Professional Documents
Culture Documents
Hamlet
Hamlet
HAMLET
Bilješke o piscu:
William Shakespeare (1564. – 1616.), bio je pjesnik i dramatičar. Mnogi
tvrde da je najveći dramski stvaratelj svih vremena. Rodio se i umro u
Stratfordu u Engleskoj. Oko 1585. godine odlazi u London gdje djeluje kao
glumac, redatelj i kazališni pisac. Napisao je trideset i šest drama koje
obično dijelimo na:
Mjesto radnje:
Danska, uglavnom kraljevski dvorac Helsingör, njegov interijer i eksterijer
Tema:
Hamletova osveta
Likovi:
Klaudije – Danski kralj
Hamlet – Sin pokojnog i sinovac sadašnjeg kralja
Polonije – Kraljev komornik i glavni državni tajnik
Horacije – Hamletov prijatelj
Laret – Polonijev sin
Voltimande
Kornelije – Danski poklisar u Norveškoj
Rosencrantz
Guildenstern – Nekadašnji Hamletov prijatelj na sveučilištu
Osric – Smiješni dvoranin
Marcel
Bernardo – časnik na straži
Francisco – vojnik
Reynaldo – Polonijev sluga
Fortinbras – Norveški kraljević
Gertruda – Danska kraljica, Hamletova majka
Ofelija – Polonijeva kći
Jedan gospodin
Jedan svećenik
Norveški kapetan
Engleski poklisari
Sadržaj:
Bernardo i Marcelo stražarili su preko noći na kraljevom dvoru kralja
Klaudija koji je od nedavna vladao Danskom jer je njegov brat Hamlet
“nekim nesretnim slučajem” umro. Klaudije se odmah prihvatio
kraljevstva i ženi se ženom ubijenog kralja Hamleta, udovicom
Gertrudom. To je najviše smetalo Hamletu, sinu pokojnog kralja. Nije
mogao gledati stričeve greške, a posebno stupanje u vezu s njegovom
majkom odmah nakon očeve smrti. Nije volio niočemu pričati i živio je
mirno. Stražarima Bernardu i Marcelu se, oko ponoći, počeo javljati duh
koji je ličio na pokojnog kralja Hamleta. Stražari su to rekli Hamletu i
Horaciju (Hamletovu prijatelju). Jedne noći Hamlet odlazi sa stražarima na
stražu, duh ubijenog kralja javlja se na gradskim zidinama i Hamlet
hrabro istupi pred duha pitajući ga tko je i zašto dolazi. Duh ga je odveo
na stranu i rekao mu je da je duh pokojnog kralja i da Hamlet nije umro
prirodnom smrću, nego ga je ubio vlastiti brat Klaudije nalivši mu otrov u
uho dok je spavao u vrtu. Rekavši mu to zatražio je od Hamleta da se
osveti. Hamlet obeća da će se ravnati prema uputama duha u svemu, a
duh se izgubi. Kad je Hamlet ostao sam donio je odluku da će smjesta
zaboraviti sve što se nalazi u njegovom sjećanju, sve što je nekad naučio
iz knjiga ili opažanja, i da mu u pameti neće ostati ništa drugo nego samo ono što mu je duh rekao i
zamolio da učini. Hamlet nije pojedinosti svoga
razgovora s duhom nikome rekao nego samo svom dragom prijatelju
Horaciju i naredio njemu i Marcelu neka se zakunu da će šutjeti o onom
što su vidjeli te noći. U strahu da bi se to moglo primjetiti i da bi stric
Klaudije mogao postati oprezan ako posumnja da Hamlet nešto sprema
protiv njega, ili da je doista više saznao o smrti svoga oca nego što se
moglo misliti, Hamlet je odlučio da se pravi lud. Mislio je pri tome da će
izazvati manju sumnju ako ga stric bude smatrao za bilo kakav ozbiljniji
čin, a da će tajnu pojave duha najbolje skriti njegova ludost. Od tog se
vremena Hamlet počeo oblačiti veoma čudno i neobično, govoriti i vladati
se tako da je savršeno glumio luđaka. Kralj i kraljica bili su prevareni, no
nisu vjerovali da je očeva smrt bila jedini razlog za njegovu ludost (jer
