Professional Documents
Culture Documents
Imenica I Pridev
Imenica I Pridev
Pomoću kontrastivne analize vršimo poređenje dva (ili više) jezika u cilju
pronalaženja njihovih sličnosti. Detaljni opisi nekog jezičkog sistema, bilo da su u
pitanju sihronijski ili dijahronijski, vezani su za kontrastivnu analizu. Kontrastivnom
analizom ne bave se samo stručnjaci za lingvistička pitanja već možemo reći da se
njome bave i oni koji uče neke od stanih jezika. Učeći neke od tih jezika susrećemo se sa
raznim teškoćama koje proizilaze najčešće iz postojećih razlika između dva jezika. Ono
što nam je u stranom jeziku lako posmatramo kao jednakost sa maternjim, dok ono što
usvajamo teže vidimo kao razlike sa maternjim. Dakle, zaključićemo da nema uspješnog
učenja stranog jezika bez kontrastivne analize.
Prilikom kontrastivnog analiziranja maternjeg i stranog jezika može doći do
podudaranja, djelimičnog podudaranja i nepodudaranja, i to: na fonetskom,
morfološkom, sintaksičkom i semantičkom planu.
Otkrivanjem i jednakosti i razlika u jezicima koji se porede od suštinskog je
značaja takođe i za teoriju prevođenja, a shodno tome za utvrđivanje prevodnih
ekvivalenata.
Kada govorimo o nastavnom procesu kontrastivna analiza je veoma bitna za
njegovo uspješno planiranje i sprovođenje. Njena primjena u definisanju nastavnog
materijala, sastavljanju udžbenika i izradi testova podrazumjeva selekciju i gradiranje.
Selekcija se odnosi na izbor nastavnog sadržaja, a gradiranje na raspoređivanje izabranih
elemenata koji će se obrađivati na određenom nivou učenja stranog jezika.
U ovom radu popisaćemo imenice iz italijanskog i srpskog jezika koje imaju
različito ponašanje prema sljedećim kategorijama: imenice istog oblika, a različitog
akcenta, imenice istog oblika a različitog roda, imenice istog značenja a različitog oblika
i roda i imenice i pridjeve srpskog jezika koje nemaju prevodni ekvivalent u italijanskom
jeziku.
2
adrenalina – adrenàlin
anatomìa – anatòmija entropìa – entròpija
anemìa – anèmija epidemìa – epidèmija
animatòre – anìmator fotografìa - fotogràfija
anomalìa – anomàlija meteorìte – metòrit
apofonìa – apofònija monografìa – monogràfija
apostolàto - apòstalat paleografìa - paleogràfija
aritmìa – arìtmija paleografìa - paleogràfija
asimetrìa – asìmetrija raffinerìa - rafinèrija
astronomìa – astronòmija raffinerìa - rafinèrija
autopsìa – autòpsija slavofobìa - slavofòbija
batterìa – bàterija slavofobìa - slavofòbija
biografìa – biogràfija tiranìa - tirànija
biopsìa – biòpsija tiranìa - tirànija
demografìa – demogràfija topografìa - topogràfija
dinastìa – dinàstija topografìa - topogràfija
endemìa – endèmija utopìa – utòpija
utopìa – utòpija
anilìna – anìlin
problèma – pròblem
benzìna – bènzin
sapóne – sàpun
emìro – emir
sistèma – sìstem
insulìna – insùlin
tribùno – trìbun
meteorìte – metòrit
vampìro - vàmpir
Još jedna razlika između ova dva jezika jeste da u italijanskom postoji otvorenost
i zatvorenost vokala, a u srpskom postoji uzlaznost i silaznost vokala.
Kao što možemo vidjeti iz navedenih imenica koje nemaju prevodni ekvivalent u
italijanskom, najveći dio njih su glagolske imenice. Problem prevodnog ekvivalenta ovih
imenica možemo najčešće riješiti poimeničavanjem istoimenog glagola (dodavanjem
određenog člana ispred glagola u infinitivu), ili upotrebom istoimenog glagola u
odgovarajućem vremenu i načinu. Da li ćemo upotrijebiti jednu ili drugu mogućnost
zavisi od stilskih razlika, npr. nadničenje je nekad bilo veoma često – una volta il fare il
bracciante fu molto frequente; Paolo nije čuo Marijino odazivanje. – Paolo non ha
sentito quando Maria gli aveva risposto.
Imenice kao što su bezdušnik, dovitljivac, kratkovječnost, ljepotica, odbačenik,
nemaju prevodni ekvivalent u italijanskom, ali su izvedene od pridjeva koji imaju
prevodni ekvivalent: bezdušan – disumano; dovitljiv – astuto; kratkovječan – effimero;
lijepa – bella; odbačen – ripudiato.
Neke imenice koje nemaju prevodni ekvivalent u italijanskom mogu se prevesti
opisno, npr. bjeloputnost – la carnagione bianca; crtanka – il quaderno da disegno;
molitvenik – libro di preghiere; nobelovac – il vincitore del premio Nobel; novogradnja
– la costruzione nuova; promašaj – il colpo fallito; upitnik – il punto interrogativo;
uzvičnik – il punto esclamativo; slikovnica – il libro illustrato.
