HRVATSKO KATOLIČKO SVEUČILIŠTE

Didaktika – Portfolio

Ime i prezime: Dalibor Smetiško

Područje: elektrotehnika

Zagreb, 2015.
1. Uvod

U ovom portfoliu dati su odgovori na neka od najčešćih pitanja vezanih uz didaktiku,

napravljen je plan za motiviranje demotivirajućeg učenika na određenu temu, napisan je kritički osvrt
na članak „What really counts in schools“ autora Eliota Eisnera i napravljen je sažetak članka o
cjeloživotnim kompetencija te je na posljetku iznijet zaključak.
2. Sadržaj

3. Zadaci sa predavanja ........................................................................................................................... 5

4. Model za planiranje didaktično motivacijskog djelovanja demotiviranog učenika ............................ 9
5. Kritički osvrt ....................................................................................................................................... 10
6. Sažetak članka o ključnim kompetencijama za cjeloživotno obrazovanje ........................................ 13
7. Zaključak ............................................................................................................................................ 15
3. Zadaci sa predavanja

1. Etimologija riječi didaktika?

Didaktika je grčki pojam:

Διδασκειν – didaskein što znači podučavati, obučavati, predavati

Διδασκαλος – didaskalos što znači učitelj

2. Što označava pojam didaktika?

Pojam didaktika označava:

 Umijeće, odnosno tehniku podučavanja

 Teoriju obrazovanja i obrazovnih sadržaja
 Teoriju nastave i poučavanja općenito
 Teoriju razvoja kurikuluma
 Teoriju društvenog/komunikacijskog djelovanja

3. Što je didaktika?

Didaktika je interdisciplinarna znanost o umijeću poučavanja organizacije nastave. (Matijević &

Radovanović, 2011.)

Didaktika je sustav ideja, uputa i naputaka o vještini poučavanja (nekoga nečemu) tj. teorijsko
promišljanje nastave (Jelavić, 2008.)

4. Što Vas motivira u vašem radu i kojoj bi teoriji motivacije odgovaralo vaše djelovanje?

Još od srednjoškolskih dana, prema riječima kolega iz razreda, podučavanje drugih mi je išlo od ruke.
Za vrijeme studija podučavao sam rođake, susjede kako i kada sam imao vremena i uvijek su
povratne informacije bile pozitivne. Nakon završenog studija odlučio sam „taj svoj dar“ iskoristiti i
zaposliti se u prosvjeti. Upravo su me te povratne informacije nakon podučavanja motivirale da i
dalje podučavam, dakle mojoj motivaciji bi odgovarala teorija „Imam uspjeh, dakle pametan sam i
inteligentan“.

5. Smatrate li da osoba ima samo jedan tip motivacije? Objasnite odgovor.

U ovom kratkom periodu što rad kao nastavnik elektrotehničke grupe predmeta, shvatio sam da
učenik može biti motiviran na više od jednog načina. Ponekad je to sama želja za uspjehom, tj. dobiti
dobru ocjenu što bi odgovaralo teoriji motivacije „Uspješan sam, dakle puno vrijedim“. Ponekad
učenik postane motiviran samo na temelju toga što se taj dan obrađuje što bi odgovaralo teoriji
motivacije „To što učim interesira me, zato i učim“.
 6. Koji su ciljevi i širi ishodi tematske cjeline nastavnog plana i programa?

Ciljevi nastavnog plana i programa pokazuju što nastavnik namjerava obuhvatiti u predmetu, govore
o poučavanju i načinu učenja.

Ishodi učenja su iskazi kojima se izražava što učenik treba znati, razumjeti i/ili biti u stanju pokazati
nakon što završi određen proces učenja.

7. Koji su vaši ishodi za ovu tematsku cjelinu?

Poznavanje razlike između okvirnog, izvedbenog, prilagođenog i individualiziranog plana i programa,

kako uspješno isplanirati sat, znati definirati ciljeve i ishode učenja za određenu tematsku cjelinu.

