JAVNA USTANOVA MJEŠOVITA SREDNJA ŠKOLA GRAČANICA

MATURSKI RAD
TEMA: Trovanje alkoholom

Profesor: Učenik:
Adisa Džinić Fehrija Baručić

Gračanica 2019
Sadržaj
1. Uvod....................................................................................................................................3
2. Alkohol...............................................................................................................................4
2.1. Povijest alkohola.........................................................................................................4
2.2. Hemijski sastav alkohola.............................................................................................5
3. Alkoholizam........................................................................................................................6
3.1. Alkoholizam kao ovisnost...........................................................................................6
3.2. Razlozi konzumacije alkohola.....................................................................................7
4. Posljedice konzumiranja alkohola....................................................................................10
5. Alkohol i zdravlje.............................................................................................................13
6. Resorpcija alkohola u organizmu......................................................................................14
6.1. Resorpcija alkohola...................................................................................................14
6.2. Brzina resorpcije........................................................................................................15
7. Posljedice izazvane trovanjem alkohola..........................................................................15
7.1. Hipoglikemija............................................................................................................15
7.2. Oboljenje sistema za varenje.....................................................................................16
7.3. Bolesti jetre................................................................................................................18
7.4. Encefalopatija............................................................................................................20
7.5. Delirium tremens.......................................................................................................21
7.6. Demencija alkoholicara.............................................................................................22
7.7. Alkoholna halucinacija..............................................................................................23
8. Zaključak..........................................................................................................................24
9. Popis literature..................................................................................................................26

2
 1. Uvod

Cilj ovoga završnog rada je obraditi temu trovanje alkoholom i utjecaja na zdravlje i
kvalitetu života. Prvi dio rada posvećen je alkoholu, njegovoj povijesti, kemijskim
karakteristikama i drugim podacima o alkoholu. Daje se prikaz epidemiološke situacije u svijetu
i u BiH u usporedbi s drugim zemljama. U drugom dijelu rada naglasak je na alkoholizmu kao
bolesti, istovremeno tjelesnoj i duševnoj, koja nastaje kao posljedica dugotrajnog konzumiranja
velikih količina alkohola. Treći dio rada bavi se psihičkim i fizičkim posljedicama koje
konzumenti osjećaju te se obrađuje utjecaj istih na kvalitetu života. U posljednjem dijelu rada
iznose se metode prevencije, liječenja, ali i neke činjenice koje idu u prilog konzumacije
alkohola te pozitivni učinci umjerene konzumacije alkohola.

Alkohol je svima poznati pojam i konzumacija alkohola danas je raširena među svim kulturama i
narodima. Danas se problemu alkohola i posljedicama njegova konzumiranja pristupa sa
znanstvenog gledišta i danas imamo više informacija o utjecaju alkohola na tijelo i zdravlje,
dugoročne negativne učinke konzumacije i sve smo više izloženi negativnim stavovima prema
konzumaciji alkohola, posebice u društvenom smislu. Alkohol je sve češće prepoznat kao uzrok
društveno neprihvatljivog ponašanja, raspadanja obitelji, neimaštine i kao uzrok mnogih bolesti.
Unatoč tome, konzumacija alkohola ne pokazuje znakove opadanja, dapače, među određenim
skupinama bilježi se rast konzumacije. Razlozi konzumacije alkohola su kulturni, društveni,
povijesno-uvjetovani ali postoji i mnoštvo drugih razloga konzumacije.
Ovaj završni rad daje osvrt na temu vezanu uz alkohol i utjecaj konzumacije alkohola na zdravlje
i kvalitetu života. Govori o povijesti alkohola, njegovom kemijskom sastavu i drugim podacima
o alkoholu. Daje prikaz epidemiološke situacije u svijetu i u Hrvatskoj u usporedbi s drugim
zemljama. Opisuje se alkoholizam kao ovisnost te navode razlozi konzumacije alkohola. Navode
se psihičke i fizičke posljedice koje konzumenti doživljavaju te se obrađuje utjecaj istih na
kvalitetu života. Završno se navode metode prevencije, liječenja ali i neke činjenice koje idu u
prilog konzumacije alkohola.

3
 2. Alkohol

2.1. Povijest alkohola

1
Riječ alkohol je arapskog podrijetla i u prijevodu znači „vrlo fin“ ili „onaj koji pali“.
Povijest alkohola stara je gotovo koliko i povijest ljudi jer su rani ljudi relativno brzo shvatili da
čak i male količine alkohola mijenjaju ponašanje čovjeka i imaju utjecaja na njegovo duševno
stanje. Arheološki dokazi ukazuju da su ljudi već prije 30 ili 40 tisuća godina pili alkohol koji su
proizvodili od meda, mlijeka, voća, povrća ili žitarica. Prva organizirana proizvodnja počela je
razvojem vinogradarstva i uzgojem vinove loze u svrhu proizvodnje vina. Prema mišljenju
povjesničara taj proces započeo je negdje između 6 i 4 tisuća prije naše ere na području Crnog i
Kaspijskog mora ( Uvodić- Đurić, 2007).

Osim vina, razvila su se i druga fermentirana pića. Alkoholna pića bila su prisutna u svim
velikim civilizacijama, Egipćani su proizveli prvo pivo na svijetu, Rimljani i Grci su svima
poznati kao veliki ljubitelji vina, na Istoku se alkohol proizvodio od riže itd. Postoje neke
znanstvene teorije da su upravo zahvaljujući pijenju alkohola mogle nastati prve velike
civilizacije. Da bi se civilizacija razvila u veliku i moćnu kulturu, mora imati dovoljno snage
(ljudstva) da se nosi sa svim izazovima koji su pred njom. Sigurno je da je zdravlje populacije

osnovica na kojoj se grade velika carstva, kulture i narodi. Zdravlje ljudi uvelike ovisi o vodi,
nedovoljno vode ili zagađena voda dovodi do smrti. Stoga mnogi znanstvenici vjeruju da nije
slučajno da su prve velike civilizacije zapravo bile prve civilizacije koje su u velikim količinama
konzumirale alkohol – u Egiptu se radnike plaćalo pivom i kruhom. Da bi se dobio alkohol
potrebno je prokuhati vodu, čime se uklanjaju štetnici i mnogi uzročnici bolesti zbog čega su
alkoholna pića bila sigurnija za konzumaciju od vode, barem u zdravstvenom pogledu.

1www.alkoholizam.com, portal o alkoholu, alkoholizmu i alkoholičarima, dostupno na:

http://www.alkoholizam.com/, posjećeno 1. lipnja 2012.

4
Iako je alkohol bio čest kod starih kultura i koristio se u mnogim prilikama, od velikih
manifestacija, proslava pa sve do vjerskih ceremonija, brzo je prepoznat negativan utjecaj
alkohola na pojedince. Hipokrat, jedan od najvažnijih liječnika iz stare Grčke, opisuje posljedice
2
konzumacije riječima: „Pijanstvo je umišljeno, samovoljno izazivanje ludila“. Od početka su
postojala mnoga ograničenja konzumacije alkohola. U Egiptu faraoni nisu smjeli konzumirati
nikakav alkohol, u nekim kulturama na Istoku alkohol je bio rezerviran samo za vjerske
ceremonije, u Babilonu je u Hamurabijevu zakoniku regulirana prodaja i proizvodnja vina i
ostalih alkoholnih pića, navode se odgovornosti ljudi koji prodaju i konzumiraju alkohol,
predviđaju se kazne za prekršitelje itd. Spartanci su pijance kažnjavali tako da su im odsijecali
noge, prema Kuranu muslimani ne smiju konzumirati alkohol (iako su Turci donijeli rakiju u
naše krajeve i poznato je da su konzumirali rakiju), 1606. Engleski parlament donosi zakon o
sprečavanju opijanja, SAD 1917. uvodi prohibiciju i zabranjuje u potpunosti prodaju i
konzumaciju alkohola. Osim tog postoje još mnogi primjeri ograničavanja konzumacije alkohola
kroz povijest. Jedine kulture za koje se zna da nisu konzumirale alkohol su narodi Sjeverne
Amerike koji su došli u kontakt s alkoholom tek dolaskom Europljana( Uvodić- Đurić, 2007).

