PAMETNOM JE I IŠARET DOSTA

Odgovor na neznanje sljedbenika strasti

 PAMETNOM JE I IŠARET DOSTA

‫بسم هللا الرمحن الرحيم‬

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

Jedan brat mi je poslao tekst u kojem autor očajnički pokušava da dokaže kako je moguće da insan
bude musliman (na ispravnoj vjeri), iako ne zna da obožavalac nekog drugog mimo Allaha Uzvišenog
nije musliman (na drugoj vjeri).

Iako ne poznajem dobro bosanski jezik, s obzirom da me brat zamolio, osvrnut ću se kratko na taj
tekst, kako bi ukazao na nebuloze autora čijem stavu bi se i beduin smijao.

Ono što je poznato unazad nekoliko godina jeste da ovi ljudi koji kažu "tekfir mušrika nije od aslud-
dina" u svojim redovima imaju mnoštvo kontradiktornosti i ne slažu se u puno mes'ela po pitanju
akide. To je neminovan rezultat onda kada onaj koji iznese tvrdnju nema nikakav dokaz iz Kur'ana i
Sunneta.

Kontradiktornost koja se pojavila kod ovih grupacija (da ih Allah uputi u Islam) u vezi pitanja "tekfir
mušrika" jeste sljedeća:

Prvi kažu: Tekfir mušrika nije od aslud-dina, ali tekfir mušrika koji se ne pripisuju islamu je od aslud-
dina.

Drugi kažu: Tekfir bilo koje kategorije mušrika nije od aslud-dina.

Treći kažu: Mržnja i neprijateljstvo prema mušrika je od aslud-dina, ali tekfir nije od aslud-dina sve
dok mušrik izgovara šehadet.

Četvrti kažu: Mržnja, neprijateljstvo i tekfir mušrika nije od aslud-dina, i insan može da bude
musliman i bez toga.

Niko od ovih nije došao sa dokazom za ovakvu tvrdnju.

Znači, ovi ljudi koji neprestano žele da dokažu kako "tekfir mušrika nije od aslud-dina", prvo treba
da riješe khilaf (razilaženje) koji imaju između sebe, pa onda nam kažu u šta vjeruju, da bi im mogli
odgovoriti na njihove šubhe. Poznato je da skoro svaku godinu dolaze sa nekim "ažuriranjem" u
akidi, i glume kao da se nije ništa desilo.

Prije nekoliko godina lično sam imao razgovor s jednim insanom koji sebe smatra učenim, i rekao
mi: "Pa kako ne znaš Abu Sumejja, da insan koji obožava nekog drugog mimo Allaha, ostaje
musliman sve dok to čini iz neznanja. Pa to zna svaki talibul-ilm..." , da bi mi nakon nekoliko godina
ista ta osoba rekla: "U pravu si bio kada si mi rekao da u velikom širku nema opravdanja. Pogriješio
sam, ali ipak ne smatram da sam pogriješio u velikom pitanju, niti smatram za sebe da sam bio u

1
 PAMETNOM JE I IŠARET DOSTA

kufru..." Ovo je klasičan primjer kako su čitav din učinili "predmetom idžtihada", i na kraju, niko ne
želi otvoreno da prizna da je bio na dalaletu.

Ovo je bio samo jedan jednostavan primjer njihovog džehla prije nego li otpočnem svoj odgovor.

Kaže autor (da ga Allah uputi):

"Učenjak koji je spomenuo prethodni govor, sam navodi razlog tekfira onoga koji ne tekfiri mušrike, a
to je nepotvrđivanje onoga što je došlo u Kur'anu o njihovom tekfiru, tj.
nepotvrđivanje spuštanja propisa kufra na one na koje je to spustio Allah, subhanehu ve te'ala u
Kur'anu. A čim je neko pitanje, pitanje koje se veže za potvrđivanje šerijatskog teksta, onda to ne
može biti od asl-dina (osnove vjere) koja se spoznaje razumom bez objave, i ovo je elementarno znanje
o pitanjima imana i kufra."
Kažem:
Ako učenjak kaže da je razlog tekfira "nepotvrđivanje onoga što je došlo u Kur'anu", to nikako ne znači
da je to jedini razlog tekfira.
Tekfir Ebu Džehla i Faraona je došao u Kur'anu, pa da li to sada znači da ako osoba sumnja u njihov
kufr, da je "jedini razlog tekfira takvog nepotvrđivanje tekstova” i tekfir takvih nije od aslud-dina?!
Autor i njegova braća su stava: "Allah Uzvišeni je protekfirio kršćane i jevreje, tako da svako ko njih
ne tekfiri, takav je kafir, a razlog njegovog tekfira je nepotvrđivanje onoga što je došlo u Kur'anu."
Pitanje: Da li može Zejd da bude musliman, ako ima šubhu po pitanju tekfira kršćana i jevreja?
Vrlo je moguće da ćemo dobiti različite odgovore na ovo pitanje, a to ovisi od toga koga od gore
navedenih pitamo.
Ne samo to, nego dalje pitamo: Da li Zejd može biti musliman ako ne smatra da su budisti i obožavaoci
kipova na drugoj vjeri?
I ovdje je jako moguće da ćemo dobiti različite odgovore jer naši protivnici imaju problem da definišu
ko je mušrik koji se mora tekfiriti, a ko je onaj koji se ne mora tekfiriti da bi islam čovjeka bio ispravan.
Sām autor dalje kaže:
“nego smo lijepa sredina i kažemo da je mes'ela tekfira od šerijatskih mes'ela koje moraju da
se nauče...

