Professional Documents
Culture Documents
Korozija I Zastita
Korozija I Zastita
Korozija I Zastita
SEMINARSKI RAD
Tema: Postupak određivanja triboloških karakteristika
elemenata tribomehaničkih sistema
Predmet: Korozija i zaštita
Mentor Kandidat
dr Milan Mutavdžić Tošić Jelena
SADRŽAJ
Na pitanje koja vrsta materijala ili koji uslovi obrade daju određenom elementu
tribomehaničkog sistema najbolje tribološke karakteristike odgovor se može dati samo realizacijom
postupka koji se sastoji iz tri osnovne faze.
U prvoj fazi vrši se identifikacija geometrije kontakta i uslova pod kojima se kontakt između
elemenata tribomehaničkih sistema ostvaruje. U ovoj fazi definiše se i optimalan vek trajanja
kritičnog elementa tribomehaničkog sistema kao i osnovne karakteristike maziva ako je prisutno u
sistemu. Prva faza postupka određivanja triboloških karakteristika izabranog kritičnog elementa
tribomehaničkog sistema završava se u praksi ispunjavanjem prvog dela tabele 1.1.-I.
Pod planiranim vekom trajanja T podrazumeva se vreme trajanja kontakta do pojave kritične
pohabanosti kritičnog elementa tribomehaničkog sistema.
U drugoj fazi traga se za podacima o tribološkim karakteristikama sva tri elementa
tribomehaničkog sistema u mogućim uslovima ostvarivanja kontakta. Na primer, ako se kontakt u
tribomehaničkom sistemu ostvaruje sa spoljašnjim opterećenjem od oko 10 daN, brzinom klizanja od
oko 1,5 m/s i u uslovima graničnog podmazivanja, podaci o tribološkim karakteristikama kritičnog
elementa sistema, koji se odnose na spoljašnja opterećenja od nekoliko N i brzine klizanja manje od
1 m/s ne mogu biti korišćeni u ovom slučaju.
funkcionisanje. Veličina parametra habanja hi odgovara određenom vremenu trajanja kontakta T ili
određenom putu trenja L.
4
Korozija i zaštita Postupak određivanja triboloških karakteristika elemenata tribomehaničkih sistema
linijski ili zapreminski parametar habanja izmeren posle određenog vremena trajanja
kontakta ili pređenog puta trenja,
intenzitet habanja određen kao količnik parametra habanja i vremena ostvarivanja
kontakta odnosno pređenog puta trenja,
otpornost na habanje određenu kao količnik vremena trajanja kontakta ili puta trenja i
linijskog ili zapreminskog parametra habanja,
energetski intenzitet habanja određen kao količnik linijskog ili zapreminskog parametra
habanja i rada sile trenja i
zapreminski parametar habanja određen na indirektan način preko PQ indeksa.
Zapreminski parametar habanja određuje se, po pravilu, na indirektan način merenjem mase
produkata habanja ili merenjem promene mase kritičnog elementa tribomehaničkog sistema za vreme
trajanja kontakta. Merenje mase produkata habanja moguće je vršiti korišćenjem odgovarajućih
radioaktivnih metoda ili korišćenjem osetljivih analitičkih vaga.
Tribološke karakteristike elementa Ei tribomehaničkog sistema odnose se samo na uslove
ostvarivanja kontakta definisane podacima iz sva tri dela tabele 1.1. Promenom bilo koga podatka iz
ove tabele (na primer, materijala drugog elementa u kontaktu ili promenom vrste maziva) menjaju se
i tribološke karakteristike elementa Ei u pozitivnom ili negativnom smislu.
Ako se tribološke karakteristike elementa Ei, koje odgovaraju podacima iz tabele 1.1. označe
indeksom 100, indeks triboloških karakteristika istog elementa posle promene uslova ostvarivanja
kontakta biće određen je izrazom
𝑅𝐿100
𝐼𝑇𝐸𝑖 = = 100
𝑅𝐿𝑥
gde je:
RL100 – otpornost na habanje elementa Ei u uslovima ostvarivanja kontakta po podacima
iz tabele 1.1., a
RLx – otpornost na habanje istog elementa u na bilo koji način izmenjenim uslovima.
Pored otpornosti na habanje, moguće je koristiti i bilo koji drugi parametar habanja iz trećeg
dela tabele 1.1.
5
Korozija i zaštita Postupak određivanja triboloških karakteristika elemenata tribomehaničkih sistema
6
Korozija i zaštita Postupak određivanja triboloških karakteristika elemenata tribomehaničkih sistema
Sa povećanjem abrazivne sposobnosti ovih traka povećava se intenzitet habanja elemenata koji su sa
njim u dodiru (slova, štamparske glave i sl.). Na slici 2.2. prikazana je šema standardnog tribometra
za merenje abrazivne sposobnosti papirnih i drugih traka.
produkata abrazivnog habanja. Metoda se koristi za merenje otpornosti na abrazivno habane metalnih
i nemetalnih materijala.