8. Što očekujete da će učenici biti u mogućnosti učiniti (ili znati) na kraju ove tematske
jedinice?

Učenici će znati:

 Definirati okvirni i izvedbeni plan i program te njihove razlike

 Razliku između prilagođenog i individualiziranog plana i programa
 Identificirati željene rezultate za tematsku jedinicu
 Kako uspješno isplanirati sat
 Što su ciljevi i ishodi učenja te razlike među njima
9. Tabela poučavanja
Karakteristika
Proaktivno poučavanje
Kvalitativno poučavanje
Poučavanje koje nudi mnogostruke pristupe
sadržaju, procesu i rezultatu
Poučavanje usmjereno na učenika
Poučavanje kao artikulirana forma
interakcija
Primjer
Može se dogoditi, kao što je slučaj u jednom
od razreda u kojem predajem, da postoji
nekolicina učenika koje se ističu, odnosno u
svladavanju problemskih zadataka su
napredniji od drugih. Za takve učenike, učitelj
je nužan osigurati dodatne, naprednije
zadatke kako učenici ne bi izgubili interes.
U stručnim predmetima, posebno u
Osnovama elektrotehnike zadaci su
neophodan dio gradiva. Međutim, gomilanje
velike količine zadataka ne daje nikakve
rezultate (poznato iz iskustva iz
srednjoškolskih dana). Puno je svrsishodnije
učenicima dati manje količine zadatke, ali im
objasniti sve načine kako i na koji način
riješiti zadatak. Na taj će način učenici sami
moći rješavati problemske zadatke.
U elektrotehnici, kod analize mreža sinusne
struje sa više izvora, problemske se zadatke
može rješavati na više načina. Učitelj može
učenike podijeliti u grupe te svima zadati isti
zadatak, ali da ga oni riješe metodom za koju
smatraju da će najlakše i na najbrži način doći
do konačnog rješenja. Nakon što svaka grupa
riješi zadatak, otvara se diskusija zašto je
određena grupa izabrala određenu metodu.
Na taj način učenici shvaćaju proces
rješavanja problemskih zadataka i uviđaju da
odabirom bilo koje metode mogu doći do
konačnog rješenja, ali također da odabirom
one prave do rješenja dolaze na puno brži
način.
Kod ove metode poučavanja učitelj mora
uključiti učenike u nastavnu cjelinu, odnosno
mora održavati interakciju sa učenicima,
uključiti ih u proces učenja. Na primjer kada
učitelj objašnjava i pokazuje kako se u strujni
krug spajaju ampermetar i voltmetar bilo bi
dobro da i učenicima dopusti da i oni sami
probaju spajati uređaje u strujni krug.
Dobar učitelj mora kombinirati različite
metode poučavanja. Nije dobro uvijek
primjenjivati istu metodu učenja, jer učenici
vole raznolikost. Također dobar učitelj nije
onaj koji svoje ispredaje i gotovo. Dobar
učitelj mora kombinirati individualni rad sa
grupnim radom, u svoja predavanja
ukomponirati tehnologiju i nove trendove.
 Ukoliko učitelj tokom obrade određene
tematske jedinice shvati da učenici ne
pokazuju pretjerano zanimanje za taj dio
Organičko poučavanje gradiva (ostatak gradiva im je zanimljiv),
onda će učitelj za taj dio gradiva smanjiti
kriterij i očekivanja u odnosu na ostatak
gradiva.
 4. Model za planiranje didaktično motivacijskog
djelovanja demotiviranog učenika

Analiza problema:

- Sadržaj: fotonaponske ćelije

o Problem u motivaciji učenika može se pojaviti ukoliko učenik nije
upoznat sa pojmom fotonaponskih ćelija i ne zna kakvu široku
primjenu imaju i će imati za razvoj električne energije. Kako bismo
takve probleme izbjegli potrebno je isplanirati strategije kojima
ćemo učenika navesti na pažnju i zainteresiranost za određenu temu.