To je sve zbog toga što je mes'elu tekfira nemoguće izvršiti osim nakon:
1.Dešavanja povoda za tekfir
2.Ispunjenja uvjeta
3.Otklanjanja prepreka”
Kažem: Da Allah sačuva zablude, autor želi da kaže da insan može biti musliman, iako ne zna da je
onaj koji obožava drugog mimo Allaha mušrik, na pogrešnoj vjeri. Zašto? Zato što mora da nauči (kako
kaže), kao što mora da nauči za namaz, post, hadždž i tako dalje.

2
 PAMETNOM JE I IŠARET DOSTA

Njihova zabluda je tako duboka, da su neki od njih čak i rekli: "Tekfir onih koji obožavaju kipove nije
od aslud-dina. A dokaz za to je što su neki ashabi sumnjali u kufr svojih roditelja..." - Ovo je rekao
jedan od šejhova protivnika u svojoj knjizi, pa je time zbunio čak i svoje sljedbenike.
Vraćamo se na riječi autora:
"Nego smo mi lijepa sredina i kažemo da je mes'ela tekfira od šerijatskih mes'ela koje moraju da se
nauče..."
Kažem:
Ti koji smatraš da si na lijepoj sredini, pitam te:
Da li Zejd može da bude musliman, dakle na ispravnoj vjeri, ako ne mrzi i ne smatra obožavaoce kipova
mušricima, čija je vjera neispravna?
Ako autor kaže: "Ne može, takav nije ostvario aslud-din - koji je značenje la ilahe illallah - jer je došao
sa njemu suprotnom..." - onda je tim odgovorio na svoju zabludu i potvrdio ono u šta i mi vjerujemo.
Ako autor kaže: "Jeste, Zejd je ostvario aslud-din - koji je značenje la ilahe illallah - iako ne mrzi i ne
smatra obožavaoce kipova mušricima, čija je vjera neispravna" – onda će se čak i šejtan nasmijati, a
u kufr autora neće sumnjati čak ni jevreji i kršćani.
Drugo pitanje:
Da li Zejd može da bude musliman na ispravnoj vjeri, ako ne mrzi i ne smatra mušricima, čija je vjera
neispravna, one koji su uzeli meleke i mrtvace za boga mimo Allaha?
Ako autor kaže: "Ne, Zejd nije musliman, mora da zna to." - onda je potvrdio ono u što i mi vjerujemo
i odgovorio sam sebi.
Ako autor kaže: "Zejd može da bude musliman iako ne mrzi i ne smatra mušricima one koji uzimaju
meleke i mrtvace za bogove mimo Allaha, jer je potrebno otkloniti prepreke prije tekfira..." - onda ne
treba da gubimo vrijeme s takvim ljudima.
Iz njihovih shvatanja koje oni navode proizilazi jedan apsurd, a on po njihovim stavovima na
praktičnom primjeru izgleda ovako:
Nekom njihovom zamišljenom "muvehhidu" koji živi u vremenu mrklog neznanja (fetre), dođe neki
ateista i kaže: "Ja ne vjerujem da postoji bog." - dakle sam sebe deklariše kao nevjernika u Allaha.
Prema njihovom bolesnom i kako autor voli reći gnusnom shvatanju, ovaj njihov "muvehhid" ne može
smatrati nevjernikom tog ateistu (kafira) - koji je doslovno sam sebe protekfirio - jer nema šerijatskog
teksta koji bi protekfirio tog ateistu. Da Allah sačuva ovakvog bolesnog razumijevanja i shvatanja, a
Njemu hvala na uputi i zdravom razumu.
Druga stvar na koju sam naišao u njihovom članku jesu sljedeće riječi autora:
"A što se tiče govora AbduRahman bin Hasana, rahimehullah, to je njegov komentar risale šejha
Muhammed bin AbdulVehhaba, rahimehullah, u kojem on pojašnjava osnovu vjere i njeno pravilo u
kojem spominje stvari nekoliko stvari:
- Ibadet Allahu Jedinome
- Podsticanje na tevhid, upozoravanje na širk i žestina u tome
- Prijateljevanje i neprijateljevanje na toj osnovi

