu je motivacija definirana kao
»~or:1binfranje ?kolnosti i temperamenta koji determi-
n1raJu dJelovan3e karaktera«.25
. Ovako, ~hvacena ~ a , kao te;min koji ,031,1a-
cuJe. o~~ di?elove teksta sto u odnosu n~ fabulamo zbi...
v~nJe il: d3elovanje lika. (karakte.ra) kao nosioca zbiva-
nJa z~ac7.tumacenje, _o'fra.vdanje ·toga zbivanja ili dje ..
lovanJa, iii. ga q:te1·minira3u, a vezuju se u cijele i tnte-
gralne 7!'1-0twaci1ske sistem·e _.:... sve radi' uvjerljivosti ~i-
tavog dJ ela - u svakom j e analitick<m1 ili interp.reta~ij ..
?ko~ postupku vr~?" znacaj.na. <?,na j~da vr:la dragqcj§n
I~~Ji!Y.m~~~---~~ kn31zevnoh1stor1Jsku i idejnu interpreta-
C.!W: Za_. 1d?Jnu. mterpretac1Ju 1straziv~nje motivacija i
:11ot1vac1Jsk1h s1stema moze biti od izuzetnoga znacenja
Jer. ono ~estof. otkriyaj~ci_ u cemu je autor, ili razdoblje_
koJem_u Je pr1padao, v1d10 pokretacke snage u svijetu
~oze mte;preta_toru vise .reci o bi~nom u pogledu na svi~
~et kako J~ on 1zraz.en U djelu, negoli pripovjedaceve ·m
J:t.na~ove. 1zreke. A poseb n "enje ima .analiza motiva--
c11sk~h. s1stema.~rijsko odre vanje c1je ih raz-
~ob}Ja lll sblsk~h formac13a u kojim~razava .
SVOJ odnos preni'asvtj e~tn:rnjeffi:tr.Ra~t
u ~cijam~ Hi u njihovoj v~oj m manJoj. nagfase- ·. · ·
np~~p.rav~ ·Je raznohkost nazora .na svijet pojedinih
autora .~Ir po3edimfi ·shlsk1h grupa pa 1 c1jelih stilskih
rorm~<ma. Moz a on . I ~ azi jace d'o :izraza a Wmi-.
f~onti~~-Pr:.:1:~~ vnik~ ·. razl~"cmn··knjizevl?-~Jfil.orijskih
r~9blJi!.t.Eego Ifact idemo od Jedno&'_a dj~"au.Iar ·.
do drugoga ! ~-~·--- ·· ~. ..l
t1~.,
. M?~emo 8ak ut:'rditi, up~avo polazeci od ·motivacij-·
s1stemh·a't d~. ~ripadnost J~dnoj stilskoj formacij.i ·ill
IlJlzevno · 1.s or13skom razdobl3u nadja~ava individualni ·
autorov ~azor na s~ijet, te da se autor, prihvacajuci :odre-.
24
N · Joseph T. Shipley: Dictionary of World Literature··
ew!?tork, 1943, p. 386. '
; Karl Beckson and Arthur Ganz: A Reader's Guide .
:: to .Literary Term_s. A Dictionary. New York, -1960. p. 129.
160
. deni, »vrel'l:lenom<, nametnuti. stil, ~klapa i u »opcl«· na-
zor n~ svijet sto ga njegovo ,>vrijeme<<., odnosno stilt ispo ...
vijeda ... Jer up~avo stilske formacije i nisu drugo .l!~g2._
historijski nastali ti ovi u um· etnosti izrazena odnosa
P.rema covjek11 i .drusbl.u, koji ne izviru :to i o 1z poje-
· dinacnoga. i individualnoga nazora na svijet -pojedinoga
p1sca, vet! lZ nazora :ha SVijet sto· ga U sebi llOSi odred:eno
povijesno razdohlje .. Mogli bismo, primjera radi,. parafra-
z.irab poznati vec i paradigmatski primjer Balzacov. Po
svojim izrekama legitimist, . monarhist ·i katolik koji u
religiji vidi spasenje· za drustvo (o svemu tome govore i
njegovi karakteri), Balzac je. po motivacijskim sistemima
svojih djela socijalno-historijski determinist koji kao os-
. novne pokretacke snage lJ. drustvu priznaje ne samo dru- ·
stvep.u, pa cak i klasnu psihologiju, nego i ekopomske
zakonitosti! Kankretno istrazivanje motivacijskih siste-
ma u Balzacovim djelima moglo bi razotkriti bit njegova
nazora na svijet koji nije drugo nego nazor na svijet pri-
padnika reali:;;ticke stilske 'forrnacije, odn.osno razdoblja
u historiji ljudske misli koje je dalo i M~rxal Ako pak
.proucimo ·.motivacijske sisteme »religioznog mistika~< Do-
stojevskoga, necemo vjerojatno imati mnogo muke da
utvrdimo klasnu odredenost _njegovih karaktera ~ Idiotu
ili u Ztocin·u. i kazni ili da spoznamo golemu ulogu novca
koji tako cesto pokrece njegovirn kaf;°kterim:a. Pokrecu
lf,' uostalom, zbivanj1ma 1 llkov1ma reaiista Tolstoja ·tran...
s.cendentalne. snage, i motivira 1i on cinove svoje Ane
Karenjine intervencijom boga u kojega vjeruje?. Ne :mogu
se tako ni Balzac, ni Tolstoj, ni Dostojevskir odrvati stil-
skoj formaciji; svome ·knjizevnohistorijskom razdoblju,
pa ma kakve ideje oni sarni izricali i ispovijedali.
Nij'e slucajno, medutim, sto ovdje uzimamo primjere
iz stilske formacije realizma. Upravo realizam .ra.zvio je,
tez~~! za sto sirom i temeljitijom drustvenorr("analizom,-
t.a~o ·· razgrana t .motivac13sk1 s1stem u koj emu svaki cin,
svaki postupak JUnaka mora 'fiti objasnjen psiholoskimt
~a . zatim i soc1Jalmm uzrocima, pa je svako pravo reau-.·
sticko djelo c1tav splet uzrocno-posljedicnih veza U ko-
jifua socij alne determman te igra ·u bez · sumn ·e na ·
cajniju u ~gu. pravo sa stajalista· realizma i Engels j~
11 Stllovi i 1'.azdoblja .161
···. ·..
..• .. . . .. .-... : . :.. ·..........· -~ .. :. :. ··: .. ·.· ..~: \ .·:·
' __ .. '

~\
u vec spoinenutom primjeru kritizirao· Lassalleova Fran~
-za von Sickingena.
St?ga se odista ne
mogu nazivati pravim i dosljed~
nim realistima ni oni sovjetski pisci koji, kako ·to ·u.svom
-clanku istice vec citirana Akimova, svoja zbivanja ne
motiviraju iznutra1 prirodom stvorenih karaktera, vec ·
lazno, prema unaprijed pripi::emljenim normama moral-
noga vladanja (takve je motivacije,. spomenimo to ovdje,
razvijao klasicizam), i~i u »Iancu motivacija« propustaju
»va:zne karike povijesnoga objasnjenja<< ovih Hi onih po-
java jer im to nije dopustalo »vrijeme« (koje nije poka-
zivalo ·sklonosti prema istrazivanju socijalno-historijskih
-kauzalnosti; a ·radi set dakako, o Staljinovu vremenu!).2(;
. '
5 potj;)U.If~Cfnterpre!~~j_~.,E,?:!JtlVaClJSk~ga ~~st~m~, _kOJl cesfo
-R,azlicita ~Pt~zevno-historij.ska ~az.£2...12.Ua i razlicH.~
~tUske.:f.Qrm1~v;U~-.P.~~~~E.J!£.~~--E.~zlicite_ m ?..!!Yacij sksLiSi;.
steme 1 __ razlicite vrste motivacija_ J:foJe. ··varJraju ·od pisca
···p~--~a i o<nllel.Lao djela. Ako jeano·vrijeme, pisac ili
djelo pripisujµ ljudske ~ne volji bogova i njihovim .u.za-
.jamnim odnosima, kao sto je to· cesto u antickim knjizev-
nostima, govorit cemo o mitoloskim motivaci?ama; ako u
fabuli sudjeluju nezerrialjska bifa koja je·stvorila pucka
predaja iii autorova masta> rijec. je· o fantdsticnim moti'-.
~ Vacijama (vrlo SU ceste kod romanticara); ako su ·postupcf
karal,{tera· izvedeni iz psihickih osobina, onda se radi o
· ~J2§}~o_loskim motivacijama; ako je pak cin determiniran i
socijamim. . pofijeRt<Jm-:tunakovim Hi drustvenim odnosi-
ma u sklopu kojih-jun~k djeluje_ - tada se radi o· ·soci~ ·
. j.g._lnoj motfo_aciji kakv4 tako .cestd-primjenjuje r e ~ . . .
~ Dadamo 1i fiziolosko-biQlQ_ske motivaEije koje je razvijao
naturalizam, simbolicke motivacije (posebno karakteri-
26
.. Isticuci »tac.r_iost« mnogih pojedinac:nih ·motivacija u
. viran nj ezinim cvrstim, doslj edmm 1 ponos11;1m ~a:akte-
s~vrem~nom romanu sovjetskoga·. pisca Konstantina Simo-
nova, »Zivi. i mrtvi, Akimova naglasava da je primjenu
·takv1h mot1v:aclja omogucilo »vrijeme kad je knjiga pisana«
~1959!), jer tek sada za »odista duboko tumacenje ... pojava
1 karaktera« u sovjetskoj knjizevnosti »PO$toje sve moguc-
nosti«. - Cit. clanak, str. 175-176. · skom sistemu - koji zaista nije drugo nego s1~t~m ko3_1
}62
,..
:,,, ·,/::.·
;:_:-:_::.--·.
=.:.·:.·.· . ·.\ .
. :· .
.·· >><.-::'
: ·. . : . :. : .
~
~-. ..... ·.
L.: ..: ,·.~ .. ". . -~~:#¥#¥±¥; ·. . . . . .·.· .......·: ...,:: ·. . . . ·,·.
. .... .~ .
'sticne za noviju .knjizevnost), m~i~9.~~ije poclsvijescu koje-
je U· knjizevna djela unij<r,_lo prihvaca1:-Je Freud?vav 11;~..:
u6anja:,~· mo~~Mcn:ec1aa~--smo spomen~~~ce _1l,.~ ~~.;.;:l,_t:
vrste mohvac1Ja kojima se pisci slu~e-.~?.!.~... -~on~~~~!.~:J 1
svo1ih dJela, spozna~_,1J2a.l~ d.a 1h. ta:f~ i:n_ozem? razvr-
.stali ao u beS'.Ki'a1Tpr?:1~~~~!~~Y.:J?:oye _!..!lo:7e yrste:Tsfo-
t ak•o--meaufirn-·-:mo·zemo
, '
vec fa toga nabraJanJa ,.
zaklJU-
. t
citi koliko nam s~mi ovi termini mogu pomoc1 u m er-
pretaciji nazora na svijet kako je i~recen u. fal:m.larno~
djelu. Naglasavajuci pak k~rakteristic1;-?s.t_ i:0Je~~:11h :rsta
motivacija za pojedine stilske formac1Je 1h knJ~zevn~po·-
vijesna razdoblja, moramo ipak 1staci da ~~...m ~0~1va~
. .. ··• ' cij_~e sistemi U _knjizevnim dj~~im~~ k_ao n1 ~s~a~1 s~ilsk1
postupc1, n~. poJavlJUJµ u ~VOJ~~ c1stn~ obhc1ma_,_:, tek
n·-s·eb1 ·uklj'uci.iJerazlicite vrste mot1 vac1J a, daJ ~. nam mo-
... r:ru1st·'ttazak:T]u.cujemo prema nazoru na sv13~t sto g~
guc --"-· · · pripadnosti
j e· 1zrekao p1sac, o~_:1?.~~?.,....~.:~-~~ _. ~J.:~_?.Y..?.J -···-·•n-"_:.-~--·-···-,r-,
ovof1lron0j·•~·stii'sko°] formaClJI. . .,
. ~-..-Ari.allze motivacijskih Sistema_ u djt:!lU 1:n9E~}.E,,_~~J~f=""'~"
voditi tacuna o integralnomTe~, a ne_sa!!lo;.~ _;n e <?..
vinf pojedinos ·1ma. Poznat je npr. iz r~ske kn~~zevnosti
problem odno§a'Tatjane Larine kao vec udate ~~ne pre-
ma Jevgeniju Oneginu. N:ki su kr~~ica~i, po~a~ec1 o? svo-
jih moralno-etickih gledista, ~a11:,Jer_ah Pusk1p.oyo~ Tat:
jani sto nije napustila svogq muza 1 p_red~la s~. _l]u~avi
koju .je gajila prema One~in~ (me?u ti.1:1 Jy _krmcari;:1~
bio i Bjelinski), dok su· drug1 (1;1e~u nJ1ma G_e::1-? nac1 :.
Dostojevskoga) ·sma~rali da TatJanm _stav pr1ll~1 pravoJ .
»ruskoj dusk Radi se ovdje, pored ostalo~a, ~ ? tome
da je cijelu tu diskusiju izazval~ nedo~olJn~ dire_ktnq,
motivacija· Tatjani~e odluke o VJerno~t1 muzu ko~.e~u
je »otdana<< i vlas~itom postupku. Pa 1~ak - Tat3am:1
odgovor Oneginu Puskin je indi_rek~no 1 te _kako motr~
mu rom i moralnim nacelima, a sve je to opet ~otiv_~r~n?,
u krajnjoj liniji, patrijarhaln~~ ~~e~i_nom u k~JOJ. _J_e
Tatjana odgojena, pa je) zahvalJUJUCl c1Jelom :notivac1J_:
cemo ·na.'ci i u klasicnim realistic~hn proznim dJehma, tJ.
..~-:
~
163
. :· .:.. .
. ''
:··= .. ·:.. :.} .......... .:.·: :: :··...
 :· .. :· .•

on je. socijalno psiholoSk;° - Tatjariin cin postao 2a: ~;: ovdje veC pobjeduju moralno-eti~ke norme i ... ozako-
taoca uvjerujiv, premda za._. borber1e pristalice zenske . njuju se! · · · 'k ·
ravnopravnosti nije uvijek bio i prihvatljiv. Ovdj¢ treba . ·Poseban su problem djela u koj_ima su kari ~~~
naglasiti da indirektne motivacije mogu biti veo:tna uda-.
»lancu motivacija« izostavljene. Govor1mo t~d~v o. n~ ·,
1jene od mjesta u tekstu na kojem se iskazuje sam c.in
tivfranosti pojedinih cina. Ako se r~di . o re~hstick1mb~Je~
karaktera i da ih redovno treba. uzimati u obzir pri ana-
lima cesto je to nedostata:k. tih dJe~a. All :t? se o. icn.
lizi, a zatim · i pr{ intepretaciji djela. Upravo u tom
smislu Akimova govori o ·»lancu motivacija«, a nje~in,
premda metaforicki, termin ima svoje opravdanje. .
dog;da kad nedostaju samo poj_~dinaCne kar1ke, a
·e motivacijski sistem vrlo razv1Jen. -'~Te~a nam se z i . .
::~t
J • "ine ieuvjerljivima zato- sto·nemaJu on~g. opravdan3a
· Vee .je Erm.atinger istakao kako je u nekim djelima nJ~ c .. .. - dru a zbivanja ili cinove Junaka. Upra-.
ideja izrijekom· izrecena. Kao primjer za to navodi, pored· koJe na1laz1mo z~ . g . .... t ·koj knjizevnosti. kri-
Goetheova .Fausta, njegova Izborna s1·odstva. 27 'Uzmemo. vo .takvu nemotiviranost u, sov~e s Al' . . drugih
li taj drugi primj er, u njemu cemo uociti vrlo raznorodan . . Akim.ova u spomenutom clanku. l ima l .. •

motivacijski sistem u kojemu psiholoske motivacije igraju tiz;;:'.cnosti: kad je. nemotiviranost veC prisutna u ClJ~l~J
m . d"ela-T6jevrlo cesta pojava kod· aut~a OJl
zna~nu ulogu, ali u torn cemo sisternu · bez oklijevanja s ~ ~: .
na~avaju-inrcfona .....~ .. Os16:tdria Je- npr.Lmo-
: . z· b1v8:_~Ja.:
, rnost .. _
istaci opcu motivaciju cjelokupnoga zbivanja, .a to je,
razumije se, sarno postojanje »iz~ornoga srodstva«. Posto- tivacijamolfova 61Jega..1'z"samostafia n~ s:ob~d:1· ~ n;~a
janjem zakona afiniteta rnedu ljudirna, koji ·o4govara montovljevoj poemi Mciri koja kao da Je 1.obJasnJe .
Zf\konu afiniteta meau pojedil].im kemijskim spojevima pocetku njegova · monolog·a: '
i elementirnat u jednom se razgovoru mot:i:vira i f~bu-
larna osnova romana. ·Ali unatoc toj opcoj racionalnoj I poto.mu mo.~ dela · ·,
motiva.ciji (priznavanje zakonitosti u odnosima :i;nea:u . N emnogo pol zy vam uznat >
ljudima), u Izbornim srodstvima razvija se motivacijski.. A ·dusu -mozno l'raskazat'?2B
sistem koji vec priznaje ono sto ce romanticari tako rado
zvati strascu, a mi nagonom, zatim i moralno-eticka gle~
dista karaktera koja $U pokretaci. n.jihovih · cina (Otili-·
jina sutnja i gladovanje motfoira se njezinom odlukom ·:_: .
.
: za1~ta, ;ri:~e
.. e rom~ntizma kao da se tih rijeci pridr-
ne moze iskazati pripovijedanjem , -
zava. o.. ~·ermontov i time kao da je naglasa:7~0 ne~o-
koja Proiilazi. iz njezina nioralnoetickoga · stava), a u :;:ist~z!ocno-posljediCno po.~ezanog P~i::lJt:~:o~
.tkivo·· roman<:1, ~laze cak i fatalisticke motiyacije (Char- psihickom dozi:7ljava:1~u, a s ntJ;~ei s~ozJ.~a je predmet
. lottin predosjecaj zla,· osjecaf pre.~odredenosti smrti Edu-/.. : ·.: .
" st izri<!ah mnog1 roman icar .. .
.. ,.
ardova :i Charlottina djeteta)! Svojom opcom motivaci-. g~c~o ravo ·dusevni dozivljaj. Razumije se d~ ~ nJ:hov1m
.,
. ' jom djelo je tako vezano £a. racionalisticko poimanje svi-
jeta i njegovih zakonitosti i time ono jos odudara od ka-
. n·:.""i
b~o ~p ..
dJelima
K'dala ih
. moglo biti cvrscih motivacijskih s1stema.
mJejemnemogucnost spoznavanJa · ps1·h·.1c"•ke doziv·-
snijih stilskih for;macija koje je razvilo 19. stoljece - od . .Yi 'l 'nosti·U vremenu koje je jOS bilo.daleko.?d ~uvre~ene
romantizrna i rea]izma.. Samo sto je izgradnja romanaf ldJabJ. ske psihologije! A u prilog tom razb~Ja:1Ju_ mo!~va-
koji u svojoj" opfoj rnotivaciji nosi upravo biljeg racio- · ·u· k'h
1n sistema. isa:o
. je 1. opc1
,,-. 1rac1ona
. . li'zam
. lJud1 koJ1 -sur
onalistickoga razdoblja, ipak osnovam~ spoznaji »za.- na ;~~zi~ljavali katastroficko razdoblje. u povijesti Evr?pe.
kona~< - koji vise nisu racionalne prirode. »Strasti«
27 . dJ' ela I Nema
2s I za t o moJa .. '?mnogo
_. koristi da sazhate
. I
Cit. djeloJ str. 282. A o dusi moze Ii se pripo.v1Jedat1.·. .

. .. .
165
·.
(:·/·: ·...