2.2. Hemijski sastav alkohola

Alkoholna pića sadrže u sebi etilni alkohol ili etanol (špirit ili žesta) čija je kemijska formula
C2 H5 OH . Etanol je bezbojna, bistra, lako zapaljiva tekućina, karakterističnog mirisa i okusa
čije je vrelište 78,4 º C. Miješa se s vodom u svakom omjeru uz kontrakciju volumena. Dobiva se
vrenjem otopine šećera uz pomoć kvasca ( Uvodić- Đurić, 2007).

Pod alkoholom se u običnom životu podrazumijeva samo etil-alkohol (C 2H5OH). Etanol je bistra i
bezbojna tekućina, lakša od vode, karakterističnog mirisa. Dobiva se vrenjem šećera iz voća
pomoću gljivice kvasca. Tako se dobivaju sva alkoholna pića namijenjena ljudskoj upotrebi.
Najjača alkoholna pića sadrže oko 45 % alkohola. Ako čovjek odjednom popije 500 ml čistog
etanola, može umrijeti. Otrovno djelovanje alkoholnih pića potiče od koncentracije etilnog
3
alkohola u njima.

2 usp. http://www.alkoholizam.com/
3 usp. http://www.alkoholizam.com/

5
 3. Alkoholizam

3.1. Alkoholizam kao ovisnost

Alkoholizam je jedna od najraširenijih bolesti ovisnosti koja uključuje potrebu za alkoholom

i slabu kontrolu pijenja uz razvoj ovisnosti, te pojavu zdravstvenih oštećenja i socijalnih
poteškoća. Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije alkoholičar je:

“…osoba koja duže i prekomjerno pije alkoholna pića, kod koje se razvila ovisnost
o alkoholu i koja pokazuje najčešće poremećaje ponašanja te dolazi do oštećenja
duševnog i tjelesnog zdravlja i gospodarskog stanja. U pojam alkoholičara
uključuje se već i onaj tko pokazuje početke poremećaja u tom smislu ( Uvodić-
Đurić, 2007).

Alkoholizam je ovisnost o alkoholu. Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije ovisnost

je duševno, a ponekad i tjelesno stanje koje nastaje međudjelovanjem živog organizma i sredstva
ovisnosti. Obilježavaju ga ponašanje i drugi duševni procesi koji uvijek uključuju prisilu za
povremenim ili redovitim uzimanjem sredstva ovisnosti u namjeri da se doživi njegov učinak na
duševne procese ili da se izbjegne nelagoda zbog odsutnosti takvog sredstva( UNIZD, 2010).

Alkoholičar će nastaviti piti usprkos ozbiljnim obiteljskim i zdravstvenim

problemima, kao i problemima sa zakonom, te postojanju drugih bolesti i
oboljenja. Alkoholizam je kronična bolest, a rizik za njegov razvoj uključuje i
postojanje genetske predispozicije kao i način i stil življenja. Alkoholizam jest
bolest ovisnosti u koju spadaju i druge vrste ovisnosti, primjerice, o drogama,
pušenju duhana ili o slatkišima i dr. Žudnja koju alkoholičari osjećaju za
alkoholom može biti vrlo jaka kao i potreba za hranom ili vodom (HSKLA,
2009).

Ovisnosti se dijele na:

- psihičke – karakterizira ih osjećaj zadovoljstva i želja za ponovnom konzumacijom
kako bi se izazvala ugoda i izbjegla neugoda

6
 - fizičke – definira se kao stanje prilagodbe na drogu praćeno potrebom za povećanjem
doze kako bi se postiglo djelovanje koje je u početku konzumacije izazivala manja
količina. U slučaju ne uzimanja sredstva ovisnosti dolazi do apstinencijskih kriza koje
se očituju i fizičkim pokazateljima
- kombinacija psihičke i fizičke - Psihička ovisnost je bliska fizičkoj
po manifestacijama (nešto čovjeku nedostaje), no uzrok nije (ili ne mora biti) stvarni,
dakle ne mora se raditi o opojnim tvarima. Čovjek može biti ovisan o jelu, igrama na
sreću, televiziji, internetu, poslu, nekom drugom čovjeku, o bilo čemu, a zajednička je
značajka da aktivnosti vezane uz tu ovisnost mogu postati središnji sadržaj i čimbenik
njegovoga življenja ( UNIZD, 2010).

Naziv ovisnost najčešće se upotrebljava za ovisnost o drogama, lijekovima, alkoholu, duhanu,

kavi, no moguće je biti ovisan o mnogo toga – kao što je navedeno u poglavlju prije. Sve tvari
koje izazivaju ovisnost kod ljudi nazivaju se zajedničkim imenom – sredstva ovisnosti ili
psihoaktivna sredstva. Osobe koje ih koriste (zloupotrebljavaju) i koje tijekom konzumacije
razviju ovisnost o navedenim sredstvima nazivamo ovisnicima ( Manenica, 1997).

Ovisnost je postala veliki problem modernog društva o čemu svjedoči i Svjetski izvještaj o
drogama (World Drug Report) iz 2009. Iako se ovaj izvještaj tiče psihoaktivnih droga, a ne
alkohola, posljedice konzumiranja i preventiva mogu se primijeniti na svim oblicima ovisnosti,
tako i na alkohol. U navedenom izvještaju navodi se:
„Problem ovisnosti o drogama je globalni zdravstveni i socijalni problem suvremenog
svijeta, koji u svojoj suštini predstavlja dramu za sve one koji su u nju uključeni,
osobito za obitelj koja je vrlo često suočena s nemogućnosti uspješnog
suprotstavljanja tom problemu. Sve veća raširenost zlouporabe droga posljedično
dovodi do krize suvremenog društva, krize obitelji, ugrožavanja temeljnih društvenih
vrijednosti i porasta kriminala“( Ivandić-Zimić, 2011).

3.2. Razlozi konzumacije alkohola

Danas se problemu alkohola i posljedicama njegova konzumiranja pristupa sa znanstvenog

gledišta i danas imamo više informacija o utjecaju alkohola na tijelo i zdravlje, dugoročne
negativne učinke konzumacije i sve smo više izloženi negativnim stavovima prema konzumaciji
alkohola, posebice u društvenom smislu. Alkohol je sve češće prepoznat kao uzrok društveno

7
neprihvatljivog ponašanja, raspadanja obitelji, neimaštine i kao uzrok mnogih bolesti. Unatoč
tome, konzumacija alkohola ne pokazuje znakove opadanja, dapače, među određenim skupinama
bilježi se rast konzumacije. Razlozi konzumacije alkohola su kulturni, društveni, povijesno-
uvjetovani ali postoji i mnoštvo drugih razloga konzumacije.
Tijekom odrastanja djeca i mladi susreću se s brojnim rizicima i izazovima među kojima su i
sredstva ovisnosti. Svjedoci smo stalnog trenda porasta učestalosti korištenja alkohola i nekih
drugih sredstava među mladima kako u cijelom svijetu, tako i u našoj zemlji. Pušenje, pijenje
alkohola i korištenje ostalih sredstava ovisnosti u mladih adolescentne dobi česta su tema
razgovora odraslih, tema natpisa u novinama i drugih medijskih priloga. Različite su reakcije i
komentari odraslih na ovu temu i kreću se od izuzetne prestrašenosti i izbjegavanja razgovora o
tome, do onih koji smatraju da je problem preuveličan i da je želja za eksperimentiranjem i
iskušavanjem nečeg novog normalan i sastavni dio odrastanja. Svjedoci smo i transformacije
uloge obitelji i škole i sve veće otuđenosti mladog čovjeka koji je sve više vremena u svom
odrastanju prepušten sebi i utjecaju svojih vršnjaka ( Uvodić- Đurić, 2010).

Dugotrajno konzumiranje pretjerane količine alkohola dovodi do razvoja bolesti alkoholizma.