Planiranje motivacijskih strategija:

1. INTERES
o Pokušati zainteresirati učenika za temu tako što će učitelj pričati i pokazivati na koje načine i gdje se sve
mogu koristiti fotonaponske ćelije. Pomoću prezentacije prikazati velike sustave fotonaponskih ćelija,
također demonstrirati pokaznom vježbom način na koji se stvara električna energija u fotonaponskoj ćeliji
(donijeti fotonaponsku ćeliju, spojiti je na žarulji, staviti je na Sunce i dokazati da to zbilja radi). Odvesti
učenike na terensku nastavu da uživo o osobno vide funkcioniranje fotonaponskog sustava

2. VAŽNOST
o Neprestano naglašavati da je Sunčeva energija i fotonaponske ćelije budućnost proizvodnje električne
energije u svijetu. Pokazati koliko Sunčeve energije dolazi na naš planet te koliko malo u odnosu na
dolaznu energiju iskoristimo za proizvodnju energije. Napomenuti da je sunčeva energija „obnovljivi“
izvor energije te da ni na koji način ne utječe štetno na okoliš, to je u današnje vrijeme jedan od važnijih
čimbenika kad je u pitanju proizvodnja električne energije.

3. OČEKIVANJA
o Za očekivati je da će učenici moći prepoznati razliku između fotonaponske ćelije i fotonaponskog sustava,
znati važnost obnovljivih izvora energije za budućnost Zemlje, moći izvršiti proračun jednostavnog
fotonaponskog sustava

4. ZADOVOLJSTVO
o Odabrana tema ima veliki potencijal tako da smatram da nakon što učitelj prođe kroz sav sadržaj koji ova
tema omogućuje krajnji rezultat bi trebao biti i više nego zadovoljavajući, kako za učitelja tako i za
učenike.
5. Kritički osvrt

Eisner, Eliot W.: What Really Counts in Schools

Educational Leadership; veljača 1991.;48, 5; str. 10 – 17.

What Really Counts in Schools

Članak „What Really Counts in Schools“ autora Eliota W. Eisnera tema je mog kritičkog
osvrta. Članak je na engleskom jeziku te bi u mojem slobodnom prijevodu naslov članka bio „Što je
zapravo važno u školstvu“. Kao što sam naslov govori glavna misao koja se provlači kroz članak je
sustav vrijednosti, odnosno što bi zapravo djecu u školi trebalo poučavati. Autor na početku govori
kako je školstvo postalo alat kojim se mjeri uspješnost neke nacije, te da Sjedinjene Američke Države
nastoje svim mogućim načinima biti najbolje na svijetu u tom pogledu. Napominje da je školstvo i
educiranje postalo oruđe kojim se mjeri međunarodna nadmoć. U nastavku članka autor iznosi šest
ciljeva, koji su prema njegovom mišljenju, važni kako bi školstvo postalo što bolje.

Tema članka je, smatram relevantna i strategije za razvoj školstva koje autor daje ne bi se
smjele odnositi samo na SAD. Model kojeg iznosi autor može se primijeniti bilo gdje i bilo kada samo
ako postoji volja ljudi koji odlučuju o školstvu. Nadalje, autor uspoređuje ljudski um sa kulturom koju
treba uzgajati, a mjesto za uzgoj takve kulture je škola. Tu autorovu usporedbu smatram vrlo
domišljatom i hvala vrijednom jer škola je mjesto gdje se čovjek definira, odnosno razvija svoje
potencijale i kompetencije. Također se moram u potpunosti složiti sa autorovom izjavnom: „ma kako
god plan i program bio dobro složen, opet sve ovisi o profesori i načinu na koji on svoje znanje
prenosi na učenike. Naime, iz vlastitog iskustva, što iz svojih školskih dana, a što iz togo što sam
predajem, znam da ukoliko profesor dobro prezentira određenu temu, čak i onu koja je na prvi
pogled „dosadna“ učenik će sa više entuzijazma slušati profesora, a onda samim time i lakše naučiti.