~ : ~ ; , . . : : .:,;;.: " • L
. .. :...·.·--.·...···.· . ·.·.·.·:.:. <.·:-=.·:.....· .:..·.:·..·: . :.......:. . :, .....·.· .·...:. :'·..· :·.'.~:.,:
- .•. ·. .-.i·.:...::_·:...·..'·.•.,-.:.:;_:.-.:"·.;_:.:.;.·.·:
. i.:.:,!l1"L,L..':.
..•i.:.:.•..:..:.:..
.. · .....,. ·.:.: ... ... :·:···..... : •.. . ..'.:.· .. ·.. ·...
 . .
Motivacije jzosfaju i u mnogim dijehma evropskoga
,>modernizma«. U tim djelima novije knjizevnosti zbiva-
nje kao da -se odvija samo od sebe i pokretacke snage ·
toga zbivanja uopce nisu oznacene, odnosno zbivanje je
same niz slucajnosti (motivacija slucajnoscu!). A u dru-
gim- prilikama ipak iz teksta razabiramo da postoje ri,eke
snage koje ravnaju ·zbivanjem, ali su one izvan covj~ka
i njegovih cina'. Pose.bna, ali dosta ucestala pojava u tim
djelima jest postupak simboliclce motiv·acije .-kojim se
indirektno tumac'!i zbivanje unutar fa.bide.
Primjer simbolicke ?10tivacije daje i poslijerevolu-
cionarni ruski prozni pisac Boris Piljnjak. U njegovoj
pripovijesti Mati - crna zemlja (u ruskom originalu
Ma.t' syra. zemlja, prema stalnom epitetu ruskoga fol-
k1ora) nalazimo za motivaciju zbivanja' karakteristicnu
,recenicu »N ekuljova je spas~la slucajnost«, a lJubav se
istoga Nekuljova prema Arini (?hladila samo zato ·sto je
on u njezinoj blizini poceo osjecati miris koze zaklanih
~onja (Arina se bavila kozarstvoin). · Ali dok· su tako po-
jedipa zbivanja u toj pripovijesti motivirana slucajnoscu
i1i podsvjesnim i atavistickim u cov;jeku, dotle cjelokupno
zbivanje tumaci - simhol. Uvijek se· iznova pojavljuje
mali »vucic« koji se ne maze pripitomiti; a na kraju se.
utvrduje da je taJ »vucic« zapravo lisica, sto gradski
-ljudi - protagonisti pripovijesti - nisu znali. ':faj je·.
·»vucic« simbol iracional:z:iih snaga 1 nemogucnosti njihove
spoznaje i. on u pripovijesti dominira cijelim zhfvanjem.
Zbog toga je interpretacija novele jasna: covjek ne moze
spozri.ati svijet oko sebe, osobito ako nije vezan s iskon..
skim, nagonskim snagama U·: ~jem_u. NJime ravnaju ·slu'.* .
cajnosti, nagon i iracionalno u :njemu i izvan njegal
Prirnjer za simholicku motivaciju nalazi Dragisa
Zivkovic u nasoj knjizevnosti u Olujacima Ive Andrica.2n
. I u·tom je primjeru gotovo predodreden tragicni zavrse-
ta:J{ mlade Mostarke: covjekom ravnaju snage koje su
izvan njegova dop.vata.
20
Isp. Teorija knjizevnosti, Sarajevo, 1958, str. 199.
·.:.:
. ···.···J.;__;r. ·.·.·:·.·.:.·.·:· .
6
R~zvijen motivacijski sistem poznaju, ~ to valja 12°-
sebno· naglasiti, u prvom ~edu :ealis~icka dJ:l~.~o Na raz=
vijenosti tih sistema i nj1hovoJ doslJednost~ ce~~o ~e
melji njihova uvjerljivost. A ~~novu,...,..,rp~t1.::flC1J~.krh ___~--
t1-
stema u realistickim djelima .c1n~ soc1~~lno-P.E..~\:
motivacij~ koJe su za t,u stpslfo f~~;11.a_c,,1Ju.. ~~raktens l
crie. Bez ri}Ih se. ona ne moze Z?-_m1s!}!1I •
.. u .predrea:Hsticki~ se. djelinia ta p~t::~ba za "SOCl-
jalno-psiholoskim motiviranjem jos ne ·0s1~ca. Kao ~t~ to
primjecuje Akimova, Victor Hu~o npr. 1:1Je u Jadni~i~a
smatrao za potrebno da objasm ka~o Je Jean. V~lJ~al}
post a O
bogat i probrazio se u gospodma Madelama. ~o-:-
. · · · "t ·
tivacija toga preobrazaja sazeta je u kratkom 1~vJe~ aJu
0 tehnickim pronalascima kod izradbe stakl:mne 1 na-
rukvica koji su Jeanu Valjeanu ocito pomogh da s~ obo-
gati. Socijalno-ekonomska motivacija, k_~ja ·C~ bit~. t~k~
znacajna u · Balzakovim 'djelima, postoJ1 d~duse vec ·:
ovdje, ali ·ona je nerazvijena· i podreaen~ J~--~snovn~{
pretpostavci: da pi se cinilo· dobro, tr~ba ~1ti _bog~t ..
Tom se apstraktno-moralnom pre~~ostav~om zb1vanJ~ .;
motivira. A znamo da ni u Jadnicima y1,,~t~r H~go J_o~
nije dosljedan realist, premda muse v~c c~n~ potr,:bmm
da har u jednoj recenici · zbivanje obJasn~ 1 _ soc1Ja_l~o-
ekonomskim razlozima. .. . . .. .
u vrije~e ranoga r~~lizma c~sto ~em? n_a.1?1 1:1~ Je-
dnosta van oblik socija.lno-psiholoske 11:l~:1yac1_Je ·;. - . na
motivaciju odgojem koja se maze povezati sa ~?~ce:13em
sto ga je odgoju i pr9svj:ti p~i~isiv~lo ~J;'?SVJ~~-~t~lJst~~
(sjetimo se samo oblika nJemack1h_ Bild~ngsroma~~~· ye~
smo istakli ·kako je npr. Tatjanin postupak u Pus.kmovu
>>romanu U stihovima« motiviran pore~ rst~loga _1 _odg~-
jem. Takve su motivacije za to djelo 1 mace .k~rakteri-
30 Motivaciju, uz metonhnijJ, sp_ominje. ~a? . jednu od
· osnovnih znacajki realizma D. Cizevsk1 u svoJo~ (mace ~ pr~-
vorn osporavanoj) knjizi: Outline of Comparative Slavic !-,i-
teratures, Boston, Massa<;::n:usetts, 1952, str. 106.
•,.:
a1 Isp. cit. ~l~n8:k, .. str. 172-173.
167
: ..=...• ·.: ...:·· :·.
 sticne. One zauzimaju znacajno mjesto u postupcima·
slovnog junaka romana, a obrazovanjem u njema.ckorn
Gotti~genu"i usvajanjem onovremene njema~ke filozofije' ·
m.otivira se i karakter Oneginova suparnika u dvobdju
-:-· Lenskoga. Obojica su ·pa-k, kao i 1'atjana, motivirani
socijalnom sredinom iz koj'e su potekli, .a koja · je u.. r·o.;.
mahu takoder oblikovana. Te motivacije pokazuju lie
samo znacenje koje je Puskin davao odgojti, obrazova.nj·u;
prosvjeti i idejama ti ·covjekovu razvitku, i t,ime se Jos
vezivao za· prosvjetiteljstvo.j njegoyu ideologiju s jednet
~ za stil. evropskoga sen~imentalizma s druge strane, nego
1 sklonost prema realizmu .kao stilu koji na prvo. mj~stQ
stavlj~ covjeka ·(karakter) ka,o drustveno determiniranQ
pie~ (soeijalno-psiholoske motiv~cije). . ..•·). .· ·
Socijalno-psiholoska p~ir~da motivacijskog~ sistem~
qq.lu~uj~· zapravo f o pripadnosti djela realizmu. Zato
takvu prirodu motivacija jedan noviji sovjetski knjizevni
historicar s pravom ~matra kao ·presudnu za odredivanje
pripad;nosti Dostojevskoga toj - prem·a sovjetskoj termi- ·
. n~lq~i)i - »metodi«. 82 Postupci ka~aktera· ·djelima .re--
h.:··
].. a~1sta motiyirani su socijalno i psih.oloski1 · ali njima Je 11.
!.,
!:··. isto vrijeme ostavljeno dovoljno mjesta za samostalno
!:>'
f .'
djel?:7a.nje, kretanje_ i odlucivanje. Covjek je, dakle, ·de-:-
te~mmiran odgqjem; sredinom u kojoj .zivi m je .zivio;
!\
PrIPfidnoscu socijalnoj grupi ili klasi, pa na osnovu tih
dete:min~nata razvija svoje djelovanje; odlu~ujµci ipak. ·
o. zb1yap.Ju kojim ravna. . razdoblje ··dezintegracije realizma. U S(?lohovljevu djelu
. .-. ·Mogu ·postoja.ti v~iike razlike ·U drugim elementima
~-t~uktur~ r~alistickoga djela, ali socijalno-psiholoske mo-
Jivacije moraju u njemu biti prisutnei jer SU one zaista
»~~menl"'teineljac« realizma.. 8~ On?. se .u motivacijskom
~1st~m~- mogu . dopunjavati J drt.:tgim tip6vimc3: motivacija~
pa prema tome mozemo unutar te velik;e stilske forma-
~ije .ra~:v:z:stav.ati pisce i pratiti njezin razvitak.
Karakteri kciji u Tu~genjevljevim romanirila nqse..
fab~~~ .pokazuj~l mnoge medusob])e slicnosti, ali su razli ·
. ; :,
1 stvenost, kao i iskljuciv polozaj u selu, motivfra time sto
· .. ~
2
-Isp. A. A. Belkin: o realizme Dostoevskogo.
tvo Dostoevskdgo, Moskva, 1959, ~t.r. 48.
[\.·. ...
33
· Isp. A. Akimova, cit. clanak, str~ 17L
:.·
[,,·:.·.·\·· 168:
::
;_·..·;.·, . :· ....
i(i\<f . .;
b,<:\:\~\;L>: \: _.:·..:-:,.'.- ... . ... .. : ': •· .. ··.: ·. ·. ·: :·:.··.• ·...
na- ~ito ·motivirani -i te ·razlicitosti posve odgovaraju Turge-
njevljevu razvitku. Rudinov je karakter jos prete.fao
motiviran odgojem i obrazovanjem (njemacka fil<)zofija),
pa intelekutualnom sredinom u kojoj se razvij ao (kru-
zoci 40-tih godina) 1 · ·o cemu se govori u njegovoj pret-
pri;povij_~sti. (Vorgeschicht.e)., i po toj se mo.tivaeiji roman
Rudin uvrstava u red djela ranijeg realizma (isp. pri-
mjer J evgenija Onegina). Karakter Lavreckoga takoder
je mQtiviran odgojem, ali .i sredinom »plemickoga gni-
jezda<~ ko.ja ga je formira}a> dok je Bazarovljev karakter
u Ocevima i djeci- motiviran cak i klasno njegovim soci-
j alnim - plebejskim -. porijeklom. A nasuprot ·$vim tim
junacima Nezdanov u posljednjem Turgenjevljevom ro-
manu tragicno je pr~dodrecten bioloski, tj. porijeklom i
nasljedem. Ali ti su katakteri uza. sve razlic~tosti,· ipak
motivirani i socijalno-historijski, pa ih. za.to mozemo in-.
· terpretirati kao reprezent~nte ·odredenih tendencija u
razvitku ruske inteligencije 19. stoljeca i njezinih inte-
lektualnih htijenja. · · ·· ·
u Zanimljiv je, i ?>IBOderniji«, primjer Solohovljeva
i:oman·a Tihi Don. I~graden kao veliki realisticki roman
»·vremen·a i prostora«. i potcinjen zakohima obliko,Janja
t'akva romana kakav je u Ratu i miru d,ao jos Tolstoj,
taj se Solohovljev roman· svojim biolosko-fizioloskim
motivacijama, po~ebno u svoni prvom dijelu, vezuje za
nalazimo, pored ~ocijalno-psiholoski4 motiyacija tradi- .
ciqnalni4 ia realizam, i vrlo razvijene motivacije n~go-
nom ili bioloskim naslijedem. Aksinjin je kara~ter u
. cjelini indirektno motiviran i time sto· ju j_e s_ilovao njezin
·otac, zatim nasilnom udajom, a njezin se·· odnqs prema
Grigoriju u biti zasniva na tome sto je_ nesto »vuce<<
k nj.emu, sto ona >>utrobom osjeca<< svoju povezanost
s njim, a pisac redovno istice kako nagon it nje nepre-.
stano nadjacava »razum<~. Isto se tako i Grigorijeva str_a-
Tvorces- je on unuk kozaka koji je doveo ·zenu Turkinju, a citava
.· " · ' »ljubavna« fabularna osnova prvoga dijela zasnovana je
. na djelovanju nagona u njemu. Time se Tihi Don, bez
169
. . ... .. . . . . .
....
~~
 sumnje realisticko djelo sovjetske knjizevnosti, jednim ·
svojim dijelom vezuje za. ona djela ev:ropskoga »moder-
nizma« koja isticu motivacije nagonom, instinktom, na-
slijeaem i seksusom, kao sto se za ta djela u srpskoj
knjizevnosti vezuje i Necista krv Bore Stankovica.
Razumije se.da motivacijski sistemi realistickih djela ·
nisu uvijek jednostavni i da se od pisca do pisca i od
djela do djela znatno razlikuju. Upravo te razlike inter-
pretatoru i pruzaju znatne mogucnostL odredivanja po-
sebnosti autorova stna· unutar velike stilske formacije,
kao i interpretiranja osnova na kojima pociva njegov
na'zor na' svijet. Ali ni u realistick~m djelirna motivacijski
sistemi nisu drugo nego elementi koji su izvanredno zna.;.
cajni za idejnu analizu djela; ipak, oni se u cjelovitoj
interpretaciji ne mogu izdvajati i U'hijerarhiji postavljati
suvise visoko. A cini se da motivacijski sistemi-, upravo
zatq sto su u stilskoj formaciji r~alizma najrazvijeniji,
·_ ne .samo sto na tom podrucju. pruzaju pouzdan oslonac
interpretatoru i knjizevnom historicaru, ve9 od njega
traze _i.maksimum paznj_e i osjecaja za najskrivenije po-
luge <;fjela, za ono sto "je u umjetnickom djelu neponov-
ljivo i stoga umjetnicko .. Stvaraju~i instrument knjize-
vnohistorijskoga istrazivanja, ne bismo smjeli da ga pre-
tvorimo u batinu dogme!
Nema sumnje da. je pojam motivacije, kao sto je
ovdje shvacen, jos uvije.k veoma ·:mlad i relativno -malo ·
upotrebljavan. Mazda upravo zbog toga sto jos nije pre-
vlad~na antinomija izmedu takozvane »formalne« i tako-
zvane ·»ideoloske« anal_jze _dfeia. A. mozda· upravo ovaj •.
_pojam ·moze pridonijeti pre~lad~vanju· te suprotnosti
koja je najveca bolest suvremene na.uke O .lq1ji.zevnosti... .
Pa 'bio taj doprinos i s·asvim· malen, koristit ce; sup~ot'.'" :· ·
nost i dalje ostaje velika!
170
B. MOTIVACIJSKI SISTEMI _U REALI~MU I
·»MODERNIZMU«
(Na primjerima hrvatske nov.ele)
·
1
U_ okviru S.erioine novele P1·ijan Lovro nalazimo ovu
situaciju: pripovjedac dolazi na selo gdje ga zatekne
kisa; u drustvu koje se tom prilikom okupilo voqi se raz...
govor, a temom _toga razgovora postaje knjizevnost; pri-
povj edaceva subesjednica kriticki. se odn9si prema su-
v!emenoj. hrvatskoj ·k_njizevnosti:
»Dvoje mladih .se zav.oli, ali .im se namecu .kojekakve
vrlo obicne prepreke kojib vrlo obicnim nacinom uklone, pa
budu, hvala budi bogu,. svoji. K tomu malo sunca, mjeseca,
cvije¢a, suza - i pripovijest je svrsena.« _ ..
_Ovakvo stanje u I:irvatskoj prozi kriticarka.pripisuje
. odno~ima u ·Hrvatskoj koji SU ~>maleni, neznatni«. Tom
·se misl3enju suprptstavlja pripovijedac dokazujuci da je
i u nas »povijest ljudskoga srca ... toli razlika, toli ziva 1
· da nasim- piscima ne treba nego prepisat je, pa su napi-
sali najljepsi · roman«.
· I u dokaz .ove svoje tvrdnje pripovjedac prica svoju
novelu o »prijanu« Lovri 1 obrazlazuci je unaprijed
ovako: · · · · ·
»Ne nadajte se, gospodo moja, da cu· vam dokazati pri-
1 .cicu slozenu po pr-avilih umjetnosti;· ne mislite da cu dozivat
u pomoc ostru dosjetljivost ili bujnu mastu. Nipo.sto. Sto vam
_evo kazuje~, ziva je i prosta istina.«
Ovom motivacijom stila zapocin_je novela koju njezin
pripovjedac octto suprotstavlja dotadasnjoj hrvatskoj no-
velistici. U to vrijeme. novelistika tipa »dvoje mladih se
zavoli, ali im se n.amecu kojekakve ... prepreke« koje se
zatim uklanjaju, postaje trivijalnom, i u hrva.tskoj knji-
zevnosti (premda sa znatnim zakasnjenjem prema r~zvi-
jenijim evropskim literaturama), a 'Prijanom Lov_rom
·senoa stvara - · ui ostale noveliste ovoga razdoblja
171
·, ..
 -:.::·:·..·:·:·.
t1ffiWff {}//t\:·-._'<.: \_ .·;· .·:. ··:_ ···
rnt.\'.t..".·:·_.. ·.. (Ad~Ifo Veber-Tltalcevic, ~anko Jurkovic, Vilim. Kora:...
)['·. jac) - tip rane realistic~e hrva~ske novele. 34
;·J U sredistu ove novele stoji karakter »prijana Lovre«
iii - mladica seljackoga porijekla koji se svojim radom i
:·t; sposobnostima zeli da probije u inteligenciju i da tako
Jl koristi svom narodu. Na tom putu Lovro svladava naj_;
\·lf razlicitije zapreke, a .na kraju dozivljava slom svojih
·=· nada te umire. »Prijan Lovro«, kako ga oblikuje Senoa,
'.,:_:_!,:_;_ pravi je karakter realisticke novele; a izuzmemo Ii nje-
·: zihu razvijen~ fabulu (ne govori pripovjedac-. uz~lud o
gradi za roman!), taj karakter maze za ovu stilsku for ..
maciju biti i reprezentativan. To vrijedi · i za motivacij-
ski sistem ove novele. · zlatne plode da ga ne bude oborila bur~!«
Svi. postupci '»prijana« Lovre motivirani SU njego-
vom voljnom aktivnoscu, zeljom za obrazovanjem, ·lju-
bavlju, radom u korist naroda .. Njegovu volju odreduje
cas ljubav prema majci (prihvacanje· svecenickog zvanja
kao prve stepenice na· putu prema obra.zovanju), a cas
njegov~ stavove formiraju procitana djel~. (udio Kanta·t·
J.:tousseaua, To.t,ne Kempinskoga u otporu prema sve¢e-
riickoj sredini); na voljrie odluke navodi ga i ,ljubav pre-
ma dje,.fojci, ali ga Qeuspjeh u toJ ljubavi dovodi .4o ra-
. cionalnoga razmisljanja o socijalnom polo~aJu i do e,ti.c-
koga zakljucka »cim je vise covjek po sebi zasiuzio, tim
vise valja<<. Kad je i ovaj zakljucak oboren- i Lovro se
·nade .u nev~ljii. on odiucuje da se iz materijalnih razloga.
ozeni. Sve su te motivacije vezane za cjelovito 1 raznovr-
sno obUkovani karakter Lovrin te su U: svojoj osnovi psi...
holoske. . .
Ali ovo nisu jedine motivacije Lovrine ·~udbine.
Drugi motivacijski sloj ·neprestano. se nalazi u slabijem.
ili jacem sukobu s Lovrinom voljom is njegovim karak- ·
terom i na kraju dov.odi do njegova tragicnog zavrsetka.
Sve su njegove nedace motivirane izrazito s<;>ci.jalno.
Sve sto Lovro kao- voljni karakter poduzima, sukobljuje
se s. njegovim. socijalnim porijeklom i sa svime sto ono
· 34 O nov~li ranoga hrvatskog realizma i o motiv~cijskom
sistemu u njoj isp:· autorovu studiju: Uz pitanje nastajC1,ri,ja
hrvatskoga realizma.> u casopisu Filoiogija; br. 3, 1962, str.
53-64. . ·.:·
172
sa sobom nosi. -Kao opca motiva.cija Lovrina karaktera
to je socijalno porijeklo oznaceno u njegovoj pretpri-
povijesti, ono dolazi do izrazaja u susretu s Malvinor:i,
a ono se uvijek pojavljuje kao uzrok neuspjeha koJe
'Lovro dozivljava u svojoj teznji da stekne obrazovanje
i drustveni polofaj. Lovro i sam istice da · su on i nje-
gova sudbina >>obicna posljedica nasih drustvenih okol-
nosti«, a i pripovijedac tu sudbinu turnaci na kraju n6-
vele socijalnim i nacionalnim determinantaina;
»Covjek koj bi u velikih, sretnih okolnostih bio postao
velikim covjekom, koj je u nasih malih okolnostih postao
zrtvom, sakom praha i pepela; stahlo koje bi bilo nosilo rodu
·
Nije, uostalqm, nimalo slucajno .sto se na 4va mjesta
u tekstu ove novele pojavljuje narodna poslovica »Co-
vjek snuje, a bog boguje«. Razmotri~o li pazljivo moti-
vacijski sistem ove noyele, mogli bismo istu n,.arodnu
·poslovicu parafrazirati ovako: »Karalder snuje, ali soci-
jalne · motivacije boguju«. A to bi bila· i osnovna· for-
mula rootivacijskom sistema realisticke novele ili ro-
. mana u kojemu -je prisutan voljni karakter pojedinca,
ali je taj u osnovi determiniran socijalnim uvjetima iz
kojih je potekaoJ i oni ga - u krajnjoj liniji - uvijek
iznova odreauju. · ·
2.
Prijan Lovro objavljen je god. 1873. i _stoji ·negdje
na gornjoj granici hrvatskoga realiz.tnq.. lzmedu njega i
Kozarceve Tene (1894) proslo je gotovo dvadeset godina,
:vrijeme koje · je u djelima hrvatskih pripovjedaca dalo
mnoge socijalno-psiholos~i motivirane karaktere, mozda
ne uvijek s tako razgranatim sistemom so'cijalno-psih.o- ·
loskih motivacija kao sto je to u Senoiµoj noveli (cjelo-
vitost motivacijskog sistema i njegova razgranatost ne
znaci, dakako, i ko,mpozicioni sklad Senoine novelistike
koja ne odgovara posve idealu no~elistick; sazetosti\ a_li
:·. redovno sa slicnim uocavanjem 9snovnih pokretack1h
~nag~ u ljudskom drustvu, u kojem covjek ima slobodu
t
·.. , 1:
·.·· ·/ ;: 173
. •: ·....... ... :·.. :.. :..,."·, ':.-... ~- .
 volje ali je i ovisan O drustvenim snagama sto ga
odreduju.
Izvjesnu razlicitost, ali i slicnost u motiviranju, koja
proizlazi iz opce pripadnosti stilskoj formaciji, pokazuje
i Kozar~_~ya .. .Tena, usporedimo Ii je s Prijanom Lovtom ..
Posebnost te novele, koja je napisana jedan decenij
posto se vec hrvatska knjizevnost pre~o Kumicica bila
upoznala sa ·zolom, sastoji se i u bioloskim motivaci-
jama koje su uvedene u njezino tkivo. 35 Tako je Tenin
karakter djelomice motiviran i naslijedem. Odatle tolika
paznja, posvecena karakteru njezina oca; »lijencine, ne-
marisna covjeka«, na kojega se 1'ena »posve uvrgla«.
Bioloska motivacija Tenina karaktera. nije, medutim, ni
ovdje od prvostepena· znacenja. Kozarac je jos dovoljno
realist, a da bi napustio opci realisticki motivacijski si-
stem i covjeka podvrgao bioloskom ·usudu. Znacajnije je
to, sto je Kozarac ponegdje doslje~niji i precizniji u soci-
jalnim motivacijama, premda one ne cine tako .cjelovit
sistem kao u Senoe. Vee sam karakter Tenina oca (a taj
je .karakter Tena naslijedila!) he s·amo .sto je dokraja
motiviran ·nego je i objasnjen prilikama u Sla:voniji u
vrijeme raspadanja zadruga. Motivacija je tu socijalno-
-ekonomska i historijska:
»A da je bio takav ~ govori se o Jerku Pavleticu -
nije samo on i njegova troma narav kriva bila. Dok je joste
opstojala zadruga Pavletic, on je bio svinjarom i za cijeloga
zadruznoga zivota- on. nij_e· nista drugo znao raditi doli 'cuvati
svinje. Kada. se zadruga raspala, bilo je njemu trideset go-
dina, i sada preko noci morade i!a od svinjara ·postane kuce-
gazda, gospoda~. A on ne zna ni kako se plug drzi, rie ·zna ni
kola rastaviti, neima· pojrna da svat~o mora.porez' placatil .- . .«
Ako u Senoe socijalno porijeklo. uvijek iznova odre.:...;
duje zbivanje u noveli, u Kozarcevoj Teni njime je una-: ·
p1·ijed odredena samo karakteroloska osnovica. Kozarac
je, J!ledutim, u soc;:ijalnoj motivaciji jace nagJasio histo- .·
risnost. Raspadanje zadruga u Slavoniji- vezano je, da.:.
kako, za odredeni povije~ni datum, a to je upravo onaj,
kako autor kaze, »drustve·ni prevrat« koji je Jerka. Pa-
35 Isp. primjedbe Milosa Savkovica o vezama Kozarca
sa Zolom u Teni; u djelu L'influence du realismo f1•an~a.is
dans ie roman serbocroate, Paris, 1935, p. 380.
174 ·
. ;' ,:
··. ··(.· ..
··.,-
. .. . . ..
(:·.·.~.:..
. :-,· ..
.· vletica, a za njim i Tenu (indirektna ·motivacija), gurnuo
»u .ponor u kojem se nije znao ni maknutk
u motivacijskom sistemu razotkriva Kozarac, jos
vise od Senoe, i svoje raci9nalisticko poim~nje svijeta.
Posebno se to ocituje · u stalnoj potrebi da objasnjava
djelovanje cak i drugostepe:t).ih likova sodjalnim, pa i
antropoloskim determinantama. Tako npr. odnos Joze i
Darda, koji Teninu »ijubav« dijele u uzajamnoj tole ...
ranciji, Kozarac izrijekom motivira govoreci o stupnju
kulture na kojemu su se ·ti ljudi nalazili, · a flordeve po-
stupke nasiroko· obja.snjava govoreci o ~igans;ldm obi.:.
cajima. Kozarcev se racionalizam razotkriva · i u nje-
govim primjedbama uz Tenino vladanje: ·
t, »Bez vjere, bez odgoja, pokvarena Tena tak~ je gro.zno
i ludo umovala,«
tr oyoj recenici kao da se ogleda znacenje sto ga je
Kozarac, poslije Relkovica ~ razvitku ljudskoga karak-
tera pridavao odgoju 1 a i zelja da se svaki postup~k sto
sire ol?j asni.J ·
Meautim, unatoc tako razgranatim socijalno-histo-
rijskim i antropoloskim.motivacijama Kozarac daje do-
voljno slobode svom osnovnom karakteru - Teni. Nje-
zini su postupci, i pored svlh socioloskih determinanata,
m.otivirani i iznutra; psi~oloski, _pa Se njezini .»padovi<< 1
sve do pred sam svrsetak novele, odvijaju u nepresta-
nim sukobima s moralnim i etickim nazorima sto ih ·ona ·
ipak nosi u
sel;>i. Za ·Tenu · su znacajne znazne emocije,
ona je sposobna za ljubav, ona je s Ber~nekom i doziv-
ljava (uvj~rljiva psiholoska motivacija!), ali Berane1:ta
ne moze sacekati ne samo zbog nagona vec i zbog svoga
socijalnog polo.zaja (otac je nagovara da ode Leonu);
zato se nekoliko puta nalazi pred odlukama (»Kuda bi,
dakle, koga bi?«),. u njo1 nastaju m'Oralni lomovi - i
samo stalno prisutna >>nemarisna mekoputnost« nje-
zina znacaja, u kojemu nije bilo nista. »ostrijeg, izrazi~
tijeg«, vodi je od jednoga ljubavnika do drugog~, ~a n~
kraju ipak, .i unatoc svim )>padovima<~, pobije_di njezina
Jjubav! . . .· ..
175
.·.·.. · .
 ' ,,
Nedovoljno je rnotiviran zavrsetak novele u kojemu
je dosla do izrazaja prosvjetiteljska nota -..:. pisac kao da
je htio »lijenu« i »nemarisnu« Slavoniju_ spojiti s ceskom
·radinoscu i blagosloviti tu V(;!zu - ali Kozarac je ipak
u osnovi ostao na tlu realisticke novele. Karakter je i.
kod njega mnogostruko motiviran, sporedni" su karakteri
ujedno i predstavnici nacionalnih osobina (Beranekt
Leon, florde) s~o je posebno znacajno za realizam u
uvjetima nerijesenoga nacionalnog pitanja, socijalne de-
terminacije djelov~ja karaktera posebno su .istaknute,
ali one ga samo u osnovi odrectµ.ju ion u njihovim okvi-
rimf;J. ·slobodno· djeluje. U pretjerano »teoretskim« moti-
vacijama ili,' kako je o tome govorio jos Ibler, u »doktri--
narizmu, u teoretickom glosiranju svojih· karaktera«,1Jo
osj~camo natruhe koj e ometaju. realisticko. pripovij edanj e
o socijalno determiniranoj )>povijesti ljudskoga srca«, ali
ta je povijest ipak jos u sredistu. pripovjedaceve paz°nje ·
i to »srce«, unatoc katastrofaina, ipak odlucuje!.
3 struira citav splet socijalno:-psiholoskih ,uzroka Marti...
Jos tri godine prije nego sto je objavljena Kozar-
ceva Tenq., pojavila se u Vijencu Leskovarova novela Mi-
sao na ·vjecnost (1891). Vee taj naslo_v govori o drugom
.tipu novele i o o~o.me. sto ce u njezinoj strukturi odluciti'.
Vee samim naslovom pisac J{ao da je htio reci kako se
u_ njoj ne radi o Duri Marticu kaQ cjelovitom karakteru,
vec o njegovoj »misli.« koja ce ga dovesti d.o tragedije.
u vezi s tim premjestanjem tezista od karaktera: na
misao stoje i mnoge promjene u 111:otivacijskom sistemu·
novele, koji jos zadrzava. favjesne socijalno-psiholoske ·
motivacije sto ih je bio razvio realiz~m, ali ih potiskuje
u ·drugi plan. So·~ijalno-psiholo.ske motivacije ne domi-·· ·.
niraju vise ovom novelom. Mi saznajemo, doduse, da k
sudbina ucitelja flure Martica bila velikim dijelom nalik.
na sudbinu »prijana<( Lovre, !vice Ki~manovica i drugih
~G Mrtvi kapitali, Hrvatska knjizevna kritika, II, Zagreb,
1957, str. 88. .
176
....
,.:.: : ••.• •:.;•• :•,.:•• , •. , . : :. :. •• ~-..: .::.: ;••:·.~.-. • •••• : • • • • ' ·.:. : •••••••••••• t
karaktera hrvatskoga realizma, da je Oli dosao sa ~eia
u grad, da je to -izv:rsilo ·neki utjecaj na njegovu psihu,
da_ je· ~cerka njegova stanodavca pocinila san;i.oubojstvo,
ali to je zapravo ·sv·e stO' znamo o socijalnoj pozadini
neuravnotez~noga uciteljeva ·karaktera. Motivacija koju
Senoa u Prijanu Lovri neprestano istice> a u Kovacicevu
tomanu ona ne samo sto ravna postupcima junaka: vec
se razvij~ i u posebnu cjelinu (Djetinjstvo Ivice Kicma ..
novica _izdvojenQ j~ unutar romana u zasebnu novelu)t
ovdje je sazeta i u M~rticevoj viziji svedena Iia jedan
motiv: ·
>>I mnogo bijase takyih d_anat dok ga ·jednog jesenskog
jutra ne odveze _otac u Zagreb da postane. gospodinom;· bit--·
ce mu dobro danas-sjutra. ·
,1,, I u Zagrehu:. je sunce sjalo, ali bez <fora;· drugacife sja·
ono na rodenoj grudi.« . .
Time se Leskovar vezuje · za vladajuci stil svoga
:vremena. Motivacijh jos .uvijek ukazuje · gdje se mogu
(ali vise ne moraju!) traziti so"cijalni korijeni Marticeva
ponasanja, a zapravo ·prepusta citacu da sam rekon-
cevoj nestabilnosti · i zivotnoj tragediji. Pripovj edacev ,
komentar ovdje je· sveden na posve neznatan prostor,
a o :t:notivima Marti4evih postupaka govort se vrlo ne-
odredeno. Psihicko stanje koje ])4artic~ dovodi do ~udila
nej~sno je ·samome ).\farticu, a ni pisac se ne.- trudi da
ga obrazlozi: ·
· »Djeci bijase doduse- dobar,. no cesto bi. ga spopaia· neka
cama kojoj n~je znao. uzroka. ni imena •• •« . ·
f dalje::
»No zato bi se jos uvijek naslo casa· ·i · vremena, da se i
odmori; all njemu -nesto nije dalo d~· . ·odahnet nesto ga je
uvijek tjeralo da razmislja .- razmislja bez oduska dok ga
najzad _ne bi zaboljela glava.<< ·
Ovo »nesto«,. sto je ka:snije oznaceno ·kao »misao n·a
vjecnost«; ost_aje do kraja novele nesto ?:agonetno,. .taj.an-
stveno, nesto sto moze, doduse, biti u vezi sa samouboj-:-
12 Sttlovi i razdoblja 177
·... .
: : :·. :··: ~: ..: ;, ...:·. :. ~ • • • ·:. ~ •• • ~ • •• •: •, !
:
•• :
 stvoro djevojcinini u Zagrebu, ali i ne mor.a to vise· sto·
se ? zbivanj~ k~je. je -i:r~~hodil~ z?ivanju ~ noveli go-
vo~1 te~ u u~1telJev1m v1z1Jyama sto_ 1h nalazimo u sklopu
!
pr1pov1~~da!:Ja. . to se .»n~sto« pot~raj novele pojavljuje
u slutnJ1 uc1telJ1ce (koJa Je ---:- mozdal - izazvala Mar...
ticeve vizij~ proslosti): »dogodit ce se nesto«, da bi naslo
svoje razrjesenje u posljednjoj recenici: »fluro je Martic
poludiol«
Ovo_ »nesto«, uza sve zadrzane eleroente socijalno-
psiho~oskih moJivacija., po~taje zapravo u Leskcivarovoj
novell pokretacem zb1vanJa unutar novelistic~oga svi..:
jeta. !z~azite, gdjekad i na_ivn.e racionalne svijesti o po~
kretaclpm snag~ma u odn9su meetµ,_ ljudi:ma, .p·a i unutar
njih ~amih, u Leskoyara vise nema. Covjek- u Misli na.
vjecnost nije vise agens zbivanja, njime je zavladalo
· »nesto«. Realisticki motivacijski sistem pred nasim se
Ocima raspada i otvara ~e I:).0V0 razdoblje, S novim mno-
. gobrojnim mogucnostima. · ·, ' socijalni polozaj i odnos prema strankama. U kraj'njoj
0
Jednu je od tih mnogobroj~ih _mogucnosti pokazao
vec Ante Kovacic u romanu U registraturi, postavivsi· u
jednoj epizodi Ivicu ~icmanovica u 'stanje »neodrede-
nosti izmedu sna i_ jave, kad su jos uvijek poremecehe
kategorije svjesnoga i nesvjesnog].« i_ razbijajuci u nje-
govoj viziji cjeloviti svijet pripovjedackog kontinuiteta.:i1
l?okazao _ju je i Le_skovar. u vizija:ma psihicki poreme-
.cenoga ucitelja·, utkal).ima u tkivo .njegove novele. AH-·.
ovakve n°ecjelovite~ "r disocfratie. vizije SVijeta U oba SU ··,'
slucaja samo vise ili :,:nanje. bi~ni d°ijelovi pripovjeda~kih
cjelina. U vrijeme dezintegracije :realiznia one se sve
vise osamostaljuju. , svoje neprestano prisutne sklonosti prema grotesknom
Ta,ko ·fe svega godinu dana poslije Leskovarove Mi-
sH na vjecnost u Vijencu pojavljuje Moc savjesti, prya
0 Kovacicevu postupku isp. iscrpnu studiju.Ive Fran- .
37
gesa: Buclenje Ivice Kicmanovica; Stilisticke studije Za-
greb, 1959. U navodnicima su citirane njegove riJ" eci s~ str
218. . do zvijezd.a« (Sime Vucetic: Matos-pripovjedac, Republtka:
178':
''
'.
'. . ..
Matoseva -novela (1892), u kojoj cijelo novelisticko tkivo
pisa,c podreduje upravo »literarriom postupku« za koji-.
sam kaze da ga je upotr~jebio sasvim spontano, na-
savsi tek kasnije analognu metodu kod Poea, Merimeea
i nasega l\ovacica«. 38 •> · .
Motivacijski sistem u ovoj noveli raspao, ali je se
to raspadanje kompoziciono m·otivirano - snom. Zahva-
ljujuci toj motit?aciji · knjizevn'oga postupka, autor. je
mogao zapra~o· stvoriti novelu ·u kojoj su, doduse, ele-
menti stvarnoga; pa i socijalnog zivota prisutni, ali je
njihov poredak nov i izaziva dojam groteske. To je
vizija »zak~etoga carstva« u kojemu je sve izopp.ceno,
izobliceno, pa se cijeli svijet pricinja kao ··»tuzni, smi-.
jesni svijet«. Postojanje takva svijeta motivirano j~
snom, premda to i nije opis sna, 39 zatim zlom savjescu
Jose Cicvarica, a tu zlu ~avjest uzrokuje z~pravo njegov
liniji i taj j_e san motiv~ran socijalno-psiholoski. Ta ne
zaboravimo - ovo je prva Matoseva novela. kojom se
tek otvaralo novo knjizevno razdoblje! · . .
U d~ugoj jednoj Matosevoj noveli naici cemo ponovo
11;a nov i _karakteristican postupak. Njegova novela Mis
(1899) osfvarena. je kao realizacija metafore. · »Mis«, m~-
taforicko ime za ·zenu koja se zbog -Milinoviceva odnosa
prema njoj ~bila, realizir~ se y. njegovoj svijesti u· halu-
cinatornog misa koji ga pocinje opsjedati, kao sto ce
»mali demon«. nekoliko godina kasnije opsjedati Pere-
donova u Sologublj~vu romanu. Tu se dogada gotovo
kafkinski »preobrafaj« s tom~ jos uvijek bitnom, razlikom
sto j~ mot~viran i opet poremecenom svijescu, haluci,:;,
nantnim stanjem »junaka'.<< kojemu autor - vjerojatn'.o
zato da ta motivacija bude jace naglasenat 'i zbog ··ali
daje da pise svoj dnevnik %dje naucnim terminima
sti A. G, Matos: Sabrana djela, I, Zagreb 1953 ·str. 430.
1
39
>>Matos nije iznio neshvatljive kosmarske tvorevine
nego . . . stilizirao i rasporedio scene iz zivota koje se jate i
preplecu da Cicvaric~ jadan, nema kud ni kamo nego u nebo
VII 1951, 1, str. 88).
179
:....... :-:.. :... : ::
. ..... ·_ ·.... :..~ ·. ~ .. : ...·. ~ ~,..: . .
 naziva svoje halucinantno sfanje. I ta novela zadr~a,ra
·tragove bastinjene od realizma: Milinovicev karakter
<>d:~d~~ je i socija~~o, iznosi ,,se njegova pretpovijest,
nacm Zlvota na. stud1Jama u Becu, pa se time opravdava,
obrazlaze - motivira se njegova, zla savjest.- A kao sto
se to vidi posebno u Misu, Matos se u svojim literarnim
postupcima vezuje za Leskovara, pa i za Turgenjeva
onoga manje poznatog, }>spiritistickog«, iz Klare Miliceve:
obo~icu u noveli spominje, a unosi u svoj jezik i mnogo ... ·
broJn...e »turgenjevizme«:10. Stvarajuci svoj novi stJl, i
j. :.
Matos se, dakle, vezuje za m&nje bitne elemente u stilu
svojih prethodnika. · »Nerazumljive slike« i »neshvacene prikaze«, moti-
Ni it· Misu, kao ni u Moci savjesti, Matos dakako ne
tezi ia psiholoskom uvjerljivos6u! 4 1 Njegove sti motiva-
ci~e izrazito literarne - to su motivacije knjizevnih po-
~tupaka, odred:enoga stila koji nije drugo nego .zelja da
Se' izrazi grotesknost, poremecenost jednoga svijeta u
j> autorovoj viziji. I ne radi se ovdje o sklonosti pisca (i
fL)..... pisa~a) ~rema . psi~?patoloskim, nesvjesnim stanjima~
f'···. s~ov1ma .1 h~lucma~1Jama - o kojoj se tako cesto govo- ··
rf,:: ·1.··.~ .. · r1lo i govor1 - vec o opravdavanju kaoticne, poreme--.
1 .i-. ce~e vizije svijeta psihop~toloskim stanjima ili snovima
1
i ! · junaka ili pripovjedaca.
1 J· k, · Do kojih granica dopire ova kaoticna, poremecena,
[ 1 :1-espoz~atl~~v?- vizija ~vijeta 1:1 na~oj jos predratnoj knji-:
i r-..· zevn~st~, rJeci~o .govor1 ~alov1c u svojoj Ispovijedi '(1914):·
r- !:"_ · U toJ Je . noveh fabula posve disocirana,. nanizani su
I'..\. :· · fragm~nti koji su cas realni, cas fantasticni, motivacij,~
·:!f.·:.:·.. ·'.[1,·::.;·.·.:·..... :koopgets1smteomt:a·. n~:ma, .~ sva jet· ~a. ~>cudna i _tuzn~< prica«
., . . }v1ra1;t~ neuravnq.· ezenim psihickim stanjem
• pr1yovJe~aca koJ1 se pre.P.o.~1 u >>bolne dozivljaje. svoje
1
:·.,-.
·',:~'.!:.::··.... : ..•·
_ii':,,:·!:··. • . . . · duse«, · Tim se stanjem pripovjedacevim motivira stil
__
! djele novele, p_une nedorecenosti, fantastike i neodre-
denostL Novelo~ vlada cas neko ·>>ono.« koje ga se pripo.:..
1_!;·:.• •..:~,.··:::•··.
ll1
auto::v~ _;i~fj:/~~f~«n~v~1~~1i~":;,~~~aR::I~~f';z;
venskog -i;nstituta, 1, Zagreb 1956, str. 51-52.
11
~· 1· ' O svojim Umornim pricama Matos pise Lunaceku:
i!Ii,,:, . . ::·r:F r;t~~~~l~~,~ a/!~J~~t .r:;~i1;i1:: 3/J~ta;:.·aiz~,m:
t[II.it., , ... .. . · ··
vjedac bojiJ »on« sto ga slijedf -i. zna njegovu (pripo--
vjedacevu) tajriu> - ruza koju baca neki »gospodin · u
crnini« pretvara se u. bombu koja ubija gledaoce i rusi
kazaliste, pripovjedaca hvata >>strah« i ,>tjeskoba<< (ta
se rijec u noveli cesto. ponavlja), on j~ cesto izgubljen i
ne zna gdje je, >>netko ga prati«, a svi su ti »zapisi«
pripovjedacevi motivirani, uvijek iznova, · time sto se
dogada nesto »neobicno«:
»Nesto sto se
ne moze razumjeti i sto stoji nada mnom
visoko da rie mogu pogledom doseci.«
virane poremecenhp pripovjedacevim umom, objasnja-
vaju se stanjem njegove svijesti koje dovodi i do onoga
sto zapravo mozemo nazvati »pripovjedacevom teh-
nikom«:
»Jedna dQ.lazi za drugom, jedna ~ovodi drugu, !:J. sve ne-
obicne i raskidane, i ne m9gu nika~o da pogodim sto zapravo
znace. One rastvaraju nacas oci; i u crnim dubinama. zago-
netnih pogleda opazam nesto poznato; eini mi se da c~ pro-
zreti do dna, ali u taj mah se vjede sklope i j~ zaboravljam
sve.« · ·
Ova recenica motivira stil lspovijedi. Ali· ne samo
to. U njoj je, u kra3njem obliku, ekstremno izrazena si-
tuacija velikoga dijela proze ovoga razdoblja. Svijet se
raspada, motivacijski s~stem .se razbija, a zamjenj~je ga ·
kompoziciona motivacija · te nem.otiviranosti (negdje ce
i ona izostati). Pogledamo Ii datum li;ad je novela napi-.
sana, vidjet ce:mo da je zavrsena u sijecnju god. 1914.
U listopadu iste godine pogirtut ce Galovic .u svjet~kom
ratu kao austrougarski vojnik! ·
5
Disocijacija fabule; kakvu nalazimo u Galovicl!'-, u
hrvatskoj novelistici nije cesta .pojava. Ali i u novelama
s razvijenom i cvrstom fabulom motivacijski su sistemi
u novelistici ovoga, naseg 'stoljec.a dozivjeli t~meljite
promjene. Kao primjer uzmimo Dtigu, no~elu jos jednog
181
:..... ', ·..:.:. :. ·. '~ .... ·.: ._.::. ',1.
.....
istaknutog pripovjedaca hrvatske »moderne<<, Sim:uno·..
vica. Ta novela zadrzava, kao i Leskovarova Misao na·
vjecnost, neke elemente socijalno-psiholoske motivacije
koji dopustaju i omogucuju psiholosko objasnjenje
Srnine smrti. 42 Ali socijalno-psiholoska motivacija; ovdje
je vec bacena ~ pozadinu strukture, ona· je samo polazna
tacka pripovijedanja. i istaknuta j e jos u epilogu -
envoyu ove »balade u prozi«. 43 Sredisnje mjesto fabule
Srnin bijeg prema dugi i smrti u mocvari - motivirano
je · indirektno »sukobom izmed:u njezina nastojanja za
radosnim i slobodnim zivotbm i roditeijskog dobrona-
mjernog ali nerazboritog veselja«, 44 i pro_testom Srninim
protiv zapostavljenosti zene (njezfrm odlasku u smrt
prethodi umetnuto Savino pricanje. o izgubljenoj sreci
i ljubavi)> ali je izravni motivacijski niz osnovan na ne-
jasnoj »ceznji« za prirodnim zivotom~ za >>cudnovatim i
strasnim stvarima((,, na »nej.asnim zeljama« i, ~onacno,
na vjeri u tajanstvehe pucke predaje kojoj je sk~ona. dje-
cja dusa. A ovaj je motivacij~ki niz potvrd:en i razgo-
~orom Srninih roditelja na kraju novele o 'kojemu pri-
povjedac -izvjestava· ovako:
· »Pojmili su da sve duse nijesu 'iste, niti svaki zivot kao
njihov; da ima nesto u ljudskim crusama i.zvan briga za nov-
cem i pranjenjem, te da to - nesto' - moze biti jace od;
straha smrti.<< (Istakao A. F.) .
I kao da pisac u svom envoyu hoce· da kaze - tra- .
gedija se S:rninih roditelja i sastoji u tome sto nisu_ shva-
tili postoj~nje .toga »neceg« koje pok;rece ljude. A sfo je
to· »nesto«~ t_o pisac prepusta - interpretatorima. Moti-
vacijska mnog;ostrukost dopusta- ~a interpretator oda-.
here:· od psihologije djete.ta i djecjih _mastanja pa· do.
socijalne uvjetovanosti teznje ·za ljepsim i sretnijim zivo-
tom · - velike su mogucnosti izbora, vec prema tome u
cemu interpretato.r vidi "pokretacke snage koje ravnaju .
· :1 2 ~sp. prikaz Duge u studiji Vice Zaniriovica:· Dinko Si-
muno1,?1.c, Beograd, 1936, str. 37. . ·
·· •• ..,43 Tako je Dugu 'fv_ao sc:m Simunovic, vezujuci je uz
knJ1zev~u vrstu u kOJOJ: su cesto djelovale »nezemaljske«
»tajnov1~e« .snag_e. Is.~. Vice Zaninovic, cit. djelo, str. 74.. '
44 Vice Zanmov1c, cit. djelo; str. 37. · 1960, str. 194:
182
.. ~
~ovjek~m i drustyom. Za pisca su_qne odist~ ~ek »hesto«
sto. 011 ne moze i1i ne z~li spozna h - U UVJ etima hrvat-
ske godine 1907. ili evropskog pocetka naseg stoljeca - ·
svejedno!
6.
Alf to »nesto<< sto pocinje vladati lik~vima evropske
proze u razdoblju · dezintegracije reali:?'1a ~pak nepr_:-
stano tezi za svojim otjelovljenjem. Uv1Jek 1znova knJ1-
zevnik kao da zeli uspostaviti jednom izgubljenu cjelo-
vitost svoje vizije svijeta - a pokusava ~o na razl:cit:
nacine. Negdje pisac kao d~ ponire u lJudsku dusu 1
pojedine postupke motivira psiholos~i:11 sta:q..jima. (koj~
npr. ni u Nehajeva nisu dovoljno mot1v 7rana), negdJe pak
uporno nastoji da ponovo_ s~~z~a. va:t:,Jsk: pob1:1-~e lJud-
skoga djelovanja. Ne usp3evs1 1h. spoznat~> 01,1 ~~' poput
Ulderika Donadinija u Davlu gospodina Petrovica (Lude
price, 1915), perso:µificira ·u liku - d~\rla~ sro~nika »kla-
·sicnog · davla- Ivana Karamazova 1 N1kol~Ja Stavro-
gina«.~0 .Ali ti >>d~voli« nisu ni najn:a;1j_e misticni!U: po- .
naq.inijevu davlu kao da )e per~~mflc1~an~ P~tr.ov1ceva
svijest o njegovu promas~nom z1votu. Ah, taJ Je. d~?o
ipak simptomatican, i ne samo z~ hrvats~u. no:vehs!1ku.
U motivacijske sisteme evropske novele 1 romana, ~esto
u to vrijeme ulaz·e zagonetne i tajanstvene s:qag~, ah one
nisu nallk. n'.a vjestice i vukodlake romantizma. To su
jednostavrio olicenja snaga koje lez~ izvan covjeka i rav-
naju. njegovim udesom: , · . .
. Kao da je »dav·o« i1i »nepo~nat netko« poceo ravnati
ovim svijetom. Kao snaga koja rukovodi po_stupciD:?,a co:-
vjeka u ruskoj se Jmjizevnosti · pojavljuje: _»crveni do~.
mino<< u Andreja Beloga (Peterburg, 1913-16), ,>mah
demon« u Fjodora Sologuba (Melkij bes, 19O5)t »Nared-
bodavac svega« u Majakovskoga (Celovek, 1916-1917),
»netko ·u sivom gunju« u Bloka ltd. "A nije. slucajno sto
se i u ruskoj i u nasoj _knjizevnosti (valjalo bi za to pro-
411 O vezi izmedu· Donadinija i Dostoj;!vsk?ga _govorl po-
slije Slavka Batusica i Krklec. Isp.. Noc-no wer3e, Zagreb,
· ·
183
·~ .
.. . .
 naci potvrde j u dru.gim knjizevnostima te poblize• istra-
.ziti :tu .s.roct:Q.o$t »nepoznatih ne,kih<< i >>naredbodavaca
svega«) taj >~lik« u p.oeziji i prozi pojavljuje u godinama ·
ok? prvoga s~jetskog rata kad se covjek na domasaju
SVJet~k~ga ~okolja doista morao osjec~ti k~o da je. u
vlasti »nepoz~atoga neko·g«.
Jedna Krlezina novela, kpju Frange~ u svojoj studiji
izravno vezuje za motiv »Velikoga E:ostura« jos u Kranj-
cevica i za slicne motive u samoga Krleze. 4.6 nosi naslov
Veliki mestar sviju hulja (1921). U toj noveli njezin ·
>>junak« Ljubo Kraljevic uzvikuje rijeci pune nemoci
da· Se suprotstavi imaginarnom >> Veliko'm mestrU<< rijeci
k.oje zapra:70 vrlo c;iobro karakteriziraj.u i motiv~cijski
s1stem novele: . · · . nevoljama hrvatskog~ seljastva,. turskim provalama, ha-
-. »Ja, Lj'ubo Kraljevic, suradnik Hrvatskog slova ... ja
msam i ne mogu biti odgovoran za sve ovo, sto se danas u
Evropi dogada.«
U toj bespomocnosti pojedinca pred · .ratnim zbiva-
~jem govore u svom motivacijskom sistemu i novele
Krlezina· ,ratnog .novelistic;kog ciklusa. Motivacije djelo-
vanja (Ui pasivnosti!) njihovih likova ·(tesko bismo ovdje ·
mogli upotrijebiti termin karal~ter) i ovdje su redovno
izvan lju~i, u. povijesi:iom zbivanju; a i cijelim stilo:rri
ovoga· novelistickoga ciklusa Krleza potvrduje, kako je
to v~c primijetio Mlatj.en E!tgelsfeld u svojim biljeskama· ·.
uz Baraku pet be, da se stvari u ovom (ratnom} svijetu
zbivaj~ naprosto »tako«:
... »u tom~·.tako centriran je osjecaj bespomocnosti u ko-
JOJ se stvar1 1pak zbivaju (tako) - kako i zasto se zbivaju
.:iovela ne· govoz:i, al! se r~_zumije' da se zbivaju besmisleno
1 glupo, bez razuma 1 bez nas, zapravo tako.<, 41 . . ·
Prilo~om »tako« je zapravo u Krleze zamijenjena
motivacija pojedinih dijelova zbivanja! Ali i ta nemoti- · ·
viranost nastoji; upravo i pos~bno kod Krleze, .da dobije.
4
. • ~ Stvarnost i umjetnost u KTlezinoj prozi; Stilisticke
studi1e, Zagr~b, 1959, str. 271-292. . »Covjek je slobodan, Covjek smije sve:«
47
• • Mladen Engelsfeid, Mirosla.v Krleza: Ba1'a1ca pet be .
(Prim3ed~e uz stii), Umjetnost rijeci, IIt 1'958, 1, str. 26.
::·.·::· ·:· . 184
.. · ..
;I):\>·.:·'.. ·: .. ·.
},::.· •.•..··•· • •
J,· §>: . ·.·.·. .·. .•. ,. . . . ·..: : ·... >.:·: ~-\-'·
. :
:·
...
..
. :: .:
svoje razdesenje. Vee novela Veliki mesta1· sviju hulja
sugerira interpretatoru da ovu· »ri.estvarnu« pojavu shvati
kao perso~ifikaciju povijesnih snag a, pa cak i .odred:enih
povijesnih snaga koje su zavladale covjekom 1 posve ga
sebi potcinile. Ako je u noveli Veliki mestar s:viju hulja
Krle.zin »Netko« postao »set svemogucnoga, savrseno
organiziranog kapitalistickog ·poduzeca«,48 onda je u ka-
. snijoj Bitki kod !3istrice Lesne taj » Veliki mestaN pro-
tumacen vec kao velika socijalno-historijska determi...
narita. Smrt ·domobrana :u toj je noveli vec na pocetku
motivirana fatalizmom domobrana (»pak .sto tu ima i sto
se tu moze«), a taj je opet motiviran »vjekovnom maglom
tlake i rabote, dimnice i kmetstva i batina<<, socijalnim
ranjem stranih vojska, madzarskom vlascu _itd., dakle
cijelom socijalno-historijskom situacijom koja je ovaj
put svoj izraz nasla u potezu na karti nekog »i.:iittera«
Rikarda Weiserheimba .»koji je odlucio sudbinom nasih
junaka<<. Socijalno-historijska motiyacija u Krlezinoj 'je
noveli drugacija od. onih u novelama hrvatskih realista.
Senoa· i .Kozarac socijalno motiviraju pojedinacni karak-
ter, Krleza socijalno-historijski motivira cij'eli jedan ~a-
'cionaini i klasni kolektiv. Socjjalno-historijska · i:notiva-
cija postavljena je u njega izvan covjeka, kao opci okvir
u kojemu djeluju njegovi domobrani 1 i oni su u tom
okviru nemocni. Njihovom sudbinom ipak upravlja »ne-
poznat netko« h~vat~ke povijesti, pa je njima »sti.deno.
da padnu ... u .navali na kotu tristotrinaest«, u bici do
koje je >>trebalo da doae<<, Svijet Krlezinih novela s po-
cetka dvadesetih godina sv.ijet je u kojemq. se. ljudi
krecu unutar velikih socijalno-historijskih determina-
:0:ata. Zato je mozda sudbina Alojza Ticeka, mladega
srodnika »prijana« Lovre, vec u prvoj njegovoj pobuni
protiv svecenickog zvanja zapecacena. I pune su sar-
kazma u kontekstu te novele rijeci mladih »niceovaca
i stirnerovaca«:
4s .lvo Franges, cit. djelo> str. 292.
185
!' ~ • •
~ .......
:.
............... :-.::.:. .: .... .. :.:.
 U prvom poglavlju svoga lzleta u Rusiju (0 puto·-
vanjima uopce) Krleza kao da tumaci svoj odnos prema
svijetu kako ga je izrazio u motivacijskom sistemu svo--
jih novela; ·
»Velegrad je jasan i neoboriv dokaz da mi jos zivemo ·
tako primitivno da stvar raste sama od se"be. Mehanil<:,a zbi-
vanja, P:osta mr;hanika. z?iv...anja, jaca je od co-veka. Vele-
grad se 1e d?godio bez vol3e coveka, ali on ce nestati po sbe- .
snom planu i nameri tog istog cqvjeka.<< 40 (Istakao au.tor.)
U drugom jednom poglavlju iste knjige (Berlinske
·ispresije) Krleza biljezi:
. · · .
. ~Stojeci ov~ko uz ?kn? jurec~g voza ·i posmatrajuci. ne-
ko ~zvanje mas1vn~ obJekt~vno z~1vanje po nepoznati~ gra-
dov1ma 1;1z pr!-lgu! ~a sa1:1 mtenz1vno osetio kako je taj nas
preteram s_ubJektiv1~am Jedan posye krivq postavljeni metod
1 k~ko subJekt_ nestaJ.~ k~o nepoznati p·utnik na brzom vlaku,
a z1v~t se dalJe odv1J~' 1 raste po svojim dubokim i teskim
zakomma.« 50
.ovo_ J~ najbolji_ ko:111entar samoga pisc~ svijetu kako
ga_ Je ~1d~o u ~odina~a koje su dosle poslije prvoga
svJetskog rata 1 oktobarske revolucije, svijetu protiv
cijih. se zakona valja boriti! · pokretackim snagama duboko razlicite od onih koje ·je ,
7 Zaustavit cemo se samo na nekoliko primjera iz
Motiv vlaka, koji je Krleza isk0ristio jos u Hrvcit-·
s~o_j rapsodij~. ~a~. simbol historijskoga · zbivanja, pojav-
lJUJe se kod Jos Jednoga pisca..;borca, kod· Augusta ·ce!""
sarya. August Cesarec kao ct·a u . svoj~m novelama zeli
ilutstrirati opcti zakonitost zbiva."nja u kapitalizmu~ ·..
~arak~erima n~kih ~jegovih novela (ovdje uzimamo
c,1t_ate 1z Hobotnic:, 1932) ravna zelja za obogacivanjem,
hca govor~ ~ »kri_zama«, o »inflacijam·a«, njihovim so_- .
bama kralJuJe »zlatno tele«, i ovdje kao da se· Krlezin ··. ·
)>~~poznat Netko« ~onkretizira u kapitalistickoj »liobot-
mc1«. Do sukoba d1rektora Smuca s Vikicem dolazi iz
49 Izlet ·u Rusiju, Zagreb, 1926 str 7
so Isto, str. 45. . ' · ·
186
materijalnih razloga, a ti ga razlozi i razrjesavaju. co-
vjekom vladaju socijalno-ekonomske zakonitosti koje su
olicene u simbolu - lokomotivi:
»U maglu se· zarila crvena,- sad opet vrlo crvena svje-
tiljka lokomotive koja je, neizbacena jos iz tracnj.ca, gazila
sve sto je nailazila pod sobom.<<"
U Krlezinim i Cesarcevim novelama socij alna se
mqtivika (ne valja zamijeniti s pojmom motivacija!)
izrazitije vraca u hrvatsktl- knjizevnost; razdoblje »iz-
medu. dva rata« imperativno ju je nametnulo velikom
dijelu hrvatske pripovjedacke proze, pa je nisu mogli
mimoici hi pisci koji su bili po svojim shvacanjima da-
leko od »socijalne literature«. 1J vezi s tim imperativom
vremena bastina realizma kao da se ponovo vraca· u
knjizevnost. Medutim, pogledamo Ii bolje te novele · i
romane, vidjet cemo da se radi samo o pojeG{inim knji..
.zevnim postupcima koji su bastinjeni od realizma 1 a da
nije _preuzeta i cijela zgrada ove stilske formacije. Ona
vise ne odgovara nazorima o svijetu koji se sire u knji-
zevnosti · o-voga vremena. Istrazivanje motivacijskih si-
stema i ovdje nas uvjerava da· su knjizevne spoznaje o
pokazivalo vrijeme ·realizma.
obilne pripovjedac~e knjizevnosti razdoblja tridesetih
godina. Prvi je uzet iz opusa· proklamiran,oga »moder-
_niste« Milana Begovica koji je u tridesetim godinama
posegao za ·s9cijalnom tematikom. Njegova nov~la Dva
bijela hljeba. (~birka Kvartet, 1936) tematski je socijalna
i naoko je sva u kontrastu izmedu bijednoga seoskog
·svijeta Dalmatinske zagore i grada s (potudi_ncenim) po-
kvarenim gradanstvom. Stavise1 interpretator ce u toj
noveli pronaci i optuzbene motive, posebno u karikatu-
:rama dalmatinskih gradana. Ali ako :tµ novelu analizi-
ramo s ·obzirom na motivacijski sistei:n1 nasa ce slika o
Begovicevu svijetu biti sasvim drugacija. Pocetna je
motivacija doduse socijalna. Zbog neimastine Jeca odlazi·
u grad da bi prodala svoje mlijeko, koje je tako oduzela
svom djetetu. Vee na putu u grad u ~joj pocinJe ))kri-
187
cati<< »nesto« sto ce se kasnije. sve jace i jace ocitovati
kao nagon - bilo seksualni ili materfnski.. »Tako je bez·
htijenja i bez volje« - govori o Jeci pripovjedac u jed-
noj situaciji zavrsnoga dijela novele, a ta se recenica
mirne duse moze primijep.iti i na ostale likove novele.
Svima njima vladaju nago:hi, i gotovo sve su motivacij~
njihovih djelovanja - erotske. 0 njima (o muskim liko-
vim·a) misli J eca:
' '
»Svi su oni psi, svi mu~kit i ne preostaje nego kocem
po njima ...<( .
Svijet, kako ga vidi Begovic~ socijalno je -nejednak,
ali p.jime prvenstveno vladaju nagoni. pred kojima je
covjek nemocan, bio on bogat ili siromasan, gradanin i1i
seljak. I zbo·g toga »sve dolazi samo od sebe«, » bez hti-
jenja i bez volje« karaktera, tj. ljuc;li - kao da nani
govori _autor ove pseudosocijalne nove+e.H
»Htijenje i volja{< ljudskih karaktera u , n·ovelistici
»izmeau dva rat.a« gdjekad djeluju kon:dcno ·u sukobu
sa - za te karaktere neshvatljivim - socijalno-ekonom-
skim zakonitostima koje vladaju ·svijetom-. Tako su npr.
situacije u koje zapada Mika Brezovacki u· noveli Kriza
Slavka Kolara »smijesnoc< motivirane time sto seljak
hoce da sto skuplje proda svoga junca, ali cijene su usli-
jed krize sve nize i nize. Kolar je.po svojim pojedinacno
uzetim stilskim postupcima (karakterizacija; jezik. i dr.f
jos uvijek bastinik realizma, ali ~vijet njegove novele
51 U to je vrijeme pseudosocijalnos~ karakteristicna z~
niz novelistickih radova. Tako ·npr. Nehajevljeva novela
Onaj zutokosi (.1929) zapofSinje vrl0· razvijenim socijalnim
motivom i. karakterizacijom bankira Banovica µnutar. 11,je.:. ·
govih razmisljanja o krizama, mjenicama1 kamatimat pa se
citaocu cini da ce sve to igrati znatnu ulogu u razvitku no-'
vele i njezine fabule. Ali citalac koji .je ·to ocekivao - pre- -
v~ren je: Banovicevo razmisljanje nije motivaci3a necega
sto ce se zbiti. Zbivanje se u n:oveli prebacuje- na moralni ·
plant ali · se ne pr~tvara u tolstojevsko kajap.je i priznanje .
apsurdnosti socijalhih odnosa (motiv »grijeha«· sa sluskinjom
upucuje na l'olstoja!), a Banovic se ne vlada »kao onaj ne~
kakvi ruski heroj u romanu«, vec dozivljava svoj psihicki
slom - ·i nestaje.
· 188
.. ·•
·:
nije 'vise svijet novela. iz
razdoblja realizma. 52 Dok kr~z
karakter Mike Brezovackoga Kolar daje tumacenje sv1-
jeta u kojemu vladaju >>sreca« i )>nesreca'« (o juncu se
govori »kao da je s njim u Mikinu stalu usla nesr~ca«,
pa je ocito »kako Jelen nij'e sa srecom kupljen« i sl.),
dotle iz citave strukture novele proizlazi ne~oc covJeka,
seljaka, pred :fatalnoscu zakona koji vladaju, u drtistvu
i koji se konkreti~iraju· vec u samom naslovu novele
Kriza. Ne m.oguci spoznati neumoljivost .tih zakona,
Kolarov Mika samo nemoci+o uzvikuje: »Gdje je taf~og,
-gdj'e je pravica? « Sve se odvija po zakonima koji su ne-'
gdje izvan covjeka, i u tom svijetu· srnijesno mogu z~u-
cati cak i rijeci koj e je Kolar stavio na celo zborn:ka
gdje je objavljena nj~gova Kriza: Mi smo za pravic~
(1936).
N aoko se realistickim stilskim postupcima· sluzi, u
svojim predratnim novelama, i Vjekoslav Kaleb: u· no-
velama zbornika Na kamenju (1940) naci cemo mnogo
pojedinacnih opa.zanja· i prizora iz zivota na da~mati~-
skom· kamenjaru, svijet siromasnih s~ljaka, motive nJ1-
hove bijede, pa sve to zaista djeluje kao optuzba svijeta
koji dopusta· ovakve prilike. Ali motivacijski se sisten;i
tu vec posve raspada: pojedina zbivanja u noveli koja
je dala naslov cijeloj zbirci uopce nisu motivirana. Ljudi
:Se raduju, umiru, ubij~ju~ po_cinj_anju·· zlocine, ali svi
···ovise a necemu sto je negdje daleko, izvan.njih,. a ipak_ je
medu njitna prisutno. Ovisn.i ~u o nect:mu »izyan·stvari«,
o nespoznatim zako:nitostil::na prirode, jer od njeJ ':)d ;ze-
mlje U:. prvom redu, ovisi njihov zivot i .zivoti nj.ihove
·djece, pa cak i njihov- odnos pre.mq. zivotu dj_ece, 3er za
,glada i smrt djete~a m:oze biti radost za rodi~eljel .sve
-se desava u tom svijetu bez· posebnih razloga, jer ~>nikad
52 o Kolarovu »realizmu<< pisao je. i Zdenko Skreb u
svojoj intrepretaciji dr~me Svoga teia. _g9spodar: >.>Mislim da
mozemo reci. da je, s hter~rno-histor1Jskoga gledista, Kolar
najveci hrvatski realist, iako se njegova umjetnos.t ne podu-
-dara uvijek s osnovnim crtama evrop$koga realizma, v_ec
zbog toga .sto se razvila u doba. kad se u velikim kulturmm
nacijama realizam nalazio u izrazitom stadiju raspa_danja te
su ga zamijenile nove knjizevne .struje« (Uvod u 1cnjize_vnost, .
Zagreb, 1960, str. 655);_
189
.
·.:.·.:: .. ·.. ·.. ·... :...... ·..... ·.. : ······ ..... . ' . :
. ~· .:. ;.·.. .... ..:. •. : ·.
_
 :1-e zna~ sto bog misU«; i sav. zivot tih ljudi - koji ·ne
7zr~~t~Ju ~ kara~~e~e .- ovisi o tome hoce li »vinograd·
1 nJ1:'.1ca ~to pruz1t1« 1" o suncu koje je za suse najveci
nepri3atelJ Kalebov;:1. c:ovjeka:
. »A sup~e 1~gano pu~e, _visi na· nebu prkosno, nedostizno,
1 _zl?rac:o up1re u _!.{ameme 1 ne umara se kao ni pauk u sre-
dm1 bhstave mreze.«
. I premda SU u Begovi~evim, Kolarovim i Kalebovim
nov~lama motivi socijalni - socijalno-psiholoskih moti...
vac1Ja za djel?vartje pojedinacnih karaktera u njima
n~m~. Nov:listicki:m svjetovima njihovim pokrecu bio-:-·
losk1 ~ag?m, ekonomske zakonitosti Hi priroda - rijetko
kada covJek kao socij~Ino-determinirano bice, sa svojom
v~ljom, svijescu i snagom, kao sto smo to vidjeli u re...
alista. Neki s.u od tih pisaca -»izmedu dva rata« bastinili
doduse, mnogo od realizma i njegovi su neposredni na~
stavljaci, ali se i u· njih »realizani« mijenja pod udarcima
nazora na svijet koji su zavladali evrops~im knjizev-
~osti1:1a jos ~?tk:aj fr~sl~?a stoljeca, a naslf su svoj
1zraz 1 u razb1JanJu reahstickoga motivacijskog siste~a.
8 loga sela prema Klaru, a i pojedine promjene u drzanju
Pa. ipak, u hrvatskoj se pripovjedackoj prozi tride-··· · ·
setih godina javljaju iz:raziti pokusaji da se na novim
-~s~_?":ama i s :r:ovim shvacanj__itna obnove socijalno:..ana ...
htick1 postupc1. Por~d pokusaja . da. se stvori progra-
matska i izrazito drustveno-f~nk~ionalna »socijalna knji-
~e~nost<<i javljaju .se i .izvan programima odred:enih-hti..:
jenja pripovjedaci koji .·· zaista obnavljaju socijalnu· ·
tematiku i rekonstruiraju socijalno-psiholoski motiva-
cioni sistem koji. se raspadao vec potkraj 19. stoljeca.
Medu t.akve pripovjedace ide i Ivan· Goran Kovacic iz
D~7:a gnje~a (1936). Goranove se novele tematski· naj-
cesce ~ez~~u z~ s.elo i• socijalni sukob seljaka s ·»gospo.;.·.
dom« 1 nJ1hov1m poretkom. U vezi s _ovom tematsko,m
?sno-~rom .i motivacije djelovanja pojedinih karaktera
1zraz1to su socijalne. Radi motivacije Gorant kao i sta- ·
.·· ..
· ... ·
riji realisti, uvodi pretpripovijesti o fivotu ·svojih karak...
tera prije novelistickoga vr.emena, jer zeli da sto pot-
puriije motivira njihove postupke. Tako npr. opori ali
buntovni karakter Franine Brdara u Mraku na· svijetUm
stazama motivira svojom izo:pacenoscu stecenom unutar
socijalne sredin~ j6s u vrijeme · djetinjstva> a i sama
poanta ove novele - odnos ·Uspostavljen · izmedu kon-
trastna karaktera: buntovnog Franine i blagog J ozice -
izrici~o je motivirana socijalnom nepravdom> otimanjem
kravice, posljednje nade staroga cobana. Time je moti-
virana, a sto je posebno za Gor~na znacajno, i iskra
dr.ustvene pobune kojom zavrsava novela:
. »Onda se ;,.aglo okrene od njega i, mahnuvsi visoko u
nebo, zabije sjekiru do ·uske u cjepalo.<<
Socijalno--psiholoski sistem jos je razvijeniji u dru-
goj noveli istoga ciklusa, Smrti u cizmama. Ta novela
pocinje kupovinom dvorca na Kupi koju je izvrsio indu-
strijalac Klar; time je ·odredeno i kasnije novelisticko
. zbivanje, pocevsi od reakcija pojedinih likova na njegov
dolazak, od kojip. svaka odgovara socijalnom i klasnom
bicu lika, bio to seljak, trgovac, zupnik ili ucitelj. ·soci-
jalno i ekonomskim razlozima motiviran je i otpor cije-
njegovih stanovnika izazvane su izravno njihovim socf-
jalno-eko:noms:J{.im interesima. Seoski se vrhovi postepeno
priblizavaju Klaru; polazeci kod toga. od svojih licnih
ekonomski.h interesa, postepeno raste i ·nezadovoljstvo.
u .seoskom lcolektivu za koje povod daju mjere sto ih
Klar uvodi u rezimu lova:
»Osilio se g. Klar, uzobijestili se pazitelji, srditost obuze
·narod.«
Spor i »srditost<< sela prema Klarovim mjeram~ koje
su ekonomski pogadale stanovnistvo konacno dolazi do
izrazaja i u pobuni »zvjerokradice<< Tuce. ali je i ona
motivirana ne samo njegovom licnom nevoijom (uhoj-
stvo psa) vec i otporom cijeloga sela prema Mihi Rabaru,
Klarovu lovopazitelju. Njegovi postupci izazivaju mrznju
svrh seljaka koj~, mu zele >>suditk Sukob Tuce i Rabara
191
..··:·.
' .... . . ..
:·............ ~ .... ~ . .. ' ..... . ~. : .... . ..
1
IF······· ,, , . . . . . ~:~ij~;~=~~!~;~ ~~;~:~~~!!~~:;f: ~~:~~;IT2', ·. . ·.i .... '