Razlozi pijenja alkohola koje učenici, studenti i odrasle osobe navode ovise o dobi osobe koja
pije. Adolescenti kao razlog pijenja najčešće navode pritisak vršnjaka i smatraju ga načinom
uklapanja u društvo ( UNIZD, 2010).

Mlade na konzumaciju alkohola navodi pritisak okoline. Prema Haroldu alkoholičari se dijele u
4 osnovne skupine ( Manenica, 1997):
- društveni alkoholičari – piju kako bi lakše uspostavili društvene kontakte
- reaktivni alkoholičari – piju nakon posebnih događaja, često frustrirajućih
- neurotički alkoholičari – piju kako bi se oslobodili unutarnje napetosti
- toksiomanski alkoholičari – alkohol koriste kao sredstvo obrane od depresije

Kao i svaki čovjek, adolescent se želi osjećati dijelom nečega, potreban mu je osjećaj
pripadnosti. Zbog tog osjećaja, mladi su spremni učiniti bilo što. Ako društvo prihvaća pojedinca
samo zato što pije i uvjetuje druženje s njim time da mora piti s njima, pojedinca će, u većini
slučajeva, bez puno razmišljanja posegnuti za alkoholom. Zato je nemoguće spriječiti
adolescenta da proba alkohol. No ne treba zbog jedne konzumacije odmah smatrati da dijete ima
problem ili da je ta konzumacija znak velikih problema u budućnosti. Treba pripaziti da mladi ne

8
počnu piti u prevelikim količinama i da ne počnu u pijenju alkohola pronalaziti utjehu za neka
teška duševna stanja i da u alkoholu ne vide rješenje problema ( Ziherl, 1990).

Prema autoru Manenici, društvena prisila na pijenje alkohola danas se razvila u toliku psihološku
moć da osobe koje inače ne piju (apstinenti) nemaju hrabrosti odbiti alkoholna pića kada im se
ponude jer se boje suprotstaviti postojećim društvenim običajima ( Manenica, 1997). Osim toga,
mladi žele što prije proći kroz fazu puberteta i postati odrasle osobe. A najbrži put prema tome
vide upravo u oblicima ponašanja koji su im bili uvijek zabranjivani kada su bili djeca, a
roditeljima i ostalim roditeljima su takva ponašanja bila dozvoljena. Zato mladi ljudi za vrijeme
adolescencije pokušavaju konzumiranjem zabranjenih sredstava iskazati svoju "odraslost" i svoj
ulazak u svijet odraslih ( Manenica, 1997).

Slika 1. Konzumacija alkohola po državama (litre alkohola po glavi

stanovnika) ( WHO, 2005).

9
 4. Posljedice konzumiranja alkohola

Štetnost alkohola dobro je poznata. Pretjerana konzumacija alkohola jedan je od vodećih

zdravstvenih rizika u svijetu te je uzrok više od 60 bolesti i ozljeda te je glavni uzrok smrti oko
2,5 milijuna ljudi svake godine. To je više smrtnih slučajeva nego što se godišnje pripisuje
bolestima poput HIV-a i tuberkuloze. Posebnu štetnost alkohol pokazuje među mladima te je
vodeći rizični faktor kada je u pitanju smrtnost među mladićima koji su između 15 i 19 godina
starosti ( WHO, 2011).
Gotovo 4,5% pojava svih bolesti u svijetu pripisuje se štetnom utjecaju alkohola. Nadalje,
konzumacija alkohola smatra se odgovornom za 20 do 50% slučajeva ciroze jetre, epilepsije,
trovanja, prometnih nesreća i nekoliko vrsti raka. Konzumacija alkohola na trećem je mjestu
uzročnika bolesti i nesposobnosti, odmah nakon dječje pothranjenosti i rizičnog seksa ( WHO,
2011).

Osim već spomenutih 2,5 milijuna smrti kao posljedice konzumacije alkohola, pretjerana
konzumacija alkohola ima i drugih štetnih posljedica (WHO, 2011):
- 320 000 mladih između 15 i 29 godina umire od posljedica vezanih za konzumaciju
alkohola, što je 9% ukupne smrtnosti za tu dobnu skupinu
- konzumacija dovodi do ozbiljnih društvenih i razvojnih posljedica – nasilje,
zapostavljanje i zlostavljanje djece, izostanci s radnog mjesta
- ozljede, prometne nesreće, nesreće s vatrenim oružjem, nasilje u obitelji (otprilike 67%
slučajeva nasilja u obitelji zbilo se kada je nasilnik bio pod utjecajem alkohola), nasilje
u zajednici (otprilike trećina svih slučajeva nasilja pripisuje se utjecaju alkohola),
- pobačaji i mentalni i fizički poremećaji djece majki koje konzumiraju velike količine
alkohola,
- trovanje alkoholom, smanjenje krvnoga tlaka, povišenje temperature, depresija,
samoubojstva
- neurološki problemi – demencija, moždani udari i neuropatija
- psihički problemi – depresija, anksioznost
- društveni problemi – gubitak posla, smanjena produktivnost, problemi u obitelji
- rak grla, usne šupljine, debelog crijeva, jetre – povećanjem konzumacije alkohola
proporcionalno raste opasnost od razvijanja nekog oblika raka
- alkoholni hepatitis, ciroza, gastritis i pankreatitis i druge bolesti.

10
Dugotrajno konzumiranje alkohola oštećuje krvožilni sustav – razvijaju se miokar-diopatija i
hipertenzija. Nadalje, dugotrajno pretjerano konzumiranje alkohola oštećuje periferne živce,
najčešće na donjim ekstremitetima. To je razlog zbog kojega se osobe koje dugotrajno
konzumiraju velike količine alkohola žale na bolove u nogama i otežano kretanje. Osim već
spomenutih neuroloških problema, dugotrajna konzumacija izaziva slabljenje pamćenja i
zapamćivanja, dok je jedna od najtežih posljedica alkoholizma delirium tremens - dolazi do
halucinacija, nemir, drhtaji tijela i drugo. Još jedna česta posljedica alkoholizma je i pojava
alkoholne epilepsije ( HSKLA, 2009). Nadalje, konzumacija alkohola kod nekih ljudi izaziva
pojavu alergija ili pogoršanje stanja alergija koje osoba već ima. Alergijske reakcije
manifestiraju se kao migrena, svrbež, pojava osipa, grčenje trbuha, proljev, astma, kihanje,
oticanje lica i očiju, suzne oči i drugi simptomi. Tijekom osmogodišnje studije otkriveno je da
su žene koje su pile 14 ili više alkoholnih pića tjedno razvile nazalne alergije prije nego žene
4
koje su bile manje količine alkohola.
Konzumiranje alkohola utječe i na količinu hormona rasta. Hormon rasta izlučuje se najviše
noću, a s obzirom da alkohol ometa prirodni ritam sna, smanjuje se količina hormona rasta koja
nastaje. Alkohol ne utječe samo na hormon rasta. Još jedan hormon na koji negativno utječe
alkohol je testosteron. Kada muškarci konzumiraju alkohol u jetri se stvara supstanca koja
negativno utječe na stvaranje testosterona u tijelu te se time smanjuje razvoj mišićne mase.
Alkohol utječe i na hormone kod žena. Žene koje konzumiraju velike količine alkohola sklonije
su razvoju osteoporoze u menopauzi jer alkohol djeluje na način da se smanjuje razina estrogena
u krvi čime se pospješuje razvoj osteoporoze. Istraživanja su otkrila još jedan zanimljiv i važan
detalj - konzumacija alkohola povezana je s opadanjem kose. Razlog tomu je što se dan nakon
konzumacije alkohola povećava razina estrogena u tijelu, a visoka razina estrogena rezultira
opadanjem kose. Nadalje, alkohol crpi zalihe cinka iz tijela, što predstavlja problem jer je cink
spoj koji je neophodan za održavanje zdrave kose. Kod alkoholičara je pojava ispadanja kose
5
jedan od prvih znakova poremećaja metabolizma jetre i loše prehrane.

