HRVATSKO KATOLIČKO SVEUČILIŠTE

Ilica 242
Odjel za komunikologiju

ONLINE DRUŠTVENE MREŽE I DRUŠTVENO

UMREŽAVANJE KOD UČENIKA OSNOVNE ŠKOLE:
NAVIKE FACEBOOK GENERACIJE
Esej

Kolegij: Uvod u metode istraživanja

Mentori: dr. sc. Lucija Mihaljević, mag. geogr. Tomislav Belić
Studentice: Mirela Marelja, Arianna Hubak

Zagreb, siječanj 2019.

 U ovome je eseju sažet i ukratko analiziran istraživački rad Online društvene
mreže i društveno umrežavanje kod učenika osnovne škole: navike Facebook generacije autora
Siniše Kosića. Rad je objavljen u časopisu Život i škola 2010. godine, a bavi se
Facebook navikama učenika viših razreda osnovne škole Kozala u Rijeci.

U sažetku rada navedene su neke teorijske pretpostavke, cilj te rezultati

istraživanja, međutim hipoteza nije definirana i nigdje se ne spominje. Kroz cijeli rad,
autor je iznio brojne teorijske pretpostavke: „društveno umrežavanje je pojam koji se
nekada odnosio na realni svijet, međutim sada sva svoja obilježja prenosi u online
okruženje”, „Facebook postaje ovisnost modernog doba”, „sudjelovanjem u online
društvenim mrežama i društvenim umrežavanjem djeca i mladi 'izgrađuju' identitet”
i „servisi za društvene mreže strukturirani kao osobne ili 'egocentrične' mreže s
pojedincem u središtu vlastite zajednice”. Neke su teorijske pretpostavke
potkrijepljene izvorima informacija, dok su ostale navedene kao uvriježeno stajalište.
Cilj ovog istraživanja jest utvrditi način i navike korištenja Facebooka kod učenika
viših razreda osnovne škole. Autor u nijednom dijelu rada ne definira hipotezu, već
kroz čitav tekst samo navodi niz teorijskih pretpostavki kroz koje komentira i
teorizira pozitivne i negativne aspekte korištenja Facebooka u ovom osjetljivom
razdoblju dječjeg života. Metoda istraživanja koja je korištena u radu jest anketni
upitnik sastavljen od 35 pitanja od kojih je 33 zatvorenog tipa, a 2 otvorenog tipa.
Uzorak istraživanja činili su učenici viših razreda osnovne škole Kozala u Rijeci, a u
svakom razredu ispitani su učenici jednog razrednog odjela – što znači da je ispitano
ukupno 92 učenika. Anketni je upitnik dobar odabir što se tiče brojnosti uzorka,
međutim u odgovorima ispitanika postigla bi se viša razina iskrenosti i otvorenosti
da su se uzeli manji reprezentativni uzorci svakog razrednog odjeljenja i intervjuirali
metodom fokus grupe. Ta bi metoda bila uspješnija pri prikupljanju odgovora na
pitanja koja su bila osjetljivije prirode – npr. pitanja „Uspostavljaš li vezu s
nepoznatim osobama na Facebooku?”, „Jesi li doživio/la neku vrstu neugodnosti na
Facebooku?” i „Jesi li napisao/la neku laž o sebi na svom Facebook profilu?”.
Rezultati istraživanja pokazuju da 89,1 % učenika posjeduje Facebook profil, da
zanemaruju svakodnevne školske i kućanske obveze zbog korištenja Facebooka, da
na svojim Facebook profilima imaju vrlo veliki broj prijatelja (neki i oko 1000), da
četvrtina učenika kao „prijatelja” prihvaća nepoznate osobe, da se učenici koji ne
posjeduju Facebook profil smatraju povučenima i zaostalima, da su roditelji 83 %
učenika upoznati sa svim što njihova djeca rade na Facebooku, te možda
najzabrinjavajući podatak koji pokazuje da 16,9 % učenika ne može izdržati više od
jednog dana bez korištenja Facebooka. Što se tiče ograničenja istraživanja, autor
navodi dva. Prvi jest da uzorak nije reprezentativan, ali da je pomoću njega „moguće
identificirati tendencije u načinu korištenja Facebooka te otvoriti neka nova
problemska područja u istraživanju ovoga društvenog fenomena”. Drugi jest da je
potrebno provesti dodatno istraživanje bazirano na roditeljskom viđenju korištenja
Facebooka od strane njihove djece jer je dječje stajalište o tome koliko su im roditelji
upućeni u korištenje Facebooka nevjerodostojno i nepotpuno.