j}. motivacije za nezadovoljstvo seljaka s ~larom, a u Ra-

'T 1:. barovoj je srnrti izrecen sud sto ga .j~, ·zapravo, citavo

_: ._: ,_:,.:,•:;_•.
:1:_:i;_.::_

:
~iil~1;~1i~~ef~~~;~1:; :
u djelu Ivana Tuce. Novela i zavrsava simbolickom
PRILOG ·PROBLEMU RQMANTIZMA

U razlici tim se naciona~nim povijestima knjizevnosti

l!::
f(.'.
poan:::=zore zamest Ce ·usluino silijeg ponovac tragove a
vukovi sahraniti Mihu. . '
-proble1;p.u romantizma kao stila pristupa razlicito, pa
istrazivac koji pokusava odrediti' stilske osobine i idejn:u
,1,\ /,; Ostat ce samo u borbi s kurjacima izmetnuta puska bit romantiz·ma pri takvti pokusaju nailazi na · veoma

: ;~; :~:~~;~~!~;~~;:e; ~:;:;i; ,eal~o~~j~!;

raznorodne pristupe, a te, razumije se, uvjetuje i veoma
raznorodan materijal. Pa ipak, nesumnjivo ima eleme-
nata koji pojedh:ie evropske »romantizme« ve.zu, te je
· ..•
:_1:,,:•1,r;:,.:_.:1·,_:···········

,. novelisticki svijet zapravo predstavlja cijeli jedan kolek- put pre·ma definiranju rt>mantizma - iako naporan -
tiv koji se odupire, buni, i u individualnom se cinu osve... · :ipak moguc. ·
cuje nasilnicima i izrabljivacima. Tim svijetom vlada ne Na -tom bi putu trebalo da se u proucav,anju uzme
u obzir postoja1:1je razlicitih varijanata roma11tizmat.· o!f
vise $Ocijalna determiniranost pojedinacnih sudbina. ju-
naka<< realisticke proze 19. stoljeca, · vec njime pokrec4 njemackoga romantickog stila (koji je razvio i cijelu
socijalno determinirane snage masa koje_ tumace i indi- · "teoriju ror.nantizma, a ova tako cesto odvodi od samo-
vidualno zbivanje. A to je takoder jedna- od posebnih stalna pristupa s_tilskoj problematici!) do bajronizma
znacajnih kvaliteta novije hrvatske proze na koju sti' ·t3 njegovim mnogobrojnim ogra'ncima izvan engelskoga
G9ranov .zivot i smrt. stavili poseban simbolicki ·pecat. j~zicnog podrucja, od romantizma u Francuskoj do mo-
<iiftkacij a zapa,dnoevropskih romanticarskih uzora na
nekirn slavenskim i istocnoevropskim podrucjima, koje
:su cesto na~tale u skladu s jasno izrazenim pot:rebama
-potcinjavanja (a prema tome i deformacije stila) potre-
bama nacionalnog osvjestavanja.· Isto bi tako na torri.
-putu trebalo da se vec u samom pocetku mimoide dioba
· -romantizma na ·tzv. »reakcionarni« i -na »revolucionarni~<,
koju je u svoje vrijeme, bez vecih naucnih ·prete~zija,
postavio Maksim Gorki,a · koja u nas jos i danas ·dotra-
java. ·Jer, ako je rijec o stilovima, oni sami po sebi ne
mogu biti ni »reakcionarni« ni »revolucionarni«, vec
:mogu samo no~iti oz~~ke svojip. ·socijalnih. determina:

. '192 }iI . 13 ,Stllovi i razdoblja 193

---==. . . .
."-'-,:..:.'.-=-· --:=·:,,,.,...,,·..,,,··...,··,.,,·, ,i: c:LC:\L; __ ]
;.;..:··...;;:;,_.:,....:i'....:..."·~:·...:..·::::.::.,..,::::..:.,:':...:..~·-.;..;;>·:...:..
= ·..,_·..,.·...,·;,;...;.....-:,..: •• l's1LU,::_,:._<,~.'c;L.L: ... L,.:. ;..• <:: : -:·.;•,,s. L, ·... ,: ....•. .,.Ci '. :•. ·. ·..· • • ..
 nata. Je li npr. u stilu »reakcionarnoga« ruskog roman-·
ticara .Zukovskoga »reakcionarno« i to sto je on kao
sijedbenik njemackih i engleskih pjesnika medu prvima
u Rusiji oblikovao cuvstveni svijet covjeka? Bez sumnje
nije. U povijesti ruske knjizevnosti, a sa stajalista ci-
. taoca - nasega suvremenika, ime Zukovskoga. znaci ·
samo napredak u odnosu prema poeziji ruskoga klasi-
cizma!1
Svaki novi stil nastaj,e i razvija se .u. ·sukobu sa
starim stilom i. s njegovim tradicij ama. u evropskim
je knjizevnostima romantizam nas~ao prije svega u su-
kobu s knjizevnim normama klasicizma, premda je, kao
sto se to najcesce dogada, i unutar kll!J.sicizma i :q.jegova
razvitka imao. svoje, »predromanticke«, pretece (isp. npr.
Sturm und Drang u njemackoj · knjizevnosti, pojavu
Ro·usseaua u francuskoj knjizevnosti i dr.). Taj _ u
odnosu prema stilski >>cvrstoj« i >>zatvorenoj« formaciji
kiasicizma dezintegracioni - karakter romantizma je-
dan je od uzroka teskocama koje nastaju kad se on
pol}usa definirati po svojim pozitivnim os.obinama. u
prvo je vrijeme ta_j novi stil, a posebno tamo gdje se
sukob s klasicizmom jace ocitovaoJ kao npr. u Rusiji, i
definiran negativno - kao opreka klasicizmu. To je u
Rusiji, trazeci odredenje romantizma, primjecivao jos
Bjelinski:
»$hvatili su ga (romantizam; A. F.) kao suprotnost fran-
cuskom . klasicizmu. _Tako je, prir9?no, doslo do pogreske: ·
kako. su pod ·'klasic1zmom'. razum1Jevali odredenu uvjetnu
formu umjetr:iosti, tako su pod 'romantizmom' poceli razu-
mijevati narusavanje pravila ove umjetn~ forme.«2
Tako su se u vrijeme· .. prodiranja romantizma u Ru-·
siju Puski.ri'ove pjesme koje s11 malene po svom obliku
npr., njegova anakreontika1 poslanice prijateljima i za~
. 1 Nekoliko godina posto je ovaj. clanak napisan :ovo je
misljenje izreka~ i sovj_etski historicar ,knjizevnosti 'n. Bla...
goj. (Isp. IzvestiJa AN SSSR, OLJA, 1961, t.XX, vyp 3, str.
204-205.)
2 V. .G. Belinskij: Sobra.nie socinenij v treh tomah, T.
lII, Moskva, 1948J str. 216..
pisi ,U zenske spomenare, nazivali, »roina.ntickima« ,samo
zato sto su se razlikovali od uzora koje. je u Rusiji stvo-
rio klasicizam. I sam je · Puskin svoga Borisa Godunova
nazvao >>romantickim« upravo isticuci one stilske oso-
bine svoje drame po kojima se ona razlikovala od klasi-
cistickih tragedija. 3 U istoj je prilici · kao pravu karak-
teristiku romantickoga · pjesnii;;tva smatrao njegovo
»iskrepo i slobodno« kretanj e, nasuprot klasicistickoj
)>Stjesnjenosti~<. 4 ~licno je romantizam shyacao i P. A.
Vjazemski za. kojega je klasicizam u prvom redu znacio
»pravilnost« knjizevnih oblika, a romantizam - naru-
savanje te pravilnosti. 5 Gotovo istovetno suprotstav-
ljanje romantizma klasicizmu nalazimo i u francuskoj
literaturi u kojoj je Victor Hugo izrekao misao da je
romantizam »liberalizam u knjizevnosti<~~ 0 I zaista, ro-
mantizam je za suvremenike morao znaci.ti razbijanje
klasicistickih kanona) jednako kao sto danas tzv. »moder~
ni.zam« cesto vrlo siroko i,. dakako, manjkav·o definiramo
kao opreku. su,vremenih stilskih grupacija prema reali.-
zmu. Uostalom, upravo, negativno odred.enje romantizma
uvelike je prosir.ilo znacenje toga termina koji je. poceo
u sebe ukljucivati i pojave sto ih danas vise ne bismo
mogli nazvati »romanticarskima«. Ali vec to sto roman-
tizam znaci ,odre<leno razbijanje kanona i normi jednoga
konsolidiranog stila koji se razvio u pravu, cjelovitu
stilsku fo'tmaciju (izra.z nas), u izvjesnoj mjeri svjedoci o
3 . »Postovani aleksandrinac . zamijenio sam petostopnim
bijelim stihom; u nekim scenama ponizio sam se do pre-
zrene proze, n.isam podijelio· svoju traged'iju na cinove ... «
itd. (Isp. Rtisskije pisateli ·O Literature., I, Lenjingrad, 1939,
str. 123.)
4 Isto.
5
Vi ste ·vrlo pravilni, - dobacivao je Vjazemski klasi-
cistima - ali cesto i vrlo dosadni. A uz to, sto su to pravila?
Zar su Nijemci, Englezi, Spanjolci - budale zato stone sli-
jede Mojsijeve zapovijedi? ... Zar ·je Homer pisao prema ·
, · Aristot~lovim zakonima?« (I~to, str. 20.)
~ Razumije .se da su u francuskoj knjizevnosti. pozitivni
postu.lati naglas·eni jace nego u ruskoj; pretklasicisticke tra-
dicije tu su bogatije~ a moguce je i pozivanje na srednji
vijek. Ali nije li to pozivanje na tradicije takoae·r samo ne-
~acija klasicizma i opravdavanje novoga, tj. romantizma?
195
·:.:.·... ·.. : ..................: .. -.:..... .
 ': ·:.... :. . ·.'·.· .. ···. • .
. ··:· .

njegovoj ·prirodi, bez ohzira na teskoce koje za ·histori~ ···.·<-.

cara knjizevnosti iz toga proizlaze. A. te se teskoce; bez . se objasniti ·osjecaj koji ·ona iza~iva. Prema Seiu, koje
~umnje1 javljaju· cim .Pokusamo odgovoriti na pitanje; . ima jasne smisaone cjeline, njezin je smisao zamagljen.
sto je romantizam postavio namjesto razbijenih klasfoi,.. · A takvu su smisaonu eliptic.nost romanticari i ·trazili.
stickih kanona i koje mu je stilske osobine suprotstavio~ · Nasuprot klasicistima isticao ju je vec i citirani P. A.
Vratimo se stoga Puskinu, pjesniku koji je na svom Vjazemski: ·
razvojnom putu izrastao iz klasicistickih tradicija i u "
svom djelu razvio romanticke osobine, da konacno, sin- »Usto sam uvjeren da po ·romantickom ·obicaju cijelo
to zbivanje mora biti samo Iagano oznaceno. Citalac u. slic-
tetizirajuci tradicije i novo, stvori syoj vlastiti neponov- nim slucajevima mota biti autorov .segrt i umjesto njega do-
ljivi ~til. ' punjavati. Lagane atuzije, magtene zagonetke - to su mate-
Kao primjer uzet cemo dvije Pu~kino_ve pje~me koje . rijali koje je stvorio romax:iticki pjesnik, a citalac neka od
njih radi sto hoce.«7
vremenski dijeli nepuna godina daria. To su. Sel,o (De-
revnjaJ 1819) i Ugasi'lo se dnevno svjetlo (Pogasro· dnev- Isti Vjazeinski navodi i primjer· jednoga )>klasic-
noe svetilo; 1820). Prva pjesma zapocinje kao sentimen- nog« citaoca koji nije shvatio. da mjesto u Kavkaskom
~alna seoska· elegija 1 s idilicnim tonalitetom i gotovo zarobljeniku koje se odn.osi na Cerkeskinju:
inv.entarskim opisom seoskoga pejzaza. Isto se tako
opisuje intelektualna i moralna situacij~ pjesnikova I pri lune v vodah plesnuvsih .
nabrajanjem njegovih, pretezno intelektualnih djelat- Stru~styj iscezaet krug.
:nosti. U drugom se dijelu pjesme tonalitet mijenja i ona
zavrsava gnjevno-retorickim usklikom i izric;anjem dru- znaci da se nesretna djevojka u~opila. Dalje Vjaliemski
:/._..... veli:
::·.. :
stveiio-politickih htijenja. Ali citava pjesma, uza sve
razlike ·u karakteru svojih dvaj1:1 dijelova, zadrzava u · »Zbog nestrpljiv<lsti il~ hirovftosti, ~ao s!o mi~le stai:_o:
osnovi isti ritam. Citalac· spoznaje nepravdu. institqcije vjerci, m upravo zbog. razumnosti, k~o sto m1 mishmo, ah 1
kmetstva, vidi pred sobom selo u kojemu j~ pjesnik bo-. prilikom pisanja i na djelu preskacemo veznike dosadnih de-
:ravio, autor mu je sugerirao i rjesenje problema - sve talja i tezimo prem~ ~ezultatima.« 8 . .

se u osnovi kre9e oko racionalne citao~eve spoznaje. ·. Ove relativne (u odnosu prema klasicistickim dje-
Analizirajuci ostale stilske osobine, tu bismo pjesmu lima) nedorecenosti,. smisaone elipticnosti, nalaze se i u
mogli povezati s tradicijama evropskoga klasicizma. U osnovi drugih romantickih djela. Vjazemski navo.di epi- ·_
tijoj _se osjeca logican plan, raspored grade i suprotstav- · zodicnost~ rascjepkanost i odsjecenost Lamartineovih
ljahje smisaonih .cjelina.. Pjesma se moze parafrazirati, poema, Puskinove se »juzne«~· bajronisticke poeme sastoje
i.
:!; ......
.
a da time ne izgubi m_nogo od svoj,e sadrzajnosti. ·. - od vise izoliranih i odvojenih situacija, pa se cit~lac u
t:··:.-·: Naprotiv, Puskinova elegija Ugasilo se dnevno svje~- njima odj.ec;lnom nalazi usre_d zbivanja, a i zavrsetak im
tlo ne moze se jednostavno parafrazirati. Bez komentara je 9bicno takoder obavijen nejasnocom. 9 Istrazivaci SU
kojima nas snabdijevaju filolozi i biografi ne znamo ni pak za Ljermontovljeva Demona primijetili da u njemu
gdj'e se pjesnik nal_azi, ni kakvih se dogadaja iz svoje
proslosti sjeca, ni ka~v.e su mu stvarne zelje· za buduc...
nost. Ne mozemo na prvi pogled uociti ni pravilnost u ·
r~s~or~du grade, a ni pfan, koji se u · seiu tako jasno
'l nema »skladnoga toka« i »odmjerenosti«, ve(:, d.a j_e sav
..u »ostrom smjenjiyanju. nepokretnih, staticki postaylje-
1 Isto, str. 205.
v1d1. rJesma se tesko moze logicki i smisaono objasniti. . s Cit. djelo, str. 206. ..
?na .se u. pryoni redu moze osjetiti, a tek onda moci ce · . 9 v,. Zirmunskij: Puskin und Byron.. Zeitschrift fur stavi ..
::.. : .schE} Ph,il~logi~, IIIt. 1928t 29~.
1
:.; .....
. ,197
:::~ : . ... : .

:.:.\·.: ;·. .
fi\\: ': . :.·:·,_
I
t=t=s:;\:!2):!!::!!!:>_::_~:::_== :.:._!el!m!:_:=
. :· :•. ..... , . ··,,_;.,...··,.;, ;. ··. . :.\·._·
· . ·:. :·. .:·-.;.;...;,:~-._'a..:.:..·:_:_~
... :·...::...:..
..· . .:...;....;.·.;..;...;,:· ,:,ti. ,~ , i·
.. ··.:......:.,,:·· ii <: ,:,
,c_ , ~:~L. ... ><,•·•.•:.·'.
>.
•' ~
 nih epizoda<<. 10 · Ta kompoziciona rascjepkanost, nepoye"':
zanost pojedinih dijelova epske cjeline, protivljenje
linearnoj naraciji, karakteristicna je za vecinu epskih
romantickih djela, i epska cjelovitost npr. Mazuraniceva
Smail-age Cengijica nikako ne odgovara nasim predodz-
bama o stilu ·evropskoga .ili cak i ruskoga romantizma!
Posebno je ta rascjepkanost uocljiva i u prozi, naro(:ito
njemackih romanticara, u nedostatku cjelovitih motiva-
cijskih sistema, u mnogim lirskim· dig;resijama, u >)labavo
··nanizanorri« pripovijedanju jednoga Tiecka o F1·anw
Sternbaldu (1798), ali i u necjelovitoj kompozfoiji Ljer-
moto'[ljeva Junaka 7'}-asega doba koja taj roman geneticki
vezuj e za romantizam.
Cjelovite naracije nema ni u spomenutoj Puskinovoj.
lirskoj pjesmi. U njoj ni smisao pojedinih njezinih dije-
lova nije vafan: pri prvom citanju- jedva se i razabira.
Pjesma je sva izgradena u obliku'pjesnikova »uzbudenog
monologa s karakteristicnim muzickim ritmom kre-
tanja«.11 Dva osnovna diJela elegije povezuje lajtm_qtiv
pjesme koji je ujedno i njezina osnovna zvucna pra.tnja:
Sumi, sumi, poslusnoe vet·tito,
VoLnujsja podo mnoju, ugrj~myj okean.
Ti ·stihovi kao da svojim ponavljanjem zastiru smi-
sao pjesrrie ·i stvaraju· osnovni dojam - pjesnikova · ne.:..
mira i osjecaja dusevne raskrsnice na kojoj se on nalazi.
· Pjesma je zvukovno instrumentirana, a to je · postupak
sto ga klasicizam n:ije poznavao. Ogledalo se to, kako
kaze. D. Cizevskt i u leksi~kint promjenama, nastalima
kod ruskih roman_ticara_ koji SU.. umjesto. »semantickog
polja« u vezi s 'rijecima lira, pjevam, pjesma (lira., p9ju,
pesn') uveli semanticko polje u cijem se sredistu nalaze
rijeci zvuk i zvucati (zvuk, :ivucat'). 12 Sklad eufonicnih
1o U. Foht: »Demc;ni« Lermontova ka.k javlenie stnja..
Literaturovede-nie. Sbo1:ni1c statej pod Ted. V. F. Pereverzeva.
Moskva, 1928, str. 132.
11 B. Tomasevskij: Pu.skin, I, Moskva-Lenjingrad ' 1956 ·
str. 390. . . . _ '·
12 -Dmitrij Tschizewskij: Einige Aufga.ben der. slavisti- ·
schen Romantikfor$chung. Die Weit-d·er_ Slaven, r; 1956, s.
-198
,.;. ·.. :... : ...:·
odnosa i zvukoynu instrumentaciju ·razvili su· u ruskoj
poe~iji romanticari, a kasnije je; u Njekrasovljevo vri-
jeme poezije, koja je nastajala pod dojmom realisticke.
narativnosti taj postupak ponovo zaboravljeri, sve do
pojave simbolizma koji ga je vec. razvijao i njegovao
·s izrazitom svijescu. 13 Razumije se da je to naglasavanje
zvucanja pojacavalo emocionalni dozivljaj pjesme, i osla-
bljivalo njezinu smisaonu stranu.
Posebno . ?lljesto u Puskinovoj pjesmi zauzimaju mo-
tivi iz. prirode o kojima se redovno govori kad je rijec
o romantizniu. Oni su i ovdje ne samo okvir, dekoracija
na cijoj se pozadini izrice osjecaj, ne samo pratnja nje...
govu manifestiranju, vec se. s izricanjem toga. osjecaja
stapaju. A priroda koja ·se u Puskinovoj pjesmi pojav-
ljuje, hiperbolizirana je, »cudes·na«, i oblikovana ti. svo-
joj dinamici. Dodijeljeno joj je relativno malo prostora
(ima·za to boljih primjera!), ali upravo zbog toga sto se
rijeci koje se na nju od?os_e ponavljaju, ona polp::~ce·ci-
jelu tu · elegiju, stupa u prvi plan, i citalac doz1vljava
emocionalnu sadrzajnost pjesme upravo s pomocu nje i
s pomocu zvuka koji se s njom -stapa.' '· · '
U r~nijim je svojim pjesmam·a Puskin' (kao npr. u
Selu) upravo riabrajao predmete koje je vidio u. pej'-
zazu; tako ga je tretirao i ~lasicizam, a ·jedva ga 'je
·poznavala ·antika na cije se tradicije ev:ropski klasicizam
tako tvrdoglavo pozivao. Cak,. ni u pocecima renesan·sn.e
knjizevno'sti, kako tvrdi Sklovski,. pejzaz nije izlazio iz
okvira necega sto je »bilo. prije pokazano' na slici ili ria.
dekoraciji«. 14 Ili, da se jos jednom posluzinio ·rijecima.
ruskog·a te~reticara proze, »od drv·efa se· dugo ni.je vidjela
suma«1 _a drvece je dugo >>.bilo. samo· gorivo i mjesto
13 Teoreticar ruskoga sil;nbolizma Brjusov
tuiio .~e na
· zanemarivanje :z:vukovne sb;ane sti4a u :i;uskoj poeziji svoga
vremena i tom se prilikom poz-ivaQ 1;1a Puskina· i ruske ro.,.
manticare koji su »znali · za tajnu i-nstmmentac~je rije'ci,
znali SU da se sluze unutrasnjim rimama, shvacali Sli razne
efekte koji se mogu izvuci iz igre pirihijima ...« itd. (Iibrcin~
' nye so.cinenija. v dvuh tomah, II, Moskva, 1955, str. 182.)
·u Viktor Sklovskij: -Hudpzestvennaja proza, · Moskva,
2~. 1959, str. 41.
-1.99
: ·.......:. : ~ :. : ·...... .
 ..... ·

. . .