Prema istraživanju koje je provedeno 2004. godine, alkohol je odgovoran za 4,5% bolesti i
ozljeda na globalnoj razini. Kod muškaraca, koji su skloniji alkoholu, taj postotak je veći (7,4%)
nego kod žena (1,4%). Zanimljivo je da je utjecaj alkohola daleko veći u pogledu
neuropsihijatrijskih poremećaja nego same smrtnosti. Prema rezultatima istog istraživanja, čak

4
usp. http://www.alkoholizam.com/
5
usp. http://www.alkoholizam.com/

11
39% problema uzrokovanih alkoholom otpada na neuropsihijatrijske poremećaje, dok je smrtnih
slučajeva bilo „samo“ 6%. Od navedenih 38% slučajeva pojave neuropsihijatrijskih poremećaja,
u 88% slučajeva radi se o osobama koje su već imale razvijene poremećaje te su zbog njih
počeli piti, dok je preostalih 12% poremećaje razvilo upravo zbog konzumacije alkohola.
Poremećaji koji se dominantno pojavljuju kao posljedica pretjerane konzumacije alkohola su
pojava alkoholne epilepsije i pojave depresije ( WHO, 2011).
Alkohol se nalazi na osmom mjestu globalnih rizičnih faktora smrtnosti, dok je na trećem
mjestu za pojavu bolesti i nesposobnosti. Dovodi do velikih društvenih poremećaja – nasilja,
zanemarivanja djece, zlostavljanja članova obitelji, gubitka posla i mnogih drugih. Budući da na
kvalitetu života uvelike ovisi i ekonomski status pojedinca, nemoguće je zaobići utjecaj
alkohola na radne sposobnosti i produktivnost kada govorimo o utjecaju konzumacije alkohola
za kvalitetu života. Zanimljivo je primijetiti da su upravo najnerazvijenije regije svijeta one koje
su najviše pogođene štetnim utjecajem alkohola. Mnogi će reći da su ljudi u lošoj ekonomskoj i
financijskoj situaciji upravo zbog pretjerane konzumacije alkohola. No postoje slučajevi gdje
pojedinci nakon gubitka financijskog i društvenog statusa počinju neumjereno uživati u
alkoholu te im je pijanstvo bijeg od stvarnosti i neka vrsta obrambenog mehanizma pomoću
kojega se nose s teškim životnim situacijama u kojima se nalaze. Sličan je slučaj i s gubitkom
člana obitelji, voljene osobe ili supružnika. Globalno izvješće o odnosu alkohola i zdravlja
navodi da je su u Engleskoj, Škotskoj i Walesu neškolovani radnici imali 4,5 puta veći rizik od
smrtnosti vezane s alkoholom i 3,6 puta veći rizik od razvoja kroničnih bolesti jetre u usporedbi
sa školovanim radnicima. U Finskoj je istraživanje pokazalo jasnu vezu razine školovanja i
smrtnosti od alkohola. Slični rezultati dobiveni su i tijekom istraživanja u Brazilu, Rusiji i
cijeloj Europi ( WHO, 2011). Jednako kako loši životni uvjeti i/ili gubitak posla i ugleda mogu
utjecati na konzumaciju alkohola, isto tako konzumacija alkohola može dovesti do gubitka
radnih sposobnosti, ugleda, posla što dovodi do drastičnog opadanja kvalitete života. Najveći
problemi na radnome mjestu osobama koje konzumiraju velike količine alkohola predstavlja
nemogućnost da obavljaju svoje radne zadatke. Takva osoba tada na razne načine pokušava
prikriti svoju bolest. Pojavu alkoholizma nekada ukazuju manje greške u radu i povrede radne
discipline - kašnjenje na posao, smanjena produktivnost, česti izostanci s posla, smanjenje
kvalitete obavljenog rada itd. Osobe koje razviju problem s alkoholom počinju gubiti volju za
poslom, smanjena im je želja za radom i počinju posao obavljati brzinski i površno. Sve to
dovodi do gubitka statusa na radnome mjestu, gubitka položaja, smanjenja ovlasti i plaće čime
poslodavac pokušava ukazati radniku da nije zadovoljan njegovim rezultatima, a čime izaziva
ljutnju radnika zbog smanjenja statusa i primanja. Nije rijedak slučaj da se alkoholičari
godinama nalaze u otvorenom ratu s poslodavcima tijekom kojega vremena su često na
bolovanjima, a kada dolaze na posao nisu produktivni čime izazivaju bijes kolega i dodatno
gube ugled.

5. Alkohol i zdravlje

Alkohol je najstariji lek čovečanstva. Od 5.- og veka pre Hrista do otkrića penicilina se
koristi kao antiseptičko sredstvo. Antički Grci ga spominju kao piće koje je bezbednije od vode.

O alkoholu se uvek znalo da je mač sa dve oštrice, nudeći uživanje i relaksaciju kod umerenog
korišćenja, ali i socijalne i zdravstvene probleme kod neumerenog korišćenja.

Paracelzus, nemački lekar i otac moderne farmakologije, a takođe i doktor koji nam je dao reč
'alkohol', je rekao: "Da li je vino hrana, lek ili otrov, je stvar doziranja."

Istraživanja pokazuju, da umerena potrošnja alkohola može imati blagotvorno dejstvo na zdravlje
kod nekih osoba.

Kod sredovečnih i starijih odraslih osoba svakodnevno uzimanje od jedne do dve čaše
alkoholnog pića je povezano sa nižom smrtnošću. Određenije, upoređujući sa onima koji ne piju,
odrasli koji konzumiraju jednu do dve čaše alkoholnog pića dnevno, izgleda da imaju niži rizik
od srčane bolesti srca.

Nasuprot tome, konzumacija alkohola kod mlađih odraslih ili utiče jako malo, ili nikako u korist
zdravlja. Korišćenje alkohola među mladim punoletnim osobama je povezan sa većom
opasnošću od traumatičnih povreda i smrti.

Stručnjaci naglašavaju da stil života, kao što su redovne vežbe, mnogo voća i povrća i dijeta
siromašna zasićenim mastima smanjuje rizik od hroničnih bolesti.

Nije preporučljivo da iko počne sa pijenjem ili da učestalije pije zbog zdravlja.

Ser Ričard Dol, profesor medicine univerziteta u Oksfordu u penziji, iznosi:

"Verovanje da je alkohol loš za zdravlje je bilo tako ukorenjeno, da je pomisao da male količine
mogu biti dobre za vas je bilo teško razmatrati. Isključivo u poslednjih 10 godina su kardiolozi i
specijalisti u preventivnoj medicini počeli da to uzimaju za ozbiljno."
 6. Resorpcija alkohola u organizmu

Resorpcija alkohola (upijanje alkohola u organizam) započinje odmah, jer prolazi vrlo
brzo kroz sva tkiva. Za resorpciju alkohol ne mora biti razgrađen.

Resorpcija alkohola kroz kožu može biti znatna. Poznato je da može doći do antabus-alkoholne
reakcije (kod alkoholičara koji se leči antabusom) već jednostavnom masažom kože alkoholom.
Prema tome, treba paziti da se alkoholičari koji uzimaju antabus ne mažu mnogo kolonjskom
vodom, jer i to može dovesti do antabus-alkoholne reakcije.

U znatnim količinama može biti resorbovan i kroz rane.

Može se resorbovati i putem usne šupljine.

Alkohol se može resorbovati i plućima. Poznato je da lakše akutno alkoholno pijanstvo može
nastupiti kod ljudi u loše provetrenoj prostoriji, u kojoj se isparavaju alkoholna pića, u
podrumima u kojima se fermentiraju alkoholna pića, ili u drugim sličnim prostorijama. Za
alkoholičare je posebno opasan boravak u takvim prostorijama ako se leče antabusom, jer može
doći do antabus-alkoholne reakcije. Alkohol se vrlo brzo resorbuje iz debelog creva, ako se daje
u obliku klizme. Tim putem dolazi do nehotičnih fatalnih trovanja alkoholom dece, ako im se za
Najveći deo alkohola se resorbuje iz želuca i creva bunom da alkoholna klizma.