Slika 2.4. Tribometar za merenje abrazivne sposobnosti suspenzija. ASTM G76 - Merenje
otpornosti materijala na gasno abrazivno eroziono habanje
Gasno abrazivno eroziono habanje javlja se pri udaru mlaza gasa ispunjenog čvrstim
česticama na površine čvrstih tela. U praksi, ova vrsta habanja javlja se kod ventilatora koji rade sa
velikim brzinama obrtanja.
8
Korozija i zaštita Postupak određivanja triboloških karakteristika elemenata tribomehaničkih sistema
Na tribometrima ove vrste moguće je, korišćenjem posebnih pribora, izvoditi merenja
odgovarajućih parametara habanja i sile trenja i pri visokim temperaturama i sredinama posebnih
karakteristika. U zavisnosti od oblika čeone površine Pin-a moguće je ostvariti kontakt u tački i po
površini.
Pin se, najčešće, izrađuje od materijala čija se otpornost na habanje ispituje, a proces habanja
na njemu prati se promenama koje nastaju za vreme ostvarivanja kontakta na njegovoj čeonoj
površini. Kao parametri habanja koriste se širina i dubina kratera na čeonoj površini Pin-a ili skraćenje
njegove dužine, ako se kontakt sa Disk-om ostvaruje po površini i u tački.
Tribometri ove vrste koriste se veoma mnogo u istraživačkim institucijama i univerzitetskim
laboratorijama za realizaciju raznovrsnih istraživačkih programa tribološkog karaktera. Nekoliko
tipova tribometara ove vrte razvijeno je i izgrađeno na Mašinskom fakultetu u Kragujevcu.
9
Korozija i zaštita Postupak određivanja triboloških karakteristika elemenata tribomehaničkih sistema
Jedna od ploča drobilice izrađuje se od materijala čija se otpornost na abrazivno habanje pri
udaru meri. Druga ploča je izrađena od standardnog materijala koji služi kao etalon. Posle 900kg
izdrobljene rude, na primer, mere se težine i jedne i druge ploče i upoređuju količine produkata
habanja nastalih za vreme drobljenja na etalon ploči i na ploči čije se tribološke karakteristike sa ovog
aspekta ispituju.
10
Korozija i zaštita Postupak određivanja triboloških karakteristika elemenata tribomehaničkih sistema
12
Korozija i zaštita Postupak određivanja triboloških karakteristika elemenata tribomehaničkih sistema
13
Korozija i zaštita Postupak određivanja triboloških karakteristika elemenata tribomehaničkih sistema
Na slici 2.10. prikazan je tribometar Timken-a u kome se kontakt ostvaruje između spoljašnje
obimne površine kružnog prstena u unutrašnje površine bloka. U procesu ostvarivanja kontakta prsten
se obrće željenim brojem obrtaja a blok ostaje nepokretan.
Tragovi habanja prate se na bloku, koji prestavlja i kritičan element tribomehaničkog sistema
u ovom tribometru.
U tribometru Amsler-a kontakt se ostvaruje između dva diska (linijski kontakt) jednakog
prečnika, koji se za vreme ostvarivanja kontakta obrću različitim brojevima obrtaja (slika 2.11.a).
Jedan od diskova izrađuje se od materijala čije se tribološke karakteristike ispituju. Kao mera
pohabanosti diska služi promena njegovog prečnika posle određenog vremena trajanja kontakta.
Tribomehanički sistem u kome se ostvaruje kontakt u tribometru Falex-a čine cilindar i dve
prizme (S1.2.11.b). Cilindar se, za vreme ostvarivanja kontakta, obrće željenom obimnom brzinom,
a opterećenje zone kontakta vrši se preko gornje prizme. Materijal čije se tribološke karakteristike
ispituju koristi se za izradu cilindra. Tragovi habanja na cilindru koriste se za određivanje njegovog
stepena pohabanosti, odnosno triboloških karakteristika materijala od koga je izrađen.
Problemi merenja sila trenja i pohabanosti elemenata tribomehaničkih sistema, odnosno
problematika određivanja triboloških svojstava materijala sva tri elementa tribomehaničkih sistema
predmet su razmatranja u tribometriji kao posebnoj i veoma važnoj oblasti tribologije.
14
Korozija i zaštita Postupak određivanja triboloških karakteristika elemenata tribomehaničkih sistema
LITERATURA
15