Kao prvi cilj, odnosno prvu točku svoje teorije školstva autor navodi motivaciju. U ovom dijelu članka
autor nabraja vrste motivacija, međutim te činjenice ne potkrepljuje literaturom, ne znamo od kuda
autori ti podaci. Bili ti podaci točni ili ne, po mojem mišljenu je autor u pravo što navodi da u školstvu
(što se može odnositi i na hrvatsko školstvo) ima previše nagrađivanja, odnosno ocjenjivanja. Ukoliko
želimo da se djeca bave određenim aktivnostima i izvan škole potrebno je primjenjivati i druge tipove
motivacije osim nagrađivanja.

Nadalje, autor kritizira školstvo što je organizirano na način tako da se učenicima postavljaju pitanja,
odnosno daju im se problemski zadaci te se od njih očekuju odgovori i rješenja. Puno učinkoviti način
učenja bi, prema autoru, bio da se nastava organizira tako da učenici sami pokušaju formulirati
probleme te da sami dizajniraju načine i strategije za njihovo rješavanje. Ovdje se također moram
složiti sa autorom jer sam na vlastitoj koži, zahvaljujući profesoru iz srednje škole kojeg se uvijek rado
sjetim, osjetio da je puno teže napisati, odnosno zadati dobar problemski zadatak, nego taj isti
zadatak riješiti.

Kao treću točku svoje strategije autor navodi pismenost. Napominje da je pismenost u školstvu u
Sjedinjenim Američkim Državama svedena na najosnovnije stvari, tj. na čitanje i pisanje. Oslanja se na
Aristotelovu izjavu da čovjek po prirodi želi znati, odnosno učiti. Smatra da je pismenost mnogo više
od samog čitanja i pisanja. Po njegovoj definiciji pismenost je mogućnost da se osigura smisao iz
širokog spektra različitih kulturnih izražaja. Iako sam se od sad sa svim autorovim tezama u
potpunosti slagao, ovdje se mogu samo djelomično složiti. Autor navodi da je pismenost i umjetnost
u glazba. Slažem se sa činjenicom da bi djeca u školi trebala više učiti o glazbi i umjetnosti, ali također
treba uzeti u obzir da svi ne percipiraju umjetnost i glazbu na isti način pa ne mogu dostići istu razinu
pismenosti.

Četvrta točka autorove strategije jest mašta. Autor navodi na se u američkim školama sve više-manje
svodi na pitanje-odgovor. Djeci se zadaju tolike obaveze da nemaju vremena gotovo za ništa drugo
osim škole. Tako organizirano školstvo autor žestoko kritizira, po mojom mišljenu s pravom, jer mašta
je karakteristična samo ljudima, niti jedna druga bića ne posjeduju maštu te ju bismo trebalo što
češće koristiti. Mašta čini svašta!

Pod petu točku autor navodi na bi škole trebale čim više sličiti složnim zajednicama, a ne biti
podijeljene na odjele. Učenici provede veliku količinu vremena u školi, škola im je drugi dom te bi se
posebno u adolescentno doba trebali s nekim od profesora ili savjetnika vezati. Iako ne radim dugo u
školi, iz onog što sam primijetio, da ukoliko nastavničko osoblje nije ujedinjeno, odnosno ne
funkcionira kao zajednica to neposredno utječe i na učenike, na njihovo ponašanje i vladanje.

Posljednja, šteta točka autorove strategija je i možda najvažnija, a glasi da svaki učenik mora biti svoj,
jedinstven. Prema autoru cilj školovanja je pomoći učenici da postanu ono što žele, a ne ono što mi
očekujemo da će postati. Sa ovom tezom, autora se moram i više nego u postupnosti složiti jer
smatram da sva djeca nisu jednako talentirana i nisu talentirana za sve. Međutim, ako dovoljno
široko proširimo vidike shvatiti ćemo da su sva djeca talentirana za nešto.