Najveći deo alkohola se resorbuje iz želuca i creva.

6.1. Resorpcija alkohola

Kada se unese u organizam čoveka, alkohol se odmah počinje upijati (resorbovati) preko
sluzokože usta, želuca i creva i prelazi u krv. Posle pola do jednog sata sva unesena količina
alkohola nalazi se već u krvi i počinje da struji po organizmu. Krv odnosi alkohol u jetru, zatim u
srce, pluća i u centralni nervni sistem: mozak, produženu moždinu i kičmenu moždinu. Nakon
resorpcije alkohol se nalazi u krvi u najvećoj koncentraciji otprilike sat posle uzimanja
alkoholnog pića.
 6.2. Brzina resorpcije

Resorpcija alkohola je čist difuzni proces, zato njena brzina zavisi od doze i koncentracije
uzetog alkoholnog pića. Izvesnu ulogu ima i motilitet želuca i creva, vaskularizacija sluznice i
raspodela vode u organizmu. Dalje je važno uzima li se alkoholno piće natašte ili posle jela.

Koncentracija alkohola u pojedinom organu zavisi od koncentracije vode kao i od opsežnosti

vaskularizacije određenog organa. Relativno malo alkohola nalazi se u kostima (1%) i u samom
tkivu (10-20% njegove koncentracije u krvi).

Resorpcija alkohola kod čoveka odvija se naročito brzo i koncentracija alkohola u krvi može
dostići svoj maksimum već 10-20 minuta nakon uzimanja, iako se, kako tvrdi većina autora,
dostiže tek nakon 30-60 minuta. U pojedinim slučajevima resorpcija može trajati nešto duže, pa
se kao gornja granica završetka resorpcije uzima 90 minuta.

Kako brzo i koliko naglo će se alkohol resorbovati i kakav će efekat izazvati na čoveka i njegov
centralni nervni sistem, zavisi od niza faktora. Razume se da ako se unose stalno nove i nove
količine alkohola, što se praktično uvek događa prilikom raznih slavlja i žurki, onda će centralni
nervni sistem biti kroz jedan duži period vremena od po nekoliko sati, pa i duže, neprekidno
zalivan sve novijim i novijim talasima alkohola. Koliko i kako će se neko opiti i kako će
reagovati i ponašati se pod dejstvom alkohola, to nije uvek moguće predvideti.

7. Posljedice izazvane trovanjem alkohola

7.1. Hipoglikemija

Hipoglikemija je stanje sniženog šećera u krvi. Šećer u organizmu služi kao energija ili
gorivo za rad, rast i život ćelija organizma. U krvi je normalna visina šećera između 3 i 6
mmol/L. Visina šećera u krvi zavisi od unosa (pojedene hrane), potrošnje energije i inzulina.

Do hipoglikemije može doći kada se tokom dana ne unese dovoljno hrane u organizam, ili je
zbog pojačane aktivnosti organizma puno potrošeno a nije nadoknađena energija.
Kod oštećenja bubrega, jetre, proliva ili povraćanja, te kod unosa veće količine alkohola, također
može doći do hipoglikemije.

Kod pacijenata koji boluju od šećerne bolesti a uzimaju inzulin, hipoglikemija nastaje kada se
pacijentu daje previše inzulina (injekcijom), a obrok koji je tog dana pojeo bio je lagan ili je tog
dana puno fizički radio.

Insulin je hormon koji luči gušterača a služi za unos šećera u ćelije organizma.

Alkoholičar što više pije, manje jede. Alkoholičar često povraća, ima prolive, bolesnu jetru ili
bubrege, te je stalno u nekakvom metaboličkom poremećaju koji deluje na visinu šećera u krvi.
Neki alkoholičari su dijabetičari a ne posvećuju dovoljno pažnje lečenju svoje bolesti.

Prvi znaci hipoglikemije su znojenje, ubrzan rad srca, drhtavica, glad, bledilo, strah, vrtoglavica,
a ako visina glukoze u krvi i dalje pada javlja se neprikladno ponašanje, zevanje, smetnje u
koncentraciji, glavobolja i poremećaj svesti do kome.

U tom trenutku najbolje je izmeriti količinu šećera u krvi i nadoknaditi nedostatak glukoze ili
inzulina. Odmah treba uzeti nekoliko bombona ili kašiku šećera, te pojesti dodatni obrok s
hlebom ili voćem ili mlekom.

Ako je hipoglikemija uznapredovala do besvesnog stanja, potrebno je bolesnika postaviti u

položaj na bok i hitno pozvati lečnika.

7.2. Oboljenje sistema za varenje

Kod alkoholičara su česte upalne promene gornjeg dela probavnog sistema. Upalne
promene vide se na sluzokoži usta, ždrela i jednjaka. Hronični katar jednjaka veoma je česta
posledica dugotrajnog uzimanja alkoholnih pića, a ispoljava se kao pečenje u usnoj šupljini,
naročito u predelu jednjaka. Kod ljudi sklonih prekomernom pijenju u velikom broju slučajeva
nastaje rak jednjaka.

Česta su oštećenja sluznice jezika: glositis i leukoplakija jezika. Glositis je upala jezika. Nastaje
zbog preteranog pušenja, infekcije usta, prezačinjene hrane, pomanjkanja vitamina i alkohola.
Upala se leči lekovima protiv infekcije i vitaminima. Ako je glositis posledica nadraživanja
jezika, moraju se ukloniti uzroci tog nadraživanja. Leukoplakija se manifestuje u odebljalim
belim pegama na sluznici- obično na sluznici jezika i sa unutrašnje strane obraza- a nastaje zbog
prekomernog rasta tkiva. Obično se javlja kod muškaraca srednje dobi. Uzroci su: bakterijska
infekcija usta, sifilis, prekomerno pušenje i prekomerno uživanje alkohola. Nekad leukoplakija
predhodi raku jezika, i zato je mora lečiti specijalist.Kod alkoholičara se može javiti neprijatan
zadah iz usta. Zubi su zapušteni i defektni. Nije nikakva retkost da je alkoholičar mlađe dobi
skoro sasvim bez zuba.Alkohol direktno oštećuje sve sluzokože s kojima dolazi u dodir.
Oštećenja sluzokože tankog creva i želuca mogu rezultirati smetnjama u probavi hrane i
resorpciji hranljivih sastojaka.

Vomitus matutinus ili jutarnje povraćanje alkoholičara je uvetovano alkoholnim oštećenjem

želudačne sluznice. Ponekad to nije pravo povraćanje, već izrazit napad mučnine, sa neugodnim
osećajem potrebe za povraćanjem. Povraćanje i mučnina često traju sve dok alkoholičar ne
popije svoju jutarnju dozu, obično koncentrovano alkoholno piće.

Želudac je organ u kome se započinje varenje hrane. Hronični nadražaj želuca može biti i
uzrokom čestih povraćanja, osobito ujutru, nakon ustajanja. Alkohol stimuliše preterano lučenje
hlorovodonične (HCl) želudačne kiseline. Visok nivo ove kiseline i sam alkohol, oštećuje,
nagriza želudačnu sluzokožu. To izaziva nastanak upale sluzokože želuca: gastritis i čir na želucu
(ulkusu). Oštećenja želuca ne nastaju samo direktnim delovanjem alkohola na želudac, nego i
kao posledica oštećenja jetre i poremećaja metabolizma vitamina A i B.