3
 PAMETNOM JE I IŠARET DOSTA

- Tekfir onoga koji učini širk

A svaka normalna osoba, koja nije nadojena haridžizmom i guluvom zna da sve nabrojane stvari nisu
od osnove vjere."
Razumijemo da se autor i njegova braća ne slažu sa nama u pogledu tekfira onoga koji učini širk i da
su oni stava da to ne spada u aslud-din, ali govoriti da 'ibadet Allahu jedinome nije od osnove vjere (tj.
aslud-din)?! - Jer u njegovom tekstu stoji da nijedna od navedenih stvari nisu od osnove vjere, a nema
sumnje da je jedna od navedenih stvari 'ibadet Allahu jedinom, a ako su došli do stava da 'ibadet
Allahu jedinom nije od aslud-dina, onda slobodno može da se kaže da su stasali za podrum.
Nisam naveo nijedan ajet, hadith ili govor učenjaka, a razlog tome je da je sve ovo već odavno riješeno
i jasno objašnjeno u knjizi: "Tehakum i mjesto tekfira mušrika u vjeri" autora brata Ebu Muhammeda,
molim Allaha da ga oslobodi.
I završavam citatom iz knjige "Komentar risale aslud-dina" od Ebu Muhammeda:
“Dugo je trajalo da neki „ljudi“ shvate da je nemoguće da onaj koji upadne u veliki širk pri sebi ima
osnovu tevhida, te da zbog toga ne može biti muvehhid-musliman, bez obzira na činjenicu da možda
nije bio u stanju da od sebe odagna neznanje, poput ehlu-l-fetre i onih do kojih nije došao dokaz. A
još duže traje, i izgleda trajaće, da ljudi shvate njoj sljedeću mes'elu, koju spominju učenjaci tevhida,
a tiče se aslu dini-l-islama, koja je istinski pokazatelj prave i suštinske spoznaje značenja šehadeta la
ilahe illallah. O kojoj se mes'eli radi? Radi se o pitanju negacije osnove tevhida i islama onima koji su
upali u suštinski veliki širk, tj. o uvjerenju da takvi pri sebi nemaju osnovu tevhida i islama i da nisu
muvehhidi muslimani; ili o pitanju tekfira mušrika, kako je mi nazivamo, i njegovom mjestu u ili
naspram šehadeta la ilahe illallah. Naime, mnogi ljudi su shvatili da je nemoguće da čovjek pri sebi
ima osnovu tevhida i islama kada upadne u veliki širk koji je njihova suprotnosti, ali nisu shvatili da
onaj koji ne zna ili ne vjeruje da osnova tevhida i islama nestaje pojavom velikog širka ne zna osnovu
tevhida, koji je čistoća od velikog širka, na kojeg ukazuje la ilahe illallah, pa zbog toga nije musliman.
A ako to radi uz znanje o tome, onda se radi o šejtanu prkosnom, da Allah sačuva. Evo ti nekoliko
jasnih primjera koji će ti približiti ovu mes'elu!

Neki čovjek ne zna da Allah postoji ili vjeruje da Allah ne postoji, a drugi vjeruje da Allah postoji, i nije
upao u veliki širk u bilo kojoj od vrsta tevhida, ali vjeruje da prvi, koji vjeruje da Allah ne postoji, pri
sebi ima osnovu tevhida i islama i da je usljed toga muvehhid-musliman, a drugi je neznalica koji nije
bio u stanju odagnati od sebe neznanje i doći do vjerskih tekstova koji ukazuju na to da prvi nema
tevhid i islam i da nije muvehhid musliman. Smije li se o ovom drugom reći da je ostvario značenje
na koje ukazuje la ilahe illallah i da poznaje la ilahe illallah, i da je muvehhid-musliman?! Odgovor je
jasan! Ovaj drugi nije muvehhid-musliman, on ne poznaje tevhid, ne poznaje la ilahe illallah, jer da je
poznavao la ilahe illallah, nikad ne bi vjerovao da prvi pri sebi ima osnovu suštine značenja la ilahe
illallah.

Namjerno počinjem sa ovim banalnim primjerima da bih vas doveo do istine u aslu-dinu u Allahovoj
jednoći u djelima robova, tj. u tevhidu-l-ulūhijjeh ili tevhidu-l-'ibādeh, jer, kao što smo konstatovali,
vjera islam ne pravi razliku između onoga koji je srušio osnovu značenja la ilahe illallah uvjerenjem,
riječima ili djelom, neznanjem ili sumnjom. Zbog toga učenjaci govore o uvjetima, ruknovima i
levāzimima la ilahe illallah, bez kojih šehadet la ilahe illallah neće biti primljen i ispravan, bez obzira
na neznanje.