prebivanja zvjeradi«, 15
I tek je romantizam pejzaz uz~i-. ali kao da se i u ·Puskinovom »dodatku« pjesnik zapravo
sio do jednog od o.snovnih junaka svoga stila. · .. · dijelom oprasta i od romantizma:
Stvaranje emocionalnog intenziteta unosenje:tn. mo-
tiva iz prirode takoder je, dakle, jedan od stilskih Prekrasny vy, brega Tavridy,
postupaka koje je razvio romantlzam, stvarajuci u prvi Kogda vas vidis' s korablja
m·ah neobicne · i stoga egzoticne pejzaze i1i oblikujuci Pri svete utrennej J{ipridy,
obican seoski iii sumski pejzaz, tako da je njegovo emo- Kak vas vpervoj uvidel ja;
cionalno djelovanje pojacano metaforikom .smisaonom Vy mne predstali v b leske bracnom:
elipticnoscu, zvucanjerp. recenice, hiperbol~ma, a cesto Na.nebe sinem i prozracnom
smjestanjem u nocno doba koje je tako karakteristicno Sijali grudy vasih gor,
za romantizam s njegovim >>kultom· noel«. Ta.kve :pejzaze, Dolin,. derev' ev, sel uzor
koji- nikako nisu inventarsko nabrajanje onoga sto se Razostlan byl peredo mnoju,
vidi, naci cemo i kod prvih .realista, · koji su taj ·stilski A tam, mez hizinok tatar ...
postupak preuzeli od romanticara i prilagodili ga novoj Kakoj vo mne prosnulsja zar!
strukturi. Svoju poeticnost mogu romantizmu da zahvale Kakoj volsebnuju toskoju
npr. Turgenjevljeve novele~ u kojima je jasno izrazen Stesnjalas' plamennaja gru.d'!
paralelizam covjeka i prirode kao. jedan od osnovni:tl No, muza! Prosloe zabud' ..
kompozicijskih postupaka/ 6 a od evropskog je romanti-
zma i njegove bastine svoje pejzaze primio i S.enoa, I dok jo~ anticki nazivi »Tauride« i »Kipride« uka-
_npr. u opisu Bledskoga. i Bohinjskoga jezera u Karam- ·zuju na nerazrusenu ·Puskinovu vezu s klasicizmom, · po-
filu s pjesnikova groba. · :sljednje rijeci n:a p~ibli~avanje Puskina ~:alistick?1:1
Promatramo li romantizam kao stilsku kategoriju, <iblikovanju grade iz zivota (koje je u J evgeni3u Oneginu
. :mozda tzv .. »bijeg« romanticara u egzotiku, »cudesnu« i u znatnoj mjeri. i ostvareno!}, dotle sjecanje na »pre ...
»daleku«, nije drug9 nego teznja da se osjecaji· izraze krasne obal~« Krima, _na tatarske kolib~ i pla:_1i.n~1:t..,e vi:
intenzivnije i s pomocu neobicnosti pejza2a. Planinski · sove za kojima tako cesto pose.zu romanticar1 ~ak 1
visovi, obale juznih mora, nocna priroda, sve to sto tako . ravnicarske ·Rusije,:1. 8. govori o toj ~omanticarskoj sklo-
vol~ pjesnici romantizma, ne sluzi li to sve jednom - , . nosti da svijet pre.dstavlja kao »neobican« (poljska te:-
sto. jacem, intenzivnijem izricanju emocija? Ne govori minologija ima za taj postupak i termin uni~zwyklenie
Ii upravo o tom.e i sta:vak iz Puskinova Oneginova puto- · rzeczywistosci, 19 koji donekle ·oc;l.govara ruskom ostra ..
' .
vanja, koje se genetski vezuje za Byronova :child ·Ha-
tolda, kao .i poznati Ust~p u Mickiewi~zevim Dziadyma, 11 sa{nostalno .oblikov~nje naracije koje se vec odvaj'a o.d ro-
manti~a;r.skog ·uzora·. (Isp. Kazimierz .Wyka: Ptfn Tade'!-l~z na
15 tle Tomantyzmu i reaUzmu, Z p~lskich studiow slawistycz- .
Istot str. 34. .
Isp.: V. Sklovskij: Literatura, i kinematogtaf, Berlin,
16 nych, Warszawa; 1958, str. 193.) . · .
1923, str. 39. - A upravo je Turgenjevljev izdvojeni, po svom 1s ri. ·Cizevski istice stalne ~otive . romantizma, np~.
porij.eklu romanticki stilski kompleks s razvijenom metafo.- u;burkano more vjetart umiranje ptir~.de u jes~ni, pa :1a-
rikoi:n, »zamagljenoscu smisla« i muzikalnom recenicom, citi- gl~sava da se ~otivi vodopada javljs}u i kod_ ru~kil_1 pJes-
racrruski tipolog V. Zirmunski kao »-tipi~an primjer roman- nika, ·}>U zemlji gdje vodopada gotovo 1 nema« (1sp.: Die We~t
tickog stila<, (Voprosy teorii literatury Lenjingrad, i~28> der Slaven, I, 1956, .str, 32).
sk 73),. . I : •
: ::.· ·,· .:t~ · Na ovaj ·se termin oslanja i Wyka u spomenutom ~~­
· : 11 SlUedeci Kleinera, Wyka ukazuje na genetsku ovis--
,·nost Mickiew.icza o Byronu u ovom dljelu ·vziada, ali 'i ·na du; isp. str. 190.
:201
200

r· ••

.. :.:.·: •.:.•...
nenije), kako bi intenzivnost lirskog .dozivljaja pjesni- .
kova bila j aca.
Sva Pusk.inova metaforika kad pjesnik govori o >> bu-
denju zara« u vlastitoj dusi) o »carobnoj tuzi« koja mu
steze »plamene grudi« (a o metaforicnosti romantizma
vrlo se cesto posebno govori -,nasuprot metonimicnosti
i perifrazama u klasicizmu}, podreaena je u prvom redu
hiperbolizaciji lirskoga, sto jacem i istalmutijem izri-
canju pjesnikovih osjecaja. Tu funkciju_ imaju i metafore
u vec spomenutoj Puskinovoj elegiji. Pjesnik je u njoj
»uspomenama opijen.«, dusa mu »kipi i ~amire«, njegovi
su se osjecaji »razgarali u .plamenu strasti«, u »burama
je ocvala« njegova mladost,· neizlijecene su mu ,>duboke
srca rane<, - sve same metafore koje su povezane s lek-
sikom karakteristicnim za romantizam, a ·taj, zapravo
metaforicki, nanovo osmisljava (njem. Umdeutung) rijeci
koje SU nekada ima}e pOSVe Odreaeno znacenjeZO . - SVe
radi metaforicke hiperbolizacije osjecaja. Zahvaljujuci
takvim metaforama, rom.anticki nam pj esnik · moze iz-
gleda ti kao ·»izvanredan«; »neobican« karakter. ~ on je,
zapravo, >>Ucinjen neobicnim« (uni_ezwyklony!), i m~ta-
.fortka je ·u oba p.rimjera iz Puskina posluzila intenzif~.:.
kaciji onih osjecaja kakve svaki od nas nosi u sebi, .nji-
hovu izrazavanju u · hi.perbolickom obliku. Istoj svrsi' u ·
epskim djelima sluzi romanticarsko stvaranje takvih fa-.
bularnih situacija koje o~novne · likove epskoga · djela ·
dovode u krajnje na,peta i zaostrena dusevna stanja: lju-
bavi ili mrzhje, samilo$ti i zlobe, ili stvaranje likova koji
su v~c sami ·po sebi anor,malni, pa se tako u. ·njima odre-
20 Upravo .u primjerima jz
Puskiµa. koje_ srho ·ov.dje ·na-
veli mozemo vec istaci dus_evni >>far«,. >>plamene« grudi, dusu .
koja »kipi«, osjecaje koji ·su se »razgarali u plamenu strasti«
_ metafore koje se vezuju za nanovo osmisljen pojam 'to..
pline' i svega sto j_~ s tim, inace fizikaJnim, .svojstvom ti vezi. .
A upravo o novoin osmisljavanju tih rijeci kao o jednoj od
osobina »slavenskog« romantizma (mi bismo ovdje rekli:
ruskoga - ili: romantizma uop_ce, 'jer nam se cini da »sla- ·
venski« romantizam 'kao posebna stilska kategorija p.e po.;.
stoji !) govori i Cizevski u svom clanku (Die .Welti der Slaven,
I 1956, str. 24) isticuci kako ove rijeci :tek od romantizma
~aovamo »oznacuju istinitost, iskrenost i intenzivnost do-
zivljaja«.
...... : ':. ·.................: .. -~ .. .
deni osjecaji hiperboliziraju. 21 Victqr Hugo u Notre Dame
de Paris (1831) uzima gradu iz srednjega vijeka, a nje-
govi su karakteri nakaze ili socijalno nenormalni ljudi;
Ljermontov u poemi Mcyri izvodi djecaka na jed,nodne-
vnu slobodu da bi oblikovao njegove emocije> a i realist
Dickens, slijedeci tradicije romantizma, motivira sudbine
svojih karaktera zlosretnb;n tajnama. Ne treba da··ovdje
posebno spominjem.o i fabularnu ulogu zagonetnih i fan-
. tasticnih bica s. kojima se sukobljavaju mnogi junaci ro-
-mantickih djela. Razumije se da su srednjovjekovne
legende i pucka predaja romanticarima mogle dati iz-
vanredno mnogo materijala za ·ovakve knjizevne po-
stupke. Zar u prvom dijelu Mickiewiczevih Dziada Gu-
stavov dozivljaj nesretne ljubavi ne pojacava njegova-
prisutnost na seoskom obredu u spomen mrtvih, ili zar
Konradovu veliku Improvizaciju u kojoj je izrazen nje-
gov, takoder hiperbolizirani, osjecaj ·patriotizma 1 ne pri-
premaju scenes andelima. i duhovi~a? Romanticka fan-
tastika stoji ovdje uporedo s romantickom hiperbolikom,
a stilski kompleksi fantastike, jednako kao i hiperbole,
najcesce· sluze jednom: sto intenzivnijem oblikovanju
ljudskih emocija. Cini se da bi i to mogao biti jedan
od putova kojima bi trebalo da poaemo kad bismo htjeli
objasniti romanticarsku sklonost »nezemaljskim snaga-
ma«, vukodlacima i vjesticama, kao osobini ·stila. I jos
nesto: nije 1i tzv. »crno-bijela .tehnika«, o k9joj je obicno
rijec kad govorimo o romantizmu i o njegovim postup-
cima u oblikovanju karaktera, takocter tek jedan od
oblika rornanticke hipe·tboie ,u odnosu prema dobru i zlu
u ljudskom karakteru? ·
Osnovna orijentacija romantizma na oblikovanje
emocionalnog svijeta dovela je, posve prirodno, · i do
jacanja lirskih elemenata u stilskim strukturama. Pro-
diranje lirslwg elementa u dotada ep.ske knjizevne vrste
.· moze se uociti osobi~o u romantickim poemama koje s1:
· 21 I o motivima bezumlja govori' u svom clanku Cizevski
isticuci ne samo apologiju bezumlja o.' .Mickiewiczevoj Ro-
manticnosti (Roma.ntyczno$ii), vec i likove Germana u Pus-
kinovoj Pikovoj dami., Marije u Poitavi, mlinara u Rusalki i
. Jevgenija u Bakrenom 1wnjaniku (cit. cl~nak, _str. 32).
203

stupile na mjesto herojskog epa klasicizma kakav je vla-
dao u 18. stoljecu. 22 Takve je lirsko-epske poeme stvarao
Byron u Engleskoj, a zatim i njegovi evropski sljedbenici.
Pa i djela koja leze na granici izmeclu romantickoga i
realistickoga stila, ili romani ranoga realizma, jos su puni.
-lirskih elemenata. J evg~nij Onegin Puskinov, to cedo
romanticke poeme i vjesnik r~alistickoga romana, pun je
lirs7cih digresija; a i prvi, zaista neprijeporno realisticki
roman ruske knjizevnosti, Mrtve duse Gogoljeve, takoder
jos obiluje lirskim digresijama, koje su uz to pune hiper-
bolike i metaforike te pripadaju stilskim kompleksima
koji SU bUi karakteristicni za romanticki stil, ali SU ovdje,.
u realistickoj strukturi, dobili npv smisao i znacenje.
Razumije se da: teznja prema lirskom nije ·svagdje
po~jednako ostvarena. Tako ona nije mogla naci svoje.
puno ostvarenje u knjizevnostima koje su bile podredene·
nacionalnim zadacima. :potreba za epskim, za _didakticko-
-prosvjetiteljskim stavom> bila Je u njima tako ,faka da
nije dopustila snazniji razvitak lirskoga nacela i hiper-
bolizaciju cuvstvenosti. Tako npr. referenti na Moskov-
sko:11) sla vistickom kongresu, govoreci o specificnostima
»slavenskoga romantizma«, navode kao primjere poeme
iz ceske knjizevnosti koje nemaju toliko fantastike i si~- ·
. bolike~ vec su svoj evrstan amalgam klasicistickih i ro- ·
wantickih oblika, 28 a isto vrijedi npr. i za Mazuraniceva .
Smail-agu Cengijica, kojega epicnost i kompozicija odaje
- uz ostalo sto znamo o-Mazuranicevu stvaranju -· pri-
vrzenost tradicij ama klasicizma.
Ocjenjujuci pripadnost Mickiew~czeva. Gospodina
Tadije romantickom ili realistickom stilu, vec spomenuti
poljski historicar knjizevD;osti, Kazimierz Wyka, polazi
od jos jednoga momenta znacajnog za romantizam. Po-.
Iazna j~ tacka njeg9vih razmatranja »pripovjedacev staw
odnosno »stav ·ep~koga stvaraoca« (kr~atora epickjego) . .-.
-Za Wyku, koji se u svom raspravljanju pridrzava mo_...
-dernih teorija o »pripovjedacu« i o promjenama njegove
22
V. ZirmunskiJ: Puskin und Byron; cit. casopis~ str. 292.
l!!l S. V. Nikoljskij, A. N. Sokolov, B. F. Staheev: Nekd--
torye osobenuosti. romantizma. v sla:vjanskih literaturah,
Moskva~ 1958, str. 48.
Z04
~k:fa/,:.,.;.:i.-",;.;.}..:...;·:::'--.·•__,,_______··_..
_·.:..;.··-.:..:..••_.:..,•_·_··-···u,-.,,••••••,,•,'•••
uloge u epskom djelu, 24 nesumnjiva je· osobina romanti...
farskoga stava »potpuna sloboda stvaraoca, sloboda kre-
atora kako u odnosu prema materijalu iz zivota tako i
prema zatecenoj umjetnickoj tradiciji«; a u skladu sa
shvacanj em o »romantickoj nadredenosti umj etnosti nad
zivotom« ta se sloboda u okvirima epske vrste »izrazava
pretezno u stavu pripovjedaca kao iskljucivoga· stvaraoca
ili isklj"ucivoga komentato.ra zbivanja i fabule«. I dalje:
»Um;fetnic:J-ca .generalizacija koja je svojstvena-pripovje-
dacko-epskhn vrstama ne vrs"i se, tako da kazemot na ind~k-
tivan nacin (spos6b wst~puj ~cy) od pojedinosti prema cjelini,
od lika do smisla, od zbivanja i cinjenice do njihova znace-
nja, vec se vrsi nekada putem dedukcije (w sps6b zst~pujt:tcy):
od stvaraoca i ))ripovjedaca koji iii zna sve i unaprijed ko-
mentira, ili ima gotovu umjetnicku generalizaciju i samo
trazi temu, motiv, mit, ¢la ih uvede u djelovahje koje je to ...
boze nezavisno od njegovih namjera i samosvojno.<{ 25 ·
Ove osobine Wyka nalazi, razumije se, u prvom redu
u Byronovim »digresijskim poemama<< koje su rezultat
»o·voga nadredenog stajalista dvojakog autorova lika,
koji u isti- mah stvara i komentira<,.26 Takva cemo »pri-
povjedaca.« naci, kako to poljski istrazivac istice, .i u
poemama Sfowackoga (Beniowski), mi bismo mogl~ dodati
primjere vidljivih tragova takva stava u Puskinovu
Jevgeniju Onegin11:, ili, jos yidljivijih, u Kucici u Kolomni
koja sva upravo razotkriva autorov knjizevni postup.ak.
Bez obzira na to sto Wykin kriterij za romanticki stil ne
mozemo primijeniti na sve· slucajeve, pa cak ni na sve
·romanticke poeme (a Wyka to ocito ni sam ne zeli))
ipak zajedno ~ njim mozemo kao opcenitu teznju ro.-
mantizma istaci naglasavanje pjes:tiikove lic.nosti: ona, u
epskim djeUmat uzima na sebe ulogu upravo .takva
pr~povjedaca koji domini~a i ravna cijelo~ strukturom
14 Isp. clanak W. Kaysera: Tko pripovijeda roma'.11, u.
Umjetnosti rijeci I, 1957, br. · 3> str. 157-169 kao i _njegovu
raspravu Entstehung und KTise des modernen Romans,
Stuttgart, 1954.
~
5
Cit. djelo, str. 182.
26 Isto.
205
....:· . :-.: ;::... ·.. ·.. :.. : ·..... . ... ~ ..... ' .... ·. .:.: . :.·... ·:::.. :: :..·.' '• ·..
 djela. U drugim slucajevima naci cemo obilje monologa
koji takoder postaju jednom od znacajki romantickoga:
djela, i to u poemi i- u lirskoj pjesmi, ali i u drami. U
vecini tih slucajeva monoloskog postupka kao da iza
lil~a koji izrice svoj rnonolog opet -zapravo stoji autor,
a taj oblaci na. sebe odredenu povijesnu, legendarnu, mi-
tolosku odjecu da bi izrekao odredeni osjecaj~ Takav je
Aleko u Puskinovim Ciganima, takav -je inok u Ljer-
montovljevoj poemi Mcyri, takvi su junaci Petofijevih , l
djela s razvijenim monolozima. Generaliziramo Ii sve .
te slucajeve, romantizam · uopce ne tezi z.a stvaranjem
karaktera u njihovoj raznolikosti, ne pusta ih da >>.zive
svojim zivotom«. Taj stil, naprotiv, 11-eprestano zahtijeva.
lirsko poistovecivanje stvarnoga karaktera s -autorom)
ili stvara karaktere s_.. nekoliko znacajnih i. hiperbolizira..:
nih crta koje te karaktere nose kroz djelo (romanticki
junak), a iza njih i opet osjecamo - autora. Izricanje
hiperboliziranog osjecaja stalna je teznja romanticara.
Romanticar hoce da »otvori svoju- dusu« i da »slusaoca
potcini SVOffi osjecaju zivota, da mu pokaze sto Se otvo-
ril.o pred pjesnikom u-neposrednoj intuiciji bica«. 27 Zbog
toga mnoga romanticka djela kao da postaju dnevnikorn
pjesnikovih dozivljaja, njegovih intimnih impresija; a
pjesme, poredane kronoloskim redoslijedom, kao da po...;
staju pjesnikovom poetskom autobiografijom. Upravo
zato romanticka djel~ cesto namecu ~iografsko istrazi..:.
vanje (isp. o:bimnost takvih istrazivanja u .v~zi s Pre-
sernom), pa jedan njemacki slavist, koji nije osobit po-:
stovalac biografske metode, cak i za Puskina kaze da je
za toga ruskog pjesnika vazna biografija, jer je ~>cijelo:
njegovo djelo zapravo_ samo· odje~ licnih .dozivljaja, ra~-
polozenja_ i mislk 26 U Ljermontova ·se pak u najra.z~o-
vrsnijim Iirskim i epskim oblicima pojavljuje uvijek go-·
-tovo jedan te isti karakter, pa cak i »povrsno citanje
Ljermoritovljevih tekstova nagoni nas da skrenemo pa-·
· .znju na srodnost os~ovnih likova svih njegovih poema,
Viktor Zirmunskij: Voprosy teorii literatury, str. 176"~
21
Maximilian Braun: Russische Dichtung im XIX. JahT:_
2s
hundert, Heidelberg 1953, str.. 48.
206
·.. ·.: ·~ ...· . .. . . :. ·.. ~ .
drama i romana, kao i motiva njegove lirike, na primjer
na bliskost izmedu De:rnona -i Pecorina· m M~yri.« 29.
Lirsko je kao osnovnu teznju romaritickoga stila·
_primijetio vec i Bjelinski ·kad je odredujuci romantizam,
pisao:
;>U najuzem i najbitnijem sv_ojem znacenju romantizam
nije drugo nego unutrasnji ·svijet ljudske duse, tajni zivot
covjekova srca . . . Njegova je sfera, kako · smo rekli, sav
unutras_nji, dusevni -zivot covjeka, ono tajanstveno tlo duse
i srca, otkud.a se dizu sve neodredene teznje prerria boljem
i uzvisenom, u nastojanju _da nadu zadovoljenje u idealima
koje je stvorila fantazija.« 3o
Takoder je posve razumljivo da je romantizam od
knjizevnih rodova - zatiruci upoce granicu- medu. njima
- najvise razvio liriku i mjesovite lirsko-epslce vrste
(romantic~a poema, bal~da i roma11,ca i dr .) . I mislim da
necemo pretjerati ak_o ustvrdimo da izvore modernoj
lirici 19.: i 20. -stoljeca ~ora_mo trazit_i u romantickoj sti~-
skoj fortnaciji. .Za rusku liriku, koja se cesto iznova vra-
cala: na Puskinoye i, Ljermontovlj~.Y~ .tradicije, to posebno
vrijedi. Nak6n st9lj~ca klasicisticke- poezije,. koja za da-
nasnjeg . citaoca, · odgojenoga na romantickim i poslije-
romantickim tradicijama evropske lirske poezije, ne
znaci vise ~>pravu poeziju«, romanticki je stil sriazno raz-
vio liriku. i lirske knjizevne vrste. koj_ih ce popular1tost
s~~jeniti tek .procva~ nove epsl_(e vrste - realistickoga
romana.
~on:iantizam jos nije razvio one istancanije { rafini-
ranije oblike za izrazavanje lirskoga koje ·su kasnije raz-
vili simbolisti. Ne valja pri tom zaboraviti cl.a je za Bje-
linskoga »z.ivot srca« jos uvijek »t~.jni«, da je »tlo duse
i _srca« takoder »fajanstveno«, i da su spoznaje koje su
o ljudskoj psihi vladale u vrijeme romantizma bile vrlo
siromasne. Romanticari jos nisu poznavali mnogolike
nijanse emocionalnoga dozivljavanja, oni ih · nisu znali
oblikovati, hiper}?olfzirali -SU lirski »ja« pjesriikov, dozi-
vali SU U pomoc metaforiku .~Oja za -danasnjega citaoca
29 U. Foht, cit. djelo, str. 100. 0
30 V. G. ;aelinskij," cit. dj elo, str. 217.
207
.. . .... .... . .. ~ ..
.·.·.··.·.. ·:·.· ... ·.·.. :•,, .. ~ •,• ,,.,,,•,:,•,.',,:,w,'•••,•••

.;
vec izgleda sablonskaJ p.ocne. pejzaze ·s mj~secinom k;oji-'
ma se danas mozemo i narugati; oni su se za izricanj~
cuvstva pomagali vjesticama i vukodlacima, ali sig:u:rno .
je da su u odnosu prema snaznoj klasicistickoj tradiciji
upravo oni proveli pravu lirsku revoiuciju.
Konacno, snazno istaknuta teznja prema lirskom iz-
vire, razumije se, iz opcega nazora o svijetu sto su ga
ispovijedali romanticari. Izrasli u kresevu sudbonQsnih
socijalni}_l borbi i ratova, na prijelazu iz feudalne dru-
stvene formacije u kapitalisticku, oni su taj svijet odgo-
netali1 osjecali, naslucivali, nastojali u nj prodrijeti ma-
gijom svojih rijeci; prilazili -su mu, dakle, emocionalno
i lirski. Kod njih je morale nestajati »zdravoga s~isla<<
klasicista i prosvjetitelja, a s tim u ·vezi oni ,su didakti-
cko-prosvjetiteljsku funkciju literatur~ u drustvu morali
zamijeniti emocionalno-estetskom d1·ustvenom funkcijom
koju je kasnije, u vrijeme konsolida,cije gractanskoga dru...
stva, realizam zamijenio socijalrio-analitickom funkcijom.
Socijalni potresi koji su Evropu zahvatili na pocetku 19.
stoljeca razbili su skladnu i racionalnu viziju svijeta sto
su· je knjizevno oblikova-Ii i u njezino ime poucayaJi i.
prosvjecivali klasicisti, poremetili su je i -:- protlvno. ·
razumu, kolektivnoj spoznaji i cvrstim pjesnickim obli...
cima - unijeli su u .knjizevnost osjecajt pojedinacnu in.:.
tuiciju i »lirski nered«. Tom prilikom valja istaci da je
od prbznih epskih obl.ika romantizam razvio. upravo po~
vijesni roman. Nemocni da s pozicija odredenih pre-
dodzbi poucavaju O suvremenom svijetu ili da g~ analf~
ziraju, roma.nticari s~ odlazm u proslost; u historiju, i
s pomocu nje nastojali da spoZnlfljU i suvremeni svijet. A
to nikako nije »bijeg u historijU<c,. kao sto nema ni »bi-
' . · jega u egzotiku«. U ve¢in1 historijskih romana ogleda se ·
nastoj anje njihovih pisaca · da analogijama s proslim epo-
·hama protumace nemirnu i nestabilnu sadasnjicu; a u.
knjizevnostima naroda koji SU b~li nacionalno neslobodni, .
~rebalo je da ova knjizevna vrsta pomogne pri budenju
i1i ucvrscivanju nacionalne svijesti. Koliko je pak po"'.'
vijesni roman stilski povezan s romantizmom kao stil-
. skom ~ategorijom, to bi se jos moralo posebno istraziti. \
208
. .. ·. .-.:•. : .. ·...· ..-.:·: ...
.. ····.. :
:.
u·razd~blju rom~ntizma pjesn,ici s.u· prestali da budu
ucitelj.ima, dida:ktima, . prosvj~titeljima, .oni ·su · pos~ali
zrecima, prorocima, vizionar~rn~. koji svijetom svojih
osjecaja predvictaju, proroku_ju m naslucuju sudbine ci-
jelih nacija.
N azywam si~ »Miljon« -:-:- bo za miljdny
Kocham i cierp~f ·katus~e.
Pa.trzt; na_ ojczyzn~ biednq,
Jak syn.na ojca, wplecionego w .ko,o.-
Czuji calego cierpienia narodu, .
Jak matka.czuje w lo.nii b6le swego plodu ...,.
Taj usklik Konradov. iz Dziada Mickiewiczevih ka.rakte ..
·ristican je za izricanje kolektivnoga, povijesnoga i sqci-
jalnoga kroz pojedinacni 1.irski osjec.aj. Uvjerenost u
.snagu ·pjesnicke rijeci, u njezinu .magiju, vezivala je ro-
m.antica~e s mitovima proslih epoha i stvarala .p.ov~ mi-
tove. Jos god. 1876. Sen6a je,
gov.oreci o najV(;:!Cim knji-
.zevnirn imenima koj·e je priznavalo i njegovo doba, a
medu njima ima najvise romanticara (Byron i Hugp,
Puskin'i-Ljerrnontov, Mickiewicz i Sfowack~, Kolla~ i Ce-
·lakovsky, Mazuranic i freradovic, Jovanovic i Radicevic,
p·resern i Vraz), izrekao misao da su oni »apostoli« po-
ezije, »njezini mezimci, svi vjesnici bozanstvenoga skla~a
koji covjeka primice zvijezdam<< 31 - te je tako ispov1-
jedao romanticko shvacanje O 4.rustvenoj funkciji .knji- .
~evnosti koje sam u svojim djelima nije ostva,rivao. Taj
ideal konacne ali neodredene harmonije u disharn;ionic-
nom i potresnom svijetu, ideal kojemu po1:Uaze pjesnicka
rijec, nalaz~ se i u osnovu mnogih romantickih oblilf.a.
I mozda· je zaista imao pravo Bjelinski kad j~ .kao el.e-
ment romi:tntickoga stava pjesnikova isticao »vjecnu i
neodredenu teznju koju ne unistava nikakvo zadovqlje~
nje«, a prvoga ruskog ro~anticara .Zukovskoga smatrao
za pjesnika »teznjet duseynoga poriva prema neodred:e-
nom idealu«.82
31 Antologija. pjesnistva hrv~tskoga i srpsleoga., narQd-
noga i umjetnoga, Zagreb, 1876, str.. I .
82 Cit ... djelo, 225, 292.
14 Stilovi i razdoblja . 209
..
. . . ... :. \ :... :.. : :: ._-': ..:·... ; __ ·:··: :... .:. ·......;:_.;:~. ::. ··..:·.: :.. ·.: ·..::. :.. ::•. ·... :.: ...:....
 Romanticki je stil uvjetovan vremenom velikih ·sq-
cijalnih potresa u Evropi na prijelaz'u 18. u 19. stoljece
- to je stil dezintegracije odredene drustvene forma-
cije, a on tu dezintegraciju stilski i iz:tazava: on razbija
norme i oblike, umjesto njih razvija nove stilske osobinet
ali ne tezi ·prema stvaranju kanona. Cvrstih i zatvorenih
oblika romantizam · ne stvara, odnosno ne stvara ih
mnogo. Lirsko-epska bajronisticka poema, »roman u sti-
hovima« Puskinov, uklapanje lirskih pjesama u tkivo
pripovijesti (Tieck i dr.), ~jesavina ·rodova i vrsta u po-
emi-igrokazu (widowisko) s izrazitim monoloskim. ele-
. mentima u Mickiewiczevim Dz~adyma - te hibridoidne
knjizevne vrste najkarakteristicriije $~ za ro~anticki stiL
No~ s konsolidacijom novog~ gradanslfog drustva roman-
s·e.
ticki stil transformira, stvara »prijelazna<< djela (Pu-.
skinov J evgenij Onegin), a uskoro ga u evolutivnom pro-
cesu zamjenjuje realizam, cijim je oblicima otvorio vrata,
pa oni,,bar u prvo vrijeme, vrlo cesto u sebi n9se s~ruk-
turalne elemente koji su bili karakteristicni za roman- ..
·tizam (Dickensovi romani, ~irske digresije· u Gogolja,.
ko_mpozicija u Ljerrrtontovljevu romanu, mnogi stilski ,
·elementi u Senoe,i tome slicno). Mjesto romanticke lirike
i hibridnih lirsko-epskih vrsta zau?ima uskoro cvrsta
strriktura realistickoga roinana~ Ali, znacajno je da se · u
vrijeme novih SOcijalnih potresa, koji SU poceli tresti
temeljima gradanskoga drustva·na prijelazu 19. u 20. sfo- ·.
ljece u vrijeme dezintegracije realizma, mnogi knjizevni
pokreti, bar na prvi pogled, nadovezuju na neke od tra-
dicija roma~tizma. "Qpravo zbog toga, ·au nedostatku pre-
ciznijih termina, neki sovjetski autori govore o »rqman-
tizmu« u djelima rariµga GbrRoga, , ili o »ro'mant~ck~;m
realizmu<< u·pripovijestima.njegovih predsasnika - Gar-
sina i Korolenka. 38 · ·
A jos SU n~ pocteku stoljeca nove stilske pojave u
ruskoj knjizevnost1> ubrajajuci i simbolizam, njihovt su-
vremenici krstili imenom »neoromantizma«.34 Razumije
33 u. R. Foht: Razvitie reaUzma v russkoj literature XIX.
veka, Izvestija AN SSSR, OLJA, 1957, XVI 1, str. 31.
a4 Isp. npr. S. A. Vengerov: Etapy neoromanticeskogo
dvizenija, Russkaja literatu-ra XX veka, t. I, M9skva, 1914.
210
·.... :.·.·,, ... .. ...·.::.. :.:.::.
se, o:vakvi su termini netacni i- mogu dovesti do zabune,
pa if1 s~ijemo upotrebljavati sarno uyjetno, tako dugo
dok. za te nove stilske formacije ne nademo preqiznije
izraze. I to unatoc prividnoj srodnosti nekih stilskih ele:.
menata s onima k_oje nalazimo ·u stilskom sistemu rQman-
tizma, srodnosti koja ne ukazuje na drugo nego na srod-
nost epoha - dviju razlicitih epoha velikih socijalnJh
potresa i revolucija, dvaju velikih razdoblja stilske de-
zintegracije. -
Upucujuci pak na socijalno-historijske d~terminante
pojave ove Hi one stilske formacije ili grupe, moramo se
kriticki osvrnuti i na pokusaje da ·se izvan historije pro-
nade unutrasnja zakonitost smjene stilova, koju .· npr.
trazi Cizevski kad istice. da knjizevni stilovi uvijek. osci-·
liraju (?d teznje za jedinstvom do
teznje prema ~omplek-
snosti, .od inklinacije prema zaokruzenim i »zatvorenim«
oblicima do slobodnih oblika i amorfnosti) pa sve stilove
svrstava u dva osnovna ttpa koji se pravilno, jedan za
drugim izmjenjuju. Uostalom,· i sarri Cizevski, isticuci
s jedne .strane »ernpirijsku dijalektiku« toga· pro.cesa,
ipak s druge strane sumnja da je moguce sav materijal
·povijesti knjiz~vnosti podrediti ovom. »valovitom kreta-
nju«.35 A nemoguce je to uciniti zato jer, razumije se,
knjizevnim razvitkom ne ravna »empirijska dijalektika«
i literarnohistorijska sablona, vec vrlo kompleksna dija-
lektika drustveno-historfjskog zbivanj a!
is Cizevski predlaze ovakvu sh emu stilova u historiji:
1. tip:
Rani srednji vijek Renesansa Klasicizam Realizam
- (Romanika)
"-._·
2.tip:"'.
/"',
/ ,
//"',, /./"---..._.
"<
Kasni srednji. vijek Barok Romantizam Simbolizam
(Gotika).
isp.: Outline of Compa.rative Slavic Literature, Boston,
Mass., 1952, pp. 10-11.)
211 ..
....... ~ .. . .. . . .. . ::.:.: .
III~l;~I!i[~jt!'.~W'W ;,;:,1,,.•,• •';'\ ...

;II ./:f? y
0 REALIZMU

Pojam knjizevnog realizma stvorilo je 19. stoljece, a

l:1i. mi, njegovi neposred.ni bastinici, navikli smo da. tako
oznacujemo najvece .;.._ u nasim ocima - knjizevne vr~-
jednosti proslosti. Veb samo imena Balzac ili Tolstoj
· zna_ce za neke od nas vrhove knjizevnog :razv~tka, i svi
Jh izgovaramo s divljenjem i postovanjem. Uobicajilo se- ·
cak da prema njima mjerimo i vrednujemo drµga knji-·
zevna djela;- da u vezi ·s njima govorimo o uspjeshna
(prije njih) i padoviina (poslije njih) evropske knjizev-
·nosti. Pojam rea.1izm:a postao je za rias ne samo naucnim
knjizevnohistorijskim terminom, vec i terminom izvan
vremena i prostora kojini ponekad nastojimo .objasniti
f/!/L:_:.:._ fenomene najrazlicitijih literatura, od Romera do nasih
dana,"i od Patagonije _do Aljaske. Cak je za neke od nas

CH taj pojam dobio-karakter vrijednosnog suda,. pa smo vrlo

cesto, ne razmisljajuci dublje O ·problemu, skloni da ri-:-·

It'.
jecju »r~alistican«· oznacirno ne · samo karakter nekoga

~,a d3ela, vec ~ da ga O<;!ijenimo. Ocarani histo~ijskom blizi-

nom epohe u kojoj je realizam nastao, i njegovim traja-
nj em do u na.se dane, impresionirani vrijednostima koj e
· je· stvorio,. a koje bez sutnnje zive i u nasoj.. generaciji,
mi previs~ cesto gubimo iz ruke naucna mjerila i pre-
stajemo teziti za preciznoscu. Termin koji je· nastao ·hi-
storijski pred nasim se · ocima pretvorio u termin pred
' :J/i. kojim stojimo k~o pred £etisem..
·Termin rea.Uzam u posljednjih se dvadeset godina
udaljio od svoga prv9tnog· znacenja narocit9 u Sovjet-
skom Savezu 7 a zathn i u drugim socijalist~ckim zemlja-
ma. Posto su uvedeni termini »socijalisticki re~l~zam« i

2.13

. .. ··:. :- .