Creva su organ u kome se nastavlja i dovršava varenje hrane. I ovde alkohol izaziva upalu
sluzokože creva, što onemogućava normalno funkcionisanje. Gušterača (pankreas) kao važan
organ za varenje služi za održavanje normalne koncentracije šećera u krvi. Alkohol direktno
oštećuje acinarne stanice pankreasa i stanice koje stvaraju inzulin. Kao posledica može da se javi
šećerna bolest. Kod alkoholičara je vrlo čest kamenac u izvodnim kanalima gušterače. Takvi
kamenci mogu začepiti kanale. Naročito je opasna akutna upala pankreasa koja može završiti kao
akutna nekroza s brzim smrtnim ishodom. Pankreatitis alkoholni je obolenje pankreasa zbog
opijanja ili alkoholizma. Pri napadu upale, bolesnik iznenada oseti izuzetno jaku bol u gornjem
delu trbuha, koja se katkad širi do leđa. Može se javiti i mučnina, osetljivost u predelu trbuha,
grč mišića i malaksalost. Kad se to dogodi, treba pozvati lečnika koji će pružiti hitnu pomoć i
sprečiti šok. Bolesnik ne sme gutati nikakvu hranu niti piće. Ukoliko se bolesnik oporavi i
započne pravilno lečenje alkoholizma, prognoza je dobra.
Ukoliko se ne leči alkoholizam kao osnovna bolest, već alkoholičar nastavlja piti nakon
oporavka od akutne upale gušterače, ima velike izglede da se ta komplikacija ponovi u znatno
težoj formi. U svakom slučaju, radi se o vrlo opasnoj komplikaciji alkoholne bolesti.

Zieveov sindrom je akutna prolazna hiperlipemija zbog hepato-pankreatičkog oštećenja kod

alkoholičara. Bolest nastupa zbog specifičnih oštećenja jetre i pankreasa. U pankreasu oštećenje
mora zahvatiti Langerhansove otoke (ćelije), a u jetri intrahepatičku holestozu sa retencijom
faktora koji normalno inhibiraju metabolizam. Tri simptoma dominiraju kliničkom slikom:
hiperlipemija, hemolitička anemija i žutica, uz masnu jetru ili cirozu. Kliničku sliku karakteriše
gubitak apetita, progresivno slabljenje i akutna bol u gornjem delu trbuha. Zieve je sindrom
posmatrao 2 godine na 6 bolesnika. Prekid upotrebe alkohola ne olakšava stanje. Ozdravljenje
nastupa posle 4-6 meseci, ali dijagnostikovanje može biti jako teško. Dijagnoza se može
postaviti uz pomoć laboratorijskog ispitivanja frakcioniranih serumskih lipoida, ispitivanjem
trajanja života eritrocita i funkcionalnim ispitivanjem jetre.

7.3. Bolesti jetre

Jetra je jedan od najvažnijih organa u čovekovom organizmu. Većina materija koje iz

creva prelaze u krv prolaze kroz jetru radi dalje hemijske obrade. Jetra je organ u kojem se
metabolizira veliki deo alkohola unesenog u organizam. Da bi se zadovoljile potrebe organizma,
zdrava jetra funkcioniše sa 1/3 svojih mogućnosti. To praktično znači da kada je oštećeno 2/3
tkiva jetre, ona još uvek može da zadovolji potrebe organizma, a laboratorijski nalazi krvi još
uvek pokazuju relativno normalne vrednosti. Kada je oštećena i poslednja trećina jetre, tek će
tada laboratorijske analize pokazati loše rezultate.

Nekoliko godina ekscesivnog pijenja dovoljno je da se u jetri pojave mikroskopske promene.

Istovremeno se promene i laboratorijski nalazi. To se naziva presimptomatskom fazom alkoholne
bolesti jetre. Umereno je povećan nivo SGOT i retencija BSP. Ako se u ovom stadijumu prestane
sa pijenjem, jetra će se sasvim oporaviti.

Prvi stadijum oštećenja jetre je alkoholna hepatoza. Dolazi do nagomilavanja masti u jetri i tada
dolazi do njenog uvećanja.
Nalazi se ispod desnog rebarnog luka i kada je zdrava ne može se napipati. Međutim, kada dođe
do ove bolesti lekari je mogu napipati pregledom. Ovo oštećenje može da se sanira ako se
potpuno prekine sa konzumiranjem alkohola i preduzme odgovarajuće lečenje. Ako se nastavi sa
pijenjem, dolazi do ciroze jetre.

Najčešći uzrok ciroze jetre je dugotrajno i kontinuirano pijenje alkoholnih pića. Epidemiološka
istraživanja su pokazala da je udio ciroze u mortalitetu neke populacije upravno srazmeran
potrošnji čistog etanola po glavi stanovnika.

Ciroza jetre je kronična, više ili manje dugotrajna i neizlečiva bolest. Ona razara ćelije jetre i na
njihovom mestu stvara masno ili vezivno tkivo. Jetra postepeno gubi svoju funkciju. Zbog
otežanog protoka venske krvi kroz jetru razvija se kolateralna cirkulacija na nekoliko specifičnih
mesta u organizmu (hemoroidalne vene, vene jednjaka, trbušne potkožne vene).

Zadebljane trbušne potkožne vene čine karakterističan znak - glavu meduze, mitskog čudovišta
koje je umesto kose imalo splet zmija. Taj se znak često navodi kao specifičan za alkoholizam.
Svakako treba naglasiti da se tada radi o vrlo poodmakloj fazi bolesti.

Među komplikacije što ih uzrokuje ciroza ubrajamo i jaka krvarenja iz proširenih vena zadnjeg
creva (hemoroidi), jednjaka i čira želuca, ako ovaj već postoji. Sve ove promene mogu dovesti
do stanja koje zovemo "jetrena koma", u kome bolesnik povremeno gubi svest.

Jetra se povećava kako bolest napreduje, sakuplja se tekućina u trbuhu pa i on otiče. Bolesnik
trpi od loše probave, mučnine i povraćanja. Nema apetit i gubi na telesnoj težini. Mogu mu
oticati i noge, a koža poprimiti žućkastu boju kao da ima žuticu. Nekad se jetra deformiše, i u
njoj se nakuplja mnogo vezivnog tkiva.

Ciroza se otkriva pomoću hemijskih testova i biopsije. Lečenje, između ostalog, uključuje i
dijetnu hranu koja sadrži vrlo malo soli, a bogata je ugljenim hidratima i vitaminima. Ako ne
postoji opasnost od jetrene kome, hrana treba da sadrži i dosta belančevina. Daju se i lekovi koji
pospešuju uklanjanje tekućine što se nakuplja u organizmu. Zabranjena su alkoholna pića. Ishod
bolesti zavisi od ranog otkrivanja i lečenja. Za razliku od mnogih drugih organa, tkivo jetre
poseduje neobično veliku sposobnost da se samo obnavlja (regenerira). To znači da se bolesne
ćelije jetre s vremenom mogu zameniti sa zdravima. U uznapredovanom stadijumu ciroza jetre je
neizlečiva, smrtonosna bolest. Jetrine ćelije izumiru i smanjuje se veličina jetre. Ova bolest
postepeno dovodi do smrti.
 7.4. Encefalopatija

Encefalopatija je u širem smislu reči svako oštećenje mozga. Obično se tom opštem
nazivu dodaje pridev, koji ga bliže označava, npr. alkoholna encefalopatija, traumatska
encefalopatija, itd. Alkoholne encefalopatije su svi klinički sindromi, kod kojih se u toku
alkoholizma javlja oštećenje mozga.

Wernickeova encefalopatija je klinički sindrom koji je Wernicke opisao 1881. godine u svom
udžbeniku neurologije, u vezi sa tri slučaja. Taj isti sindrom opisao je još 1875. godine U
Francuskoj Gayet, pa francuzi bolest nazivaju Gayet- Wernickeova encefalopatija. U dva slučaja
koji je napisao Wernicke, reč je bila o alkoholičarima. Sa patološko- anatomskog stanovišta reč
je o krvarećem upalnom stanju, sa degeneracijom u pojedinim moždanim područjima. Bolest
ponekad počinje naglo. Javlja se sa pomanjkanjem apetita, povraćanjem, paralizama očnih
mišića, promenama na zenicama, koje ponekad ličeArgyll- Robertsonovoj zenici, zatim
delirantnom psihičkom slikom, nesanicom, itd. Bolest često prate simptomi polineuritisa.
Ponekad se javlja i retrobulbarni neuritis vidnog živca. Već u toj fazi bolesnik zapada u vrlo
teško stanje, često sa slikom krajnje mršavosti. Wernickeova encefalopatija je uvetovana
manjkavom prehranom, naročito nedostatkom vitamina B1, a najčešće se susreće kod hroničnih
alkoholičara. Lečenje velikim dozama vitamina B1 daje dobre rezultate.