Iako sam se sa gotovo svim točkama autorove strategije školstva složio moram napomenuti
da autor u članku koristi mnogo činjenica i podataka koji nisu pokrepljeni dokazima, odnosno
literaturom. Sve u svemu članak smatram vrlo zanimljivim i poučnim i siguran sam da ću, nakon što
sam pročitao ovaj članak, biti bolji profesor.
6. Sažetak članka o ključnim kompetencijama za
cjeloživotno obrazovanje

Europski parlament, odnosno Europsko vijeće je na sastanku u Lisabonu 2000. godine zaključilo da
prihvaćanjem Europskog okvira treba definirati nove temeljne vještine koje je potrebno steći
cjeloživotnim učenjem kao ključnu mjeru europskog odgovara na globalizaciju. Od tada pa do 2006.
Europsko vijeće je redovito na sastancima potvrđivalo i eventualno nadopunjavalo zaključke
donesene na sastanku u Lisabonu.

Zajedničko izviješće Vijeća i Komisije o radnom programu Obrazovanje osposobljavanje do 2010.

Godine prihvaćeno 2004. Naglašava potrebu da se svim građanima osigura stjecanje potrebnih
kompetencija kao dio strategija cjeloživotnog učenja zemalja članica. Tim pravilnikom Vijeće i
komisija preporučuju da države članice razvijaju dostupnost ključnih kompetencija svim pojedincima
kao dio njihove strategije cjeloživotnog obrazovanja, uključujući i njihove strategije za postizanje
opće pismenosti te korištenje dokumenta „Ključne kompetencije za cjeloživotno obrazovanje –
europski referentni okvir“. Nadalje Europski referenti okvir za glavni cilj ima: uočiti i definirati ključne
kompetencije potrebne za osobni razvoj i mogućnost zaposlenja u društvu utemeljenom na znanju,
pružiti potporu radu država članica kako u obrazovanju mladih tako i u obrazovanju odraslih sve u
cilju sjecanja cjeloživotnih kompetencija.

Europski referenti okvir nudi osam ključnih kompetencija (valja napomenuti da su kompetencije
definirane kao kombinacija znanja, vještina i stavova prilagođenih kontekstu): komunikacija na
materinjem jeziku (zahtjeva da svaki pojedinac zna vokabular, funkcionalnu gramatiku i jezične
funkcije materinjeg jezika), komunikacija na stranom jeziku (traži poznavanje vokabulara i
funkcionalne gramatike, društvenih konvencija, kulturnih aspekata i varijabilnosti jezika),
matematička kompetencija i temeljne kompetencije u prirodnim znanostima i tehnologiji
(matematička kompetencija uključuje logično i prostorno razmišljanje i izražavanje formulama,
modelima, grafikonima, dok kompetencije u prirodnim znanostima i tehnologiji obuhvaćaju
razumijevanje promjena izazvanih ljudskom djelatnošću), digitalna kompetencija (zahtjeva dobro
razumijevanje i poznavanje prirode, uloge i mogućnosti tehnologija informacijskog društva),
kompetencija učenja (znači stjecanje, obrađivanje i usvajanje novih znanja i vještina i traženje i
korištenje savjeta), društvene i građanske kompetencije (uključuju osobne, međuljudske i
interkulturalne kompetencije i obuhvaćaju sve oblike ponašanja koje pojedinac mora savladati da bi
na učinkovit i konstruktivan način sudjelovao u društvenom i profesionalnom životu), smisao za
inicijativu i poduzetništvo (označava sposobnost da pretvori ideje u djela, obuhvaća kreativnost,
inovaciju i preuzimanje rizika), kulturalna senzibilizacija i istraživanje (obuhvaćaju spoznaje o
lokalnom, nacionalnom i europskom kulturnom naslijeđu i njihovom mjestu u svijetu).

Sve se ključne kompetencije smatraju jednako važnim jer svaka od njih može pridonijeti uspješnom
životu u društvu znanja.
7. Zaključak

Izradom ovog portfolia naučio sam neke osnovne pojmove o didaktici te kako motivirati
učenike. Smatram da će mi to stečeno znanje uveliko pomoći da postanem još bolji profesor nego što
sam sada.