. ...
. ·: ·.: -~ ·: :·:_· :.:: ~: =. :..
. . . . . ....
............
 teorija_ socijalistickog realizma, .kao i zbog nastojanja· da
se socijalisticki realizam definira ka6 >>metoda«,1 sovjet:
ska je knjizevna historija posla putem stvaranja nove
tipologije i dosla je do dviju osnovnih kategorija vanhi-
storijskih knjizevnih »metoda<, (romantizam i realizam)
koje se 1!-jedinjuju u trecoj (socijalisticki realizam), a .
V
ko:1acno Je, rasclanjuj uci probleme knjizevne proslosti,
PoJam realizma prakticki- poistovetila s pojmom »istin-
skog« ili -»umjetnickog« uopce, te je cijelu knjizevnu
povijest covjecanstva poc~la promatrati kao borbu »rea-
listickih« i »ahtirealistickih struja«. 2 Prosirivsi tako hi-
storijski nastali termin realizma - sto su ga oko sredine
19. stoljeca u knjizevnosti uveli Francuzi (Champfleury:
Le Realisme, 1857) a od njih poprimili Rusi· (Pisarev:
fiealisty, 1864) - na sva stoljeca i velike evropske pisce
od Romera do Gorkoga, a u posljednje vrijeme zeleci
da pod okrilje toga term.ina uz~e i sve sto je vrijedno
1
Pojam »metode<< u sovjetskoj su knji.zevnoj kr!tici
. na po~etk~ tridesetih go.dina prosirili RAPPovci. Prenijeli
s~ ~a lZ f1Iozofij e i trazili su da se i u knjizevn osti primj e-
nJuJe »dijalekticko-materijalisticka metoda«. Taj je pojam
fa _to se d~nas posebno nagJasavaI)· trebalo ·da u sebi uklju-
cu3e mogucnost da unutar »metode« socijalistickog realizma
P~~toje razliciti stilovi, ali, kako je to na Moskovskom slavi-·
st~ck~m l_rongre_su god. !958.. istakao poljski teoreticar Henryk
~ark1ew~cz, up_ravo taJ po3am »sugerira postojanje odrede-
mh PX:~v1la um3etnickoga postupanja«, i »trebalo bi da ·se on·
~ P.~v1Je~ti knjrn:vnosti primjenjuje samo u· odnosu prema
~nJ1zevmm· pravc1ma s kodificiranom~ zatvorenom norma-
_-:.1~!1om po~t1kom«. A takav je, pr~ma Markiewiczu, socijali- ·
?ticki reabzam u dvad.esetim i tridesetim godinama zapravo
. 1 bio! (Isp.: · Z pol8'cich studi6w .s.lawistycznych Warszawa
.19581 -str. 229.) :· · . . ' . ·'
, ••
2
T!pol~~ke ~u teorije u ruskoj nauci o knjizevnosti p~-
stoJale 1 pr:Je {1sp. A. M. .Jevlahov: Realizm iii irrealizm,
t. .I-;-II, V~rsava, 1914. - P. N. Sakulin: -Teorija literaturnyh
sti.le3j. _Leningrad, _1928), ali su one zavladale i dobile novu
funkClJU tek U trid1:=setim godinama. Takve SU teorije, uosta- .
lom, popul~r1:1e i u anglosaksonskoj Iiteraturi gdje se obicno
s~protsta:7lJaJu dva stila :_ klasici:zam i romantizam; njemacki
· t~polog Dilthey realizam uvrstava medu tri vanvremenska
.tipa »WeUanschauunga,(, a od novijih istrazivaca o realizmu
.~ .razli~Jt~m J?Ovij_esnim razdobljima govori i Auerbach u svo-
JOJ l_{!)J1z1 Mimesis (isp. prikaz Ive Frangesa. u Stilistickim
-~tudi1ama, Zagreb, 1959, str. 75-82). · · · ·
214
··.·.·... ~ .'• ·····. .. ·.. ', ~··. . .
u azijskim literaturam~ i u k:3-jize_v~~sti rus~oga .~ dru:
gih modernizama, sovJetska Je knJ1zevna h1stor1Ja taJ
termin ucinila nepreciznim. .
Ne ulazeci u objasnjavanje geneze ovakva razv1tka
sovjetske nauke o knjizevnosti, ~a. z~do~oljstvo~ mo:
ramo utvrditi da je, uporedo s poricanJem nor~ativno~~1
teorije socijalistickoga realizm~, g?d. 1957. _doslo. do_ s1:
roke diskusije o ·»r:ealizmu« koJa Je dala mz kor1~m~ 1
.zna~ajnih sugestija, a kritika tipologije »metod~«· Jav1l~
· se i drugdje; posebno u Poljskoj, te su u tom srm.sl~..,nek1
poljski ucesnici istupili na Moskovskom slav1stickom
kongresu· gc;>d. 1958. ·
Sovjetski se teoreticari, kao sto s~ to vidi _iz mat::..
rijala s tih diskusija, cvrsto pridrzavaju termma soc1.. ·
jalistickoga realizma obn·avljajuci ~ izvjesnoj mjeri nj~-
gov sadrzaj; nadalje, smatraju potrebnqm bor~u p~ot1v
>~moderntstickih<< struja koje dolaze sa Zapada1 1 stoJe, u
vecinit :napozicijama trajanja i obrane realizma u suvre-
menim knjizevnostima. Ali, u okviru tih opcih stavova
iskrsli su vec dosad mnogi prijedlozi i mnoga nova od-
nosno obnovljena shvacanja sto ih -razliciti naucni rad-
nid pridaju terminu »realizam«. Karakteristicna j~ u
prvom redu jasno izrazena teznja da se .toµi te_r1!1mu
vrati njegovo povijesno znacenje, da se poJava real.1zma
poveze s razdobljem renesanse3 Hi s poce_tkom 19. ~to-
ljeca, odnosno da se sadrzaj toga _ pojma · ~e o.dr~~uJe. a
priori, vec da se on prouci pri razm~tr~?-J.U knJ1ze~mh
fenoinena u njihovu povijesnom redoshJedu. 4 Nekl su
·
3
Isp. Osnovn1,de etsi,Pif. razvitija reaUzma ~ _mirovoj lite~
rature (Materialy k izuceni3u probtemy), Iz'qe~tiJa AN, '?{V,I/1,
str. 5. - Na usmenoj je disku!;:iji to staj.ah~te .~ramo. 1 J.
Elsbera u svom referatu >)Spornyje voprosy izuceni1a. reahzma
v svja;i s problemoj klassiceskogo na.sledija kao i R. _Sa~~-
rin u referatu K probleme realizma v zapadnoevropskih lite-
raturah epohi vozrozdenija. (isp. Voprosy literatury, 5/1957).
4 Zanimljiv po¼:usaj da prikaz~ ,razvita~ realizma· od
renesanse· do prve polovice 19. stolJeca dao Je S .. Petr.ov u
svom clanku: o reaiizme kak hudozestvennom metode (Vo-
prosy Uteratu1·y 2/1957.} Za formiranje realizma odlucn~ su
prema Petrovu tri etape a razlicit je u njima »nacin prika-
zivanja covjeka«. -Dok ~vr.opsko· .16. stoljece (Shakesp;ar~)
,>otkriva objektivnu ulogu subjek.tivnog ~vijeta, unutrasnjeg
215
.....
tl\!\~\~;'.fJfft;!:ft~~k ~:::J~!e~o ~v::u ~~~i~a:1uek~k~~!!gt~~!!i!
::,:',,;:_::•!:.~,:,::,_:_/Ii k~~;:-ap/sa~!e~ti~~:1::ce~~ema svakOm pokuSaju klas!fi-
r Dr1.1:ga te.znja koja se pojavljuje u mnogim prilozima.
ucesnika diskusije vrlo je odredeno izrazena:· tom ter-
:f'[· minu treba ~a se oduzme vrijecf,nosno znacenje .. P:remda
!'; se. ostvarenje t~ teznje zbog neprestana naglasavanja
!?ot:!,"ebe_ bor-be ~ro~iv »antirealizma« u suvremenoj knji-
zevnosti, praktick1 znatno umanjuje, on.a za sovjetsktt
historiju knjizevnosti bez sumnje if.t?.a veliku vrijednost. .
Ne treba zaboraviti da 'Su se nedavno j'os, u povodu raz-
nih jubileja, gotovo svi veliki pisci proslih stoljeca pro-
glasavali realistima, a realistickima su se nazivali cak
i spektakli kineske opere.
· Treca je, u diskusiji vrlo malo naglasavana ali vrlo,
~ani:°ljiva, teznja da se pri odredivanju sadrzaja pojma.
Teahzam sto blize pride specificnosti' umjetni.ckoga djela.
i priblizi sistematizaciji knjizevnih grupadja koja bi vo-
dila r.acuna kako o historiji tako i o osobinama sadrza ...
nima u samim knjizevnim djelima. Na nekima od takvih
pokusaja zadrzat · cemo se nesto duze.
. Zanimljiv j_; - vremens~i nesto raniji - pokusaj
polJskog teoreticara Henryka Markiewicza koji u jednom
dijelu svoga clanka u krakovskom Zyciu literackom na~ .
stoji. precizirati one znacajlq~, realizma po kojirna se on .
~azlikuje od drugih .»knjizev~ili struja« (pr~d literacki).
Markiewicz vidi sest takvih znacaj ki. Prema njemu u
realistickim 'djelima:· . · . . osobina. Za. Fohta je· req.lizam povij~sna kategorija kpja
·· . >>1) ~acuvana je ,zivotn~ ~ogucnost svih sadrzajnih el~-
me_,nata 1 pre.sutno obavezuje najsire shvacena materijau..:.
~~icka ko1!cepcija stvarnosti (tj. koja iskljucuje postojanje
1h bar aktivnost nekih natprirodnih snaga); .
sv~jeta. cov_jekova«, i dok prosvjetiteljstvo 18. stoljeca usvaja
~rikazivanJe »drustvene sredine i covjeka kao d'rus'tvenog·
. tipa(~, dotle ~raj .~8..i p9c~tak 19.. stoljeca (W. Scott) uvodt·
»nac1?~alnoh1~tor13sk1 prmc1p«. Sv1 se ti principi sintetiziraju:
u ?~skmov1+ 1 Balzacovu djelu. ~aJ~ac tako zapocinje period
na3v1seg razvitka realizma za koJ1. Petrov predlaze terinin.
-·>>socijalnohistorijski realizam«. · studi6w slawistycznych, ·Warszawa, 1958, str. 216-!IB3.
.. .~: "· ~ : :-:... ·., ·.. : ·. •. ·.: ·.. :.. :. '
\
2) ne poj~vljuje se ni fantastika koju bi prosjecno ori-.
jentirani citalac primio kao uvjetnti .fantastiku;
'3) likovi i dogadaji imaju gdjekad · simbolicki metafo-
ricki smisao, a nikad ne predstavljaju zamjenske simbolicko-
alegorljske slike;
4) postojf velika detaljizacija knjizevne slike i kongru-
encija (uskladivanje) uvedenih detalja; . .
5) nestaje konstrukcije koja znatno preuvelic.ava (isp.
hiperbolicnost u romantizmu; op. A. F.) i pojednostavnjuje
likove, bilo to u idealizatorskomonumentalnom smjeru ili u
smjeru demoni;lrila i karikature;
6) jezik se djela - na .razlicitoj udaljenosti, koja ovisi
o knjizevnoj1 vrsti - priblizava govornom jeziku u knjizev-
noj vrijednosti, a odstupanja od tog principa motivirana su
,zivotomt.« 6
Unatoc nedovrsenosti, te tez-e mogu znaciti pobudu za
dalje istrazivanje karakteristicnih osobina realistickoga
dj.elat to vise sto njihov autor smatra da se teorija »knji-
zevne struje« moze izgraditi tako da se ona oslanja na
»:formalne znacajke«, jer. se iza slicnosti >>poetike<< redo-
vno krije i slicnost filozofske koncepcije svijeta i covjeka,
kao i opcega idejnoemocionalnog stava prema zivotu.
I kod nekih se ucesnika sovjetske diskusije o reali-
. zmu pojavila zelja da odredivanju sadrzaja pojmu »reali"'.'
zam« pridu pola.zeci od elemenata samoga knjizevnog
djela, od njegovih stilskih osobina. Tako npr. vec u
clanku U. R. Fohta o razvitku realizma u ruskoj knji ..
z.evnosti-19. stoljeca_ mofomo uociti nap9r da se problemu
realizma prides jt?dne strane historijski, a da se ujedno
kriteriji »realistickog« grade na osnovu nekih stilskih
.u Rusiji ob.aseze velik dio knjizevnosti, ·od pocetka 19.
stoljeca do danas. Autor istice da je nemoguce dati krat-
. ku :formulu realizma, vec da se samo mogu opisati os-
novne znacajke realistickih umjetnickih djela. Polazna
mu je tacka piscev odnos prema stvarnosti (realist pro-
matra stvarliost »kao predmet opazanja,.' proucavanja,
tipizacije i prikazivanja · s ciljem da se odredi njezina
ts o reaitzmie - na nowo, tycie literackie, 2, 1956. -
Ovaj je clanak autoru kasnije ·posluzio kao osnova za refe-
rat na MoskovskQm slavistickom kongresu. Isp. Z polskich
217
·.· ·.:.
. . ·.. : .. :· .:. ::. ~. . ......
 :·.·.. .. :··. .•. ~ ·, .
··.··
. objektivnir bit«), a Foht se ~rid:zava.. ~ ~~gel~~~i~ rije·c~
iz privatnog pisma engleskoJ sp1satelJ1~1 o »tlp1cmm ka-
rakterima u tipicnim okolnos~ima«. Ah, u samom se od-
redivanju realizma i sovjetski teoreticar oslanja na stil-
ske osobine. Na jed.nom mjestu Foht pokusava ukratko
i opisati znafajke realizma: · rijski ogranicene kategorije stila, a time i onim shvaca-
»U odnosu prema knjizevnim vr~tam~ (z~nry) realizam
tezi: u epici - ugla vnom,, prem~. pr1pov~J~s~1 i romanut u
drami - prema drami u uzem sm1slu, u hr1c1 - prema for-
mama od svih kanona slobodne lir_,ske pjesp~e. U sukobu koj~
lezi u osnovi sizea. realizam odrazava .~ustins1~e su~rot~os~1
u stvarnosti. u podrucju karakterolog1Je reahzmu Je svoJ-·
stvena dosljedna individualizacij~ likova koje st~ara, nJi-
hovo razotkrivanje u mnogostruk1m vezama sa sv11etom sto
ih ·okruzuje, a ·to d'opusta da se poka~e mn~gostranos~ karak-
tera i- njihove unutrasnje sup.rotnost1; reab~a~ prati karak..
tere u njihovoj pojavi i razv1tku na osnov1 nJ1hove unutra-
snje logike. U odnosu pre~a jezi~u realizmu je. svojstvena
orijentacija prema obje.~t1vno?.1 1meno~anju po1~ve, ~ !>ez
onih elemenata ekspres1Je koJ1 su svoJstvem,. na pr1mJer,
romantizmu . . . . . . ,, .. .
... Sve te komponente ..dob1vaju sasy1.m drugac1Ji oblik.
- -u klasicizmu, sentimentalizmu, romant1zmu, naturalizmu ·
ltd.··· u konkretni~ nacionalnim, povijesnim, socijalnim,
Uter~;~ohistorijskim i indivdualnim -uvjetima, u odredenim
odnosima s knjizevnoscu drugih metoda ~?je~ine se spome-·
nute znacajke realisticke metode mogu m1JenJati.
Svojevrsno ·izrazavanje ti~ zn~cajki, nep~stoj~nj~ nekih.
od njih, njihova zamje:na dru~1ma, kar~k!~riz1ra .o~obme ~a-
znih prav:aca i struja u razv1tku reahstlcke knJizevnosti.« 6
' •
. · Premda su ove karakteristike realiima izdvojene· iz ·
Fohtova clanka koJi je dozivio autoritativnu i oprav9,anu
Vinogradovljevu kritiku zato sto su u njemu ove' osobirie
realizma samo >>dopunske<< i >>neobavezne«, dok kriteriji. ·
z~ pripadnost ?>metodi« realizma ostaju u vecini slufa•
jeva prvenstveno »ideoloski« (Vinogradov ospor~va .... ·
ukljucivanje Gribojedova i Puskina u . re.aliste)? ipak. ·. ·. ·
svojirn priblizavanjem re~lizmu kao zbiru odredenih stil.:. ··
skih ·komponeneta, svoji_m historizmom i postiva~jem na:..:,
o Izvestija. AN SSSR OLJA). t. XVI, vyp. I, 1957, str. 19........ .
: ·... , Jsp.; ,V;· Vinogradov: 0- ja:zyke hudozest-vennoj litera~>.····.·<.·.
tury~ Moskva~ 1959, str. 440-442. · · ·
.: ·.: ....... \ .
cionalnih i historijskih uvj eta koj i poredak ·komponenata
mogu mijenjati, ovo Fohtovo opisivanje osobina moze
biti jedan od znacajnih putokaza za rjesavanje pornetnje
oko toga termina. Foht se zapravo veoma priblizio odre-
divanju pojma realizma kao historijski nastale i histo-
njima u nauci o knjizevnosti ·koja u proucavanju· knji-
zevnohistorijskog _procesa polaze od samoga knjizevnog
djela i od svih elemenata koje ono sadrzava. Da je Foht
bio nesto dosljedniji u pri~jeni svojih principa na mate-
rijal iz ruske knjizevnosti, a i nesto precizniji u odre-
divanju upravo stiiskih znacajki realizma; moglo se iz-
bjeci i spomenuto razilazenje s Vinogradovom koji je
problemu realizma pri~ao s druge strane - polazeci od
stilistickoga kriterija i nacina oblikovanja jezicne grade
- te je takav nacin oblikovanja pronasao, sliJedeci hi-
storijsku postupnost, tek u Bijednim ijudima Fjodora
Dostojevskoga na kojima.se i - zadrzao.
Cini se, medutim, da ·proucavanje j~dnoga knjizevno-
historijskog fenomena i odredivanje njegovih osnovnih
osobina. ne maze polaziti. ni iskljucivo od ideoloskih vri-
jednosti, ni iskljucivo od stilistickih vrijednosti i jezic- .
nih osobina. Hijerarhija konstitutivnih elemenata knji-
se
. :zevnih djela ovdje morf! izbjeci jednako kao i j~dno-
stavne, a stoga i jednostrane definicije. Proucavanje· re-
alizma kao historijskog jedinstva stilova pojed~nih pisaca,
~ao historijski nastale i historijom , ogranicene stilske
'I
formacije, nije, dakako, jedini put, ali on9 moze naci
puno. opravdanje u nep_osrednosti prilazenja knjizevnom
djelu, u relativnoj svojoj egzaktonosti, a primijenjen u
praksi maze- posluziti boljem upoznavanju karakteristic--
nih osobi'na knjizevnih djela i njihovu povijesnom
.
smjestaju. Pronaci i opisati one stilske ·osobine koje u
v:dj~me najsnaznijeg razvitka realizma realisticke pisce
· {/(.i/ ..neprijeporno povezuju, pronaci one zajednicke crte koje
Y/i:-:/.<cfo:e stilski sistem realizma,8 razgraniciti citavu stilsku
)t.\./:"formaciju prema gore, tj. prema romantizmu, i prema
:.'.=:_-:::::::·:·:,dolje, tj. prema onim knjizevnohistorijskim pojavama
6 A bit ce da je to za realizam mnogo lakse nego npr: za
:
romantizam. ,
. :·-.: ~:.:::....
 0
3illl)fjfJt;fi~'t!l{:t:I:::o :p::·i~:eo:e~ termino~
/.'·.·= ·· · · ·· »modernizma« i, ·na kraju, jos jednom odrediti sociolo--
ske determinante njezine - to -bi zapravo znacno· defi-
nirati realizam. Vrlo dobro znamo· da su »stilske osobine
ogranicene«, da se one » poj edinacno ili u karakteristic-
nim stilskim kompleksima javljaju u razno doba i ·u
raznim sredinama, i to s drugiin izrazajnim zadacima«i0
ali isto tako znamo da su one - rasporedene prema
odredenom poretku i primijenjene u odredenom sistemu
(koji ujedno znaci i odredeni socijalno uvjetovani nazor
o svijetu) - historijski neponovljive i da na sebi nose
biljeg historijs.ki odredenog zadatka koji je pred pisca
postavila grupa, sloj i1i klasa jedne _epohe.
· Uzmimo npr. ·fabularnost kao jednu od znacajki re-
alizma. Odmah ce nam pas~i u oci da je ve&ina djela
neosporno realisticki_h · pisaca 19. stoljeca gradena na
cvrstoj fabularnoj osnovici. Ali cemo isto tako vidjeti
da se ta djela po tipu i ·:funkciji fabule razlikuju od
djela onih stilskih :formacija koje su realizmu pretho-
dile. Morat ce:rno tom prilikom konstatirati da pisdi
razvijenog realizma n~ poznaju npr. linearnu fabulu koja
se provlaci kroz evropske knjizevnosti od Heliodora
ovamo, a u vrijeme kad realizam postaje dominantnom
stilskom formacijom postaje trivijalnom, prelazi u »nizi« · ·
knjizevni sloj - u zabavnu, bulevarsku ili kriminalnu
literaturu. T.aj cemo proces dovoljno jasno moci. sagle~
dati i u hrvatskoj knjizevnosti. Ako su predrealisticki
pisci pricali »o lju.bavima. s velikim zaprekama, s otmi-:-
cama; ofrovom i ubojstvima kao sredstvo:m za rasplet« /·0
tj. akO SU Upotreblj~vali razvijenU linearnu fab~IU U
kojoj spajanju A i B (koje· ·citalac prizeljkuje) smetaju
·mnogobrojne prepr-eke, o~da upra\ro pisci hrvatske reali...
sticke skole (tj. oni koji su svjesno nastojali da budu
realisti), od Drazenovica i Dalskoga ovamo, smanjuju
znacenje fabule ·i podreduju je ciljevima razotkrivanja·
karaktera, Fabularrie osnovice novela ili romana f>a~-
11 Zdenko Slg-eb: Senoin KaramfiL sa pjesnikova groba,.
Umjetnost rijeci, 1/1957, str. 24.
10
Antun Barac: Jugoslavenska knjizevnost, Zagreb.
. 1954, str. 167.
220
skoga ili · Koza.rca, Leskovara ill Novaka .dov6ljno su
cv~ste i jasne, ali one vise ne znace 1_ominantan elemen~
strukture vec sluze razvijanju pojedinih karaktera 1
njihovu dovodenju u medusobne odnose,11 a to je karak-
teristicno za realiz.am. Klasicne su npr. za ruski (a djelo-
mice i za hrvatski) realizam fabule o >>suvis~om covjeku«
u kojima A zavoli B, B zavoli A, ali A nema snage da
prihvati ljubav B (Puskin, Ljermontov, Hercen, Turge-
njev, Goncarov): Oya je fabula zaista sva podre~e~a
razotkrivanju karaktera A. S druge strane, ad reahstic-
kih knjizevnih djela koja ·jos zadrzavaju fun,kcionaI1:1u ali
cvrstu fabulu, razlikuju se mnoga djela no_vijega vre-
mena koja .su posla putem »druge defabularizacije«, tj.
posvemasnjeg zapost~vlj~nja _fab_u~e na ~acun ~~i . ~a~1;1-
lom veoma malo povezam_h op1sa 1h redanJa asoc1Jatlvmh
redova i »toka svijesti« (V.. Woolf, J. Joyce i dr.), A kod
nekih pisaca i struja -koje _ce napustiti realisticke prin-
cipe oblikovanja, ponovo ce se pojaviti vec napustena
trivijalna fabula, ·samo s pr:omijenjenom funkcijom u
strukturi ·knjizevnog djela. 12 »Prva defabularizacija«
11 o problemu defabularizacije u hrvatskoj knHzev:t_1osti
vidl i A. Flaker: Hrvatska novela i Turgenjev, Radovi Sla-
venskog instituta, I, 1956, str. 34-37, 49-50.
u Upotrijebit ce je npr. Dostojevski koji ju je preuzeo
iz kriminalnoga i bulevarskog romana i unio u »visu« litera-.
turu, ali on ce je primijeniti na oblikovanje razlicitih zaostre-
nih nesvakidasnjih psihickih stanja svojh karaktera odno-
. sno' na njihovo do:vodenje pred razne moralne i eticke pro-.
. · bleme. Dostojevski se cak i u Fohta samo »priblizio« (primyi'"
: kal) realizmu (cit. rad, str. 2$), ·a uz to je i otvorio vrata n?-:
vo:m strujanju u knjizevnosti (vise na Zapadu nego u Ru~1jl
· gdj'e je socijalni preokret knjizevnost poveo u drugom smJe-:
ru). s druge strane1 novi ce oblik :fabule stvoriti i jedan dio
sovjetske knji.zevnosti koji ce u tzv. »proizvodnom romanu«
ljubavnicki A i B klasicne fabule trivijalnog roma~a zamije-
niti proizvodnim Ai B, a to znaci dace u tom obllku retar-
dacije u susretu dvaju ljubavnika zamjenjivati retardacije
··· u izgradnji tvornice ili ~olhoza. 0 ovakvim je sovjetskim
roro.anima tridesetih godina pisao Lukacs: »Ko4 vecine ro-
mana tek sto smo poceli da ih citamo 1 vec nam _je pozhat
citav 'tok stvari; u nekoj fabric! rade stetocine; gos_podari
strasno rasulo; partijska jedinica najzad, ili GPU, otkriva
leglo stetocinstva i proizvodnja cvate; ili: zbog sabotaze ku-
laka kolhoz ne radi. Prikomandovani radnik i1i MTS uspije-
221
.:. ·.... :.·.. ·:· ....
 -: :: . . . . . . :
. . .
·. ·. ~~stupila je u manje ·razvijenoj hrvatskoj knjizevnosti
s pojavom realisticke skole. U razvijeriim se knjizevno-
stima pojavila znatno ranije.l 3 Samo na osnovu nje -za- ·
kljucivati o pripadnosti nekog djela realizmu bilo bi
stoga pogresno. Ali fabularnotematske osnove realistic-
koga djela i_maju jos neke znacajke koje··su nesumnjivo
u uskoj · vezi s podredeno.scu fabule oblikovanju ·karak-
tera. Fabule su u pisaca evropskog realizma 19. stoljeca
gradene tako da su imale obuhvatiti covjeka. u dotad.
spoznatom totalitetu njegova bica. Cini se da je S. Petrov'
dobro uocio da je Shake~peare dao svijet ljudskih strasti,
18. stoljece intelektualni svijet covjekov, da je Scott
otkrio nacionalnohistorijski determiniranoga covjeka, a .
da je, na kraju, Balzac i strasti i r~zmi.sljanja_.determi-
nirao drustvenim odnosima. 14 •. Ako je rijec o cijeloj re-
alistickoj stilskoj formaciji 1 onda mozemo, razumije se, ·
govoriti o teznji pisaca realista da obuhvate sveukupnost
drustvenih, psiholoskih i intelektualnih pojava u covje-
kovu zivotu koja je nasla svoje puno os.tvarenje samo u
najvecim dometima realizma, npr. u Balzacovoj Come-
die humaine iii u Tolstojevu Ratu i miru. 15 Tu su teznju
razni pisci ostvarili na razlicite nacine i akcent su stav-
ljali ili na psiholoske, · i1i na socijalne, ili na. intelek-
tualne motive za postupke· svojih »junaka«, 16 ali su dru-
stvene determinante odnosno, posluzimo Ii se jezikom
va da njihovu sabotazu. skrsi, i vidimo procvat koihoza« ·.
-·(Problemi realizma, Sarajevo, 1957, str. 223). A sasvhn je
ispravno Lukacs takve romane nazvao »pseudorealistickima«.
1
~ Isp. W. Kayser.: Entstehung und Krise des modernen
Romans, Stuttgart, 1_954. . .
H O realizme kak hudozestvennom metode~ Voprosy li-
teratury, 2, 1957. , ·· ·. . . -
16
· -. Cak se i Virginia Wo~lf upra·vo zbog toga divila Tol-
sto1u: _»Jedva ima koji predmet ljudskog iskustva koji je· u
R~tu i miru. izos~avljen« (Criticism, Ed. by M. Schorer, J.
M1l_ef6 G. McKenzie, New York, 1948, p. 69).. .
. Upravo prema onome sto je u kojega pisca jace na--
glas~no Foht dijeli ruski realizam na tri struje; psiholoski
. r~ahz~_m_ (Tur~enjev,. T?lstoj~, socijalni_ realizam (Nekrasov,
~cedrm 1 dr.)_ 1 (ovdJe Je vec nedosljedan) >)romanticki rea-
hz~m« (~arsm,. Koro!enkot. Go~ki). Prve su dvije struje i
P!IJe razhk~~ah r';1sk1 »soc1?loz1« koji su ih oznacivali ime-
mma >>plem1cke« 1 »raznocmske« , knjizevnosti. . 17
222
·..:..··..... ·....
nauke o knjizevnosti motivacije u svih njih bile manje
ili vise prisutne. Realisti su> nastojeci da bud1;1 »istiniti«
(u ·znacenju rijeci koje je odredivalo vrijeme), upravo
u oblikovanju drustveno determiniranoga covjeka svoja
djela gradili kao komplicirahe sistE;ime psiholoskih i inte-
1.ektualnih motivacija postupaka osnovnih F;araktera koje
su, cak i kad nisu bile posebno naglasen;e, znacile i soci-
jalnu motivaciju cjelokupnog lika. VanJ;>rirodne su snage
vec u Shakespearea bile samo predmet poetske .fantazije,
a vec· je i.18:. stoljece znalo da iz djela svojih najistak-
nutijih predstavnika istjera sudjelovanje »carobnih i
nadosjetilnih« -elemenata u fabularnotematski_m osno-
vama.17 Realizam je taj proces razvio dalje. Stoga u
:fabularnoj izgradnji realistickih djela zaista »osim ljudi,
stvari> prirode i prirodnih pojava nema nicega drqgog.
Nikakvih tajnih, zagonetnih snaga i nikakve rrietafizike«.
»Ljudska sudbina« u svijetu realistickih dj,elp. zavisi
iskljucivo od ljudi samih, a to znaci da ni u intrigama
ni u retardacijama· ne djeluju nikakve druge. sile osim
samih karaktera, a motivacije su uvijek sadrzane u sa-
·mom covjeku. Ljudi SU pak uvijek konkretni i ii:i.divi-
dualizirani, pa realizam ne pozna »nepoznatog nekog«
iz mod_ernisticke knjizevnosti 20. stoljeca. Realizam kao
historijski ogranicena kategorija ne poznaje -~i motiva--
cija snom1 halucina.cijama ili vizijama koje su razvile
»modernisti~_ke« ·struje.
Istaknuta potreba socijalno-psiholoskih motivacija
dovela je do nekih karakteristicnih postup:aka koje cesto ·
susrecenio u realistickim dj elima (ripr. do prosirene upo:-
. trebe pretpripovijesti), posebno i do vrlo siroke primjene
konkretnoga i detaljiziranog opisa, i tom samo junakove
licnosti (portret) i1i sredine u kojoj se k_arakteri krecu.
Opisima prirode, unutrasnjosti prostorija, gradskih ul~ca,
' pr.edmetnog svijeta uopce, posvecivali su svi realisti
znatnu paznju. Ti su opisi varirali od metaforickih (npr.,
u Gogoljevim je M-rtvim dusama cit~v portret ili opis
unutrasnjosti prostorija cesto samo metafora u _odnosu
prema karakteru) do socijalnomotivacijskih (socijaln:e
S. Petrov,- VL1 21 1957, str. 16.
223·. ·.
,. . . ~ '
·.. -: ..
.. ·. ·... ·.
'··.... :·.. ·.... · :.:·... ··: :·
 .': .\ ·: ··: ·..

ilJ"'"'··'.·:\'..
1
··m~~~i~~ij~ ~ Dostojevskoga cesto su dane upravo u opi-
:"-:.-.:=:;.·.:-·.'.'-:·.:_:.~··. . .'.
vitak realizma vodio je jednim· .dijelom· upravo u tom
H ·· sima ambijenata u kojima se junaci krecu) i do paraJ.e... pravcu. U naturalista, kako kaze Lukacs, »ljudski zivot~
~', lizama (paralelizam u opisivanju prirode i dozivljavanja .sudbina junaka, cini samo labavu nit za spajanje i ni-
~.:.:_ . · covjekovai npr. u Turgenjeva i Tolstoja), ali su bili. i zanje jedne na drugu ovih stvarno zaokruzenih kom-
"1 jesu uvijek prisutni u djelima realista. Ta konkretnost pleksa slika<<, a u Dos Passosa, u- romanu Manhattan
JiJ ! i predmetnost u opisima u velikoj mjeri realiste odvaja Transfer, likovi »uopce ne preplecu jedan drugom put«.20
;~. od romanticara, a s druge strane, razvijanje toga ele-
Tako nastaju novi s.tilovi koje vise ne mozemo· zvati
;:f
1 menta u daljem je oblikovanju ovoga stila dovelo do
1 .realistickima u po_vijesnom smislu te rijeci. -Realizam se
.i.i:,:·
·,,:,'·;:!:::._ naturalizma. Lukacs je, cini se> sasvim ispravno utvrdio ,dezintegrira ... ·
jednu od granica izmedu realizma i naturalizma kad je U realistickom su djelu fabula i opis podrecteni
1 govorio o tome kako pisac realist pripovijeda, a pisac .stvaranju karaktera. U srediste knjizevnoga djela re...
:;Ii naturalist - opisuje. On je, -posebno Zoli suprots~avlja-
Y iuci Tolstoja, koji je za njega uvijek znacio paradig- .alisti postavljaju socijalno motivirani karakter u razvitku
- i cini se da je to jedno od najbitnijih obiljezja reali...
ji,.·,li;'=.. ,: matski primjer realistickoga pisca, . isticao pqdreaenost zma. Pisci realisti u prvom su redu tvorci karaktera -
opisa u realizmu, nasuprot samostalnoj vrijednosti opisa.
Pickwicka ili Olivera Twista1 Cicikova m Pljus~ina, Ane
!1:.i u naturalizmu ..Opisi u Tolstojevim djelima uvijek sluze .Karenjine i1i Andreja Bolkonskogat Tene ili Mire Kodo-
J razvijanju fabule, a ona osnovnom zadatku realistickog .liceve, a polazeci od· reprezentativnosti tih karaktera za.
t pisca - crtanju karaktera u njihovu razvitku. ,odredena socijalno-psiho~oska stanja, upravo je realizam
f »Bozicna povorka maski u. Ratu i mir:u .~znac~~~ krizu .razvio teoriju »tipicnosti«, koja pokazuje svoju slabost
[fl' ljubavi Nikolaja Rostova i SonJe; pobjedo~o~m kom1ck.i ~a- 1rnd je pokusamo primijeniti na nerealisticka djela;
:x·,.· · pad:. krizu u zivotu Nikole Rostov3:; konJicke trke: P!.lJe-
r: · lorn.nu tacku u odnosima Vronskoga 1 Ane prema KarenJmu;. N asuprot karakteri~a klasicizma i drugih pr_edre-
alistickih stilova realizam je zazirao od staticnosti karak-
!.ti,f.)·:,:·:
·:·!:i·:ii.·:_'. ..:',,,:::··:···. f~1~k\t~~~ies: sudbonosni ponovni susret Nehljudova i Ka- i:era i uvijek je tezip prema njihovu razvijanju, prema
.
1
Trebalo bi jos dodati i klasiGne Tolstojeve parale- <linamici. Puskinove rijeci iz Jevgenija Onegina, koje
1izme u opisima prirode i unutrasnjeg dozivljavanja co- -citira Petrov (»Kak izmenilasja Tatjana .. .), zaista su
.,. vjekova. . ' , . 'karakteristicne za realisticke pisce. Cak' i kod na(?kO
l_il,;..·ir.·.·. Nasuprot tome, u Zole npr. opisi tl'.znica, burze> ka- statickih karaktera Gogoljevih nalazimo pretpripovijesti
zalistai predstavljaju> prema Lukacsu. kulisu ili pozor- ·Cicikovljeve i Pljuskinove lrnje ·svjedoce o njihovu raz-
!j::..... nicti.za ljud~ke sudbine i unutar fabule nemaju odredene vitku, Goncarov :u· Oblornovu oblikuje ·razvitak »oblo...
l!f. funkcije. Prema tomet od elemenata motivacije karaktera movstine«, a u .Tolstojevim junacima.· izmedu moralnih
r,_1,:,/,,,,:·_·:·....
··.:.· ··. . "i njihova razvijanja nastaju tako: samostalne vrijed~osti, .shvacanja i'osjecaja vjecno traje borba koj~ ih cini stalno
. pa: se mijenja i karakter samoga stila.19 Historijski ~az- -promjenljivima. Isto su tako nasuprot karakterima kla-:-
sicizma realisticki karakteri u svojim znacajkama razno-
t$ Georg Luka"Cs: Der russische Realismus in der W elt7
·iueratu.r, Berlin 1949, str. 97. . · ·
strani, nika~ nisu jednoznacni i tipski (razlikuj od. »ti-
1.o Tu pojavu mozemo · primijetiti i u rusltoj khjizevn?sti.
Foht npr govoreci o >>socijalnom realizmu«, govori o p1sci- ,dozvane :u zivot radi njezina jacanja .ili, ako ie stetn~, ~adi
. ma koji ~~ teziste prenosili sa psihologije k~raktera na op~- njezina slabljenja« (isp. cit. rad, str. 28-31). Prenosen3em
. sivanje ekonoml;!ldh i socijalnih zi-i.zotnih uv~~:,ta. Oni su sh.. ·toga tezista ovo je kril~ ruske knj!z~v~osti. razvilo, zapray-?1
jedili Cernisevskoga koji je smatrao da knJ1zevnost oprav- neku varijantu naturaltzma u koJ0J Je p1sceva tendenc1Ja
dava svoju uiogu ako »Qbjasnjava koji su uzroci svakoj_ igrala znatniju ulogu nego na Zapadu. · ·
20 :E>erd Lukac: P-roblemi realizma, Sarajevo, 1957, str;·
·.. . cinjenici, na sto se ona ·. o.pirej · koje · poj_ave treba .da budu · :209.
: 224 15 Stitovi i razdoblja 225:

'• ·..
.. ·
·.. ··.... ·
·... ~- : .:: .•, .. : .