Hepatalna encefalopatija je oštećenje mozga sa odgovarajućom kliničkom slikom kod težih

obolenja jetre. Jetra alkoholičara je često oštećena, a česte su i slike encefalopatije, pa je vrlo
teško izdvojiti kliničku sliku encefalopatije uzrokovane samo lezijom jetre. Neki autori smatraju,
da su karakteristični simptomi hepatalne encefalopatije: euforija (bezrazložno, nekritično veselo
raspoloženje), pospanost, gubitak autokritike, moralna redukcija ličnosti, tremor ruku i prstiju i
epileptični napadi.

Niacinska encefalopatija se javlja zbog manjka nikotinske kiseline, a opisali su je Jolliffe i

saradnici 1940. godine. Reč je o relativno retkom sindromu tokom alkoholizma, koji se
manifestuje demencijom uz smetenost. Postoje i neurološki simptomi: ekstrapiramidna rigidnost
mišića, pri pasivnim kretnjama simptom zupčanika, te refleks hvatanja i sisanja. U toku lečenja,
preporučuje se davanje i drugih vitamina B-grupe pored nikotinske kiseline.
 7.5. Delirium tremens

Delirium tremens (alkoholno ludilo) je česta psihoza kod alkoholičara. Javlja se kao
posledica toksičnog dejstva alkohola, obično kod ljudi sklonih prekomernom pijenju, odnosno
zavisnih od alkohola.

Nekoliko dana ranije mogu se javiti neodređeni simptomi koji stručnjacima ukazuju da može
doći do ludila. Osoba se oseća malaksalo, ima pojačano znojenje, povišeni pritisak, psihički je
napeta, neraspoložena i sve ove pojave prati nesanica. Tada se govori o predelirantnom
stanju. Delirium tremens može nastati i bez predelirantnih smetnji.

Kad nastupi delirium, to za okolinu deluje zastrašujuće, pogotovo noću kada su simptomi
najizraženiji. Bolesnik oseća strah i ne može da zaspi. Ne zna koji je dan, mesec, godina, gde se
nalazi, ali zna ko je on. Najčešće deluje uplašeno i zbunjeno, ali je moguće i agresivno ponašanje
prema okolini. Bolesnik u takvom stanju ima crveno otečeno lice sa razrogačenim očima i
tremorom celog tela, naročito ruku. Bolesnik praktično ne spava, ne jede, obično se znoji.
Gotovo redovno dolazi do slabosti srca, sa mekim i slabim pulsom, padom pritiska. Često dolazi
do akutnih teških probavnih smetnji, smetnje mokrenja. Bolesnik naglo slabi, sve do potpune
iznemoglosti. Postoji pomanjkanje vode u organizmu, te pomanjkanje elektrolita. Uz to se
javljaju halucinacije. Najčešće je reč o vidnim halucinacijama, no mogu se javiti i sve druge,
naročito slušne. Halucinacije su često zastrašujućeg karaktera i uklapaju se u opštu sliku straha i
nemira. Vidne halucinacije često sadrže male životinje, miševe, zmije, štakore ili insekte, koji
gmižu po koži bolesnika, ili ga okružuju sa svih strana. Slušne halucinacije bolesnik doživljava
kao razgovor, u kojem se neke osobe dogovaraju kako da ga unište. Nekad to može biti
halucinacija glazbe, marša, itd. Uz ostale simptome, javljaju se i lude ideje, obično paranoidnog
karaktera. Česte su ideje ljubomore. Bolesnici mogu u toku deliriuma halucinirati svoju
uobičajenu profesionalnu delatnost, pa se onda govori o profesionalnom deleriumu. Javlja se
podrhtavanje prstiju, jezika, glave, nerazumljiv govor.

Delirium tremens traje od nekoliko sati do dve nedelje, obično od 2-5 dana. Završava se najčešće
naglo tzv. terminalnim snom iz kojeg se bolesnik budi iscrpljen ali bistar i miran, s neznatnim
smetnjama i obično bar delomičnom amnezijom za sve, ili za deo onoga što se događalo u toku
deliriuma..
 7.6. Demencija alkoholicara

Demencija (izlapelost) je teško oštećenje ili potpun gubitak duševnih sposobnosti,

praćeno poremećajima u emocijama i ponašanju.

Demencija kod alkoholičara nastaje zbog direktnog štetnog dejstva alkohola na ćelije mozga i
njihovog izumiranja, koja kod ljudi koji mnogo piju može da nastupi već posle tridesete godine
života. Normalno se javlja tokom starenja, ali kod alkoholičara je mnogo ubrzanija i intenzivnija.

Glavna karakteristika ove bolesti je problem pamćenja. Osoba se ne seća događaja od pre
nekoliko dana, sadržaja razgovora, poslova koje je radila. Teško se priseća naziva predmeta koje
svakodnevno koristi. S obzirom da zaboravlja šta je nekome pričao jednu istu stvar ponovo priča
jednoj istoj osobi 3-4 puta, šale ne shvata i sve prihvata bukvalno. U poodmakloj fazi ove bolesti,
bolesnici nisu u stanju da vode računa o sebi, ne mogu da kontrolišu svoje fiziološke potrebe, čak
ne priznaju ni svoje najbliže. Nastala oštećenja mozga su konačna. Demencija se može javiti u
toku alkoholizma na nekoliko načina: najčešće u početku neprimetno, i polagano napredujući.
Često počinje etičkom redukcijom ličnosti koja se primećuje u nizu promena u ponašanju
alkoholičara. Najčešće se etička redukcija primećuje u seksualnom domenu.

Osobe koje neguju takvog bolesnika, ili žive zajedno sa njim, mogu i sebi i njemu uštedeti
mnoge neprilike i nesporazume ako ga uče strpljivosti i razumevanju. Treba imati na umu da
bolesnikovo, često puta neugodno ponašanje, nije namerno. On ne želi svesno ljutiti i gnjaviti
svoju okolinu. Od lekova se obično daju sredstva za umirenje da bi se bolesnik bolje osećao. Uz
apstiniranje od alkohola i odgovarajuće lečenje proces propadanja može da se uspori, ali ne i da
se zaustavi
 7.7. Alkoholna halucinacija

Alkoholna halucinoza je psihijatrijski sindrom, koji pripada grupi alkoholnih psihoza.

Karakteriziraju ga halucinatorni doživljaji, uz inače očuvanu svest, dobru orijentaciju, te
sačuvanu ličnost. Halucinacije su po pravilu slušnog karaktera. Razlikuje se akutna i hronična
halucinoza.

Akutna alkoholna halucinoza je prolazno obolenje koje relativno brzo prolazi. Većina autora
smatra da je uz takvu akutnu sliku to zapravo specifični oblik akutnog psihoorganskog sindroma-
koji može imati katkada i karakter delirijuma, s poremećajima svesti različitog stupnja,
dezorijentacijom, itd. Toj akutnoj halucinozi obično nijedan autor ne odbija alkoholnu etiologiju.

I u akutnoj i u hroničnoj halucinozi javljaju se, kao glavna klinička karakteristika halucinacije,
koje u početku imaju elementarna obeležja pa se vrlo teško razlikuju od iluzija. halucinacije
kasnije postaju sve izrazitije, dobijaju jasnu osetnu formu i najčešće su akutnog karaktera.
Akustičke halucinacije često su u alkoholičara praćene strahom, obično se javljaju u trećem licu,
bolesnik ih čuje izvana, često imaju neugodan sadržaj, odnosno predstavljaju pretnju za
bolesnika. Katkada su homoseksualno obojene.

Akutna halucinoza obično traje od nekoliko sati do nekoliko dana, nedelja, ili do šest meseci.
Bolest može i recidivirati. Akutna alkoholna halucinoza ne ostavlja defekt.

Hronična alkoholna halucinoza može, međutim, imati više šizofreni karakter, može joj se s
vremenom pridružiti i slika hronične paranoje, a bolest može završiti i šizofrenom demencijom.