nisu ništa znali o pojavi duha), nego su zaključili da je razlog tome zlu
zacijelo ljubav i mislili su da su pronašli predmet njegove ludosti. Prije
nego što se Hamlet počeo pretvarati da je lud bio je jako zaljubljen u
lijepu djevojku Ofeliju, kćer Polonija, glavnog kraljevog savjetnika. Slao
joj je pisma i prstenje i iskazivao svoje osjećaje navaljujući na nju, što je njoj bilo drago. Ali ludost koja ga
je nedavno zaokupila, učinila je da ju je
zanemario i prema njoj vladao dosta surovo, no ona, dobra srca, umjesto
da mu zamjeri što ju je iznevjerio, opravdavala ga je pred sobom. Hamlet
se nemože pomiriti s ljupkim udvaranjem lijepe Ofelije te joj je napisao
pismo u kojem je bilo puno divnih skokova strasti i neobičnih riječi, koje
su se poklapale s njegovom tobožnom ludošću. Ofelija je po svojoj
dužnosti pokazala to pismo svom ocu, a on je smatrao svoju dužnost da
ga pokaže kralju i kraljici, koji od tog vremena nisu više sumnjali da je
uzrok Hamletovoj ludosti ljubav. Od tog trenutka kralj i kraljica bili su
uvjereni da je Hamletova ludost žaražena Ofelijinom ljepotom. Dok se
Hamlet tako borio, pretvarao, stigoše na dvor neki glumci u kojima je on
uživao. Srdačno ih je pozdravio, a njihova gluma navela ga je na misao da
na dvoru napravi gozbu koja bi sličila na umorstvo njegova oca.
Na dan natjecanja:
Tom je natjecanju prisustovao cijeli dvor, a Laret je po kraljevoj uputi
spremio otrovno oružje. Dvorani su se kladili za visoke svote tko će
pobijediti, budući da su obadvojica bili poznati kao vrsni mačevaoci.
Hamlet je izabrao sablju ne sumnjajući u Lareta i ne brinući se da ispita
Laretovo oružje, koji je mjesto tupe sablje, kakva se uzima po propisima
mačevanja, uzeo oštru i otrovnu. Na početku se Laret s Hamletom igrao i
dopuštao mu da ga nekoliko puta posiječe. Nakon nekoliko prekida Laret
napadne žestoko na Hamleta otrovnim mačem i zada mu smrtonosan
udarac. Hamlet se razbjesni i neznajući za podmetnuto izdajstvo u sukobu
zamijeni svoju sablju s Laretovim mačem i probode ga njegovim vlastitim
mačem. U taj čas kraljica vikne da su je otrovali. Neoprezno je ispila
pehar, koji je kralj pripremio za Hamleta ako u borbi ožedni, no zaboravio
je upozoriti kraljicu na pehar, koji je ona ispila i smjesta pala mrtva.
Hamlet, sumnjajući u izdajstvo, zapovijedi da se sva vrata pozatvaraju
dok ne pronađe izdajnike. Laret mu reče neka dalje ne traži, jer je on izdajnik i osjećajući da umire od
rane koju mu je zadao Hamlet,
prizna kakvom se izdajom poslužio i kako je i on bio žrtvom svoje izdaje.
Reče Hamletu da je vrh mača bio otrovan i da Hamletu preostaje samo
pola sata života jer nema načina koji bi ga mogao izliječiti od otrova,
Umirući, Laret zadnjim riječima optužuje kralja Klaudija kao tvorca te
nesreće. Hamlet koji je saznao kako mu je blizu kraj i da je još ostalo
otrova u maču, naglo se okrene prema svom podlom stricu i zabode mu
šiljak mača u srce. Hamlet osjećajući da mu ponestaje daha i da ga život
napušta, obrati se svom prijatelju Horaciju koji je bio svjedok te kobne
tragedije, i umirajući ga zamoli neka ostane u životu i neka svijetu ispriča
taj događaj. Horacije obeća da će sve vjerno ispričati svim tajnama koje
su potakle te događaje. Tim obećanjem "puče" plemenito Hamletovo srce.