.
. : ·... :. ·. ~: .' . ·... ·. :. : . . .. : ··, ';
·, ,: ·. ~ .. ·.. •. ·. . .: . : ·.... :
 picnih« !), rijetko · su u svojim vrlinama hiperbolizirani- vanjski svijet. pretvara u povod za promatranje unutra~
ili ti svojim porocima karikirani. Na -»uvjerljivosti« ka-· snjega svijeta.23 A. upravo na taj put ~io je vec dobrano
raktera realisti uvijek odlucno inzistiraju i u pravilu se zakoracio i Dostojevski svojom orijentacijom prema_ psi-:-
ne sluze tzv. »crno-bijelom« tehnikom, pa o tome vrlo hlckom i intelektualnom sv.ijetu svojih junaka.
cesto i sami govo:r.e.21 Unutrasnji -svijet tih likova i nji:- Posebrto mjesto zauzima i ·pr_oblem jezicnih o.so~ina
hovi odnosi prema drustvu, dani kroz odnose prema realistickih djela. U realistickom djelu rijec _nastoji da
drugim likovima, uvijek su bili u sredistu paznje pisaca bude potcinjena komunikativnoj funkciji i tematskim
realista. Stoga realisticka djela takoaer -znace sistem i elementinia, tezi prema konkretnom imenovanju pred-
pravilan raspored karaktera, izgraden na paralelizmu ili meta, ali je, u krajnjoj liniji 1 i ona uvjetovana stvara-
antitezi njihovih psiholoskih i socijalno motiviranih ka- njem socijalno-psiholoski m<;>tiviranih karaktera. 0 tome
rakteristika (npr. Rudin· -·Natalija u Turgenjeva, Oblo- je, uostalom u sovjetskoj diskusiji u realizmu, kako smo
mov _;_ Stole u Goncarova, Ka~ic - Narancic u E>alskoga to vec istakli, vrlo uvjerljivo govorio i Viktor Vinogra-
i dr.). Treba zaista istaci da je psiholoska· analiza jedna dov kad je ·pojavu .realizma -vezivao s diferencijacijom
od · osnovnih znacajki evropskoga realizma, ali ujedno karaktera prema klasnim, prof esionalnim i drugim so'7 .
!];. - i to da je sve jace :njezino razvijanje dovelo · do napu-
stanja realizma. Kako primjecuje Foht, upravo linijom
cijalnim osobinama, ostvarenoj u njihovu govoru. _Dal~
Puskinov jezik jos »ne izlazi daleko ~zvan granic.a na_ci-
-sve jace orijentacije prema, psil}.ickom zivotu karaktera onalne -norme knjizevnojeziGnoga izraza k.oja- se tada
if, t isla je i osnovna linija ruskoga real,izma, koji se razvijao ostvarivala~< t jQs -su mu .tudi postupci socijalne, profe-
,ii,k---i >>od ,skiciranja _- karaktera' u Puskina pre_ma njihovoj
analizi kod Ljermontova, koja je u Tolstoja stekla mo-
sionalne;_ zargonske ili dij'alekt~lne »tipizacije« -(l;carak-:-
terizacije!), dotle pisci ruske »naturalne skole«,. p9sl_ije(!)
gucnost pokazivanja ,dijalektike duse\ do -psihologizma _Gogolja -rjesavaju - zadatak »analitickoga oblik9vanj~
ir-- Dostojevskoga i do vjestine da se daju najtragicnija du- unutrasnjega svijeta« karaktera »iz z:azHcitih _'socija~ni4
sevna stanja kroz njihove svakidasnje pojave u Ce- sf era, prven~tveno :iz- ni.z~ga kruga, s pmpqcu _· nji4o:v~
hova<<.22 A od pi~aca koje riavodi Foht, upravo Dosto- samor~zotkrivanja (samQraskrytija) u govoru_«. Pis_a~
1111 jevski stoji na medi realizma i postaje pretecom novih realist stav1ja svoga junaka n~ »socijalno tlo<< i u jezikµ,
knjizevnih struja. Kaspiji nacini oblikovarija, koji- su se--_ pa od Gogolja dalje, ·a poseb~o u· Dostojev~iwga 'rl3.ije-dni
prosirili U_ jedn~m dijelu evropskih knjizevnosti, doveli ljudi)1 -Turgenjeva,· Njekrasovq, S~ltjkoya-:'Sce.drina i dru-
su i do apstrahiranja svega onoga -sto nije »karakter«·; - gih re~li$ta, µ tkivo' pr!pqvije<:{_anja _ tilaz~ zargonizmi,
do ·riapustanja fabule, so'Cijal:gih motivacija, opisa, · do lokalne .dij'alektalne rije~i, prq_fesionalni. i ka:ri~elarijskl.
l!t tazvitka stila -koji vise nije bio realisttcki. J er koliko
go"d karakteri 2:"aista· stajali ti sredi_s.tu realisti'ckoga djela,
govor - sve sto mo~~ poslu~iti stf~~anj1:,1, -da ponovimq~
~ocijalnopsiholoski motiviran:oga i tako ~arakte,rizi~anog
otff su uvijek istodobno bili i povod za- promatranje vanj.-.. iika. -· - - · -. · : - -
l[V skog svijeta u njegovu drustveno shvacenom totalitetu,
. ·do_k se ·u nekim_ -kasnijim simptomaticnim dj"elima sav _
'

Kao karakt~ri~tican primjer Vinogradov navodi,

- -

Hi:...:_. osi:rn ·djela Bijednih ljitdi Dostojevskoga kojet kao reali~

[(; -
21 Tak'?· je ·Dostojevski, prema vlastitom p'riznanju, ze- _. stic~d i:-oman u pismim~, ~n:i-p~r~tiv,O:ffi svqga_bb1i'~a}razi
lecl da stvori »skroman i velicanstveri« lik s'tarca Zosin:ie, ·pojac"ani st.iliz~torski postupak, · i rrurgenjevljeyu · pripo7
>~bio prisiljen da -se zbog: umjethickih zahtjeva u- biografiji yije~t o Kotarskotp, Iijecniku, s fapulom o_ ljubavi pre:rria
-svoga -inoka dotakne 'i najbanalnijih ·strana, kako· rte bi stetio mladoj djevojci koja umire, a ta bi_ -f~bula _:rnogla. biti
umjetnickom realizmu« '(Russki-je pi·sateH o· literature, I, Le~-- • • I • • • • • ' • : \ • ~ ,
ningra:d, 1939; str. · 181). · · ' · -, · · -
22 Cit. rad.,_ str. 26.
2i Isp. E . .Auerbach: Mimesis, Bei:n, 1946, str. 32 . .:.' ,_· ·.:·

.•226 J' t 227

I _
- . _ : _ -
1
_: ' --
:i,_t_l_:\,,i,f _ _-_ - -i<--
,i._•.\_.-_-::":-_
··.. ·.-.:.·.··,, .:.: .. ·:.· ... :.:."::·-.
.: ·:.: :_·. -~:· ·.~<::..:..·.'·-=--.;__.,_'-'---..:..-:.:...:..'--'-'---''----'--~· ·· ..._,.._,.. ·.. · ··-··········"··... .. . .. .•:.-......
 . .
· karakteristicna i za romanticko dj~Io. Ali dok bi u r~- .:ii=.~'.i"::.· lirske vrste nije mogao reci nista odreclenije. 27 Jasnije je
mant~~mu ta f~?ula mo~la biti _»ostvarena :1- £or1:1i ro..: . -{\\!\l!'fj{ · isto pitanje postavila !..empicka kad 'je i~takla kako u
man t1cko · retorickoga stila1 s nJ egovom buJnom meta- ·.-.;,:), ?? , 19. stoljecu dolazi do »nekog antagonizma u knjizev-
fori.cnom frazeologijom, sa svojstvenom mu patetickom ·:)qlf.' nosti izmedu orijentacije prema prozi modernog reali-
deklainacijomt s napregnuto-emocionalnim dijalozima i. ="J\:.!{:'.:. zma i orijentacije prema poeziji<<, 28 Tu. cinjenicu zaista
arijama lju.bavnika«, dotle se u (Turgenjevljevu) reali- :\/{!;Jif,i j e lako uociti. Realisticka novela, pripovij est .i roman
::

zmu ta >>tragedija rastvara u formi neizvjestacenoga dra- .:yJ}; osnovni su oblici te stilske :formacije. Tesko bismo u
~a~skog pripovijedanja samog ljubavnika, u svim nje- · :}\]mi »razdoblju realizma«, µiogU naci mnogo lirsk:ih pjesama
zm1_m .1:imal? neobicnim socijalnozivotnim (bytpvyh) '3'.i.l(ll} koje bismo mogli ubrojiti u zaista realisticka djela,. Bit
f~r1~eti3ama l detaljima«i cemu je, razumije se, potcinjen ;)Jt ce to u vecini ·slucajeva epsk~ pjesme .m lirika s izra-
1
zitim epskim elementima (realisticka je npr. u ~usiji
Je~:,-:~da mnogi realisti u ~b!ikovanju pejzaza ili psi- }/fjJ.i Njekrasovljeva poezija na koju mozemo primijeniti i veci
hickoga dozivljavanja i te kako primjenjuju metafore ·)/Ji dio nasih na prozi izgradenih mjerila). Ulazeci dalje u
ili simbole, i premda nece biti posve tacno ·misljenje . {Wit problematiku knjizevnih yrsta koje je razvio realizam,
jedne od poljskih ucesnica diskusije O realizmu da <t's morat cemo se dotaci i p:roblema historijsk?g · roµi~na
su· realisti iz knjizevnosti >>istjerali« metaforu simbol :}) { koji po nasoj literarnohistorijskoj tradiciji ubrajamo u
i folklor,2 5 ipak je sasvim sigurno da su oni te ;lemente j\ { romantizam. Ta knjizevna ·vrsta, nastala u 19. stoljecu,
u strukturi knjizevnoga djela postisnuli s istaknutih . // t: nosi niz zajednickih stilskih osobina koje su za nju ka-
pozi:ija, dok ih je rornantizam istkao, a kasnije su. ih }}{ rakteristicne. i koje su u mnogim bitnim crtama ostale
nek1 »m,odernisticki<~ pravci · ponovo postavi!i · u · prvi \~\1;;{ nepromijenjenet bez obzira na to _radi Ii se o Walteru
plan. Tako npr. u st1lu AndreJa Beloga Rem1zova Za- ·::?. :t Scottu, Manzoniju, Puskinu ili ~e.noi; a ·sistem tih stilskih
mjatina, Olese, a i nekih drugih ruskih pisaca 20.~ sto- .JJ/ osobina, unatoc nekim poremecaj~ma koji nastaju na
ljec~, .fun~cija ma~erij.ala. rijeci · ni~e vise .podredena te-:
matsk1m I· komumkat1vmm zadac1mp. ;taJ je materij.al
. /tl\J.
. '\ h=
nacionalnom tlu, ne dopu~ta nam da pojedin-e od njih
ubrajamo u realisticka ostvarenja. Ti knjizevni oblici
obraden samostalno, i moramo g~ razmatrati kao jednu );f'1~ nisu bili prikladni za izricanje realistickoga nazora 'o
od dominanata u strukturi djela. N avedene pisce· ni po ,·\! i·( svijetu. · ·
Ra.zumije se da realizam kao stilska formacija mora
ostalim osobinama ne mozemo zvati realistima:. Isto tako )\ f
vrlo ·.j e .dale~ od realizma, razumij e se, i James J ~ye~ :> t ujedno.predstavljati odrecleno - u stilu izrazeno i ostva- .
reno - .jedin.stvo nazo:ra o svijetu, i to u najsirem zna-
:,.:.
:i1t:~!gf:~;: s:::1;::::a~~~~c~:a=~i;!!:O"i izlo-
Znacajno je .da Foht u svom clanku postavlja . i ,
,_:•:.:
:.1!:_:::·;·:·:~i::.l'
cenju toga poj:m,a, bez obzira na pdsutnost onih temat-
skih elemenata koji · ga eksplicite izricu.. »Ne postoji
nikakva kompozicija bez pogleda na svijet« 29 ' - Je Lu.:.
pitanje realistickih knjizevnih rodova i vrsta i naglasava. kacseve rijeci vrijede, bez sumnje, i za realizam. Bili
kako realizam t~.zi prema pripovij est~ i roman1:,1 1 dok za ·:;:;J:~. , oni monarhisti ili. republkanci, vjernici ili ateisti, naci...
~~Isp. V. VinogJ;"adov: 0 jazyke hudozestvennoj litera-
tury; .Moskva. 1959. str. 475-506. ·
j{ · i7 Upravo srodnost Jevgenija On~git!,.a. s po~mama, a za-
tim mnogobrojne lirske digresije u njemu) pa cak· i sam stil,
•
25
Ani?la tempicka: Przeciw rea.U,zmowi uniwersalnemu, .}.) ocito su smetali Foh.ta kad je Puskina htio · definirati kao
Zycie Uterackie, 215 1 1956. , >>punovrijednog realista<<. Sve su to ipak i za ·njega. bili »ele-
!lo T. s:·Eliot: »Ulysses<(, Order and Myth, Criticism. New.. ·
menti romantizma« (cit. rad, str.. 23). ·
28 Cit; clanak. . · ··
... -York, 1948, p. 288. . · · 2
:.·
· 1> Pr.obtemi ~ealizma.~ ,Sa~ajevo1 · 1957,· str~ 216.
~:·.,·....
.;·:-:·. ·.··
228
:II 229-

(:.
', , ',,,.;m
f\'·.<~ .. ·: :: ... ·. :~: : . .. ',
. .. ·: ·. :: . · ...

•.• •• • ~ • • •••. •·: .. : .= ~·

U\:\i)/:;>-.··.:·.::··,· ..... . '. :':_....·: \Y:: >:·. '='_'. ; .. ;..: . .;: :.:.. <·<,::.·:: ..:, ·. . :.-;-,'-:;:.:·.'· .':-..
 'onalni ili kozmopoliti, ·realisti im_aju neko zajednicko .
shvacanje svijeta koje je diktiralo upotrebu upravo o~a .. :
· kva sistema stilskih osobina. I obratno - vladajuci stil ·.
· realizma i zakonitost njegova razvitka vodio je prema
knjize.vnom nazoru na svij~~- koji ~e cesto kosio s »gra..
~ansk_1_1:1« ~ogledom na· .~v1Jet poJedinih pisaca., A taj
Je kn31zevm nazor na sv1Jet, razumije se, socioloski de-
terminiran. Socijalna determinanta realizma kao stilske
:formacije, njegova usk.a povezanost. s razvitkom burzo-·
--_azije ·i njezinim spoznajama o svijetu~ dovoljno se cest~
:1agla~a:7:a i, ~ad·i se 7a~i o _9itavoj stilskoj formaciji, ona
Je nepnJeporna: 0 Bit ce, 1sto tako, da je njegova. soci-
. j~l~~ genez.a u:7je~ovala i sh~a~~nje drustve~e funkcije
. knJizevnosti koJe Je karaktensticno upravo za realizam-
. odvaja ga od drugih stilskih formacija i cini jednu od
njegovih izvanredno · znacajnih karakteristika. Ako- su
npr. o_blic_i ·ko_je je .:tvorio kla~icizam bili odredeni (ali i
· odr~d1vah) d1daktickom namJe1:1om. to~a . stila, ·onda··. j-e
reahzam odreden potrebom anahze drustvenih fenomena
.:odnos?? .- o?lici k~je je_.s~v?ri_o _t_akvoj su ·analizi pogo~· .. :·
dovah 1 do nJe su, u kraJnJOJ hmJi, -dovodili, cak i una- · ·.
·toc.pisce~im. ze_ljam~. !a analiticnost u odnosu· p 1·ema . .
drustvu b1la Je 1 ostaJe Jednom od osnovnih· odlika reali-
_zma.31 Ona iz o_kvira reali~ma izdvaja i djela koja svo-
. .., ~o U SOVjetskoj _je 1i~kusiji t?, J,?.OVezanost,· pored ostaiih.
: Jos. Je~?om . naglas10 Z1rmun~k1: »Pojava takve socijaln; ·
. um3etmcke h~~ratu~e _postal.~..,Je :i;uoguco:m tek· poslije fran-
. cus~e _re.v<?l?~1Je koJa. Je neob~c~o Jasno razgtkrila klasnu pri- · ·
,r~du 1 d;rustvene suprotnost1 n?voga burzoa~kog pokreta i .:
. UJed-1:,0 pokazala. dr.ustVeEJ-~ U~Jetovanost ljudskoga: karak-,
tera 1. postupaka. N1Je slucaJno sto su upravo u · to vrijeme t· ·.
. poslije revoluc~je,. ff~~?uski historicari 20-tih godina otk~ilt. ·.
prema Marxov1m ri1ec1ma, klasnu borbu ... « (Voprosy lite:..·
ratury,_ 61 1957, _st.r. 53). : sovjetske diskusije o realizmu podvrgli su kritici. ter:qlin
31
• ., U.pravo t~ anali~icn?st,. prikladnost da se spoznaju
drustve:-11 ,:proces1, navod!~a Je h~~rarne kriticare i historicare
-d,a realls~1cka (_a p~~azec1 .od n31h_ i druga) knjizevna djela'
ra~~atraJu ~ao J?OVlJ~sne ~oku1:11ente i da iz njih izvode za~
klJucke ? pr1rod1 dr_ustv:i 1 o nJegovim 'zakonitostima> odno-
. ~no_ d~ 1h upotreblJavaJu u svrhu propagiranJa odredenih
1deJa (1sp. ~pr. u_ publicistic~u kr~t~ku Dobroljubova ili ras-
prave rus~1h soc10loga). Ta Je _kr1tika,. razµmije se, s druge
strane, pomagala upravo razv1tku tih analitickospo.znajnih
~-. ·:: ·.... _. . : •. . ...... : ·.... ·...· :. : ..
jim oblicima te.ze prema postizanju.. odredenih emoci-
onalnih ciljeva "ili prema razbijanju cjelo.vite vizije svi-
jeta (kao neka djela novije modernisticke knjizevnosti),
kao i ona koja su u novije vrijeme obnavljala prosvje-
titeljsko-didakticku funkciju k,njizevnosti u politickom
·smislu, pa .ma koliko se ta djela opira,la na tradiciJe
realistickoga knjizevnog oblikovanja. 32
Govoreci o historicnosti realizma, Foht primjecuje
da se on >>sastoji ·u otkrivanju tendencija razvitka stvar-
nosti i u ·odricanju izravnog poucavanja, didakticnosti,
u afirmiranju ideje koja · proizlazi iz pokazanih tenden-
_cija razvitka, ideje koju sam pisac ne formulira izravno,
ali prema cijem usvajanju dovodi citaoca otkriyajuci
zakonitosti karaktera i zbivanja«. 33 Polazeci od_ te kon-
statacije, Foht smatra da .s_u »pozitivn~ tendencije<c' u
djelu Tolstoja i · Dostojevskoga gdjekad »upravo izobli-
cavale :realisticki sadrzaj · njihova stva.ranja~<t a Radi-
sceva i Krilova zbog njihovih didaktickih teznja svrstava
u »predrealizam« ili u )>didakticki, prosvjetiteljski reali-
zam«.34 To isticanje analitiqnosti · realistickih struktura
koje ·citaoca razvijanjem ·-fabule i oblikovanjem karak~
tera upucuju u srrijeru pisceve ideje ili jos vise dovode
elemenata u djelima knjizev.nosti svoga vremena, a.Ii je po-
stals. nemo6nom u dodiru s knjizevnoscu koja je mijenjala
svoju drustvenu funk~iju.: Kao i drugdje,. knjizevne su pojave
u knjizevnoj kri tici izazvale odredene metode, i obratno. -
knjizevna je kritika poticala razvitak ddredenih knjizevnih
pojava: . . . .
32 Analiticki karakter . realizma-, koji ukljucuje i nje-
govu kriticnost prema drustvu1 Gorkoga je1 pri definiranju
.socijalistickoga realizma, doveo do termina kriticki realizam,
kao antitetskog termina za sodjaliS"tick.i realizam, koH bi
trebalo da u sebi nosi afirmativna nacela. Mnogi od ucesnika
kriticki .re(tliZam. Tako npr. Reizov sm.atra da taj terrpin
»nista ne odreduje: on ne pokazuj~ ni specificne osobine toga
knjizevnog pravc~ ni njegove odlike prema bilo. kojem dru-
gom pravcu« (Voprosy literatury, 1, 1957, str. 103). A da je
zaista »tesko reci« sto taj termin znaci, istakao je u svom
clanku i A. Lavrecki (0 sud'b·e odnogo titer~turovedceskogo
termina, Izvestija. AN SSSR, 1957, 1, XVII, str. 35).
33 Cit rad, str. 23-24.
34 Cit _rad, str. 21-22. ·
.·2.31
... ··
.... ··:·
·.. ; ..·. ·_:::..... ·.
. : .

do samostalnih spoznaja o drustvenim pojavama, ne-

· odredene dijalektikom razvitka knjizevnih oblika i soci-
obicno je vazrio za odredivanje realizma. Tu su analitic- ·
jalni!ll determinantama t?~a ra~vi~ka. A. gotov~ je posve
nost priznavali i naglasavali, smatrajuci je svbjim zadat-
nemoguce precizno odred1ti donJu 1 gornJu granicu epohe
kom, sami pisci i knjizevni kriticari koji su s realistima
u. kojoj odredena stilska form.adj a domi,nira. Svaka ta-
bili povezani. 35 Zbog toga je posve ispravna i druga Lu-
kva periodizacija mora biti samo pomocno sredstvo ~a
kacseva tvrdnj~, da su realizam i apologetika suprotni'
96 orijentaciju u raznovrsnosti knjizevnih poja,va. Ist? 1e
pojmovi a razumljiv je i snazni razvitak satirickih
tako jasno da se takva periodizacija i oznacivanje h1sto-
oblika unutar realistickih knjizevnostL Na kraju, u vezi
rijskih granica odr~dene·stilske formacije _ne moz; ?Sla-
s tim osnovnim stavom realista u uskoj je vezi i izbor-
njati iskljucivo na djela knjizevnih »vrhova«J vec mora
materijala koji pisac oblikuje. Dok su predrealisticke
uzeti u obzir svu mnogos~ranost knjizevnog procesat 37
formacije vrlo cesto obradivale materijal iz literature
a narocito postepeno dijalekticko prevladavanje star_ijeg~
(klasicizam iz antike, romantizam iz folklora) i1i iz histo-
stila. Ako se govori o realizmu1 onda svakako treba 1mati
rije, dotle su realisti .gotovo iskljuciv9 oblikov.ali mate- na umu· cinjenicu da se on razvio na osnovu tekov~na
. rijal ·koji je pruzala njima suvremena drustvena stvar-
koje je u borbi s normaµia klasicisticke poetike postigao.
nost. I ovdje bismo se mogli vratiti na.
pocetak naseg
evropski romantizam, da su se poj edini od prvi~ evrop:
raspravljanja - na pitanje ter;natskofabularnih eleme-
skih realista sami ubrajali u romanticare (Stendhal), 1
nata realistickoga djela. Analiticnost realistickoga na~ora
da u svom prvom razdoblju realizam nosi ocite tragove
na svij et ostvarena j e u izl?oru ·tema, fabula i. drugih
stila sto ga je stvorio romantizam. Stoga cenio cesto
strukturalnih komponenata,,. drugih stilskih_ osobina, i
morati govoriti o bastini ·romantizma (a t drugih pred-
obratno - one su vodile prema analiticnosti nazora na
realistickih formacija) cak i u .tako izrazitih i paradig-
svijet. Sadrz°aj je uvijek ostvarena :forma, a for~a je
uvijek ostvareni sadrzaj ! . matskih ·pred$tavnika realizma kao sto su Balzac, Sten-
. dhal, Di~kens, Gogolj i ·dr. Ta napomena ima osobi~~
Proces knjizevnoga razvitka vrlo je slozen. U~jet- ·
znacenje za hrvatsk1;1 knjizevnost koja j? zbog p~sebmh
nicko je djelo neponovljivo i nikada se ne moze »bez
uvjeta .dugotrajne podredenosti zadac1ma n~c1onalne
ostatka« staviti u uske okvire naucne sistematizacije,
borbe imala i sv.oj posebni razvitak, pa su se stilske oso-
ma kako ona savrsena bila. To valj a imati na umu i pri
bine evropskih razvijer1:ih· knjizevnosti sto su hrvats~~
'odredivanju pojmova stilskih formacija i njihova sadr-
pisci naslj edovali, u dj elima, poj a vljivale u poretku koJ i
zaja. Unuta:r same veoma razvijene realisticke literature
se mije:njao u skladu s posebnim uvjetima te knjizev-
iroa i-azlicitih. tend~n~ija i razlicitih -g~upac.ija koje su nosti. Tako npr. ni u knjizevnosti ilirskoga ili poilirskog
·
3
&. Tako, npr. Balzac u predgovoru Ljudskoj komediji.
razdoblj a nase nacionalne historij e ne moze~o o roma1:--
pise: »Dr:zeci se toga tacnog slikanja, pisac bi mogao postati .' tizmu govoriti onako kako o njemu govor1mo . kad Je
slikar ljudskih tipova, s vise ili manje istinitosti, s vise ili
manje uspjeha, -istrajan ili odvazan, mogao bi posta.ti p.ripo- a1 ·Tu ci~i se, grijesi Lukacs koji - pol~zeci od nelik~g
vjedac drame unutrasnjeg zivota1• arheolog drustvenog po- realizma« Balzacova i Stendhalova _,...... govor1 o tome kako Je
kucstva, nabraj'ac zanimanja, biljeznik · dobra i zla, ali da bih u zapadnoj Evropi realizam- iscrpen poslije godine 1848. (isp.
zasluzio hvale, koje, mora prizeljkivati svaki umjetnik bilo Der russische Reatismus in der Weltliteratur, B~rlin, 194~,
mi · je potrebno da izucim uzroke- i1i uzrok tim drust~enim str. 65-79). Ispravna je stoga i kriticka primjedba ·H~ Ma!-
pojavama, da dokucim skriveni smisao u tom golemom sku:... kiewcza: »Lukacseva estetika samo je estetika knjizevmh
pu lica, strasti i zbivanja« (cit. prema: 0 realiznm, Kultura, vrhova pa i to samo ·malobrojniht kad ostavlja_ izvan svog
1949, str. 38). okvira 'npr. stvaranje Flaubertovo ili Maupass~ntovo; te~ko
36
. · Der ritssische Realismus in der Wel{literatur, Berli~ je dakle tim kdterijima mjeriti manje istakn~te, P8: ~pak
· 1949, str. 60. n~ lisene' vrijednosti knjizevne pojave« (Sp6r o na.tura.lizm,
Nowa kultura, 13, 1956.).
232
233

...
.. ·. .:·::. .·.. :.··:·.-' ...
 r1Jec o r·azvijenim zapadnoevropskim knjizevnostima.· u ·
toj knjizevnosti mozemo pored romanticarskih oblika, . nam ti pojmovi mogu pomoci u ~istorijskom prouc·avanju
koji su posredno ili neposredno prodrli iz evropskih ·. knjiz~vnosti, da nam mogu pomoci i pri o<;lredivanj u spe...
literatura, naci i oblike koje je diktirao nacionalnodi- cificnosti pojedinoga knjizevnog djela unutar knjizevno-
. dakticki stav nasih pisaca, pa je Antun Barac imao p;ravo · historijskog procesa, ali da oni ipak ne rjesavaju tako
kao je govorip samo o ·»odjecima evropske romantik~« mnogo. Nemojmo se stoga U:strucavati da neko djelo osta-
u pojedinih pisaca razdoblja »ilirizma« f isticao »bojov- vimo i izvan tih historijskostilskih kateg_orija; opisemo
nost i tendencioznosh kao bitnu crtu te knjizevnosti.as njegoye osobine i smjestimo · ga u historiju, ali ga osta-
Isto vrijedi i za hrvat~ki realizam u kojem se socijalno- vimo izvan nas~ naucne rubrike i nemojmo ga nasilu
psiholoske motivacije tako cesto zamjenjuju nacionalno- trpati onam? kamo ne pripada. Nasa nauka mora uvijek
psiholoskima {opaki stranci u Vebera Tka}cevica, Eugena teziti da bude sto egzaktnijom, ali mi ujedno moramo biti
Kumicica i dr.), ili se unosi. didakticka simbolika (zavr- svjesni da potpunu egzaktnost necemo nikada postici.
. setak Kozarceve Tene), a n;ajbolja_ djela toga realizma Pred~et nase nauke jednostavno se otima svakoj klasi-
nastaju tek tada kad se> zahvalj.uj_uci nacionalnim sp~ci-. fikaciji i sistematizaciji.
ficnostima knjizevnoga razvitka, grubo krs~ realisticki
kanoni (Antun Kovacic: U registraturi). J er, a to treba
posebno istaci, u samoj je biti knjizevnosti .da stalno
rusi kanone odredenoga stila, · da se otimlje ~pigonstvu,
pa ~e upravo najb_olja .djela i najveci pjesnici najteze.-
rp.og-µ svrstati u sablone koje :im nasim periodizacijama
namecemo. Mnogi veliki pisci (Goet}:le, .Puskin, Mickie-
wicz, . da spomenemo samo neke od njih) javljaju se
upravo na razmeda~a . nekoliko stilov~ i svojom veli-
cinom k~o da .Prkose nasim sistematizacijama, pa se
neprestano i uvijek iznova. vode polemike oko njihove
stilske pripadnosti.30 ·
I n~ kraju: u potjeri za naucnom sistematizacijo~-
n~mojmo ici-predaleko u nastojanju. da svako djelo sta-'
·_vimo u .odredenu 3:ubriku: .bilo to romailtizma,·. realizma
ili modernizma. Upotrebljavajmo te .pojmove samo onda ·
kad je to historijsld i_ stilskf (?pravdano. I znaj~o da .

38 Isp,: Antun Barac: Jugoslavens1ca lmjize-vnost, Zagreb

1954, str. 135-136, i suprotno misljenje Kresimira Georgije~
vica u studiji Romantiza.m kod Hrvata u Ljetopisu Matice.·
srpske, 1_958, knj. 382. ·
. :lo Do takve je polemike oko realizma, romantizma i kla- ·
_sici~ma u Pus~inovu djelu doslo ~~wsnij~ i na diskusiji koja ·
je u Moskvi priredena na tem-u kn31zevmh veza (isp. referate
J. Elsberga, J, Oksmana i N. Stepanova .u zborniku: Vzaimo ..
svja;! i vzaimodejstvie nacional'nyh literatur. Materialy dis-
ku.ssii, Moskva, 1961). _ :

235

·... ·... :···... .• ... :. '• :·.·.. , •

........... .........;..
~
 : ,'• :,••

. '•
.:J
·; 1

(.l . UZ PROBLEM. »MODERNIZMA«

' .
'h; (o jednom razd9btju >>moderne« rus1ce knjizevnosti)
lr·
-1
t/:-r
!·"i·
:_:_1,::1,;_.. · Ovim razmatranjima o razdoblju ruske knjize:vnosti
1
koje_ nastaje negdje na pocetku 90-tih godina . prosloga
:__'..:i,,_::_.\'._t,·_!:__· : _ · . . . . . stoljeca, a zavrsava oktobarskom revolucijom, p~vod je
:- zapr.avo dao referat Viktora ·Percova, odrzan na moskov...
i_!i:_i,;:·_·. .'. skoj diskusiji o realizmu, a kasnije oba"<{ljen i u knjizi. 1
·Tu autor na nov nacin pokusava osvijetliti problematiku
tzv,. »nerealistickih<< stilova ti ruskoj knjizevnosti na
po~etku ovoga naseg, dvadesetog -stoljeca i' pribliziti: ih-
realizmu kao knjizevnof »metodi«. Referat·sadrzava nove
poticaje za .pro.ui!avanje toga razdoplja, a tu su utvrdene.
i neke opce :crte; te bi mogle (da ih je Pe~.cov; dalje'
razradio) voditi prema utvrdivanju jedinstva toga raz-
doblj a o kojemu· sve do danas, na ,zalost, nije· mnogo.
rece11-o (izuzevsi, daka~o, monografijske radove, a f vrlo
1
:e.
korista~· udzbenik _J~/[ih.J~il.9.Y~KQg~. . .n,9.;,,•.k9.jJ,,,..~am se ~- i._,, ..., ......-

.. .
ovim .svojim .razmatranjima mnogo· oslanjao).2 · .
~r.~:\.l.:. Polazeci od nekih a suprotstavljajuci se drugim Per- 1

iilI:'
~1k. ; .
Ji[II il~~{~i l~1l~~?~t~tt~~~
ll . ~~~~~~-~.'.~a::~. :~~-~~~kva,
}:~il!f 1958., 1939 . .. (;::·7
 korisna i za opce odredivanje znacajki suvremene knji-
·zevnosti. Napominjem uz to, da je to samo pokusaj odre-
divanja nekih zajednickih crta ove knjizevnosti, ali taj
stoji na vrlo labavim nogama, jer mnoge predradnje; tj.
pojedinacna proucavanja jos nisu izvrsena. Narocito se.
to odnosi na istrazivanje stilova ovoga razdoblja. Npr.,
jos se god. 1937. redakcija zbirke Literatumoe nasled-
stvo s pravom tuzila kako nema »sir:okih, sintetickih
radova koji bi ..bili . posvecen\ ruskom simboliztnu«/~
otada su se fenomeni k:rijize·vnosti koja je nazvana »bur-
zoaskom« sve vise zanemarivali, .a s~ilska s_u se -ist.ra-
zivanja i analize do u najnovije vrijeme zapostavljali. 4.
Stoga · je jos jednom potrebno istakn.uti napor koji je
ulo.zio Mihajlovski kad je u $VOID udzbe'niku pisce gru-
pirao pcr'=s~filsK'.fm~ karakteristikama, bez obzira na te-
\ oretske stavove njihovih. nosilaca, uvodeci i kategoriju
·:\_: ),impresio~is~icki,,~stil«.,.za ___ pisce koji su sebe smatrali i
·i nazi~a~r.»~lll?,~<?J.!stf.m~.~<._;.,.Jednak je. napor'"'ttlozicr:1fiicr·'je''·--
~ u c"t}i'.teratu";noj enciklopediji obradio problem ruskog
. -! impresiop.izma.5 Mislim,. ipak ~a vec i sad, bez . ob.zir~
i) na r.ezultate budµcih istrazivanja koja ce upotpuniti i
korigirati nasu sliku te knjizevnosti, a za koja vjerujem
se
da moraju pojaviti, mo_z~mo nabaciti neke zajednicke.,
vrlo grubo, doduse, ocrtane-njezine karakteristike i .~ka-
zati na neke. · probleme. A samo o takvu skiciranjtt
upravo se i- radi.
. 3 Literat;;,r.noe. nasiedstvo, 27-28, Mo$kva, 1937, .str. I i
dalje. - u ovom 'je zborriiku privlacna u prvo_in 'redu iscrpna
studija V. Asmusa: Filozofijci i estetika ruskoga- simbolizma·
koja se, :medutim, najvis·e temelji na programima f-teoretski?,n ·
clancima simbolista, a u njoj se vrlo malo paznje poklanja
njihovim dj~lhna! . . . · . .
· . · · 4 u, kasnijem ~e razvit~u sve vise naglas~vao udio · rea-
listickih pisaca ovoga vremena te se posebno isticala uloga
Maksima Gorkoga, a drugl; SU se pokr~ti (simbolizam, akmei..:
·
zam, futurizam) za.nemarivali. To se, odx::azilo i' u strukturi
X toma Akademijina izdanja Istorija russkoj literatury ·
(Moskva, 1954) ..
5
. Lit~~aturnaja enciklopedija,' t. IV, Moskva, i930,-·str.
484-490. '. c·
238.
·· ....
2 ,''
Na prvi se pogled cini da je ·o osnovnim smjer1:1:
cama knjizevnosti ovoga razdoblja dosta lako govor1ti
- jednostavno zato sto je upra~o ono dalo m1;oge ~~-_f- 1 /
klaracije, manifeste i teoretske clanke s po:mocu koJtnJ !.,•.,,,,..
su i sami knjizevnici zeljeli objasniti ~voje teznje. Ta1\
· doista se cesto nayodio· datum objavljivanja rasprave
Merezkovskoga O uzrocima opadanja i o novim struja-
njima u· suv1:emenoj ruslwj knjizevnosti (0 pricinah
upadka i o novyh tecenija'h sovremennoj russkoi lite-
ratury; 1893) kao datum pocetka ovog razdoblja; ·uz to
j e · velik broj ruskih simboJista radio i na teoretskim
pitanjima m je vlastitoj knjizevno~ti hastojao ~ati fil?-=-
zofske ·osnove (V. Brjusov, A. Beh, V. Ivanov 1 drug1),
a za ·njima nisu zaostajali ni pripadnici akmeistickoga
ili futuristickoga pokreta.6_ · · ·
Podemo 1i puterp. proucavanja krijizev;n:ih pokret~,
dobit cemo ovakvu, osnovnim potezima ocrtanu sliku.
Ponajprije, U: tom cemo vremenu i:iaci pokret ru~k~ga
sfrnbolizma, koji je narocito 6vlad~o poezi_jom, i to· do te
mjere da su .,pokr~ti · koji su se vremenski nastavlja!i,
svoje stavove. morali ~jeriti. upravo prema stv3:ranJU
simbolista i prema njihovim teoretskim postavkama. To
· je ujedno i jedini pokret toga vremena koji _je· u sebi
nosio i odredeno stiisko jedinstvo, pa· ·se u nekini zapad. .
noevropskim rasprayama i priruc~i~ima govori cak ·i o
>;epohi~ simbolizma, a Sa . simboli~J?OID ~e zele q.oyesti
u vezu f ·pokreti koji s~ s.e razvili ;u s:ukobu ·s njim:
ak~~izam i .~utu:r:izam. 7 ,
Ta su .dva pokreta bila kr.acega vijeka. -~Js,mfi'J.~filP,
___
je..Jl.a§,t@_go.d....J.9.1.2,.-.a.--nj.ego.v..g__ j~__Q§.;Q...O.:v.ne.~:p.;rJn:C.ipe ista-
kao Gumiljov _
u clanku
_, _..,,,. '. . . .
Ba.stina
.
simbolizma·
.
i akmeizam
- '
o .Najz~~cajniji in~nifesti ·i ,p~ogramski clanci ovih po-
kreta objavljeni su u.·.knjizi: Literaturnye manifesty; Mos-
kva, 1929. .
· , .,. Versdichtung· der russischen SyfYl:boList~n, .E~~ Les~:-
buch, Herau.sgegeben ·von J. Holthusen. und D. ·Tsch1ze~sk1J1
Wiesbaden, 19591 str. 9-14.- · · ·· · ·
239
. ...
r:It _, (Nasledie .simvolizma i. akmeizm, 19.13). Trajao je do· re- .: dao pisce koji su drustvenu funkciju knjizevnosti vidjeli
r:;:.· volucije. Almanahom pak Cuska dtustvenom ukusu (Po-. '. u sluzenju dernokratskim i 'revolucionarniro, idealima
scecina obscestvennomu vkusu) datiramo· pocetak £utu- (npr. Gorkoga), a ponekad su se u njihovim publikaci-
ristickoga pokreta kojemu je na celu stajao Majakovs.ki. jama· pojavljivali cak i 'antisemitski clanci. 9
Futurizam je bi0 vitalniji, pa njegov zivot nije prekint1,la Razumije $e da su zbog toga simbolisti kao ideolozi .
ni revolucija; Trajao je u vrijeme revolucionarnih go- i filozofi umjetnosti (i ne samo umjetnosti) morali doci
dina, a poslije revolucije dozivio je ·u >>Lefu« kratko- u sukob sa snagom koja je knjizevnosti pridavala golemo
H ..
trajnu regeneraciju, socijalnopedago.s~o .znacenje -s ruskim socijalistickim
~:;

{.
I ta dva pokreta znace zajednicu nekih stilskih ele-
1 menata. No, pogledamo Ii izblize njihove stilske crte,
pokretom. Cijeli se niz marksistickih kriticara (A. Luna-
·carski, V. -Vorovski i dr.). okusao u borbi s ruskim »de-
i';·:
I pa pokusamo stvoriti stilski sistem npr. futudzma, to . kadentstvom« smatrajuci ga u socijalnom smislu nehi-
., ) ce nam vrlo tesko poci za ·rukom. Cak i jedinstveniji gijenskim pokretom koji citaoce odvraca od osnovnih
\/ l pokret simbolizma stilski se, sto je vec utvrdeno, ras- problema sto ih ruski socijalizam treba da rijesi; jedan
'. pada na dvije osnovne grupe Hi, kako se to obicno na~ dio svoga clanka o »partijskoj knjizevnosti« uperio .je
i vodi - u dvije »generacije«. 8 protiv njih i Lenjin, au toj se borbi anga.zirao i Maksim
Osim toga, svi su ti pokreti svoje programe ostva- Gorki. Upravo ta borba ruskoga marksizma protiv ideo-
rivali prvenstveno na podrucjit poezije. J edino SU sim- . logije simbolista i »dekadenata« dovefa je do ocjene
bolisti raspravljali i o problemima proznoga izraza (npr. .simbolizma, akmeizma, a s njima i futurizma kao bur-
Andrej Beli). Prozni pisci nisu istupali .s manifestima zoaskih pokreta, pa time i do vrednovanja njihove knji--
i progratnima, ali su se neki od . njih razvili u krilu zevnosti kao »burzoaske«, bez obzira na neke izrazito
simb'olizma i njegove ideologije, a vecina, narocito grupa antibur.zoaske izjave samih predstavnika .ruske »deka-
oko zbornika Znanie, ispovijedala je realisticke ·pri~cipe. dencije<~.1-0
Prema tome, proucavanje pokreta toga razdoblja Tako je konacno i. doslo do podjele knjizevnosti
moze nam omoguciti neku orijentaciju, ali nam · nik;ako ovoga vremena na dva »tabora«: s jedne strane ruska
ne moze dati cjelovitu sliku razdoblja. Osim toga,, a to »dekadencija«, »burzoaski« pisci, modernisti, simbolisti,
valja posebno. naglasiti, tuski simbolizam nije bio isklju-: aktneisti,' futuristi, a s druge st:rane, »reali~ti«, okupljeni
civo knHzevni pokret.· Narocito poslije god. 1905. ruski oko zbornika. Znanie, s Maksimom Gorkim ·na celu, kao
s~mbolisti preuzirnaju na sebe i ulogu ideologa u sirem sredisnjom. licn?sti i najistaknutijim predstav:nikom, a ·
smfslu te rijeci. Oni. postepenq napustaju zasadu s kojom
su stupili na rusku knjizev~u p_ozornicu -· esteticizam - · 9 Isp.: Y. Asmus u zbirci Literaturnoe nasledstvo, 27~28,
i takoder prokl~ll?-iraju· sluzenje umjetnosti id'e'ologiji. Moskva, 1937, str. 5-28.
A ispovijedali su mistiku, sluzenje umj~tnosti si.roko 10 Karakteristican je za neke stavove ·simbolista clanak
shvacenoj »religiji«; njihov je organ Vaga (Vesy) napa- V. Brjusova SZoboda rijeti (Svoboda slova) u kojem on pole-
mizira s Lenjinom isticuci antiburzoaski karakter stvaranja
·
8
Pokretu ruskoga simbolizma Mihajlovski pripisuje simbolista i brane6i od zahtjeva Partije »apsolutnu slobodu<<
stvaranje dvaju stilova: impresionizma (pretezno u vrijeme od stvaranja. U clanku se kao primjer »antiburzoaznosti« uzi-
1890. do 1905; .osnovni su predstav,;i.ici u poe~iji: K. Fof~nov, maju i francuski urnjetnici: Rimbaud i Gauguin u prvom
M. Lohvicka. K. Baljmont, A. Dohroljubov, rani V. Brjusovt' redu (Vesy, 1905> br. 11, str. 61-66). Simptomaticno je da i
t= a u prozi: B. Zajcev i A. Remizov) i simholizma )>U ·pravom danas, trazeci nove ocjene ruskoga »modernizma «, Percov
znacenju rijeci« (pretezno pos~ije god. 1905. u stvaranju A. takoder ponovo istice »antiburzoaske« s.tavove Baudelaireove
: Bloka; .A. Beloga~ V. Ivanova i D. Merezkovskoga kao roma"!' i J;timbaudove, pozivaj~ci se pri tom na njihov odnos prema
·; nopisca), -- Cit. djelo, str.. 64 i dalje, 220 i dalje. revolucijama god. 1848. i 1870. - Cit. djelo, str. 313. ·

i /, .
d::-(/·.> : ' /· .·:
240
16 Stilovi i razdoblja 241

; i : : . .. . . . . .. :

'1·[:.'···.·,:···:::·.:.··.:...·.·.·:·.·..:...·.::·,...:, ..·:,··...·:...·:.,.·.·..·.··:·..···.·.··..·...·.· ..·:·.:....· ... ··....

