Veselko Koroman je hrvatski je književnik i povjesničar književnosti iz BiH.

Piše pjesme, romane,

pripovjetke, eseje, putopisi, književnu kritiku i sastavlja antologije. Veselko Koroman rodio se je
u Radišićima kod Ljubuškoga 1934. godine. Osnovnu školu završio je u obližnjem Ljubuškom, a
srednju u Mostaru. Nakon završene pučke škole u tom gradu, te srednje ekonomske i Više
pedagoške u Mostaru, na sarajevskom Filozofskom fakultetu diplomira književnost i
filozofiju..Uređivao je časopis Život od 1969. do 1972., a od 1995. do 1998. mostarskog
tromjesečnika za kulturu, književnosti društvovne teme Osvit, zrcalnoga medija Društva
hrvatskih književnika Herceg-Bosne. Istom je listu bio na čelu uredničkog vijeća do 17. siječnja
2007..
Potpisnikom je Sarajevske deklaracije o hrvatskom jeziku od 28. siječnja 1971. godine.
Dopisni je član HAZU. Članom je Društva hrvatskih književnika, Društvo hrvatskih književnika
Herceg-Bosne, Udruženja književnika BiH, hrvatskog i bosanskohercegovačkog PEN-centra.
Na jubilarnoj 25. svehrvatskoj jezično-pjesničkoj smotri Croatia rediviva ča-kaj-što u Selcima na
otoku Braču okrunjen je maslinovim vijencem 7. VIII. 2015. i tako je postao poeta oliveatus, sa
pločom od bračkoga mramora, na kojoj su urezani njegovi stihovi, podignutoj na Zidu od poezije
središnjega mjesnoga trga. Njegovo druženje s književnošću počelo je između sedme i
petnaeste godine kad bi mu se u rukama, pored školskih udžbenika, povremeno našao kakav
broširani kalendar i zbirka narodnih pjesama. Sve pod konac tog razdoblja drukčije knjige su mu
ostale potpuno nepoznate. Možda stoga za njima nije osjećao potrebu. Odrastao je slušajući
zagonetke i pošalice, guslarske pjesme. U dobi od devet godina na njega je neizbrisiv dojam
ostavila je jedna Šenoina pjesma. Uzore je, Koroman, tražio u predstavnicima slavenske
duhovnosti, a puno kasnije došao je na red čak i jedan Homer.
Prvu pjesmu "Suza" objavio je 1953. godine u mostarskoj "Mladoj Hercegovini".
Ubrzo tiska svoju prvu zbirku "Grad prema sjeveru". Ključne pjesme u tom početnom razdoblju
bile su "Mogila", "Jučer je bilo ljeto" i "Crne naranče". Razlozima postojanja na Zemlji bavi se u
zbirkama "Knjiga svanuća", "Svjetiljka od trnja", "Sjaj i rana", "Na tom svijetu" kao i ciklusima
koji su došli iza njih. U eseju "Svijet ili dvije polovice" (1979.) Koroman zaključuje:

Besmisleno je, naime, znati da postoji smrt, a ne znati ništa o tome kako da joj odolimo.
Rat ga zatiče u Sarajevu, kojeg napušta 6. studenog 1992. godine. Poezija je Veselka Koroman
učinila jednom od najvažnijih književnih pojava našega jezika zadnjih šest desetljeća. Međutim,
pored pjesništva, Koroman se bavio i prozom pišući kritike, eseje, putopise, polemike, članke,
kao i već spomenuti autobiografski roman "Mihovil".Koliko o intelektualnom Koromanovom
angažmanu svjedoče njegovi tekstovi: polemike, pisma, eseji, članci… No, književnoga se
Zagreba to uglavnom nije ticalo. Ukupno je objavio 428 pjesama. Od toga 95 ih je uvršteno u 62
antologije, 11 u čitanke, a 170 prevedeno na druge jezike. Važnije knjige: Grad prema sjeveru;
Crne naranče; Knjiga svanuća; Svjetiljka od trnja; Sjaj i rana; Na tom svijetu; Dok vlada prah;
Zeleni se što je bilo; Na dan svega; Sok od velebilja; Stariji od vremena; Sabrane pjesme (sve
poezija), te Mihovil (roman); Zemljom snovi (novelete).
Koromanova deviza je Ne umrijeti prije vremena. Nagledati se neba dok još izlazi sunce.