4
 PAMETNOM JE I IŠARET DOSTA

Nakon ovog banalnog primjera uzmi primjer čovjeka koji vjeruje da uz Allaha postoji još jedan
stvoritelj, i onoga koji vjeruje da Allah ne zaslužuje 'ibadet, ili da stvorenje zaslužuje 'ibadet, ili koji se
oholi prema Allahu i 'ibadetu Njemu, ili koji obožava stvorenje, a zatim onoga koji mu ostavlja
osnovu suštine tevhida i islama, ili se dvoumi oko toga. Njegov propis je poput propisa onoga koji je
ostavio značenje la ilahe illallah onome koji ne zna da Allah postoji, ili vjeruje da Allah ne postoji; bez
imalo razlike, osim u žestini njihovog nevjerstva, da nas Allah sačuva. Ovoj drugoj mes'eli, tj.
uvjerenju da značenje la ilahe illallah ne postoji pri onome koji ne negira osnovu tevhida i islama
negatorima Allahovog postojanja, Njegove zasluge da bude obožavan jedino, da stvorenje ne
zaslužuje 'ibadet i slično od vrsta velikog širka koje sam spomenuo, se danas suprotstavlja većina
neznalica koji se vode na račun „šejhukluka, tevhida i džihada“, koji za izlazak iz tevhida onoga koji
ne negira tevhid onome koji ne zna da Allah postoji i slično od vrsta velikog širka koje sam
spomenuo, uvjetuju da upadne u veliki kufr suprotstavljanja poslanici, tj. vjerskim tekstovima;
poricanjem, nijekanjem, izrugivanjem, sumnjom u njih i neznanjem o njima uz mogućnost dolaska
do njih, okretanjem i izbjegavanjem njih i slično od vrsta kufra na koje se nadovezuje kazna u
pogledu pojedinca, a koje okuplja termin „suprotstavljanja poslanici“ kojeg sam spomenuo.

Njihov pogrešni stav ukazuje na to da ovakav, sve dok nije porekao, zanijekao tekstove, i slično od
vrsta spomenutog velikog kufra suprotstavljanja poslanici koje sam spomenuo, pri sebi ima osnovu
tevhida i islama i da je muvehhid-musliman. To je ono u šta vjeruju i što danas sprovede, a takvih je
puno, da nas Allah sačuva uzroka Svoje srdždbe i odlaska u zabludu.

Mi vjerujemo da Knjiga, sunnet i idžma' muslimana nedvojbeno ukazuju na to da ovakav nije

muvehhid musliman, i da nije ostvario značenje la ilahe illallah, a da se suprostavljanje poslanici
poricanjem, nijekanjem, sumnjom, neznanjem, izbjegavanjem, izrugivanjem, prkosom, odbijanjem i
slično, uvjetuje za spuštanje propisa kazne na pojedinca, kao što je slučaj sa onim koji je upao u
veliki širk usljed neznanja koje od sebe nije mogao odagnati.

Tj. za njegov tekfir kufrom kazne ili kažnjavanja kako su ga nazvali učenjaci islama. Vjerujemo da je
onaj koji za neku jedinku suštinskog velikog širka kaže da je mali širk veći nevjernik-nemusliman od
onoga koji kaže da je veliki širk ali njome ne negira suštinu tevhida i islama, zbog toga što se u ovoj
slici ne pojavljuje proturječnost na koju nailazimo u slučaju onih koji kažu da su znanje o šehadetu la
ilahe illallah i čistoća od širka uvjeti njegove prihvaćenosti, a nakon toga, i pod plaštom „opravdanja
neznanjem u velikom širku“, ostavljaju suštinu osnove islama, na koju ukazuje šehadet la ilahe
illallah, onome koji je upao u veliki širk zbog neznanja kojeg nije mogao odagnati od sebe. Ko o tome
želi više saznati, skrećem mu pažnju na komentar risale „Aslu dinil-islam“ od recenzenta ove zbirke,
kao i na knjigu „Odbrana osnove dina i šejhu-l-islama od tvrdnji nosioca neznanja, Tehakum i mjesto
tekfira mušrika u vjeri“. U njima se nalaze detalji potrebni za odagnavanje svih šubhi, Allahovom
dobrotom, dozvolom i pomoći! Sada ću vas prepustiti knjizi bez mnogo uplitanja u nju. (op. rec.)”

5
 PAMETNOM JE I IŠARET DOSTA

Autor teksta: ‘Abdullah Abu Sumejja, Allah ga sačuvao

Lektura i korektura: administracija Put Tewhida

8. džumādel-‘ukhrā 1439

[24.02.2018]