Iako postoji prevodni ekvivalent za imenicu sadašnjica – quotidianità,
skorašnjica – i tempi recenti; i tadašnjica – i tempi d' allora, se prevode opisno.
Govoreći o imenicama u srpskom jeziku koje nemaju prevodni ekvivalent u
italijanskom jeziku nemoguće je nepomenuti imenice koje označavaju rodbinske veze.
Naime, u italijanskom imenica zio/zia znači ujak/ujna, tetak/tetka, stric/strina, a imenica
cognato znači u srpskom zet, djever, pašenog, šurak, dok njen ženski oblik cognata
znači snaha, svastika, zaova. Dakle, u italijanskom jeziku ne postoje posebne imenice za
svaku od ovih porodičnih ili rodbinskih veza.
4. 2. PRIDJEVI U SRPSKOM JEZIKU KOJI NEMAJU PREVODNI
EKVIVALENT U ITALIJANSKOM
bespoštedan djevojčin
bežičan dugogodišnji
bežučan dugokljun
bjelokožan dugometražni
bjelonog dugonog
bjeloput dugoročni
blagajnički kratkouman
bogougodan kratkonog
bronzani kreditni
cementni ljetošnji
cijevni molitveni
cjelovečernji nagradni
crnokos nekadašnji
cvjetolik neispavan
djedin neobrijan
počašćen
punopravan
samohran
sinoćni
svekoliki
trkački
nezapažen trunjav
novootvoren upoznat
plavook šaren
plitak
Svi pridjevi u srpskom jeziku su atributi, osim kada imaju funkciju imenskog
djela predikata. U italijanskom jeziku je takođe ovakva situacija. Međutim, svi pridjevi u
srpskom nijesu pridjevi i u italijanskom jeziku. Prisvojni pridjevi kao što su: djedin,
djevočin, blagajnički, kreditni, molitveni, u srpskom su atributi, a u italijanskom
predstavljaju dopune – complementi di specificazione: djedin – del nonno; djevojčin –
della ragazza; blagajnički – di cassa; kreditni – di credito; molitveni – di preghiera.
Znači, da se pomenuti pridjevi u srpskom ne prevode kao pridjevi i u
italijanskom jeziku.
Isti slučaj je sa nekim opisnim pridjevima u srpskom koji takođe predstavljaju
atribute: bjelokožan, bjelonog, bjeloput, bjeloruk, crnokos, dugokljun, dugonog, plavook
koji u italijanskom predstavljaju dopune complementi di qualità (bjelokožan – dalla
pelle bianca; bjelonog – dai piedi bianchi; bjeloput – dalla carnagione bianca; bjeloruk
– dalle meni bianchi; crnokos – dai capelli neri; dugokljun – dal becco lungo; dugonog
– dalle gambe lunghe; plavook – dagli occhi azzurri).
Gradivni pridjevi kao što su bronzani i cementni takođe su atributi, a u
italijanskom jeziku su complementi di materi (bronzani – di bronzo; cementni – di
cemento).
Opisni pridjevi dugometražni, dugoročan, kratkoročan, takođe predstavljaju
atribute, dok su u italijanskom ove riječi complementi di modo (dugometražni – a lungo
metraggio; dugoročan – a lungo termine; kratkoročan – a breve termine).
Pridjev trkački u italijanskom se prevodi da corsa (complemento di fine).
Postoje pridjevi u srpskom jeziku koju nemaju prevodni ekvivalent sadržan u
jednoj riječi u italijanskom jeziku. Takvi pridjevi se prevode opisno: bespoštedan –
senza riguardo; bežičan – senza fili; bežučan – senza bile; bogougodan – caro a Dio;
nezapažen – poco notato; novootvoren – aperto di recente; upoznat – a conoscienza di,
trunjav – pieno di pagliuzze.
Pridjevi kao što su plitak i šaren nemaju dovoljno precizno značenje u srpskom
jeziku da bi kao takvi imali precizan prevodni ekvivalent u italijanskom jeziku.
Pridjev plitak se upotrebljava u različitim kontekstima i stoga mijenja prevodni
ekvivalent u italijanskom jeziku, npr. plitka voda – acqua poco profonda (daje približno
značenje), plitke cipele – scarpe scollate, plitka pamet – mente leggera.
Pridjev šaren se u srpskoj jeziku koristi takođe u mnogim kontekstima. Za neke
od tih upotreba možemo dati ekvivalent u italijanskom jeziku približnog značenja, npr.
šarena sveska može da znači da je sveska obojana raznim bojama, stoga možemo reći
quaderno colorato; šarena sveska može biti prugasta, pa se onda prevodi quaderno a
strisce; ili kada govorimo da je koža neke životinje šarena, u italijanskom kažemo pelle
screziata.
Bibliografija
http://dizionari.hoepli.it/Dizionario_Italiano.aspx?idD=1
SADRŽAJ:
Uvod
1. Imenice koje u italijanskom i srpskom jeziku imaju isti oblik a različit
akcenat.............................................................................................................2
3.1. Imenice muskog roda u italijanskom jeziku koje imaju prevodni ekvivalent u
srpskom jeziku u ženskom rodu.............................................................................4
3. 2.imenice ženskog roda u italijanskom koje u revednom ekvivalentu u srpskom
jeziku prelaze u muski rod.....................................................................................9