' • ••
, . ·... :.···.:.....
•' • • • : ", • , : · : , : : , : :•, •, • : .'.": I :,
. .
:'•, :• , : : . \ : : , : •, ,::.:••: :.': :, ~":-: •• ~:,:•.':. •.~:•:,, •: ~> .:.:•, •,.:; . :. ,_'•, •::,. :. •••,•, •.:,,,I•• ...•.. :,.•.• :- ; ·.: .!"'~
~ . .
konacno i predsasnikom socijalistickog realizma. fa
kruga »burzoaskih<~ pisaca izdvajaju se ·samo oni koji su
kasnije djelom dokaz_ali da to nisu: Brjusov, Blok, i Ma-
jakovski, pa se dokazuje kako su se oni razvijali »una-
toc« i prot_iv kruga koj.emu su pripadali. Stoga je vrlo
veliku uslugu osvjetljivanju ovoga razdoblja ucinio Per- ·
cov kad je u svom referatu implicite ukazao na to da se-
ti pisci ne mogu meh~nicki izdvajati iz ruskoga »moder-
nizma«, a na nekoliko je primjera .n~glasio vezu koja
uistinu postoji cak j medu tako razlicitim piscima kao
sto su Majakovski i Andrej Beli m Inokentij Anenski.11
Kao sto vidimo, istrazivanje specifike- pojedini-h
pokreta dovodi u tom razdoblju do ideoloske i klasne-
podj ele koja proizlazi iz ideoloskih stavova nosilaca tih
pokreta, a ne iz njihovih knjizevnih djela koja su u
pr:vom redu predmet povijesti knjizevnosti. Ada se knji-
zevna djela mogu nalaziti u opreci.s ideologijom njihovih
autora kao politicara ili filozofa, doka.zali su nam vec
odavna: Friedrich Engels na primjeru. Balzaca, nazalost
samo u jeclnom privatnom pismu, i Lenjin na primjeru
Tolstoja kao pisca koji je uriatoc svojim natraznjackim
filozofskim koncepcijama znacio >)ogledalo revolucije((.
Nema sumnje da _se u vrijeme sto ga obradujemo
razvila veoma o.s~ra klasna borba koja se odrazila i u.
knjizevnosti,, kao st.o nema sumnje da se ova knjizevnost
ne moze shvatiti bez' poznavanja revolucionarnog pro-·
cesa u Rusiji toga vremena i njegove specificnosti kao
determinante koja ju je odr.edi_vala. Ali, cini .mi se da
. istra~ivanje jednoga knjizevnog razdoblja ne moze po-
ceti s istraziva:p.jem. de~laracija, manifestat knjizevne. 1
. ; politicke· pub~icistike; istrazivanje jednoga knjizevnoga ·
\ / razdoblja mora polaziti · od predmeta povijesti knjizev-
'l \I no$ti, od knjizevnih dj~la, i ona treba da stoje u sredistu
. . istrazivaceve paznje. . podredeno u prvom redu stvaranju jedinstv.enoga trenu- l
- 11 Cit djelo., str. 321, 328.
...... . . ,. :.: ·. . . . . ·. ~ .
3
Vee prvi pogled · na knjizevnost ovoga razdoblja
otkrit ce nam nekoliko bitnih. . . o.dlika koje jasno dolaze
do izrazaja ako tu knjize.vnost usporedimo sa stilslt,om
formacijom· realizma.. Vidjet cemo da· :mnoga..... djeia, pa
cak'-··r"··on:a··--1c·0Ja""iie""pripadaju piscima onih pokreta sto
~~ j:a~on~i~~1u;,~1~;.2I~;
---.--- ......- ....._...,... """·"""~·
0
~
""Mo''""
:;~1~k~~~scrr. c~~~~~~1-
3
)
tom '1 vrlo veliku raz:q.orodnost stilskih crta unutai: po-:-
j edinih djela, a ta djela ·po stilskim osobina.ma nisu
medusobno tako srodna kao sto su bila ona koja su
riastala u razdoblju ruskoga realizma.
A pogledamo Ii sliku toga razdoblja s obzirom na
knjizevne v1·ste, opazit . cemo na podrucju- Urskoga pje.:.
nistva najzivlje kretanjeJ njegov nagao razvoj ·i prepo-
rod. Dok je prethodno razdoblje poznavalo veo;i:na malen
broj izrazitih lirskih pjesnika, medu kojima je najpo-
pularniji bio narativni i opisni Njekrasov, dotle ovo
razdoblje zapoc~l}-k,. .B,r.j_y_~-2.Y.. stihom 0, pokrij svoje _bli-
jede noge ko1f1e- ~ knjizevnoT]a'vnostr1zazva·<rzgr"azanje;
a dalje se jedna za drugom nizu zbirke lirskih pjesama,
jedan za drugim lirski pjesnik. Narativnost i opisnost u
ovoj se lirici izbjegava, osobita se paznja posvecuje
eufoniji, uvodi se instrumentacija stiha, pojavljuje se
izrazit kolorizam, razvija se metaforika i simbolika,
uvode se nove, dotad nepoznate rime,' a mjerimo li tu
poeziju cak i s poezijom Puskina, Ljermontova, Feta ili
Tjutceva, opazit cemo mnogo ·»·neobicnih« oblika..Lirika
ovoga razdoblja. kao da je u neprestanom nemirtt,' mije-
nama, protivljenju kanonizaciji, eksp~rimentiranju i su-
protstavljanju jednoga stila drugom - sva je u kr.etanju. j
Epski elementi iz nje nestaju, naracije nema i sve je ,
tacnog dojma. · ·
To je vrijeme, doduse, bogato i prozom, ali i ona
.postepeno napusfa kanone sto ih je stvorio realizam.
Ta vec za Vsevoloda Garsina i Vladimira Korolenka
suvremeni ruski teoreticari realizma ne pronalaze ade-
kva.tne termine) pa te pisce nazivaju »romantickim re~li.-
243
. ..... ·.
 •. •.',\ftll:
stima«,1i a datumom obj avljivanja G!lrsinovih P·ripov-i~ · · ··</}~~f){
jesti (1882) datiraju pocetak novog razdoblja u razvitku ·; ·./)}it
ruske knjizevnosti.u. Medu »element~ romantizma« ubra- _:.\;}}~}
jaju ti teoreticari i -n:iale oblike novela (malyje zanrovye ::.t\V;J
fo1·my) 14 kojima se ti pisci sluze; razvit ce ih narocito . '/({);Ji\\\
Cehov koji upravo- tim }>malim oblicima« stvara nov tip / . t)/)1,(
ruske proze sto ce ga njeg6vati niz, novelista toga raz- · ·.).}/}j
doblja: Kuprin> Bunjin) Gorki i dr. 'i\\{fj
Osnovu velikog broja novela cine kratki, gotovo tre.. · :)\{'.{@:11!
nutacni dozivljaji likova. Posebno to vrijedi za pisce · ·>:Yhrn
koji su pripadali ilf su bili - u u~koj vezi s pokreto:qi ; ·\\\\ff
simbolizma, a .}:~9.J~J:Yiihajlovski smatra za impresioniste: :::-'.:}/hi
,j1. i~3~~ti?~~~il~~~~ij jitft~~r:-·----.:Iillfl
To :LtVelike vrij edi i za mnog~ novele _Bunjinove,
Kuprinove, a ni u Gorkoga nema fabule koja · bi .cinila
osnovu _novele, vec se ona najcesce temelji na »susretu «
dvaju Jica, ili pripovjedaca i lika s~o ga on oblikuje.'16,
u·tom. razdoblju novela istiskuje dominantni oblik
ruskog realizma - roman. Ako prethodnom razdobljU:,
boju d.aj~ Gogoljevi, Turgenjevljevi, Goncarovljevi i
Tolstojevi romani, ~mda oyom periodu osnovnu boju daju-
lirika i novefa. Roman j e potisnut i1i kao da se - uspo-
redimo Ii ga ·s romanima navedenih pisac·a - raspada.
AkQ kod ·pisaca. koje Mihajlovski ·ukljucuje u impresi-
cinisticku stilsku grupu· · roman »ne zacrtava ·cjelovit1.,1.
liniju sudbine, nema jedfnstveffe ra~p.je, sizea koji b~·- ..
povezivao njegove dijelove, vec.slaze niz zasebnih scena~
· 12 .U. R. Foht: Razvitie rea.Lizma. v russkoj litej·atu.re
XIX1 veka, Izvestija ANSSSR, OLJA 1 XVI, 1957 br. 1 str. 31.
13 U. R. Foht: Opyt periodizacii .istorii r:i.ssko/ ldassi-
ceskoj 7.iteratuTy epohi kriticesk-ogo realizma (1790-:-1902) Jz ...
vestija ANSSSR OLJA, XIII, 1954, br. 6, str: 511. ' paralelno postojanje mnog1h lica 11~ skup~na ~J:Udi medu_ ko ...
14 Kao pod 12.
15
16
·
Cit. djelo 1 str. 88. .
Isp. I. Bespalov: Prob~emy literaturnoj nauki, Moskva
. 1930, str. 141. · · · '
244
~ :, .
.... ..
. . . . .. .. :..' .... . ~ 0 0 0
f odvojenih djelica _zivo!a«,17.· onda su ~u~jinovi r~mani
i pripovijesti »liseni cJelov1te kompoz1c1Je, nar8:tivnog
eleme:nta> dinamike, sizea, zapleta i rasp~et8:«, 18 a :>1sjec~e-
lz zivota« daju i romani pisaca sto ih M1ha3lov~k1 u~ra~a
u naturaliste, kod kojih takod.er vidi raspadanJe krupnih
oblika.19 ·
za tu teznju prema raspad~nju knjiz 7~nih vrst.a ka:
rakteristicno je i priblizavanje proze poez1J1. AndreJ Bell
ne samo· sto u svojitn romanima r~zvija ritmicku .pr~z~,-
vec u svojim Simfonijµma vrsi i radikalnije pokusaJe
sUjevanja poezije i proze.
Usporedujemo li knjizevn<?st ovoga .vremeha ~ knji-
zevnoscu realizma, vidjet cemo da je op1snost U stilu no-
vije knjizevnosti ~natno manj~. 0. lirici ov~je nije ~?-
4
trebno ni govo_;riti. .Tko poznaJe · rJekra~ovlJevu ~oez.1Ju
i usporedi je s poezijol'n;. bilo ~oj 7~~ hrsko~a pJesmk~
ovoga razdol:?lja, -~dmah ce za1:11~et1t1 tu r~zhku. y proz1.
je ona, izuzevsi ekstremrie slucaJ_eve, ma1;1-J~ u?cl~1va. Pa
ipak, i tu cenio vidJ~ti ka_k<?. ?1?1s .u v~c~m. dJela ~voga
razdoblja gubi funkciJU koJu Je 1~~w u d3ehm.a reahzm~-
On nije vise podreden stvaranJU kar_ak_tera_-:- on Je
proliferiran, ~zdvaja se u samostalnu c~:lmu _1h, ~ mno-
gim novelama od Cehova ova1;110, sluz1 stvar~nJu ug~:
daja koji treba da prozme cijelo djelo. P_o. svojoj funkc131
unutar strukture opis kao da se polar1z1ra, pa proma-
trai:!u -izgleda ·da se rad1 0 tj.vije, s~svi~ SUP:~ti:e.i__anta-
gonisticke pojave. No, i nije tako: _1 ovdJe_vr;Jed1 ~1Ja~ek-
tika: jedinstvo suprotnosti! Uzm1mo pr1~Jere 1z dJela
11 Mihajlovski) cit. djelo) str. 88.
1s Cit. djelo~ str. 62. · · .
1» »u. romanu se pojavljuje i nestaje ·:m~ostvo hk~v~., z~-
cinju seine razvijaju se n_a:rativn! ~otiv1_; ces~o s_e pr1kazuJe
jima ne dolazi do sukoba · do stvarmh uzaJammh odnosa~ po-
sebni sukobi ne vezuju se
u opci cvor jedinstvenog zbivanja«
(Cit. djelo, str. 42). Valja istaci da ¥ihajlovski .u nattiralis~a
nalazi gotovo · iste elemente kao i u 1m~resionista t · . ·
245
•, : \ . : 0 ,: : : : .·, 0 :·. :M ·::: ~ : .. \-.-.::.,. : : : . : . :. . . . •: 0 \00 0 \ : : . : : . ' . ·:.:.,: . . . . ; -~~- •• :~-~ ·: 0 : - ; : •• :_. : \o ~ 0 0 0
t:..
 ..... : .. : ·........ .

vanjstine - oni su }>stalni, obavezni i uporni~ sami su.

dvaju tako razlicitih pisaca k
Maksim Gorki. ao sto su Andrej" Beli sebi svrhom«. 20 · Odakle to Gorkome? Jedan od poslije-
revolucionarnih marksistickih kriticara, Bespalov, tu-
U romanu Beloga pod
bw·g) cesto nalazimo op. nas1ovom Petrograd (Peter .. maci to time sto ni u djelu Gorkoga zapravo nema
od njih: ,> ise<< toga grad~. Evo jednoga karaktera - kakve je -poznavao ruski realizam. U Gor-
koga SU SVi likovi po SVOjim psiholoskim karakteristi..
' »0dusevljenje je z 1 . kama slicni1 svi su
u svom psihickom raz:vitku staticni,
k~d. je liniju Nevskogan~~e/~ladati. senatorovom dusom .a ono sto ih razlikuje,. jest vanjstina, odijelo:
v1dJela kucna numeraci ·a· ~ a lakirana kocka, tamo se
odanle - u vedre dane J. ' 1 ~odala je cirkulacija. tamo .
da .osljepljuju; zlatna igl~ d,glmrdaljine, blijestali 'su ka~ »To nisu Levlni} Bezuh@vi, Karenjini, Vronski, od kojih
sunca; tamo, odanle -- u ' ol act purpurna zraka zalaska svaki ima jasno izrazenu psihicku individualnost, a vanjstina
. mag ene. danet - nista, ni tko. « svakoga od njih - dopunjuje unutrasnji- individualni portret.
·Ovdjet naprotiv, vanjstina sama po sebi ima iskljuciv_o zna~
To je vizija Petrograd k k . .
senator Ableuhov. Ona si~ a . 0• ga g_led~ birokrata - cenje.<< 21
trijsku!) grada koji . bolizira prav1Inost (geome- J er ako su karakte~i Beloga groteskne i simbolicne
.i ·ctr~avnosti; ·a u dr;: ;a se::atora ~1m?ol racionalizma skice kojima se u fabularnom razvitku poigravaju slu-
dokle ta vizija ·dopir; .m drJelu recemce naglaseno je cajnosti, onda su oni u Gorkoga izdvojeni iz ·fabularnih
A e . . samo do gradske periferije!
odnosa s drugim karaktel,'ima. To nisu vise karakteri u
V

VO pripov3edaceva Petrograda:
razvitku, i djela se ne temelje na razvijanju odnosa
»Nij~ bilo na Nevskom r d.. , . . . izmedu jednoga i drugoga karaktera., vec na »mehanic-
mno;~moska bila je ta.mo· /~ ~' vec puzava,. ?lnogoglasna kom vezivanju likova na osnovu susreta i privremenih,
~az_lic1tost glas,ova ..:_ u ' 1v1 J': prosto~. ~as1pao mnogo-
Jec1 izmijesale, ponovo s~nogorazI2-c1t_?st1:1Jeci; sve su se ri- slucaj.nih odri.osa«.22 .
~esmislenom, nadnijela ~ee~af ~cem?u; 1 recenica se cinila Za novu je :funkciju karaktera u knjizevnim djelima
1zmisljotina.<{ evskim; stajao je crni dim
toga vremena karakteristican i primjer Kuprina koji se,
bez. sumnje, sluzi mnogim stilskim postupcirria sto ih je
Ni to, dakako, nije konk t 10
je vizija kretanj:;i, u Petro r:~~ -?re<l:m~tni_ opi~. I to razvio realizam. Ali; usporedimo Ji npr. Kuprinovu Olesju
»pravt}nosti«; nasluciv ·.. g por~mecenJa nJegove
V , '
s Turgenjevljevom Asjom, vidjet cemo bitnu razliku
. je si~bolicna. I odma~nJ:~ecegav~to ~e ~e desit~: I ona. izmedu dva pisca iz dvaju razlicitih razdoblja, iako se
na· Nevskom. l3'ud1' UP _u_ oc1 recemca: »N1Je bilo oni sluze slicnirp. postupcima. U Kuprinovoj otesji mnogo
· « ••• romanu d · t k
ljudi. Na petrogradskim ·se r .ois a ao: da· ·nerria, toga podsjeca na Turgenjeva: i okvir pripovijesti, i pri-
nj~ma prolaze »cilindar pa~·1 ic~~a :vide >~:r:rinogonoske« m povjedac -u prvom lieu, i fabula koja je ovdje razvijena
dijelovi Ijudske pojave: Ni ~:; ap_ut: usi, nos« - samo·,, (sto drugdje u Kuprina nije),23 a izgraderia je na. moti--

kasti~ usiju(<, cas njeg~v ,, b:.~

Ableuhov, nije opisan Cital ov:11. h~ romana senator .
_vidi c~s »obrise zelen-
ponavlja usporedba· njego za /l 1zraz he.a, .a najcesce se .
20
21
Bespalov, cit. djelo, str. 147.
I~to, str. 148.
skacem (presse-papier) il;as ic~t s. ka~c~larijskim priti- 22 Isto 1 str. 142. I ovaj .zakljucak izvodi Be'spalov uspo-
sa smrcu u cilindru. . e c1 av nJegov lik asocira redujuci Gorkoga i Tolstoja.
23 »••• on uvek prikazuje slike-iz zivota, trenutak, epi-

- Mislim· da nije· potrebno. T . . zodu; retko cete kod njega naci radnju koja traje i dosledno
je _spomenuti da ·on vrlo mno c1_ I~ati Gork~ga: Dovoljno. se r~zvij~; a ako je i nadete, ta je radnja obicno slabije na-
pisana nego opisi i. karakteristike.« (V. Vorovski:· Iza.brani
su portreti izrazito .konkr t go 11scrpno _op1suJe. Njegovi knjizevn~-kriticki clanci. »Kultura«, 1950;· str. 91.) .
. e nopredmetni, naroci to opisi
246 247

...
. ~ :·..:.:.. . . . ·. . . . . ':_ :·: .::_.:.< . ·:·::.',:. :.
\:.··..· :· ..'· .. ::.-.. :,:.. ·.:,:.·..· ... :.·.·.·.:.
 .....
• • i : •• :: ~ ·: .:·. • • •

. vima neostvarljive ljubavi inteligenta i poeticne, ·sio..:. pono~ljivim p;ihi~kim. dozivlj~jitµa pojavi~ se u o_yo :1ri-
· bodne djevojke. Karakteristicna je razl.ika izmedu Olesj-& jeme izdvojeni, apstrahirani i generalizirani - CovJek.
i Asje. Neostvarljivost ljubavi u Asji_ motivirana je unu .... · ·· ·Uostalom, vec u casu kad su prvi ruski simbolisti
trasnjim psihicki_m dozivljajima karaktera, rezignacijom na pozornici ruske poezije nastupili s lirikom kojoj pred-
»suvisna covjeka«. U Kuprina je junak dovoljno ene.r--· met vise nije bio sam covjek vec njegov trenutacni,
gican i nikako se ne moze nazvati »suvisnim« covjekoin,. . : pojedinacni · do.zivljaj, jedan ·od Brjusovljevih kriticara
ali njegova se ljub~v ipak ne moze ostvariti. No, ne- duhovito je primijetio: »Umro "je covjek, q ostale su samo
ostvarljivost tu nije. motivirana iznutra, ne psihickim pantalone~<.26
dozivljajem karaktera, vec usudom, sujevjerjima, izvanj-
skim motivacijama koje ne .Jeze u samom karakteru. 5
i premd.a ovdje cak nalazimo fabulu kqja je iz~radena.
na .medusobnom ra.zvitku ljudskih odnosa, na njezin tok. Pozivajuci se na Beloga, g.ovorili smo o. nestajanju
ipak najvise utje~u sile koje leze izvan ljudi. · konkretno-predmetne opisn9sti u stilovima oyoga razdo-
· Gubita-k karaktera kao odlucnog cimbenika u razvi- blj a. U navedenim citatima iz proze Andreja Beloga
janju djela, kao agensa, znacajan je za knjizevnost ovoga. mogli smo opaziti da se konkretrio-predmet;ni smisao
razdoblja. Pa i kad karakter stavljaju u. srediste svoje- rijeci rastapa u simbolici. ·To se, dakako, jos bolje moze
paznje, pisci ovoga vremena moraju ga razrijesiti dru- vidjeti u poeziji gdje se osnovni smisao »zamagljuje
stvenih spona da bi mogli graditi djelo; izolirati ga, igrom sporednog srnisla ~ nijansi znacenja«, 27 rastapa.se
· »izdvojiti ga kao kompozicioni centar~< 24 _i tematski otici u ·melodiji i u njezinoj metaforicnosti.
meaU tak:ve iz 'drustva »iskljucene« ljude kao sto SU. · Nakon <luge stanke u ruskoj poeziji, pjesnici se ovoga
»bosjaci« u Gorkoga, ili »ljudi odbaceni od svoga svi- razdoblja bave instrumentacijom stiha, unutrasnjim ri-
jeta« :2s Kuprino~i -lopovi, konjo~radice, kriomcari, vara:.... ·mama, uvodenjem asonanca i aliteracija, pa zvukovne ~. . .,,.,-.,.,.
lice, prostitutke. elemente dovode do· izravnoga priblizavanja muzici.
Karakteri u djelima ovoga vremena postaju dakle· Sve se to osobito moze uociti u onorn dijelu ruske poezije
staticni~ ne razvijaju se ili ne razvijaju fabulu. U sto ga predstavljaju ~~.ljmont i Blok, ~ pored njih pri-
ekstremnim slucajevima, kao npr. u dramama Leonida .. adni >>futu izma<t·l·'"or·""seve·rranfii'"···1t6ji svoju· pQeziju.
Andrejeva, oni postaju cak shematskim simbolima opcih.
stanja ljudske dusevnosti ili sQcijaln~ pripadnosti, pa im.
f »nap~r;;;;;;:~,~~-~e;rtfrii/kpsfralfffi'osf''.Bfokova rj ecnika na-
rocito pomaze takyu zamaglji vanju smisla, a pridoriosi ·\
pisac vise ne daje ni vlastita imena, vec ih naziva opcim.
itnenicama (Car-Glad,· Vrijeme-Zvona~, Smrt, Djev~jka, ·.
r
mu podredivanje recenice >>muzik~foosti« 1:toja rusi smi- \
saonu osnovu. Stihovi u ·njegovim pjesmama nisu vezanif \
Starac i t. sl.. ili su njihove poj~dina.cne karakteristike· logicki vec ·asocijativno, .a podredeni su . ritmic~im odJ
generalizirane u pojmu . covjek (s·\relikim pocetnim slo~ . nosima,28 No, nisu samo ~J.mholis.tL.oni koji potcinjava
vom!}. Takvu generalizaciju, povezanu s apstrahiranjem. njem smisla zvuku ruse smisaonu osnovu recenice. Mnogo
opisnosti, socijalnih i psiholoskih motivacija, nalazimo 1:1· radikalnije cine to. futurist~.2 . . . ~ tom razlikom. sto to ne
poetskoj prozi Gorkoga Covjek, . a pojedinacni osjecaj · rade u ime »melodioznosti<< vec boreci se protiv nje! >>J\!a-
pjesnikov sto ga· nalazimo u Oblaku u hlacama Maja-·.
kovskoga generaliziran je takoder ve6 u naslovu njegove· te V. v. Rozanov: Reiigija i kultura, Spb, 1901, str.. 134.
nesto kasnije p~eme (Covjek). Umjesto karaktera s ne- ~7 B. Mihajlovski, cit. djelo; str. 84.
2s Za odnos »muzikalnosti« i smisla u Blokovoj poeziji
24 I. -Bespalov, cit. djelo, str. 142. isp.~ G. E. Gorbacev: Kapitalizm i russkaja literatura, Lenin-
2° V. Vorovski, cit. djelo, str. 96. grad,. 1925, str. 134-137. ·

24~

.... :\···.: ...

\:~:.....: .......=:.~.:.;.....: ;.-..:•... :.:.,::·.:.::- ·.:.--:... _: :~: ·.... \.. ··.:
. -. . . •. ·., .. . .. :
' ··. . :..: .:-::·..":.'.: ·~\:·.:.-:.:.:::·.:
 )1 petoscu« suglasnickih skupina, izrazitim konsonantizmotll
\.,/ f svoje poezije (lVIajakovski i Pasternak) stvaraju dojam
:!.
} disonantnosti, pa cak i kakofonije. Cine zapravo isto sto
;j. i su radili i simbolisti: lisavaju poeziju ne samo opisnosti,
vec zapostavljaju i logicki smisao, d(?vodeci u poeziji
»zaumnog« tu liniju do krajnjih konzekvencija.
Drugu srodnost izmedu dva samo naoko suprotna po--
kreta ruske poezije mozemo naci u izraz.itoj njezinoj.
i·
metaforicnosti. U svojoj lirici posvecenoj gradskim te-
i
inama metaforicnost je razvio vec Brjusov, a z~ Bloka
) je Zirmunski utvrdio da njegovom p.oezijom metafora
I vlada kao njezina »dominanta« (o.v¢1.je on upotrebljava
I terroin Christiansenove Estetike) 20 Metaforicnost smo vec
I u stilu romantizma istakli kao jedan o<,l bitnih njegovih
\ elemenata. Ali ovo razdoblje ide dalje od romanticara.
-\ Izmeau ostaloga i u postupku realizacije metafore.
Takvu realizaciju metafore nalazimo u primjeru sto
ga iz Brj.usova citira Zirmunski;
Zvenjat telegrafnye s tr u n y
V nezrimyh i tonkih r u k a h.ao
Primjer je karakteristican. »Zice« su µ metafori po~
stale »strun·ama« i sada se ta metafora realizira: netko
na ·tim strimama mora i svirati. ·Nevidljivi netko! Nepci- ·
znati netko!
. Tako i u Bloka:
V legkom serdce ,- s~rast' i bespecnost', .
Slovno s morja mne podan znak.
Nad bezdonnyrri, provalom v vecnost',
Zadyhajas', letit rysak . .. 31
i9 V. Zirmunskij: Voprosy teorii literatury, Leningrad,
1928, str. 221.
:io »Zvone telegrafske strune u nevidljivim i finim ru-
kama« (Z:irmunskij, cit. djelo, str. 221).
31 ,>U laganom srcu - str.ast i sigurnost, / Kao da m.i je
s·mora dan znak. / Nad bezdanim ponorom u vjecnost, / Za-.
dahtan leti kasac ... « (cit. u .Zirmunskoga, cit. djelo, str. 229).
250
•, ::.
Metafora »ponor duse« razvija. se ovdje i realizira;
nad pon~rom juri konj! Velik dio Bloko.ve poezije, kako
to dokazuje Zirmunski, izraden je upravo.na takvoj reali-
.zaciji metafora. A sto ona znaci u Bloka?-
. >)Razvijajuci metaforu po unutrasnjim umjetnickim za-
komma, on ne samo da se ne uklanja logickim proturjecjima
s realnim, predmetnim smislom drugih rijeci, vec kao da
iaj nesklad namjerno .istice ·kako bi stvorio dojam iracional-
noga, nadrealnog~, · fantasticnoga.«:i2 .,·
Ali metafore .ne realizira samo Blok. To cine i mnogi
<lrugi pisci ovoga razdoblja. Velik dio stvaranja Vladi-
mira Majakovskoga osniva se na takvim postupcima.
Tako se npr. u Oblaku u hlacama metafora »pozar srca« .
realizira vrlo siroko, i Majakovski na tome gradi cijeli
odlomak svoje poeme: tree ljudi, dolaze vatrogasci, _pje-
snik hoce da iskoci iz »goruceg srca« itd. U jednoj od
.poslijeoktobarskih poema, Ljubim, naci cemo ka.rakteri-
stican pr~mjer kako se metafora. »uzela si srce« razvija u
loptanje tim srcem:
Vzja?a,
otobrala serdce
i prosto
posla igraf -
kak devoc.ka mjacikom,33
a i velik ce se dio poeme O tome graditi na postupku re-
·aliz~ranja metafora. Pjesnik u ovoj p9emi place,. soba se
puni s.uzama, pa on :Q.a svom jastuk;u plovi kroz grad,
ispod mostova. itd. Ali ovdje je postupak vec prosiren
d<:>tle da se izgubila veza s .metaforom »potop suza« ili
·))suze lije«. Motiv koji je nastao iz realizacije metafore
dobio je samostalnu vrijednost, razvio se u slobodni aso-
cijafrvni niz, takoder alogican. Takvo potpuno osamo-
:~talj enj e n:ekadasnje metafore; a primijenjeno radi stva-
ranja »tlojma iracionalnoga, ·nadrealnoga, fantasticnoga«,
nalazimo) uostalom, i u proznim djelima ovoga razdoblja.
32
2irmunskij, cit. djelo, str. 229.
33
»Uzela si, / oduzela srce / i jednostavno / pocela si 'se
igrati / kao djevojcica loptom.« ·
251
..... :. ·.·
 .. ·. ····.
·~ . .
U Sologubovu .romanu Mali demon) jednom od najznat~
nijih proznih djela preq.revolucionarnoga vremenaJ naj-
prije se »D:lali demon<? (nedotykomka) pojavljuje kao vi:...
zija prestrasenoga i sumnjicavoga provincijskog ucitelja,
a zatim se ta vizija osamostaljuje i nedotyJcomka postaje ·
aktivnim »karakterom« romana koji uvjetuje razvijanje:
fa.bule prema konacnom ludilu i smrti Peredonova.
U pripovij esti Gorkoga o Danku takoder nalazimo
realizaciju metafore. Svoje >>plamtece srce« Danko vadi
iz grudi i njime osvjetljuje put ljudima koji idu. za njim,
pa. ih tako izvodi iz sume. I GorkiJ dakle, upotrebljava
taj postupak. Ali taj je postupak u njega ipak ponesto
drugaciji. Razvijanje metafore motivirano je legendom
koju pripovijeda starica. Izergil. Tu je razvijanj"e meta-·
for~ upotrijebljen.o radi stvaranja fantastike koja se mo-
tivirano ili nemotivirano pojavljuje u mnogim knjizev-
nim djelima ovoga razdoblja. _ · · .
Kad se ta fantastika, iracionalne sile, pojavljuju. ·..
nemotivirano, kad se u djelu osamo_staljqju, dobivamo
dva plana · na kojima se ta.kvo <£jelo razvija - jedan .'
stvarni za koji je grada uzeta fa stvarnosti, i drugi ne- ..
stvarni, nezemaljski. Takve ekstremne slucajeve nala- .· ·
zimo u poeziji Beloga i Bfoka, pa u prbzi Beloga, Solo~ ·
guba,. Remizova i dr. Ako je motivacija prisutna, radi se ·· ·..
samo o fantastici, legendarnosti; a kad je motivacija od- · ·
sutna, dobivamo grotesku. Oba su ·slucaja srodna. Gorki; ·
npr.,pise i. novele u kojima kao da se jos drzi nacela
realiz.!Jla, a posebno one s elementima fantastike. Sasta- ·
v~mo 1i te novele, vidjet cemo da je to ;kritika stvarnosti · .
·s pomocu' fantastike. U nekib. simbolista na6i cemo gro- ·:
tesknu sjtuaciju dvaju pla~ova u jedno,m djelu. I redovno ·,
cemo vidjeti da se taj plan stvarnosti porice1 negira, ·. ·:.
upravo intervencijom iracionalnih sila ili njihovim su-
protstavljanjem -r:ealnom svijetu.
. Realizacija metafore samo je, razumije·se, jedan od
postupaka koji vodi prema grotesknom, prema dojmu:= ·
alogicnosti, iracionalnosti svijeta. Takvih cemo postu-
paka naci vrlo mnogo. U poeziji Beloga, pa i u njegovu ·
roman~ Petrograd, realiziran je npr. simbol. Njegov.
»crveni do;mino« koji se pojavljuje na pokladnim vece- :_
252
··.·. ·..
:_-.,· ·...
:.. ·~·:·. ·-. :·. · . :.·. : ·. : :. . >.:.:
·rima., usred valcera, ~ plemickim domovim~ s razbijeni~
'klavirima, s madrigalimai fajansama, kristalnim vazama
i kavalirima, simbol je necega tajanstvenog, usuda ~oji
se nadvio nad ovoj na propast- osuaeni svijet. ~ Pet'J'O-
gradu je taj isti »crveni domino« i~ pqetskoga, lirskog .
simbola vec izrastao u »kar.akter« - takoder, ra.zumije
se, simbolicki, koji djeluje s istim pravima kao i lik se--
natora i njegova sina provokatora, pa jos vise pojacava
dojam njihove _nestvarhosti. Drugdje pak Beli izrij~kom
goyor! o »ovom. svijetu« kao o _prividenju: ·
»Il.i nikakva Lihova nije bilo, i tek se tako cinilo ...
okreni se samo - maglena je prasina na mjestu gdje je Li-
hov; kao da nije nikakva Lihova ni bilo.« (Srebrni golub)
»To se samo cini da on postoji.« (Odnosi se na Petro-
.grad, u istoimenom romanu.)
»Petrogradske ulice imaju nesumnjivo svojstvo: prola-
znike pretvarau u sjene; a petrogradske ulice sjene pretva-
r~ju u ljude.« (Petrograd)
Ida se, na kraju, vratimo realiziranoj metafori. Na-
vikli smo da »mrtvacima<< zovemo i zive lju.de »mrtvac-
koga vladanja«. Na t~kvoj metafori osnovan je djeli ci-
.klus Blokovih pjesama Plesovi smrti. Takav -Se »mrtvac«,
karijerista, cinovnikr pojavljuje na plesu, razgovora s
isto ta.kvim »mrtvacima«t premda SU zivit i na:pokon se
vraca u grob koji ga vise privlaci od ovoga »zivog« svi-
jeta. Metafora je tu realizirana u liku mrtvaca, ali i u
, njegovu pogledu na »zive« .koji SU za njega »mrtvaci«,
ona se vraca svojoj izv.ornosti. Na taj je naciu- ostvarena
intervencija »nezemaljskoga« svijeta u »zemaljski«, i ovaj
je drugi osuden, negiran jace nego u bilo kojem reali-
stickom djelu, sto bez sumnje vrijedi i za Sologubgv ro-
man Mali dem_on. To, dakako, ne znaci da cem.o ciklus
Plesovi sm·rti >)organski sliti« s knjizevnoscu »kritickoga
realizma«_, kao sto to po~usava :Percov, 34 ali 6.emo zajedno
s njim rado potvrditi da· u svemu tome »nema ni trunka
mistike«, jednako kao ni u. grotesknoj · karakterizaciji
Ableuhova.35 To su 1.:1-mjetnicki postupci koje je. uvelo
nova ~azdoblje, bez obzira na to kako Sl:1- ih njihovi no-
M. Cit. djelo, str. 322.
35 Isto, str. 320.
253
... ·, .... :. :·. . . -.:.::·.:· ..'=:: ..... ·:.:.'':::.:.·:.:::-.·.:_. . ,: ::::."·.·.
 ·.· ....... ·..
. -~ :
sioci u ,manifestima opravdavali i motivirali: legendarno.:.
scu (Gorki), teznjom prema transcendentalnom svijetu
(simbolisti) i1i trazenjem novih izrazajnih sredstava je-
zika, njegovom revolucijom (futuristi).
Motivi koje nalazimo u knjizevnosti ovoga razdoblja
vrlo su raznoliki. Ipak, neki od njih treba da se posehno
istaknu. Kad se govori o »dekadentima«, cesto se isticu
npr. rnotivi ·smrti. Ti su se motivi razvili, pa i postali stan-
dardnima u Fjodora Sologuba, Dmitrija Merezkovskog~
i Zinaide Gipiusove, u prozi su povezarii s tematikom ple.:.
mickih »usadbi:« u Bunjinovim novelama, ali se pojav-
ljuj.u i u drugim tematskim nizovima (npr. njegov Go-
spodin iz San Francisca umire upravo kad bi trebalo
da pocne - njegov zivot[). U Majakovskoga se oni pojav-
ljuju kao motivi samoubojstva (poema Covjek· 'i dr.).
Uporedo s motivima smrti javljaju se i motivi kaosa.
· »Veliki kaos« pozdravlja Dmitrij Merezkovski (Vezwv),'
»drevni kaos{< kuca na vrata u Zin~ide Gipiusove, a »pro-
valijut bezdan« naci cemo cesto u Vjaceslava Ivanova i
u Bloka; . nom runu poziva ljttde da napuste patnje i podu za
Ali pored tih motiva, koji su vezani za osjecaje urni-
ranja i raspadanja, nalazimo i mnogo takvih koji govore
o iscekivanju necega sto nadolazi golemog prevrata, pro-
mjena, pa cak i revolucija. I Percov u svom referatu
navo.di neke <;>d njih. Tako Brjusov pozdravlja. dola:zak
buducih Huna· tijecima:
No vas, kto rnenja unicto~it; ·
Vst,-ecaju privetstvennym gimnom,!ld
· Blok govori o »barci zivota« na_ koju >;ulazi netko ·. ·
_snafan u sivom seljackom gunju [armjak]«j a Beli u ..
Pepelu poziva: »Nes~ani u prostor, nestani, Rusijo, Rusijo
. moja. ... «. Samo ~ ._Percova ne bismo ·mogli slijediti kad·
30
. A vas ·koji· cete mene unistiti, Docekujem s pozdrav-
nom himnom.
2e>4
.....
L':/·. · \ :.: ·: i.'.·_:.· ', .. ,'
L··.... .
,,\.=-:_\:_ ....:. ·.:- . .'··. . . . , ·· .. :··. ·. ·., .........:.::...-... :-:: .··.. .' .... :·:·.. :. ·..
_-..,,_;_:c__,;,,;.;_..;_;,.;.,,_...;..:.....;....;..___,_ _.......__.;__..:.-..;.._..;.___ _;..._,_,,_;_\,, ... ·.
pojavu takvih motiva zove )>romantikom- socijalne osu~
aenosti (obracenosti)«.a 1 Imat doista mnogo stihova koji,
·poput navedenih Brjusovljevih, govore o pogibiji pje-
snika ispod rusevina, o svijetu koji ce nes'tati. Alf ima
bar isto toliko stihova u kojima. se govori o iscekivanju
necega velikoga i svijetloga! Kako npr. Blok u svojim
6 simbolima Divne dame, zathp Neznanke i sl. · iscekuje
nesto neodredeno stoj daka]wt ne mozemo desifrirati kon-
kretnim terminom ~evolucijet 88 .ali mozda je potrebno na-
pomenuti ·da s~ u Blokovoj lirici i taj simbol sve vise
suzava i opredmecuje! A motiv iscekivanja u Bloka je
zaista vrlo cest. Tako je npr. Kornej Cukovski govorio
jos za- njegovu l?rvu zbirku:
»Ova se cekam osjecalo. u svakom retku: Cekanje je po-
stalo njegovom mnogogodis'njom navikom. Sva je njegova
knjiga bila knjiga iscekivanja,· poziva, surnnji, patnji; pred-
osjecaja . . . Samo je o tome pjevao - dan za c;lanom punih
sest godina: od 1898. do 1904, i posvetio toj temi do 800 pje'-
sama. 800 pjesama jednoj temU Vise od osam tisuca stihova!
Toga, cini se, nije bilo ni u ruskoj, ni u kakvoj drugoj kriji-
zevnosti. <<39 ·
Motiva poziva prema necemu svijetlom i velikom
ima i u lirici ovoga razdoblja. U Beloga argonaut u Zlat-
suncem:
Za solncem, za solncem, svobodu ljubja~
Umcimsja v efir
Goluboj! 40
a Konstantin Ba~jrnont izdaje zbirku svojih pjesama pod
naslovom Budimo kao sunce u· kojoj takoder navjescuje
dolazak necega novog i svijetlog:
37 Cit. djelo, str. 315-316.
. aa Pokusaje da se simbol Divn.e dame objasni revoluci-
jom ismijao je jos .Gorbacev (KapitaLizm i russkaja literatura,
Leningrad, 1925, str. 138) .
ao Cukovskij: Kni'ga ob Aleksa.ndre Bloke, Peterburg,
1922> str. 20-21.
40 Za suncem, voleci slobodu, / Ocrjurit (:emo u eter I
. Plavi.
255
·: : .
 Podozdite! Pretetpite pytki do konca! ·teristicnu pojavu da kod knjizevnik~ razlicitih gru-pacija
J-a kljanus' vam: budet prazdnik ozarenogo "i stilova nalazimo isto jedinstvo suprotnosti r u motivima
iica!41 smrti i radanjat· nestajanja i i§cekivanja.
f.
l' Zbog tih su motiva, uostalomt vec predrevolucionarni.
r kriticari uspo~edivali Baljmonta s - Goi:kim, i to po
I izrazavanju revolucionarnih. raspolozenja mlade gene- 7
l_. racije!4i I zaista: mnogi se motivi poziva prema necemu
Na prvi pogled (razµmije se,, usporedimo 11 ·opet. o~u
g novom,navjescivanja necega velikog u poeziji pjesnika
ii koji su se nazivali simbolistima, podudaraju s motivima knjizevnost sa ~tilskom formacijom realizma) velik d10
If. sto ih nalazimo u proznim pjesmama Maksima Gorkoga, knjizevnosti »bjezi« o_d socijalnih tema. Ali u tome ..se
t~ prije svega u njegovu Burevjesni k u. ·nikako ne moze ogled.ati i· njezin »bijeg od stvarnosti5<.
Knjizevnost je umjetnicki oblikovana stvarnost: dru-
[~.·: ·:. A motiv ceznje za necim novim, svjetlijim i radosni- stvena intelektualna i emocional:o,a, politicka i psiho-
, jim, nalazimo vec u stvaranju pisca_ koji stoji na razmedi ..:.. loska. '.. i .od stva:rnosti ~:ma ne maze »po~je~i«. sto. je
J\: dvaju razdoblja ruske knjizevnosti - u Cehova, osobito · ·. dakle posrijedi? Radi se .o izrazitom napustanju teznje
r u· onim njegovim novelama i dramama koje je napisao . koju smo vidjeli u realista, teznje za stvaranjem oblik~
. ,'.':!t<,,;Li·;·:'.i,·,