Analiza likova:
Hamlet
Danski kraljević koji je ujedino i glavni lik ove tragedije. On je
istovremeno hrabar i plah, odgađa osvetu zbog svoje neodlučnosti jer on
za cijelu situaciju više tereti majku nego Klaudija.
Hamletova smrt:
Hamletova smrt, taj zaista nepobitan podatak u zbivanju Hamleta, nije
neizbježan. On umire u dvoboju od rane koja ga je mogla i zaobići, kao
što ga je zaobišao i otrov iz pehara. Mislim da smrt tragičnog junaka
predstavlja poslijednju, i vjerojatno najtežu u nizu nevolja koje su se
događale da bi se junak na njima okušao i potvrdio nesavladljivost onoga
što ga čini velikim čovjekom. Hamlet je mogao živjeti da je samo svoju
ulogu čovjeka i svoj zadatak kraljevića shvatio manje ozbiljno, s manje
mržnje i savjesnosti; da se nagodio sa stricem i pristao živjeti u njegovoj
milosti ili da je sebi dopustio da strica ubije prvom prilikom, makar i iz
osobnih razloga, sve je to Hamlet mogao – a sve to, onakav kakav je, nije
ni htjeo ni mogao, jer je tragični junak uvijek i jedna vrsta samoubojice:
sam između dvije mogućnosti bira onu koja ga vodi u smrt.
Klaudije
Hamletov srtic, pohlepan čovjek. Ubija svog brata kako bi se domogao
veće moći, a kad mu ni to nije bilo dovoljno ženi se za njegovu ženu. To
da mu ljudske žrtve nimalo ne znače pokazuje i to kako je na sve načine
bez straha pokušao ubiti svog nećaka Hamleta. Hamlet je znao od početka
kakav mu je stric, no više zbog svega toga prebacuje krivnju na majku.
Klaudije na kraju dobiva sigurno ono što je i zaslužio – "sigurno mjesto u 9
krugu pakla".
Gertruda
Danska kraljica i Hamletova majka. Sam sin ju više krivi zbog očeva
ubojstva nego strica. On ne shvaća kako je majka tako brzo mogla
zaboraviti oca i čak štoviše, udati se za njegova brata ako ga je za života
tako snažno voljela. Izravno joj prebacuje krivnju, a i neizravan je krivac
za njezinu smrt. Ona ispija otrov iako zna što je u čaši, a to čini vjerojatno
zbog osjećaja krivnje i sinova prebacivanja koje više nije mogla podnositi,
a i cjelokupna zbrka na dvoru dovodi je do ruba smrti.
Ofelija
Hamletova ljubav. Lijepa i mlada djevojka, oprašta Hamletu iako se on
prema njoj ponaša surovo. Grubim riječima je tjera od sebe. Grdi nju a i
cijeli ženski rod na dvoru zbog šminke koju stavljaju na seba. lice.
Smatra da bi ljepota i potenciranje ljepote mogli dovesti do krivog puta.
On je neizravan krivac zbog toga što se ona utopila. Ofelija s ispletenim
vijencem odlazi na potok, pa kad se htjela popeti na vrbu da na nju objesi
svoj vijenac, prelomila se grana na koju se bila naslonila i pala je u vodu
zajedno s cvijećem koje je sa sobom ponijela.
Polonije
Laretov i Ofelijin otac. Čovjek doista niskog morala, sličan Klaudiju. Glavni
je državni tajnik i kraljev komornik. Znatiželjan je i zbog toga biva ubijen
što pokazuje da ima neke istine u uzrečici "Znatiželja je ubila mačku".
Dojam o djelu:
Važno je uočiti da se drama odvija u tjeskobnoj atmosferi. Ne radi se
samo o pogibeljnim dvorskim splektama, (svima su nam poznate izreke
iz drame kako je "nešto trulo u državi Danskoj " ili "kako je vrijeme
izglobljeno"), nego državi prijeti i vanjska opasnost. Pojačane su straže
i zemlja se grozničavo naoružava a da narod nezna zašto.