Jean Paul Sartre: 1905.-1980.: Mučnina, 1938.

- francuski književnik i filozof

- osnivač i vođa francuske ezistencijalističke škole
- poznat je tek nakon 1945. kada se isključivo posvetio književnom i filozofskom radu i
često aktivno angažirao u političkome i kulturnome životu
- 1946. dodijeljena mu je Nobelova nagrada, no on ju je odbio primiti
- roman Mučnina, 1938.; zbirka pripovijetki Zid, drama Iza zatvorenih vrata
- glavna filozofska djela su mu: Bitak i ništavilo, Egzistencijalizam je humanizam
- nakon rata piše i o društvenim i političkim problemima – nedovršen ciklus romana Na
putovima slobode itd.
- napisao je niz djela u kojima obrađuje problem egzistencijalne osamljenosti čovjeka
u potrazi za slobodom
- ateistički egzistencijalizam: filozofija slobode i ljudske odgovornosti u odnosu prema
egzistenciji; čovjek samo svojim djelima i promišljanjem može odrediti svoju sudbinu
koju najprije gradi u samome sebi
- osobina čovjeka jest da mu ništa nije prethodilo; ne prethodi mu nikakav plan, nikakav
model, tj. egzistencija prethodi esenciji, a svaki pojedinac snosi odgovornost za ono
što će učiniti sa svojim životom. Egzistencija je jedina data, no njezina datost izaziva
tjeskobu i mučninu.
- svaki čovjek ima dužnost odgovorno angažirati svoju slobodu u izgradnji sebe i
ljudske sudbine uopće

danski filozof Soeren Kierkegaard – Kerkegor i njemački filozofi Heidegger, Jaspers i Hussler
– utjecali na Sartreov egzistencijalizam – književna djela označuju praktičnu primjenu
filozofskim ideja tog pravca

roman Mučnina – Sartre opisuje užas, mučninu koju izaziva slučajnost egzistencije. Taj
osjećaj mora biti prevladan, a može ga prevladati jedino čovjekova sloboda koja se
manifestira u stvaralačkom aktu. Djelovanjem čovjek prevladava egzistenciju i stvara esenciju
- bit, tj.čovjek je samo ono što sam od sebe stvori.
- glavni junak je Antoine Roquentin – on se nakon dugih putovanja svijetom nastanio u
jednom lučkom gradu, gdje u knjižnici skuplja povijesnu građu za knjigu o markizu
Rollebonu. Dnevnik obuhvaća posljednja tri tjedna njegova boravka u tom gradu kada mu se
počnu događati čudne stvari – zahvaća ga tjeskoba, udovi mu počinju «samostalno živjeti»,
gubi fizičku i psihičku ravnotežu, preplavljuje ga osjećaj mučnine, sumnja u smisao vlastitoga
života i rada, u prošlost i budućnost, u sve što nije trenutak njegove egzistencije. Napušta rad
na knjizi koja zahvaća prošlost, prekida ljubavnu vezu jer ne vjeruje u budućnost te odlazi u
Pariz kakko bi se posvetio pisanju romana, tj. kreativnoj umjetnosti u kojoj se nada pronaći
spas od mučnine.

moderno u romanu:
- tema je filozofska – egzistencija prethodi esenciji
- forma dnevnika – pripovijedanje u 1. licu
- reducirana fabula
- tjeskobni junak
- unutarnji monolog
- stilska sredstva: metafore, usporedbe, hiperbole
- likovi kao simboli
1. ulomak:

1. Koje rečenice pokazuju da R. više ne može vladati udovima svojega tijela?

2. Na koji način vidi ljude i predmete u kavani?
3. Kojim stilskim sredstvima pisac postiže dojam mučnine?

2. ulomak – susret u knjižnici sa Samoukom, malim općinskim službenikom

1. Izdvoji rečenice na temelju kojih zaključuješ da R. prezire Samouka.

2. ulomak

1. U kakvom su odnosu R. misao i tijelo?