.
~~:~alt:lj:~~~~e:s!ot::r:!~f~ :t~s~ij;~na p;~:!~~ . :•.
bismo rekli - >>prorocanstvima« u poeziji ruskih · sim.... ·
koji, bi bili pri~ladni za ·drustvenu analizu. Pisci oyoga
razdoblja pretezno su napustali oblike koji bi im _pomogli
da izreknu spoznaj e o drustve~.im procesima1 o psihickom
bolista i sa stihovima Majakovskoga iz Ohlalca u hlacama.:. . razvitku· covjeka kao drustvene jedinke, o njegovim in-
telektualnim htijenjima.. Zato se covjek 'l:l velikom dijelu
I.ii.·'
·
;;~£:::P{~~~~~:::::::/ucyj,
g'rjadet. sesnadcatyj god. 44
OVe knjizevnostf 'tretira gotovo · kao aSOCijalno bice,·M
zbog toga ljudski karakter u razvitku. nij.e vise· postav-
ljen u srediste,-yecih epskih ~truktura, odatle do~i,na~ija

:Iiif: ,. . ..~E~ir a;~: ~J;~;~; :,~~~:IE:~~!~~:

lirskih pjesnickih vrsta i novela kao proznog obhka,
··odatle »zamagljivanje« smisaone strane .pjesni~kog iz...
razat nestajanje logickih veia, meta+oricnosti itd. Ni' kri-
ti~ari ovoga vremena ne govore toliko O spoznayanju
svijeta i o knjizevnosti kao -o >):mislj'enju u slikama<< (Bje--
linsld!)~ koliko o osjecaju svijeta (mirooscuscenie). Kako
:[\i): i,::-.:_. ·. -'... :. . . : 41 Pocekajt_e! Pretrpite. mucenja dokraja I / Kunem vain :, je_dan od istrazivalaca ovih struj~nja kaze,. terrpin )>po-
·r::::::·:·: ·. · · · · · · se: bit ce prazmk ozarena hca.! . .. gled· na svijet« zamijenjen je u to vrijeme terminom
!11!:': ·: . . · · 42 >>Buduci 6e htstoricar upravo kod Baljmonta - kod
· »~sjecaj svijeta«. 46 Drustvena ~e junkcija knjizevnosti u
Ifl}\J{;/:·.'i.::'.:.:,.::.::.:.......... J1jeg3: prije ne~o k<?d Gofko~a -:-- P~?citati. burni. polet sir~ki!1, ·
,,i:·;:\::·:·:: :.:;· . ::: :· ,.. sloje·va" omladme, 1 zrehh !Judi koJ1 za mom msu zaostaJah; .- ... to vrijeme· o~ito mijenja. Pomalo nestaje njezine soci-
~ffk/}:·L:.':/.<..'? ,. pnih mnogih i mnogih koji su se svrstali pod revolucionarne ._ jalnqanaliticke funkcije i P<?javljuje se nova funkcional-
w:V/.\/:.:\\:::'<':i:: zasti(ve;,< (Anickov u knjizi: S. A, Vengerov, Russkaja Utera-.. nost koja·.nije ·vise ta~o ·jedi:q.stvena - o~a je pretezno
::ti{t\:)\:\·.:/:/'..!~:.1·:·~X:- 'lleka,. I,. Moskva, 191~, .~tr. 88). . .......,.., . _. .':'_
.1t!':'.:\:',,,:-,:'.,::·:·:·-.,,_. ::,-:·-·,:-:-,43 --Isp.- moJ :.predgovor kn31z1. A. P. Cehov. Sabrana d3e ..,
5
4Isp. ~. V. -Mihajlovski> cit. djelo, str. 27.
A. M. Redko: Literaturno-hudozestvennye islcanija, v
-io
konce XI~ - nacate XIX v. ·v., Leningrad\ 1924, str. 27.
17 Stilovi i razdoblja 257

·. . :

·.. ·.... ·· ......... .

.........: ....
. ......· ~
':.:..-,:. :, ·.,';·.·.:·.............:.;.:,.:~'.,::.:::·":-.-: ....;..:_:._,,_.'·..._._·_·-··_··.,__ ........
: ·. : .
'
_
.. ·_·-'-.:·_::_,...
--'-'--_
 .... : .. ·.. ·, .
. . .:..•.
emocionalnoeste'tska kao sto je bila kod romanticara, ·au
djelomice i didakticnoprosvjetiteljska kao sto je kod
Gorkoga i kod nekih pisaca koji su s njim u vezi.
I upravo u tome kako ona izrazava osjecaj svijeta,
kakve vizije toga svijeta ta knjiz~vnost stvara, treba da
trazimo i njezin odnos prema drustvenoj stvarnosti. tiz-
mimo npr. pjesnika koji je u godinama oko oktobarske
revolucije svjesno zaobilazio socijalnu tematiku i moti-
viku - Borisa Pasterna.ka. Za njegovo je pjesnistvo zna-
cajn~ - ako se radio temama - jedna o.d·onih pjesama
koje su nastale za vrijeme revolucije god. 1917, au kojoj '
je jzazovno i programatski receno:
»U salu, pokrivsi se dlanom, kroz okance cu viknuti
djeci: koje je sada, mili, kod nas _tisucljece napolju?«
-Razumije se da je, Pasternakova poezija - podem.o
Ii s pozicija kritike koju je razvilo razdoblje realizma,
a koja je pretezno govorila o tematici - izrazito asoci-
jalna i »bjezi«· od stvarnosti. Ali, a ovdje to treba po-
sebno istaci, smatramo da predmet kojer:n.11 pristupamo
svakako mora uvjetovati i sam pristup. Traziti Paster-
na'kovu ideologiju u smislu njegovih rijeci i recenica zna-
cilo bi poci od gornjeg citata. No, kriticari koji su pola-
zili od svih osobina Pasternakove poezije, pa i od njezinih
oblika, Ustvrdili SU vec odavna prije nas da je U njoj
izrazen osjecaj revolucionarnoga. razdob.lja. Tako npr. D ..
Oblomijevski, navode6i kao karakterlstike Pasternakove
poezije odbacivanje opisnosti, »1·asklimanost<< Logicne cje-
line re.ceni~e, kaoticriost. u »gradenju slika« (izraz kri-
ticarov), disharmoniju (dakle neke od·karakteristika koje
.· smo i,mi istakli govoreci o knji~e.vnostf ovoga razdoblja),
· kaze da poetski svijet Pasternakov nosi pecaf socij~lnih ·
potresa, ratova i rev.ohicija, da je »vanjski svijet« za
njega »izgubio $VOju organiziranost ~ cjelovitost«.
»:t:Iije slucajno da_ se u njega iz vrata kidaju kaldrme, po
Pl?tov1m:9 tree _okna, 1z ruku se. prema prozorima trga perje,
plJuskov1 .prod~ru u prozore spavaonica, vihori lete po ko-
modama
, )
u sob1, hrastovi i ploce trgaju se· prema J' ezeru I dr-
~ec~ se svom snagom nabada. na kolovoz'; zima pada. u div-
lJame studenogat - obukavsi se u pahulje, snuju kuce, dani ·
:..·.
··:·:.::· ~.58
. ;.: i; :.· . ·:
plove u veceri, Kremlj se kida sa sidra- i nosen je k~oz vje:
kove, ruse se zidovi, jure zvijezde, mota _se drvece, lom1
ljeto.« 47
A ne govori Ii i svojim stilom o srodnom osjecaju
svijeta na motivima revoludije zasnovana a u je~u revo-
lucije napisana - Bl<;>kova P<?em~ Dvanq,estoric~? ,~?-
gledajmo sto o njoj pise njez~n interpretator, vezuJuc1 Je
za cijelo preihodp.o a s re~olucijom tematski.nepovezano
Blokovo stv~ranje.: ·
»Posebna umjetnicka snaga Blokove poeme, koja u tom
pogledu nema nista r~vna u ruskoj poeziji, sastoj.i se u stva-
ranju dojma velicanstvene ner~jese~e disonanc~, kao u su-
vremenoj muzici. Na .prvom Je mJestu - vec spomenuta
disonanca. u samom t~matskom sadrzaju. - poleti zan9sa,
opijanje poplayom buntovne stihij~ ,Cpuknimo: metkorl?- u
svetu Rusijul') i beznadna tuga. ~o1a vla?a . sy~m PO!etlma
osjecaja. Uporedo s ~im .- vapi3uca prof!vt_"Jec~a u 1zb~~u
materijala rijeci ~ u 1rac1onalni, metaf~r1ck1 stll ro3?an~!c7
kogac1s pjesnika upadaju nekanoniziram, naoko umJetmck~
neob:radeni. elementi gruboga svakida~njeg gov?r~, izraz1
tvornicke ,castuske' i novoga revoluc1onarnog_ "Jez1!rn.. Na
kraju odlucno rusenj~ tradicion.aine harmonicne i sime-
tricn~· izgradnje· ruskoga klasicnog. stiha:. ri_tmi~ka slob~da
zvukovnih nizova koji su izgradeni na posve tomckom prm-
cipu i mijenjaju se prema broju akcenata i P.rema. kar~kteru
zavrsetka stiha · u vezi s tim - deformaci,a obicne strofe
s
od cetiri stiha rimama koje se krizaju u sloboqniji~ i PfO-
mjenljivim strofickim. tv_?_rban:a, .k~o i 4eka~onizaci1a _tacn~
rime sa svom raznohkoscu n3ez1mh J?Ostup~ka . .s~i ti.., e~e
menti disonanc~, koja je postala domina.ntnim um..1etnickim
principom postojali su ve6 u stvaralastvu samo~~ Bloka:
prosirenje' poetskog rjecnika inekanonskim' maten.Jalom __,,
u ciganskim i u ,rea_lJs~iqkim~ s~i~ovima I!I sveska, q.eka~o;--
nizacija starih metr1ck1h norm1 1 tacne rime - u II kn31~1,
osobito u od'jelim:;i. Mjehuri zemlje i Snjezna mas1~a gdJe
mnogo tC!ga :n.avjescuje poemu Dvanaest.«49 ·
A nije slucajno sto Zirmunski, redak dalje, simboli-
sta Bloka povezuje s futuristom Majakovskimt koje -
premda su pripadali antago_nistic~im pokretima ve-
47 Litercc:turnyj kritik, 1934, br. 14, str; 128..
,is Zirmunski je i ovdje tipolog stilova koji priznaje dva
osnovna tipa: klasicizam i romantizam.
49 Cit..djelo, str. 266. Istakao· A. F.
 zuje niz zajednickih stils~ih .osobina, a one govore o nji..:
hovoj zajednickoj pripadnosti odredenorri razdoblju ruske ·
knjizevnostL
8 izolirani i izdvojeni, oni pocinju - rezo~irati. To se naro-
U tom razdoblju nema onog jedinstva stilskih postu- ·
paka sto ih je poznav.ao npr. ruski realizam, kao velika
stilska formacija koja dominira citavim jednim periodom.-
To razdoblje nije stvorilo jedinstven stilski sistem. Ima
samo ni~ za·jednickih osobina koje povezuju razlicite
manje stilske grupe i stilove pojedinih autora. Tu po-
stoj_e oblici koje neki autori zovu »moc,{ernistickima« (to
cini i ·Percov u spomenutoj studiji), a~.i postoje i djela
(i nema ih malo) koja su na pr:vi pogled »realisticka<,,
a u njima cemo naci gotovo sve one stilske crte koje su
karakterizirale ruski realizam. Od takvih pisaca naveli
· smo vec Kuprina za ciju smo Oles}u. ipak ustvrdili da se · .
po motivacijama postupaka junaka - bitno. r~zlikuje od
dj ela ruskoga realizrria. A to vrij edi i za j ednu od naj- .
znacajnijih knjizevnih pojava. ovoga razdoblja - ·za .· ·
Maksima Gorkoga. O nekim osobinam·a djela Maksima ·
Gorko~a l~oje ga vezuju za ovo razdoblje vec smo govo-
rili. U svojim prvim pripovijestima on 'se -ni po svojim
izoliranim ·stilskim crtama ne vezuje za realisticke tra-
dicije, pa ga i sovjetski ~ipolozi smatraju za »romantika<<.
Novele toga doba pune su hiperbolike, metaforike, · lir-
skoga. »Na ·ruset?inama_ (potcrtao A.· F.) proze i stiha
Gorki ·je prog<;>vorio pqlustihoyima· o moru, o prostitut-
kama, o ljudima koji s·u se spustili na dno -.: s mnogo-
:.:: .. •.
rj ecivoscu, hiperbolama, · ulj epsavanjtm9-, metaforama, · s .· .
..
drececim lirizmom~« 50 Ali u kasnijem· razdoblju Go:rki' vec
istupa kao bastinik realistickih tradicija. ·Neke njegove
nov~~e, a zatim njegovi veliki romani (Foma Gordejev,.
T1·ojica, Gradic Okurov, Matvej Kozemjakin), imaju go-
tovo sve stilske crte koje su karakteristicne za realisticku
stil~ku :formaciju, samo sto ovom novo:rµ. razdoblju pripa-
daju po nekim svojim osobinama o kojima je vec bilo
Ejhenbaum: Moj vremennik~
. . . . . : ..
~
:-·.: ....... :.· ·.·.·..:: .... :.. :.:... :.: .. :.... ·.:·.
rijeci: po staticnost~ karaktera, po njihovu mehanickom
·vezivan:j:u1 po generalizaciji itd. Karakter~. Gorkoga ne
ulaze u drustvene odnose s drugim karakterima; oni su
izdvojeni i izolirani kao srediste kompozicije. I, ovako
cito maze uociti u drami Na dnu gdje nema >>dramskoga
zbivanja«: razliciti karakteri deklasiranih (a prema to~e
1 izdvojenih) ljudi dovedeni su na jedno mj~sto, ne stu-
paju u medusobne-od~ose vec rezoniraju. I to je rezon:i··
ranje karakteristicno Vee Z8: prvi period 1.l stvaranJU
Gorkoga. Jedan je od njegovih kriticara govorio o liko-
vima njegovih novela: .
»Svaki govori u a:forizmima: nitko ne zivi samostalno
nego samo za aforizme.«{S1
A drugi je dodao:
»Bio to bogati trgovacki sin i1i prosjak, stanovnici spe-
lunki nitko od njih ne radi, vec misli. Oni ne disu, vec
teotetiziraju. I kad po autorovoj remarci stanovnici Dna
stanuju u podrumu »nalik na spilju« - to je Platonova
spilja.<< 52
Ao »publicistfcnosti<<, kao 'o jednoj od karakteristika
ranijih novela Gorkoga, govorio je i Bespalov isticuci
kako u njima karakteri cesto istupaju kao »dokazi logicke
teze«, a »loglckoj dokaznosti<( podredena je i izgradnja
recenice. Kao primjer za to Bespalov uzima ,pored osta-
loga, i poetsku crticu Jednom ·ujesen (Odnazdy osen'ju)
koja da je sagradena. naosnovnoj tezi: >>Kod takva sta-
nja kulture glad se duse lakse moze zadovoljiti nego. glad
tijela«. 53 Pa cak i pejzaz j~. u Gorkoga kako tvrd~ .Bes-
palov, nosilac ».publicisticke tendencije<<. Tako npr. more
u Konovalovu. zali ljude koji rade na obali, jer. »odavna ·
zna da su to samo robovi«. 54 A sve to govori da Gorki
vec 1l samoll?- pocetku svoga djelovanja stilske element~
Iii K. CukQVskij: Ot Cehova do nasih d.nej, Moskva, 1908t
str~ 102. .· · · ·
is~ Ju. Ajhenvard: Siluety russ~ih pisateiej, III, Ber~n,
1923, str. 225. · · .
isa Cit. djelo, str. 110-112. Razumije se, ovdje Bespalov
Leningrad, 1929, pretjeruje.
M Isto, str. 111.
261 • !
i
·: .. ~...... :. ·. ·..........
,
. ·. . . . : ~ .
 ~to ih je bastinio od realista podreduje didaktickim cilje-·
vima koji su sve to jaci sto. se jace razvija ruski radncki
pokret. Realistic~i se stil u njegovim ~jeli~a ra~pada i
pretvara se u nesto novo. To )>novo« za1sta Je naJpotpu-
nije izrazeno u romanu Mati koji je sastavljen od stilskih _
crta sto ih je razvio realizamt ali realisticku analiticnost
zamjenjuje u njemu podredivanje elemenata realisticke
_ po svom porij eklu - strukture .didaktic~osti. Osnovni
raspored karaktera kao predstavmka razmh strana kla-
sne borbe, hiperbolizacija njihovih osobina, patetika i
retorika u stilu njihova izra.zavanja, sve to govori o pot-
cinjenosti cijeloga tkiva odredenom povijesnom, u ovom
slucaju soc.ijalistickom zadatku. 0 tome rjecito govori i
mislfenje jednoga od najistaknutijih marksistickih kri ..
ticara - Lunacarskoga:
»Na sve' strane u romanu tako reel str.si program
RSDRP; kao da ~a-je Gotki_-ne~avn~l usv?jio, kao da je on
bio· tako dirnut megovom uvJerlJ1voscu te Je gotovo bez pre_.
radbe bio spreman da ga smatra za komad prave ·zratne
umjetnosti.« 55
I _:. ~oramo priznati da sovjetski teoreticari s pu-
u
nim pravom upravo tom romanu-pronalaze nacela koj~·
~e u fridesetim godinama pr_ev1adavati u stihi koji · ce
dobiti i- svoje ime: u stilu socijali~ti.ckoga realizma. Ne
:m'oramo se slagati s terminom koji je tom stilu dao Sta-
lji11:; mozem~ ~s~ica!i nj_egovu norma_tivnost u _StaljinoY:o..
vrijeme i krit1Z1rati m_etode uvodenJ_a toga st1la u knJ1..;.
zevnostt ali nj'egovo postojanje u djelima mnogih i mno-
gih-: pisac~--. ~~s~1j~.e~·-..razdo blja sovje;s~e dr~~v1;-?sti • n: ·.
mozenicf presu~1ya~1i· 1sto tako ne _m(?zemo presuc1vati. m:-: _.
to:··.'d((je;'"oi(far-as~a():·upravo_ ti tom ·predrevolu~ionarnom:· :.·:_:
. razdoblju;:·ttr =n:t(: rtisevinama stilske formacij e ruskog~ . ;· . ,: ., ..:,:-.::::::,,;:;~,:
sti, ne pruzaju na_m mogucnost da ovo razdoblje defirii-
ramo. kao razdoblje odreaene stilske formacije. Upravo
zato ovdje nam je potreban pojam perioda; · taj poja:rri
ukida suprotnosti o kojima je bilo rijeci (uzmimo npr. na
Zapadu vec -odredenije definiranu suprotnost izmedu na...
turalizma i impresionizmal) i tumaci nam njihovo· jedin~
stvo. A to se jedinstvo sastoji ·upravo u dezintegraciji
zatecenih stilskih odnosa. J edna se velika stilska forma-
cij a u to vrijeme dezil,ltegrira, napregnuto se traze novi
stilovi, a nijedan od nasfali}:l stilova nije uspio da $e raz-
vije i kanonizira. To razdoblje, prema tome, mozemo
nazvati razdobljem stilske dezintegracije; ono ce u Ru':"
siji zavrsiti zapravo tek. u tridesetim godinama- ovoga
stoljeca kanonizacijom, _a zatim i svjesnim normira:r;i,jem.
novog stila koji ce dobiti ime socijalistickoga realizma.
Uvazimo Ii izrazitu vezu velikoga dijela te -knjizevnosti
s hastinom realizma i s rtj egovim stilskim postupciina,
mozenio cak ~ zelimo Ii k9nkretnije i tacnije· odrediti
taj termin - g~voriti · o ... o periodu dezintegracije re-
alizma. · .
Kad· SU god. 1908/9.' ruski marksisti izdava'Ii zbo:rnik~
posvecen: pojavama u suvremenoj ruskt?j knjizevnos'ti
nije slucajno sto su ga nazvali Lite1·aturnyf raspad .. ·za:
ovo je razdoblje doisfa karakteristicno· raspadanje oblika
.;_ njihova dezintegracija. U nemogucriosti da sagleda
cjelovitost zbivanja oko sebe, knjizevnik ovoga vreme:ha
reagira na pojave· oko ·sebe Urski; on. ne ·vidi logicni ·kon.:.
tinuitet povijesnog :zbivanja (defabularizacija), njegov se
svijet razbija na niz fra'gmenata (dominacija novelistike);
'On nije kadar da ovaj svijet opise; vefr ga dozivljav·a u
metaforama 1 ·u simbolima. Brza i kat~stroficna· smj~na
drustvenih ·odnosa sprecava knjizevniRa da svoja 'djela
razvija na odnosima rp.edu ljudima; dr1.1;~tvo se u njegovoj
viziji raspada ~a niz ·slucajnih veza 1 a·: sto je najzna:caj-
nije, covjek nije vise pokretac zbivanja. Na zbivanja u
knjizevnini djelima pocinju utjecati sile koje lez~ izvan
ljudi, i covjek nije vise subjekt tih'zbivanja. Dodajmo ·vec
naveden.im primjerima cestu uoptrebu zamjenice·»netkO<<
i »besubjektnost« ·u ranoj Blokovoj tirici, zatim pojam ·
»naredbodavca svega«· (>)povelitel' vsego«) u ·p9emama:
263
.. ·. ..
· : .· ... ··. .. ·.. :-~ . ~ :. ·. .. . ·... ~- . :· . .
 Majakovskoga, pa ce nam stvari biti jasr,dje. U dinamici ·
povijesnoga zbiva_:nja, u kresevu klasne borbe i revolu--
cija. ciklickih imperijalistickih ratova (rusko-ja.panski
rat, prvi svjetski rat)t knji~evnikova vizija moral~· j.e
zanemariti ljudsku individualnost; njegov psihicki raz-
vit~~. i nje~ovu mogucnost djelovanja. Covjek je u toj
knJ1zevnosti postao igrackom u ruk~ma sila koj e leze it-
van .njega, nekih__zakonitosti koje se analiticki u knjizev-
nosti ne mogu izraziti. . Knjizevnik ne raza:bira smisao
on~ga. sto .se oko. njega zbiva, njegove reakcije cesto po..,.
staJu 1rac1onalne, gub.e se logick~ veze izmedu dijelova
jedne cjeline, pojavljuje se groteskni osjecaJ svijeta koji
se rasp8:da,. u kojemu je -covjek otuden. I djela ovoga,vre...
mena govore o tom svijetu u kojemu nesto umire a nesto
se rada; u njima se osjeca i izrijekom istice katastrofizam
ovoga ·razdoblja. Predosjeca se nesto veliko sto nadolazi
a. s~o jedan dio te knjizevnosti vec propagi'm izdv~jajucf
covJeka kao samostal~u i nesputanu jedinku koja- raz-
mislja i poziva na borbu. Ali, nemoj:t:no· · se -zavaravati!
: .. ·
. ni sam revol:ucionarni cin nece j os razrijesiti disonance
· · i pr9tiv.urjecja u toj knjizevnosti, kao sto ih ne rjesavci.
· ni u dru~tvu. Njih ce ·rijesiti tek ·stabilizacija jednoga
novog ·drustva! . - .·
· :ako bi, dakle, mogla izgledati opca sli~a · knjizev~·
nosh ovoga razdoblja. Ona je ovdje nepotpuna i samo je-.
!etimice nabacena.- U ovim smo razmatranjima. mogU·
IS_!;a~i s~mo ·nekoliko njezinih osobina. Dalja bi nam·p~o·7 ...
~cav~nJ~. mogla. reci jos mnogo toga. Prerp.a tome, ~Y~
ovo treba · da. se .shva ti k.ao· nabacen~ skic~ ··sto .·vise go~
vori o puto.vima kojima. bi mpglo,poci u proµcavanju-.. se
·... ··.. .:1r.ajnovije ruske J --- ne s~rµo ;i;us].t~ --. knjizevnosti, nego· ·
·. .~ .
sto bi <lava.la neke cvrste rezul.t~te. .
.Osi1:3: toga, bez nes~o ~ire o~radbe problema socija1....
· ·noh1stot1Jskih 'determinanata .. te knj izevriosti i njihove
ko~k~~tizacije ovaj je prikaz nepotpun. Mi vec znamo µa
~ezmtegraciona stilska.razdoblja u povijesti knji.zevnosti
. nastupaju u vvijeme historijskih kataklizama, katastrofa' ;
. i revolucija. Iznijeli ·smo to kad smo govorili o roma1J,tl~
zmu.. Upravo iz:·.te· opce srodnosti ·dvaju razdoblja pr-oiz~· ·...
lazi, dokako, ~ opca ·srodnost perfoda kao dezintegracij,- ·.
\."':.::-:-:· ·: .. ; ..... ·.... ·.. · :.. . ·.:·.. ·. .··:.
.. ; ·: ........
skih perioda, a ona. je iza~vala i n~ke druge slicnosti
koje su .dovele do upotrebe termina »neoromantizam« za
stilove ovoga razdoblja i do oznacivanja pojedinih stil-
skih crta kao »romantickih« - dakle do te~minolo~kih
netacnosti. Mozemo, dakako, govoriti o tome koji su soci-.
. jalni momenti uvjetovali stvaranje takve knjizevnosti, a
ti su nam u glavnim crtama svima i poznati: klasna i
revolucionarna borba_ ruske burzoazije i proletarijata
koja je svoj najvi?ljiviji izraz nasla u revolucijama god.
1905. i 1917. No, tek iscrpnija analiza stilskih osobina i
cvrsce povezivanje takve analize sa socijalnim determi-
nantama, kao i komparativno proucavanje ruskih stil-
skih fenomena u vezi s opcim evropskim fenomenima,
mogli bi nam dati odgovo.r na mnoga pitanja koja nas
ovdje zanimaju. Tako je npr. katastroficni razvitak_ ruske
burzoazije, koja je morala osjetiti da joj se blizi pro·past
a da j os nije izvrsila ni burzoasko-demokratsku revolu-
ciju morao bez sumnje dovesti i do nekih specificnosti
ove 'knjizevnosti u odn~su prema evropskoj knjizevnosti,
ciji sti fenomeni slicni ruskima. Ali, da se dode do rezul-
tata, trebalo bi da usporedi;no rusku knjizevnost s fran-
<:uskom engleskom ili njemackom, koje su prozivljavale
a i sad' jos prozivljavaju ·svoje razdoblje dezintegracije
realizma, dakako u svojevrsnim oblicima i sa svojim na-
cionalnim specificnostima koje nisu drugo nego izraz
jednoga cjelovitog svjetskog procesa koj~triu je in).e -
socijalizam.
Na kraju, da citframo jednoga od najznacaj:1ijih
predstavnika razdoblja d~zintegracij.e ruskoga reahzma
- Andreja Beloga koji, je osjecao da »stoji na granici
dvaj-u velikih razdoblja u povijesti covjecanstva«:
»Suvremena je umjetnost okrenuta prema buducnosti,
ali je ta buducnost u nama sakrivena; IX?-i ·prisluskujemo u
sebi ~rhtanje novoga covjek~; i J?risluskujemo u. S;?i smrt
i ·raspadanje· mi smo mrtvac1 _koj1 rastacemo star1 z1vot> ali
jos nismo rrltt~ni za novi zivot; nas:a je dusa bre!llenita bu-
'ducnoscu; iztodivanje i preporod bore Se U njoj.«"6
1S6 Arabeski, Moskva, 1911, str. 242.
265
... ·... · ,..
·.. .. ,· ..
·.· ·.: ..... :.. ·... ··: .: ..... ····· ·. · . ·... •.. ·..· . :. :: .-.: ·- . ·;._ff:::.:.:·\:_;·:.·.·-~'> . ·.
• i ~-

NAPOMENA
Studije sakupljene u ovoj knjizi plod su visegodisnje
suradnje potpisanih autora u knj:izevnoteoretskoj sekciji Hr-
vatskoga filoloskog dr:ustva i u casopisµ Umjetnost rijeci sto
ga je ta sekcija pokrenula. Nastale su u . aisk:;usijama koje su ·
se u toj sekciji vodile oko znacajnih pitanfa historije knji-
zevnosti, a· posebno oko njezine periodizacije. Sukobljujuci.
se s gledistima istaknutih suvremenih predstavnika nauke
o knjizevnosti u svijetu, autori su dosli do nekih zaje&nickih
stavova: i koncepcij~ koje ovdje izlazu citaocu. Razumije se
da ti stavovi ,i koncepcije ocituju i neka manje znacajna
metodoloska i terminol<;>s~a razi~azenja, ali ona ipak ne sme-
taju da ova knjiga .bude cjelina koja treba da citaocu po-
mogne u prorialazenj1:1 vlastitih putova .u knjizevnohistorij ..
skom istraz.ivanju ili u razmisljanju o knjizevnim pojavama.
Studije su objavljivane u ovim publikacijama: ·
Mjesto i znacen.je Emila Staigera u njem·ackoj nauci o
knjizevnosti (Zdenko Skreb) - u cas'opisu Pogledi 55 (Alma-
nah: Pitanja te_orije knjizevnos.ti), Zagreb, 1955, str._ 70-107.
Ovdje se objavljuje u. nesto izmijenjenom obliku.
))Formalna metoda« i njezina sudbina (Aleksandar Fla-
ker) - .fakoder ~ casopisu Pogledi 55, Zagreb, 1955, str.
135-147.
. '
Teoretske· osnove literarnohistorijske per.iodizacije (Zden-
ko Skreb) - ·u casopisu Umjetnost rijeci, II, 1958, br. 4, str.
137-162. Za ov.o je izdanje studija preradena.
·Stii i stilski kompleksi · (Zdenko Skreb) - predavanje
odrfano na Filozofskoin fakultetu u Becu, lipnja 1959, a za-
.tim i referat odrzan na III . kongresu slavista u Ljubljani
godine 1961. Za ovo izdanje studija je zna~no prosirena.
Motivacija i stil (Aleksandar Flaker) - u casopisu
U-m]etnost rijeci, VI, 1_962, br. -1-2, str. 17-49. Drugi dio ave
studije iznesen je kao referat na III° kongresu slavista u
Ljubljarii godine 19.61.

267
:···.
. :·: ·.·.
. . ·.\ :·:.:.·. '. :.·
..· .. : }•, ._' .. : .
Prilog problemu romantizma (Aleksandar Flaker) - ti
casopisu Umjetnost rijeci, HI, 1959, br. 1--4J ·str. 39-48. To je
referat odrzan na ;rr kongresu slavista u Zagrebu godine
1959, . ·
.. ...!J realizmu (Aleksandar Flaker) - u casopisu Umjetnost
ri3eci, II, 1958, br. 2, str. 49-64. Za ovo izdanje clanak je do ..
punjen. ·
Uz problem »modernizma<( (Aleksandar Flaker) - u
c~sopisu Umjetnost rijec_i, IV, 1960, br. 1, str. 14-34 (pod na-
slovom O jednom Tazdoblju 'moderne' ruske knjizevnosti).
SADRZAJ
.AUTORI
I

Mjesto i znacenje Emila Sta.igera u njemackoj

nauci o knjizevnosti (Z~enko Skreb) · (f;/
»Formalna metoda« i njezina sudbina (Aleksan- r.,.,. \
dar Flaker) . :.. ~. . 75
.~~;;

II

Teoretske osnove. literarnohistorijske periodiza-

cije {Zdenko Skreb) 95
Stil i stilski kompleksi (Zdenko Skreb)

·,.
' Motivacija i stil (Aleks<1ndar Flaker) .
A. 0 pojmu »motivacija« ·.

1
<) • • • • • •

., B. Motivacijski- sistemi u realizmu i )>moder:11i-

zmu« (Na primjerima hrvatske novele) .
"··,
\ .
III

Prilog problemu romantizma (Aleksand~r Flaker) 193

0
0 realizmu (Aleksandar Flaker) .
·Uz problem »modernizma« (0 jednom razdoblju
)modern~~ . ruske knjizevnosti) (Aleksandar
Flaker)' .
Na:pome:qa autora 267

:.·
. ·~ .
'•

.. :..

. .··. ·· ... ·... :.

.. ·. ·. .
·

·,:
. . .:.;·.··.·:··
···. ·..
·.·.. ·.::.·.·.· . .. :.. : .. :·.:·.·:::·.· .. :.....·.. ·... ·, .. ·.··...
 ', .. · .. · . . . . ··....

. l ·...

SUVREMENI DOMACI PISCI

u iznAN..TU MATICE HRVATSKE

UREDNl.K: JOZA HORVAT

. OLINKO DELORKO: Izgaranja (pjesme)

ZDENKA JUSIC-SEUNIK: Mali zivot (novele}
JAKSA. KUSAN: Komedije
RUDI SUPEK: Umjetnost i psihologija (eseji)
GRIGOR VITEZ: Kao lisce i trava (pjesme)
MILE .VUKSANOVIC: Raaanje rodeni~ (roman) .
MIRKO BOZIC: Drame.
SIME VUCETIC: Izme(l.u dogme, i apsurda (eseji)
DOBRJSA CESARIC: Izabrane pjesme
KRSTO SPOLJAR: Terasa _andela cuvara (no-
vele)
Antologija cakavske l~rike
N~:K.PLA DISOPRA: -Isto lice (novele)
VISNJA STAHULJAK: Stabla putuju prema za-
. padu (~ovele)
DRAGUTIN TADijANOViC: Prsten (pjesme)
VICE ZANINOVIC: August Cesarec, .Zivot i rad
FLAKER-SKREB: Stifovi i razdoblja (~seji)

MATICA HRVATSKA
Zagreb, Maticina 2

.......

. .. . .
. . ~ . . . ..
' . ~ i ....

. .\ ·.
. .. . ...... :. ·. ~. ...... .. :.··"··· ... ·.. :.;.... ·. .. ......
·,-, ,