8. Zaključak
 Alkohol je od samih početaka čovječanstva bio uz čovjeka i veliki je dio našega života.
Alkohol se konzumira u gotovo svim prilikama, od veselja do tužnih prigoda i nemoguće je da
osoba ne dođe u kontakt s alkoholom već u najranijoj dobi. Konzumacija alkohola društveni je i
kulturni fenomen, a konzumacija se često potiče, ohrabruje, čak i nameće u određenim
situacijama.

U današnje vrijeme društvo postaje sve više svjesno negativnih posljedica konzumacije alkohola
na pojedinca i na društvo u cjelini. Iako je oduvijek alkohol imao utjecaja na zdravlje pojedinca i
odnose unutar zajednice, tek sada je odlučeno poduzeti konkretne korake prema prevenciji
pojave alkoholizma. Sve više ljudi u svijetu pati od ozbiljnih zdravstvenih tegoba koje su izravna
posljedica konzumacije prevelike količine alkohola i sve više mladih počinje s pretjeranim
uživanjem alkohola u sve ranijoj dobi.

Kao što je u radu naglašeno, alkohol je jedan od vodećih uzročnika mnogih bolesti, ozljeda i
smrtnosti u modernom svijetu - od pojave kroničnih i akutnih bolesti uslijed dugogodišnje
pretjerane konzumacije, do ozljeda i nesreća koje se pripisuju djelovanju alkohola. Unatoč
poražavajućim podacima o štetnosti alkohola na zdravlje, mnogi i danas opravdavaju
konzumaciju alkohola kao zdravu praksu, što ona i jest (kako posljednje poglavlje ovoga rada i
pokazuje), ali samo u umjerenim količinama.

Alkohol ima općenito negativan učinak na razinu kvalitete života osobe koja ga konzumira,
unatoč svojim zdravstvenim prednostima, alkohol češće šteti nego donosi koristi – narušava
zdravlje, uzrokuje bolesti jetre, pojačava neka rizična ponašanja, podiže razinu nasilja,
obiteljskih svađa, zanemarivanje i zlostavljanje djece, smanjuje radnu produktivnost, narušava
ugled i još mnogo toga.

Podaci o konzumaciji često slijede određeni geografski uzorak, drugim riječima, određeni krajevi
svijeta pokazuju uniformnost prema podacima vezanima za konzumaciju alkohola. Tu se vidi
kulturna i društvena pozadina konzumacije alkohola. Tako je na području Balkana (točnije na
području zemalja bivše Jugoslavije uz dodatak Mađarske) vidljivo da svi narodi najviše
konzumiraju vino i pivo, uz izuzetak Bosne i Hercegovine gdje prvo mjesto zauzimaju žestoka
pića. Vidljivo je i da svi narodi na ovome području piju dosta velike količine alkohola – u
Hrvatskoj, Sloveniji i Mađarskoj konzumira se od 15 do 16 litara čistog alkohola po stanovniku
na godinu. U Bosni i Hercegovini ta količina je nešto manja (10-ak litara) u odnosu na prosjek
Europe koji iznosi 12,1 litru čistog alkohola po stanovniku godišnje. Osim po količini potrošnje
alkohola, podaci za sve zemlje u regiji jednako su loši po pitanju oboljenja uzrokovanih
alkoholom, pojave ciroze jetre, smrtnosti od bolesti koje su nastale kao rezultat pretjerane
konzumacije i smrtnosti u prometnim nesrećama u kojima su sudjelovali vozači pod utjecajem
alkohola.

Podaci svih studija pokazuju da muškarci više piju i da upravo oni najčešće pate od zdravstvenih
i drugih tegoba izazvanih alkoholom. Do prije 10 godina u Hrvatsko je bio dosta veliki broj žena
na 100 000 stanovnika koje su umirale od bolesti koje su vezane s neumjerenom konzumacijom
alkohola, danas se ta brojka smanjila ali je i dalje iznad prosjeka ostalih europskih zemalja.

Zbog svega navedenog danas se sve više radi na edukaciji mladih i prevenciji neumjerenog
konzumiranja alkohola. Mnoge vlade provode razne odluke po tom pitanju, od povećanja cijena i
poreza na alkohol, raznim zakonima kojima se onemogućuje prodaja alkoholnih pića mladima,
provode se razne radionice i programi za edukaciju, smanjuje se dostupnost alkohola, zakonski
su regulirani udjeli alkohola u drugih sastojaka u alkoholnim pićima itd. No i samo znamo kako
je teško zakonima i zabranama stati na kraj pretjeranoj konzumaciji bilo kojih supstanci,
posebice među mladima te je nužno da se svi, od obitelji do škola i institucija, uključimo u
edukaciju mladih i da se mlade nauči odgovornosti. Alkohol može imati pozitivan učinak na
zdravlje i raspoloženje. U umjerenim količinama stimulativan je za raspoloženje i socijalne
interakcije. . Umjerenost je ključ zdravog života i visokog stupnja kvalitete života.
 9. Popis literature

Ivandić Zimić, J. ( 2011). Rizični čimbenici za pojavu ovisnosti o drogama s naglaskom na

čimbenike u obiteljskom životu. Kriminologija i socijalna integracija, 19, 65.

Manenica, B.( 1997). Ovisnosti. Zagreb: August Šenoa d.d.

Uvodić-Đurić, D., i sur. (2010). Mladi i sredstva ovisnosti – rezultati istraživanja o stavovima,
navikama i korištenju sredstava ovisnosti kod djece i mladih Međimurske županije. Dostupno na:
http://www.hcjz.hr/clanak.php?id=14286&rnd

Uvodić-Đurić, D.( 2007). Mladi i alkohol. Čakovec: Autonomni Centar – ACT.

Ziherl, S.( 1990). Kako svladati alkohol. Zagreb: Mladinska knjiga.

World Health Organization (2011). Global status report on alcohol and health. Dostupno na:
http://www.who.int/substance_abuse/publications/global_alcohol_report/msbgsruprofiles.pdf ,
posjećeno 5. lipnja 2012.

World Health Organization (2005). Dostupno na:

http://gamapserver.who.int/gho/static_graphs/gisah/Global_adult_percapita_consumption_2005.
png, posjećeno 5. lipnja 2012.

World Health Organization (2001). Global Status report – Alcohol and Young People. Dostupno
na: http://whqlibdoc.who.int/hq/2001/who_msd_msb_01.1.pdf, posjećeno 5.lipnja 2012.

Hrvatski savez klubova liječenih alkoholičara - HSKLA (2009). Dostupno na:

http://www.hskla.hr/OvisnostOalkoholu/POSTAVLJENA%20PITANJA/sto%20je%20alkoholiz
am%20pit%2009.htm, posjećeno 5.lipnja 2012.

Sveučilište u Zadru – UNIZD ( 2010). Što je ovisnost.

Dostupno na: http://www.unizd.hr/portals/27/pdf/letak_ovisnost.pdf, posjećeno 6.lipnja 2012.

Dnevnik.hr ( 2011). Znate li koji je narod prvi u svijetu po broju poroka. Dostupno na:
http://dnevnik.hr/vijesti/zanimljivosti/znate-li-koji-je-narod-prvi-u-svijetu-po-broju-poroka.html,
posjećeno 5. lipnja 2012.
Dnevnik.hr (2011). Hrvatska na vrhu svjetske ljestvice po konzumaciji alkohola. Dostupno na:
http://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/hrvatska-na-vrhu-svjetske-ljestice-po-konzumaciji-
alkohola.html, posjećeno 5.lipnja 2012.

Večernji list (2012). Djeca u Hrvatskoj zabrinjavajuće mnogo puše i konzumiraju alkohol.
Dostupno na: http://www.vecernji.hr/vijesti/djeca-hrvatskoj-zabrinjavajuce-mnogo-puse-
konzumiraju-alkohol-clanak-411331, posjećeno 5.lipnja 2012.

Klub alkoholičara „Mladost“ ( 2005) . Dostupno na: http://www.alkoholizam.com/, posjećeno

1.lipnja 2012.